ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

28May/132

DAY 34 – HOLIDAY INN

Grobna atmosfera u Memphisu, prikladna obzirom na ono što gledamo na parketu gdje Memphis igra svoju najgoru košarku u seriji. Očito Hollins baš i nije neki majstor-motivator, jer momčad koja želi postati dio povijesti (okrenuti 0-3) valjda igra nešto jačim intenzitetom od ovoga što gledamo, a što se pretvara u sprovod vlastitoj sezoni.

Na jednoj strani Memphis ulaže ogromne napore ne bi li zabili barem poen po minuti igre, a na drugoj Spursi, bez prevelikog znoja (tijekom 48 minuta rijetko su ubacivali u najvišu brzinu, vozeći u trećoj najveći dio utakmice), zabijaju dvostruko više pored vidno dekoncentrirane obrane koja se ne kreće ni upola dobro kao što smo navikli, čime ostavlja dovoljno prostora protivniku da odradi posao. Parker uživa u ovakvom treningu dok Spursi grade i održavaju prednost od desetak koševa šetnjom kroz reket (trice im nisu ni trebale pa ih nisu ni potezali).

Par trica Baylessa krajem druge četvrtine popravlja rezultatski dojam, ali onaj na parketu je puno važniji, a taj nije dobar za Memphis. Parker i Duncan kontroliraju proces dok se Memphis nada nekom čudu koji će preokrenuti odnos snaga – to nikako nije dobar kontekst, pogotovo ne za momčad koja ja navikla nametnuti svoju volju. Samo, kako je nametnuti kada uz standardni izostanak doprinosa Randolpha sinoć nije bilo ni one tradicionalne žestine u obrani?

U poluvremenu očito nije bilo ni nadahnutih govora ni kreativnih prilagodbi koje bi razbudile Memphis, stoga Hollins već nakon 3 minuta šalje na parket Baylessa, Arthura i Pondextera, trojac koji je definitivno izgledao najenergičnije tijekom prve 24 minute. San Antonio nalazi načina za održati prednost (zabili su i prvu tricu na utakmici u ovom periodu, što je objektivno puno veći šok od slabog obrambenog izdanja Memphisa), čak i pored još jedne nadahnute epizode Pondextera koji zabija 11 poena u trećoj – koliko god ova postava s pet ljudi sposobnih potegnuti skok-šut digla napad, problemi obrane i dalje nisu rješeni zbog Baylessovih slabosti (od kojih je najveća ta da ne kuži što uopće treba raditi u određenoj situaciji).

Uvođenjem Allena dobiva se nekakav balans, rezultat se smanjuje (umjesto oko desetak koševa, razlika se sada vrti oko šest), publika se budi, ali pravo pitanje je može li se obrana Memphisa probuditi dovoljno da zaigra na razini primjerenoj trenutku? Ili će podsvjesno saznanje da su izgubili seriju i da su nemoćni protiv ovog protivnika nastaviti raditi svoje?

Uglavnom, koliko god Memphis pokušavao igrati energičnije u oba smjera, Spursi preko Parkera i Duncana uvijek nalaze odgovor. Praktički, naizgled gusta završnica (kažem naizgled jer je ne bi ni bilo da su Duncan i Parker u zadnjih nekoliko minuta zabili neki od otvorenih šuteva koji su im upadali veći dio večeri) samo je ponovila scenarij iz produžetaka koje smo gledali ranije u seriji – kada je bilo najpotrebnije, Spursi su imali dva čovjeka (Parkera u prvoj i četvrtoj utakmici, Timmya u drugoj i trećoj) spremna preuzeti odgovornost.

Memphis nije imao nikoga, a nije jer su im Spursi slomili kičmu. Parker i Duncan ostvarili su izuzetnu individualnu prednost nad Conleyem i Gasolom postavivši tako temelj uspjeha (a pomesti Grizlije definitivno je uspjeh), a za ostalo se pobrinuo plan igre Spursa koji je potpuno uštopao Randolpha i razotkrio nedostatak ideja kod Hollinsa. Ostatak rostera Grizlija jednostavno nema talenta da se dočeka na noge ako su prve tri opcije gurnute u pozadinu, a onda se još dodatno guše slabostima u šutu iz kojih, ruku na srce, najveći dio problema i proizlazi.

Kroz sezonu, šaltajući se od jednog do drugog protivnika, taj minus mogao se sakriti plusevima. Ali, u seriji od sedam protiv Spursa, koji žive od toga da maksimiziraju svoje pluseve i protivnikove minuse, to očito nije bilo moguće. Pop je tako na najbolji mogući način detaljnom analizom istaknuo sve probleme rostera Memphisa i, poput nekakve konzultantske firme, olakšao posao novoj upravi u pronalaženju budućih rješenja.

Što se Spursa tiče, sada ih čeka više od tjedan dana odmora u kojima se mogu pripremati za Heat. Obzirom da je njihova igra bazirana na planu i egzekuciji, ovoliki odmor ne bi im trebao predstavljati problem, a pogotovo će dobro doći Duncanu da se pripremi za ključnu ulogu koja ga čeka u Finalu – ponovi li igre iz serije protiv Memphisa, mogao bi biti x-faktor sposoban izazvati Heat.

Posted by Gee_Spot

Comments (2) Trackbacks (0)
  1. nema se šta tu puno komentirati, totalna nemotivacija na terenu od strane mephisa. sramotni zack sinoć ni jednu kontru nije istrčao, a ni gasol se nešto puno nije umorio. nek se ugledaju malo na 37godišnen timmya, čovjek je letio po terenu.

  2. nemore ovo više vako u memfisu alahami mrtvog!


Leave a comment

No trackbacks yet.