DAY 22 – HERE TO STAY

SPURS @ WARRIORS

Kao odgovor na visoki dvojac San Antonia koji je bio presudan u prethodnoj utakmici, Jackson je pripremio petorku s Bogutom i Landryem, koji su tako zajedno startali tek drugi put u ovom playoffu. Međutim, Timmy kreće agresivno u utakmicu i ekspresno dovodi obojicu u probleme s osobnima, tako da je trener Warriorsa u prvih 6 minuta izrotirao svih 5 visokih koje koristi u ovom playoffu, plus je u drugoj četvrtini čak posegnuo za Biedrinsom (čudo da Pop nije iste sekunde naredio namjerno fauliranje najdrvenijih ruku u ligi, valjda i on ima srca).

Uglavnom, kako je i Lee skupio dvije osobne na brzinu jer se kreće slabije nego inače i može igrati obranu jedinu rukama (zlobnici bi rekli, pa zar tako ne igra i kada je zdrav), a kako su novaci Ezeli i Green ipak prezeleni za guranje s Timmyem, ova infuzija centimetara nije pomogla Warriorsima da zaigraju bolju obranu, ali im je zato itekako usporila napad. Što je bio dodatni problem u večeri u kojoj su Curryevi problemi s kretanjem bili očiti (doduše, nije ih imao sa šutom – odmah u startu zabio je dvije trice preko obrane nakon kojih ti se odmah popravi cirkulacija čak i ako samo buljiš u monitor).

Tako da u početku sve ide na ruku Spursima koji se odvajaju na krilima razigranih Duncana i Ginobilia (koji pak serijom trica podsjeća publiku u dvorani da nije samo Curry sposoban prelomiti utakmicu u par minuta). Jackson ovdje vuče jedini logičan potez, samo jedan u nizu sjajnih kojima je obilježio sinoćnji dvoboj. Naime, nekako treba oživiti napad, a u ovom kontekstu to može samo niska postava. Pop odgovara tako što i sam izvlači jednog visokog, a Warriorsi lukavo koriste mismatch preko Barnesa i Jacka (dok su Green i Leonard zabavljeni Curryem i Thompsonom) i konačno hvataju nekakav momentum u napadu. Naravno, u ovoj fazi utakmice to ne znači ništa jer dugoročno je najvažnije pronaći visoku petorku koja se može suprotstaviti tradicionalnoj postavi Spursa.

U principu, pravo je čudo da su Warriorsi, obzirom na totalni gubitak ritma zbog slabijeg Curryevog izdanja (odličan posao je stručni štab Warriorsa odradio s doziranjem minuta svom najboljem igraču i tako ga sačuvao tijekom cijele utakmice) i problema visokih s osobnima, uopće ostali na pristojnih -8, što je razlika koju Curry praktički stigne u tri napada. Što se i događa u nastavku, čovjek upada u jednu od onih svojih šuterskih meditacija u trećoj četvrtini (zabija dvije trice, ali upadaju mu čak i krumpiri od table iz ulaza) i eto Warriorsa za čas u egalu.

Međutim, nije samo Curry vratio svoju momčad u igru, već prije svega sjajno izdanje u obrani. Warriorsi kreću sa zonom koju je krasila izuzetna energija unutarnje linije Barnes-Landry-Bogut, koja je zatvorila sve pristupe reketu i kupila sve skokove. Fizikalijama i energijom Warriorsi su pomeli pod s visokim kombinacijama Spursa, a ključni potez opet vuče Jackson koji ostavlja Boguta na parketu usprkos dodatnim problemima s osobnima. Bez Boguta ovaj stil igre je neodrživ, jer, čak i ovako napola spreman i usporen, centar Warriorsa je najbolji obrambeni igrač kojega Jackson ima na raspolaganju.

