ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

20Oct/100

PACERS

''We’re not good enough right now.  So we have to take a hard look and see where we’re at.''
- Larry Bird

SCORE: 30-52
PRVIH 5: Collison, Dunleavy, Granger, Hansbrough, Hibbert
5 ZA KRAJ: Collison, Rush, Dunleavy, Granger, Hibbert
MVP: Jim O'Brien
LVP: Larry Bird

Hej, Larry. Pričaš isto već godinama. Mislim, kad će početi to pojačavanje momčadi? Ok, nisi bio u lakoj situaciji, svi se sjećamo Artesta, ali zar se do sada barem nije mogao posložiti neki kostur buduće momčadi?

Jer, sve što Pacersi trenutno imaju su dva igrača koja dokazano znaju nabijati statistiku u gubitničkim ekipama, što u prijevodu znači da uglavnom imaju puno veće ovlasti nego što bi trebali.

Svaka čast i Dannyu Grangeru i Darrenu Collisonu, ali dva dobra strijelca nisu dovoljna, pogotovo ne ako će se uglavnom baviti vlastitim preokupacijama.

Iako Pacersi igraju očajno u obrani, a NBA iskustvo kaže da je trener u tom dijelu igre jako važan, ne mogu pronaći nijednog pojedinca vrijednog isticanja osim trenera Jima O'Briena koji je uspio nekako nametnuti osnove tečne napadačke igre u kojoj su važne brzina i nesebičnost te vanjski šut i igra kroz post. Uostalom, čovjek je učenik Jacka Ramsaya i do sada je uvijek odradio pošteni posao. Nije on kriv što mu Larry nije u stanju nabaviti bolji materijal.

Za O'Brienovu igru ključni su sjajni asistenti i na drugim pozicijama osim bekovskih poput Mikea Dunleavya i Roya Hibberta, igrači koji itekako dobro razumiju linije kretanja suigrača te koji će rijetko promašiti pogoditi otvorenog suigrača. Uz to ključan je vanjski šut i razvlačenje reketa, što je poprilično dobro funkcioniralo s Murphyem na četvorki.

Prva petorka Pacersa i dalje je u stanju nositi se koš za koš s većinom momčadi, ali ove sezone to će ipak biti nešto teže. Ne samo što su odlaskom Troya Dropkicka ostali bez ključnog šutera, već i bez najboljeg skakača, što će dovesti do tektonskih promjena u rotaciji.

Ne bi li nekako održao skok živim, O'Brien će biti prisiljen na četvorci većinu vremena igrati s Tylerom Hansbroughom i Joshom McRobertsom. Hansbrough je energičan, McRoberts žilav, ali ni jedan ni drugi nisu više od opcija s klupe jer nisu ni dobri šuteri, a kamoli opasni post igrači. Ukratko, da bi donekle imao solidan skok, O'Brien će morati žrtvovati napad.

Pacersi će bez sumnje najopasniji biti kada istrče s niskom postavom, ma kako ih to još ranjivijima činilo pod košem. Granger na četvorci bit će noćna mora za protivnika, ali s druge strane njegovo ozljedama sklono tijelo dodatno će patiti bude li se prečesto morao gurati u obrani s puno težim i jačim igračima.

Mike Dunleavy mlađi također će morati igrati van pozicije kako bi momčadi donio igrača više u napadu. Umjesto na malom krilu, Dunleavy junior tako će većinu vremena provoditi kao šuter i drugi bek, dok će Brandon Rush čekati na priliku s klupe.

Dolaskom u NBA Rush se rano nametnuo kao potencijalni all-round bek, ali s vremenom se potvrdilo da momak nema ni jednu ekstra kvalitetu zbog koje bi mu trebalo osigurati minuta. Može zabiti otvoreni šut, ali što se tiče svega drugoga Dunleavy je superioran igrač, čak i ako uzmemo u obzir da će obrambeno često biti najslabija karika. Kao plus, Rush je ovoga ljeta imao sitnih problema s marihuanom, što ga je dodatno udaljilo od budućnosti u franšizi koja se više bavi odgojnim problemima nego igrom (Bird stvarno vjeruje da će uzorni građani vratiti publiku na tribine, a ne rasni košarkaši - čudna neka država ta Indiana).

Kako se Rush nije nametnuo ni kao spomena vrijedan stoper, obrambeni minusi Dunleavya neće pretjerano naškoditi. Uglavnom, sve navodi na zaključak kako su na vanjski linijama Pacersi tanki koliko je to moguće.

Osim Collisona, koji će u startu imati odriješene ruke i koji je momčad poprilično koštao (morali su uzeti dvije zadnje godine ugovora Jamesa Poseya, što im neće pomoći iduće sezone kada bude trebalo trošiti), tu su još potencijalni solidni back-up play A.J. Price, preplaćeni stoper Dahntay Jones, a kao član momčadi vodi se i T.J. Ford, koji strpljivo čeka da mu istekne ugovor.

Na malom krilu su Pacersi sjajni, ako računamo kombinaciju Dunleavy-Granger. Čak su i dva rookiea, vjerovatno dvije nove greške Larrya Birda u godinama katastrofalnih draftova, potencijalno korisni. Međutim, ako ćemo gledati sve što je do sada Larry napravio kao GM, dolazimo da zaključka da on nema blage veze o skautingu.

Bird je imao dva cilja – prvi je bio očistiti momčad od problematičnih igrača kako bi privukao publiku nazad u dvoranu gdje će imati prilike gledati timsku košarku, a drugi se odnosio na prikupljanje talenta.

Lanjski pick Hansbrough ima kronične migrene i sklon je ozljedama, a ovogodišnji Paul George možda bude novi Tracy McGrady ako se sve posloži kako treba. Za sada je tek klinac koji ne zna igrati košarku, baš kao i Lance Stephenson, bek koji je od dolaska u Pacerse počeo samo raditi probleme.

Pazi čuda, iste onakve kakve je radio u srednjoj i na sveučilištu. Birdov ovogodišnji draft je neobjašnjiv, osim upravo onom hladnom, ciničnom konstatacijom kako Larry Legenda nema pojma što radi.

Ova momčad nije u stanju niti očistiti salary cap, niti dovesti talent. Ma, nisu u stanju niti napraviti pošteni trade koji bi im donio toliko potrebnog kvalitetnog igrača pod košem.

Za sada se uz solidnog Hibberta te dva bijela drveta tu i dalje nalazi veteran Jeff Foster, usporen ozljedama, ali još uvijek sposoban skucati nekoga u pod. Nadaju se da će prolaznik Solomon Jones biti još jedno živo tijelo pod košem manjkavim mišićima, centimetrima i talentom.

Jedini Birdov dobar potez sve ove godine je upornost kojom stoji iza Jima O'Briena. Trener zna svoj posao i svake godine iz onoga na raspolaganju izvuče maksimum. Za nešto više trebaju mu bolji igrači, a njih u Indiani baš i nema.

I teško da će ih i biti dok Larry posao obavlja na račun slave i ugleda, a ne kvalifikacija i rezultata. Srednji zapad, selo moje malo. Znam da je Larryu lijepo doma, ali pomalo već počinje nalikovati na saborskog zastupnika – svi znamo da ne radi ništa, ali opet se pretvaramo da je sam kontekst po kojem on sjedi u nekoj dvorani i pravi se da nešto radi dovoljan da trpimo laž.

Uz pravilo ranog Birda tako bi trebalo uvesti i Birdov paradoks. On nas uči kako čovjek koji je dokazano sjajan trener ne želi to biti jer je u pitanju težak i naporan posao, ali zato uporno želi biti GM iako je dokazano očajan u tom poslu. Još jedan primjer čovjeka koji boluje od Birdova paradoksa? Kevin McHale. I on radije sjedi u uredu, dalje od ljudi, umjesto da im prenosi znanje. Nešto je čudno u tim veteranima Celticsa.

Posted by Gee_Spot

Comments (0) Trackbacks (0)

No comments yet.


Leave a comment

No trackbacks yet.