ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

9Nov/1010

WEEKLY PICK ‘N’ ROLL

Vikend u Zagrebu je, osim fenomenalnog koncerta Teenage Fancluba, donio i predoziranje košarkom koje je kod različitih pojedinaca izazvalo različite reakcije. Sickre je tako odlučio redovno pisati svoj osvrt na ligu, a Emir također namjerava svaku misao o Bullsima pretočiti u post. Ja pak nakon 8 tekmi u 24 sata i još toliko kratkih pregleda samo gledam kako izbjeći NBA.

Šalim se, naravno. Sudar Bostona i OKC-a se pažljivo motrio, kao i Atlanta protiv Knicksa, ali pisanje nije išlo. Kako me Emir ima namjeru napasti zbog odstupanja od obećanja da će svi tjedni osvrti biti spremni za vikend, dopustite da iznesem obranu.

Dakle, nakon dolaska sa ZG vikenda u subotu navečer sjeo sam za komp i guštao u rođenju Evana Turnera. Zanimljivo, do toga je došlo baš u utakmici u kojoj je Iguodala izostao zbog ozljede. Bez Iggya, koji se trudi biti playmaker i igrati nesebično, ali koji pri tome potpuno privatizira igru i uštopava suigrače (nešto kao i LeBronj u Clevelandu nekada, samo što LeBronj nikada nije imao Turnera pored sebe), Evan je briljirao.

Sjajan šut s poludistance, tečnost i točnost pasova, besprijekorno kretanje bez lopte, sjajna obrana. Totalni all-round. U kombinaciji Evana s opet živim Eltonom Brandom (ruka opet sluša, nije sad Elton odjednom dobio nove federe, ali onaj sjajni zglob opet zabija suze s poludistance) te eksplozivnim bekovskim dvojcem Holliday - Williams, Sixersi su izgledali kao momčad koja se ima čemu nadati.

Mada, pobjeda protiv očajnih Knicksa teško da može biti neko značajnije mjerilo. O Knicksima mogu reći samo jedno - kada vam je Amare najveći fajter na rosteru, to teško da može biti garancija uspješne sezone.

Uglavnom, u ponedjeljak sam se digao ranije pogledati snimku Bostona i Oklahome (o čemu malo više kasnije). Nakon toga sam doručkovao, poigrao se s Dragom, Davorom i Boškom, odradio trening i stretching, a kada je došlo vrijeme za pisati jednostavno mi se nije dalo. Odgledao sam zadnje dvije epizode ''Treme'' i otišao na posao kao sretan čovjek. Da ne govorim da sam na poslu cijelo vrijeme slušao WWOZ.

Nakon toga dođem doma, a na televiziji Gargamel u novoj epizodi Latinice. Neka legenda optužuje Bandića okružen desetcima registratora, sjajni prilozi plus ekskluzivni snimci. Nisam oka maknuo s monolita, priznajem - kriv sam. Poslije nisam imao snage za ništa drugo osim nekoliko stranica ''The Empathic Civilization'' profesora Rifkina i san.

Dodaj da sam radio jutros, da sam nakon dolaska s posla slagao playlistu po svježim set listama Drive-By Trukcersa i pitam ja tebe, Emire, kad sam mogao prije, kad?

ŠKOLA

Da li se to samo meni tako čini ili je sezona stvarno fantastično krenula? Obično početak bude njonjav, kilav, takav da jedva čekamo nekakav trade ili playoff. Ono, uživamo u omiljenim igračima, u sudarima sjajnih ekipa, ali trenutno imam osjećaj da, koju god utakmicu stavio u player, ne mogu proći ispod graničnog remek-djela.

O čemu se radi? Pa ako mene pitate, stvar je jednostavna - liga je krcata. Pazi, trenutno imamo dvije uber momčadi koje su na jednoj drugoj razini (Lakersi i Celticsi), provjerene kvalitete koje ne idu nikamo (Utah, Orlando, Spursi, Mavsi) i, da je sad ne bi započeo nekakav mini power ranking, uopće gomilu ekipa koje imaju čime ciljati na više od polovičnog učinka.

Pogledajte samo ovaj ludi Zapad - ne samo što Warriorsi i Grizzliesi djeluju kao sjajne momčadi koje su napravile korak naprijed, već odjednom i Hornetsi djeluju kao da su zajedno godinama, a Clippersi i Kingsi plivaju u talentu koji svaku večer može nekoga doći glave.

Da nije ovoga nesretnog Istoka i Minnesote, bila bi ovo valjda jedna od najzanimljivijih NBA sezona ikada. Šteta što se ova sjajna priča dogodine neće nastaviti zbog lockouta (šalim se, šalim se - barem se nadam da se šalim).

Ukratko, poanta je da kvaliteta i kvaliteta u spoju daju - kvalitetu. To je ono što NBA košarku oduvijek razdvaja od svih drugih sportova. Samo u NBA ćeš uvijek dobiti sjajnu utakmicu kada spojiš dva kvalitetna suparnika, a kako je barem 20 momčadi kvalitetno, ispada da su dobre utakmice na sve strane. I jesu. Zato - gledajte, ljudi, gledajte!

Nego, da se vratim na podnaslov. Pod škola mislim na lekcije koje su Lakersi i Celticsi očitali mnogima već na startu, ali nigdje tako izraženo kao u ovim nedjeljnim utakmicama u kojima su Lakersi rastavili Blazerse na proste faktore, a Celticsi pokazali Thunderu da nije sve u mladim nogama, nešto je i u glavi.

O Oklahomi nemam previše toga reći, ovaj loš početak za njih je tek prva prepreka na do sada uglavnom ružičastom putu i kada se priberu bit će opet opasni. Mislim, trenutno ne igraju čak ni dobru obranu, a to je minimum koji moraju odraditi. Ne sumnjam da će Brooks ukazati na taj problem i da će sve vrlo brzo na tom dijelu parketa izgledati bolje, ali napadački problemi su nešto dublji.

Durant trenutno nije u sjajnoj formi, ali ukazati samo na to značilo bi da smo totalno promašili poantu. Razlog zašto Thunder ovako šteka u napadu je taj što još nisu shvatili da nije dovoljno dati samo po 30 lopti Westbrooku i Durantu (i još njih 15 Greenu) nego da treba ispucati tih 75 lopti u najboljim mogućim situacijama. Bez obzira uzeo ih Harden, Ibaka ili Krstić.

Za razliku od lani kada su još uvijek bili sirovi, ali kada su utakmice otvarali pick 'n' pop akcijama za Krstića, a nastavljali izolacijama za Hardena, Thunder ove godine djeluje kao privatna prćija Westbrooka i Duranta. Momci siliju li ga siluju, umjesto da se opuste. Jer, nakon što Krle The Stolica zabije dvije suze i nakon što Harden Kriv Sam Što Je MBV Zadnji U Fantasy Ligi zabije prvu tricu, i njima će odjednom biti lakše jer će im ostati više prostora. Nema ništa lakše za braniti od 1 na 5 probijanja, bez obzira kakva atletska čuda fizički bili i Russell i Kevin.

Blazersi su pak totalna suprotnost. Dok je Oklahoma tek osjetila prve kapi kiše, nad Blazersima su već godinama crni oblaci. Iz kojih šiba tuča. Ova generacija je, bojim se, prošla točku bez povratka. Ne vidim više ni jedan scenarij u kojem Greg Oden može biti nositelj pod koševima, a bez njegove dominacije pod obručima plan se raspada. Ne zaboravite da je Greg Portlandu trebao biti ono što Durant Oklahomi, odnosno da su tako razmišljali kada su ih draftali jednoga za drugim.

Camby je sjajan košarkaš, jedan od onih koji bi defaultu moraju igrati u playoff momčadima (stvarno, Stern bi trebao donijeti pravilo po kojem korisni veterani koji znaju sve o košarci i koji su svjesni svoje uloge ne parketu ne smiju gubiti vrijeme u lošim ekipama kako je to Camby radio u Clippersima ili kako sada trunu Nocioni, Hinrich ili Captain Jack, da ne nabrajam dalje), ali Camby nije drugi čovjek.

To definitivno nije ni jadni Andre Miller, obilježeni krivac, igrač koji je to što jeste, ali igrač čije kvalitete od prvoga dana nisu prihvaćene u Portlandu jer su iz ritma izbacile njegovo veličanstvo Brandona Roya. Što me dovodi do ključnog momenta, a taj je sljedeći - čime je to Brandon Roy zaslužio takav kredit?

Postavimo stvari realno. Roy je fantastičan old-school košarkaš, idol svima nama koji u košarci cijenimo nesebičnost, kreativnost, igru glavom. Uspjeh usprkos tome što nisi ni najbrži, ni najljepši, niti najviše skačeš. Brandon Roy je poput naših očeva, čovjek koji je sve stvorio sam, svojim rukama. Brandona Roya je lako voljeti.

Međutim, Brandon već dugo grinta kako ne može s Millerom. Sad, da je nešto slično izjavio neki drugi igrač, npr. jedan Arenas, sa svih strana bi ga napali kako je dno, razmaženi bogataš, bla bla. Kako ponekad znamo biti licemjerni. Wade i LBJ tek su krenuli na svoje putovanje i ma kako im čudan bio početak, u startu su dočekali jedan drugoga raširenih ruku. Pokušat će.

Roy Milleru nije dao šansu. Blazersi su čudna ekipa, mlada a veteranska, zarobljena u McMillanovom militarističkom maršu i Royevim tako ozbiljnim potezima za tako mladog čovjeka koji je rano morao odrasti. Miller se možda nije uklapao u to, ali Miller je dobar košarkaš. Kad je već doveden, trebalo mu je omogućiti da uspije.

Ovako, niti on niti Roy ne daju ni pola od onoga što mogu. Roy se previše bavi razmišljanjem o tome kakve su stvari mogle biti, umjesto da se koncentrira na ono što mu je pred nosom. Kao što kaže ona mudra izreka, život je ono što ti se dogodi dok planiraš druge stvari. Dok Roy čeka slobodu bez Millera ili život bez ozljeda, prolaze mu najbolje godine. Brandone, osvijesti se. Igraj košarku. Ne treba ti lopta non-stop da zabiješ deset koševa, odigraš obranu, skačeš. Ne krivi druge za ono što ti se događa, ne budi jebeni Giriček. Budi ono što jesi - igračina.

RUŽA

Čekaj, koji je ono bio Derrick Rose na ESPN-ovoj listi najboljih fantasy igrača? Što kažete, pedeset i neki? A u kojoj je rundi planuo u fanasy ligi ispodobruca? U prvoj? Mislim, nije da nešto impliciram (a još manje želim nekom nesretnom američkom geeku uzeti posao), ali neki ljudi se stvarno pre-ozbiljno shvaćaju. I onda još imaju muda napisati knjigu poput ''Kult Amatera'' (o njoj više idućih dana).

Rose igra na jednoj suludoj razini, ali Noah je još bolji (ako je to moguće). Meni je jednostavno nevjerojatno da Bullsi igraju ovako dobro i smisleno u napadu nakon samo jednog kampa s novim trenerom Thibodeauom. OK, Thibo je obrambeni guru, obrana ne funkcionira (ali hoće), tako da je teško njemu pripisati sve zasluge, ali Bullsi su u napadu ekipa s glavom i repom.

Bilo da Rose probija (njegov ulaz, kočenja, okret za 360 i polaganja postali su mi omiljeni individualni potez jednog NBA superstara), bilo da Noah igra na vrhu reketa ili da Korver istrčava iz blokova (u akcijama kao precrtanim iz bilježnice Jerrya Sloana), ova momčad više ni malo ne podsjeća na Vinnievu eru.

CRTICE

Izgleda da se Stan Van Gundy konačno odlučio premjestiti Rashardov leš s četvorke na trojku kako bi otvorio više minuta igračima s pulsom poput Ryana Andersona i Brandona Bassa. Sad, obzirom da je u pitanju jedan Van Gundy, moguće da se radi samo o privremenom potezu, ali za dobro Orlanda nadam se da su dani Q Richa u petorci prošlost. Kao što je prošlost i nekadašnja komentatorska veličina Jeffa Van Gundya, koji se toliko sramoti svakom novom izjavom da sumnjam kako će ikada više dobiti priliku za trenerski posao.

Tri ekipe na Zapadu u kojima najviše uživam su trenutno Warriorsi, Grizzliesi i Rocketsi. Sjajne momčadi stavljene u sisteme koji im potpuno odgovaraju, ali nažalost svaka s po jednom kritičnom manom koja će ih na kraju koštati glave. Warriorsi imaju prekrasnu petorku, ali nakon nje - suša. Mislim, podatak da Vlad Radmanović i dalje tetura po NBA parketima na 20-ak minuta dovoljno govori o tome koliko su očajni. Memphis ima sličan problem - makni fenomenalnu prvu petorku (ne znam dokle će ovo trajati, ali nastave li igrati ovako nesebično i timski, natjerat će me da ih zovem mini-Celticsima - čak više nema potrebe za igrati preko Gasola, jer sva petorica su uvijek spremna razigrati se međusobno) i ostaje ti jedno veliko ništa. Rocketsi pak mogu zabiti koliko žele, ali pod košem imaju rupu veličine Sanaderove crne duše. Mislim da bi im i Bagarić više pomogao zatvoriti je nego što su to u stanju Yao Pravila Pravila Da Bi Momčad Udavila, Brad Mumija Miller ili Jordan JoJoHill. Šteta, jedan od njih morat će otpasti, ali za utjehu - Sunsi su u još gorem stanju, a izgleda da je i Steve u izlogu. Orlando, što čekaš?

Čisto usput da kažem - Steve je u prvih pet utakmica propustio doći do deset asista. Ne, nije to znak da je ostario, već da je okružen smrtnicima. Kad Hedo puca cigle, nije lako doći do tog desetog asista.

Kad sam već kod čudnih podataka, ima li čudnijeg od ovoga - Brook Lopez (djevojačko Scalabrine) u zadnje dvije tekme skupio je 8 skokova za 60 minuta igre. O šutu 8-33 da ne govorim.

Ipak, ima i luđih brojki. Npr. tri unutarnja igrača Wolvesa u prosjeku su birana trećim pickom (Love 5., Beasley i Darko 2.). Rekli bi, ima budućnost ta Minnesota. He he. Darko Legenda ipak je u nečemu car - nitko nema luđu statistiku. Centar od 213 cm iz igre gađa 23% (9 od 39) i doslovno ima duplo više blokada nego ubačaja iz igre. S 19 bananerosa treći je bloker lige. Naravno, kad vidiš Ridnoura kako šetka, Darkove cigle i Beasleya uopće kao pojavu, dođe ti da zahvališ Svevišnjem što ne živiš u Minnesoti i ne moraš trpiti Davida Kahna. Ova momčad je jednostavno ridikulozna.

Za kraj pozdrav jednom čangrizavom starcu. Joe Johnson, nažalost, više ne prolazi test Clinta Eastwooda. Čovjek mora biti svjestan svojih ograničenja, a Joe se ne želi pomiriti s istinom da je u Atlanti danas manje važan nego Al Ultimativni Cooler Horford i Josh Ultimativni Stoner Smith. Jedan drži momčad svojom neprikosnovenom psihičkom ravnotežom, drugi svojom nepodnošljivom lakoćom loptanja pod obručima®. Jedino što Johnson ima za ponuditi, a da je veće od ičega što imaju ova dva genijalca, su ogroman ego i ogroman ugovor. Možeš pucati 30 lopti svaku večer Joe, ali za pobjedu su važni Al i Josh. Pomiri se s tim. Mislim, tako povučen, bezličan čovjek, a u biti tako egocentričan. Bljak.

Posted by Gee_Spot

Comments (10) Trackbacks (0)
  1. Ali, zato Steve u zadnje dvije prvo 15 pa 11 asista!

    Jebote, kako instant skužiš da jest najvažniji čovjek koji dijeli asist, ali masu je važan i čovjek koji ga zna iskoristit. Ne mislim sad tu samo na zabit otvorenu tricu, nego i znat utrčat, otvorit prostor…

    Zato ja danas na basketu samo 5 asista u 5 partija – ljudi falivaju zicere!

  2. God bless the torrent!
    Gee ima pravo, ovo je najbolja sezona u zadnjih …. godina.
    Svaku noć bar jedna fenomenalna utakmica, evo skidam Heat-Jazz, fenomenalna tekma.

    I pitanje: Ako Lakersi nastave ovako, koji score možemo očekivati na kraju sezone?

  3. Možemo očekivati naslov, eto što

  4. naslov za Lakerse. siguran sam 90%

  5. Je kurac, ove ih godine imamo u play-offu! 🙂

  6. Hakim Warrick je prevaga

  7. u vezi Roy, prije Millera Imao je Blakea koji se prilagodio njihovom sistemu i Royu tj. da Roy igra playa a Blake će biti play/dvojka koja će igrati bez lopte,rezultat : vrlo uspješna sezona 54 pobjede,ispali od Houstona u prvoj rundi,te sezone Royov i Aldridgeov “Pick and Pop”je bio nezaustavljiv,Miller je dobar igrač ali nije dobar za Portland mislim govorimo liku koji ima 34 godine i nikad nije igrao u drugoj rundi ployoffa.Smatram da je bila greška Portlanda što su uopće doveli Millera.

  8. Je, to nitko ne osporava, Miller je greška, uostalom to ovdje govorim od prvoga dana. Ali, samo sam želio ukazati na to da je žalosno dvije godine provesti u ovom bestežinskom stanju umjesto da se zasukalo rukave i reklo kvragu sve, idemo pokušat ovako pa što bude, odnosno na to da Roy možda ne zaslužuje toliki kredit koji mu dajemo a koji nikada ne bi dali nekome manje simpatičnom igraču.

  9. Roy je All star potencijalan Superstar,mislim da zaslužuje kredit,Što misliš kakve bi njegove brojke bile da nema Millera u ekipi? Dwayne Wade je protekle 2 sezone cmizdrio kako mu treba pomoć.

  10. Mislija san da znate na šta mislim kad sam pita ono o lakersima.
    Naime, Shannon Brown je nekidan izjavia da ova momčad može ostvarit 82 – 0.
    Kako su krenuli…

    I bonus, obavezno pogledajte ovaj video – http://www.youtube.com/watch?v=yO2ZXDWgago&feature=related


Leave a comment

No trackbacks yet.