ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

30Oct/135

UNO!

BULLS @ HEAT

Sama utakmica nije dugo opravdala potencijal koji se krije u sudarima ove dvije momčadi – inspirirani dodjelom prstenja, LeBron i društvo su krenuli agresivnim presingom i svojom klasičnom igrom udvajanja na perimetru i uopće svuda uokolo (malo fali da počnu udvajati i publiku), dok su Bullsi bili ti s nogom na kočnici, često viđeni čak i parkirani u klasičnoj 2-3 zoni. Ono što je pak odmah odlučilo pobjednika i tako probušilo balun euforije bila je rapsodija klupe Heata - Battier, Allen, Birdman i Cole istrčali su na parket kao kaznena ekspedicija i izrešetali i pretrčali puno slabijeg protivnika.

Kada Heat ovako trči i zabija trice, da ne govorim kada dobija produkciju od ovolikog broja igrača, i puno bolja izdanja od onog sinoćnjeg Bullsa nemaju šanse. Stoga je ključno pitanje večeri o kakvom to izdanju Bullsa pričamo?

Momčad se očito još navikava na određene novosti, a jedna od najvećih bi mogla biti puno blaža rotacija. Thibo sinoć naime nije jahao nikoga, što je možda rezultat i rano riješene utakmice, a možda i malo blažeg pristupa regularnoj sezoni. Druga novost je ta manje aktivna obrana, s manje pritiska na loptu i više kampiranja pod košem. Možda je i to pokušaj da se Boozera dodatno sakrije jer njegov šut iz vana je neophodan protiv Heata (što ne uspijeva, njegove rotacije su i sinoć bile tako spore da mu ni svi oni ubačaji s poludistance u garbage timeu ne donose pozitivnu ocjenu za nastup - možda je stvarno došlo vrijeme da se razmisli o njegovoj ulozi jer s vremenom ona zasigurno neće biti značajnija), a možda da se jednostavno olakša život Noahu koji nije ličio na sebe i koji u ovom trenutku očito nije u formi da može odraditi poziciju obrambenog playmakera na razini na kojoj bi trebao da mogu parirati Heatu u nabrijanom izdanju.

MAGIC @ PACERS

Orlando je dobio priliku otvoriti sezonu na najtežem mogućem gostovanju, protiv Pacersa koji su ih uredno namlatili i istjerali iz reketa, ostvarivši potpunu kontrolu nad utakmicom (West i Hibbert su mogli mirno stajati uz box jer visoki pickovi Vučevića ih nisu ni najmanje uzbuđivali, a Orlando očito nije spremio ništa više od toga). Andrew Nicholson je imao sjajnu šutersku partiju u drugoj četvrtini, koja je Magic vratila na kratko u igru, ali za izazvati Indianu ti treba više od jednog raspoloženog šutera. Pacersi su u nastavku jednostavno ubacili u brzinu više i odradili posao, dobrim dijelom i uz pomoć klupe, točnije Scole i Watsona koji su ekspresno shvatili svoje role.

Što se stila igre tiče kod Indiane, ništa specijalno novoga, osim što su izgleda smanjili broj lopti na Hibberta u post-up situacijama. To ne čudi obzirom da je Shawa zamijenio McMillan, iako čudi da pokušavaju igrati brže čak i s Hibbertom u postavi (i on i West odmah lansiraju loptu u tranziciju, očito kako bi iskoristili činjenicu da u postavi imaju 3 slashera koji mogu s loptom napasti sredinu i, naravno, kako bi sakrili manjak rasnog playmakera).

Bolja tranzicija svakako će pomoći jer postavljeni napad je manje-više klasičan. Stevenson ima nešto više slobode u kreaciji, ali i dalje je to uglavnom akcija s Georgeom kroz visoki, visoki pick na sredini perimetra ili spuštanje lopte Westu na lakat pa nek mrcina nešto napravi.

CLIPPERS @ LAKERS

Koliko god Doc nabrijavao momčad sa zastavama, potrebom drugačijeg fokusa da bi se opravdale šampionske ambicije i pričama o poštovanju povijesti Lakersa, ništa nije urodilo plodom jer su Clippersi u utakmicu ušli s mentalitetom egzibicije, bahati do bola. Bez previše znoja u obrani, bez pomisli na presing ili zonu oko reketa, s idejom da trče i da se pri tome zabavljaju, dozvoljavali su D’Antonievim šljakerima da organiziranim napadima pronalaze puteve do poena jednako lako kao u tranziciji, ako ne i lakše.

Lakersima svaka čast na pristupu, usprkos svim limitima pružili su solidnu partiju u oba smjera, u napadu koristeći sve poklone. Mislim, startali su sa Shawnee Williamsom, što dovoljno govori koliko im je trener očajan u potrazi za stretch talentom koji bi zaokružio njegov sistem. Srećom po njega, lažna četvorka mu nije ni trebala jer je Doc spremno prihvatio igru s niskom postavom samo da ne rotira svoju grozomornu kolekciju visokih s klupe.

Clippersi su tako koristili rotaciju od 8 igrača, dakle Doc prilikom rotiranja uopće nije koristio trećeg visokog već nisku postavu s Barnesom i jednim od startera. Čime je praktički dozvolio Lakersima da se razmašu jer D’Antoni ima gomilu swingmana koji su spremno uskočili na parket. S druge strane, nije imao ni izbora jer ni sa startnim centrima nije napravio ništa, široki napad Lakersa izvlačio je uviijek barem jednoga, ako ne i obojicu (toliko o planu igre), što je ostavljalo prostora i za ulaz momčadi koja u teoriji praktički i nema slashera na rosteru.

Dakle, ne samo da su svi zabili svoju kvotu trica, već su ulazima Young i Henry (da, Young i Henry) radili konstantan pritisak na obranu Clippersa koja je daleko od smislene u ovom trenutku. Takav pritisak trice i toliku količinu ulaza gledali smo uvijek kod D’Antonia, doduše s nekim poznatijim imenima na dresu, a gledat ćemo je i ove sezone jer ova momčad nema ega (barem dok se ne vrati Kobe), odnosno okupljeni su oko cilja – svi zajedno žele pokazati da znaju igrati košarku.

Što pak Clippersi žele, to je upitno, jer ovo s Dudleyom i Redickom za sada na boku curi na sve strane (ok, Redick je propustio trening kamp zbog ozljede, ali nijedan trening ga do all-stara neće pretvoriti u stopera), a nemaju igrače u pozadini koji to mogu krpati.

Stoga bi najbolji opis utakmice bio kako je Mike D’Antoni nokautirao Doca Riversa jer je očito odradio puno bolje pripreme, i kroz trening kamp i za ovu utakmicu.

Q & A

Jasmin (nije Repeša):

Nabavio sam od prijatelja neke VHS kasete sa snimkom svih mečeva Syracusea '03 kada su pokorili NCAA... Nakon pregledanih utakmica ne mogu se oteti dojmu da je Carmelo Anthony identičan igrač bio '03 kao i danas, 10 godina poslije. Nisam vidio ni jedan jedini potez koji sada radi, a da to nije činio na sveučilištu, jedina razlika što je izgubio monstrumski odraz, a dodao je kilograma i mišića.

Da li je moje zapaženje točno, jer ako je, onda mogu konstatovati da NBA u historiji nije imala većeg neradnika od tog famoznog Mela?

Gee (nije Alonzo):

Na dobrom si tragu, pogotovo ako ćemo se fokusirat na obranu i ipak slabašan skok, posebice obrambeni, za takvu klasu (da hoće, Melo bi bez problema mogao biti ponajbolji skakač lige obzirom na kombinaciju visine, skočnosti, snage i osjećaja), kao i činjenicu da izbjegava igrati pod košem veći dio karijere - to su šljakerski elementi koje je čak i Dirk dodao da bi zaokružio igru i koji su npr. kod LeBrona oduvijek neupitni.

Durant i Melo možda zabijaju jednakom lakoćom, ali, kad uključimo u priču obrambeni učinak, rasprave nema, Durant je zaokruženiji igrač iako nema ništa bolje predispozicije, dapače, dakle stvar je očito u glavi i vlastitim odlukama. Jedan Pierce, koji atletski nije ni blizu njihovoj razini, nikada nije bježao od odgovornosti u obrani, pa u tom pogledu ni Melu ne treba gledati kroz prste.

