ROKO ONO

(Kako bi rekao onaj genijalni policajac u Lebowskom – they got us working in shifts! Obzirom da izbjegavam gledati SP – posebice nakon što sam vidio ono mučenje NBA igrača protiv Brazila i ozbiljno se zapitao tko je ovdje lud, milijunaši koji nisu u stanju odigrati akciju na postavljenu obranu ili Brazil koji je igrao kao da ima tenk u guzici ili coach K. koji je na klupi zaboravio MVP-a turnira Kevina Lovea – opet je uskočio Emir s osvrtom na daljnji tijek natjecanja, ako ovo što gledamo možemo nazvati takvim imenom. Obzirom da blog radi punom parom, post o footballu ide kasno večeras kako bi imali vremena stići sve ovo pročitati. Hvala na pažnji i ako ima itko zainteresiran za football fantasy nek se javi, a moj favorit za srebro je i dalje Turska – eto, sad sam ih duplo urekao, gube sljedeću garant.)

Moram reći kako nisam gledao SP onoliko koliko sam to želio. Jebiga, bavio sam se drugim stvarima koje su ipak nešto važnije (Srđ je naš!) od gledanja ‘loptanja pod obručima’. Sve skupa sam vidio šest utakmica – naše tri (ove koje smo izgubili, zar ima smisla gledati utakmice protiv Irana i Tunisa), Francuze protiv Španjolaca, Argentince protiv Srba te dio utakmice Grka i Rusa. Nije puno za stvaranje bilo kakvih zaključaka, ali kako nemam što pametnije raditi, komesar piše o footballu, a Sickre se bavi Arkejd Fajerom i Kemikal Braćom umjesto Rokom i ekipom, onda evo i par crtica o utakmicama osmine finala koje se, da se mene pita, uopće ne bi trebale igrati.

Ovakav sustav natjecanja koji dozvoljava da momčadi poput naše prođu dalje je antisportski. FIBA je trebala izabrati između dvije opcije – da prvaci skupina direktno idu u četvrtfinale, a drugi i treći razigravaju za ta mjesta ili da samo dvije repke prolaze dalje i automatski ulaze u četvrt finale. Ovo što trenutno imamo je sprdačina. U stvari, ispada da sve što se do sada igralo nema nikakvog smisla jer ništa ne znači. Netko može reći da će bolje pozicionirani u skupini imati lakši ždrijeb za dalje, ali svjedočili smo da su neke reprezentacije sve radile kako bi izbjegle dio kostura gdje je SAD. Ali, to je njihova stvar. Ako im je to FIBA dozvolila sustavom natjecanja, zašto ne iskoristiti i tu opciju.

To je isto kao i sa Srđem – ako je Grad Dubrovnik dozvolio investitorima da unište to brdo i rade novi grad iznad grada, ne možeš zamjeriti investitorima što žele zaraditi lovu (a još su uz to i Židovi pa se to nekako podrazumijeva – valjda sada neće izraelski hackeri uništiti ovaj sjajan blog) nego Gradu i onoj budali koja mu je na čelu. OK, da ne dužim više – evo kratkog predviđanja što će se dalje događati na ovom Svjetskom prvenstvu. Idemo redom po danima kako će se utakmice igrati.

Srbija – Hrvatska

Mislio sam da će Srbi ove godine biti lošiji nego lani na EP, ali ipak nisu. Imaju ponajboljeg trenera na prvenstvu, a gledajući utakmicu protiv Gaučosa opet sam se divio jednostavnosti i ljepoti njihove igre. Veličković, Teodosić i Krstić su mi najdraži njihovi igrači i oni su apsolutni favoriti protiv nas, ALI… Daleko prije početka prvenstva želio sam da idemo na Srbe u osmini finala. Doduše, mislio sam da će oni biti drugi, a mi treći (iako se ne nerviram radi naših i dalje sam nepopravljivi optimista), ali eto, ipak se dogodilo da igramo jedni protiv drugih. Ovo je za nas ipak najlakša utakmica – bez obzira na sve tenzije oni su ipak puno jači, a eventualna pobjeda bi bila na razini svjetskog čuda i odmah bi poništila sve ono grozno što smo odigrali protiv Brazila i Slovenije. Kaže Slavko na kraju utakmice protiv Brazila kako su nam nositelji igre potpuno podbacili i to je nešto na što računam u ovoj utakmici – Tomić jednostavno MORA odigrati još jednu dobru utakmicu da bi oplemenio sjajnu sezonu u Realu, Tomas se mora nametnuti kao lider na jednu večer, a Ukić valjda može barem ne podbaciti. Bogdanović se isprofilirao kao dobar igrač, a nadam se kako će se Žorić oporaviti jer je njegova borbenost jako važna. Doduše, ne znam kako se mislimo braniti protiv Srba kada se nismo branili cijeli turnir, ali možda možemo zabiti više. Možda. Teško, ali imam neki feeling da ćemo ih dobiti. Da igramo protiv bilo koga drugog iz te skupine (dobro, ne protiv Angole) rekao bih da ćemo izgubiti, ali sada mislim da ćemo ipak dobiti. Onako, za raju.

Španjolska – Grčka

Nominalno najjači par osmine finala i utakmica koja se mora pogledati. Španjolci su izgubili dvije utakmice više nego se to očekivalo, a Grcima na primjer komesar uopće ne vjeruje (obje ove momčadi su bivše, prošo voz, op.k.). Ishod ove utakmice je teško prognozirati – Grci već godinama igraju isto i čini se kao da je to isto lako braniti, ali opet to malo kome uspije. S druge strane, Španjolci su u nekoj nacionalnoj sportskoj euforiji, ali previše (samoprozvanih) zvjezdica u vanjskoj liniji ih vuče prema dnu. Ipak, volim Španjolce i mislim da će ovo dobiti, ali bit će zajebano.

Turska – Francuska

Francuze sam gledao protiv Španjolaca i dobili su tu utakmicu samo zato jer su bili manje loši. Ne vjerujem u njih nimalo, a ne sviđa mi se ni njihova ideja da puste zadnju utakmicu kako bi izbjegli dio ždrijeba gdje su Ameri. Ne znam ni kakva je to ideja da se ide na domaćina koji je prvu rudnu odigrao odlično – navodno su Grke potpuno razmontirali. Tu su se Frančezi zajebali. Glatka pobjeda Turske uz ludu partiju Jordana Turkoglua.

Slovenija – Australija

Ne vjerujem Frančezima, a ne vjerujem ni Janezima. Moraju jednom puknuti, tako bude svaki put, a bolje bi im bilo da su pukli protiv nas nego sada protiv Klokana. Vjerujem da će centri ‘down under’ dominirati, a Mills će izvana zabiti dovoljno. Utakmica na veliki broj koševa.

SAD – Angola

Ne želim trošiti riječi na ovu utakmicu osim što ću čestitati Angolcima na pobijedi protiv Švaba.

Rusija – Novi Zeland

Da su birali suparnika, Novi Zeland ne bi mogao izabrati boljeg od Rusije jer svatko ima šansu protiv ovako sakate ekipe (btw, novinar Sportskih je u najavi SP-a napisao kako su tri najbolja europska igrača posljednjih 5 godina Nowitzki, Gasol i Kirilenko – samo ne znam gdje zaboravio Parkera). Ipak, Novi Zeland ovo ne može dobiti jer bi bilo previše da dvije repke iz Oceanije prođu dalje.

Litva – Kina

Moram priznati kako nisam očekivao ovako dobru Litvu, ali to je zato jer ne znam ove mlađe igrače. Isto tako nisam očekivao kako će Obala Bjelokosti pobjediti Portoriko točno onoliko razlike koliko je bilo potrebno da Kina prođe (u stvari nisam očekivao da Obalobjelokoščani uopće pobjede Portorikance – Arroyo opet ima dobre trave), ali dogodilo se. Bilo što osim pobjede Litve ovdje se ne bi trebalo i neće dogoditi.

Argentina – Brazil

E, ovo će biti utakmica. Od svih parova ovoj se najviše veselim. Brazilce od početka guram kao dark horse turnira (iako po sastavu ne bi trebali biti dark horse), a kada sam ih vidio kako igraju protiv naših (OK, znam da je lako izgledati dobro protiv Ukića & Co) dodatno su me učvrstili u toj vjeri. Okršaj Scola & Oberto vs Varejao & Splitter će biti vatren, kao i Delfino vs Barbosa, a Brazil po meni ima prednost jer je Huertas puuuuuuno kvalitetniji i inteligentniji igrač od Prigionia. Ja navijam za Brazilce. U nogometu uvijek, a u košarci sada.

Dakle, ako se moje prognoze ostvare parovi četvrtfinala su: Hrvatska – Španjolska, Turska – Australija, SAD – Rusija, Litva – Brazil. Prognoze za poslije ne dajem. Još.

P.S. Za vrijeme pisanja ovog teksta slušao se novi album grupe No Age koji je zakon. Eto.

7 thoughts on “ROKO ONO

  1. Najbolji opis Roka “Daleke Obale” Ukića van ovog bloga:

    ….

    “Još jedna opservacija, kada već prosipam otrov kao Peter Vescey u najboljim danima. Ekipa u kojoj je Roko Leni Ukić glavni igrač jednostavno ne može daleko. On ima ogromno samopouzdanje, ali koja korist kada mu je ono mnogo veće od igračkog umjeća? Ukić me u tom smislu podsjeća na Geralda Wilkinsa, koji je svojevremeno izluđivao navijače Knicksa uporno radeći stvari koje nije u stanju da uradi (kontre 1 na 4, pretjerano driblanje, bjesomučno šutiranje iz pozicija iz kojih ne može da pogodi). ”
    ….

    D.Avdić
    http://www.mondo.rs/s181722/Edin_Avdic/Sesnaest_timova_-_jedna_titula.html

  2. Svaka čast na tome što je uvalio Vecseya (Vescey je valjda lapsus, ipak je on Edin a po Emiru znam da takvima nije lako s engleskim imenima :)) i Wilkinsa, (iako je mogao i malo manje opskuran primjer). Gdje da čovjeku pošaljem link da zaigra s nama fantasy? Zalužio ga zbog ovoga

    ”a Coach K gledao utakmicu u stilu Josipa Vrankovića”

    to je najbolji opis Coach Kite ikada

  3. jebote, zašto ja ranije nisam znao da Edin piše??? Joe, ti si kriv!!!
    komesaru, pošalji čovjeku mejl na kolumna@mtsmondo.com – bilo bi zakon da zaigra s nama. ako ne pošalješ mejl pička si (ok, pička si ionako ali mu isto pošalji mjel)

  4. Poslo sam legendi poziv, valjda on to čita a ne netko u redakciji. Ako prihvati odmah se širimo na 14, Šime nadam se da ovo igraš kad nećeš football

  5. E koja je frajer legenda, Dji pukni link gore u lektiru! “Sofo zbog svoje neljudske snage doslovno asfaltira protivničke igrače u pick igri.”

  6. Pa Edin je kralj koji je komentirao NBA na OBN-u 😀

    Šteta što ga SportKlub ne zaposli

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *