ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

22Nov/131

VEINTICUATRO!

CLIPPERS @ THUNDER

Ovo je vrhunska zabava! Clippersi i Thunder su po drugi put ove sezone ponudili ono najbolje što NBA nudi, krenuvši u nadmetanje čistom energijom od podbacivanja. Ili bi možda bolje bilo reći da je OKC ponudila vrhunsku zabavu obzirom da su Clippersi u ovoj utakmici bili uglavnom promatrači.

Brooks je lukavo izbacio Clipperse iz ritma u startu, bacivši ne samo Sefoloshu već i Duranta na Paula, koji pored svih tih lamatajućih udova nije imao prostora pokrenuti napad baziran isključivo na screen igri koju OKC brani najbolje u ligi gledajući učinak oba napadača koji u njoj sudjeluju. I nisu Durant i društvo izluđivali samo dužinom u obrani (poredajte njihovu startnu petorku od 1 do 5 i nađite veću obrambenu postavu u ligi, samo Pacersi mogu stati u istu rečenicu), već i aktivnošću u napadu. Ibaka i Russ lete, KD zabija i razigrava – ova momčad bi da utakmica traje 24 minute sigurno bila predstavnik Zapada u Finalu čak i s Perkinsom.

Ključ noćašnje kamilice bio je u tome što je klupa nastavila tamo gdje su starteri stali, pa se šampionska razina igre razvukla na 48 minuta. Clippersi doslovno ni u jednom trenutku nisu došli u priliku prelomiti tijek susreta i to usprkos tome što je uporni Paul u nastavku nalazio načina biti učinkovit i što je Griffin odigrao još jednu sjajnu partiju nakon što se u drugom poluvremenu prilagodio činjenici da je OKC zatvorio reket i kontrolirao ritam (nisu ga pustili u reket, niti mu dozvolili da trči, ali čovjek je skakao, razigravao, igrao obranu i sinoć zabio manje-više sve s lakta, čak i slobodna, kad već nije mogao u post).

Thunder je tako konačno pružio partiju nakon koje više nema sumnje kako su usprkos standardnim problemima i dalje ona sila koja je igrala Finale prije dvije godine i koja je lani igrala najbolju košarku na Zapadu, dakle momčad s šampionskim pedigreom i dokazanim vrijednostim i u obrani i u napadu.

Clippersi pak, pa ni oni još ne znaju što su. Paul i Griffin su sjajna prva i druga opcija, ali oko njih nema nikakve strukture. I tu ne mislim samo na problem nedostatka trećeg visokog ili lošeg obrambenog balansa petorke, već na nešto puno dublje. Tamo gdje Thunder ima Ibaku kao trećeg čovjeka, Clippersi imaju Jordana koji je u principu njihov Perkins, a tamo gdje Thunder ima sjajne i različite igrače zadatka Clippersi, imaju puno sličnih revolveraša. Stvarno, koja je svrha imati u isto vrijeme Redicka i Crawforda? Puno toga leži u rukama Dudleya koji je najbolji all-round od svih na boku, ali definitivno nije stoper u rangu Sefoloshe.

Opet, čak i da Dudley dođe na svoje, to ne mijenja činjenicu kako Clippersi nemaju treću opciju, već nakon Blakea i Paula slijedi ogroman pad do igrača koji su kvalitetom tek granični starteri. To što ih ima ovoliko puno dobra je vijest za regularnu sezonu kada će i Barnes i Collison i Crawford i Dudley i Redick i Jordan pomoći da se lakoćom dođe do 55-60 pobjeda (trenutno su na kursu za 50+, a imali su uvjerljivo najteži raspored u ligi, već 2 puta Rocketse, Thunder, Wolvese i jednom Warriorse, Heat i Memphis).

Ali, kada dođe playoff, tko će biti taj treći čovjek koji će u bitku s Ibakom, Leonardom ili, zašto ne, čak i Parsonsom ili Thompsonom?

BULLS @ NUGGETS

Chicago u utakmicu i idućih nekoliko tjedana ulazi bez Butlera, što znači da je najvažniji zadatak u ovoj večeri ne dozvoliti Nuggetsima nabijanje ritma – Bullsi bez jednog startera (automatski gube i klupu jer Dunleavy dobiva rolu u petorci) i s ovom sjenom od Rosea ne mogu pratiti Denver u elementu, dakle s napadima u desetoj sekundi, rotacijom od deset košarkaša i Lawsonovom brzinom s loptom.

I to im je solidno polazilo za rukom tri četvrtine – koliko god se Nuggetsi trudili ubrzati bacanjem pasova preko pola igrališta nakon primljenog koša kako bi prestigli tranzicijsku obranu Bullsa, većina njihove akcije svodila se na postavljene napade, čime je utjecaj Lawsona sveden na minimum. Također, Chicago je preko unutarnje linije ostvario ogromnu prednost u napadačkom skoku s čak 9 pokušaja viška. Dakle, kako su uspjeli izgubiti utakmicu i uz kontrolu ritma i dominaciju u skoku?

Dozvolivši Nuggetsima previše otvorenih šuteva - to je tzv. Butler efekt, jer ovaj put nije samo Rose bio rupa (a bio je najveća, posebice u zadnjoj četvrtini kada više nije mogao istrčati na šutera) već i drugi bek, bio to Hinrich ili Dunleavy. Nuggetsi su to maksimalno koristili da kretanjem lopte i traženjem povoljnog matchupa održavaju prednost gotovo tijekom cijele utakmice, a onda se na kraju i odvoje kada je proradio utjecaj nadmorske visine i kada Bullsi više nisu imali energije stići prednost koju su sa četiri trice za redom kreirali, od svih ljudi, Hamilton i Robinson (da je barem jedan od njih na klupi Bullsa, koliko bi im život bio lakši od sada do početka playoffa).

I dok Bullsi i dalje imaju širu sliku na umu i ne moraju se zamarati s ovakvim slučajnim porazima, posebice ne obzirom na sinoćnji kontekst (na kraju krajeva, kao da je bitno hoće li imati 50 ili 55 pobjeda ako Rose neće igrati kao Rose), Denver definitivno ima razloga za zadovoljstvo. Nakon što su pronašli igru koja im odgovara, sada su došli i do saznanja da nesebičnom igrom i kretanjem lopte imaju šanse napraviti rezultat čak i kada im stil igre ne odgovara jer uvijek postoji šansa da je od 12 napadača barem njih 5 rasploženo za ubaciti svoju kvotu. Tu se sada otvara prostor za Shawa da se baci na posao i ugradi neke nove vrijednosti jer atmosfera stabilnosti je postignuta.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (1) Trackbacks (0)
  1. Kako me splet okolnosti kaznio gadnom ozljedom potrganog križnog ligamenata u koljenu bio sam skeptičan prema kvaliteti igre Rosea jednom kad se oslucio vratiti. Iako je bio gotovo nikakav uzorak, dva “ankle breakera” u prvoj tekmi sa Heatom te daljna “igra” u obrani kakvu prikazuje ove sezone nikako me nisu demnatirali.

    Jednom kad “sredis” ligament tesko je igrati obranu u stranu ozljedene noge. Sad da li je stvar glave, ili je noga jednostavno slabije sposobna trebalo bi ispitati. Inače možda sam paranoidan ali cini mi se da i Westbrook (iako je u pitanju bio meniskus) slabije igra obranu.


Leave a comment

No trackbacks yet.