ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

17Nov/133

DIECINUEVE!

PACERS @ BULLS

Iako Rose i dalje nije ni blizu nekadašnje forme, što najbolje opisuje prva akcija na utakmica u kojoj ga je prilikom dvokoraka i dizanja na šut korak za korak pratio i blokirao David West sa svoje 33 godine i repariranim koljenima, Bullsi su konačno nanijeli poraz Pacersima. Kako već navodimo iz dana u dan, obrana je na standardnoj vrhunskoj razini, a napad je kliknuo u pravom trenutku i ovo je bila večer kada je niz Indiane morao puknuti.

Ovo je sjajan matchup kojega bi stvarno bila šteta propustiti u playoff seriji jer su momčadi gotovo identične – od velikih playeva, preko ogromnih swingmana do rasnih i dubokih unutarnjih linija, ovo je old school (ok, ne toliko old, više mislim na ’90-e) rivalstvo koje garantira krv, znoj i suze. Razlike su minimalne, posebice u napadu gdje je najveća razlika što Indiana koristi Hibberta u klasičnim post up situacijama (Bullsi takvog igrača nemaju), a, obrambeno, klasičnih 1 na 1 Pacersa ne odskaču od pokretne zone Bullsa osim stilski – učinak je u slučaju jedne i druge obrane vrhunski.

Uglavnom, Bullsi su preko raspoloženih vanjskih strijelaca stigli do fantastičnih 60 koševa u prve 24 minute, odnosno do +25 koje malo tko može stići, posebice Pacersi kojima je nakon visokog leta trebao jedan pad da ih vrati na zemlju – kada ni sredinom treće nisu uspjeli smanjiti razliku, Vogel je bacio ručnik i već počeo planirati idući trening.

Rose, iako još nije ni približno ona sila koja svojim ulazima pokreće napad, sinoć je odradio ključan posao šuterski - nije mogao promašiti tricu (6 od 7 ubačaja su mu bili s perimetra), a upravo je baraž trica u drugoj četvrtini napravio nedostižnu razliku (uz Rosea zabili su i Hinrich i Dunleavy). Deng je ubacivao s poludistance, Gibson u reketu, a Noah je sve pokretao razigravanjem s visokog posta – Bullsi su kontrolirali susret od početka do kraja.

Šteta što smo izgubili jednu potencijalno prekrasnu NBA večer zbog manjka intenziteta, ali, gledajući širu sliku, dobili smo Bullse u pravom ritmu i rivalstvo koje će biti sve žešće i žešće (sljedeće dvije utakmice na rasporedu su tek krajem regularne sezone, što će biti idealan uvod u playoff).

OSTALO

Oklahoma je trebala nešto više minuta od očekivanog da slomi Buckse, ali su odradili posao uz još jednu dobru partiju klupe (Lamb, Jackson, Collison uz dodatak Adamsa za sada više nego solidno krpaju najveću potencijalnu rupu rostera).

Warriorsi su dodali još jedan lagani W protiv Jazza koji je bio gotov nakon jedne četvrtine, što opet nije bilo dovoljno da Jackson povjeri veću rolu klupi (Douglas i Speights, dva glavna ovoljetna pojačanja, dobili su zajedno 8 minuta). Ne mogu se oteti dojmu da će Jazz biti solidna momčad u drugom dijelu sezone – Favors igra sve bolje i bolje iz utakmice u utakmicu (čovjek možda ima drvenu ruku, ali njegov IQ i radna etika u oba smjera, dakle ne samo u obrani, su izuzetni - čim je okružen s funkcionalnim košarkašima odmah i u napadu djeluju puno bolje), zaokružuje se rotacija (Burks kao presing bek, Williamsa kao šesti igrač) i povratkom Burkea i Rusha to bi trebalo izgledati skroz solidno.

Pelicansi su frustracije ispucali na Sixersima, uz zdravu dozu trke koja ja očito dobra za zdravlje, ali i zdravu dozu trica za koju se pobrinuo Ryan Anderson (6 komada u ranijem povratku od očekivanog). Obrana im protiv Sixersa ionako nije potrebna, dosta je bilo da Davis patrolira sredinom i lijepi banane (8 komada).

Minnesota je u svom stilu riješila utakmicu brzo, napadajući Celticse sa svih strana, iako je Martinu i Loveu sve teže izdržati pritisak obrana koje potpuno ignoriraju Rubia i Brewera (sinoć zajedno 3-13, Rubio u sezoni 28-84). Svakako treba spomenuti da je drugu večer za redom Adelman dobio nešto od klupe na kojoj se Barea i Cunningham pretvaraju u solidne članove rotacije s jasnim ulogama, a par trica je zabio i Hummel u svojoj spot-up-cementiran-u-kutu roli.

Rocketsi su konačno imali jednu laganu utakmicu protiv Nuggetsa, protivnika koji trči i poteže trice, ali s puno slabijim ljudstvom. Shaw je pokušao opstati fauliranjem Howarda, ali ovaj je sinoć konačno odradio posao kao u najboljim danima (17-24 s linije) i tako izbio Denveru jedinog aduta iz rukava.

Osveta za poraz od nekoliko dana ranije, Atlanta se poigrala s agresivnim pritiskom na loptu Knicksa vrhunskim kruženjem lopte i fenomenalnim izdanjem klupe – iako Williams očito neće igrati back-to-back susrete i iako se Millsap vratio među startere, Ayon kao kopija Horforda i Mack kao kopija Teaguea nastavili su rezati lošu klupu Knicksa dodatno oslabljenu bez Artesta (koljeno) i tako riješili utakmicu nakon 24 minute.

Dallas se na sličan način poigrao s Magicom koji nema rješenja za ovu razinu napadačke igre (27 asista uz 8 izgubljenih), ali ni za ovakvu širinu klupe – svi pokušaji povratka u egal bili su zaustavljeni činjenicom da je Magic užasno tanak, pogotovo kada Oladipo kao glavni podizač energije odigra bezvoljnu partiju.

Heat je odradio svoje protiv Bobcatsa još jednom odličnom partijom Jamesa koji je iskoristio činjenicu da Bobcatsi nemaju unutarnju liniju (uz dužno poštovanje Biyombu) i tako ulazima održavao razliku (30 poena uz 18 potrošenih lopti i samo 4 slobodna, to je fenomenalno). Cole je odigrao značajnu energetsku rolu drugu večer za redom (večer ranije iz utakmice izbačen Chalmers dobio je i dodatnu utakmicu suspenzije zbog laktarenja Dirka), a i Beasley je imao ukazanje s klupe (Haslem nije igrao zbog leđa).

Najveću dramu tako su ponudili Cavsi i Wizardsi. Irving je konačno odigrao utakmicu kakvu zna, a za to mu je trebalo više slobode (posebice izolacija) i više Jacka (Waiters opet nije igrao). Brown je ubacio odmorenog Bynuma u petorku umjesto Varejaoa, ali to je bio čisti estetski potez, Andy je bio na parketu kada je trebalo radi obrane, skoka i sjajnog kretanja (njegovi blokovi i pasovi su otvarili potreban prostor Irvingu i Jacku). Ključ za funkcioniranje napada je za sada očit (dvije utakmice u kojima su igrali više od pola susreta zajednu završile su pobjedom) – više Jacka s loptom i više slobode za Kyriea. Jedini dobar potez Browna sinoć je bio davanje velikog broja minuta nedraftiranom rookieu Dellavedovi – iako je tako završnicu opet igrao s tri combo-beka upitnog obrambenog potencijala, barem je istaknuo katastrofalan učinak bokova, točnije Clarka, Geea i Milesa (ovaj potonji zabija trice, ali all-round učinak im je blago rečeno jadan). Potvrdilo se ono što smo znali - ući u sezonu s ovakvom rotacijom na boku stvarno je neozbiljno, posebice ako tvrdite da se borite za playoff (Karašev očito još nije spreman za NBA, ali ne sumnjam da bi odradio isti posao kao ova trojica da ima priliku). Wizardsi pak imaju novi razlog za brigu – izgubiti od ovakvog izdanja Irvinga nije sramota, ali ovo je već tko zna koja po redu utakmica u kojoj su bili u igri do kraja i prosuli sve u završnici, uglavnom zbog toga što je Wall nominalno prva opcija iako su u ovom trenutku od njega bolji i Nene i Beal. Osim što moraju posložiti plan igre, dodatan problem im je sinoć predstavljao i izostanak Arize (ozljeda je očekivano prekinula odličan šuterski ulazak u sezonu), ne toliko zato što je Webster loš obrambeni igrač (skroz je solidan), već zato što nisu imali nikoga na klupi što stavlja još veći pritisak na startere (Websterov šut i energija bili su jedino oružje do sada, Harrington može pogoditi tek otvorenu tricu, a Booker i Seraphin su ostavili toliko loš dojam da je Wittman sinoć u očaju posegnuo za Veselyem).

Clippersima je trebala sjajan zadnja četvrtina da skinu s dnevnog reda Netse, što je poprilično iznenađenje obzirom na očekivanu razliku u energetskoj razini jedne i druge momčadi, posebice jer su Netsi večer prije igrali produžetak sa Sunsima. Ono što je Brooklyn održalo u igri bio je izostanak praktički cijele petorke – Garnett i Lopez su dobili poštedu nakon što su večer ranije dali maksimum (Garnett je prestar za back-to-back partije, a Lopezovi gležnjevi i stopala zaslužuju poseban, također starački, tretman), Williams je otpao dok ne stigne nova doza čudesnih inekcija, a i Pierce je navodno istegnuo prepone nakon 40 minuta igranja punom snagom. To je otvorilo prostor Livingstoneu, Blatcheu i Andersonu da se barem zabave trćeći i napucavajući se s Clippersima, što im je uspijevalo sve dok u zadnje dvije minute Paul nije uzeo stvar u svoje ruke i dok Jordan nije zabio 3 od 4 slobodna (njegovih 5-8 sinoć su deset puta veće čudo od Dwightova izdanja, a kada se poklope u istu večer, onda znamo da se radilo o nečemu posebnom - pratite žuti tisak idućih dana, možda je neka Gospa u nekoj zemlji trećeg svijeta pustila suzu).

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (3) Trackbacks (0)
  1. Douglas kod Warriorsa je ozlijeđen..

  2. gee mislis li da su bullsi trebali zadrzat bar jednog od dvojice lanjskih bekova nate ili bellinelia, ove godine bi in dosta znacili s klupe… jer po meni i bullsima i indiani fali po jedan igrac da zaprijete miamiu. indiana to moze dobit s grangeron, a za bullse nevidin neko rijesenje…

  3. Pa igrač tipa Natea ili Marca bi im prije svega super došao u regularnoj sezoni da je lakše izguraju, posebice dok Rose hvata formu. U playoffu se rotacije ionako režu tako da takav tip igrača ne znači previše – ako ne vjeruješ da se mogu suprostaviti Heatu s trenutnih top 8, zašto bi takav igrač činio razliku? Rješenje za Bullse je jednostavno – pretvorit pick Bobcatsa i prava na Mirotića u nešto bolje od Boozera. I naravno dočekat Rosea jer s ovim njegovim trenutnim izdanjem nemaju nikakve šanse.


Leave a comment

No trackbacks yet.