Svjestan da utakmica izmiče kontroli, Pop ovaj put prvi pokušava promijeniti ritam ubacivanjem niske postave, a zatim i namjernim fauliranjem Australca natjerati Jacksona da ga opet izvadi s parketa i tako ponovi greške iz prve i treće utakmice. Jackson to i radi, što odmah dovodi do šetnje Spursa kroz reket (5 napada za redom Warriorsi su izgledali kao zadnja lutrijska banda), ali ovaj put Mark brzo ispravlja pogrešku i vraća Boguta na parket prije nego bude prekasno (pri tome ostaje vjeran niskoj postavi, ali barem ima Boguta kao zadnju liniju obrane).

Spursi su u ovom periodu stvorili malu prednost, ali ne uspijevaju je održati zbog ravnoteže u igri protivnika koju donosi Bogut, kao i zbog vlastitih problema u obrani u kojoj Duncan jednostavno ne može sakriti sve rupe koje ostaju iza Neala, Parkera ili Ginobilia. Jednog od njih stalno pokušavaju sakriti na Barnesu, što ovaj poput dokazanog playoff veterana koristi da napad za napadom trpa koš Spursa. Istovremeno se budi i Jack, koristi iste slabosti u obrani kao i Barnes i zabija tri napada za redom. Praktički, recept je jednostavan, Bogut čuva reket dok Curry, Thompson, Jack i Barnes realiziraju ovisno o tome gdje su Green i Leonard.

Naravno, ovakav stil igre otvorio je i dosta rupa na suprotnoj strani koje ni Bogut ne može sakriti, Spursi su prepoznali Jacka kao slabu kariku i trpaju preko njega, što utakmicu u finalu dovodi do produžetka. Jackson je možda mogao izbjeći ovakav rasplet da je ranije vratio Landrya na parket umjesto Jacka, ali pokazat će se da mu obrana u produžetku nije ni trebala. Ginobili i Duncan su se jednostavno potrošili u onom furioznom uvodu, što ostavlja napad Spursa ovisan o Parkerkovom probijanju kroz blokove i evenutalnom šutu Leonarda i Greena, dok Warriorsi nastavljaju koristiti mismatch i napadati obranu Spursa sa svih strana.

Svi junaci večeri Golden Statea, a bilo ih je puno, tako su dodali po još jedan potez za pamćenje u dodatnih 5 minuta, a pobjeda koju su izborili još je važnija jer je došla u utakmici u kojoj su veći dio minuta proveli u hvatanju rezultata. To je poprilična promjena u odnosu na početak serije u kojoj su uglavnom Spursi bili ti koji su stizali iz pozadine. Naravno, nije stvar u ovom simpatičnom okretanju narativa, već prije svega u načinu na koji su seriju od 7 pretvorili u seriju od 3 – bez prevelikog oslanjanja na tricu, već prvenstveno na rasne košarkaške poteze koje su vukli svi, ali ponajprije Barnes, Bogut i Jackson.

Sada sve ovisi o tome koliko se ovako nadahnuto poluvrijeme može prenijeti dalje. Ako su Bogut i Landry bolji od ijedne visoke kombinacije koju trenutno može sastaviti Pop, to definitivno anulira prednost koju su Spursi imali u trećoj utakmici. Ako će Barnes i dalje nastaviti koristiti mismatch koji nastaje fokusom obrane na Currya i Thompsona, onda je i prednost niske postave razbijena. Uglavnom, iz utakmice u utakmicu treneri se nadmudruju i uglavnom pogađaju, s tim da je Jackson taj koji može žaliti za propuštenim prilikama, dok je u Pop u situaciji da opet mora izmisliti nešto do sljedećeg puta kako bi se vratio u ulogu nositelja.

Najluđe od svega je što su Warriorsi bili u igri u sve 4 utakmice. Na stranu problemi Spursa jer u ovo doba godine ima ih svatko, takva konkurentnost u drugoj rundi playoffa, a pogotovo kada uzmemo u obzir da se radi o mladoj momčadi u kojoj većina igrača po prvi puta igra ovakav tip košarke, stvarno je zadivljujuća. Za ovo će ogromne zasluge s pravom pripasti Jacksonu, kojega slobodno možemo smatrati za novog Doca zbog prijateljskog odnosa kojega ima s igračima (umjesto uloge mudrog stratega, Jackson se odlučio za onu suigrača koji prolazi svaki trenutak utakmice zajedno sa svojim igračima), ali ne smije se zanemariti doprinos kompletnog stručnog stožera.

Počevši od vlasnika Lacoba koji je klub u dvije sezone dignuo na razinu više u svim organizacijskim aspektima (praktički, Warriorsi su do jučer bili stepenicu iznad Kingsa, a danas su u rangu sa Spursima), stavivši ogroman naglasak na analitiku i pripremu (nije valjda da mislite kako Jackson iz glave izvlači sve ove postave i uvijek pogađa s miksanjem osoblja). Uz Jacksona i Lacoba, treća najzaslužnija osoba za promjenu filozofije u franšizi je pomoćni trener Mike Malone, obrambeni guru koji je nakon rada s Mikeom Brownom u Cavsima i Montyem Williamsom u Hornetsima završio u Oaklandu. Odakle će se vrlo brzo otisnuti negdje u ulogu glavnog trenera jer ovakvi asistenti koji kombiniraju stručnost, strast i karizmu ne rastu na grani.

Uz sve navedene, sinoćnja utakmica, a i cijela serija uostalom, jasno je pokazala uz što i koga je vezan razvoj ove franšize. Curry je neosporni MVP momčadi, a njegov jedinstveni stil igre x-faktor je kakvoga treba svaka velika momčad (OKC ima Duranta, Miami ima LeBrona, Knicksi imaju Mela, a Warriorsi imaju ovu neviđenu kombinaciju igre combo-beka i učinkovitosti šuterskog specijalista). Ali, nikako ne zanemarite ovo što se događa u pozadini svih tih trica, jer u tome se krije konačni odgovor hoće li ova franšiza ikada napraviti iskorak iz pretendera u contendera.

Bogut.

Njegovo je zdravlje prioritet ako misle napraviti sljedeći korak. Franšizni centri koji su bili prvi pick drafta i koji su dokazano u stanju biti centralni dio top 5 NBA obrana su rijetki poput poštenog političara, zato je budućnost usko vezana uz ‘Drewa. Curry je garancija playoffa u idućim godinama, ali ni Steve Nash nije mogao bez obrane. Iako je teško, obzirom na sve kroz što je do sada prošao, očekivati da će Bogut ikada ponovno doseći formu iz sezone 2009-2010, s kojom bi danas praktički izazvao Marca Gasola za titulu najbolje all-round petice na planeti, njegovi talenti i IQ su na razini koja garantira vrhunske rezultate pa makar više nikada ne dobio pošteno tijelo. Sada samo treba pronaći način za držati ga na parketu duže od dvije četvrtine. Uspije li im to, tko zna, možda Bogut uz malo sreće dohvati čak i gasolovske visine koje se trenutno čine neuhvatljivima – centri ionako sazrijevaju u kasnim 20-ima, dakle za njega još ima nade. A samim time i za Warriorse.

4 thoughts on “DAY 22 – HERE TO STAY

  1. šta bi trebalo bit ovo da je gasol u drugoj obrambenoj petorci a izabran za najbolje obrambenog igrača??

  2. realno gledano to nema smisla..jer onda ne postoji neki ujednačeni kriterij..

  3. Dešava se to s vremena na vreme. Ranije je nekoliko puta Russell bio MVP iako je Wilt bio član all-NBA prve petorke. Mislim da je i Dave Cowens jednom bio MVP kao član druge petorke. Što se tiče all-D petorki, pa prošle godine je Chandler bio DPOY dok je Dwight bio u prvoj D. postavi 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *