ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

1Dec/125

THE RANKINGS – WEEK 4.

Posted by Gee_Spot

Napomena - utakmice s petka na subotu nisu uračunate u korištenu statistiku

Mjesec dana igre je iza nas (zar već – zbog svakodnevnog uživanja u košarkaškim poslasticama čini mi se kao da je sezona počela jučer), što znači da imamo solidnu osnovu da ovim tjednim rangiranjima četiri faktora (plus težina rasporeda i koš razlika za neupućene) po prvi put ove sezone dodamo i epitet power. Jasno, bit će još promjena tijekom sezone, ali skokovi gore-dolje ubuduće će ipak biti malo otežani zbog postojeće baze podataka.

A kako nakon mjesec dana donekle poznajemo tendencije momčadi (kažem donekle, jer dobar dio trenutnih podataka ipak je ostvaren ne temelju nečijeg goreg ili boljeg ulaska u sezonu), imamo i sasvim dovoljno informacija za prvi ozbiljniji osvrt na učinke igrača. Stoga ćemo kroz današnje rankingse prolaziti prvenstveno kroz prizmu talenta. Osvrt je uglavnom temeljen na top 8 do 9 igrača u rotaciji, uz isticanje onih koji su nadmašili očekivanja, onih koji su podbacili i onih koji su ostvarili brojke u skladu s očekivanjima. Za usporedbu ćemo koristiti krnji IOR bez prilagodbi - za izračunati sve potrebno trenutno bi mi trebalo barem jedno 4 radna dana, kojih nemam, a i nema smisla gubiti toliko vremena na izračun koeficijenta koji će već za mjesec dana trebati ponovo nadograđivati.

Stoga sam se tek služio osnovnim formulama koje ionako najvećim dijelom čine IOR te sam usporedio trenutni SuperPER s trogodišnjim, uz jedno oko na +/- kretanjima (sirovim, bez prilagodbi) i WS/48 (napadačkoj i obrambenoj učinkovitosti u kontekstu momčadi), a drugo na gomili zanimljivih podataka s dežurnih krivaca poput Hoopdata, BR ili Synergysports, čisto da znate da svaka kategorička tvrdnja u postu ipak ima osnovu i nije rezultat osobnog dojma. Nije da dojam nije itekako bitan - sreća moja što imam očiju viška pa sam usput stigao pogledati i gomilu košarke kako bi potvrdio ono što pričaju brojke (ili barem otkrio kontekst zbog kojega su takve kakve jesu). Najbolje od svega, na kraju balade je jedina kolateralna žrtva ispala zadnja epizoda Homelanda za koju još nisam našao vremena.

1. MEMPHIS (5255 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Gasol, Conley, Ellington

I dok se Ellingtonova šuterska eksplozija privodi kraju, sve brojke ukazuju na to da Mike Conley izrasta u all-star igrača. Šuterski nikad bolji, kao kreator nikada agresivniji, a u obrani nikada učinkovitiji – možda je upravo njegov rast ključ za korak naprijed Memphisa u playoffu. Gasol se pak lani izborio za ulogu glavnog pokretača, a još je bolje što joj je i dorastao (u svim napadačkim segmentima igre popravio je učinak), tako da Hollins nema izbora nego svaki napad igrati kroz svog centra. Ostane li im ova navika i u playoffu, bit će bolja momčad. Pokaže li se pak Conleyev napredak održivim, bit će legitimni izazivač.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Gay, Zach

Zach se potpuno oporavio od lanjskih boljki, Gay još uvijek pati od sindroma neučinkovitog strijelca, a sve skupa je manji problem zbog liderskog iskoraka kojega su napravili Marc i Conley. Zach se ovdje praktički svojevoljno odlučio biti garbage man (više radi, manje šutira), što je olakšalo situaciju s Gayom, koji će puno teže prihvatiti sporednu ulogu. U principu, više za tim nema ni potrebe – čak i dok nastavlja biti volume scorer, Gay nije opasan dok god preostala trojka drži balans svojom nesebičnošću.

ISPOD OČEKIVANJA – Allen

Nema one ubojite energije u obrani, ali još je gore što je šuterski nestao s lica zemlje nakon što se prošle dvije godine donekle nametnuo kao prosječna opcija zbog poena iz tranzicije, ulaza, ali i povremenog šuta s poludistance. Njegov nedostatak mogao bi ozbiljno uzdrmati momčad potraje li ova neučinkovita faza duži period.

2. OKLAHOMA (5120 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Thabeet

Izgleda da se koncept drugog drafta, odnosno riskiranja s lutrijskim talentom koji se nije potvrdio tijekom rookie ugovora i ovaj put isplatio. Thabeet skače kao lud, blokira malo slabije od Ibake i zabije svaki zicer koji mora. Štoviše, danas već ima i dovoljno snage i dovoljno iskustva da zna odigrati solidnu obranu pod košem. Nije pick & roll stoper, ali pored Ibake to i ne treba biti, tako da su prvi znakovi ohrabrujući – Thunder već ima zamjenu za Perkinsa koja je trenutno čak i bolja od originala.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Perk negativno, a Russ, K-Mart, Ibaka i KD pozitivno

Perkins nastavlja sa svojom čudesnom nesposobnošću da uhvati skok ili potrči u obrani, iako mu se treba priznati da gubi manje lopti i promašuje manje zicera nego što nas je navikao. Međutim, nije problem sakriti sve njegove mane kada mladost nastavlja igrati sve bolje i bolje. Durant postaje sve bolji i bolji all-round igrač, posebice u obrani, a Westbrook je napravio kvantni skok što se tiče igranja pozicije – gubi manje lopti, više razigrava, igra sve bolju obranu. Da ne gađa slabije nego inače, bio bi definitivno u skupini iznad očekivanja. Ibaka također dodaje sve bolji napadački učinak odličnim obrambenim partijama i jasno je kako za jezgru Thundera nema problema.

Napredovanje udarne trojke idealno prati lakoća zabijanja Kevina Martina. Kad zbrojiš Martinovu šutersku efikasnost s napretkom mladih snaga, postaje jasno zašto se odlazak Jamesa Hardena ne osjeti i kako je Sam Presti bio u pravu kada se odlučio za Ibaku (da su ostali bez njega, napredak Duranta i Westbrooka bi teško pomogao nadoknaditi njegov učinak). Sada ima školsku jezgru, play-krilo-centar, oko koje samo treba pametno posložiti igrače zadatka. A na klupi mu sjede ni manje ni više nego tri lutrijska talenta (jasno, pod uvjetom da Thabeetu i Lambu dodamo i Jonesa koji je sve do drafta smatran lutrijskim pickom) uz četvrti na putu (iz Toronta preko Houstona). Lekcija broj jedan iz menadžmenta na temu kako jeftino i efikasno obnoviti momčad.

ISPOD OČEKIVANJA– Maynor

U principu, čak ni Maynor ne igra ispod očekivanja jer je IOR u njemu vidio tek prosječnog back-up playa kakvoga se da zamijeniti jednim telefonskim pozivom. Što će se možda morati uskoro i dogoditi nastavi li šutirati ispod 30% iz igre.

3. ATLANTA (5095 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – DeShawn Stevenson, Zaza Pachulia, Jeff Teague

Teague je ušao u četvrtu sezonu, dakle nalazi su u idealnim godinama za napraviti onaj završni iskorak iz igrača zadatka u ozbiljnu opciju. Naravno, nije na odmet i što mu o ovogodišnjim igrama ovisi i visina budućeg ugovora (po svemu sudeći, trebao bi dobiti iznos u rangu Holidaya i Lawsona). Ono što je iznenađenje je način na koji je podigao razinu igre.

Poznat kao spot-up šuter i slasher, od Teaguea se očekivalo da odlaskom Johnsona poveća potrošnju, ali on je povećanu odgovornost iskoristio da se nametne kao rasni playmaker. Danas tako Teague asistira na više od 40% koševa koje Atlanta postiže dok je on na parketu, što su visine u kojima obično obitavaju samo Paul, Nash i Rondo. Što je još važnije, s prosjekom od 19.4 izgubljene na 100 posjeda lopte, Teague se smjestio u zlatnoj sredini i tako potvrdio da ima vrijednost kao startni play.

Svakako treba istaknuti da mu povećana potrošnja nije smanjila šuterski učinak, već upravo suprotno – trenutno ostvaruje najbolje brojke u karijeri, posebice s trice i s linije slobodnih. Kad na ovo sve dodamo da je njegova vrijednost uvijek bila veća od onoga što se vidi golim okom zbog sposobnosti da igra u oba smjera, što je vrlina koju posjeduje mali broj startnih playmakera u NBA, možemo zaključiti da su Hawksi našli svog playa budućnosti, ali i sadašnjosti. Opet kažem, nije da skok nije bio očekivan, ali ga svakako treba istaknuti u kontekstu u kojem ostaje skriven činjenicom da Teague igra 5-6 minuta manje nego bi trebao zbog gužve na vanjskim pozicijama.

Ovo što Zaza radi pak nitko nije očekivao. Gruzijac je ne tako davno bio predmet sprdnje, zatim je kroz nekoliko playoff nastupa stekao reputaciju opasnog tipa u reketu koji može poslužiti kao back-up centar, a danas je nemoguće zamisliti rotaciju Hawksa bez njega. Izgleda kako je lanjska ogromna minutaža zbog Horfordove ozljede pomogla da se čovjek razigra i napuca samopouzdanjem, a ostatak je odradila majka priroda – Zaza je napunio 28 godina (u ligu je stigao kao klinac, daleke 2003.) i tek sada je u najboljim godinama za visokog igrača zadatka. Klasičnom učinku garbage mana u napadu dodao je i sve bolji šut s poludistance, obranu igra solidno (posebice u postu), a ove sezone nekim čudom otkrio je da se lopta može dodati i suigračima. Ukratko, idealan treći visoki, posebice na Istoku, a da ne govorimo koliko dobro dođe trenutno obzirom na mizeran učinak Josha Smitha.

Što se Stevensona tiče, tu prvo moramo odrediti kontekst. Kada od nekoga ne očekujete apsolutno ništa, onda je sve iznad toga ravno dobitku na lotu. Iako sam neki dan na NBA2K s Hawksima razbio Netse, pri čemu je upravo DeShawn odradio ključnu rolu s 27 poena (jedan jedini promašaj iz igre), ne zanosim se time da je on rješenje za problem Hawksa na boku. U 4 sezone prije ove, a njih uzimam u obzir jer je prije toga Stevenson čak bio atleta sposoban ući u reket, samo jednom je odigrao na razini prosječnog NBA igrača u napadu - u Dallasu, kada je šutirajući tricu s 38%, omogućio Carlisleu da ga koristi kao stopera na boku. U ostale tri sezone, pa tako i lani u Netsima, gađao je tricu ispod 28%, a kako je ostao bez ulaza, to praktički znači da je iz igra gađao ispod 30% te da je tako doslovno bio neupotrebljiv.

Jasno je stoga da Stevenson, bez obzira na rupu na boku, ne bi trenutno bio bitan dio uže rotacije u Atlanti da nekim čudom opet ne igra kao u Dallasu. Dok tricu zabija s 38%, njegov 3&D učinak u ovom trenutku za Hawkse je itekako važan.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Devin Harris, Kyle Korver, Louis Williams

Harris solidno odrađuje svoju rolu back-up playa, dapače, konačno se našao u idealnoj situaciji gdje se protiv drugih postava može na miru posvetiti onome što mu najbolje leži, a to je kreiranje šuta isključivo za sebe. Ili bi možda bolje bilo reći da mirno odrađuje svoju combo rolu dok strpljivo čeka loptu od Teaguea ili Williamsa. Lou je primarni playmaker kad god je na parketu, što se pokazuje dobrim potezom – iako ga Drew ne forsira u završnicama i izolacijama kao što je to radio Collins u Philadelphiji, Williams uvijek nađe načina održati napad podmazanim kroz pick & roll akciju. Jasno je kako je Harris u Atlanti trenutno višak jer Williams ima garantirani ugovor, ali dobro dođe kao dodatni igrač za presing na loptu (što je postala najveća snaga ove obrane) i dodatni dribler. Uglavnom, Drew svakako zaslužuje pohvale za način na koji je uspio izvući maksimum iz svoja tri combo beka i u napadu i u obrani.

Što se Korvera tiče, tu se nema što posebno naglašavati. Kyle trenutno igra istu igru kakvu je igrao i u Jazzu i u Bullsima, brojke su mu identične iz sezone u sezonu, a tako i njegove vrijednosti. Jedino što svakako treba istaknuti njegovu podcijenjenu igru u obrani – jasno da bijeli brat ne može čuvati vrhunske atlete na bočnim pozicijama, ali kada igra protiv prosječnog NBA košarkaša, a takva je većina broj 2. swingmana, opet odrađuje više nego solidan posao. Ukratko, 3&D doktor koji se pokazuje ključan za napad Atlante i koji se po prvi put nakon 2007. opasno približava brojci od 30 minuta po utakmici.

ISPOD OČEKIVANJA – Al Horford, Josh Smith

Čekaj, Horford igra ispod očekivanja? Na standardnih je 15-9, a čak je izabran i za igrača tjedna na Istoku. Dakle, u čemu je problem? Pa, prvo u tome što izbor njega za igrača tjedna jasno ukazuje na besmisao ovakvih nagrada koje ne uzimaju u obzir činjenicu da se Horford iživljavao nad opasnim centrima Bobcatsa i Wizardsa. Drugo je ipak važniji razlog – iako su mu se povećale minute i odgovornost u napadu, Horford nije sukladno tome podigao razinu igre. Čovjek ima all-round talenta za biti mini Gasol, dakle sve ispod toga je minus. A o slobodnima da ne pričamo – dok gađa ispod 50% usprkos tome što je u karijeri iznad 70%, Horford nimalo ne pomaže momčadi. Kad se ovi sitni feleri isprave, onda ćemo moći i reći da Al igra solidno kao što nas je to i navikao svih ovih godina, možda čak i bolje.

Feleri koje će biti puno teže ispraviti su oni Smithovi. U oči bode njegova šuterska ne-efikasnost – iako je kroz karijeru obilježen mizernim postotcima za visoko krilo, ove godine je pao ispod svake razine. 44% šuta iz igre su bolni podsjetnik na razlog zbog kojega još nikada nije, a vjerojatno i neće, biti all-star, a izgleda da ga je trenutni kontekst (ozljeda plus stalno šaltanje s perimetra pod koš) koštao i u obrani – od lanjskog majstora obrane pick & rolla potonuo je na puno običnije razine. Kažem, dio problema leži u igranju van pozicije, ali najveći pak leži u njemu samome. Sve skupa pak služi kao podsjetnik da treba biti itekako oprezan oko davanja novog ugovora dotičnom gospodinu iako je neizbježno da će tijekom sezone njegove igre rasti kako se sve više počne navikavati na bitno drugačiju ulogu od lanjske.

4. SPURS (5020 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Timmy

Još lani smo smatrali da bi poziv za all-star bio više čin poštovanja nego stvarnih zasluga, a danas nema dvojbe da zaslužuje mjesto u startnoj petorci Zapada.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Tony

Sve više je lopta u njegovim rukama, sve više nalikuje na onog lanjskog pokretača.

ISPOD OČEKIVANJA – Bonner

Kako Pop, dok se ne bavi ukazivanjem na licemjerje Davida Sterna, trenutno u djelo provodi novu ideju za popraviti situaciju pod košem (uvježbava dva para, Blaira i Duncana, odnosno Splittera i Diawa), Bonner je osuđen na ulogu petog visokog i kao takav isključivo je zadužen za šutiranje trica. Minute su mu tako prepolovljene iako šuterski nije izgubio ništa od dobro poznate kvalitete.

5. CLIPPERS (5005 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Jordan, Bledsoe, Crawford

Tu se nema što dodatno objašnjavati – Jordan je popravio svoju igru i u obrani i u napadu, potvrdio se kao koristan startni centar, a Bledsoe i Crawford su prvi mjesec nosili momčad na svojim leđima fantastičnim učincima s klupe. Zadrži li barem jedan od njih približno visoku formu, Clippersi su na konju.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – svi osim Odoma

CP3 i Blake nastavljaju biti kičma momčadi (iako i jedan i drugi napadački još ne pružaju ono što znaju, Paul zbog konkurencije u momčadi, Blake zbog ozljede i činjenice da slabije napreduje kao napadač nego kao obrambeni igrač), a Barnes, Butler i ostatak klupe odradit će svoje role. Međutim, za momčad koja ima Paula i ovoliko talenta, imaju jednostavno previše nepotrebnih poraza – gubili su doma od Hornetsa, Cavsa i Warriorsa, što jasno govori da ovisnost o klupi baš i nije toliko pametna (a to govori nešto i o karakteru momčadi, točnije o pripremi za koju su zaduženi Vinnie i kompanija). Pogotovo stoga što je ne-pisano košarkaško pravilo da klupa na strani nikada ne igra kao doma (što je bilo vidljivo u seriji poraza protiv Oklahome, Atlante i Netsa), a i gubi svoju vrijednost u playoffu. Kako su Billups vratio, a uskoro će i Hill, bit će zabavno gledati kako Vinnie pokušava posložiti rotaciju.

ISPOD OČEKIVANJA – Lamar Odom

Nevjerojatno, ali iako se nalazi u punoj boljoj situaciji nego u Dallasu, Lamar uspijeva igrati čak i gore nego lani. Mislim, njegov pad je tako neobjašnjiv da ne ostaje druge nego očekivati neočekivano – čovjek može za mjesec dana biti izvan lige, ali isto tako može proigrati i dati Clippersima potrebnu treću opciju pod košem.

6. LAKERS (4910 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Kobe

Starost i bolest Kobeu ne mogu ništa, što je jasno po njegovim MVP brojkama. Problem je što Kobe uglavnom sve češće zaustavlja sam sebe, nepotrebnim forsiranjem, gomilom izgubljenih lopti, ali i dekoncentracijom u obrani. Ipak, kad se sve uzme u obzir, on će ove sezone biti najmanji problem. Čovjeka treba staviti u hall of fame za života.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – slabost klupe

Od Jamisona, Duhona i Hilla nismo očekivali previše, a točno to i dobivamo. Morris doduše igra nešto bolje nego smo se mogli nadati, Meeks nešto slabije, ali to nije vrijedno spomena obzirom da njihov učinak nikada nije bio presudan.

ISPOD OČEKIVANJA – dvojac pod košem

E, zato je njihov učinak itekako bitan. Neku večer je George Hill izgledao kao Rose ulazeći između Gasola i Howarda, što je jasan znak da ni jedan ni drugi centar Lakersa nisu u top formi kada je igra u obrani u pitanju. Dobar dio slabosti proizlazi i s boka, gdje su Lakersi ovisni o Artestu kao stoperu iako on više nema brzinu za igrati vrhunsku spot up obranu. I dok D’Antoni čeka da Raja Bell stigne u Lakerse (Meeks je presitan da bi odradio rolu na trojci, a na dvojki jednostavno nema mjesta), mada je i to upitno pojačanje obzirom na Bellove godine, te se pri tome nada da će Gasolova koljena i Howardova leđa izdržati, iznenada se napad čini kao ogroman problem.

Hoće li Mike dobiti otkaz sada kada Lakersi igraju lošije nego u vrijeme Princetona? Šalu na stranu, situacija je ozbiljna. Čak i ako se po povratku Nasha stvari poslože kako treba, obrambena rupa na boku i nedostatak šuta ozbiljni su problemi koje neće riješiti ni Steve Blake ni Raja Bell. Stoga je za očekivati da će sljedeći panični potez Lakersa ipak uključivati zamjenu igrača, a ne trenera. Ma koliko god bilo blesavo pomišljati na odlazak Gasola, jednog od najboljih visokih u ligi, činjenice su jasne – u momčadi u kojoj su prve tri opcije Nash, Kobe i Dwight, Pau je osuđen na ulogu sporednog igrača koju će D’Antoniev nedostatak akcije kroz post dodatno naglasiti.

Jasno, on u tome može plivati sasvim solidno, ali od sporednog igrača nikada nećeš dobiti vrhunske partije jer on za to jednostavno neće imati prilike. Stoga je trade možda i najbolje rješenje, a gledajući rostere diljem lige za oko mi je zapeo samo Milwaukee. Bucksi su u mogućnosti sastaviti solidan paket sastavljen oko šutera (Dunleavy), solidnog combo strijelca (Udrih), stopera na perimetru (Mbah A Moute) i visokog sposobnog raširiti reket (Gooden, iako je jasno da on ni približno ne bi bio u stanu zamijeniti Gasolove kvalitete), ali, ako je solidno sve što se nudi, onda je možda najbolje ostati vjeran trenutnom rosteru i pokušati istaknuti njegove snage (dvojac pod košem) umjesto da ih se pokušava prilagoditi neopipljivoj viziji. D’Antoni, nažalost, još jednom ispred igrača stavlja svoju vlastitu priču, a znamo kako je to završilo s Carmelom. I dok je rano za reći kako će ta priča utjecati na Lakerse, prvi znaci jasno ukazuju da na Gasola neće baš najbolje.

7. KNICKS (4705 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Jason Kidd, a s njim su se digli i Felton i Brewer

Koliko je bila bitna uloga Kidda u ovogodišnjem startu Knicksa, najbolje je pokazao susret protiv Netsa. Bez Kidda u blizini da pokrije sve nedostatke njihove igre, Felton je zaigrao kao Felton, uzimajući previše loših šuteva i gubeći previše lopti, a Brewer je morao uzimati skok-šuteve umjesto polagati zicere. Da ne spominjemo kako je bez Kidda na perimetru Woodson odlučio kako je najbolje Mela prebaciti na trojku. Istina, zaigrali su s dva visoka zbog matchupa (Netsi su jedina momčad na Istoku s dva visoka igrača koja mogu okrenuti utakmicu i Melo se tu jednostavno ne bi mogao nositi s Humphriesom bez pomoći), ali i zbog slabe obrane Carmela, koja je dodatno naglašena svaki put kada nema Kidda da se postavi na pravo mjesto u pravo vrijeme.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Melo, Chandler, Smith

Ovdje se nema što dodati, sve trojica igraju istu košarku kao uvijek usprkos promjenama sistema. Melo i dalje previše šutira, Chandler i dalje previše riskira izlazeći na vrh reketa u obrani, Smith i dalje uzima lopte kako mu padne na pamet. Izuzetna je ovo jezgra za trenutno stanje na Istoku, ali bez podrške maloprije spomenute trojke, nikome ne bi padalo na pamet isticati ih kao igrače koji igraju išta bolje nego su igrali prije.

ISPOD OČEKIVANJA – Novak

Novak je dobio ugovor da bi gađao tricu i širio reket, a trenutno to ne radi. Jasno, ovo se može okrenuti u tijeku sezone, ali trenutno je zbog toga beskoristan, što Woodsona ostavlja bez izuzetno bitnog člana rotacije.

8. MIAMI (4515 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Bosh

Trica još nije postala dio arsenala, ali Chris šutira s poludistance u rangu Dirka (67% mu je šut s poludistance) i trenutno igra najbolju košarku u životu, možda čak i bolju nego tijekom zadnje tri sezone u Raptorsima. Problemi Heata pod košem nisu njegovi problemi, tako da mu se tu nema što zamjerati (on bi sutra potpisao da može nazad na četvorku u obrani). Čovjek jednostavno rastura.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – James, Battier, Ray

Shane nastavlja biti važniji nego što stvarno jeste zbog mogućnosti da brani igrače na perimetru i pod košem. James nastavlja biti James. Samo, obojica imaju isti problem – očajni su u branjenju iz spot up situacija, što je rezultat te fascinantne odluke da igraju s niskom postavom čak i pod cijenu gubljenja identiteta. Mislim, Heat je i ranije imao problema s protivnicima koji su njihova česta pomaganja znali kazniti kretanjem lopte (lani je više trica od njih primio samo Denver), ali su zauzvrat imali kontroliran reket. Danas ih rešetaju i s perimetra, ali i ulazima, iz reketa ili s poludistance.

Uglavnom, brojke ne potvrđuju Jamesovu lanjsku dominaciju slabijih obrambenih rezultata, ali reći za čovjeka koji je u stanju svaku večer ostvariti double-double da igra ispod očekivanja mi se čini pretjeranim. Ali, samo nek se zna – trenutno su i Durant i Kobe na višoj razini iz jednostavnog razloga što su njihove obrane s njima na parketu puno bolje nego bez njih.

Raya pak ne treba objašnjavati – čovjek ima identični učinak kao u Bostonu svih ovih godina, samo što je all-round kvalitete koje su bile istaknutije zamijenio za puno užu rolu, onu catch & shoot specijalista. Koji je do sada u sezoni zabio barem jedno 5-6 šuteva za pobjedu u zadnjim sekundama utakmica. Majstor.

ISPOD OČEKIVANJA– Chalmers, Wade, a najradije bi napisao i Riley i Spoelstra

Chalmers igra katastrofalno na oba kraja parketa i dobar dio problema svakako proizlazi iz činjenice da nije u stanju ostati ispred nikoga. Dodaj tome i nikad lošiju šutersku formu i jasno je da Heat igra s igračem manje na poziciji playa (odbijemo li povremene postave s Jamesom ili Wadeom kao playevima, Cole odrađuje ostatak minuta na jedinici, a o njemu ne treba trošiti riječi, tako da je jasno kako uz rupu pod košem ni ova bekovska nije ništa manja).

Wade izgleda kao umirovljenik, brojke su mu prepolovljene i jasno je da će njegov ulazak u formu biti dugotrajan proces. Sve u svemu, ako uračunamo da igraju bez centra i da od čak dvojice startera dobivaju puno manje nego su računali, onda njihovi rezultati izgledaju još dojmljivije.

A što se Rileya i Spoelstre tiče, tu smo već ranije sve rekli. Nezapamćena je ovakva radikalna promjena stile igre i potpuno izbjegavanje korištenja nečega što je do jučer još bilo sastavni dio njihovog identiteta, meni osobno to je najfascinantniji trend u cijeloj ligi. I hvala Heatu što su sezonu time učinili još zanimljivijom jer su odlučili nastaviti tražiti svoj put. Da li je ovo njihovo odricanje od obrane tek u fazi ispitivanja nakon koje slijede prilagodbe, ili su jednostavno toliko ispred svih da znaju kako im nitko ne može stati na kraj (čeka ih šetnja po Istoku te vjerojatno izmrcvareni protivnik sa Zapada koji će do Finala iza sebe imati tri fanatične serije), nemam pojma. Ali, znam da je izuzetno zabavno pratiti razvoj situacije.

9. WARRIORS (4325 bodova)

ISPOD OČEKIVANJA – Thompson, Curry, Lee

Već smo isticali koliko bi tek opasni mogli postati kada Curry i Thompson počnu zabijati očekivanim postotkom, tako da se tu nema nešto specijalno za dodati. Sva trojica glavnih igrača podbacili su kao realizatori, ali za sada ih u igri drži super klupa koja funkcionira i obrambeno i napadački (Landry je nezaustaljiv u post up situacijama) te raznovrsna igra u napadu – iako su u principu tek još jedna pick & roll / slash & kick momčad, sposobnost Leea i oba beka da razigraju, uz Jacka kao back-up kreatora, omogućuje im da koriste i organiziranije napade. Zamislite još kako bi ovo izgledalo da je tu Bogut, koji bi samo dodatno pojačao trenutne snage – skok, obranu i razigravanja s vrha posta. Njihovo okupljanje talenta je, slično onom u Brooklynu, potvrda da za kvalitetan napad prije svega treba imati kvalitetne igrače – njihova trenutno najuspješnija petorka Jack, Curry, Thompson, Landry i Lee u stanju je zatrpati koševima svaku obranu. Ali i primiti, tako da je ironija u tome da im tri rookiea podmazuju igru na tom dijelu parketa. Iako, nije lako shvatiti kako momčad koja više od 20 minuta po večeri koristi Davida Leea na centru može imati prosječnu obranu, stoga dopustite sumnju u njihovu trenutnu formu.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Landry, Jack

Dva veterana su trebala donijeli kvalitetu više s klupe i u tome uspijevaju. Uz zabijanje u reketu, Landry je donio i skok, što je jedan od najvećih pomaka u odnosu na lanjsku momčad. S tri visoka sposobna kupiti skokove i izuzetnom podrškom s krila, Warriorsi su trenutno u stanju sakriti dobar dio slabosti u igri.

IZNAD OČEKIVANJA - klinci

Ezeli im je pomogao iznad svih očekivanja, sjajno zatvorivši sredinu kao starter. Izuzetno koristan igrač koji već sada igra kao veteran i koji će biti luksuz kao back-up jednom kada se vrati Bogut. Jasno, ni Ezeli neće pomoći da se sakriju slabosti u branjenju pick igre, ali u post up situacijama bez problema drži svoje i čuva obruč. A to je ključ za svaku obranu – s centrom koji može igrati 1 na 1 pod košem, nestaje potreba za udvajanjem, a to pak znači da dužina Thompsona i Barnesa može doći do izražaja na perimetru. Barnes možda nije all-round strijelac kakav je najavljivan po izlasku iz srednje, ali igra obranu iznad prosjeka za svoje godine, dok skakački briljira. Uz Leea, Ezelia i Landrya koji skaču iznad prosjeka, njegov učinak je dodatni bonus, a sve još zaokružuje i Draymond Green. Otpadanjem Rusha i Jeffersona iz rotacije zbog ozljeda, dva rookiea dijele minute na trojki i ističu se aktivnošću pod koševima što je izuzetan plus.

10. DENVER (4155 bodova)

ISPOD OČEKIVANJA – Lawson, Gallinari

Šuterska razočaranja udarnog dvojca se nastavljaju, što Denver šuterski i dalje drži debelo ispod ligaškog prosjeka šuta, posebice za tricu. Dodaj ovome da Nuggetsi i dalje nisu isplivali iz donje trećine po broju iznuđenih slobodnih i jasno je kako njihov napad pati (praktički, na životu ga održava dominacija u obrambenom skoku). Ukratko, počnu li ova dvojica ikada zabijati iz vana, Denver ide po svojih 50 pobjeda i sigurno mjesto u playoffu. Ostanu li ovako mizerni, morat će se zadovoljiti s 42 i borbom za osmu poziciju.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA - Iguodala, Faried, McGee, Koufus

Iggy igra sjajnu obranu na perimetru i solidnu u pick igri, a odrađuje svoje i u napadu, gdje mu Karl povjerava sasvim solidnu količinu izolacija (što nije čudno, obzirom da je George čak i Afflala koristio kao dodatnu kreativnu snagu u napadu). Iako još traže balans u napadu, očito je kako Nuggetsi mogu funkcionirati zbog lakoće kojom je Iggy prihvatio ulogu treće opcije. Nažalost, potpuni balans neće imati nikada jer su pod košem osuđeni na igrače zadatka, ali barem treba priznati da sva trojica rade ono što se od njih očekuje. Faried nastavlja s teroriziranjem u skoku, JaVale kontrolira post sve uvjerljivije u obrani (iako je i dalje izgubljen čim izađe metar izvan reketa), a Koufus nastavlja solidno odrađivati svoju rolu garbage mana. Iako, valjda ne treba naglašavati da ako nemaš bolje opcije za 20 i nešto minuta po večeri od Kupusa, onda baš i nemaš nešto čime bi se hvalio.

IZNAD OČEKIVANJA – Andre Miller

Da je čovjek najbolji back-up play u ligi, to je jasno od prošle sezone kada je pristao doći u Denver i ulaziti s klupe, ali da će i u ovim poznim godinama biti u stanju kontrolirati utakmice kao u najboljim danima, e to baš i nismo. Sve bolji šut idealno nadopunjuje sve manju brzinu i izgleda da će Miller biti u stanju odraditi ovaj ugovor do kraja na visokoj razini. Nažalost, to se ne može reći za veći dio Denverove klupe koja se još traži i koja je od potencijalnog velikog plusa postala ovisna o Millerovoj inspiraciji i Brewerovom šutu (ovo potonje nikada nije dobro).

11. BROOKLYN (4135 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Brook Lopez, Andray Blatche

Šesti su u napadačkom učinku, što je očekivano, iako način na koji dolaze do efikasnog napada nije – umjesto Deronova lošeg šuta i Johnsonove igre u drugoj brzini (ili bi možda bolje bilo reći staračke igre), diže ih klupa od koje prije sezone nismo imali razloga išta očekivati i u napadu briljantni Brook Lopez.

Čovjek je nezaustavljiv u post up situacijama, bilo da mu Deron podvali asist, bilo da se sam bori za poziciju, a fenomenalnoj realizaciji na obruču od 75% pridružio je i pouzdan šut sve do poludistance. Praktički, zahtjeva udvajanje svaki put kad primi loptu, a to je centarska vrlina ravna beku sposobnom kreirati višak.

Što se spomenute klupe tiče, njen glavni čovjek je Andray Blatche, koji trenutno igra kao navijen. Do kada će trajati njegova renesansa ne znam, ali znam da u situaciji u kojoj je upitno kako će se razvijati sezone Williamsa i Johnsona, ovakve igre dvojice visokih dođu kao naručene. Stackhousea pak ne ističem jer minutažom nije ključan dio rotacije, iako je to svakako učinkom – nije nikakvo pretjerivanje ako kažem da je svojim šuterskim eksplozijama do sada donio barem tri pobjede Netsima.

Nevjerojatno, čovjek u životu tricu nije pucao iznad 38%, u karijeri mu je prosjek 31%, a sada je ušao u seriju utakmica u kojima gađa 46% i doslovno sam stvara razliku.

Jasno, kada pričamo o Lopezu ne možemo zanemariti loš učinak u obrani. Netsi nemaju visokog igrača sposobnog zatvarati reket (neka vas ne zavaraju solidne partije protiv Knicksa i Blazersa – te dvije momčadi ionako žive od šuta i minimalno napadaju sredinu), ali, nastave li igrati solidnu obranu na vanjskim igračima kao do sada (samo su Bullsi dozvolili manje trica od njih), definitivno neće biti među najgorim u ligi (neka vas ne zavara ni to što primaju najmanje koševa u ligi - Avery Johnson usporio je napad do boli kako bi što bolje iskoristio Lopeza i Johnsona te gubio što manje lopti, zbog čega izgledaju puno bolji nego što jesu).

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Deron Williams, Gerald Wallace, Kris Humphries, CJ Watson, Reggie Evans

Derona gnjave razne dosadne ozljede, ali već smo apsolvirali da nisu one jedini razlog za njegove trenutne ne baš sjajne igre – čovjek jednostavno nije franšizna ili prva opcija sposobna preuzeti stvar u svoje ruke kada sve drugo stane. Ako tijekom sezone uhvati formu i oslobodi se problema sa zglobovima, vjerojatno će popraviti šuterski učinak, što će svakako dobro doći momčadi jer nemamo previše razloga vjerovati da će Brook cijelu sezonu zabijati kao all-star centar.

Ostala imena odrađuju svoje u skladu s očekivanjima – Gerald donosi energiju u oba smjera, Humphries i Evans skaču kao ludi, a Watson solidno odrađuje back-up minute kao drugi play (srećom, Johnson je uvidio koliko ih obrambeno košta njegovo partnerstvo s Deronom pa tu postavu koristi sve manje).

ISPOD OČEKIVANJA – Joe Johnson

Da li je Joe naletio na zid koji se dogodi mnogim rasnim velikim bekovima nakon što prođu 30-u? Mislim, ne radi se ovdje o nestanku u stilu Mitcha Richmonda, ali Joe je pao u svim mogućim pokazateljima. Ok, uloga mu pored Williamsa nikako ne može biti velika kao u Atlanti, ali igra više minuta i ima sasvim dovoljno prilike da se dokaže. Šut za tri mu je solidan, ali problem predstavlja svaki ulaz, što je jasan znak nedovoljnog atleticizma (osim, naravno, kada je s druge strane Paul Pierce). U manjoj ulozi Johnson može biti fantastična sporedna opcija, ali nedostatak bočnog igrača koji može napasti obranu driblingom značajno smanjuju opcije u napadu Netsa. Uostalom, nije da nismo bili upozoreni – prije lanjskog buđenja u skraćenoj sezoni, Johnson je imao osjetni pad učinka sezonu ranije. Što ako je lanjsko izdanje bilo tek labuđi pjev?

12. CHICAGO (4035 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Joakim Noah

I dok je lijepo vidjeti da Noah konačno ima nešto veću ulogu u napadu, posebice kao razigravač (nakon sjajnog ulaska u sezonu, šuterske brojke pale su na standardne skromne razine), glavni razlog njegove all-star kandidature krije se u obrambenom napretku. Čovjek igra najbolju obranu u životu, onoj dobro poznatoj energiji konačno je dodao i potrebnu koncentraciju, što potvrđuju i brojke. Upravo je to što Noah danas brani pick & roll bolje od ikoga u ligi glavni razlog zašto Taj Gibson igra manje minuta nego što smo očekivali obzirom na gubitak klupe. Naime, lani je Taj često krao minute Noahu upravo zbog toga jer je bio bolji obrambeni igrač, ali, danas kada Noah radi sve što i on, logično je da trener forsira raznovrsnijeg košarkaša. S druge strane, nije jasno zašto dvojac Noah-Gibson ne dobiva više prilike zajedno, obzirom da sve brojke ukazuju na to da ne igraju ništa lošije od bilo koje druge kombinacije visokih, što ukazuje da je strah od napadačke nemoći bez Boozera u postavi - neopravdan. A da ne govorim kako bi se i loš učinak klupe popravio da Carlos dobije priliku koristiti svoj šut protiv slabije konkurencije.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Rip Hamilton, Nate Robinson, Gibson, Boozer, Deng, Jimmy Butler

Hamilton i Boozer odrađuju svoju volumenom nešto veću ulogu, ali, koliko god u tome bili solidni, njihovo prisustvo ukazuje na jedan ogroman feler koji Bullsima visi nad glavom – nemaju kreatore, previše su oslonjeni na šut, a nisu u stanju zabiti tricu. Mislim, tko živi od trice, umire od trice, ali barem zna kako je to živjeti. Tko živi od šuta s poludistance, taj jedva preživljava i to je priča ovogodišnjeg napada Bullsa (nažalost po Ripa, ne igra se svaku večer protiv Monte kojemu je ukrcao 52 poena u dvije utakmice).

Deng se u ovo uklapa jer trenutno ni on ne može zabiti tricu, iako sve ostalo odrađuje u skladu s reputacijom, a bljeskovi Robinsona s klupe nisu dovoljni. Nate je nastavio s odličnim combo igrama koje je prezentirao lani u Warriorsima, odlučan da se još neko vrijeme održi u ligi, a Thibodeau je počeo ukazivati sve veće povjerenje Butleru, što je pokazatelj da bi i klupa opet mogla biti solidna – dovoljno je samo bilo iz rotacije udaljiti očajnog Belinellia.

ISPOD OČEKIVANJA – Captain Kirk

Za njegove loše partije krive su vječne ozljede, ali i kontekst u kojem se od veterana jednostavno previše traži. Kao back-up play, Kirk bi bio solidna opcija, ali u borbi protiv najboljih playmakera lige bolno je jasno kako je njegovo vrijeme nepovratno prošlo. Bullsi dobivaju užasno malo s pozicije koja im je do jučer bila snaga i to je očekivano najveća kočnica njihovoj stabilnosti tijekom sezone.

13. HOUSTON (3725 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Morris, Parsons

Morris je odustao od lanjskih pokušaja da bude all-round igrač, prigrlio je ulogu stretch četvorke i trenutno daje ključni impuls s klupe, a Parsons je već dobro znanim all-round kvalitetama dodao i vrhunski šut. Čak i da padnu s trenutnih izuzetnih visina učinkovitosti, nadmašiti će projekcije prije sezone i tako pomoći Rocketsima da iskoriste probleme Mavsa, Wolvesa i Jazza te se uključe u borbu za osmo mjesto.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Harden, Asik

Obojica su izuzetan primjer koliko napredna statistika igra značajnu ulogu u Houstonu. Još tijekom lanjskog playoff dobar dio promatrača smatrao je Hardena šestim igračem kojega je nemoguće usporediti s dokazanim NBA veličinama usprkos tome što su brojke jasno govorile da se radi o prvoj opciji kojoj samo treba više minuta. I gle čuda, Harden je dobio više minuta i sada je i slijepcu jasno da je čovjek all-star materijal.

Sličan podvig su u Houstonu napravili i s Asikom. Iako je teško reći da je Omer rasni starter obzirom na mizerne napadačke talente, njegove kvalitete u obrani i skoku povećanjem minuta nisu nestale, već su se i dodatno pojačale. Svaka čast Moreyu što je potvrdio da je košarku itekako moguće razumjeti kroz brojke ako znaš koje brojke treba gledati. Malo je tužno da toga u ligi još nisu svjesne sve franšize.

ISPOD OČEKIVANJA – Lin

Igra se logično vrti preko Hardena, što Lina često ostavlja na parketu kao šutera, a Lin nije šuter. Jasno, iz spot up situacija možeš i krenuti na ulaz, tako da ovo nije glavni razlog za Linove loše igre, ali jeste djelomičan. Djelomično je krivica i na ozljedi koljena, a glavni je pak bolno jasan – Lin jednostavno nije ništa posebno, a lanjskih 30 utakmica postavile su ljestvicu malo previsoko. U idealnom svemiru, Lin bi bio combo bek s klupe koji bi odmarao Hardena ili playmakera sposobnog zabiti tricu. U ovom nešto manje idealnom, on je playmaker koji se muči ostvariti brojke koje bi ga ostavile iznad Felton linije. Podsjetnik da ni u brojkama nije sva istina, barem ne kada je uzorak onako malen kakav je bio Linov. Uglavnom, tri ugovora, jedan promašaj. Solidan posao za Moreya kojega sada čeka odluka što s trenerom – nakon tragedije koju je upravo preživio McHale, a poznavajući ga iz gomile dostupnih dokumenata kao čovjeka kojemu košarka nikada nije bila najvažnija stvar u životu, rekao bih kako je Kevinov posao u Houstonu završio.

14. UTAH (3660 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Favors, Hayward

Oni u principu ne igraju iznad očekivanja, ali igraju sjajno, stoga ovo samo koristim da istaknem kako NEMA SMISLA DRŽATI IH NA KLUPI!!!! (ispričavam se na ispadu, ali ove sezone me malo što toliko frustrira kao Corbinove rotacije).

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Millsap, Big Al, Mo, Foye

Dvojac pod košem drži Jazz na 50-50 učinku, dakle kao i obično, a dvojac na vanjskim pozicijama igra prosječno kako se i može očekivati od dva combo beka koja su idealna za uloge s klupe.

ISPOD OČEKIVANJA – Kanter

Od njega se možda očekivalo malo više, posebice nakon sjajne predsezone (što dovoljno govori koliko ljetna liga i predsezona služe kao najave budućnosti - 0%) iako je teško reći koliko je netko stvarno napredovao dok dobiva minute na kapaljku.

15. SIXERS (3635 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Richardson, Turner

J Rich zabija kao mladić, dok je Turner popravio učinak ne nešto većom minutažom, već prije svega sve boljom kontrolom lopte i boljim šutem za tri.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – svi, čak i Jrue

Od hrpe pristiglih swingmana ni jedan nije podbacio (čak je i Nick Young odigrao u stilu Nicka Younga, uz nekoliko bljeskova do sada), a Holiday je posebna priča. Uzmemo li u obzir veću minutažu, veću odgovornost i veću potrošnju, njegov učinak nije ništa bolji od ranijih ostvarenih u puno skromnijim uvjetima. Smatrati Holidaya all-starom zato što nabija brojke u momčadi u kojoj igra 39 minuta i ima sve ovlasti, tipična je pogreška koju je lako napraviti ako ne gledate malo dublje. Jedini pravi plus je veći broj koševa s linije slobodnih, ali sve drugo je već viđeno – od jedne izgubljene lopte na dva asista do efektivnog šuta iz igre ispod 50%, u njegovoj igri malo je toga učinkovito.

ISPOD OČEKIVANJA – Kwame, Allen

Koliko god to bilo blesavo istaknuti, jer je manje-više poznato, Kwame je očajan, a i Allen baš ne briljira. Što u kontekstu njihovu tanke unutarnje linije predstavlja problem.

16. BOSTON (3605 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – nitko

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Rondo, Terry, Green, Sullinger

Iako se iz godine u godinu priča o novoj sezoni kao onoj u kojoj će Rondo konačno napraviti iskorak iz sjajnog playmakera u rasnog nositelja, njegove brojke su po svim pokazateljima gotovo identične tijekom zadnje četiri godine. Potpuni monopol na loptu doveo je do pozitivnih pomaka u napadu, pa Rondo danas tako puno bolje bira situacije za napadanje obruča i to uglavnom nakon pick igre, što je dovelo do pozitivnog rasta u efektivnom i stvarnom postotku šuta koji su mu tijekom prethodne dvije godine bili debelo ispod prosjeka ozbiljne top 3 opcije u napadu.

Međutim, ovaj još rondocentričniji stil igre očito uzima svoj danak u dva segmenta. Prvo u obrani, gdje je Rondo nakon dugo vremena opet negativan igrač. Baš poput Bostona, danas dobro brani tek organizirane napade. Sve što u sebi sadrži dozu anarhije, od tranzicije do pick igre, za njih je problem. Međutim, Rondova igra u obrani najmanja je briga Bostona – u ligi u kojoj playevi uglavnom služe kao skretničari, Rondo je još uvijek top 10 materijal u tom dijelu igre. Drugi problem je nešto ozbiljniji, a on se odnosi na nesposobnost Celticsa da igraju košarku u minutama kada Ronda nema na parketu, što je Rivers sam najbolje opisao kada je izjavio da bez Ronda može baciti 80% akcija kroz prozor. Iskreno, nemam pojma što bih mislio o ovakvoj izjavi u kontekstu momčadi koja je ovo ljeto potpisala hrpu novih ugovora s potvrđenim NBA igračima dobro poznatih mogućnosti i pri tome potrošila jedan od najvećih budžeta u ligi.

Partije Terrya barem pokazuju da se nemaju razloga brinuti oko zamjene za Raya. Kada se Bradley vrati u momčad, dobit će i pravog stopera na boku, a automatski i kreatora s klupe u Terryu, što će bitno popraviti njihovu krvnu sliku. To je recimo uloga koju Green nikako ne uspijeva odraditi, ali pri tome je teško reći da je podbacio – momak igra točno istu košarku kakvu je prezentirao kroz cijelu karijeru. Ista stvar je i sa Sullyem – lijepo je bilo nadati se da će on popraviti stanje u skoku, ali realnost je ipak takva da obrana doslovno nestane onog trenutka kada on stupi na parket. Od svih očajnih kombinacija pod košem, par Green-Sullinger definitivno je najgori – realno, ovaj dvojac ne bi garantirao niti dobru obranu na NCAA razini. Može Doc pričati koliko hoće da njegovi momci trenutno igraju mekano (a mora da bi ih trgnuo za iduće dvije utakmice bez Ronda), ali realnost je ta da jednostavno igraju bez unutarnje linije.

ISPOD OČEKIVANJA – Bass, Lee, Pierce, Garnett

Dva veterana su ovdje završila ponajviše kao žrtve konteksta. Dok Pierce i dalje zabija svoju kvotu kroz izolacije, a KG standardno svoju kvotu s poludistance, zabrinjava njihov pad u obrani. Jasno, kada su sva tri udarna igrača zajedno na parketu to izgleda puno bolje nego kada su na klupi, ali činjenice su neumoljive – čak i kada su u igri, Boston više ne igra na dominantnoj razini kao zadnjih godina. Već smo rekli da Rondo previše energije troši na napad, Pierce je za korak sporiji u svim situacijama koje uključuju lateralno kretanje, a Garnett jednostavno ne stiže zatvoriti sve rupe.

Razlog za to je uz već opjevanu rupu pod košem i rupa na perimetru koje Courtney Lee nije popunio. Njegov loš ulazak u sezonu napadački je maskirao Barbosa, ali, bez Bradleya u blizini, nema beka koji bi to učinio obrambeno. I dok se Celticsi mogu nadati da će povratak Bradleya stabilizirati bokove, a samim time olakšati život Pierceu (koji više neće morati glumiti stopera) i Garnettu (koji će imati puno manje prostora za pokrivati), za rupa pod košem trenutno nema jednostavnog rješenja.

Najveći krivac za trenutno stanje je svakako dolazak Bassa u trening kamp totalno van forme. Očito zadovoljan zbog novog ugovora, Bass kao da je zaboravio koliko je važan za ovu momčad. Njegove katastrofalne igre (doslovno je prepolovio svoj učinak) dodatno slabe ionako tanku rotaciju pod košem i poput domina ruše planove Bostona. Boston praktički igra s jednim i pol visokim, što uzima ogroman danak u obrani, a posebice u skoku koji je sada ostao i bez onog skromnog Bassovog učinka. Čak i da se na pola sezone Bass dovede u red i počne zabijati i skakati, to i dalje ne riješava pitanje rotacije. Što nas opet vraća na prošlotjedni zaključak – Ainge pod hitno treba uzeti telefon u ruke i dovesti još jednog visokog.

Iako, pitanje je garantira li čak i to stabilizaciju. Naime, šta ako je sva ova priča oko slaganja domina tek projekcija, a prava istina se krije u nečemu puno jednostavnijem – godine su stigle na naplatu u slučaju Piercea i Garneta.

17. MILWAUKEE (3360 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Jennings

Doduše, Brandon je i lani krenuo u sezonu na all-star razini, pa je brzo tresnuo na zemlju. A kako je u lovu na novi ugovor, treba biti dvostruko oprezan s njegovim nikada boljim izborom šuta i omjerom asista i izgubljenih, a posebice s nikada aktivnijom igrom u obrani.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Ellis, klupa

Monta nastavlja sa životom na potrošački kredit i gomilanjem izuzetno šupljih brojki koje vrište za manjim volumenom lopti i manje zahtjevnom ulogom kreatora s klupe, dok je klupa Bucksa trenutno novi Bench Mob lige. Preuzeli su primat od Clippersa, a, ironično, baš su na Bullsima, koji su vrijednost duboke rotacije doveli do ekstrema, dokazali kako dobro funkcioniraju Udoh, Udrih i Dunleavy kada su neki dan stigli minus 27 u zadnjih 15 minuta. Bench mob postao je teoretski još ubojitiji nakon što je Skiles klupi dodao Ilyasovu – da li je partija protiv Bullsa znak da se čovjek budi? – koja, kao i lani, još jednom predstavlja najveću snagu Bucksa.

Međutim, nije gomila solidnih igrača korisna samo na parketu. Ona im donosi ogromnu fleksibilnost prilikom tradeova, jer imaju gomilu opcija – od veteranskih ugovora u zadnjoj godini do gomile mladih talenata, Bucksi imaju sve preduvjete za biti ozbiljan igrač tijekom trade sezone drugu godinu za redom.

ISPOD OČEKIVANJA – Ilyasova

Treba li što dodati? Ne oživi li uloga s klupe njegov mizerni šut i još mizerniju razinu energije koju donosi na parket, čovjek bi trebao u zatvor zbog pljačke koju je izveo nad sirotim senatorom Kohlom koji se muči Buckse održati solventnima.

18. DETROIT (3355 bodova)

ISPOD OČEKIVANJA – Stuckey, Jerebko

Stuckeyeve combo vještine nikako nisu pristajale uz sličan profil Brandona Knighta, pogotovo ne kada uđete u sezonu s jednom od najgorih šuterskih serija u povijesti NBA. I dok će prebacivanje Stuckeya u ulogu šestog igrača pomoći da se dotični opet potvrdi kao kvalitetni član rotacije, pitanje je ima li spasa za Jerebka – Šveđanin je do sada kombinacijom energije i vanjskog šuta uspijevao doći do uloge u rotaciji, ali trenutno ne može zabiti ništa, ne skače i uopće nema obrambene uloge na parketu.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Greg Monroe, Knight, Prince

I dok Monroe lagano popravlja svoju igru u obrani (posebice u postu – u rotacijama nikada neće biti ništa više od prosječnog igrača) i sve se više nameće kao organizator u napadu, dakle na putu je ka svom prvom all-star nastupu, Knight natavlja tamo gdje je stao lani, kao combo strijelac koji na silu pokušava glumiti playmakera. U slučaju Pistonsa svakako vrijedi trpiti jer šuterski Knight već sada ima kvalitetu za dug život u NBA. Pitanje je samo do kada će Dumars imati živce gledati gomilu uzalud bačenih napada i nesposobnost da se išta kreira iz najosnovnijih pick & roll akcija. Veteran Prince pak odrađuje svoj standardni posao od raspada šampionske jezgre - prosječno u oba smjera, uz preveliku potrošnju za tako limitiranog napadača.

IZNAD OČEKIVANJA – Andre Drummond, Kyle Singler

Energija koju Drummonda pokazuje za sada se uglavnom manifestira u napadu, ali, obzirom da samo njegovo prisustvo u reketu momčad čini boljom, pitanje je vremena kada će momak krenuti stazama Derricka Favorsa i razviti su prototip obrambenom visokog igrača današnjice. Strah od razvijanja Drummonda vrlo brzo će se potvrditi kao najveća greška lanjskog drafta za sve one koji su ga propustili (osim Hornetsa) – ovakvi talenti ne moraju nužno ostati na sveučilištu da bi se izbrusili.

Singler pak, a o tome je Sickre pisao prije neki dan, potvrđuje i drugu stranu medalje, onu po kojoj je ostanak u školi dobra stvar, posebice ako nisi lutrijski talent. Singler je rookie koji će uskoro napuniti 25 godina, tako da je njegova prilagodba na NBA igru bila kratka i jasna. Mali je odličan šuter, zna igrati košarku i to su upravo oni atributi koji su bili potrebni Pistonsima da pronađu balans. Iako njegovo instaliranje u petorku znači da Prince mora trčkarati uokolo za bekovima, Tayshaunove 3&D kvalitete konačno mogu doći do izražaja jer uz Singlera i Knighta ima prostora za pronaći kvalitetnu poziciju za šut jer je raspored na parketu konačno smislen (mogao je biti i sa Stuckeyem da je Frank koristio Rodneya kao slashera, a Knighta više kao spot up opciju, a manje kao playa). Nevjerojatno je na koliko načina jedan naizgled malen potez može koristiti. Trenutno imaju ne samo svjetlu budućnost (novi lutrijski pick i prostor na salary capu), već i momčad koja ima glavu i rep i koja može igrati košarku već ove sezone. Sve što je trebalo bilo je samo malo posložiti kockice.

19. MINNESOTA (3320 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Barea, Cunningham

Dvojac koji je odradio lavovski dio posla mijenjajući Lovea i Rubia.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Love, Kirilenko, Peković

Loveov povratak na parket prije vremena trebao bi Minnesotu usmjeriti prema playoffu jer je već prvi dan postalo jasno da čovjek nije izgubio ništa od veličine usprkos dužoj pauzi, a ništa manje važne nisu ni partije pravoslavnog dvojca. Rus je nastavio gdje je stao prije dvije godine, kao da nikada nije ni bilo pauze, što je izuzetna vijest za Wolvese jer znači da su dobili all-star kvalitetu bez da su se za nju morali otimati ovoga ljeta na tržištu. Pozitivno saznanje je i to da je Pekovićeva lanjska sezona očito standard, a ne iznimka. Priključi li se i Rubio ovoj eksploziji bijelog talenta, ova momčad ima sve potrebno da dođe do 50 pobjeda. Šteta zbog ozljede Budingera koja im je oduzela ključnog šutera na boku, ali mali Shved za sada se pokazuje više nego sposobnim preuzeti ulogu petog čovjeka na sebe. Roy je pak u cijeloj priči nebitan - koliko god bilo lijepo vidjeti ga opet u akciji, kraj ovolikih playmakera njegov trenutni sklop vještina koji uključuje prije svega razigravanje nije neophodan, dok manjkom šuta i atleticizma ničim ne doprinosi slabostima momčadi.

ISPOD OČEKIVANJA – Ridnour, Williams

Dvojac koji je podbacio mijenjajući Lovea i Rubia.

20. INDIANA (3305 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – West

Ne toliko što nam prezentira nešto za što nismo znali da je sposoban, već što je u stanju nositi najveći teret u napadu bez da mu pati učinak. Dobar način za zaraditi novi ugovor.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Hill

To što igra solidno i dalje ne opravdava novu upravu što je sav preostali prostor na salary capu usmjerila u njegovom pravcu.

ISPOD OČEKIVANJA – Hibbert, George

O njima smo već sve rekli – koliko god da su zaslužni za odlične igre u obrani, toliko su krivi za napadačku jalovost.

21. BLAZERS (3270 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Lillard

S rookieima su prognoze uvijek klimave jer nemoguće je preciznije povući paralele između NCAA i NBA, ali Lillarda je IOR očekivao na pola puta između Irvinga (super rookie) i Knighta (loš rookie), a on je trenutno puno, puno bliže Irvingu. U biti, razlikuje ih samo nešto slabiji Lillardov šuterski učinak, a loša obrana i izgubljene lopte ih dodatno spajaju (o Lillardovoj obrani sve govori susret protiv Pistonsa u kojem je Brandon Knight po prvi put u karijeri izgledao kao all-star). Međutim, već i ovakav šut je sjajan za igrača prve godine, a, iako je Lillard stariji od Irvinga čak dvije godine, treba mu priznati da trenutno zna puno više o tome kako razigrati suigrače nego Kyrie.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Batum, Matthews, Hickson, klupa

Swingmani su igračine, Hickson je pravi garbage man (koji dodatno uživa zbog Aldridgeove alergije na skok), a klupa je katastrofa – ako vam kažem da je Saša Pavlović jedini koji ne utječe na njihovu igru poput najezde skakavaca, već tek u rangu omanjeg tornada, sve sam rekao.

ISPOD OČEKIVANJA – LMA

Svaka čast na solidnim partijama, posebice u obrani (iako su i one sve rjeđe - Blazersi su dno-dna po pitanju defenzive), ali najgori skakački i šuterski učinak u karijeri ne mogu se zanemariti. Znam da situacija nije sjajna, ali po manjku skokova i koševa iz reketa očito je kako LMA sezonu prije svega želi odraditi sa što manje stresa.

22. DALLAS (3220 bodova)

ISPOD OČEKIVANJA – veterani Marion, Carter, Brand

Igre ispod razine onih najiskusnijih možda govore o tome koliko je Carlisle mijenjao sistem ovogodišnjih Mavsa, a možda jednostavno ukazuju na to koliko je teško starog psa naučiti nove trikove. A možda jednostavno nije lako igrati bez svog onog prostora kojega je ostavljao Nowitzki ili u slučaju Branda bez okruženja poznatog sistema Sixersa.

I dok Marion ispriku za slabije partije ima u ozljedama, a Brand u prilagodbi na novu ulogu, za Carterove beskrvne partije teško je naći objašnjenje osim onoga očitog, a to je da bez Terrya i Dirka više jednostavno nema svih onih laganih situacija na koje je navikao. Čim život postane težak, Vince nestane.

Nisam siguran da svemu ovome ne bi trebalo dodati i upravu Mavsa koja stalnim rošadama pojačava tenzije. Po novome dovodi Dereka Fishera, a odriče se Troya Murphya. Tko zna, za 15 dana možda će otpustiti Dereka i dovesti Michaela Finleya koji je nedavno izrazio želju za povratkom u ligu. Stvarno ne kužim ovakve poteze (kao da će Fisher popraviti činjenicu da nema Dirka ili da je Collison – Collison), a još manje kužim Carlisleovu potrebu da iz utakmice u utakmicu mijenja rotaciju. Mislim, koliko god ti rotirao, krug nikada neće stati u kocku, a tako se ni ovaj talent na okupu neće boriti za naslov. Kad si limitiran limitiranošću, nema te formule koje te može učiniti boljim, a stalnim rošadama Carlisle je samo postigao to da je svlačionicu ubio u pojam.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Darren Collison

Nakon žestokog ulaza u sezonu, Collison se ohladio i ustabilio na Felton liniji te ostvaruje identične brojke onima što ih je tijekom karijere imao u New Orleansu i Indiani. Solidan pritisak na loptu, solidan šut i solidna kreacija iz pick & rolla, to je sve što ćete dobiti od njega. Nije malo, ali kada vam nedostaje ozbiljnih opcija pod košem i širine na boku, onda nije ni puno.

IZNAD OČEKIVANJA – Mayo, Kaman

Najveći razlog za Mayove odlične partije krije se u njegovim talentima prilagođenom sistemu. Iako je bilo jasno da Mayo može poboljšati brojke s povećanom minutažom (dosta je baciti pogled na njegove prve dvije sezone u ligi dok je bio starter), razlika između ovoga danas beka koji igra bez lopte i briljira u spot up situacijama i donedavnog combo mentaliteta je ogromna. Mayo je jednostavno učinkovit, a ostane li takav čak i nakon što mu se šut za tri spusti na realniju razinu (s 38% u karijeri trenutno je na 52%), za njega ima budućnosti u ulozi old school beka šutera kakvu je zadnjih godina usavršio Kevin Martin. Jasno, za to će trebati nastaviti iznuđivati slobodna bacanja, što je Martinov specijalitet. Ono u čemu pak ne zaostaje za Martinom već sada je relativna alergija na obranu.

Kaman je pak konačno zdrav, što je sasvim dovoljno da pruža solidne partije u sredini. Ne pretjerano učinkovite, ali imati centra koji može uhvatiti svoju kvotu skokova, gurati se pod obručem i usput biti ozbiljna prijetnja u post up situacijama nikada nije na odmet. Kad se Dirk vrati, bit će zanimljivo vidjeti kako će Carlisle podijeliti minute pod košem - obzirom da dva germanska reprezentativci nisu bila u stanju braniti napade Latvije ili Ukrajine, možemo samo zamisliti kako će funkcionirati protiv playoff momčadi sa Zapada.

23. SACRAMENTO (3105 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – nitko

Iako treba pohvaliti Jimmera što se trudi pronaći mjesto u NBA, kao i Thompsona jer se usprkos novom ugovoru nije predao rezignaciji poput većine ostalih kolega pod košem.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA - svi ostali sa svim svojim limitima

Iako je lijepo vidjeti da Tyreke igra sve bolju košarku, valjda je i njemu konačno došlo do glave kako treba zaraditi novi ugovor.

ISPOD OČEKIVANJA – Cousins

Za ovo kako on trenutno igra poslužit će samo jedna riječ – sramota. Umjesto da napravi iskorak, on se vratio korak unazad, u rookie sezonu – skakačke i šuterske brojke su mu gore od prošlogodišnjih, ali ga nije briga jer poteže kad god poželi. O trudu u obrani da ne pričamo – njega jednostavno nije briga.

24. NEW ORLEANS (2915 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Robin Lopez

Mjesec dana je premalo za reći kako se radi o definitivnoj transformaciji, ali Robin se iz ne baš sjajnog back-up centra pretvorio u solidnog startnog centra. Obzirom da su mu broj koševa i skokova porasli paralelno s minutama, očito je kako mu vrijednost ne dolazi iz tih segmenata igre (i dalje je ispodprosječan skakač za centra te i dalje ne posjeduje ništa više od skromnog napadačkog arsenala) već prije svega iz obrane. I pogled na brojke to potvrđuje – Lopez briljira u post up situacijama, ali i u branjenju pick & rolla, što do ove sezone nikada nije bio slučaj. Kolika je zasluga u tome trenera i sistema, a koliko Lopeza, nije ni važno, važno je znati da je odluka da se Davis sakrije iza Lopeza na kraju ipak bila pozitivna. Iako, obzirom na očajne obrambene partije cijele momčadi u zadnje vrijeme, pitanje je dana kada će se Lopez ipak vratiti u manje atraktivne sfere.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Vasquez,Anderson, Smith

Vasquez ima ogromnu minutažu i ogromne ovlasti, ali brojke i dalje otkrivaju back-up playa koji je zagrizao prevelik komad koji nije u stanju prožvakati. Njegov šut i igra u obrani nisu u stanju pratiti fantastičnu sposobnost razigravanja koja je dobrim dijelom zaslužna zašto su Hornetsi u zadnje vrijeme postali solidna napadačka momčad.

Bijela braća Anderson i Smith pak odrađuju svoje. Anderson se i bez Dwighta nametnuo kao najbolja stretch četvorka u ligi, što svakako može radovati Hornetse, a Smith nastavlja s kombiniranjem žestoke obrane i pouzdanog pick & pop talenta.

ISPOD – Henry, Rivers, Mason

Znali smo da će svi ovi bekovi biti beskorisni, ali ne i da će štetiti. Gordon se ne može vratiti dovoljno brzo jer trenutna rupa na bokovima Hornetsa vuče cijelu momčad na dno.

25. ORLANDO (2765 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – McRoberts, ali i rookiei

Nakon očajne sezone u Lakersima, gdje se nije snašao uz Bynuma i Gasola, McRoberts je vratio dio svog identiteta (pick & pop s puno faulova i ponekim skokom). Ništa bitno, ali čovjeka veseli vidjeti da nije tek tako nestao. A klinci su po prvim pokazateljima sjajni – Nicholson trpa bez problema iz svih situacija (posebice se sjajno kreće bez lopte), ali mali problem leži u činjenici da je trenutno malo previše tweener za igrati pod košem (mizeran skakački učinak). Harkless pak nema problema s fizikalijama, mali je čista energija koja već sada kupi dovoljan broj stop akcija (blokade, ukradene) da zasluži epitete korisnog obrambenog igrača. Šut je problem, ali kako su obojica izvan zone velikih očekivanja, sve što Magic dobije od njih je plus.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Afflalo, Redick, Davis, pa čak i Moore

Afflalo je i u Orlandu isti igrač kao u Denveru, 3&D opcija koja gubi dobar dio svoje kvalitete u kreiranju. Redick nema problema s kreiranjem, što pokazuje lakoćom kojom je uskočio u ulogu combo beka s klupe (provodi više vremena na jedinici s loptom nego kao dvojka). Slične kvalitete ima i Moore, kojega se i kroz onaj mali uzorak u Bostonu dalo pročitati kao solidnog beka kojemu je najveća vrijednost ta što jednako osrednje igra na obje vanjske pozicije. Big Baby pak i u novoj ulozi nastavlja biti jednako neučinkovit strijelac i obrambeni igrač, jedina razlika je što igra 10 minuta više zbog čega ostvaruje bonus od 1 skoka i dva koša. Yeah.

ISPOD OČEKIANJA – Ayon, Smith

Obojica imaju izlike u ozljedama koje su ih uhvatile na samom startu sezone, ali definitivno ne pružaju partije koje su se od njih očekivale kada su pristigli kao treći visoki u rotaciji, odnosno kao back-up play.

26. SUNS (2725 bodova)

ISPOD OČEKIVANJA – Dudley, Beasley, Morris

Dudley će valjda uskoro ući u formu jer je neobjašnjivo da jedan ovako solidan all-round preko noći zaboravi biti koristan košarkaš. Beasley je pak totalna suprotnost, u njegovom slučaju bilo bi neobjašnjivo da preko noći nauči biti koristan. Trenutne partije koje pruža su čak i za njega mizerne, što bi trebalo zabrinuti Sunse koji su mu dali nepotrebno visoko ugovor. Doduše, još ih više treba zabrinuti što je njihovog Morrisa brat iz Houstona preskočio u mjesec dana košarke – umjesto da iskoristi priliku i izbori se za ulogu Fryeve zamjene u rotaciji, Morris igra kao isti lanjski mlitavac.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Dragić, Gortat, Scola

Prva dvojica igraju solidno i prava je šteta što nisu dio kvalitetnijih momčadi, dok je Scola idealan za stil igre u kojem nitko ne igra obranu. S pravom se buni zbog toga što je prebačen u drugu postavu – kao da na rosteru Sunsi imaju igrača koji može pomoći Gortatu zatvoriti reket.

IZNAD OČEKIVANJA – Telfair, O'Neal i Tucker

Teoretski, reket bi mogao biti O'Neal nastave li doktori u Phoenixu sa svojim nizom čuda, ali samo teoretski. Telfair je izrastao u kompletnog back-up playa (igrač čak i obranu), a Tucker igra iznad očekivanja jer nitko od njega nije očekivao ništa. Čovjek se samo pojavio i osvojio srca svih jer je jedan od rijetkih Sunsa kojima je stalo do odrađivanja posla.

27. CLEVELAND (2635 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Varejao, Thompson, Pargo

Andy skače kao lud, igra standardno dobru obranu i praktički sam samcat drži Cavse u komi (obzirom kako igraju, nemoguće je reći na životu, stoga je koma u njihovom slučaju pozitivna). Jedini minus vidljiv iz aviona je lakoća kojom ga brzi bekovi ostavljaju u prašini nakon preuzimanja, ali to nije samo njegov problem – obzirom da nema nikoga da mu čuva leđa i obzirom na energiju koju troši, očekivati od njega da bude specijalist u preuzimanjima prilikom pick & rolla možda je i previše u ovom trenutku. U boljem kontekstu, Andy bi bio bez minusa.

Thompson uči od najboljega kada je u pitanju pravilno usmjeravanje energije, to je vidljivo, iako dugoročno njihovo partnerstvo baš i nema smisla zbog mnogih sličnosti u igri. Što se Parga tiče, treba priznati da je za sada uspio ne pokopati momčad. Naravno, kada netko s vještinama za back-up playa igra ulogu startera, to nikada nije pozitivno, ali za sada je Pargo barem odigrao na back-up razini, što je više nego se itko mogao nadati nakon ozljede Irvinga.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Dion Waiters

Donio je energiju na vanjske pozicije, ali pri tome katastrofalno šutira i gubi previše lopti. Sve je to tipično za rookiea koji se tek uči igri i još ni ne zna koja mu je točno uloga u momčadi.

ISPOD OČEKIVANJA – Kyrie Irving, Daniel Gibson

Gibson propada iz sezone u sezonu, što je razumljivo obzirom da nikada nije bio playmaker, a da s godinama sve teže dolazi do šuta osim ako mu netko ne namjesti zicer u spot up situaciji. To nisu vještine koje su potrebne drugoj postavi Cavsa obzirom na očajan izbor playmakera nakon Irvinga. A sam Irving je posebna priča. Ozljede nisu ostavile traga na šutu, koji je i dalje izvanserijski kakav je i bio u rookie sezoni, ali manjak napretka u obrani i organizaciji igre definitivno nije nešto što smo očekivali. Ok, momčad je tanka, ima novog partnera pored sebe s kojim tek treba razviti kemiju, tek je u drugoj sezoni, ali činjenica da u obrani i dalje igra matadora te da gubi lopte u serijama nije ohrabrujuća za iskorak u prvom dijelu sezone. Ozljeda je naravno to dodatno otežala.

28. TORONTO (2425 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Lowry, Davis, Valanciunas

Kyle igra košarku života i nameće se kao pravi lider, a Davis se izgleda ipak odlučio probuditi i izboriti za novi ugovor. Kod rookie centra pak zanimljivo je koliko dugo može ostati na parketu i pri tome naći načina za biti koristan na obje strane. Dobar znak za ubuduće jer rijetkost je da mladi centar sleti u NBA i da prođe bez izraženijih problema s osobnima i kretanjem.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Bargnani, DeRozan

Dva ključna igrača su, gle čuda, šuter koji trenutno ne može zabiti, odnosno all-round atleta bez pravih vještina. Iako su obojica primjerenija sporednim ulogama, u Torontu su zaradili status nositelja. Sretno s tim.

ISPOD OČEKIVANJA - Ross i Fields

Obojica imaju isprike – jedan je rookie, drugi je ozljeđen. Međutim, bez njihovih solidnih partija na koje smo računali prije sezone bok Toronta je prazan, što omogućuje liku poput McGuirea, koji nije u stanju zabiti šut da mu život ovisi o tome, da provodi previše vremena na parketu (srećom, neće više - McGuire je zasluženo ostao bez posla kako bi napravio mjesta za veterana Pietrusa).

29. CHARLOTTE (2195 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Sessions, Walker, Mullens

Možda bi bolje bilo reći cijela momčad igra iznad očekivanja, ali to smo već objasnili lakim rasporedom i činjenicom da je Mike Dunlap od mlade jezgre uspio dobiti maksimalan napor. Ipak, ova trojka je ključna za solidan učinak u napadu. Walker i Sessions su idealan bekovski par za pritisak na loptu koji Dunlap forsira, u napadu su sposobni kreirati za sebe i druge, ali igrati i bez lopte. Nisu sjajni šuteri, ali ta sposobnost da zabijaju na različite načine idealno im je došla u ovom trenutku. Što se Mullensa tiče, on se iz igrača bez role koji pokušava postati stretch četvorka pretvorio u relativnog korisnog košarkaša s (konačno) dovoljno mišića za guranje u postu, ali prije svega košarkaša s dovoljno mekom rukom za pomoći kao pick & pop specijalist i tako otvoriti dodatni prostor Sessionsu i Walkeru za ulaze u sredinu obrane.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Haywood, Biyombo, MKG, Taylor

Dva rookiea su korisna od prvog dana i sjajno su se uklopila u gore-dolje stil koji forsira Dunlap, što smo i očekivali u najavi sezone - bez previše organizirane akcije, mlade i dokazane energetske bombe poput MKG-a i Taylora u stanju su pružiti svoj maksimum. Dva centra su pak u skladu s mogućnostima zauzela reket. Ni Haywood ni Biyombo, jasno, ne bi bili bitan dio rotacije u ozbiljnoj momčadi, ali Haywoodov veteranski pristup i Biyombova pozitivna energija pomažu da se solidna obrana igra na cijelom parketu.

ISPOD OČEKIVANJA – Gordon

Ne radi se o tome da je Ben nešto naročito podbacio u svom revolveraškom stilu igre, nego da za njega tu više jednostavno nema mjesta. Pored Sessionsa i Walkera nema potrebe za dodatnim combo-igračima, a povratkom Hendersona nestati će minuta i na boku. Kako i dalje ne služi kao ništa drugo nego dežurni strijelac, Gordon nema čime preskočiti sve nabrojane na hranidbenom lancu, stoga je njegov učinak prije svega ovisan o tome koliko ga sluša ruka od večeri do večeri.

30. WIZARDS (2105 bodova)

ISPOD OČEKIVANJA – Vesely, Booker, Seraphin

Tri igrača zadatka ovisna o ritmu i prvoj lopti najviše pate u situaciji kada momčad nema poštenog playmakera, a niti šutera da raširi reket. Svakako su razočaranje, ali isključivo brojkama – kada konačno dobiju podrške NBA ligi primjerenije vanjske linije, njihov učinak bi trebao ići prema gore.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Okafor, Ariza

Jasno da bez Walla i Nenea, dvija najvažnije opcije u napadu, nije lako igrati ozbiljnu košarku, ali zar ovoljetna dovođenje dvoje veterana nije prije svega služilo kako bi se rotacija pojačala iskusnim igračima i kako bi se izbjegla katastrofa baš u slučaju da se nešto dogodi nekom od nositelja? Ako je do sada netko i sumnjao u domete dvojice veterana, danas je valjda sve jasno – Ariza je kvalitetan stoper čija vrijednost proporcionalno pada ili raste ovisno o tome koliko od njega zahtijevate u napadu, dok je Okafor u ovoj fazi karijere tek solidan back-up centar kakvih su Wizardsi imali već sasvim dovoljno i prije nego su preuzeli odgovornost za njegov ogromni ugovor.

IZNAD OČEKIVANJA – šalite se?

Naravno da je u ovakvom kontekstu teško nekoga pozitivno istaknuti, ali pokušajmo. Jordan Crawford pokazao je tako solidne combo vještine koje bi mu mogle dodati vrijednost kao opciji s klupe nauči li ikada razlikovati dobar šut od lošega, a Martell Webster pokušava oživjeti karijeru pružajući solidne 3&D partije s klupe.

28Jul/1214

OI PUNKS

Posted by Gee_Spot

Jedan dan nas dijeli od početka najboljeg košarkaškog reprezentativnog turnira. Zašto najboljeg? Jednostavno, zato što je najkraći i donosi najbolju USA selekciju. Za razliku od olimpijske košarke, SP u basketu nepotrebno je razvodnjen s 24 momčadi, a ni USA košarka baš nema običaj na njega slati najbolju moguću reprezentaciju. Eurobasket, od nedavno i sam razvodnjen preko svake mjere uključenjem 24 momčadi, neću ni spominjati, dovoljno mi je sjetiti se dva posta koja sam morao pisati o njemu jer sam izgubio okladu (o gledanju Hrvatske da ne pričam).

U Londonu ćemo imati samo 12 reprezentacija, a kada odbijemo onih nekoliko koje su tu završile po neizbježnom kontinentalnom ključu (zamislite koliko ih tek upadne u turnir od 24 repke), ostaje nam krema današnje reprezentativne košarke i stvarno gomila sjajnih utakmica (u četvrtfinalu klasik do klasika). Stvarno, od potencijalno opasnih momčadi nedostaje samo Grčka, ali oni već nekoliko godina muku muče sa smjenom generacija i ponajviše vodstvom reprezentacije. Naime, iako imaju hrpu sjajnih mladih igrača spremnih uskočiti u role veterana, od odlaska litvanskog trenera Kazlauskasa (koji je mirno kraju priveo odličan posao koji je odradio Giannakis) pod vodstvom Iliasa Zourosa djeluju totalno bezidejno, što potvrđuje i šokantni poraz od autsajdera Nigerije u kvalifikacijama za olimpijski turnir.

Uglavnom, u dva tjedna gledat ćemo 5 kola po skupinama, 3 turnirske utakmice bez popravnog i samo tako, nakon jedva 14 dana natjecanja, imat ćemo podijeljene medalje, bez one gnjavaže u dodatnim skupinama koje mi dan-danas predstavljaju najveći misterij u postojanju FIBA-e (ma nije misterij, njima za razliku od Olimpijade treba sav novac do kojega mogu doći, ali je svejedno patetično).

Da ne dužim, idemo redom od prvog favorita prema zadnjem autsajderu, u pokušaju da istaknemo neke stvari na koje treba obratiti pozornost. Naravno, uz neizbježnu prognozu. Uživajte, ja znam da hoću jer nema izvjesne reprezentacije koja mi pokvari svako slično iskustvo.

USA

Zlato možda nije garantirano sa 100% kao 1992. i 1996. kada su ih predstavljala jedina dva prava Dream Teama, ali i ovih 99.9% s kojima su došli bit će sasvim dovoljni. Ova nova generacija USA košarkaša nema onakav bazen visokih igrača koji je direktoru Colangelu bio na raspolaganju ’90-ih (Robinson, Ewing, Olajuwon, O’Neal, Mourning), a praktički jedina dokazana centarska klasa (Howard) otkazao je nastup zbog ozljede, što USA team čini ranjivim. Da se ta ranjivost ne iskoristi pobrinut će se LeBron James u formi života (jednako bitan za ovu reprezentaciju kao i za Miami) te nepodnošljiva lakoća zabijanja Kevina Duranta, koja s ovom smiješnom FIBA tricom postaje još nepodnošljivija.

Tyson Chandler odradit će odličan posao u obrani, koja će, kao i uvijek kada je selekcija sastavljena od NBA igrača u pitanju, donijeti dominaciju. Chandlerova pokretljivost u kombinaciji s presingom kojega USA uživa upotrebljavati protiv nedorasle konkurencije, ključni je razlog zašto njihove utakmice završavaju ogromnim razlikama (jedva čekam vidjeti brzinu i snagu Jamesa i Iguodale u paru – zamislite još da im se može priključiti Wade). Neke zemlje poput Španjolske napadačkim talentom sustigle su Amerikance, kruženjem lopte i šutom su ih možda i nadmašili, ali dok ne budu u stanju igrati obranu kao oni, uzalud im sve (drugim riječima, dok ne daju putovnicu ponekom atleti u rangu Ibake i na vanjskim pozicijama).

U presingu na loptu i konstantnom rotiranju najviše će uživati trener Krzyzewski, kojem se vođenje utakmice neće previše razlikovati od onoga što radi na Dukeu – svi ga slušaju i svi igraju obranu. Što samo potvrđuje onu tezu iz vremena Dream Teama da veliki igrači uživaju biti okruženi drugim velikim igračima – kada ne nose sav teret napadačke igre na svojim leđima, puno im se lakše koncentrirati na ostale bitne aspekte igre, od kojih je jedan definitivno i uživanje u igri. A kako malo tko uživa u igri više od najvećih, jasno je kako ova kombinacija profi mentaliteta i srednjoškolske atmosfere garantira da će team USA pružiti maksimum.

Kako se o igri nema toga previše za reći, sada bih se osvrnuo na nekoliko zanimljivosti koje nisu isključivo vezane uz kontekst rezultata.

Prvo, sjajna je stvar za Hornetse što će Anthony Davis provesti cijelo ljeto s Tysonom Chandlerom – mislim, da su tražili mentora koji bi rookiea pripremio na ono što će se od njega tražiti u NBA, boljega na bi našli. Sjajan potez i Colangela koji ovako odgaja igrača koji će mu dobro doći i u idućem ciklusu – uspije li Stern stvarno progurati pravilo po kojem će ne OI ići samo igrači do 23 godine, Davis će na idućim igrama biti ključna poluga USA repke pod košem, kao što je to danas Chandler.

Drugo, ovo natezanje oko toga koji Dream Team je bolji postaje smiješno. Čak i da ova generacija ima preostala tri franšizna talenta koja joj nedostaju (Rose, Wade, Howard), usporedbe s generacijom iz ’92. (pa čak i ’96. iako nju nitko ni ne spominje) su i smiješne i bespotrebne.

Istina, ova repka definitivno ima veću konkurenciju od originalnog Dream Teama. Da se nisu raspali SSSR i Juga i da su nekim slučajem polufinalisti Rusija i Litva bili jedna momčad, odnosno da je trojka Petrović-Kukoč-Rađa uz sebe imala Divca umjesto Arapovića, Dream Team se ne bi prošetao do medalje, odnosno morali bi barem malo ubrzati korak. Realno, današnja Španjolska bolja je reprezentacija i od Hrvatske i od Litve, a ovo čak i nije neka specijalno jaka Španjolska (Pau osjeća godine, nema Rubia, Calderon na putu bez povratka). Naravno, govorim o izdanjima iz 1992. kada Kukoč još nije bio NBA igrač i kada je Sabonis već prošao svoj vrhunac. Današnji Španjolci nemaju beka klase Petrovića ili Marciulionisa, ali imaju dubinu i all-star centre koji bi se pobrinuli da se ta razlika ne osjeti.

Međutim, vratimo se mi usporedbi Dream Teama, jer ovo povlačenje paralela između Euro repki ima još manje smisla. Jedina pozicija na kojoj današnji team USA ima prednost je ona playmakerska i to iz dva razloga. Prvi je taj što je Stockton u Barceloni igrao s napuknutom nogom (čime je samo potvrdio da je najžilaviji član Dream Teama), a drugi što je Magic bio na kraju karijere. Chris Paul je pak još uvijek na vrhu, a i može stati u istu kategoriju hall of fame talenta sa spomenutom dvojicom (iako Magic ima naslove, a Stockton trajnost i konstantu, Paul je taj koji ima dvije najbolje sezone na poziciji nakon Oscara Robertsona).

Mislim, da su igrali u istom razdoblju, Paul bi sigurno bio u najužem izboru za Dream Team, kao i LeBron, Kobe i Durant. I dok bi James i Durant izbacili Pippena i Mullina, a Kobe Drexlera, najveće šanse za ulaskom opet bi imao Paul zbog manjka playmakera. Naime, ne zaboravimo da je Isiah Thomas trebao biti treći play, ali su mu vrata momčadi zatvorena zbog nesuglasica s Jordanom (iako, realno, Thomas je već bio na zalazu karijere i definitivno njegov izostanak nije nikakva tragedija – u Magicu i Birdu Dream Team je već imao dovoljno onih kojima se pozivom odavala počast). Kako je Magic već bio out iz lige zbog AIDS-a, Colangelo i Chuck Daly su do zadnjeg trena držali jedno mjesto otvorenim za playmakera, a taj je trebao biti Timmy Hardaway (meni osobno jedan od najdražih igrača ikada, danas gotovo zaboravljen i samo zato je šteta što nije bio dio originalnog Dream Teama).

U ovom kontekstu, Paul bi bio sigurna oklada. Na kraju je Magic riješio sve probleme (a bilo je onih koji mu nisu htjeli dopustiti da nastupi zbog virusa), pa je zadnje mjesto pripalo Drexleru koji je Portland upravo odveo do NBA Finala. Naravno, to ne znači da Daly i Colangelo nisu zažalili zašto nisu poveli još jednog playa - ne zaboravimo da je najveći dio turnira USA odigrala s Jordanom i Pippenom na playu jer je Stockton zbog spomenute ozljede propustio prvi dio turnira, a Magic je izvrnuo koljeno i praktički bio u sporednoj ulozi do samog kraja.

Uz usporedbu playmakera, kontekst nam još dopušta nešto slično izvesti s trojkama. James je uber-Pippen, a Durant u naponu snage opasniji je igrač od Mullina u naponu snage i Birda u raspadu. Da li i bolji šuter? Ne, zato na ovoj poziciji ostavimo neriješeno.

Ali, svaka daljnja rasprava je suvišna. Usporedba Jordana s bilo kojim drugim bekom je besmislena, kao i ondašnjih visokih s današnjima. Ewing i Robinson bolji su centarski par od ičega što današnja NBA može ponuditi, a isto vrijedi i za Barkleya i Malonea na četvorci. Uglavnom, trenutna USA selekcija bi se mogla nadati da James nadigra Pippena, da Paul ostvari prednost na jedinici, te da Durant šuterski parira Mullinu i Birdu. Nedovoljno za prolaz. Da su tu Wade, Howard, Rose i Garnett umjesto Hardena, Williamsa, Davisa i Anthonya, slika bi bila nešto bolja, ali ne toliko da bi se paradigma promijenila – selekcija iz 1992. najbolja je selekcija ikad okupljena. Ona iz 1996. je sljedeća, ali ova trenutna je svakako bolja od one iz 2000. i one iz 2004. pa i one iz 2008.

Uostalom, o razlici u kvaliteti dovoljno govori i podatak da LBJ mora igrati 30 minuta da bi stvari bile pod kontrolom, dok je Jordan imao minutažu kao i svi drugi i još se stigao posvetiti isključivo obrani (prvi kradljivac turnira) i organizacije igre, a koševe je prepustio Barkleyu, Robinsonu i Maloneu. James, koji je za ovu generaciju ono što je MJ bio za onu, takav luksuz si ne može dopustiti. A što se tiče ove usporedbe između Jordana i Jamesa, dopustite da je dodatno objasnim.

Razlika između Jordana i ostatka Dream Teama je bila veća nego razlika između ostatka Dream Teama i all-star igrača koji nisu otišli u Barcelonu, a ista stvar je i danas u odnosu između Jamesa i suigrača. I nije ovo teza uspostavljena samo na temelju brojki, iako je one neumoljivo podržavaju, već i na jednoj izjavi pokojnog Chucka Dalya. Nakon što je proveo ljeto s najboljim igračima svijeta, Daly je rekao sljedeće: “uzimao sam zdravo za gotovo da je MJ najbolji igrač na svijetu, ali tek sada, kada sam ga svaki dan gledao na treninzima protiv suigrača iz Dream Teama, shvatio sam da je na jednoj potpuno drugoj razini”. Krzyzewski je možda preoprezan da tako nešto kaže u skoroj budućnosti, ali možete se okladiti da ima isto mišljenje o Jamesu i njegovoj važnosti za ovu momčad. I to je i najveći razlog zašto se nitko i ne uzrujava oko manjka mesa pod košem – kao što je MJ odradio sve što je trebalo u Barceloni, LBJ će isto napraviti u Londonu. Uživajmo u igrama majstora.

PROGNOZA - ZLATO

ESPANA

Nije apsolutno nikakvo pretjerivanje reći da Španjolci imaju najbolji frontcourt na igrama. Svaka čast Chandleru kao obrambenom asu i korisnom pick & roll napadaču, svaka čast Loveu na skakanju i Jamesu na snazi i spretnosti, ali gledajući centarsku tehniku, igru leđima i all-round učinak u reketu, braća Gasol i Ibaka su jedina prava all-star kombinacija pod obručima. Naravno, to ne znači ništa pošto su bokovi i bekovi debelo inferiorni u odnosu na USA protivnike, pa se ta mala prednost pod košem ipak neće pretočiti u ozbiljniju prijetnju Amerikancima. Da je Rubio zdrav i potpuno spreman, pun samopouzdanja nakon sjajne sezone s Wolvesima, njegova brzina i obrana donijele bi određenu težinu u vanjsku liniju Španjolaca. Da je Fernandez onaj od prije 4-5 godina, a ne ova današnja olupina, onda bi se USA već morala ozbiljno pripremiti.

Da je, da je. Rubia nema, Rudy je ispodprosječan NBA bek, a to znači da će Španjolcima ritam davati vječni Calderon, sjajni play i uvjerljivo najgori obrambeni igrač na poziciji u cijeloj NBA (imati lošeg obrambenog playa protiv USA stila igre smrtni je grijeh), revolveraš Navarro (streaky šuter koji je iz nekog razloga i dalje glavni napadački oslonac reprezentacije nakon starijeg Gasola) i hakler Llull (kojemu će lekcija američkog presinga dobro doći da shvati kako nije tako izuzetan košarkaš kakvim si daje pravo biti u Realu – kad sam već kod Reala, baš me zanima kako će se razmaženi Rudy slagati s razmaženim Sergiom iduće sezone, nekako sumnjam da će biti dovoljno lopti za sve). Previše za ostale reprezentacije, ali preslabo za zanimljivo Finale.

Klupa Španjolaca je također hvale vrijedna – pouzdani Rodriguez pokušat će doći do minuta na pretrpanim vanjskim pozicijama kao back-up play, čvrsti Reyes bit će četvrti visoki, a od sada i Fernandez ima NBA zamjenu - na trojki će ga mijenjati novi član Trail Blazersa Victor Claver. Njihova utakmica protiv Brazila 6.8. bit će ključni susret prvog dijela – pobjednik izbjegava USA u polufinalu.

PROGNOZA - SREBRO

BRASIL

Ne osvoji li Brazil na ovom natjecanju broncu, neće nikada. Argentinci, koji su ih sprašili na lanjskom prvenstvu Južne Amerike u Finalu, nalaze se pred krajem svog biološkog ciklusa. Grci, Litvanci i Srbi prolaze kroz smjenu generacija koja ih je učinila toliko ranjivima da dvije od tri košarkaške sile nisu na turniru. Rusi i Francuzi su dobri, ali nitko nema rotaciju pod košem sposobnu suprotstaviti se trojici rasnih NBA centara koje je za ovaj turnir okupio Brazil. S odmornim i zdravim Varejaom, Splitterom u naponu igračke snage i na vrhuncu zrelosti nakon sjajne sezone sa Spursima te s pick & roll majstorom Neneom, Brazil je spreman zagorčati život možda čak i Španjolcima.

Kako na vanjskim pozicijama imaju ponajboljeg playa u Europi Marcelinha (Barcelona) i još uvijek opasnog NBA strijelca Barbosu, očito je kako ova reprezentacija konačno ima i potreban balans. Jasno, nedostaje im jedan rasni swingman, ali, nažalost, Oscar Schmidt umirovio se prije 10 godina. Ova generacija možda nema igrača sposobnoga biti prvi strijelac turnira, što je Schmidt uredno bio (na jednim OI u prosjeku zabijao 42 poena po utakmici), ali ima šansu postići ono što Schmidtu nikada nije pošlo za rukom – osvojiti medalju.

Uz Ruse, Francuze i Argentince, najveća prepreka na putu do podija bit će im tanka rotacija – nakon spomenutih 5 majstora, ostali ključni igrači uglavnom vrijeme provode po brazilskoj ligi, što, sudeći po ranijim iskustvima, nikako nije garancija velikih stvari. Dok trojka pod košem može izdržati čak i ozbiljniju ozljedu, u slučaju da se Marcelinho i Barbosa budu osjećali makar malo lošije od idealnog, moglo bi doći do gadnih problema na vanjskim pozicijama.

PROGNOZA - POLUFINALE

RUSIJA

Nevjerojatna je konstanta ove generacije od kada ju je preuzeo fenomenalni David Blatt. Iako danas svi znaju kako funkcioniraju, nitko nema rješenja za njihovu zonu u obrani i flex igru u napadu. Ali, tako je to kada imaš superstara oko kojega možeš izgraditi igru na oba kraja parketa, a AK-47 je upravo to u ovoj momčadi, naizgled tih i skroman igrač, ali u srži pravi terminator. Rusi tako imaju zlato iz 2007. (EP), ali i deveto mjesto iz 2008. (OI), odnosno sedmo mjesto iz 2009. i 2010. (EP i SP). Zanimljivo, nitko nije ove rezultate smatrao neuspjehom, nitko nije digao ruke od reprezentacije, a niti je netko pomislio dati otkaz Blattu. Što je dovelo do bronce na sljedećem EP-u i potvrde novog niza mladih talenata poput Alexeya Shveda (Minnesota) i Vitalya Fridzona (Khimki), zbog kojih se danas Rusi s pravom mogu nadati medalji.

Rusi su lakoćom prošli dodatne kvalifikacije, u sjajnoj su formi, tijekom kvalifikacija i priprema odlično su igrali veterani Kirilenko, Monya i Khryapa, a kao najbolji igrač u ovom razdoblju nametnuo se fenomenalni šuter Fridzon, koji je u maniri rasnih euro-šutera u stanju sam-samcat dobiti utakmicu ako ga krene trica. Blatt ima odličan balans obrane i napada, iskustva i mladosti, kreacije i šljakanja, a ima i izuzetnu rotaciju od 10 nesebičnih igrača koji, u Kirilenkovom stilu, igraju svi za jednoga, jedan za sve. Kad svemu ovome dodaš Mozgova (Denver) i Kauna (CSKA) pod košem, uz napomenu da u mladom, 18 godišnjem, Sergeju Karaševu imaju najboljeg juniora na prvenstvu (NBA skauti već imaju na oku igrača kojega smatraju novim Kirilenkom), jasno je kako su Rusi krcati i kako ih ni slučajno ne smijemo zanemariti.

PROGNOZA - POLUFINALE

ARGENTINA

Dok imaju Ginobilila, Argentinci se mogu nadati medalji, ali ova današnja momčad nije ni sjena nekadašnje super generacije. Sve stariji i sporiji Scola više nema Oberta da mu čuva leđa, Nocioni već godinama nije na razini potrebnoj da obranom i tricama održava energetsku razinu momčadi, a pouzdani play Prigioni je napunio 35 godina. Ponos i znanje im nitko ne može osporiti, ali pitanje je hoće li uopće imati dovoljno moći za suprotstaviti se Brazilu, a kamoli Španjolskoj. Praktički, uz Ginobilieve ulaze i kreaciju te Scolino trpanje s vrha reketa, njihova najveća snaga ovom prilikom bit će šuterski učinak Carlosa Delfina koji je konačno dočekao priliku biti jedan od tri šerifa.

PROGNOZA - ČETVRTFINALE

FRANCE

Gledao sam većinu njihovih utakmica kroz pripreme i nisu ostavili dojam momčadi sposobne uloviti medalju. Parker i Batum su totalno van forme, a njihova NBA trojka pod košem nije u istoj klasi sa španjolskom i brazilskom. Ipak, ova jezgra je dokazala da zna igrati zajedno, a lanjsko srebro s Eurobasketa jasno govori da su u naponu snage kao generacija. Sredi li Parker noge i ruku (ova situacija s okom ga je vidno uzdrmala, ali još ga je više uzdrmalo što do prije 15 dana nije zaigrao košarku), postaju opasni, a pridoda li se Batum svojom tihom, ali ubojitom igrom, imaju odličan temelj.

Gotovo je sigurno kako će se na njega nadograditi uvijek pouzdani all-round swingmani De Colo (konačno prelazi u Spurse i pridružuje se francuskoj koloniji u San Antoniu) i Gelabale (Khimki), a svoje će odraditi i Diaw, Turiaf i Seraphin. Problem je jedino što je to njihovo odrađivanje premalo u ovoj konkurenciji – iako su u stanju igrati zatvorenih očiju zajedno, Diaw i Turiaf više nisu garancija kontroliranog reketa. Mladi Seraphin ostavlja dojam najmoćnijeg visokog kojega imaju na raspolaganju, ali s 22 godine i tek jednom poštenom NBA sezonom iza sebe, momak je premlad i presirov da preuzme veću odgovornost.

PROGNOZA - ČETVRTFINALE

LITVA

Litva ima sličan problem kao i Srbi i Grci, trenutno se nalazi u smjeni generacija koju je puno teže uspješno prebroditi kada nemaš vrhunski talent na koji se možeš osloniti. Njihov najbolji mladi igrač, centar Raptorsa Jonas Valanciunas, još je nekoliko godina udaljen od faze karijere kada će ga se moći smatrati nositeljem, a kako su sjajni veterani Marčulionis, Songaila i Kaukenas jednom nogom u mirovini, najveći teret nosit će međugeneracija sastavljena od gomile solidnih košarkaša, ali bez zvijezda. Litvanci su uvijek opasni oslonjeni na svoja dva tradicionalna elementa (igru ulaz-povratna-trica i rotaciju od deset igrača), ali nisu favoriti za medalje. Takva je stvarnost kada ti je prvo ime Linas Kleiza, a tri glavna šuterska oslonca Pocius, Maciulis i Kalnietis.

PROGNOZA - ČETVRTFINALE

AUSTRALIJA

Bez Boguta i bez specijalnih novih mladih talenata, Australci će biti tipična tvrda družina koja će se mlatiti u reketu i koje će stići onoliko daleko koliko ih odvede back-up play Spursa Patty Mills. Millsova kombinacija trica i brzine bit će dovoljna za prikriti manjak talenta protiv slabije konkurencije poput Kine i Britanije, a to znači da će Australci gotovo sigurno među osam. Šteta jedino što to znači da idu na USA, gdje im neće pomoći ni solidna veteranska pick & pop vještina Davida Andersena (NBA izbjeglica), a ni žilavost Aleksa Marića (Pao), Brada Newleya (Valencia) i kapetana Matthewa Nielsena (Khimki). Ova četvorka u frontcourtu ima potencijala biti smetnja momčadima s manjkom mišića, ali, osim USA u četvrtfinalu, već u grupi ih čekaju Brazil i Španjolska sa svojim NBA centrima, što je matchup koji im nikako ne pomaže planirati nekakav podvig. Svakako obratiti pažnju na mladog beka Dellavedovu, playmakera i lidera sveučilišta St. Mary’s – radi se o prvoklasnom snajperu i bit će zanimljivo vidjeti kako će reagirati u igri bez lopte kao pratnja Millsu.

PROGNOZA - ČETVRTFINALE

NIGERIJA

Izbacili Grke na leđima sjajnog Ikea Diogua (17 koševa, 12 skokova), čovjeka koji usprkos sjajnoj NCAA karijeri na Arizona Stateu nikada nije opravdao svoju poziciju 9. picka u NBA (u 6 sezona promijenio 6 klubova, novu NBA šansu čeka u Portoriku). Doduše, možda je bolje reći da su Grci izbacili sami sebe jer nisu u stanju odraditi smjenu generacija bez Spanoulisa u glavnoj ulozi, ali to je problem njihovog (vrlo vjerojatno uskoro bivšeg) izbornika Zourasa.

Ono što je puno važnije od slučajnog izbacivanja Grčke je solidan otpor koji su na istom kvalifikacijskom turniru pružili Rusima te lakoća kojom su izbacili Dominiku s Alom Horfordom (Diogu ga je uništio s 25 koševa i 10 skokova). Uz Ikea, drugi najvažniji igrač je mladi atleta Hornetsa Al-Farouq Aminu, a borbenost i skočnost koju ovaj dvojac prezentira stavlja ih iznad ranga totalnih autsajdera (Kina, Tunis, Britanija) u rang s Australijom. Šteta što od navedenih igraju u skupini samo s Tunisom, ali to je taj ustupak koji se morao napraviti domaćinu kako bi se eventualnom pobjedom nad klokanima plasirali dalje.

PROGNOZA - 9. MJESTO

BRITANIJA

Luol Deng je krasan mladić koji na izuzetan način odaje zahvalnost zemlji koja je pomogla njemu i obitelji da pronađu bolji život, ali osobno mi je bezveze da ovoliko odgađa operaciju šake zbog čiste simbolike. Britanci osim njega nemaju nikoga vrijednog spomena, njihovi bekovi su treća liga Euro košarke, a među hrpom visokih balvana ističe se tek Joel Freeland kojega je Portland ipak iz nekog razloga odlučio dovesti u NBA. Sudeći po ovom potezu i činjenici da će dogodine imati čak 5 rookiea na rosteru, izgleda da Blazersi ni sami ne vjeruju da će u skorije vrijeme biti playoff momčad.

PROGNOZA - 10. MJESTO

KINA

Bacit ću pogled na njih barem jednom da vidim koliko su napredovali u ove zadnjih 4 godine, obzirom na gomilu sredstava koju ulažu u svoju nacionalnu ligu. Ali, činjenica da su jednom drugorazrednom košarkašu poput Yia dali da nosi zastavu na otvaranju igara, pored svih vrhunskih sportaša koje imaju, govori mi da su tradicionalno prizemljeni Kinezi kada je košarka u pitanju totalno nerealni (iako uz Yia ovaj put dovode i veterana Wang Zhizhia i novog mladog ultra-viskog centra, 221 cm krakatog Zhang Zhaoxua).

PROGNOZA - 11. MJESTO

TUNIS

U pripremnim utakmicama u prosjeku su gubili po 30 razlike, a to je neka brojka koje bi se trebali držati i na turniru. U biti, o njima ne bi imao što reći da nisam gledao ljetnu ligu u kojoj je tijekom dijela u Orlandu za Utah Jazz igrao njihov 217 cm visoki centar Salah Mejri. Čovjek ima 26 godina, igra u Belgiji i izgleda kao made in Taiwan verzija Hameda Haddaia.

PROGNOZA - KOŠ RAZLIKA -120

8Jul/1213

30 FOR 30: CLEVELAND

Posted by Gee_Spot

SCORE: 21-45

MVP: Kyrie Irving

X-faktor: ozljeda Andersona Varejaoa

Cavsi su prvu polovinu sezone djelovali kao ugodno iznenađenje. Roster pun istrošenih veterana upitne budućnosti u ligi (Jamison, Walton, Parker) i jeftinih plaćenika jednako upitne budućnosti u ligi (Samuels, Erden, Harangody, Casspi) trebao je poslužiti kao vozilo za tranzit kroz post-LeBronovsku apokalipsu do odredišta zvanog Još Jedna Lutrija. Međutim, s tim se nisu složili rookie godine Kyrie Irving, preostali ratnik iz nekadašnje velike momčadi Varejao i trener Scott (kojem je nakon Kidda i Paula u krilo upao još jedan play sposoban sam promijeniti razvoj događaja). Irving je kompletnom igrom u napadu i rijetko viđenim šuterskim potencijalom držao učinak prema naprijed iznad vode, Varejao je ogromnom energijom u skoku, posebice napadačkom, davao ritam igri, a Scott se koncentrirao na pobjeđivanje više nego na razvoj talenta. Istina, konkurencija na Istoku bila je užasna, ali to ne osporava činjenicu da su se Cavsi dobrih 30 utakmica držali u borbi za osmu poziciju.

Nažalost, sve je puklo kada je Varejao slomio zglob desne ruke u utakmici broj 25, što je već treći put u NBA karijeri (od 8 ukupnih sezona) da ga je ozljeda natjerala na pauzu od pola sezone (najluđe od svega, ne radi se o kroničnim problemima koliko o lošoj sreći jer ozljede ne mogu biti različitije – koljeno, rame i sada zglob). Bez lidera, Cavsi su počeli tonuti, prvo nizom od 6 poraza, a zatim i jednim od 9 koji ih je definitivno svrstao na samo dno Istoka gdje smo ih prije početka sezone ionako vidjeli. Jedina pozitivna stvar u ovom strmoglavom padu bila je u tome što je konačno do potrebnih minuta došao drugi rookie Cavsa Tristan Thompson, koji je prema kraju sezone pokazao da je spreman za NBA i fizički (odličan atleta netipične snage za rookiea) i igrom (nebrušeni talent tehnički gledano, ali dovoljno pokretan i aktivan na oba kraja parketa da ostavi pozitivan dojam i, još važnije, pozitivan učinak).

Sezona tako ipak nije bila uzaludna. Irving je pokazao franšizni talent koji će u najgorem slučaju donijeti desetak all-star nastupa zasnovanih na kompletnoj napadačkoj igri (briljantan šuter, izuzetan slasher i kvalitetan asistent) na koju je dodao profesionalni karakter i već poslovičnu ozbiljnost nove generacije NBA majstora koji garantiraju igrački napredak, prije svega u obrani u kojoj je ipak često izgledao kao rookie. Thompson im pak daje opciju da iskoriste Varejaoa kao mamac u nekom tradeu jer se radi o igraču sličnog profila (pokretni obrambeni visoki koji do poena dolazi isključivo aktivnošću, a u obrani je bolji kao libero nego kao stoper). Opet, Varejao je tako dobar primjer u svlačionici svojim pristupom poslu da je možda i bolje zadržati ga kao mentora svom potencijalnom nasljedniku.

Doduše, pokaže li se budući centar Raptorsa Valanciunas krađom, odluka da se izabere Thompson, nasljednik Varejaoa, umjesto nove velike nade iz Litve koja je mogla biti nasljednik Ilgauskasa, zasigurno će često biti secirana u medijima, ali GM Cavsa Grant barem donekle može biti miran saznanjem da nije u potpunosti fulao. S ovim zadnjim draftom pak još je u goroj situaciji, izbor combo-beka Waitersa vrlo lako mogao bi biti promašaj drafta razviju li se Barnes i Drummond u all-star strijelca s pozicije trojke, odnosno startnog centra sposobnog zatvoriti reket (obje pozicije itekako deficitarne na ovom rosteru Cavsa).

Međutim, što god vrijeme pokazalo vezano uz evaluaciju talenta ove uprave, neosporno je da su Cavsi napravili prve dobre korake iz rebuildinga koji je započeo itekako bolno (ova 21 pobjeda iz 66 utakmica zvuči puno bolje od lanjskih 19 iz 82 susreta). Temelj zvan Irving je tu, prostor na salary capu također, sada samo treba iskoristiti trenutak.

FAST FORWARD

Ovogodišnji draft svakako pomaže da se šanse za boljom budućnosti uvećaju, lukavim potezima Cavsi su došli do dva lutrijska talenta koja izgledaju spremna pomoći odmah. Zeller baš i nije tip visokog koji bi u budućnosti mogao zatvoriti reket, ali i on i Waiters imaju izuzetno pozitivne obrambene statistike na sveučilištu, igrači su bez izrazitih mana i ta igra u oba smjera i all-round kvalitete zasigurno će biti od koristi. Mlada jezgra na rookie ugovorima omogućuje Grantu da se u miru koncentrira na trgovanje, prije svega na potragu za najboljom mogućom ponudom za Varejaoa (ako je ne bude, opet dobro, takav igrač uvijek koristi).

Andy svakako ima vrijednost momčadi poput Spursa koja nema visokog igrača sposobnog istrčati na vrh reketa i braniti pick igru, tako da bi Cavsi buduću jezgru mogli pojačati još ponekim mladim talentom već ove sezone, kako bi nakon još jedne lutrije bili spremni već 2013. za lov na playoff. Naravno, teoretski bi mogli uskočiti u bitku već i ove godine, ali šteta bi bilo ispucati ovih 10-ak milja prostora (koji će im ostati na raspolaganju kada zaključe roster) već sada na nekakvog veterana obzirom da im se dogodine otvara mogućnost da budu glavni igrači na tržištu s više od pola slobodnog prostora na salary capu (30 milja).

TRENUTNA JEZGRA: Varejao, Irving, Thompson, Walton, Casspi, Azubuike, Waiters, Zeller (31 milja)

REALAN/IDEALAN ROSTER: jezgra + Gee (midlevel), Gibson (5 milja), Harangody (minimalac), Samuels (minimalac)

- nakon što Geeu daju midlevel (solidan igrač koji zbog problema sa šutom nije vrijedan ozbiljnije uloge u budućnosti, ali koristan na oba kraja parketa što će itekako dobro doći tijekom ovih par godina dok se slaže izazivač), zadrže Gibsona, Harangodya i Samuelsa (imaju opcije), Cavsi će biti na oko 43 milje, što je još uvijek ispod minimuma kojega moraju potrošiti na plaće, a to znači da je dovođenje još par veterana (jednog iskusnog playa ili šutera te centra) neminovno

- najvažnije je ne vezati se dugoročno, makar to značilo pretplatu (npr. 8 milja godišnje gaže za Iana Mahinmia pristane li na samo jednu godinu ugovora)

- pozicije su im već i ovako pokrivene sasvim solidno, a pažnju treba obratiti na Azubuikea, 3&D swingmana koji je odigrao nekoliko kvalitetnih sezona za Warriorse prije loma koljena zbog kojega je izbivao s parketa zadnje dvije sezone, pokaže li se čovjek barem približno spremnim odigrati na razini prije ozljede mogao bi pomoći i dalje klimavoj bočnoj rotaciji koja uz solidnog Geea i rookiea Waitersa uključuje bezličnog Casspia, jednodimenzionalnog Gibsona (koji je bez LeBronovih lopti neprepoznatljiv čak i kao šuter) i slomljenog Waltona

- također, držite oko na Mannyu Harrisu koji je postao višak dovođenjem Waitersa, bek-šuter je nakon dominacije D-ligom odigrao solidnu 3&D rolu u završnici sezone za Cavse i vrlo lako bi mogao biti neočekivano pojačanje nekom rosteru s manjkom kvalitetnih vanjskih igrača

1Feb/121

THE LEAGUE PASS EXPERIENCE

Posted by Gee_Spot

Nema Wolvesa, nema potrebe koncentrirati se na jedan susret, a kako smo u očekivanju snijega koji će, po običaju, paralizirati život u Dalmaciji (uopće nije istina da ga jedva čekamo samo kako bi imali izliku da još manje radimo), situacija je idealna za provesti 5-6 sati uz League Pass. Na rasporedu je noćas bilo sedam utakmica, evo i zapažanja o svakoj od njih.

Celtics @ Cavaliers

Ovo je, uz dvoboj Memphisa i Denvera, obećavala biti utakmica večeri (tko je tako nešto mogao i zamisliti prije početka sezone?). Ono, dva napaljena protivnika koji se međusobno bore za playoff poziciju i još svježa sjećanja na prethodnu dramu (točnije, na fenomenalni ulaz Irvinga koji je driblingom slomio kompletnu obranu Celticsa i donio pobjedu Cavsima u zadnjim sekundama).

Na stranu to što je sama činjenica kako se Celticsi bore s Cavsima za goli život pomalo razočaravajuća (na kraju krajeva, nisu Celticsi toliko loši koliko su Cavsi bolji od očekivanja), kad se sretnu dva podjednaka protivnika, NBA garantira show program. Boston je u zadnje vrijeme podigao razinu energije, igraju puno preciznije u napadu (što je totalni paradoks kad uzmeš da su u ritam ušli tek nakon što je Rondo ispao iz momčadi zbog ozljede), a Cavsi su upornošću koristili rupe njihove obrane. U početka je ovo bila poziciona bitka, playoff košarka koja se igrala koš za koš, dok Celticsi nisu napravili prvu bitniju razliku na krilima klupe, točnije rookiea Moorea koji se priključio pouzdanom Bassu (dodaj i Pietrusa, sve boljeg Bradleya i ovo već pomalo počinje ličiti na klupu).

Tu razliku su nadogradili sjajnim ulaskom u treću četvrtinu i napadom u kojem se uvijek traži slobodan čovjek u vlastitom, Celtics stilu. Međutim, Cavsi su pronašli snage sve to (zamalo) nadoknaditi na krilima dva najvažnija igrača - Irvinga i Varejaoa. Irving je donio zrelost kakvu netko tko je odigrao jedva 16 tekmi na sveučilištu ne bi smio posjedovati, začuđuje njegova sposobnost da mijenja brzine i da se potpuno uklopi u momčad, ta veteranska smirenost pri šutu i uopće odlukama koje donosi (osim povremenog spavanja u obrani, mali ničim ne odaje da je rookie), a ako se previše zaljubite u njegov šut možete zanemariti činjenicu da je napadački kompletan igrač.

Varejao je na to nadogradio suludu količinu energije (20-20 sve govori) i, što se mene tiče, jedino bitno pitanje tijekom prijelaznog roka na koje će biti nužno dobiti odgovor je tko će doći do njega i hoće li Cavsi uopće pristati trejdati ključnog igrača u ovoj neočekivanoj situaciji potencijalnog playoff nastupa. Imaju ga pod ugovorom još tri sezone nakon ove i, obzirom na to kako igra u napadu (bolje nego ikad uz Jamesa), obranu da ne spominjem, sve manje smisla ima odvajati ga od Irvinga. Eventualno ako se pojavi ponuda koja se ne odbija (samo, momčadi koje bi od njega imale najviše koristi, granični izazivači poput Denvera, Portlanda, Memphisa ili Clippersa takvu ponudu nemaju mogućnosti sastaviti). Jednostavno, čovjeka koji ovako igra ne možeš dati ispod cijene, a tržište je takvo da ga nitko ne može pošteno platiti.

S druge strane, činjenica da je Irving ovako dobar ovako rano čak je i mali problem, jer Cavsima izbija iz ruke mogućnost pojačanja putem još jednog dobrog drafa, a kako su Irving i Andy ipak premalo za temelj, izgleda kako će sve ovisiti o idućem ljetu i učinku na tržnici. Problem je i Istok, odnosno loši Bucksi i Knicksi, jer Cavsi jesu dobri, ali nisu toliko dobri da već sada igraju u playoffu. Evo, noćas je 30 minuta dobio rookie Mychel Thompson, sin legendarnog igrača Lakersa i Blazersa Mychala (primjetite razliku u samoglasniku) te brat Klayu Thompsonu iz Warriorsa, swingman koji, iako sličan stilom igre bratu, ima prednost u tome što je već pomiren s ulogom 3&D specijalista.

Momak je potencijalno koristan igrač rotacije, potezi poput ovoga su važni jer naći korisnog igrača za minimalnu lovu specijalitet je velikih momčadi (svatko može pretplatiti osrednjeg igrača, pitajte samo Magic ili verziju Cavsa s LeBronom), ali činjenice je da danas Cavsi osim ranije spomenutog dvojca nemaju na rosteru startnu NBA kvalitetu. To što igraju ovako solidno s ovakvom rotacijom govori sve što treba znati o poslu kojega su odradili GM Chris Grant (Ferryev učenik, očito je pokupio neke trikove iz škole San Antonia pa tako Cavsi i dalje ostaju dio Buford-Pop dinastije, valjda najbrojnije u ligi) i trener Scott (koji je dobio nagradu za trenera godine 2008. trenirajući Chrisa Paula, ali zaradio ju je tek danas, kada je od Geea, Samuelsa i ostale bratije složio respekta vrijednu košarkašku momčad).

Uz pitanje Varejaoa, bitno je odlučiti i što sa Sessionsom koji playmakersim kvalitetama olakšava Irvingu život i omogućuje mu da iz boljih pozicija upotrijebi onaj prekrasni skok-šut. Ovo preseljenje u Lakerse o kojem se šuška ima smisla ponude li Lakersi mlade i jeftine igrače poput Morrisa i Ebanksa, ali čak i u slučaju da im netko zauzvrat ponudi zadnju godinu nekakvog veteranskog ugovora, Cavsi će morati riskirati i odreći se svog back-up playa i drugog najvažnijeg vanjskog igrača. Naime, riješe li se tih 5 milja koliko bi dogodine bili dužni Sessionsu, pa se onda odreknu i zadnje godine Gibsonova ugovora, uz konačni pozdrav Jamisonu i njegovoj mrcini od ugovora, ostat će im skoro 30 milja prostora na raspolaganju pod salary capom, što je dovoljno za upecati rasnog strijelca koji bi nadopunio jezgru Irving-Varejao.

Treba biti oprezan jer razvoj Irvinga je samo takva šansa da ekspresno stanu na noge, šteta bi bilo potrošiti sve što imaju na nekakvu kombinaciju Batuma, Ryana Andersona, Erica Gordona, Raya Allena ili nedajbože Mikea Beasleya. Što bi ja napravio da sam GM? Preplatio Batuma i rentao niz veterana na jednu godinu (Duncana, Allena, KG-a, Jamisona - što bi im falilo da na jednu sezonu zaigraju zajedno i pokušaju napraviti rusvaj na Istoku uz pomoć Irvinga) i onda, godinu nakon toga, pokušao upecati još jednog visokog igrača startnog kalibra za dodati ga jezgri Irving-Batum-Varejao.

Nuggets @ Grizzlies

Utakmica večeri počela je nervozno, najvećim dijelom bila je negledljiva, barem do zadnje četvrtine. Jedino pozitivno što vrijedi izdvojiti tiče se Memphisa koji, usprkos umoru i pristiku, nije dozvolio da se Denver ozbiljnije odvoji. Heart, grit & grind su napravili svoje, točnije obrana Gaya na Galinariu te već klasično sjajni pritisak Conleya i Allena na vanjsku liniju protivnika. Praktički, upravo je njihova sposobnost da izazivaju izgubljene u ključnim momentima još jednom bila - ključna. Dodaj borbenog Gasola, raspoloženog Mayoa i eto recepta za prvu pobjedu nakon pet poraza.

Doduše, za nju se trebalo krvavo izboriti jer Denverove kontre, širina i konstantno kretanje do same završnice držali su ih na desetak koševa prednosti. Sad je već jasno da fenomenalne partije Harringtona i Millera nisu slučajni trend, već sam temelj na kojem Karl gradi igru svoje momčadi. Memphisu je pak par dobro tempiranih Mayovih trica i nekoliko dobrih reakcija u obrani bilo dovoljno da dođe u egal, izbori produžetak, a onda doslovno isčupa pobjedu na račun čiste želje (očajničke želje, može se i tako reći, jer blokade koje su pri kraju produžetka izveli Gay i Allen, pa skokovi u napadu Allena i Conleya, čisti su dokaz da ona "all heart, grit & grind" u ovom klubu nije samo parola). Gotta love the Grizzlies i stvarno bi šteta bila da ne upadnu u playoff jer njima je mentalna snaga očito upisana u DNA. Kad se čovjek sjeti da je sve počelo onog trenutka kada je Mayova faca naletila na Allenovu šaku...

Protiv Nuggetsa njihova najbolja petorka Conley-Mayo-Allen-Gay-Gasol dobro je funkcionirala jer ni Denver nije previše bogat pod košem, a Rudy je dovoljno dobar skakač da može sakriti manjak centimetara. Najveći problem su tako sakrili na jednu večer, ali on i dalje ostaje prisutan - nemoć u napadu koja proizlazi iz manjeg broja high-low akcija jer nemaju kome konstantno spuštati loptu u post. Jednostavno, pridošlice Cunningham i Speights su pick & pop specijalisti bezopasni u reketu. I jedan i drugi su sjajne zamjene za Arthura, ali, gle čuda, ni približno ne mogu nadoknaditi manjak jednog od najboljih NBA strijelaca u postu.

Pistons @ Knicks

Pistonsi igraju kao NBDL momčad, a od noćas još više na takvu nalikuju jer su rosteru dodali izvjesnog Russella Walkera, 29 godina starog rookiea. Monroe igra sam, Big Ben je već odavno trebao pecati negdje u Alabami, ali to mi je već postalo dosadno ponavljati (pouka - ne gledati više Pistonse).

Knicksi su pucali 60 posto iz igre, to je sve što morate znati o ovoj utakmici, lopta je kružila bolje nego ikada ove godine i manje-više svi su zakucavali u šupljem reketu.

Ipak, čak i protiv ovakve konkurencije bilo je primjetno da Amare nema više one stare noge, čovjek je izgleda u fazi karijere u kojoj atlete postaju role playeri. Mora se ugledati na McDyessa, sličnog letača koji je postao sjajan šuter s poludistance i dobar pozicioni igrač u obrani misli li koristiti svojoj momčadi. Ako je teoretski moguće da role player s takvom plaćom bude koristan.

Hawks @ Raptors

Bayless i Kleiza dali su mali poticaj napadu Raptorsa, ali vanjski šut prvoga i uporni napadi drugoga teško mogu zamijeniti Bargnania, ipak su to igrači čija rola je primjerenija podizanju energije ulaskom s klupe. Caseyeva zona nema učinka protiv ovakvih Hawksa koji i dalje oduševljavaju nesebičnom momčadskom igrom i dolaziš do računice da Toronto ni teoretski nema šanse dokopati se pobjede protiv Atlante koja je noćas bila san svakog trenera – lopta je kružila do otvorena čovjeka, a ovaj bi zatim uglavnom zabio šut.

Lijepo je opet vidjeti kapetana Kirka u igri kao idealnog all-round beka s klupe, tu je i Green koji je konačno iz šutera dugih dvica napravio iskorak u tricaša. Znači, klupa radi svoje, Teague i Joe se brinu da stvari štimaju u napadu, a Zaza i Smith da energija u obrani teče. Dodaj još i korisnog Marvina Williamsa i eto utakmice u kojoj su Hawksi usprkos nedoraslom protivniku pokazali svu svoju snagu.

Šteta za njih što Larry Drew nije došao ranije na mjesto trenera, jer ovaj stil igre koji je on uveo, za razliko od onog Woodsonovog Johnsono-centričnog, donosi puno, puno više. Hawksi su for real, bez obzira na manjak Horforda, i to sve govori.

Kings @ Warriors

Warriorsi su dobili Kingse igrom rezervnog vanjskog dvojca Robinson-Rush (kriminalne partije Ellisa i Currya primorale su Jacksona da ih u završnici ostavi na klupi), a posebno je zanimljivo gledati kako Rush izrasta u sjajnog igrača s klupe, pravog 3&D specijalista kakav nikad nije imao šanse postati u Pacersima gdje su ga godinama gurali u ulogu startera.

Cousins igra sve bolje i bolje, na trenutke djeluje nezaustavljivo (Zach Randolph 2.0), a Evans uvijek nekako nađe način da skupi fenomenalne brojke. Tu se krije barem nekakva nada za Kingse da ovaj zadnji pokušaj rebuildinga nije propao, očito treba biti strpljiv jer njihov potencijal je ozbiljan. Problem je samo što nešto pod hitno treba poduzeti kako bi im se pomoglo razviti ga. Recimo, za početak promijeniti cijeli vrh organizacije.

Tek s malim Thomasom u postavi Kingsi djeluju organizirano, radi se o jedinom playu na rosteru koji je noćašnjom solidnom šuterskom epizodom i najzaslužniji što su imali šanse okrenuti rezultat. Morat će mu dati sve više i više minuta ubuduće, ako misle konačno dignuti razinu igre. Mogu mu slobodno dati ove Jimmerove, jer tom liku netko mora objasniti da je jedini način da ostvari NBA karijeru taj da krene stopama Kerra i Reddicka i razvije se u šutera koji igra bez lopte, a ne da poteže kao da je i dalje u zemlji Mormona.

Bobcats @ Lakers

Lakersi su se poigrali s očajnim Bobcatsima, ali ionako je jedino zanimljivo bilo pratiti podjelu minuta kod domaćina. Konačno su uspijeli odmoriti Kobea koji je odigrao samo 28 minuta (i pritom ispalio 21 loptu, car, valjda da ne naškodi prosjeku). Bynum je naravno opet bio glavni, tip je match-up noćna mora za pola lige, a što se Bobcatsa tiče jedino bitno spomena je da se nakon ozljede vratio Reggie Williams koji bi uskoro mogao postati prvi strijelac momčadi. Doduše, više nego za njihov rezultatski uspjeh, to bi moglo biti važno nekoj fantasy ekipi kojoj nedostaje trica i poena.

Nets @ Pacers

Pacersi igraju ružno jer nemaju ni jednog playmakera na rosteru koji bi im olakšao život, Collisonova nesposobnost da probije obranu zabrinjava i tu će se morati nešto poduzeti, možda čak i tijekom ovog prijelaznog roka. Koliko god Collison djelovao nemoćno, toliko je jednaki krivac Vogel koji je noćas zamalo zasrao stvar davši ogroman broj minute kao back-up playu Lanceu Stephensonu, srednjoškolskoj zvijezdi koja se nakon neslavne NCAA epizode jedva provukla do NBA. Larry Bird je navodno zaljubljen u njegove fizikalije, ali sumnjam da ikoga oduševljavaju njegove organizatorske sposobnosti i nije mi jasno zašto ne dobiva minute kao zamjena swingmanima kad su ionako već doveli Georgea Hilla da predvodi drugu postavu.

Dovoljno je bilo malo čvrste obrane da se Pacersi odvoje na prednost koju Netsi čak ni usprkos sjajnoj šuterskoj seriji Morrowa nisu mogli stići. Netsi jednostavno nisu na toj razini da odgovore na onakvih 5-6 minuta agresivne igre, nema kod njih ni energije ni sposobnosti da se stisne protivnik i sve čemu se mogu nadati je luda šuterska večer Morrowa, Williamsa ili Brooksa. Po mogućnosti - u istoj utakmici. Noćas Morrow i Williams nisu bili dovoljni, ali pozitivno je što se Deron konačno budi, igra kao onaj stari i to je najbolja moguća vijest za Netse.

Junak večeri je ipak samo jedna - Lou Amundson. Sjajan kao back-up centar, kretnjama u obrani i količinom parketa koju pokriva podsjeća na Varejaoa, a nije na odmet ni što zadnjih nekoliko utakmica zabija svaki zicer ili odbijanac do kojega dođe. Idealan peti visoki, profesionalac u ragnu Scalabrinea i najozbiljniji kadnidat za spomenicu "ispodobruca".

7Jan/121

RUNNING WITH THE PACK G7

Posted by Gee_Spot

Užas. To je najkraći, ujedno i najbolji opis onoga što su jutros prezentirali Wolvesi. Dizati se u pet ujutro da bi gledao pristup igri ravan onome nekog HR kluba? Toliko sam rezigniran da sam gotovo odustao od pisanja osvrta, ali prije nekoliko sati Rođo mi je vratio vjeru u NBA.

Svratio sam do čovjeka koji se u zadnje vrijeme navukao na NBA 2K, a inače uopće nije fan košarke. Ali, kaže, Konami je za društvo, a, kad soliram, 2K je zakon. I pokazuje mi kako je s Heatom jednu sezonu imao score 82-0. Uz Jamesa, Bosha i Wadea u prvoj petorci su mu Chris Paul i Brendan Haywood, a drugu postavu čine Deron Williams, Ginobili, Durant, Amare Stoudemire i Dwight Howard.

Naravno, Haywood u ovoj konkurenciji strši kao govno u punču. Pa pitam je njega, da zašto nije Dwight starter? A on kaže da je Haywood ipak prvak s Mavericksima i da kao takav ima prednost. Mislim, naslov prvaka ne samo da diže cijenu igračima pa jedan Barea može dobit garantiranih 20 milja, nego očito zblesira i tvorce najbolje košarkaške simulacije jer u svježoj verziji ovaj blokira i zakucava na sve strane, uz odličan postotak sa slobodnih.

Nažalost, u stvarnosti Barea može samo sjediti u finoj odjevnoj kombinaciji i čuditi se momčadi koja jednu večer igra sjajno, a drugu ne liči na sebe (ili je to pak pravo lice, ono staro?). Slične face može slagati i Brad Miller. Jer obojica su itekako svjesni da, iako su veterani prije svega pogodni za epizodne role, svojim iskustvom mogu igrati itekako važnu ulogu u momčadi koja je navikla na poraze kao magarac na batine i koja protiv talentom sebi ravnih ili inferirornijih nikako da zaigra onako kako igra protiv dokazanih veličina.

Doduše, kad imaš više izgubljenih lopti od asista, teško da ti može pomoći i iskustvo velikih utakmica Baree i Millera. Wolvesi noćas nisu bili bez želje, trudili su se najvećim dijelom susreta, ali nisu odigrali ni jednu jedinu akciju koju bi mogli povezati s ovom novom Adelmanovsko-Rubievskom renesansom. Sve što su pokazali bila je lanjska Rambisovska izgubljenost u vremenu i prostoru. Pokazali su da mogu postati granična playoff momčad, pokazali su i da mogu ostati dno Zapada.

Jadni Love je ovaj put skoro zaplakao, usprkos naporima ni on nije odigrao neku bajnu utakmicu, posebice u obrani. Jedini donekle pozitivan dojam ostavio je rookie Williams u drugoj četvrtini kada je serijom sjajnih poteza skoro vratio susret u egal (Cavsi su ga praktički kontrolirali od podbacivanja), Beasley je drugu utakmicu za redom radio kao konj (opet bez učinka) i to bi bilo to. Rubio blijed, Ridnour bezidejan, ostali mrtvi (najiritantniji Darko i Johnson koji se ponašaju kao da imaju tri prstena prvaka). Ali, najviše u oči upada to potpuno odstupanje od igre koju su prezentirali tek nekoliko dana prije. Nigdje kretanja, nigdje dodatnog pasa. Nigdje smisla.

Ukratko, bila je ovo tek još jedna večer iz koje se neće moći izvući nikakve pouke i nikakvi zaključci, večer kakvih će biti na gomile u ovoj ubitačnoj i deformiranoj sezoni. Samo se jedno nameće - jadni Love je još jednu lošu sezonu udaljen od toga da odbije potpisati ikakvo produženje ugovora i da pobjegne glavom bez obzira s hladnog sjevera.

Cavsi? Jamison još uvijek može zabiti, ali i malo što drugo. Također, obzirom da ga je čuvao Beasley, koji baš i nije oličenje stopera, ne treba donositi neke velike zaključke, ali da čovjek ima fini šut, sjajan ulaz i posebice ona old-school finger roll polaganja – ima. Pokretač svega je ipak fenomenalni Verajao koji ovakav all-round učinak nije imao još nikada u karijeri. I dalje je sjajan u obrani, pokriva pola parketa, skače kao navijen, ali paše mu i veća uloga u napadu.

Ne samo da zna dodati ili zabiti otvoreni šut, čovjek vrti akcije s vrha posta i pivotira na bloku kao prava petica. Obzirom na izjednačenost ekipa na Zapadu, onaj tko njega upeca tijekom prijelaznog roka dobit će čovjeka koji može napraviti ozbiljnu prevagu u konferencijskom odnosu snaga.

Još jedna svjetla točka je definitivno Kyrie Irving, točnije njegov šut. Mali je slasher, ali odlučivanje kamo s loptom mu još nije jača strana. Šut pak djeluje kao da je radio na njemu 15 profi sezona. Nemam pojma hoće li biti rasni NBA play, ali da će imat dugu i uspješnu karijeru samo na račun toga što nije ograničen rasponom šuta – hoće.

Casspi definitivno nije NBA startno krilo, Parker je trebao biti u mirovini, Gee je zujalica koja nema definiranu rolu i kao takav neće nikada biti dio pobjedničke rotacije. Ali, rotacija je nešto što Scott ima i što definitivno koristi. Gibson može zabiti u serijama, Sessions je back-up play koji lakoćom stvara višak i sve skupa je dovoljno da se zgaze ovakvi Wolvesi. Svaka čast Scottu što je barem u stanju svaku večer momčad izvesti na parket pripremljenu i, iako na prvi pogled korištenje ovolikog broja limitiranih igrača nema smisla, rotiranje praktički dvije petorke u ravnomjernim intervalima očito im daje najveće šanse iz večeri u večer. S tim da, jasno, takvi potezi ne znači ništa za budućnost.

Što se drugog rookiea Thompsona tiče, inicijali TT dovoljno govore. Skočan, ne pretjerano visok, žilav i s fenomenalnim osjećajem za blokadu, mali je pljunuti Tyrus Thomas. Jedini je problem što je isti Tyrus i po razumijevanju igre pa je noćas za 14 pruženih minuta uglavnom gubio lopte i radio osobne.

21Dec/114

CENTRAL

Posted by Gee_Spot

CHICAGO BULLS

THAT WAS THEN:

Kada je Thibo lani preuzeo Bullse očekivali smo napredak, ali nitko nije očekivao španjolsku inkviziciju. Chicago je zaigrao obranu na razini kojoj je mogao parirati samo Miami, što je obje ekipe izdiglo u kategoriju za sebe na Istoku. Najfascinantniji aspekt ovog preobražaja bila je činjenica da je Thibo od do jučer nebitnih igrača poput Taja Gibsona i Omera Asika stvorio respektabilne igrače rotacije i majstore čuvanja reketa. Lako je pogledati Roseov učinak, posebice igru u završnicama, pa izgubiti glavu za ovim Bullsima, ali upravo je učinak kompletne momčadi u obrani ono što ih čini posebnima. 80% NBA akcija ionako su neka varijacija screen igre, a nitko istu ne brani bolje od Bullsa.

THIS IS NOW:

Iako mogu samo sanjati o napadačkoj učinkovitosti ekipa s vrha Zapada, Bullsi će obranom i Roseovim talentom biti dio elite. Problem je napraviti taj korak naprijed u napadu. Malim dijelom to im je uspijelo dovođenjem Ripa Hamiltona. Naravno, idealno bi bilo dovesti graničnog all-star beka, ali takvi nisu dostupni za minimalac. Hamilton je pak druga najbolja moguća opcija, veteran koji je cijelu karijeru barem proveo u toj poziciji da ga se smatra graničnim all-star igračem. I iako danas više nije u stanju trpati 20, zabit će svoju kvotu otvorenih šuteva, a to je ono najvažnije za ekipu koja je do jučer na parketu držala likove poput Brewera i Bogansa (koji uopće nemaju napadačku rolu) ili Korvera (koji svojom tromošću ubija cijeli koncept obrane kao jednog fluidnog sustava). Nije Rip ni stoper, daleko od toga, ali većinu karijere je igrao u sistemima fanatika poput Carlislea i Browna tako da vrlo dobro zna što se od njega očekuje u ovakvoj obrani. Pod uvjetom da ga noge slušaju i u 33-oj godini, a nema razloga da tako ne bude, Rip ništa ne oduzima u obrani, a donosi dodatnu opciju u napadu, što zaključno znači da Bullsi mogu biti samo bolji.

PLUS:

Ne moraju više trpiti Korvera u ključnim mometnima susreta samo kako bi imali dodatnog strijelca na parketu. S deset igrača u rotaciji, od kojih svaki itekako dobro zna svoju ulogu na parketu, djeluju kao momčadi koja je u stanju nadoknaditi manjak individualnog talenta kvalitetom sistema. Zadnja kojoj je tako uspijelo doći do naslova također je u svom sastavu imala Ripa Hamiltona.

MINUS:

Još uvijek im fali klasični drugi igrač koji barem povremeno može sam sebi kreirati šut i nositi momčad kada utrajaju Rosea. Protiv Heata nisu favoriti dok ne dokažu suprotno.

PRVIH 5: Rose, Rip, Deng, Boozer, Noah

DRUGIH 5: Watson, Brewer, Korver, Taj, Asik

SCORE: 52-14

INDIANA PACERS

THAT WAS THEN:

Sitna poboljšanja i prije svega razvoj vlastitih igrača Pacerse su vratili u playoff. I ne samo to, pokazalo se da je kvaliteta njihove mlade momčadi takva da ih iz njega dugo nitko neće moći izbaciti. Ključnim momentom sezone pokazao se otkaz dokazanom, ali tvrdoglavom, Jimu O'Brienu koji nikako nije odustajao od svoje rotacije u kojoj su istrošeni veterani imali ključne uloge. Promocija u ulogu glavnog trenera Franka Vogela, još jednog izdanka trenerske linije Celticsa i dugogodišnjeg O'Brienova suradnika, preko noći je popravila krvnu sliku jer je mladi stručnjak odmah dao šansu igračima koje je nešto ranije Larry Bird prikupljao pri samom dnu lutrije (prije svih Georgeu i Hansbroughu). Pokazalo se da i on i Bird znaju što rade.

THIS IS NOW:

Pacersi su svojevrsni baby Bullsi – sve mane petorke nadoknađuju činjenicom da na klupi imaju cijeli niz igrača koji su u stanju svojom aktivnošću promijeniti tijek susreta. I to prvenstveno u obrani. Energija Tylera Hansbrougha, žilavost Jeffa Fostera i pokretljivost neki dan dovedenog Louisa Amundsona daje Indiani najbolju obrambenu rotaciju pod košem s ove strane Bullsa. Na vanjskim pozicijama situacija je dosta slabija, ali dovođenje dokazanog majstora kakav je George Hill i tu im daje mogućnost miksanja kojom se može prikriti manjak individualne kvalitete. Najveći plus ipak je stanje salary capa koje im omogućuje da jednog dana solidne igrače poput Hilla i Collisona zamjene pravim asovima. Priče o Ericu Gordonu, studentu Indiane i zaljubljeniku u Reggiea Millera, već su krenule, a ona o Odenovom povratku kući ima više PR nego košarkaškog značaja.

PLUS:

Širina u napadu, čvrstina u obrani (ne samo da su krcati pod košem, već imaju i dvoje dugonja na bokovima u Grangeru i Georgeu preko kojih nitko neće imati lagan šut). Nije ni čudo da su se Bullsi lani više mučili protiv njih nego protiv Atlante.

MINUS:

Krive startne postavke. Collison je solidan igrač koji bi u npr. Lakersima bio briljantan (ili u društvu bilo kojeg drugog dominantnog beka koji poput Kobea može kreirati za sebe i druge). U Indiani njegove mane u organizaciji igre dolaze do izražaja jer se od njega traži da igra kao Chris Paul ili Deron Williams. Što je kao da tražite od mog Swifta da dođe od Šibenika do Zagreba za 2 sata. I ovakvu priču možemo razviti praktički za svakog igrača na rosteru Pacersa. Što nas dovodi do najvećeg krivca – Dannya Grangera. Možda je krivac pogrešna riječ, ali problem koji Pacersi neće riješiti sve dok ne dovedu novo lice franšize je upravo on. Naime, stvari u Indiani su postavljene tako da je Granger taj all-round superstar koji može nadoknaditi mane suigrača u svim fazama igre. Ako ste gledali više od jedne utakmice Pacersa, tada dobro znate da stvari ne stoje tako. Ili ste možda fantasy novinar ESPN-a, dakle zaljubljeni ste u njegove brojke pa od šume ne vidite drvo. Granger je idealan treći igrač playoff momčadi, možda nategnuti drugi u nekoj izuzetno slaboj sezoni. On ne da ne čini suigrače boljima, on jedva uspijeva svoj učinak držati iznad vode. Čovjek zna zabiti, odigrati obranu i skočiti. I to je to. Ali, teoretski je nemoguće da prvi igrač bude netko tko nije u stanju biti triple threat (šut-ulaz-asist). Granger ima šut, zna se odlučiti na ulaz, ali na ovo treće zaboravite. Granger je igrač u rangu Iguodale, a Iggya ne spominjem slučajno – on bi svojim slash'n'kick kvalitetama i osjećajem za igru pokrenuo napad u Indiani. Kvragu, obzirom da bi Granger svojim vanjskim šutom dao toliko potrebno oružje Sixersima, jasno je kako je ovakva zamjena pre-logična da bi se dogodila.

PRVIH 5: Collison, George, Granger, West, Hibbert

2 ZA KRAJ: Hill i Hansbrough

SCORE: 36-30

MILWAUKEE BUCKS

THAT WAS THEN:

Katastrofalni potezi Dumarsova učenika Johna Hammonda na početku sezone (dovođenje Maggettea i Goodena, produživanje ugovora sa Salmonsom) obilježili su godinu koja je trebala stabilizirati klub oko jezgre Jennings-Bogut. Do stabilizacije nije došlo zato što je Jennings ograničen momak koji bolje izgleda na youtubeu nego na parketu, odnosno zato što je Bogut nakon jedne sjajne sezone u kojoj ga je zdravlje služilo opet utonuo u prosječnost i probleme s ozljedama. Međutim, čak i da obojici zlatna ribica ispuni želje i udijeli im funkcionalni mozak i funkcionalno tijelo, ovo čime ih je Hammond okružio garancija je života u sjeni boljih, ljepših i pametnijih.

THIS IS NOW:

Fascinantan je način na koji se Hammond, bez trunke egoizma, preko noći bacio na ispravljanje svojih pogrešaka (srećom po njega, ovo je NBA, a to znači da su nekoliko telefonskih poziva dalje razni veleumovi spremni uvijek uskočiti drugu u nevolji). Nakon popravnog ispita za GM-a Milwaukee je definitivno u znatno boljoj financijskoj situaciji – dugogodišnji kamen oko vrata u vidu Salmons-Maggette kombinacije zamijenjen je 20 milja jeftinijom i logičnijom kombinacijom Jackson-Udrih. Ipak, prolazna završna ocjena na ispitu teško da može biti viša od dvojke, obzirom da razina talenta ostaje slična lanjskoj. Udrih je solidna back-up opcija na jedinici, ali Jackson i svježe dovedeni Dunleavy jednako su iscijeđeni kao prethodnici. Istina, i jedan i drugi na papiru djeluju kao bolje opcije zbog talenta u pas-igri, čak i kao šuteri, ali kada ti koljena dođu u određeno stanje sasvim je svejedno da li vidiš teren kao rasni point-forward ili na "Ray Charles način" poput lanjskog dvojca. Uostalom, ovaj minimalni pomak naprijed u napadačkom talentu teško da može pokriti sav stres koji se gomila u svlačionici.

PLUS:

Scott Skiles ima cijeli niz zanimljivih mladih igrača s kojima može raditi na učvrščivanju obrambenog zida. Larry Sanders i Mbah a Moute u ligi su samo zbog obrane, a, kada je zdrav, Bogut je u stanju zatvoriti reket.

MINUS:

Scott Skiles obično puca po šavovima negdje između treće i četvrte sezone. Ovo mu je četvrta među Bucksima, a roster kojim mu je dan na raspolaganje teško da pomaže (možda bi se dalo nešto izvući iz njega u 2006., ali u Wisconsinu još nemaju vremeplove). I da, usprkos svim telefonskim brojevima u rokovniku, čak i usprkos mogućnosti amnestije, Hammond i dalje na rosteru drži Drewa Goodena, preplaćenog trećeg visokog kojim ima ugovor do 2015. Zaboravite na onu dvojku kao završnu ocjenu, kad se sjetim Goodena mogu samo ustvrditi da je jedini način da Hammond ikada položi ispit za GM-a taj da dogodine potpiše Dwighta Howarda i Derona Williamsa.

RETRO-FIVE: Jennings, Jackson, Dunleavy, Gooden, Bogut

SCORE: 29-37

DETROIT PISTONS

THAT WAS THEN:

Pistonsi imaju talenta, ali lani se problemom pokazalo to što su više energije trošili na sapunice okolo parketa nego na igru. Pobune u svlačionici, tajni sastanci, blesave rotacije, promjena vlasnika, suspenzije – nitko iz lanjske sezone nije izišao čista obraza. Osim možda rookiea Grega Monroea koji se nametnuo kao centar budućnosti. Čak ni najveći fanovi, a jedan od njih sam bio od prvog dana kada sam ga vidio kako igra na vrhu reketa u Georgetownu, nisu mogli očekivati granični double-double i nametanje već u prvoj sezoni. Problem s Monroeom nikad nije bio talent, već fizikalije – pitanje je bilo može li manjak mišića i skočnosti limitirati njegov učinak, odnosno neće li do kontra-efekta dovesti igra van pozicije, na krilu. Na kraju se pokazalo da je njegova centarska kvaliteta takva da nikakvi mišići i skočnost nisu bitni. Greg zna igrati košarku, a to će ove sezone kao prvo ime momčadi imati prilike još jednom pokazati.

THIS IS NOW:

Novi vlasnik i novi trener su tu, ali ne i novi igrači. Sad, ako ste optimist, onda mislite kako će stabilizacija okolo parketa omogučiti talentu na njemu da zaigra kako zna. Ako ste pesimist, manjak promjena u svlačionici navest će vas da mislite kako Pistonsi ni ove godine nemaju šanse. Sad, činjenica je kako su potezi koje je Dumars vukao u ovom kratkom prijelaznom roku u najmanju ruku bezvezni, ali ako uzmemo u obzir da je ostalo još vatre u Princeu, da je Monroe prava stvar i da Gordon ne može odigrati gore nego je igrao lani, ispada da roster Pistonsa i nije tako slabašan. Mlade snage poput Knighta, Dayea, Jerebka i Stuckeya također će donijeti nešto na stol, zar ne? E, pa nisam baš siguran. Lawrence Frank zasigurno će popraviti igru u obrani i napadu (već sama pojava nečega poput motivacije bit će dovoljna za takav iskorak), ali nakon Monroea, za koga bi stavili ruku u vatru da je rasni starter? Prince čak i u najboljim danima nije bio ništa više nego odlična opcija za popuniti petorku i prava je šteta što kao takav nije završio u nekoj playoff momčadi. Gordon je šesti igrač i nije mi jasno zašto je Dumars prije par godina odlučio plaćati ga kao startera. Stuckey je u najboljim trenutcima light-verzija combo-beka u stilu mladog Wadea, ali ti trenutci su rijetki zbog činjenice da momak nema baš razvijen košarkaški IQ. Čak i ako ćemo im priznati da u toj osrednjosti imaju dovoljan broj tijela, ne možemo konstatirati da ta tijela na skupu čine momčad. Drugim riječima, ako Frank i jest dugoročno rješenje kao trener, među igračima za sada znamo da takvih praktički i nema.

PLUS:

Novi vlasnik neće biti zasljepljen naslovima i značajem kojeg je Dumars kao igrač i kao GM imao prilikom osvajanja sva tri. Jer, Joe definitivno više nema kompas, a niti osjećaj za mjeru da barem prizna kako je zasrao svaki potez nakon osvajanja naslova. Znači, nakon još jedna sezone pune razočaranja, novi vlasnik bi dotičnome konačno trebao pokazati izlaz.

MINUS:

Tko može garantirati da Stuckey, Prince, Big Ben i ostali dokazani nezadovoljnici opet neće prigovarati čim stvari izmaknu kontroli? Nitko, ali ono što nakon dvije godine jada i čemera možemo garantirati je da Ben Gordon i Charlie Villanueva zasigurno neće nikada opravdati ugovore koje su dobili.

BAAAAD BOYS: Stuckey, Gordon, Prince, Vilanueva, Monroe

SCORE: 25-41

CLEVELAND CAVALIERS

THAT WAS THEN:

Usprkos svoj lošoj karmi koju je Dan Gilbert navukao na klub, lanjska misija je uspjela – Cavsi su se izborili za najbolji mogući scenarij na draftu, zahvaljujući prije svega Clippersima i njihovom poklonu u, pokazat će se kasnije, prvom picku. Sve ostalo je zaborav – od Gilbertovih patetičnih ispada koji su se nakon Jamesova odlaska otegli sve do lockouta, do sastavljanja naj-jadnijeg rostera s ove strane NBDL lige.

THIS IS NOW:

NBDL roster je i dalje tu, uz male preinake koje donose dva lutrijska picka. Međutim, sve skupa je premalo za išta više od još jednog bogatog draft ulova. Rookiei nisu spremni, veterani su istrošeni, igrača koji se razvijaju nema, trener je ljigavac koji jedva čeka pobjeći, vlasnikov pradjed je bio luđak – u ligi trenutno nema patetičnije momčadi od Cavsa. Uz praćenje Irvinga i Thompsona praktički jedini razlog za držati oko na Cavsima je činjenica da Varejao može pomoći nekoj ekipi u borbi za naslov. Mislim, pokušajte na trenutak zamisliti takvog obrambenog igrača u Dallasu ili Miamiu? Ili u Memphisu kao prvog s klupe? Nema sumnje da će do kraja prijelaznog roka čovjek štucati svaki dan.

PLUS:

Nakon što su škartali Davisa ostaje im još samo istrpiti ovu zadnju sezonu Jamisona i, ako usput dobiju nešto za Varejaoa, eto ih u poziciji u kojoj je prije godinu dana bio Miami. Čisti početak u stvarnosti možda i nije tako poželjan kao što izgleda na papiru, jer, budimo realni, Cleveland nije Miami, ali daje im gomilu mogućnosti prije starta u novu eru.

MINUS:

Biti navijač ove momčadi idućih nekoliko sezone neće biti ugodno iskustvo.

GUNNIN FOR THAT NUMBER ONE PICK: Eyenga, Gee, Harangody, Samules, Erden

SCORE: 14-52

19Oct/100

CAVALIERS

Posted by Gee_Spot

"I personally guarantee that the Cleveland Cavaliers will win an NBA championship before the self-titled former ‘King' wins one."
- Dan Gilbert

SCORE: 25-57
PRVIH 5: Williams, Parker, Moon, Jamison, Varejao
5 ZA KRAJ: Williams, Gibson, Moon, Hickson, Varejao
MVP: J.J. Hickson
LVP: Mo Williams

Dan Gilbert je na dobrom putu da ostvari zadano obećanje – pod košem ima već posložen dobar dio šampionske rotacije. Jedini problem - nedostatak all-star napadačke opcije koja bi svaku večer ostvarila 20-10. Samo to, sve ostalo je tu - kombinacija Andya Varejaoa, J.J. Hicksona, Antawna Jamisona i Leona Powea garantira jednu solidnu jezgru koja će igrati obranu, kontrolirati skok, biti aktivna i koja će zabiti svoje zicere.

Dobro, to što im zicere nema tko namjestiti, to je neka druga stvar. Koliko god da su Cavsi solidni pod obručima, toliko su neopisivo grozni uokolo. Na rosteru nema ni jednog jedinog playmakera, igrača koji može kreirati šut makar sebi. Nekada je to bio Mo Williams, ali ti dani su odavno prošli (ruku na srce, nisu nikada ni trebali postojati).

Sad, postoji nešto što se zove sistem, možda će Cavsi u njemu izvući maksimum iz svojih pluseva, što će potrebu za dominantnim, alfa-igračima učiniti nepotrebnom. Ono, prava socijalistička ekipa. Točnije – mušketirska, kavalirska. Svi za jednog, jedan za sve. Samo, za uopće početi s uvođenjem sistema treba ti trener koji ima jednoga.

Problem Byrona Scotta je taj što je karijeru izgradio na tranzicijskoj igri koju su predvodili Jason Kidd i Chris Paul u najboljim danima. Ako ništa drugo, sada ćemo bar saznati posjeduje li taj čovjek ikakvu viziju i znanje ili je do sada samo bio u pravo vrijeme na pravom mjestu kako kakav Byron Poklepović.

U ovakvoj situaciji, u kojoj je nedostatak talenta na rosteru očit, dolazit će do situacija u kojima će pojedini igrači morati prihvaćati role koje nisu sposobni odraditi. Varejao je sjajan na 30 minuta kao šljaker, ali sada je praktički glavni oslonac momčadi, sidro pod košem, igrač koji će svaku večer morati zaustaviti najopasnijeg protivničkog visokog i uz to još ponešto i zabiti. Osim ako niste spremni vjerovati da će Ryan Hollins konačno postati ozbiljna back-up petica koja će Andyu barem malo olakšati život.

Jamison će također često morati igrati 1 na 1, iako je zadnjih godina pokazao da mu puno više odgovara uloga sakupljača otpada. U biti, jedini igrač koji bi mogao profitirati iz cijele situacije je Hickson. Momak je kompletan igrač, aktivan, znamo da je u stanju bio poprilično dobro koristiti fokus obrana na Jamesa. Sada će imati svoju kvotu lopti i pokaže li dovoljno individualnih kvaliteta, ima šansu postati budućnost Cavsa.

Tako nešto se ne može reći za ostale. Cleveland će možda istrčati na parket s najgorom kombinacijom trojki u ligi. Odlazak Jamesa nije kompenziran ničim, Jamario Moon i Joey Graham praktički su igrači za dno rotacije, što ostavlja otvorenom mogućnost da se na poziciju malog krila vrati Jamison. To će tek razotkriti njegove godine.

Nisu ništa bolji ni na dvojki. Anthony Parker je bio bivši čak i ulozi potpunog vodonoše, zamislite ga sutra u nekoj zahtijevnijoj. Tako da će uz Moa koji će imati odriješene ruke u napadu, na vanjskim pozicijama puno više vremena provoditi Daniel Gibson, LeBronov prijatelj i momak koji je doslovno živio od povratnih lopti Kralja Jamesa. Bez njega puno će se teže dolaziti do otvorenog šuta, a bez otvorenog šuta Daniel Gibson je beskoristan.

Ramon Sessions bi mogao donijeti određenu živost toliko potrebnu napadu, jedini problem s njim je što kada krene igrati 1 na 5 momčad uglavnom gubi. Ipak se on ne zove ni Deron ni Chris ni Kobe već Ramon. Ako ništa drugo, druga postava Cavsa imat će definiranu prvu opciju. Jasno, ne treba ni napominjati kako bilo kakva kombinacija ovih imena garantira neuspjeh. Kako se god činili napadački jalovi, u obrani će tek pokazati sve nedostatke, što će staviti dodatan teret na ionako preopterećenu unutarnju liniju.

Međutim, za razliku od Raptorsa, Cavsi će barem imati svaku večer šansu iznenaditi budu li igrali tvrdo i ozbiljno. Jer, protivnici će opušteno dočekati ovako talentom sakatu momčad, zaboravljajući da se na ovom rosteru nalaze igrači koji znaju što je potrebno za pobjedu. Skok i obrana držat će ih u igri dovoljno večeri. Problem je samo u tome što će nešto trebati i zabiti kako bi se stvar privela kraju. Ja ne vidim ni pojedinačno ni ekipno potencijala da se to dogodi više od 20-ak puta.

28Aug/1011

ČUJ TO – SP 2010. SPECIAL

Posted by Gee_Spot

Svjetsko prvenstvo ne samo da je pred vratima nego je već zakoračilo u naše stanove, a urednički dvojac ovog bloga to uredno ignorira. Komesar se zabavlja dobivanjem oklade i priča kako ga ne zanima to 'trećerazredno natjecanje', a Sickre se druži s Matom i Hobitima te posjećuje Zrće i kaže kako je to sve u redu. Ostalo je samo da ja u skladu sa svojim skromnim mogućnostima pokušam napraviti kratku najavu ovog natjecanja kojeg smo nas trojica imali namjeru i fizički pratiti (danas nam je drago što se ipak nismo odlučili za takav luksuz, opaska komesara).

Opći dojam prije svega

Svi znamo kako je SP osiromašen nedolaskom najvećih zvijezda. SAD ima reprezentaciju u kojem nema niti jednog igrača s OI u Pekingu, a i mnoge druge NBA zvijezde su odlučile preskočiti ovo natjecanje. FIBA mora nešto dramatično napraviti kako bi se to u budućnosti promjenilo (ako je to uopće moguće). U tom svjetlu i naslov svjetskog prvaka vrijedi manje nego bi trebao.

Hrvatski novinari

Koliko je košarka u našoj državi spala na niske grane govori podatak kako je praktično nemoguće naći najavu SP-a bez nekih krupnih grešaka. Podcjenjivanje američke reprezentacije jer za njih ne igraju LeVlatka, Kobač ili Duvajt je stvarno smješno. Pa onda greške što se rostera tiče, pa onda ovo, pa onda ono. Drago mi je da je košarka dobila neki medijski prostor (veći nego inače), ali mi je bed što nitko ne zna dosta o ovom sportu i zato je sramota da se još nitko nije sjetio pozvati komesara da piše za njih. Doduše, ne znam kako bi se komesar navikao na činjenicu da se u modernom novinarstvu velikim tekstom naziva sve iznad kartice, kartice i po, ali pametan je to mladić – navikao bi se on i na to (nisam toliko pametan, op.k.).

Hrvatska reprezentacija

Iako ću proći sve skupine, našima ipak treba dati malo više prostora. Prije svega, drago mi je da se ne zanosimo nekim velikim najavama, odnosno da nema nekih velikih očekivanja. Joke kaže kako mu je cilj proći u drugi krug, a poslije što bude i s time se slažem. Ako ne pobjedimo Tunis i Iran to je stvarno sramota, ali bilo koji protivnik u osmini finala će biti favorit protiv nas, to je valjda svima jasno. I zbog toga je ona Ukićeva najava na televiziji kako će nas iznervirati, kako ćemo lomiti daljinske i kako će oni dati sve od sebe - genijalna. Daljinski neću slomiti sigurno (ipak nisam toliko emotivno vezan za njih), nervirati se hoću, a koliko vidim ekipa je posložena tako da će stvarno dati sve od sebe i to je ono što me veseli i zbog toga Joki skidam kapu. Prije svega, čovjek je odlučio dati reprezentaciju u ruke Ukiću, Tomasu i Tomiću. Tomić je već sada ponajbolji europski krilni centar i mislim da bi se snašao i u NBA ligi, Tomas je odigrao maestralnu sezonu u kojoj je pokazao sve svoje vrijednosti, a Ukić je toliko napaljen na košarku da to poništava sve njegove minuse. Njih trojica plus Bogdanović, Lončar i Žorić (za kojeg tvrdim da bi mogao biti iznenađenje prvenstva) su okosnica repke, a drago mi je da je Joke Popoviću, Planiniću i Kusu namjenio epizodne uloge. Doduše, ja Kusa ne bih pozvao ni na pripreme KK Dubrovnika, ali eto – kada je već tamo neka ga. Da je Joke bio malo hrabriji poveo bi i Perića jer on nudi opciju više, ali radi ozljeda Ukića i Planinića odlučeno je da u Tursku ide Stipčević koji nema nekakve kvalitete osim što je mlađa verzija Popovića. Ako je to neki kvalitet. Uglavnom, čini mi se da se stvara jedna dobra okosnica za budućnost i samo je bitno da se ne obrukamo u Turskoj. Znači, dvije pobjede minimalno, probat dignuti Sloveniju ili Brazil, a u osmini finala igrati hrabro. Pobjeda i ulazak među osam bi bio fantastičan uspjeh koji bi dao Joki vjetar u leđa za budućnost u kojoj bi se prostor trebao otvoriti i nekim drugim igračima bez obzira što je najbolji od njih, Delaš, očigledno klasični moron poput većine onih splitskih talentiranih košarkaša koji se posljednjih godina zgrabili prvu priliku i posrali se na sav talent kojeg su imali.

Skupina A – Angola, Argentina, Australija, Njemačka, Jordan, Srbija

Kada bi se gledalo samo po rosterima Argentina bi trebala biti neprikosnovena za prvu poziciju u skupini. Scola, Nocioni, Oberto, Delfino i Prigioni su klase za sebe, a da im je Manu tu onda bi to bilo strašno. I ovako su favoriti broj jedan, a dvije su stvari koje to mogu promjeniti – kemija u momčadi i činjenica da su tijekom priprema imali dosta ozljeda. Ako se to dvoje posloži, onda ne vidim kako bi ih neko mogao dobiti. Treba samo dosta spuštati na Scolu koji s Obertom čini ponajbolji centarski tandem na prvenstvu. U momčadi ima dovoljno šutera koji će znati kažnjavati udvajanja pod košem, trčati mogu dosta i to bi trebalo biti dosta za prvo mjesto u skupini.

Drugo mjesto čuvam za Srbiju. Imaju najboljeg trenera na prvenstvu koji je lani na EP-u promovirao jednu strašno potentnu momčad. Teodosić, Tepić, Veličković, Krstić i ekipa igraju odličnu košarku u kojoj svatko zna svoju ulogu, a suspenzije koje je FIBA dodjelila za legendarnu tuču s braćom Grcima nije neka kazna. Krstić neće igrati protiv Angole, Njemačke i Jordana, a Teodosić će na parket i protiv Jordanaca. Znači, ništa. U stvari, možda je ova suspenzija i najbolje što im se moglo dogoditi. Sport je u Srbiji pred bankrotom – savez nije imao dovoljno love za sve što su htjeli napraviti na pripremama, a ovo će ih dodatno motivirati. Ništa nije bolje od dobre tuče, rekli bi neki. Ja nisam među njima, ali nakon ovakve tuče možda ih i razumijem.

Da je Australcima Bogut zdrav to bi bilo zanimljivo gledati. Andersen se pokazao kao koristan i u NBA ligi, a u tandemu s Bogutom trebao bi im samo šuter izvana koji bi samo trebao kažnjavti protivničku obranu. Njega imaju u liku i djelu Patricka Millsa za kojeg moram priznati da nisam znao da je igrao nešto u Portlandu, ali sam ga neki dan gledao kako Francuzima radi što hoće (je, ali od kada je Mills taj šuter, op.k.?). Njih trojica plus Aleks Marić koji je bio odličan u Partizanu te ostatak ekipe gdje se krije sigurno par zanimljivih igrača (dvojica su trenutno u NCAA) dovodi do toga da želim pogledati Klokane na ovom prvenstvu.
Nijemci su kupili pozivnicu iako su znali da ni Dirk ni Kaman neće igrati. Valjda hoće promovirati ovu mladu reprezentaciju koja je lani na EP igrala par zanimljivih utakmica. Na žalost, ja nisam zapamtio imena njihovih zvijezda, a ni gledanje po rosteru mi ništa ne pomaže. Samo se sjećam da je Robin Benzing dobro izgledao na EP, ali sigurno će se Joe javiti u komentarima da kaže nešto više o Švabima koji se ne zovu Švabo Šmit.
Uglavnom, Nijemci su na četvrtom mjestu samo zato jer su valjda bolji od Angole i Jordana.

Derbi Angola-Jordan će trebati gledati. Niti jedan igrač Angole ne igra van Angole, a nemaju ni bilo kakvog diva
iznad 210. Dva Jordanca, s druge strane, studiraju u Americi. Jesu li zbog toga favoriti u toj utakmici? Pojma nemam.

Skupina B – Brazil, Hrvatska, Iran, Tunis, Slovenija, SAD

Ima li potrebe lamentirati zbog čega je SAD aposlutni favorit prvenstva? Ili je bolje napisati nešto protiv argumenata onih koji tvrde da Ameri nisu favoriti? Recimo, kažu da ekipa nema iskustva. OK, ljudi su mladi, ali tu su ipak dva igrača s prstenima, najbolji strijelac NBA lige, par igrača koji su glavni igrači u svojim klubovima. Je li to dovoljno iskustva? Što se tiče napada na zonu, zbog toga su i uzeli Coach K-a za trenera. Da ih čovjek malo poduči tome (točnije, za zonu je zadužen pomoćni trener Boeheim s Syracuse, čovjek koji je inače svojevremeno i po Europi ljeti predavao na tu temu, doktor zone, op.k.). Imat će oni sigurno problema sa zonom, ali ne vjerujem da će bilo koja zona biti toliko stabilna da ih ovi ne bi probili. Jedina stvarna zamjerka je činjenica da su malo tanki pod košem. Chandler je jedini pravi centar, a to nije nešto za pohvaliti se. Svi će protiv njih igrati zonu, probati igrati što sporije i gurati se pod košem. Ja bih isto tako naredio svojim igračima tuču pod košem sa što više faulova na centrima i visokim krilima, ali sve su to šuplje priče. Mislim, tko će braniti Duranta? Tko? Tomas?

Iako sam već napisao kako od naših ne očekujem previše ipak smatram kako bi se mogli ubaciti u borbu za drugo mjesto i to više zato što Slovenci i Brazilci imaju neke felere nego što smo mi jaki. Recimo, Slovenci bi po imenima (da su svi tamo) bili odmah iza Amera i Španjolaca, ali dosta njih je otkazalo (pogotovo oni pod košem), nekima su vrata repke zatvorena, a njihov glavni problem je činjenica kako nikada nisu imali dobru atmosferu u momčadi. I sada mislim da će pogriješiti ako ne daju repku Dragiću u ruke, a nekako mislim da to neće biti slučaj. Ipak, s Brezecom, Nachbarom, Slokarom i ostalima Slovenci i dalje imaju šanse za svašta.

Ipak, pod košem je Brazil u strahovitoj prednosti nad njima. Splitter i Varejao će biti najdivljiji centarski tandem na prenstvu, a da se Nene nije ozlijedio nitko ne bio bolji od njih. I ovako je to sasvim dobro, a Barbosa i Huertas su jako dobar bekovski tandem. Znači, ostaje samo pitanje atmosfere u momčadi koja i njima zna biti problem. Ipak, mislim da će Brazil osvojiti drugo mjesto u skupini, nama ostavljam treće i dvoboj sa Srbima u osmini finala, a Slovenci će se opet raspasti i biti četvrti. Iran će biti peti samo zato što imaju Haddadija (zajebavam se, nemam pojma zašto mislim da će biti peti), a Tunis zadnji.

Skupina C – Kina, Obala Bjelokosti, Grčka, Rusija, Portoriko, Turska

E, ovo će biti zanimljiva skupina. Ipak, favoriti broj jedan su Grci koji su izmislili tu igru s tri playa u petorci, zajebani su borci, znaju u svakom trenutku što treba raditi, FIBA ih nije baš drastično kaznila, a imaju i strašnu momčad. Fotsis, Spanoulis, Bourousis, Zisis, Schortanitis su imena koja iza sebe imaju nekoliko odličnih sezona u Europi, naosvajali su se svega, a dugo su i zajedno u repki. Dovoljno za status favorita za medalju.

Turci su domaćini i mislilo se da će to biti razlog da se ta reprezentacija napokon okupi u punom broju i da budu motivirani, ali opet ništa. Nekoliko igrača fali (Okur ne bi bio tu ni da je zdrav), a motivacije opet nigdje. Ono što sam malo čitao po netu ispada da se Turkogluu opet ne da igrati, a on je ipak turski Jordan i jako je bitan za sve. Ipak, kada grunu navijači s tribina trebali bi proigrati. Turkoglu, Ilyasova, Asik, Erden, Tunceri, Arslan sasvim su dovoljni da budu drugi u skupini.

Portoriko s Bareom i Arroyom ima jako smješnu bekovsku liniju koju će biti zakon gledati. Bareu nikako ne volim, a ni Arroyo nije baš omiljen. Za nešto više bi trebali imati dosta dobre trave ili nekih drugih 'poguritisa' koji se uvijek vrte oko njih.

Rusi su stvarno došli u lošem sastavu. Jebote, čak nemaju ni crnca, a kakva je to Rusija bez crnaca. Najveća zvijezda im je Khryapa koji je stalno ozlijeđen, a tu je i Mozgov koji bi trebao biti u Knicksima dogodine, ali malo je to. Premalo.

Kina ima Jianlian Yia i Fangyu Zhua i Yue Suna. Je li to nekoga oduševljava? Ni mene isto. Ipak, ovo nije prvenstvo u nogometu pa bi trebali dobiti Obalu Bjelokosti za koju igra momak po imenu Abouo Charles koji studira na Brigham Youngu. Mormoni i Obalobjelokoščanin? Svašta.

Skupina D – Kanada, Francuska, Libanon, Litva, Novi Zeland, Španjolska

E ovako, da je Pau Gasol odlučio igrati prvenstvo ja bih Španjolce stavio kao veće favorite od Amera. Ovako to ipak nisu iako ne bi bilo iznenađenje da dođu do zlata. Rubio, Rudy, Marc Gasol, Navarro, Garbajosa, Reyes, Mumbru, Llull...strašna momčad. Ozljeda Calderona im je po meni i dobro došla jer je ipak Ricky prvi play, a Navarro odlično igra na dvici. Calderon bi s klupe mogao unositi samo razdor radi nezadovoljstva, a Llull i Lopez su dovoljno dobre zamjene za bekove. Llull mi je osobni favorit jer je prošlu sezonu igrao strašno u kombinaciji s Tomićem.

Francuze sam stavio na drugo mjesto iako je njihov problem s ozljedama, otkazima i atmosferom u momčadi očigledno trajan. Da su im Parker i Noah u Turskoj to bi bilo strašno, ali i ovako imaju zanimljivu momčad. Vjerujem da se neće raspasti, barem ne u skupini.

Negdje sam pročitao kako bi bilo dobro za Litvu da se Kleiza može klonirati pa da imaju dva vrhunska igrača. To dovoljno govori o njima – mislim, Kleiza je meni drag ali nije baš on takva klasa. Stara generacija je otišla sa scene, nova nema takav potencijal i treće mjesto u skupini im je maksimum.

Kanađani nisu mogli naći više od jednog NBA igrača za momčad pa boje najjače svjetske lige brani Joel Anthony. Imaju oni i dosta igrača koji igraju po Europi pa bi valjda trebali biti bolji do Novog Zelanda koji je navodno jako borben i jedina je reprezentacija koja ne igra pick'n'roll, što je njihov trener obrazložio činjenicom da ga nisu u stanju usvojiti, ali da imaju druge vrijednosti. Eto, ja im vjerujem i dajem im prednost pred Libanonom.

Rasplet

Mogao bih sada ići korak po korak i analizirati parove osmine finala i tako dalje, ali neću. Jedino ću reći da se finale SAD-Španjolska nameće samo po sebi, odmah do njih su Grčka i Argentina, a ja navijam za Brazil iz nepoznatog razloga. Srbija bi se mogla ovaj put raspasti i recimo ispasti od nas. To bi bila fora (čuj to, op.k.?).