ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

28May/1410

DAY THIRTY-FIVE – POWERLESS, PART 2.

SPURS @ THUNDER

Agonija Spursa se nastavlja i u drugoj utakmici od kada je Thunder kompletan. Istina, otvaraju tricama Leonarda i s puno agresivnijim i učinkovitijim Parkerom, Ibaka ne pogađa svaki šut s poludistance i uz to Oklahoma već nakon par minuta gubi Jacksona zbog izvrnutog zgloba (vratio se početkom druge, iako vidno usporen), ali, bez obzira na drugačiji i povoljniji kontekst, ishod ostaje isti - Thunder dominira, a Spursi pokazuju sve svoje limite.

Ako Tony ili Manu ne kreiraju nešto prostora sebi za realizaciju (i to isključivo za skok-šut, ulazi do obruča su pored Ibake rijetki poput crvene pande), Spursi doslovno moraju fabricirati poene, a stvarati dovoljno zicera kretanjem lopte i igrača u playoff utakmici protiv top 5 NBA obrane jednostavno je nemoguće na konstantnoj razini bez barem tri opcije sposobne napasti 1 na 1 i tako se izboriti za malo prostora ili barem natjerati obranu na rotiranje. Fascinantno kako nešto što ih u većini matchupova čini strojem za koševe, ta dubina i sposobnost da realiziraju kroz najbolju opciju tko god to bio, protiv ove obrane predstavlja njihovu slabost - mislim, ovo mora biti glava najvećim dijelom, nema te taktike koja ovako može začepiti kvalitetan napad, iako sporedne opcije Spursa jednostavno nisu spremne nositi teret koji im sistem stavlja na leđa, a on je popriličan obzirom na limite glavnih. Pokušavao je Pop s Diawom, ali on kao i Timmy ima isti problem, jednostavno nisu dovoljno dobri atlete da se provuku pored zadnje linije Oklahome koja sada ima i dovoljno mišića i eksplozivnosti, tako da je sve ostajalo na perimetru s kojega pak nisu dobili vanserijsku šutersku partiju nužnu da se kotrljaju.

Problemi u obrani još su i veći baš zato što Thunder nema tu potrebu da odigra savršenu košarku kako bi došli do poena, već samo prisustvo Ibake i dodatnog šutera dovoljno je razvuklo obranu Spursa da Durant i Westbrook mogu zabijati 1 na 1 lakoćom. S njima u punom pogonu neka specijalna podrška i nije potrebna, dovoljno je da suigrači otvaraju reket kvalitetnim pozicioniranjem, ali i da koriste prostor koji im ostane kada se netko iz pozadine rotira prema udarnom dvojcu jer će Durant i Westbrook uvijek pronaći čovjeka na ziceru (sinoć 15 asista njih dvojice, Spursi ukupno 17).

Uglavnom, ako baš nisi u stanju usporiti ni jednog ni drugog i onda još to ne možeš pratiti u napadu, logično je da nisi ravnopravan protivnik, što se počelo nazirati već sredinom druge četvrtine kada je Durant šuterskom eksplozijom (11 poena u 5 minuta, s tim da su kičmu lomile dvije trice za redom u rasponu 20 sekundi) napravio razliku od 15 koševa. Slično kao i u prethodnoj utakmici, svaki pokušaj Spursa da naprave korak naprijed rezultirao bi s dva koraka natrag i već sredinom treće Oklahoma ima +25 (sada je Westbrook u naletu, ubacuje 13 od 25 poena Thundera u četvrtini) i tu je utakmica praktički gotova.

Nakon dvije ovakve pobjede jasno je da će Spursi morati nešto poduzeti, ali problem nastaje kada se pitamo što? Uključimo li regularnu sezonu, OKC ima score 6-0 protiv San Antonia i očito je da su im u glavi, a to je možda u ovom trenutku i najveća prepreka, dakle ni ono što bi trebalo funkcionirati kod Spursa ne funkcionira jer gube fokus čim protivnik napravi prvu razliku, kreću frustracije i osjećaj nemoći, tako netipični za ovu skupinu veterana. Uspije li Pop nekako sanirati ovu psihološku štetu, ni taktički mu ne preostaje previše rješenja.

Napadački očekivati neku prilagodbu jednostavno nema smisla, Spursi imaju svoj sistem i sve što treba je vrtiti ga učinkovitije. Dakle, s više Diawa i Duncana kao razigravača na vrhu posta i više cutova i spot-up akcije za Parkera, Manua, Millsa i Belinellia, a posebice s većim šuterskim učinkom Leonarda i Greena - njihovih 13 poena su mizerno malo, ako ne izvuku glavu iz guzice i preuzmu veću odgovornost u napadu Spursi nemaju nikakvu šansu - Spursi definitivno imaju opcija za držati napadački priključak. Ima tu i mogućih rješenja s postavama, od više stretch opcija (Bonner je sinoć odradio solidnu audiciju u garbage timeu što je praktički bilo cijelo drugo poluvrijeme, sigurno će dobiti šansu u idućoj) do više niskih petorki s Leonardom kao četvorkom, samo ih treba pronaći.

Obrambeno će pak biti puno teže dignuti razinu igre jer Spursi jednostavno nemaju presing igru potrebnu da se pod kontrolu stavi barem jedan od dva najbolja igrača na parketu, s Parkerom i tromom unutarnjom linijom nije lako stvarati bilo kakav pritisak na loptu čak i ako bi Leonard igrao čistog flastera na Durantu. Praktički, ostaje im samo svoju ionako zonsku filozofiju gurati još više od ekstrema, možda umjesto match-up zone oko boxa zaigrati s čistih 2-3 (ili 3-2 koje su uspješno prezentirali protiv Mavsa) i potpuno zatvoriti reket za ulaze pa izazvati Duranta i Westbrooka da ih pokušaju razbiti šutem iz vana. Obzirom da Leonarda ne igra obranu s puno kontakta koja smeta Durantu već se više oslanja na svoju dužinu, možda da on i Green zamijene role - Leonard na Westbrooku, to bi moglo usporiti playa Thundera, dok će Durant ionako zabijati preko ispruženih ruku Greena kao što to radi i preko Kawhijevih (tu je uočljiv još jedan za Spurse netipičan detalj, dozvoljavaju previše otvorenih šuteva, pravovremena zatvaranja po kojima su poznati kao da ne funkcioniraju i tu je veći problem pasivnost Spursa koji su često uhvaćeni u raskoraku između potrebe da čuvaju reket i brane šutera nego neko naročito bogatstvo opcija Thundera).

U svakom slučaju, vjerovanje da su Spursi ovdje favoriti isparilo je poput ostataka ljetnog pljuska - izgleda da je napredak Duranta, Westbrooka i Ibake, pa ako hoćete i Brooksa koji je u ovom playoffu evoluirao više nego u svim prethodnima (sinoć opet ubacio Lamba kad je otpao Jackson, mali odradio sjajan posao u obrani gdje je dužinom učinio obranu Thundera još opasnijom) toliki da sva poboljšanja zadnjih par godina u koja su ulagali Spursi (razvoj Greena, Leonarda i Splittera, dodatak Diawa i uopće poboljšanje klupe) ipak ne znače previše. Osobno sam vjerovao da je Spursima ove godine jednostavno suđeno (što je misao koja se činila definitivnom nakon što je Ibaka zaradio ozljedu), ali sada je jedina definitivna potvrda da dominacija Oklahome nad njima zadnjih godina nije slučajna, Thunder jednostavno igra svoju najbolju košarku upravo protiv njih zbog te razlike u talentu udarnih opcija koja je jednostavno prevelika i na papiru, a kamoli kada je Timmy ovako nemoćan pored Perka i Ibake (što je možda i ključno, bez obzira na pozne godine Timmy u sredini je i danas opcija na koju se igra uvijek kada zagusti, a to protiv Oklahomina bedema pod košem jednostavno ne prolazi), kada je Leonard umjesto Nove Nade (koju nam Pop uporno pokušava prodati) tek jedan od onih statista što simbolično ginu na putu do srca Zvijezde Smrti i kada je Parker ovako temeljito ostavljen u prašini u odnosu na Westbrooka koji izgleda kao dvije klase moćniji igrač.

Dok je s jedne strane tako, a s druge Spursi izgledaju kao što su na momente protiv njih izgledali Blazersi, dakle kao juniori protiv seniora, jasno je tko ovdje ima prednost. Pričekajmo petu tekmu da vidimo mogu li se Spursi sabrati i dati svoj maksimum jer inače sedmu sigurno nećemo gledati u ovom odjednom na glavu okrenutom playoffu. Za razliku od Pacersa, koji su se opet počeli baviti svim drugim osim vlastitom igrom i tako se potpuno izbacili iz igre, Spursi još imaju šanse za provući se - povratkom Ibake na šetnju mogu zaboraviti (paradoksalno, prve dvije lagane pobjede izbacile su ih iz ritma više nego Thunder, jednostavno nisu bili spremni za ovakvu razinu igre protivnika nakon onakvog uvoda), ali definitivno mogu dići kvalitetu igre u oba smjera i barem poginuti muški ako ništa ne upali. Nakon svega što su prošli zadnjih godina, barem su toliko dužni sami sebi. Zatvoriti reket, uzeti s podignutim laktovima svaki skok u obrani, šibati trice i nadati se da je Sila uz njih.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (10) Trackbacks (0)
  1. Cilo vrime razmišljan da, bez obzira na razliku u talentu i atleticizmu udarnih opcija, ovo jednostavno mora bit u glavama Spursa. Ne mogu virovat da su se toliko pripali kad su čuli da se Ibaka vraća. Mislin, tip je odličan igrač, ali mislin da su se previše ustrtali.

  2. Prvu utakmicu ih je “šokirao” povratak Ibake i nisu bili 100% u meču, Thunder ih je satrao nemogućom energijom s gomilom skokova u napadu.
    Sinoć su Spursi bar došli na utakmicu, no Russ-Durant su odlučili odigrat jednu “njihovu” utakmicu što gotovo u svakoj seriji naprave
    Uglavnom, opet je sve na početku s 4 blowouta i može se reć da kreće nova serija

  3. S tim da se jedno ne može odvojit od drugoga, trta vidljiva na tome kako su im šutevi kraći i koliko kasne u pokrivanju proizlazi upravo iz te nadmoći koju ovi imaju na vrhu hranidbenog lanca, ona će nestat čim (ili ako) Spursi dobiju neki dvoboj top opcija ili barem bolje partije od Tonya ili Timmya

  4. poginuti muški, ovo im je ionako zadnji playoff gdje s ovom trojkom staraca imaju šanse… prednost domaćeg terena bi mogla presuditi

  5. sve si rekao, udarna trojka spursa nece nadigrati trojku okc-a i to je to

  6. Sad se postavlja pitanje, je li moguce postojanje napadacki savrsene momcadi – da ima sustav koji uvijek trazi najbolju opciju od njih 5 na terenu + da ima u redovima nekog ko moze sam na misice u izolaciji (ili eventualno jednostavnim pickom) iskreirati izglednu situaciju za postizanje kosa… Ne samo da li je moguce pregledom rostera od 1. do 12. igraca, nego da li su te dvije filozofije medjusobno iskljucive. Da plastificiram, da li bi neki poppoliki trener uspio implementirati napadacku filozofiju Spursa u igru Heata, ili bi uvijek donekle bili robovi Lebronovog i Wadeovog individualizma…

  7. Gee, što misliš o eventualnom okršaju Heat-Thunder u finalu?

    Čini mi se da definitivno treba prebaciti Westbrooka na SG. Kad bi on dobio dvoboj s Wadeom, a Ibaka s Boshom, vjerujem da bi dobili tu seriju

  8. Zanimljiva tema. Naravno da nisu međusobno isključive, Spursi i Thunder su upravo zato momčadi s manama što im fali balans između te dvije filozofije, prve koja cijelu igru bazira na talentu, točnije vrhu rostera, i druge koja sve bazira na sistemu i ulogama od 1 do 10 (a zato je i njihov mathcup toliko potencijalno zanimljiv, radi se o sudaru dva svjeta).

    Heat je upravo idealan primjer momčadi koja ima i jedno i drugo – njihov sistem izgrađen je tako da maksimizira potencijale udarne dvojice koji su vrhunski talenti, plus postoje brižljivo dizajnirani ispušni ventili ako se začepi glavna cijev, dakle imaju i jedno i drugo, a ista priča je i s Bullsima, Lakersima, pa i Spursima dok je Timmy bio u naponu snage – ukratko sa svim šampionima u manjoj ili većoj mjeri.

    Dakle, Heat ima sistem koji se u principu ne razlikuje previše od onoga Spursa (šuteri u kutu, pick & roll, flex elementi) osim što imaju slabije sporedne opcije. Robovi individualizma? Ne, samo rade najbolju moguću prilagodbu okvira materijalu kojega imaju, isto kao što to radi San Antonio (da je Duncan 5 godina mlađi, vidio bi koliko bi post-up akcija Pop vrtio za njega). Utopija u kojoj 5 istih igrača sve dijele ravnopravno može se ostvariti samo ako na drugoj strani imaš njihovu identičnu kopiju, a to se nikada ne događa – priroda igre je takva da koristiš slabosti protivnika što će uvijek nekome uzeti šansu.

    Ali, to je po meni najveća ljepota košarke i njen osnovni cilj, to spajanje individualaca u kolektiv koji ima svoj život, jedinstven u odnosu na sve oblike života prije njega – kad se sve poklopi što je najbolje moguće, a za to je često bitna i sreća, to je definitivno nešto najbolje u sportu.

  9. Nakon 2. tekme, moj komentar je bio “Ajme majko mila, koja je to bila dominacija” i “Nevjerojatno koliko jednu ekipu ozljeda trećeg najboljeg igrača može rasturiti”, što bi se sada moglo pretvoriti u – nevjerojatno koliko jednu ekipu povratak trećeg najboljeg igrača može poboljšati. Ovakav preokret u rangu je prvih Shyamalanovih filmova.
    Zaista ne znam što očekivati u idućim tekmama. Ponavlja li se 2012. godina?
    I baš zato je NBA playoff zakon. Mismatch i kombiniranje pluseva i minusa određuju seriju.
    Jedino loše u dosadašnje 4 tekme bilo je to što si ih mogao prestati gledati nakon 2.5 ili 3 četvrtine. Čim se ritam utakmice uhvati i vidiš tko je kako postavio tempo i stil igre, gotovo je. Zato mislim da će ova 5 biti možda čak i ključna utakmica ovogodišnjeg playoffa – ne propustiti… Baš me zanima što će Popov veleum ovaj put smisliti. Držim im fige da se vrate u finale.

  10. Vjerojatno su blowouti se i dogodili izmedju ostalog radi ovog sto je Gee rekao – sudara dvaju svijetova u kojem, kad jedan prevlada, to je utakmica gotova prije njenog kraja. Al mozda je zato posljednje finale bilo tako zanimljivo, posto su i Spursi i Heat poslozene ekipe sa vrlo metodicnim trenerima skolnima adjustmentima svake vrste. S tom razlikom da se u obrambenom dijelu Heat puno vise trosio jer su osudjeni i na smallball obranu koja prosto zahtjeva jako brze obrambene rotacije za razliku od Spursa koji na manje vise svakoj od 5 pozicija na terenu imaju jednog i pol do dva odlicna obrambena igraca… Kvragu ako nista imaju vise centimetara…
    Za ovu seriju je stvarno steta sto su Spursi dobili dvije utakmice prakticki mukte… Ne kazem da ne bi dobili obe al gotovo sigurno ne na ovaj nacin.


Leave a comment

No trackbacks yet.