Sad, reći da Melo nije napredovao sve ove godine je pretjerano. Puno je bolji šuter, puno bolji realizator iz posta. To je usavršio, radio ne radio, samo kroz godine provedene u NBA žrvnju. Jebiga, sad je problem što kako stari i kako ga ozljede usporavaju, uzima sve više šuteva i sve će manje napadati sredinu, a to će samo dodatno naglasiti nesklonost igri u obrani, posebice na perimetru.

Postoji i olakotna okolnost. Ruku na srce, čovjek nikada nije bio u idealnoj situaciji, u najboljim ekipama Denvera bio je premlad, kasnije nije imao pratnju, kao ni sada, zato treba posebno držat oko na tome što će napravit ovo ljeto - takav majstor zaslužuje igrati za vrhunskog trenera u vrhunskoj franšizi, a pod tim mislim na čovjeka koji će ga natjerati da radi i da se prilagodi i drugima, a ne samo oni njemu. Osobno bih više od svega volio da sleti u Dallas gdje bi od Dirka i Carlislea naučio sve što treba da okruni ovu zadnju fazu karijere i zadnji ugovor.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (5) Trackbacks (0)
  1. gee hvala na odgovoru… a sto se tice carmela i dallasa, slazem se jedino ako ny potpise lebrona xd

  2. Gee, dal pacersi mogu više koristiti lancea kao playmakera ove sezone na produktivan način? Meni izgleda kao ima bolji ulaz od hilla i općenito bolju kontrolu lopte, a ni dodavačke sposobnosti mu nisu loše, ipak je riječ o pravom hakleru… dal to može biti neko rješenje za skrivanje toga da nemaju pravog playa?

  3. ako imas vrimena, jedan brzinska analiza rookia, sta se tice pripremnih utakmica i ljetne lige, ko bi moga iznenadit, a ko podbacit

  4. mene zanima ona usporedba o kojoj se ode raspravljalo ovo ljeto – Kobe vs Shaq tijekom 3 peata, provuci ih kroz IOR da vidimo čija majka crnu vunu…

  5. @ Reggie – Povremeno da, ali dugoročno to ne može sakriti nedostatak ne toliko prave jedinice jer Hill je prvoklasan miks combo i 3&D talenta, koliko kreatora općenito – osobno obožavam Davida Westa i njegov stil igre, ali ne možeš ciljati na naslov s njim kao prvom opcijom kada zagusti. Dakle, sve i dalje ovisi o tome koliko će George napredovati, a Stephenson je ionako već ovim što je postigao u zadnju godinu dana nadmašio sva očekivanja.

    @ jugop. – Mislim da se ove godine nećemo previše baviti rookie klasom koja se s razlogom smatrala jednom od najgorih ikada, a i zašto bi pored toliko sjajnih igrača druge, treće i četvrte godine spremnih napraviti korak naprijed. Osim Carter-Williamsa, Zellera i Oladipa ionako nitko drugi nema rezervirano mjesto u rotaciji, eventualno Olynyk i Goodwin iskoriste priliku i iznenade, možda i McLemore i Caldwell-Pope. Osobno, uzevši u obzir ljetnu ligu i predsezonu, od nikoga nisam vidio ništa vrijedno spomena, osim što mi je Bennett izgledao NBA ready iako je trebao biti totalno van forme, što je dobar znak. Nažalost, neće imati dovoljno minuta da se nametne. Podbacit će obzirom na kombinaciju ozljeda i minuta prije svih Porter, obzirom na visoki pick i Len, ali, kažem, ovo je toliko loša klasa da nekih očekivanja nikada i nije trebalo biti. Burke mi je prije ozljede bio prvi kandidat za ROY-a, sada iskreno nemam pojma, ili Zeller ili Oladipo, ovisno o tome koji dobije više prilike nabiti brojke. I dalje vjerujem u Carter-Williamsa, iako mu neće biti ni malo lako u ovom kontekstu.


Leave a comment

No trackbacks yet.