VEINTISEIS!

BLAZERS @ WARRIORS

Blazersi imaju nešto od onog šarma kao i Warriorsi lani kada im se sve poklopilo, hrpu dobrih strijelaca koji šutiraju trice kao ludi, stoga je njihovo gostovanje u Oaklandu definitivno događaj večeri. Posebice zbog toga što im se ozljedama Gasola i Iguodale otvara prostor da skoče sve do 5. pozicije, jasno nastave li s ovom formom i izbjegnu li slične dramatične situacije kao što je ova kroz koju odjednom prolaze Warriorsi.

Curry i društvo su sezonu počeli kao jedna od boljih obrana koja, ovo je sjajan podatak, nije ni jednom primila 10 ili više trica (što je lani bilo nezamislivo) iako su igrali i protiv Clippersa, Thundera, Spursa i Wolvesa. Niz je prekinut tek neku večer kada su Lakersi, koji inače vole potezati trice, ozljedom Iguodale došli do 11, a nastavio se sinoć kada su suludo efikasni Blazersi ubacili 10. To poprilično plastično pokazuje kakav pad očekuje obranu Golden Statea na perimetru bez Iggya koji je izgleda ozbiljno istegnuo zadnju ložu – neće mu trebati operacija, ali par mjeseci izvan parketa su neminovni, posebice ako je istina da nakon utakmice nije mogao hodati.

(Gasol izgleda također neće trebati operaciju, ali i njemu će za oporavak trebati od par tjedana do mjesec dana, dok je Roseu stradao meniskus, što u teoriji znači da je minimalno nekoliko mjeseci out, a obzirom na njegovo ukupno stanje možda i duže – iako se radi o rutinskoj operaciji nakon koje se u nekim slučajevima možeš vratiti košarci već nakon nekoliko tjedana, obzirom na slabost lijevog koljena i očito totalnu nespremnost Rosea za NBA košarku, optimizmu ovdje nema mjesta)

Uglavnom, Warriorsi su se odlično držali bez Iggya i u trećoj četvrtini su standardnom šuterskom serijom Currya i Thompsona čak napravili pristojnu prednost, potpuno preuzevši kontrolu utakmice do trenutka kada je sjajni Wes Matthews (5-6 trica do tada) zaradio isključenje – da nije bilo njegove serije od 8 poena u ovom periodu (sve preko Barnesa čija dužina u ovom slučaju nije služila ničemu), Blazersi bi vjerojatno bili upali u još veću rupu iz koje nema povratka.

I umjesto da se to nakon gubitka Matthewsa i dogodi, ekspresno su se vratili u utakmicu odlukom Stottsa da na parketu ostavi Aldridgea, Lillarda i Batuma cijeli ovaj period, dok je Jackson istovremeno izvukao Currya, Thompsona i Boguta. I tako je Aldridge napadao i trpao, dodatno napaljen od gužve izvazvane koškanjem Australca i Engleza pod košem koje je i izazvalo nerede koju su Matthewsa koštali partije (kako je krenulo, možda dobijemo i pravo rivalstvo između ove dvije momčadi, što bi bilo poprilično zabavno), dok su Speights, Bazemore i Nedović glumili zidare – u samo par minuta Blazersi su opet bili u egalu.

U završnici pak Warriorsi nisu imali šanse izvući živu glavu – čim je iz igre ispao Thompson zbog 6 osobnih (još jedna otežavajuća okolnost u životu bez Iggya), Blazersima je bilo prejednostavno udvojiti Currya i potpuno okrenuti smjer utakmice.

OSTALO

Nakon drugog sramotnog poraza u tri utakmice (a i onaj preokret Pelicansa nije ništa manje bolan tako da možemo govoriti o čak tri sramote), Cavsi trebaju promjenu. Ili Brown ili neki od igrača moraju otići, ali ovo više ne može ovako. Osobno, dao bih otkaze i GM-u i treneru, otpustio Bynuma (koji je sinoć, to samo Brown zna zašto, dobio više minuta od Varejaoa, isto kao što je Matthew Dellavedova, budući kadar Cibone, dobio duplo više minuta od Jacka što je zadnje dno trenerskog nadmudrivanja s veteranima u stilu “dajem minute igračima koji igraju obranu” iako se više radi o “ne dam minute veteranima koji me slijepo ne slijede”), pokušao dovesti Asika i Grangera (Waiters i Bennett valjda imaju nekakvu vrijednost kao visoki pickovi) i riješiti se mrtvog tereta poput Geea i Clarka. Spursi? Mislim da se nisu potrudili niti svući one trenirke koje otpadaju čim ih povučeš obzirom da su Cavsi istrčali s mudantama na štapu.

Bobcatsi su protiv Bucksa izgledali kao Spursi protiv Cavsa, dakle kao razlika između momčadi koja ima nekakav put i filozofiju i one koja nema apsolutnog pojma što radi u ligi (Drew je koristio gomilu igrača, svih 13 su dobili šansu kada je utakmica riješena, znači nedostaju samo Delfino i Sanders, ali ni jedan u sebi nema iskru života, stoga ostaje samo jedno rješenje – totalna destrukcija, počevši s GM-om koji je složio ovaj monstruozni roster).

Pacersi su odradili ono svoje što rade s obranom, kada protivnika drže ispod 35% šuta iz igre, ali MCW je čak i protiv ovakve momčadi pokazao da je apsolutna noćna mora od matchupa – George Hill je karijeru izgradio na tome što iza leđa ima bedem i što je dovoljno jak i velik da maltretira protivničke niže bekove, ali, pored Williamsa, on je, koliko god solidno odradio posao, izgledao kao nemoćni patuljak.

Washington se nakon poraza u derbiju Istoka protiv Raptorsa brzo vratio na pobjednički kurs protiv jadnih Knicksa koji se i dalje trude. Ali, što ti vrijedi trud kada su na drugoj strani Nene i Gortat, a ti imaš Andreu? Nije se čak ni osjetilo da Wizardsi bez Arize i Harringtona doslovno nemaju klupu.

Heat je ovaj put nešto teže izašao na kraj s Orlandom iako se u postavu vratio Wade, dobrim dijelom i zbog Vaughnove odluke da krene s niskom postavom u kojoj je Oladipo zamijenio Maxiella i koja je energetski odlično pratila stil igre Heata (očito je kako će Oladipo i Harkless biti zeznuta kombinacija na boku, barem u specijalnim postavama), ali i zbog činjenice da je visoka postava s Big Baby Davisom dominirala nad klupom Miamia. Naravno, obzirom kakvom lakoćom su LeBron i društvo u zadnjoj četvrtini okrenuli utakmicu, svejedno kakvu kombinaciju nudio Vaughn, ostanak Orlanda u igri kroz 40 minuta treba pripisati i klasičnom doziranju gasa koje imaju samo najveći.

Clippersi su brzo nabili prednost protiv Kingsa i održavali je veći dio utakmice, ali Cousinsov pristup u obrani i bacanje uokolo Jordana i Griffina u napadu nisu dozvoljavali odvajanje čak ni kada je prednost bila +20. Kingsi su u završnicu ušli kao ravnopravan suparnik zahvaljujući upravo toj borbenosti i upornosti u skoku i napadanju reketa svog lidera. Izgubili su, ali to je nebitno – ovo što je Cousins pokazao u zadnje tri utakmice u obrani, pristupu i uopće igri možda je i najvažniji razvoj događaja u ligi ako izuzmemo ove nesretne ozljede (drugim riječima, ako niste gledati barem jednu, ne znate što propuštate).

Hawksi su odrađivali posao do zadnje četvrtine, kada je Boston oživio zahvaljujući očajnoj igri klupe Atlante, a onda i zahvaljujući sjajnoj obrani pick igre – Stevens je dobro snimio da je za zaustaviti napad Hawksa ključno spriječiti ulaz Teaguea u sredinu, ostavivši visoke doboko u zoni pod košem i stavljajući teret na Horforda i Millsapa s poludistance. Istovremeno, dok Teague nije imao ni centimetra prostora za ulaze kada se utakmica lomila, Crawford nije nailazio na sličan bedem.

Rocketsi su poprilično lako sredili Wolvese, barem ako uzmemo u obzir da nije igrao Harden zbog novih komplikacija sa stopalom. Minnesota nema obranu za braniti ovakvu širinu u napadu (4 vani, 1 unutra, svi vrte pick & roll sa svima), posebice bez klupe, odnosno u situaciji kada Aaron Brooks zabije 26 poena naspram Bareina 3.

Nuggetsi su se provukli protiv Dallasa u borbi potencijalnih playoff prolaznika, prije svega na račun toga što Dirk nije bio uber-Dirk kao par dana ranije protiv Rocketsa, već je više podsjetio na onog drvenijeg Dirka iz utakmice sa Sixersima. U zadnjih 5 minuta imao je samo 2-7 u svojim tipičnim akcijama s poludistance nakon pick & rolla iako su Nuggetsi uredno preuzimali, pa je pucao ne samo preko Chandlera nego i preko Foyea. Dobro, Dirk, nisi Korver, ali definitivno nisi ni ono što si bio. Za ostalo se pobrinula nepostojeća obrana Dallasa, odnosno lakoća kojom je Lawson dolazio do laganih poena s crte pored promatračkog dvojca Calderon-Ellis kojem su u završnici nedostajale samo plave kacige.

5 thoughts on “VEINTISEIS!

  1. Boogie je kralj. Jedini igrač koji nosi zlatni lančić tijekom utakmice. Vjerojatno je i fan Miše Kovača.
    Hollins me tjera na pomisao da i ja mogu uspjeti u ligi.

  2. Cousins je bestija. I bas mi je drago vidit da je jedan totalni jebivjetar odluci krenut pravin puten. Jer uz ovakvu igru, a nemojmo zaboravit ni da je mlad i da ce jos napredovat, on moze bit najbolji centar lige. Post igra, sut s poludistance, skok, zivotinjska snaga, i sve bolja igra u obrani. I vidi se glad, vidi se da se trudi i da mu nije svejedno.
    Kingsi su imali 5 poena prednosti minut prije kraja. DeAndre je to sta je u napadu, uredno posprema zicere i skace. Ali Griffin? Meni nije jasna ona igra sinoc. Redick samo gleda sut, Dudley je prestatican, klupa je uzas (osim Crawforda koji stvarno igra). Paul ih je izvuka na kraju. I pristupon, i igron, i protekcijon kod sudaca.

    Dobro si napisa neki dan, da su Redick i Crawford preslican tip igraca. S tin da je Jamaal bolji (doduse Redick je nesto mladi). Koga bi rade trejda, za kakvog igraca i sta mislis da bi se moglo dobit?

    Gee sta mislis koliko bi Isaiah Thomas moga dobit za svoj sljedeci ugovor? Ima mota i trenutacno vodi u poretku strijelaca s klupe, ima oko 19p.

  3. Pa, obzirom da je Redick tek stigao, onda bi valjda pokušao naći nekog voljnog uzet Crawforda. A nazad možda možeš dobit Arizu od Wizardsa, to mi prvo pada na pamet – u zadnjoj je godini, Washington ga sigurno neće potpisati jer ima Webstera i Portera, a Crawford bi im riješio minute na jedinici i dvojki i dao klupu. Ariza je 3&D igrač koji bi legao Clippersima definitivno obzirom da kao stopere koriste Collisona i Bullocka što je totalni urnebes, a Dudley ili Redick bi s klupe mogli dobrim dijelom pokrit Crawforda. Ne u potpunosti jer tip je strijelac prve klase, ali energetski svakako.

    Thomas će svakako dobit midlevel, ovo je treća godina u kojoj igra na razini prosječnog NBA playa i tu više nema sumnje da je prava stvar. A to da igra s klupe je samo šminka, ne samo da je odigrao više minuta od Vasqueza ukupno, nego i na poziciji tako da je u praksi on prvi playmaker.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *