DAY 13 – SHIT NUGGETS

NETS @ BULLS

Svaka čast. To je sve što se može reći nakon ovako nadahnute partije Bullsa, koji su sinoć istrčali na parket ne samo po drugi put za redom bez svog x-faktora u ovoj seriji Hinricha, već i bez najboljeg igrača u seriji uopće Denga (kao da ozljede nisu dovoljne, Bullse je sada napala i gripa, tako da je pitanje što je sljedeće, možda ebola za Natea ili sifilis za Marca). Nisam siguran postoje li u NBA još dvije-tri franšize koje se u ovakvoj situaciji ne bi predale, a kamoli imale plan igre. Međutim, očito je kako su Bullsi oko Thibsa izgradili jednu posebnu kulturu u kojoj se čak i oni zadnji igrači s klupe osjećaju dobro i mogu biti korisni. I da, nadam se da je Brooks gledao što i kako rade Bullsi, možda mu ovo otvori oči. Jer, siguran sam da ih je otvorilo Carlesimu.

Utakmica se u startu opet igrala bez obrana, u ritmu na debelo preko 100 koševa koji nikako ne favorizira Bullse. Međutim, Netsi se nisu uspjeli ozbiljnije odvojiti ni u jednom trenutku. U prvom dijelu su zabijali lakoćom, ali nisu imali rješenja za maksimalno pojednostavljen napad Chicaga koji se sastojao od hrpe pick & rolla za Robinsona ili Bellinelia, uz povremeni flex cut Butlera.

Točnije, nisu iskazali nikakvu agresivnost u reakcijama, očito pod dojmom činjenice da su se preko noći našli u situaciji igrati jednu ovako važnu utakmicu, praktički najvažniju u sezoni, protiv rostera kojem bi od playoffa bolje pristajala lutrija. Tako se ipak ne može igrati protiv ozbiljnog kluba u njegovom vlastitom domu, stoga su Bullsi cijelu večer nalazili načina kako držati priključak, čak i zaprijetiti u završnici dobro tempiranim tricama.

Netsi su se na kraju provukli igrajući taman koliko im je trebalo, ali opasno su visili o koncu dozvolivši Chicagu da do zadnjih sekundi ima šansu. Pitanje je hoće li Hinrich i Deng biti spremni za sedmu, a i ako hoće, u kakvom će stanju biti, a to znači da su Netsi favoriti i da je ovo prilika koju ni Carlesimo ne bi smio prokockati. Jedini uvjet je da se sjete zaigrati i malo obrane kako bi izbjegli potencijalnu dramu u završnici, jer, kako smo već vidjeli u ovoj seriji, protiv Bullsa nikada nije gotovo dok stvarno nije gotovo.

NUGGETS @ WARRIORS

I dok je ova prethodna serija izgubili svaki smisao zbog epidemije ozljeda, ova između Nuggetsa i Warriorsa noćas je dosegla vrhunac ludila u završnici u kojoj su se obje momčadi natjecale koja će sama sebi više otežati život. Ali, krenimo od početka.

Jackson starta s visokom petorkom, uvodi Landrya umjesto Jacka kako bi parirao Fariedu i McGeeu u skoku, što se pokazuje totalno krivim potezom. Em ih je Denver tako uništio u skoku da je u igru brzo morao Green, em su izgubili onu širinu u napadu koju donosi niska postava s Jackom. I iako su se s Greenom napadački oporavili, obrambena prezentacija Warriorsa bila je lakrdija u kojoj se Denver nauživao laganih koševa nakon napadačkog skoka, kao i laganih koševa s poludistance preko Lawsona zbog standardno katastrofalnih reakcija obrane, a posebice Currya, na pick & roll.

U ovim trenutcima Jackson šalje čak i Leea u igru, ne bi li razbudio momčad i dodatno napalio publiku, ali njegova jedna minuta na parketu, koliko god iznenađujuća bila (pa zar čovjek nije trebao biti out nekoliko tjedana?), bila je toliko daleko od Willis Reed momenta koliko i ove dvije momčadi od osvajanja naslova (Davidova epizoda je CSI, Willisova je The Wire, ako ćemo TV policiju uzeti za usporedbu). Jackson će očito pokušati sve da momčadi donese prednost, ali možda ne bi bilo loše da mu je netko objasnio kako je ovo ipak prvi krug playoffa. Stvarno nevjerojatan motivator, ali, kao što je i iz svih ovih poteza zadnjih dana jasno, više populist nego strateg.

Uglavnom, iako je bilo lijepo vidjeti Leea na parketu, nije on bio zaslužan što se Denver odjednom ugasio, već Karlov prelazak na nisku petorku s Millerom i Lawsonom i samo jednim visokim. Ova postava se kroz seriju pokazala smrtonosnom za Denver jer omogućuje Warriorsima da igraju sa svojom niskom postavom bez straha od minusa u skoku, ali i da lakoćom miksaju koševe iz reketa sa šutom iz vana.

Warriorsi se tako ekspresno vraćaju u egal, a to nikako nije dobra vijest za Denver jer znamo što je Curry u stanju napraviti u par minuta. I tako u trećoj Curry kreće, s tri trice za redom stvara prednost i lomi utakmicu, Nuggetsi se raspadaju u obrani nemoćni pred ovom paljbom, a to onda koristi Bogut za niz laganih koševa u sredini. Za čas Golden State je na +16 i utakmica je gotova da gotovija ne može biti. 8 minuta do kraja, u ovakvoj atmosferi, s ovakvim Curryem, s razigranim Bogutom pod košem koji konačno donosi ravnotežu u skoku, s protivnikom kojem su pune gaće grumenčića, to se ne može prokockati, zar ne?

Može, ako ste Warriorsi. Nekoliko blesavih napada u kojima Curry skoro da nije ni taknuo loptu (izolacije za Jacka, ishitreni šutevi Barnesa), nekoliko početnički izgubljenih lopti (Curry je na trenutke izgledao kao da je izgubio leće) i Denver serijom 11-0 sebi daje šansu. Najluđe od svega, s istom onom niskom postavom s kojom su problemi započeli, a to jasno govori da ova serija nema prevelike logike – ili Curryu trica upada ili ne upada, to je ukratko to što čini razliku između pobjede i poraza.

Da logika ovdje stvarno nema što tražiti dokazuje još jedna nadahnuta partija Greena koji je s par poteza u završnici održao Warriorse u kakvom-takvom napadačkom ritmu, dok je Denver u igri održala neobjašnjiva potreba igrača Golden Statea da im poklanjaju lopte na najgluplje moguće načine, u čemu je posebno briljirao Curry koji je na trenutke izgledao kao da se dobro napušio. I da, zar je Mark Jackson toliko zauzet držanjem propovijedi da na treninzima ne stigne uvježbati desetak standardnih akcija za izvođenje lopte?

Zbog svega ovoga ulazimo u neizvjesnu završnicu u kojoj sa strane Denvera sve u svoje ruke uzima Iggy, potencijalni ključni čovjek Nuggetsa u seriji jer su tek njegovim preuzimanjem uloge primarnog playmakera od Lawsona proigrali. Osim što je zabijao i asistirao, upravo je on jedan od zaslužnijih za one izgubljene lopte Warriorsa tijekom povratka iz minusa. Da se Denver provukao do sedme i dobio je, nema sumnje da bi upravo on bio MVP serije i x-faktor u jednome.

Ovako, Curry i društvo su se provukli, dobrim dijelom i zato što je Denver promašio 4-5 zicera u završnici, ali su ovom kombinacijom sjajne i užasne košarke u tako kratkim periodima jasno pokazali da su previše zeleni, a u mnogim fazama igre i slabašni. Mislim da ne treba previše naglašavati što to sve skupa znači za njihove šanse protiv momčadi kao što su Spursi. Može li šuterska kvaliteta donijeti neizvjesnost? Apsolutno, u nekoliko utakmica, ali, u seriji od sedam?

Što se Denvera tiče, već smo se nagledali ovih Karlovih momčadi koje igraju sjajno u regularnoj sezoni i onda zakažu u playoffu. I nije to nikakva Karlova slabost, dapače, da nije njegovih poteza ne bi bilo ni toga uspjeha u prve 82 utakmice. Karl zna kako maskirati slabosti u kaosu regularnog dijela, ali problem nastane kada se kontekst totalno promijeni u playoffu i kada se više ne možete osloniti na trikove, već trebate imati stvarnu kvalitetu i stvarni talent.

Da ironija u ovom slučaju bude još veća, Karlova momčad nije ispala od protivnika koji zna usporiti igru i kontrolirati reket na obje strane parketa, već od slične trik momčadi koja ih je ostavila bez skoka u napadu i bez kontri na račun volje, a ne koncepcije. Smrtna presuda im je pak bio šut, koji je Golden Stateu ono što je Denveru skok u napadu i kontra. Warriorsi su bili najgori mogući matchup zbog te trice, koju je obrambeno Denver odavno žrtvovao kako bi barem zaštitio reket. I to je ok u kontekstu NBA lige, ali ne i u kontekstu serije s momčadi koja živi i umire sa šutom. Uglavnom, u ovom kratkom vremenu nisu stigli maskirati svoje nedostatke i promijeniti filozofiju igre, što nije sramota. Sramota je da im je trebalo 4 utakmice da shvate kako igra s visokom postavom i kroz Iguodalu može donijeti potrebnu prednost. A onda opet, kome je u interesu da postoji nova verzija Sixersa?

HIGH FIVE

Steph Curry, Andre Iguodala, Draymond Green, Joakim Noah, Andrew Bogut

4 thoughts on “DAY 13 – SHIT NUGGETS

  1. Dva su paradoksa jutrošnje utakmice: 1. GSW (naravno i DEN) ne zaslužuje polufinale Zapada i šteta je što ondje neće biti LAC (ili MEM); 2. pobijedila je momčad koja je odigrala uvjerljivo najlošiju četvrtinu serije a izgubila momčad koja je odigrala najagresivniju četvrtinu u seriji. Šteta što Karl nije pokušavao s presingom i u prijašnjim utakmicama kako bi promijenio njihov ritam. I naravno, treba spomenuti i fenomen domaćeg terena i suce: na kraju kad se lomio rezultat gurnuli su 3-4 lopte na stranu GSW, toliko da ovi ostanu na životu (npr. Greenu su dali bacanja za očit faul u napadu, a nisu mu sudili držanje lopte kod izvođenja premda 10 sek nije znao što s njom). Sve u svemu, seriju treba upamtiti jedino kao promociju Currya u superstara i kao putokaz Chandleru da krene prema Bobcatsima ili natrag prema Kini (neka povede i JaVala…)

  2. Jacksonu apsolutno titula trenera godine. Jebeno doigravanje je odradio s 3 rookiea u rotaciji i Thompsonom kojemu je ovo druga sezona.
    Nuggetsi su toliko limitirani u half court napadu da je to žalosno, kombinacija Miller-Lawson-Iggy-Brewer/Chandler-Faried samo slučajno može pogodit tricu i otvorit reket za ulaze Lawsona ili Iggyja, a sinoć im je još Iggy isporučio 5 trojki (mora bit rekord karijere u doigravanju) i još su imali Curryja na svojoj strani s nekoliko doličnih dodavanja za njih. Kod Denvera mi se sve svodilo na luđačku energiju da ostvare što više pokušaja za šut.
    Ultimativni pobjednici serije Curry i Bogut

  3. pitanje… kako howard moze potpisat max 118 na 6 godina kad su ako se ne varam harden, westbrook i slici u zadnje vrime potpisivali max do cca 100 milja?

  4. Dwight je veteran s 9 sezona iskustva, a ovi što ih spominješ tek su silazili s rookie ugovora, tako da je njihov max manji od Howardovog zato što su iznosi određeni u odnosu na godine provedene u ligi.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *