DAY THIRTY-TWO – FINDING THE FORMULA

PACERS @ HEAT

Haslem je opet na parketu na startu i Miami otvara s nevjerojatnih 4 koša za 7 minuta (da stvar bude gora, jedan od njih je i od table utrpan odbijanac Udonisa) – manjak prostora, energije i uopće ideje kod Heata je takav da Spoelstra ubrzo odustaje i od niskog braniča na Stephensonu, što se pokazalo dobrim potezom prošlu utakmicu, kao da je Chalmersova obrana problem (s tim da ovaj put na Hillu nije bio James koji je bio zadužen za ošamućenog Georgea, već Wade) – obrana svih na perimetru cijeli ovaj playoff je, blago rečeno, toplo-hladna (u svakoj utakmici, pa čak i prošloj, naići ćete na nekoliko situacija u kojima James ili Wade potpuno zaborave što trebaju raditi i koga čuvaju što je totalno netipično za obojicu u ovom dijelu sezone). Miami je malo živnuo ulaskom Birdmana i niske postave ili je možda bolje reći da su malo živnuli izlaskom Westa obzirom da je ovaj na brzinu opet pokazao da ga Battier ne može, a James ne želi čuvati, međutim ne dovoljno da smanje prednost Pacersa koja se sada već redovno vrti oko desetak poena.

Za Indianu je ključno da ne izgube sve što su stekli čim na parket stupe rezerve, a to ovaj put nije slučaj – George već ima dva faula tako da isključivo Stephenson vodi postavu s 4 nova igrača od koje Vogel ne odustaje. I radi to sjajno, igra direktno na Jamesa u oba smjera i uz pomoć Scole uspijeva im čak i povećati prednost. Heat se budi tek novim ukazanjem visoke postave i odlukom da udvajaju Westa čim se približi reketu – James tjera Stephensona na previše 1 na 5 akcije (super je ne samo što je Lance u ovoj seriji ključan vanjski igrač Pacersa, već i što ga Miami napada svim mogućim oružjima kako bi ga izbacili iz ritma), igra kroz post ne ide i Miami malo po malo minus koji je u jednom trenutku iznosio 15 smanjuje na samo 4 koša. Uz odličnu obranu (Lewis bio sjajan u guranju s Westom u ovom periodu dok je Bosh sjedio na klupi zbog osobnih) bitno je istaknuti i razloge za buđenje u napadu – osim što je James imao lakši posao kreirajući šut za sebe protiv Stephensona nego Georgea (koji je sjedio na klupi također zbog treće osobne), Heat je konačno počeo trčati kontre i zabijati iz ulaza. Za dizanje ritma zaslužne su obrambene reakcije, ali i činjenica da su Pacersima u završnici četvrtine na parketu Butler i Watson (i Hill je na klupi zbog treće osobne) koji nisu ni približno dobri obrambeni igrači, a posebice ne toliko tranzicijski moćni kao Hill i George.

U trećoj četvrtini Miami nastavlja s preuzimanjem kontrole nad utakmicom nametanjem ritma i sve razigranijim Wadeom koji je praktički najveća razlika u odnosu na prvi dio utakmice – njegovi ulazi u post i cutovi izluđuju obranu Pacersa, a o preciznosti da ne govorimo (upada mu sve što baci prema obruču, pa čak i trica). Iako je odlično zabijao i u prethodne dvije utakmice, Wade do ovog trenutka nije mogao reći da je dobio matchup protiv Stephensona – dvoboj njih dvojice provlači se od početka serije i definitivno nosi najveću napadačku težinu. Wadeova kreacija na vrhu reketa i sve bolji šut iz vana tako su obilježili buđenje Heata koje Pacersi nisu mogli lako pratiti jer su opet vrlo brzo na parketu imali Butlera i Watsona zbog Hillovih i Georgeovih problema s osobnima, a istovremeno Stephenson i West nisu nalazili rješenja na nove obrambene matchupove koje je Spo bacio na njih.

Pokušao je George iskoristiti višak prostora koji mu je ostao fokusom na Lancea i Westa da solo akcijom održi Indianu na životu, ali ući s Heatom u završnicu s minusom nikada nije preporučljivo – Spoelstra je za kraj čuvao najbolju smallball kombinaciju koja je tricama i trkom dodatno rastavila obranu Pacersa na komadiće (James na četvorci okružen Boshom, Wadeom, Coleom i Allenom na perimetru). Konačno opet gledamo Miami s prostorom u sredini za Jamesa da se napad vrti, Allen zabija pravovremene trice i utakmica je gotova (također, opet gledamo Colea na već izmorenom Stephensonu koji nakon guranja s Jamesom veći dio utakmice više nema noge za napasti brzog beka Heata koji ga ganja po parketu, a imamo prilike gledati i Jamesa na Westu kada je najpotrebnije – od kuda mu energija za odraditi još ovo u završnici nakon svega?).

Izuzmemo li očajno šutersko otvaranje utakmice kada je Miami bio na putu da zabije 35 koševa na poluvremenu i kada ih je spasilo tek buđenje krajem druge četvrtine, nakon ovakve predstave u zadnjih 30-ak minuta možemo reći kako je Miami riješio problem Indiane. Spo je za razliku od prethodne dvije utakmice (a posebice zadnje) pronašao idealan omjer smallball i klasičnih postava, a uz to je s dva odlična obrambena poteza (James na Stephensonu kao najaktivnijem kreatoru Pacersa i udvajanje Westa u postu čim primi loptu) našao način kako usporiti udarne opcije Indiane bez previše rizika. Uz taktičke pomake koje Miami radi iz utakmice u utakmicu dok protivnik uglavnom gleda, moramo istaknuti i individualni rast – James je braneći sve igrače na parketu osim Hibberta i istovremeno koristeći svaku rupu u napadu još jednom pokazao svu svoju all-round veličinu, Wade je našao idealni ritam kao cuter/slasher koji operira na laktu i tako daje napadu potrebnu post opciju da bi se napala ovako čvrsta 1 na 1 obrana, a u rastrčanom Lewisu dobili su još jednu stretch opciju koja izvlači Westa samim prisustvom na parketu sposobnu istovremeno igrati obranu u visokoj postavi (iako nije ubacio ni koš, njegova igra bila je x-faktor).

I ovo zadnje je možda i najvažnije, Battier ne može čuvati Westa čak ni uz pomoć, ali Lewis je ne samo solidno držao poziciju 1 na 1 već se i odlično kretao u preuzimanjima i udvajajnjima na perimetru kada bi West sudjelovao u pick igri. Uspije li on ponoviti ovakvu partiju u idućim utakmicama, to će značiti da Spo na raspolaganju ima čovjeka koji igra slično Boshu i tako omogućuje Heatu da uvijek na parketu ima visokog koji može širiti reket i pomoći defanzivno (Haslem i Battier služe samo u jednom smjeru i što ih je manje na parketu to bolje).

Dakle, Miami s Boshom i Lewisom stalno ima nekoga tko može izvući Westa iz reketa, imaju Udonisa i Birdmana koji mogu dovoljno izgurati Hibberta iz zone u kojoj može lagano primiti loptu, imaju LeBrona i Wadea na razinama koje George i Stephenson ne mogu pratiti i imaju Colea kao sljedeći najrazigraniji x-faktor od svih potencijalnih aktera na obje strane (ključne trice i presing) – ukratko, imaju seriju. Konačno su pokazali da čak i ovakav sakati roster očito ima više nego dovoljno opcija da ispliva pored limitirane Indiane kojoj, ako misle uzvratiti, sada trebaju George i Hibbert iz prvog dijela godine. Očekivati pak da oni toliko dignu razinu igre i da još dobiju 3 od iduće 4 utakmice znanstvena je fantastika.

6 thoughts on “DAY THIRTY-TWO – FINDING THE FORMULA

  1. Najtužnija stvar što se već 3 utakmice u napadu Pacersa priča o Lanceu i Westu kao graditeljima igre, dok o Georgeu nema ništa. Kao da je potpuno izgubljen, premalo ga ima u napadu, a u obrani na Jamesu ne radi ništa spektakularno. Uglavnom, razočaran sam njegovom igrom.

  2. Spoelstra mi je trenutno top pet trenera lige, onakva mirnoca i vjerovanje u rad, sistem koji razvija i prilagodjava maltene od tekme do tekme, kapa dole…

  3. Kad je počeo presing i stalna udvajanja Indiana je izgledala ko ekipa sa lokalnog hakla.

  4. idu danas produžeci. bilo bi vrijeme. 🙂
    90-90 nakon regularnog vremena.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *