ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

4Jun/133

DAY 38 – KINGS AND PAWNS

Nervozni početak na obje strane dok momčadi traže ritam i u obrani i u napadu. Pacersi tako netipično uglavnom žive od vanjskog šuta, a Heat pokušava razbuditi i Wadea i Bosha visokim postotkom akcija koje završavaju s njima u 1 na 1 situacijama (čime, svjesno ili nesvjesno, žrtvuju protok lopte). Samo, još jednom se pokazuje da problem nije u nedostatku lopti za spomenuti dvojac, već u njihovoj ispodprosječnoj realizaciji. Bosh je ionako od G3 sastavni dio svakog ulaska u prvu i treću četvrtinu, što je i logično obzirom na sposobnost da izvuče jednog od dva visoka Indiane iz reketa, ali jednostavno mu ne upada skok-šut, što je dodatno naglašeno od G4 kada je iskrenuo zglob.

Wade je pak iz utakmice u utakmicu padao, a njegovi problem s koljenom su već opjevani, tako da je očito kako nisu u stanju dati ni blizu 100%. Uračunamo li u to i obranu Pacersa, najbolju u ligi, koja bi vam po defaultu trebala raditi problem već samom činjenicom da je najbolja, postaje poprilično jasno gdje leže problemi Miamia u napadu.

Ono puno važniji za sinoćnju utakmicu je da ni obrana Heata ne štima kao u prethodnih par utakmica. Iako je formula i dalje zatvarati Westa i Hibberta te pustiti vanjskom trojcu da ih dobije, Heat samo na papiru Pacerse drži na ritmu od 20-ak koševa. Obrana je poprilično dekoncentrirana i često pliva u izlascima, što Indiani omogućuje dosta laganih puteva do obruča. Praktički, Heat u ovom periodu spašava gomila neforsiranih izgubljenih lopti Pacersa i morat će zaigrati obranu kakvu su igrali u prethodnih 7 od 8 četvrtina (ako isključimo treću u G6) ako misle kontrolirati susret jer ovim ritmom lopte do kraja ne može gubiti čak ni Indiana.

Jednako neuvjerljivi napad Spoelstra pokušava probuditi Millerom (što znači da Battier ispada iz rotacije), ali ovaj ne ponavlja onu šutersku epizodu s kraja prošle utakmice, već usput samo dodatno slabi obranu igrom na četvorki (James izbjegava guranje s Westom čak i u ovoj niskoj postavi, a to znači da ovim potezom trener Heata u principu nije dobio ništa jer su iste slabosti vidljive i prilikom igre s Battierom ostale – dodatni šuter ne zabija, a pri tome slabi ionako slabašni skok i obranu reketa).

Srećom po Heat, Ray Allen ulazi rastrčan i raspucan u drugu četvrtinu i ovaj napad konačno počinje davati znakove života. Uz to što Ray širi obranu, plus je svakako i što lopta kruži u rukama Jamesa umjesto da se forsira njena putanja prema Boshu i Wadeu (hej, barem su pokušali, nema ništa lose u tome - žrtvovati jednu četvrtinu kako bi po tko zna koji put utvrdio gradivo, a gradivo kaže da se u ovoj seriji možeš osloniti samo na Jamesa, ne mora nužno biti loša odluka u široj slici).

Miami nastavlja biti razigran čak i odlaskom Jamesa na klupu, a razlog tome je klasičan – Pacersi na parketu imaju tri rezerve. To omogućuje obrani Heata da uhvati zraka, a kada Bosheva trica rezultat odvodi na +10, Vogelu postaje jasno da u ovakvoj utakmici za takve rizike više mjesta nema. Istina, rizik od osobnih postoji, ali manji je od korištenja Younga i Augustina u isto vrijeme – to s njima praktički nije ni šetanje po žici, već garantirani pad u provaliju.

Čak se ni povratkom startera stvari ne popravljaju jer Miami upada u ritam na oba kraja parketa – u obrani sve funkcionira (lopta i dalje ne dolazi do visokih, tako da Pacersi praktički drže nekakav priključak šutem iz vana i to često nerezonskim – pitajte samo Stephensona o onim pogođenim krumpirima), a u napadu razigrani Ray i LeBron uspijevaju čak probuditi Bosha i Wadea otvarajući im više prostora. Uz sve to, Hibbert na brzinu kupi dvije osobne u zadnje tri minute (za što su zaslužni sve agresivniji ulazi Jamesa i Wadea), a bez njega na parketu obrana Pacersa nije ni približno tako dobra.

Uglavnom, Miami je u ritmu prema 100 koševa, istovremeno drže protivnika na najboljem putu prema 80. To se zove recept za uspjeh, a sve što im je trebalo za to su šuterska prezentacija Allena, pravovremena udvajanja visokih Pacersa i nekoliko minuta viška protivničke klupe.

U trećoj četvrtini prednost Heata samo raste. James secira obranu Pacersa, u tome mu se povremeno pridružuje i Chalmers, ali ključni posao napravila je obrana. Spoelstra je na poluvremenu pokrpao rupe koje su se javljale u prvom dijelu, posebice u rotacijama nakon pick & rolla koje su otvarale previše prostora prema reketu (umjesto izlaska na igrača s loptom ostaje se u pozadini, što omogućuje vanjskim igračima da pomažu na Hibbertu i Westu umjesto da sav teret pada na Bosha i Haslema - ovo je detalj za koji Pacersi nemaju rješenja već treću utakmicu) te Miami odigrava savršenih 8 minuta u kojima još jednom ukazuje na slabosti Pacersa u situacijama kada ne mogu koristiti matchup već se trebaju osloniti na kreaciju. U prvom djelu je to donekle sakrivao šut i ulazi Georgea, ali sada je puno više prepreka na putu prema obruču, a i James je dobio zadatak udaviti prvog kreatora Pacersa.

Indiana u ovom periodu pokušava ostati u utakmici oslanjanjem na svoj standardni back-up plan, igru preko Westa na visokom postu, ali, koliko god West bio sposoban vrtiti napad, to da pokušavate stizati Miami Heat u njihovoj dvorani preko takve opcije, govori vam sve što treba reći o težini situacije u kojoj se našla Indiana. Situaciji koja je postala neizdrživa nakon što je Hibbert skupio petu osobnu dvije minute prije kraja četvrtine – ovdje postaje jasno da je Indiana gotova. Bez Hibberta su nemoćni u napadu, a možete zamisliti kakvi su bez njega u obrani.

I tako je na kraju presudila kvaliteta Heata. Koliko god su Pacersi izvukli maksimum u ovoj situaciji, koristeći do kraja povoljan matchup i određene olakotne okolnosti (prije svega slabu Wadeovu formu), protiv još jedne sjajne partije Jamesa nije se moglo (osim što je odradio glavninu posla u organizaciji napada, još jednom treba istaknuti način na koji je zaustavio Georgea u drugom dijelu utakmice). Wade i Bosh su dali solidan energetski doprinos, bili su pozitivni u pristupu čak i nakon slabog ulaza u utakmicu, što je bio ogroman pomak u odnosu na nekoliko ranijih susreta kada su se prepuštali rezignaciji, a x-faktor je bio Allenov šut koji je Heatu dao toliko potrebnu podršku iz vana koja je otvorila prostor za udarnu trojku.

Ova serija je bila ovako izjednačena upravo zato što Miami na tako nešto nije mogao računati u svakoj utakmici. I to zato što im Indiana to nije dopuštala, što 1 na 1 obranom koja nije ostavljala nikoga otvorenim, što prisiljavanjem na korištenje postava koje nisu toliko šuterski učinkovite. Međutim, svaki puta kada su dobili dovoljnu dozu šuta iz vana od četvrtog čovjeka, bilo dva puta od Haslema ili sinoć od Raya, LeBron i kompanija nalazili su načina zabiti koš više, pa makar i uz loše postotke (sinoć također ispod 40%, što vam govori sve što treba znati o defanzivnim kvalitetama Pacersa).

Uz veći izbor napadača, kod Heata svakako treba još jednom istaknuti obrambene pomake koje je izveo Spoelstra nakon kojih je Heat praktički zaigrao kopiju obrane Pacersa, oslanjajući se više na 1 na 1 formaciju s rotacijama isključivo prema postu umjesto klasičnih agresivnih izlaza prema lopti i gomilanju igrača prema naprijed, prebacujući tako glavninu napada Indiane iz unutra prema vani, a i to tako da se igralo manje na Hilla i Georgea, a više na Stephensona. Spoelstra je ovim samo još jednom dokazao da je i dovoljno hrabar za drastične promjene, ali i dovoljno mudar da ih odradi u pravom trenutku i nije pretjerivanje reći kako je on uz Jamesa danas možda i ključni čovjek u pohodu Heata na drugi prsten.

Što se Pacersa tiče, oni su na pravom putu da postanu ozbiljan izazivač, ali za to će morati popraviti neke stvari koje smo već više puta isticali. Svakako treba pronaći još jednog kreatora, neovisno na kojoj poziciji, kako bi se izbjegla potreba da Lance Stephenson glumi playmakera više nego treba (a to je uglavnom u svim trenutcima osim u čistim kontrama). Heat je lukavo zatvorio prve četiri opcije i ostavljao mu dovoljno prostora da napada, a s njim u ulozi pokretača to baš i ne ide. A pogotovo ne ide kada vas obrana protivnika natjera na više šuteva iz vana nego bi željeli.

Uz pojačanje jezgre, sljedeći bitan potez je i obnova klupe igračima koji zaslužuju minute u playoffu, što nije nemoguća misija, ali svejedno uprava Pacersa već godinama u tome ne postiže rezultate. Vijesti o tome da se salary cap neće povećavati im ne idu u prilog (na kraju krajeva, ne idu nikome u ligi, pa ni Heatu), ali to samo stavlja dodatnu važnost na odluku o tome što će s Grangerom. Ako zadnju godinu njegovog ugovora ne pretvore u klupu, pitanje je hoće li se Granger pomiriti s ulogom šestog igrača koja bi u ovim okolnostima bila idealna za momčad - Stephensonova obrambena energija i dužina na poziciji bočnog stopera su neophodni da bi Pacersi defanzivno funkcionirali ovako dobro, što Grangeru ostavlja puno manje minuta nego što bi vjerojatno želio u svojim najboljim godinama (teoretski najboljima jer pitanje je kako će reagirati na život s novim koljenom).

Jasno, ono najvažnije je da se George i Hibbert nastave razvijati kao individualci jer se oko njihovog krajnjeg dometa vrti i krajnji domet Pacersa, posebice u konferenciji koja će, povratkom Bullsa u punu formu i jačanjem donjeg doma (pod uvjetom da Cavsi i Pistonsi povuku prave poteze), dogodine donijeti puno ozbiljniju konkurenciju od dna do vrha.

Posted by Gee_Spot

Comments (3) Trackbacks (0)
  1. ako hibbert i george ustale formu iz “boljih” utakmica ove serije, sve što ovoj momčadi treba da postane favorit istoka (ako je ovo što sad gledamo od wadea njegov max) je strijelac sa klupe a to bi idealno mogo bit granger. mislim da bi ostatak klupe uz grangera mogao dobro funkcionirati

  2. Ja mislim da bi Indiana bila danas lošija momčad da su imali ovu sezonu zdravog Grangera. U tom slučaju bi George imao dosta manje odigranih minuta, ispucanih lopti, drugačiju ulogu… Ne vjerujem da bi se razvio u igrača koji je danas. Eventualno za koju godinu

  3. i da, majami konačno nadmašio indianu u skoku


Leave a comment

No trackbacks yet.