ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

19Aug/1010

NEW ORLEANS

HORNETS

Obzirom da za točno tri tjedna starta nova NFL sezona i to baš u New Orleansu, gdje branitelji naslova Saintsi dočekuju Favrea (ipak ne ide u mirovinu jeee) i Vikinge u revanšu polufinala, malo koga u Big Easyu brine što Hornetsi nisu iskoristili ovo ljeto da se bolje pozicioniraju za ponovni lov na playoff. Chris Paul je opet zdrav, izgleda da je nakon paničnog ispada u kojem je zahtijevao odlazak opet pronašao mir i želju za ostankom u svom matičnom klubu, ali bez obzira koliko on bio garancija dobrih rezultata, ova momčad je i dalje više loša nego dobra.

Prvi i najveći problem još uvijek je vlasništvo. Iako je pronašao Boga i odlučio da više ne želi bacati novac na profi sport već smatra da je bolji način za kupiti si kartu za raj osnivati dobrotvorne zaklade, škrti George Shinn se i dalje vodi kao vlasnik. Zašto posao oko prodaje franšize nije gotov ni nakon mjeseci pregovora, više nikome nije jasno (Warriorsi su svoju primopredaju obavili u jedan tren, slično kao i Netsi usprkos tome što je liga poprilično dugo ''provjeravala'' Prokhorova). Navodni novi vlasnik, izvjesni lokalni milijarder, ionako je manjinski dioničar kluba već godinama a što će poduzeti sada kada bude apsolutni gazda, možemo samo nagađati. Za početak bi bilo dovoljno ne bojati se platiti koji milijun poreza na luksuz, barem ako želi vrhunsku momčad.

Prije Shinna pak otišao je njegov dojučerašnji prvi čovjek, GM (te improvizirani trener) Jeff Bower, koji je zadnjih godina nakrcao klub očajnim ugovorima u želji da na brzinu sklepa momčad koja bi pomogla Paulu da se bori za naslov. Novi ljudi su stigli iz San Antonia, trener Monty Williams i GM Del Demps dolaze s porodičnog stabla koje je, malo-pomalo, raširilo grane po cijeloj ligi.

Naravno, svi žele kopirati uspjeh Spursa i imati vrhunsku momčad za minimalna ulaganja, zaboravljajući pritom da prvo treba naći igrače a zatim i izbjegavati štediti na njima ako su pravi. Demps će imati priliku pokazati nos za talent, za sada je odradio tek par sitnih korekcija rostera koje niti su previše podigle razinu talenta a niti su popravili financijsko stanje.

Dovođenje Arize je solidan košarkaški potez, na poziciji maloga krila Hornetsi su pretanki. Ali, slična situacija je i na svim drugim pozicijama osim jedinice. Marco Belinelli, kojega su doveli iz Toronta u zamjeni za Juliana Wrighta (još jedan Bowerov promašaj), neće odmah uskočiti u petorku kao Paulov partner, ali ja i dalje vjerujem da ima potencijala odigrati barem rolu s klupe u stilu Rudya Fernandeza.

Da bi dobili Arizu odrekli su se Collisona, međutim pitanje nije zašto su ga se odrekli (kraj Paula jednostavno nema mjesta za drugog playa, a eventualno sparivanje njih dvojice u vanjskoj liniji i igra s dva playa, ma kako kao ideja obećavalo u napadu, obrambeno bi ih skupu koštalo) već zašto su pristali na tako malo. Naime, Collison je pokazao strašan potencijal lani (ili je bolje reći nabijao je strašne brojke) i da su mudrije odigrali, Hornetsi su možda mogli dobiti i više od masno plaćenog igrača za popunu petorke kakav je Ariza.

S druge strane, nitko normalan ne bi pristao na trade koji su Hornetsi priželjkivali, a to je paket Collisona i Okafora. Kvragu, mnogi ne bi pristali uzeti Okafora ni uz Paula, toliko je grozan njegov ugovor. Dovođenje Okafora neoprostivi je grijeh Jeffa Bowera, doveo je klub u situaciju da mora plaćati masne dolare (godišnja gaža kakvu u Miamiu imaju Wade i LeBron) centru bez napadačke igre, toliko beskorisnom da ga ne možeš držati u igri dovoljno dugo ni da sakupi 10 skokova. Dok u krilu imaju ovakav ugovor, teško će uspijeti složiti zdraviju financijsku situaciju. Kad se samo sjetiš da su mogli ostati vjerni Chandleru, izdržati još ovu sezonu (ironično, Chandler je danas startni centar reprezentacije - znam da to i nije neka preporuka obzirom na onakav roster ali poanta je u tome da je spreman i zdrav) i onda dogodine mirno disati. Samo još jedan dokaz da se nikada ne isplati napraviti trade u panici, pogotovo kada je ta panika više rezultat GM-ova straha za vlastitu stolicu nego za rezultat.

Momčad je skrpana do kraja potpisivanjem dva rookiea, Brackinsa i Pondextera (koji će rano biti gurnuti u vatru kao primarne alternative Arizi i Westu), te povratkom Graya i trenutno broji samo 11 igrača. Obzirom na Shinnovu prisutnost očekivati neke veće izdatke nema smisla. Do granice poreza na luksuz, koja ove godine zbog nešto većeg salary capa iznosi 70 milja, ostalo im je dovoljno mjesta za nekoliko minimalnih ugovora kojima će popuniti klupu.

Kako su s Paulom dovoljno dobri za izbjeći najviše draft pozicije, a kako u isto vrijeme nemaju dovoljno prostora za pojačati se putem tržnice, ispada da je jedini način da se dokopaju novih talenata – trade. A kako nemaju što trejdati osim Paula, računica je jednostavna – žele li kontrolu nad budućnošću sada, morat će se odreći svog najboljeg igrača. Ili će ga gledati kako trune dvije sezone dok se Ariza i West napucavaju a Okafor zbunjeno sjedi na klupi.

PIRATES

New Orleans, kada je baseball u pitanju, prirodno naginje Floridi, točnije Marlinsima iz Miamia (u Big Easyu je locirana njihova drugoligaška momčad). Međutim, kako sam Marlinse logično smjestio u priču o Heatu, jedina franšiza koja mi je ostala a da nije imala kamo bila je ona iz – Pittsburgha.

Najgore od svega, Piratesi su tako neugledna momčad da nije ni važno kamo bi ih čovjek smjestio jer nikoga nija briga. Čak ni ljude u Pittsburghu, koji su odavno okrenuli leđa nekada uspješnoj povijesti. Jer, činjenica je da se ovaj klub već godinama vodi ispod razine MLB lige i da nikome nije stalo da uopće bude konkurentan.

S uvjerljivo najmanjim budžetom u baseballu, Piratesi nisu u stanju plaćati ni sve svoje rookie, već uglavnom roster popunjavaju isluženim veteranima ili igračima koje nitko drugi nije htio. Bez prihoda od ulaznica i marketinga, te bez vlasnika voljnih trošiti, oni iz sezone u sezonu nekako potroše ligaški minimum za plaće (koji iznosi otprilike godišnju plaću Alexa Rodrigueza), tek da ih liga ne kazni (u baseballu nema salary capa, ali čak i oni imaju ograničen minimum za plaće), izgube svojih 100 utakmica i dogodine – iznova.

Kroz ovu sezonu pojavilo se nekoliko zanimljivih mladih igrača, tri rookiea Alvarez, Tabata i Walker pokazali su potencijal, a McCutchen u svojoj drugoj godini potvrdio se kao jedini granični all-star potencijal, ali ni u kojem slučaju ne radi se o vrhunskim talentima. A samo nekakva luda generacija vanserijskih igrača može ovu ekipu dignuti s dna. Samo, Pittsburgh je, osim po tome što ne troši, poznat i po tome što već dugo vremena nije izbacio takav profil igrača kroz svoj sistem.

Znači, imamo momčad bez novca, bez vizije i bez kvalitete u ijednom segmentu kluba. Roster im se sastoji od jednog solidnog startnog pitchera, jednog rezervnog pitchera, spomenutih klinaca (to su oni za kojima bi posegnuli i drugi klubovi) i gomile otpada (za kojim ne bi posegnuo nitko). Pokušavam naći NBA ekvivalent i na pamet mi pada samo ekipa Denver Nuggetsa iz sezone '02-'03. Onaj Heat od prije dvije godine ipak je imao Wadea na rosteru, makar ozljeđenog, a ovim Nuggetsima je prvi čovjek bio Juwan Howard. Bili su jednako jeftini (roster sklepan također taman iznad dozvoljenog minimuma), služili su tek da odrade posao, ali ipak su imali jednu ambiciju - tankirati. Ti Nuggetsi su godinu kasnije zahvaljujući tome dobili Carmela. Piratesi ne tankiraju s ciljem već zato što drugačije ne znaju. Ionako na draftu uglavnom biraju – Darka.

THE ROSTER OF THREE

Treme (David Simon, 2010.)

Nakon promašaja s mini serijom o marincima ''Generation Kill'', autor ''The Wire'' David Simon bacio se u novi projekt, ovaj put na nešto poznatijem tlu – kvartovskom. Kroz živote glavnih junaka, stanovnika post-Katrina New Orleansa, Simon se osvrće na politiku, korupciju, pokvarenost i bijedu stvarnosti na način koji je to radio u najboljoj seriji ikada, samo što je ovdje sve začinjeno specifičnim okusima New Orleansa – glazbom, hranom, karnevalom, glazbom, ljudima, kulturom, glazbom – zbog čega ti sve nekako lakše padne. Još kad se uokolo počnu pojavljivati sve ona dobro znana lica, ne ostaje ti ništa nego opustiti se i uživati. ''Treme'' je prava ljetna poslastica, a, usprkos ne pretjeranom uspjehu kod publike, sprema se i druga sezona.

Dani Ruma (Hunter S. Thompson, 1998.)

Iako je napisan još '60-ih, ovaj roman na svjetlo dana izašao je tek 1998, nakon što je film Terrya Gilliama privukao pažnju mainstreama na ikonu američkog novinarstva i kulture uopće, legendarnog Gonza Thompsona. Gilliam je ekranizirao najpopularniji Thompsonov roman, ''Fear And Loathing in Las Vegas'', a Johnny Depp je toliko opsjednut time da glumi Thompsona da producira i ekranizaciju ''Dana Ruma'' (film bi se trebao pojaviti u opticaju krajem godine). Oni koji očekuju ludilo tipa ''Straha i Prezira'' nek se ne nadaju previše, ovo je ipak priča više u stilu Fantea nego Bukowskog, s mladim ljudima izgubljenima po svijetu, njihovim starim i ciničnim dušama u mladim tijelima, te hektolitrima alkohola. Netipično zreo roman za tako mladog čovjeka, ''The Rum Diary'' je već treći Gonzov uradak izdan od strane Šarenog Dućana, na čija izdanja inače imam zamjerke zbog prijevoda (uzmite njihovog Fantea i onoga u izdanju Ferala - kao da nije ista knjiga u pitanju) ali ovaj put moram priznati da je odrađen dobar posao i da je ritam romana vjeran originalnom Gonzovom pisanju. Pa, eto, da ne budu sve preporuke s Amazona, evo nešto što čovjek može naći u knjižnici a možda i kupiti – 80 kuna su ništa za nekoliko vrhunskih sati ispod bora.

We Come To Pary (Rebirth Brass Band, 1997.)

Rebirth BB su jedan u nizu genijalnih brass bendova iz Big Easya, s pravim bombonom od albuma. Osim vlastitih klasika, tu su i neizbježne obrade, posebica nenadjebiva brass verzija Marvinove ''Let's Get It On''. Vrhunska glazba za svaki ljetni trenutak, bilo u pozadini, bilo u prvom planu. Naravno, uz Rebirth svakako treba slušati i ostale face iz grada poput Hot 8 Brass Band (posebice album ''Rock With The Hot 8''), pa Youngblood Brass Band (''Unlearned'' je kultni klasik i u ZG gdje su majstori čak i nastupali, mislim, dva puta) i najveće od najvećih - Dirty Dozen Brass Band (čije sve albume toplo preporučam, posebice post-Katrina klasik ''What's Going On'' na kojem su obradili istoimeni album Marvina Gaya u cjelosti). And that's going on.

Posted by Gee_Spot

Comments (10) Trackbacks (0)
  1. pohvale na ovim osvrtima (pogotovo ovaj baseball dio..moram priznat da si jednog laika zainteresirao).
    vidim da te upornost jos drzi.
    citam jucer new jersey i bas si mislim kako ce bit dobro sutra kad na tapeti bude new york kad ono.. new orleans
    prokleta abeceda

  2. e, ovo je ludnica, ko nije vidio nek uživa, davno nije bilo boljeg fajta (barem do onog trenutka dok stolica ne uđe u igru, nekako mi Thunder malo gadljiv zbog toga sada) http://www.youtube.com/watch?v=ste4A1v5W-o&feature=player_embedded

  3. dobra tuča, svaka čast…

    …jebote, Gee, na kraju će ispasti da te čita 10-12 ljudi. vidiš da se non stop netko novi javlja 🙂

  4. i da – ni riječi o Ajduku i Mamićklubu. sramota.

  5. e da, treba i neki preview za nfl sezonu. Nekidan skoro kupio “fantasy football guide 2010”, na oko sjajan časopis, ali me cijena od nekih 12-13 eura opet uvjerila da i internet nije loš izvor.

  6. Već se priprema, ide od 1.9 do 8.9 u 8 epizoda (svaki dan po divizija), taman da završi prije prve tekme. Kad ćemo draft? I gdje nać još ljudi?

  7. a kada dolazi na red najava SP-a u košarci? jebote, na kraju ćeš pisati dva posta dnevno 🙂

    očekuje se i redovni tjedni pregled NFL-a s najavama kola i analizom prethodnog + za vrijeme NBA sezone barem tjedni tekst + još nešto. uh, jebote, kada ćeš sve to stići? oš još koju pizzu? i da, novi EElsi su jako dobri, neka se zna…

  8. Krstić je đubre više kategorije. Čudim se što baby Shaq nije poludio pa ga počeo lovit po dvorani, nije da bi ga netko mogao zaustaviti…osim vlastite kilaže 🙂
    Nije loš fajt, al otkad sam nekidan vidio Jordana kako davi Reggie Millera, ništa više nije isto…

    A McGee se drži junački, očekujem danas New York više zbog Jenkija nego Knicksa
    Jel ona oklada obostrana, tj. jel Mc dobija pizzu ako izdrži do kraja mjeseca?

  9. da da, samo ga ja neću voditi na pizzu nego na neki normalniji ručak/večeru s juhom i svime ostalim 🙂

  10. Vodi ćaću na takav ručak, prije ću gledat tekmu HNL-a nego jest juhu


Leave a comment

No trackbacks yet.