DAY THIRTY-SEVEN – ALIVE AND KICKING

THUNDER @ SPURS

Pop je pripremio dvije promjene koje bi trebale popraviti krvnu sliku Spursa, uveo je Bonnera umjesto Splittera kako bi raširio reket u napadu izvlačenjem Ibake prema perimetru i prebacio je Leonarda na Westbrooka kako bi barem malo smetao playu Thundera na svim onim ulazima i šutevima koje uzima lakoćom. Spursi definitivno djeluju živahnije, Duncan je aktivan koliko je to moguće u ovom mumificiranom stadiju, Green zabija dvije trice i sve ovo skupa im donosi 32 poena na kontu tijekom prve četvrtine (uvjerljivo najviše od kada je Thunder kompletan u seriji), ali recepta za zaustaviti Oklahomu očito nemaju – gosti također zabijaju 32 koša i usprkos svemu vode veći dio uvoda. Ibaka je Splittera, junaka dosadašnjeg playoff iskustva Spursa, preselio na klupu i sveo ga na ulogu rezervne petice, a sličan učinak ima i druga dodatna napadačka opcija koju su dobili u trećoj utakmici – Jackson koristi činjenicu da ga čuva Parker i stalno napada srce obrane domaćina, što do te mjere iritira Popovicha da vadi najboljeg strijelca iz igre i mijenja ga Ginobiliem ne bi li nekako stablilizirao obranu. Rotiranje igrača daje Spursima da dođu do daha, ali poanta prve četvrtine je i dalje slična onome što smo gledali u Oklahoma Cityu – kada su tri najbolja igrača Thundera zajedno na parketu, mogu do koša kada i kako požele.

Brooks se toliko sigurno osjeća u ovom matchupu da početkom druge na parketu nema ni jednoga od trojice udarnika i Spursi svejedno ne mogu napraviti značajniju prednost, ali zato uspijevaju usporiti ritam i igru ubaciti u nižu brzinu, točnije transformirati je iz čestog tranzicijskog nadigravanja u gomilu organiziranih napada u čemu se definitivno bolje snalaze, posebice s ovim raširenim reketom. Bez obzira na promjenu stila, Spursi i dalje mogu zabijati istom učinkovitošću preko sada već totalno kompromitirane obrane Thundera u kojoj se Ibaka gubi između pokrivanja Diawa i Bonnera na perimetru i trčanja za Parkerom i svim ostalim prolaznicima kroz reket, dok Oklahoma sve karte baca na 1 na 5 rješenja Duranta (uzima šut preko koga god poželi i uglavnom zabija, ali nema otvoren put u sredinu gdje Spursi stretch postavama usprkos uvijek imaju dovoljno tijela) i Westbrooka (za sada pod kontrolom). S daleko najboljom petorkom uopće (Diaw i Manu uz Parkera, Timmya i Leonarda), krcatom igračima sposobnima vrtiti loptu s jednog kraja napada na drugi, domaćin u završnici četvrtine uspijeva izgraditi +10 pred odlazak na odmor. Sada su zabili 33 poena, ali, najvažnije, konačno im uspijeva odigrati pristojnu obranu i ne gubiti lopte (što je u njihovom slučaju važnije za obranu nego napad, Spursi previše toga polažu na kontrolu lopte i ritma, uopće na vrhunskoj tranzicijskoj obrani, da im previše kontri potpuno narušava koncept i naglašava manjak atleticizma – izbivši Thunderu trku iz ruku i osudivši ih na nadigravanje, uzeli su im dobar dio opcija).

Diawova kreativnost i prije svega sposobnost da, uz stretch element u napadu, bude i dodatno tijelo u reketu, ključna je u ovom periodu i nije čudo da ga Pop ostavlja na parketu i na startu treće (čovjek donosi sve prednosti smallballa u napadu, ali i klasične visoke postave u obrani), Bonner ipak ne može igrati u oba smjera. Spursi tako nastavljaju sa seciranjem obrane i kontrolom utakmice, igraju najbolju verziju svoje 1 unutra, 4 vani košarke s gomilom prostora za ples Parkera u sredini i usput drže svoj reket pod kontrolom. Prednost samo raste, ulaskom rezervi krajem četvrtine čak do +21 (dok je Westbrook na klupi funckioniraju čak i čiste smallball postave domaćina, s Leonardom kao četvorkom i tri beka uokolo). Oklahoma je sada već u fazi u kojoj ih protivnik želi, s dvije udarne usamljene opcije usred pustoši u napadu, usput i totalno pobijeđeni prema nazad kruženjem lopte i šuterskim učinkom ala San Antonio (Green i Mills nastavljaju zabijati trice).

Zadnja četvrtina tako opet ne služi ničemu osim da se isprazne klupe, Spursi su neočekivano lako razbili goste potpunom kontrolom – nisu gubili lopte, nisu dozvoljavali tranziciju i kaos, lopta je kružila na njihov prepoznatljiv način (23 asista) i zabili su više nego dovoljno trica (13) da obranu drže na petama cijelu večer. Taktički su sproveli u djelo sve što su zamislili prezentacijom vrhunske košarke u kojoj su kretanje igrača i lopte i pravilan raspored ključni, za što im je naravno trebala i hrpa raspoloženih individua. Parker i Duncan su vukli kada je trebalo, Leonard je usporio Westbrooka koliko je to ljudski moguće, ali, od svih mogućih junaka najvažniji posao su odradili Manu i Diaw. Glupo je uopće govoriti o njima u kontekstu učinka klupe obzirom na role i minute koje su igrali, puno važnija je all-round perfekcija koju su prezentirali. Ginobili je sjajno odigrao obranu na Jacksonu, po potrebi čak i na Durantu i Westbrooku, istovremeno bivajući ključni kreator prema naprijed s pravovremenim ulazima, asistima i tricama koje lome psihu, dok je Diaw praktički radio isto kao 10 centimetara i 20 kilograma uvećana verzija.

Pored ovoliko raspoloženih haklera, energija Oklahome se na trenutak ugasila, ali ne treba sumnjati da će već u idućoj utakmici pred svojom publikom opet biti na razini, što bi trebalo utjecati i na učinak. Međutim, važnost ove pobjede za Spurse je takva da ne treba čuditi ako za dva dana konačno budemo imali priliku gledati utakmicu koja će biti izjednačena od početka do kraja – nakon svih batina koje im je OKC priuštio zadnjih godina, San Antonio je ovakvom partijom konačno razbio psihološku barijeru dokazavši sam sebi da može igrati svoju najbolju košarku čak i protiv ovog protivnika. To je možda i važnije za razvoj serije od svih ovih prilagodbi koje je Pop odradio u pripremi utakmice – ovo samopouzdanje im neće izbiti čak ni eventualna nova runda batina u sljedećoj.

9 thoughts on “DAY THIRTY-SEVEN – ALIVE AND KICKING

  1. Ako tako kaže Gee, onda je i službeno, Duncan je u mumificiranom stadiju

  2. dominacija!!! Leonard na Wessu je ključni potez, nije ga zaustavio, ali ga je bome usporio. Danny Green doma i u gostima je neka druga galaksija, lik izgleda duplo bolji igrač kući. Navijam za revanš prošlog Finala, kakve će to tek borbe biti…

  3. Ducan mi se cini nekako dosta losiji nego proslu godinu, puno je usporeniji, lopta mu ispada vise iz ruku, u obrani takodjer ne zakjucava rekat ko prosle godine, kad bi u ovakin tekmama ima uredni 4-5 blokada. A i westbrook i reggie jackson ga prsa u prsa redovno probiju i lagano poentiraju kraj njega. Al zato su bolji za ginobillia koji se ove godine iskupjuje za prosli playoff. fali i gary neal i njegove trice s 8 metara. Bellineli mi izgleda skroz izgubjeno i poplaseno ocito nema muda ko gary. 🙂

  4. Izgleda da je Pop uspio nekako ubijediti svoje igrace da pod kosem Oklahome ne stoje ni Bill Russell,ni Wilt ni Shaq vec Ibaka,pa su konacno napadali obruc bez straha,to je bila ogromna razlika sinoc…jos je samo ostalo da se Parker do kraja probudi,ja ga cekam sve vrijeme,nekako mi se citav PO cini malo usporen-da li je u pitanju neka manja ozljeda ili su jednostavno godine,ne znam ali meni on izgleda kao kljuc za igru SAS-a,da je on pravi i na sto posto vec bi ih proglasio prvacima a ovako…jos cu malo sacekati…sreca pa je tu Manu da pomogne 😉

  5. s ovim porazom , oklahoma više nema šta tražiti. ako i dobiju šestu ponovno će izgubiti u san antoniu. nijednu nisu dobili u texasu .finale opet miami-spurs samo što su ove godine spursi jači nego lani.

  6. Jedan zanimljiv podatak koji pokazuje kakv je Popovich nenadjebivi megacar među trenerima i stratezima. Znamo kako svi hvale kako je Popovich skraćivanjem minuta kroz regularnu sezonu sačuvao svoje starce da bude spremni za playoff. Ali, ovih 5 blow out tekmi Popu je omogućilo da si dozvoli da u finalu konferencije nema niti jednog igrača s preko 30 minuta po tekmi u prosjeku! Gledao sam po tekmama pojedinačno i jedino je Leonard u tri tekme imao preko 30 minuta (što i nije previše za očekivati od najatletskijeg i najmlađeg člana udarne ekipe), dok je samo Parker u prvoj igrao preko 30 minuta. Nitko više niti u jednoj nije odigrao preko 30 minuta!
    S druge strane, pak, Durant i Westrbook igraju 36, odnosno 37 minuta u prosjeku. Čak i ozljeđeni Ibaka u prosjeku igra preko 30 minuta. U 5 tekmi koje su bile odlučene u 3. četvrtini…
    Možda se ne čini puno, jer je ipak Oklahoma mlađa i atletskija ekipa od Spursa, ali nije li ovo genijalan način da sačuvaš starce u 5 utakmica finala konferencije i nakon svega imaš lijepu prednost od 3-2? I da na jedan nekonvencionalan način izbiješ protivniku možda i glavno oružje iz ruku – mladost.
    Tako da mi se sve čini da i nije tolika slučajnost da su Spursi tako lako popustili u dvije utakmice u Oklahomi. Možda mi je teorija navučena, ali ipak se igra prilično jakim tempom gdje se svaki drugi dan igra na najvišem mogućem intenzitetu, tako da poneki odmor i dobro dođe.
    Inače, Spursi su zadnju odigrali gotovo savršeno. Ne mogu istaknuti niti jednog igrača koji je podbacio. Zaista sumnjam da mogu izgubiti obje sljedeće tekme.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *