ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

1Dec/125

THE RANKINGS – WEEK 4.

Posted by Gee_Spot

Napomena - utakmice s petka na subotu nisu uračunate u korištenu statistiku

Mjesec dana igre je iza nas (zar već – zbog svakodnevnog uživanja u košarkaškim poslasticama čini mi se kao da je sezona počela jučer), što znači da imamo solidnu osnovu da ovim tjednim rangiranjima četiri faktora (plus težina rasporeda i koš razlika za neupućene) po prvi put ove sezone dodamo i epitet power. Jasno, bit će još promjena tijekom sezone, ali skokovi gore-dolje ubuduće će ipak biti malo otežani zbog postojeće baze podataka.

A kako nakon mjesec dana donekle poznajemo tendencije momčadi (kažem donekle, jer dobar dio trenutnih podataka ipak je ostvaren ne temelju nečijeg goreg ili boljeg ulaska u sezonu), imamo i sasvim dovoljno informacija za prvi ozbiljniji osvrt na učinke igrača. Stoga ćemo kroz današnje rankingse prolaziti prvenstveno kroz prizmu talenta. Osvrt je uglavnom temeljen na top 8 do 9 igrača u rotaciji, uz isticanje onih koji su nadmašili očekivanja, onih koji su podbacili i onih koji su ostvarili brojke u skladu s očekivanjima. Za usporedbu ćemo koristiti krnji IOR bez prilagodbi - za izračunati sve potrebno trenutno bi mi trebalo barem jedno 4 radna dana, kojih nemam, a i nema smisla gubiti toliko vremena na izračun koeficijenta koji će već za mjesec dana trebati ponovo nadograđivati.

Stoga sam se tek služio osnovnim formulama koje ionako najvećim dijelom čine IOR te sam usporedio trenutni SuperPER s trogodišnjim, uz jedno oko na +/- kretanjima (sirovim, bez prilagodbi) i WS/48 (napadačkoj i obrambenoj učinkovitosti u kontekstu momčadi), a drugo na gomili zanimljivih podataka s dežurnih krivaca poput Hoopdata, BR ili Synergysports, čisto da znate da svaka kategorička tvrdnja u postu ipak ima osnovu i nije rezultat osobnog dojma. Nije da dojam nije itekako bitan - sreća moja što imam očiju viška pa sam usput stigao pogledati i gomilu košarke kako bi potvrdio ono što pričaju brojke (ili barem otkrio kontekst zbog kojega su takve kakve jesu). Najbolje od svega, na kraju balade je jedina kolateralna žrtva ispala zadnja epizoda Homelanda za koju još nisam našao vremena.

1. MEMPHIS (5255 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Gasol, Conley, Ellington

I dok se Ellingtonova šuterska eksplozija privodi kraju, sve brojke ukazuju na to da Mike Conley izrasta u all-star igrača. Šuterski nikad bolji, kao kreator nikada agresivniji, a u obrani nikada učinkovitiji – možda je upravo njegov rast ključ za korak naprijed Memphisa u playoffu. Gasol se pak lani izborio za ulogu glavnog pokretača, a još je bolje što joj je i dorastao (u svim napadačkim segmentima igre popravio je učinak), tako da Hollins nema izbora nego svaki napad igrati kroz svog centra. Ostane li im ova navika i u playoffu, bit će bolja momčad. Pokaže li se pak Conleyev napredak održivim, bit će legitimni izazivač.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Gay, Zach

Zach se potpuno oporavio od lanjskih boljki, Gay još uvijek pati od sindroma neučinkovitog strijelca, a sve skupa je manji problem zbog liderskog iskoraka kojega su napravili Marc i Conley. Zach se ovdje praktički svojevoljno odlučio biti garbage man (više radi, manje šutira), što je olakšalo situaciju s Gayom, koji će puno teže prihvatiti sporednu ulogu. U principu, više za tim nema ni potrebe – čak i dok nastavlja biti volume scorer, Gay nije opasan dok god preostala trojka drži balans svojom nesebičnošću.

ISPOD OČEKIVANJA – Allen

Nema one ubojite energije u obrani, ali još je gore što je šuterski nestao s lica zemlje nakon što se prošle dvije godine donekle nametnuo kao prosječna opcija zbog poena iz tranzicije, ulaza, ali i povremenog šuta s poludistance. Njegov nedostatak mogao bi ozbiljno uzdrmati momčad potraje li ova neučinkovita faza duži period.

2. OKLAHOMA (5120 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Thabeet

Izgleda da se koncept drugog drafta, odnosno riskiranja s lutrijskim talentom koji se nije potvrdio tijekom rookie ugovora i ovaj put isplatio. Thabeet skače kao lud, blokira malo slabije od Ibake i zabije svaki zicer koji mora. Štoviše, danas već ima i dovoljno snage i dovoljno iskustva da zna odigrati solidnu obranu pod košem. Nije pick & roll stoper, ali pored Ibake to i ne treba biti, tako da su prvi znakovi ohrabrujući – Thunder već ima zamjenu za Perkinsa koja je trenutno čak i bolja od originala.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Perk negativno, a Russ, K-Mart, Ibaka i KD pozitivno

Perkins nastavlja sa svojom čudesnom nesposobnošću da uhvati skok ili potrči u obrani, iako mu se treba priznati da gubi manje lopti i promašuje manje zicera nego što nas je navikao. Međutim, nije problem sakriti sve njegove mane kada mladost nastavlja igrati sve bolje i bolje. Durant postaje sve bolji i bolji all-round igrač, posebice u obrani, a Westbrook je napravio kvantni skok što se tiče igranja pozicije – gubi manje lopti, više razigrava, igra sve bolju obranu. Da ne gađa slabije nego inače, bio bi definitivno u skupini iznad očekivanja. Ibaka također dodaje sve bolji napadački učinak odličnim obrambenim partijama i jasno je kako za jezgru Thundera nema problema.

Napredovanje udarne trojke idealno prati lakoća zabijanja Kevina Martina. Kad zbrojiš Martinovu šutersku efikasnost s napretkom mladih snaga, postaje jasno zašto se odlazak Jamesa Hardena ne osjeti i kako je Sam Presti bio u pravu kada se odlučio za Ibaku (da su ostali bez njega, napredak Duranta i Westbrooka bi teško pomogao nadoknaditi njegov učinak). Sada ima školsku jezgru, play-krilo-centar, oko koje samo treba pametno posložiti igrače zadatka. A na klupi mu sjede ni manje ni više nego tri lutrijska talenta (jasno, pod uvjetom da Thabeetu i Lambu dodamo i Jonesa koji je sve do drafta smatran lutrijskim pickom) uz četvrti na putu (iz Toronta preko Houstona). Lekcija broj jedan iz menadžmenta na temu kako jeftino i efikasno obnoviti momčad.

ISPOD OČEKIVANJA– Maynor

U principu, čak ni Maynor ne igra ispod očekivanja jer je IOR u njemu vidio tek prosječnog back-up playa kakvoga se da zamijeniti jednim telefonskim pozivom. Što će se možda morati uskoro i dogoditi nastavi li šutirati ispod 30% iz igre.

3. ATLANTA (5095 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – DeShawn Stevenson, Zaza Pachulia, Jeff Teague

Teague je ušao u četvrtu sezonu, dakle nalazi su u idealnim godinama za napraviti onaj završni iskorak iz igrača zadatka u ozbiljnu opciju. Naravno, nije na odmet i što mu o ovogodišnjim igrama ovisi i visina budućeg ugovora (po svemu sudeći, trebao bi dobiti iznos u rangu Holidaya i Lawsona). Ono što je iznenađenje je način na koji je podigao razinu igre.

Poznat kao spot-up šuter i slasher, od Teaguea se očekivalo da odlaskom Johnsona poveća potrošnju, ali on je povećanu odgovornost iskoristio da se nametne kao rasni playmaker. Danas tako Teague asistira na više od 40% koševa koje Atlanta postiže dok je on na parketu, što su visine u kojima obično obitavaju samo Paul, Nash i Rondo. Što je još važnije, s prosjekom od 19.4 izgubljene na 100 posjeda lopte, Teague se smjestio u zlatnoj sredini i tako potvrdio da ima vrijednost kao startni play.

Svakako treba istaknuti da mu povećana potrošnja nije smanjila šuterski učinak, već upravo suprotno – trenutno ostvaruje najbolje brojke u karijeri, posebice s trice i s linije slobodnih. Kad na ovo sve dodamo da je njegova vrijednost uvijek bila veća od onoga što se vidi golim okom zbog sposobnosti da igra u oba smjera, što je vrlina koju posjeduje mali broj startnih playmakera u NBA, možemo zaključiti da su Hawksi našli svog playa budućnosti, ali i sadašnjosti. Opet kažem, nije da skok nije bio očekivan, ali ga svakako treba istaknuti u kontekstu u kojem ostaje skriven činjenicom da Teague igra 5-6 minuta manje nego bi trebao zbog gužve na vanjskim pozicijama.

Ovo što Zaza radi pak nitko nije očekivao. Gruzijac je ne tako davno bio predmet sprdnje, zatim je kroz nekoliko playoff nastupa stekao reputaciju opasnog tipa u reketu koji može poslužiti kao back-up centar, a danas je nemoguće zamisliti rotaciju Hawksa bez njega. Izgleda kako je lanjska ogromna minutaža zbog Horfordove ozljede pomogla da se čovjek razigra i napuca samopouzdanjem, a ostatak je odradila majka priroda – Zaza je napunio 28 godina (u ligu je stigao kao klinac, daleke 2003.) i tek sada je u najboljim godinama za visokog igrača zadatka. Klasičnom učinku garbage mana u napadu dodao je i sve bolji šut s poludistance, obranu igra solidno (posebice u postu), a ove sezone nekim čudom otkrio je da se lopta može dodati i suigračima. Ukratko, idealan treći visoki, posebice na Istoku, a da ne govorimo koliko dobro dođe trenutno obzirom na mizeran učinak Josha Smitha.

Što se Stevensona tiče, tu prvo moramo odrediti kontekst. Kada od nekoga ne očekujete apsolutno ništa, onda je sve iznad toga ravno dobitku na lotu. Iako sam neki dan na NBA2K s Hawksima razbio Netse, pri čemu je upravo DeShawn odradio ključnu rolu s 27 poena (jedan jedini promašaj iz igre), ne zanosim se time da je on rješenje za problem Hawksa na boku. U 4 sezone prije ove, a njih uzimam u obzir jer je prije toga Stevenson čak bio atleta sposoban ući u reket, samo jednom je odigrao na razini prosječnog NBA igrača u napadu - u Dallasu, kada je šutirajući tricu s 38%, omogućio Carlisleu da ga koristi kao stopera na boku. U ostale tri sezone, pa tako i lani u Netsima, gađao je tricu ispod 28%, a kako je ostao bez ulaza, to praktički znači da je iz igra gađao ispod 30% te da je tako doslovno bio neupotrebljiv.

Jasno je stoga da Stevenson, bez obzira na rupu na boku, ne bi trenutno bio bitan dio uže rotacije u Atlanti da nekim čudom opet ne igra kao u Dallasu. Dok tricu zabija s 38%, njegov 3&D učinak u ovom trenutku za Hawkse je itekako važan.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Devin Harris, Kyle Korver, Louis Williams

Harris solidno odrađuje svoju rolu back-up playa, dapače, konačno se našao u idealnoj situaciji gdje se protiv drugih postava može na miru posvetiti onome što mu najbolje leži, a to je kreiranje šuta isključivo za sebe. Ili bi možda bolje bilo reći da mirno odrađuje svoju combo rolu dok strpljivo čeka loptu od Teaguea ili Williamsa. Lou je primarni playmaker kad god je na parketu, što se pokazuje dobrim potezom – iako ga Drew ne forsira u završnicama i izolacijama kao što je to radio Collins u Philadelphiji, Williams uvijek nađe načina održati napad podmazanim kroz pick & roll akciju. Jasno je kako je Harris u Atlanti trenutno višak jer Williams ima garantirani ugovor, ali dobro dođe kao dodatni igrač za presing na loptu (što je postala najveća snaga ove obrane) i dodatni dribler. Uglavnom, Drew svakako zaslužuje pohvale za način na koji je uspio izvući maksimum iz svoja tri combo beka i u napadu i u obrani.

Što se Korvera tiče, tu se nema što posebno naglašavati. Kyle trenutno igra istu igru kakvu je igrao i u Jazzu i u Bullsima, brojke su mu identične iz sezone u sezonu, a tako i njegove vrijednosti. Jedino što svakako treba istaknuti njegovu podcijenjenu igru u obrani – jasno da bijeli brat ne može čuvati vrhunske atlete na bočnim pozicijama, ali kada igra protiv prosječnog NBA košarkaša, a takva je većina broj 2. swingmana, opet odrađuje više nego solidan posao. Ukratko, 3&D doktor koji se pokazuje ključan za napad Atlante i koji se po prvi put nakon 2007. opasno približava brojci od 30 minuta po utakmici.

ISPOD OČEKIVANJA – Al Horford, Josh Smith

Čekaj, Horford igra ispod očekivanja? Na standardnih je 15-9, a čak je izabran i za igrača tjedna na Istoku. Dakle, u čemu je problem? Pa, prvo u tome što izbor njega za igrača tjedna jasno ukazuje na besmisao ovakvih nagrada koje ne uzimaju u obzir činjenicu da se Horford iživljavao nad opasnim centrima Bobcatsa i Wizardsa. Drugo je ipak važniji razlog – iako su mu se povećale minute i odgovornost u napadu, Horford nije sukladno tome podigao razinu igre. Čovjek ima all-round talenta za biti mini Gasol, dakle sve ispod toga je minus. A o slobodnima da ne pričamo – dok gađa ispod 50% usprkos tome što je u karijeri iznad 70%, Horford nimalo ne pomaže momčadi. Kad se ovi sitni feleri isprave, onda ćemo moći i reći da Al igra solidno kao što nas je to i navikao svih ovih godina, možda čak i bolje.

Feleri koje će biti puno teže ispraviti su oni Smithovi. U oči bode njegova šuterska ne-efikasnost – iako je kroz karijeru obilježen mizernim postotcima za visoko krilo, ove godine je pao ispod svake razine. 44% šuta iz igre su bolni podsjetnik na razlog zbog kojega još nikada nije, a vjerojatno i neće, biti all-star, a izgleda da ga je trenutni kontekst (ozljeda plus stalno šaltanje s perimetra pod koš) koštao i u obrani – od lanjskog majstora obrane pick & rolla potonuo je na puno običnije razine. Kažem, dio problema leži u igranju van pozicije, ali najveći pak leži u njemu samome. Sve skupa pak služi kao podsjetnik da treba biti itekako oprezan oko davanja novog ugovora dotičnom gospodinu iako je neizbježno da će tijekom sezone njegove igre rasti kako se sve više počne navikavati na bitno drugačiju ulogu od lanjske.

4. SPURS (5020 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Timmy

Još lani smo smatrali da bi poziv za all-star bio više čin poštovanja nego stvarnih zasluga, a danas nema dvojbe da zaslužuje mjesto u startnoj petorci Zapada.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Tony

Sve više je lopta u njegovim rukama, sve više nalikuje na onog lanjskog pokretača.

ISPOD OČEKIVANJA – Bonner

Kako Pop, dok se ne bavi ukazivanjem na licemjerje Davida Sterna, trenutno u djelo provodi novu ideju za popraviti situaciju pod košem (uvježbava dva para, Blaira i Duncana, odnosno Splittera i Diawa), Bonner je osuđen na ulogu petog visokog i kao takav isključivo je zadužen za šutiranje trica. Minute su mu tako prepolovljene iako šuterski nije izgubio ništa od dobro poznate kvalitete.

5. CLIPPERS (5005 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Jordan, Bledsoe, Crawford

Tu se nema što dodatno objašnjavati – Jordan je popravio svoju igru i u obrani i u napadu, potvrdio se kao koristan startni centar, a Bledsoe i Crawford su prvi mjesec nosili momčad na svojim leđima fantastičnim učincima s klupe. Zadrži li barem jedan od njih približno visoku formu, Clippersi su na konju.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – svi osim Odoma

CP3 i Blake nastavljaju biti kičma momčadi (iako i jedan i drugi napadački još ne pružaju ono što znaju, Paul zbog konkurencije u momčadi, Blake zbog ozljede i činjenice da slabije napreduje kao napadač nego kao obrambeni igrač), a Barnes, Butler i ostatak klupe odradit će svoje role. Međutim, za momčad koja ima Paula i ovoliko talenta, imaju jednostavno previše nepotrebnih poraza – gubili su doma od Hornetsa, Cavsa i Warriorsa, što jasno govori da ovisnost o klupi baš i nije toliko pametna (a to govori nešto i o karakteru momčadi, točnije o pripremi za koju su zaduženi Vinnie i kompanija). Pogotovo stoga što je ne-pisano košarkaško pravilo da klupa na strani nikada ne igra kao doma (što je bilo vidljivo u seriji poraza protiv Oklahome, Atlante i Netsa), a i gubi svoju vrijednost u playoffu. Kako su Billups vratio, a uskoro će i Hill, bit će zabavno gledati kako Vinnie pokušava posložiti rotaciju.

ISPOD OČEKIVANJA – Lamar Odom

Nevjerojatno, ali iako se nalazi u punoj boljoj situaciji nego u Dallasu, Lamar uspijeva igrati čak i gore nego lani. Mislim, njegov pad je tako neobjašnjiv da ne ostaje druge nego očekivati neočekivano – čovjek može za mjesec dana biti izvan lige, ali isto tako može proigrati i dati Clippersima potrebnu treću opciju pod košem.

6. LAKERS (4910 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Kobe

Starost i bolest Kobeu ne mogu ništa, što je jasno po njegovim MVP brojkama. Problem je što Kobe uglavnom sve češće zaustavlja sam sebe, nepotrebnim forsiranjem, gomilom izgubljenih lopti, ali i dekoncentracijom u obrani. Ipak, kad se sve uzme u obzir, on će ove sezone biti najmanji problem. Čovjeka treba staviti u hall of fame za života.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – slabost klupe

Od Jamisona, Duhona i Hilla nismo očekivali previše, a točno to i dobivamo. Morris doduše igra nešto bolje nego smo se mogli nadati, Meeks nešto slabije, ali to nije vrijedno spomena obzirom da njihov učinak nikada nije bio presudan.

ISPOD OČEKIVANJA – dvojac pod košem

E, zato je njihov učinak itekako bitan. Neku večer je George Hill izgledao kao Rose ulazeći između Gasola i Howarda, što je jasan znak da ni jedan ni drugi centar Lakersa nisu u top formi kada je igra u obrani u pitanju. Dobar dio slabosti proizlazi i s boka, gdje su Lakersi ovisni o Artestu kao stoperu iako on više nema brzinu za igrati vrhunsku spot up obranu. I dok D’Antoni čeka da Raja Bell stigne u Lakerse (Meeks je presitan da bi odradio rolu na trojci, a na dvojki jednostavno nema mjesta), mada je i to upitno pojačanje obzirom na Bellove godine, te se pri tome nada da će Gasolova koljena i Howardova leđa izdržati, iznenada se napad čini kao ogroman problem.

Hoće li Mike dobiti otkaz sada kada Lakersi igraju lošije nego u vrijeme Princetona? Šalu na stranu, situacija je ozbiljna. Čak i ako se po povratku Nasha stvari poslože kako treba, obrambena rupa na boku i nedostatak šuta ozbiljni su problemi koje neće riješiti ni Steve Blake ni Raja Bell. Stoga je za očekivati da će sljedeći panični potez Lakersa ipak uključivati zamjenu igrača, a ne trenera. Ma koliko god bilo blesavo pomišljati na odlazak Gasola, jednog od najboljih visokih u ligi, činjenice su jasne – u momčadi u kojoj su prve tri opcije Nash, Kobe i Dwight, Pau je osuđen na ulogu sporednog igrača koju će D’Antoniev nedostatak akcije kroz post dodatno naglasiti.

Jasno, on u tome može plivati sasvim solidno, ali od sporednog igrača nikada nećeš dobiti vrhunske partije jer on za to jednostavno neće imati prilike. Stoga je trade možda i najbolje rješenje, a gledajući rostere diljem lige za oko mi je zapeo samo Milwaukee. Bucksi su u mogućnosti sastaviti solidan paket sastavljen oko šutera (Dunleavy), solidnog combo strijelca (Udrih), stopera na perimetru (Mbah A Moute) i visokog sposobnog raširiti reket (Gooden, iako je jasno da on ni približno ne bi bio u stanu zamijeniti Gasolove kvalitete), ali, ako je solidno sve što se nudi, onda je možda najbolje ostati vjeran trenutnom rosteru i pokušati istaknuti njegove snage (dvojac pod košem) umjesto da ih se pokušava prilagoditi neopipljivoj viziji. D’Antoni, nažalost, još jednom ispred igrača stavlja svoju vlastitu priču, a znamo kako je to završilo s Carmelom. I dok je rano za reći kako će ta priča utjecati na Lakerse, prvi znaci jasno ukazuju da na Gasola neće baš najbolje.

7. KNICKS (4705 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Jason Kidd, a s njim su se digli i Felton i Brewer

Koliko je bila bitna uloga Kidda u ovogodišnjem startu Knicksa, najbolje je pokazao susret protiv Netsa. Bez Kidda u blizini da pokrije sve nedostatke njihove igre, Felton je zaigrao kao Felton, uzimajući previše loših šuteva i gubeći previše lopti, a Brewer je morao uzimati skok-šuteve umjesto polagati zicere. Da ne spominjemo kako je bez Kidda na perimetru Woodson odlučio kako je najbolje Mela prebaciti na trojku. Istina, zaigrali su s dva visoka zbog matchupa (Netsi su jedina momčad na Istoku s dva visoka igrača koja mogu okrenuti utakmicu i Melo se tu jednostavno ne bi mogao nositi s Humphriesom bez pomoći), ali i zbog slabe obrane Carmela, koja je dodatno naglašena svaki put kada nema Kidda da se postavi na pravo mjesto u pravo vrijeme.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Melo, Chandler, Smith

Ovdje se nema što dodati, sve trojica igraju istu košarku kao uvijek usprkos promjenama sistema. Melo i dalje previše šutira, Chandler i dalje previše riskira izlazeći na vrh reketa u obrani, Smith i dalje uzima lopte kako mu padne na pamet. Izuzetna je ovo jezgra za trenutno stanje na Istoku, ali bez podrške maloprije spomenute trojke, nikome ne bi padalo na pamet isticati ih kao igrače koji igraju išta bolje nego su igrali prije.

ISPOD OČEKIVANJA – Novak

Novak je dobio ugovor da bi gađao tricu i širio reket, a trenutno to ne radi. Jasno, ovo se može okrenuti u tijeku sezone, ali trenutno je zbog toga beskoristan, što Woodsona ostavlja bez izuzetno bitnog člana rotacije.

8. MIAMI (4515 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Bosh

Trica još nije postala dio arsenala, ali Chris šutira s poludistance u rangu Dirka (67% mu je šut s poludistance) i trenutno igra najbolju košarku u životu, možda čak i bolju nego tijekom zadnje tri sezone u Raptorsima. Problemi Heata pod košem nisu njegovi problemi, tako da mu se tu nema što zamjerati (on bi sutra potpisao da može nazad na četvorku u obrani). Čovjek jednostavno rastura.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – James, Battier, Ray

Shane nastavlja biti važniji nego što stvarno jeste zbog mogućnosti da brani igrače na perimetru i pod košem. James nastavlja biti James. Samo, obojica imaju isti problem – očajni su u branjenju iz spot up situacija, što je rezultat te fascinantne odluke da igraju s niskom postavom čak i pod cijenu gubljenja identiteta. Mislim, Heat je i ranije imao problema s protivnicima koji su njihova česta pomaganja znali kazniti kretanjem lopte (lani je više trica od njih primio samo Denver), ali su zauzvrat imali kontroliran reket. Danas ih rešetaju i s perimetra, ali i ulazima, iz reketa ili s poludistance.

Uglavnom, brojke ne potvrđuju Jamesovu lanjsku dominaciju slabijih obrambenih rezultata, ali reći za čovjeka koji je u stanju svaku večer ostvariti double-double da igra ispod očekivanja mi se čini pretjeranim. Ali, samo nek se zna – trenutno su i Durant i Kobe na višoj razini iz jednostavnog razloga što su njihove obrane s njima na parketu puno bolje nego bez njih.

Raya pak ne treba objašnjavati – čovjek ima identični učinak kao u Bostonu svih ovih godina, samo što je all-round kvalitete koje su bile istaknutije zamijenio za puno užu rolu, onu catch & shoot specijalista. Koji je do sada u sezoni zabio barem jedno 5-6 šuteva za pobjedu u zadnjim sekundama utakmica. Majstor.

ISPOD OČEKIVANJA– Chalmers, Wade, a najradije bi napisao i Riley i Spoelstra

Chalmers igra katastrofalno na oba kraja parketa i dobar dio problema svakako proizlazi iz činjenice da nije u stanju ostati ispred nikoga. Dodaj tome i nikad lošiju šutersku formu i jasno je da Heat igra s igračem manje na poziciji playa (odbijemo li povremene postave s Jamesom ili Wadeom kao playevima, Cole odrađuje ostatak minuta na jedinici, a o njemu ne treba trošiti riječi, tako da je jasno kako uz rupu pod košem ni ova bekovska nije ništa manja).

Wade izgleda kao umirovljenik, brojke su mu prepolovljene i jasno je da će njegov ulazak u formu biti dugotrajan proces. Sve u svemu, ako uračunamo da igraju bez centra i da od čak dvojice startera dobivaju puno manje nego su računali, onda njihovi rezultati izgledaju još dojmljivije.

A što se Rileya i Spoelstre tiče, tu smo već ranije sve rekli. Nezapamćena je ovakva radikalna promjena stile igre i potpuno izbjegavanje korištenja nečega što je do jučer još bilo sastavni dio njihovog identiteta, meni osobno to je najfascinantniji trend u cijeloj ligi. I hvala Heatu što su sezonu time učinili još zanimljivijom jer su odlučili nastaviti tražiti svoj put. Da li je ovo njihovo odricanje od obrane tek u fazi ispitivanja nakon koje slijede prilagodbe, ili su jednostavno toliko ispred svih da znaju kako im nitko ne može stati na kraj (čeka ih šetnja po Istoku te vjerojatno izmrcvareni protivnik sa Zapada koji će do Finala iza sebe imati tri fanatične serije), nemam pojma. Ali, znam da je izuzetno zabavno pratiti razvoj situacije.

9. WARRIORS (4325 bodova)

ISPOD OČEKIVANJA – Thompson, Curry, Lee

Već smo isticali koliko bi tek opasni mogli postati kada Curry i Thompson počnu zabijati očekivanim postotkom, tako da se tu nema nešto specijalno za dodati. Sva trojica glavnih igrača podbacili su kao realizatori, ali za sada ih u igri drži super klupa koja funkcionira i obrambeno i napadački (Landry je nezaustaljiv u post up situacijama) te raznovrsna igra u napadu – iako su u principu tek još jedna pick & roll / slash & kick momčad, sposobnost Leea i oba beka da razigraju, uz Jacka kao back-up kreatora, omogućuje im da koriste i organiziranije napade. Zamislite još kako bi ovo izgledalo da je tu Bogut, koji bi samo dodatno pojačao trenutne snage – skok, obranu i razigravanja s vrha posta. Njihovo okupljanje talenta je, slično onom u Brooklynu, potvrda da za kvalitetan napad prije svega treba imati kvalitetne igrače – njihova trenutno najuspješnija petorka Jack, Curry, Thompson, Landry i Lee u stanju je zatrpati koševima svaku obranu. Ali i primiti, tako da je ironija u tome da im tri rookiea podmazuju igru na tom dijelu parketa. Iako, nije lako shvatiti kako momčad koja više od 20 minuta po večeri koristi Davida Leea na centru može imati prosječnu obranu, stoga dopustite sumnju u njihovu trenutnu formu.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Landry, Jack

Dva veterana su trebala donijeli kvalitetu više s klupe i u tome uspijevaju. Uz zabijanje u reketu, Landry je donio i skok, što je jedan od najvećih pomaka u odnosu na lanjsku momčad. S tri visoka sposobna kupiti skokove i izuzetnom podrškom s krila, Warriorsi su trenutno u stanju sakriti dobar dio slabosti u igri.

IZNAD OČEKIVANJA - klinci

Ezeli im je pomogao iznad svih očekivanja, sjajno zatvorivši sredinu kao starter. Izuzetno koristan igrač koji već sada igra kao veteran i koji će biti luksuz kao back-up jednom kada se vrati Bogut. Jasno, ni Ezeli neće pomoći da se sakriju slabosti u branjenju pick igre, ali u post up situacijama bez problema drži svoje i čuva obruč. A to je ključ za svaku obranu – s centrom koji može igrati 1 na 1 pod košem, nestaje potreba za udvajanjem, a to pak znači da dužina Thompsona i Barnesa može doći do izražaja na perimetru. Barnes možda nije all-round strijelac kakav je najavljivan po izlasku iz srednje, ali igra obranu iznad prosjeka za svoje godine, dok skakački briljira. Uz Leea, Ezelia i Landrya koji skaču iznad prosjeka, njegov učinak je dodatni bonus, a sve još zaokružuje i Draymond Green. Otpadanjem Rusha i Jeffersona iz rotacije zbog ozljeda, dva rookiea dijele minute na trojki i ističu se aktivnošću pod koševima što je izuzetan plus.

10. DENVER (4155 bodova)

ISPOD OČEKIVANJA – Lawson, Gallinari

Šuterska razočaranja udarnog dvojca se nastavljaju, što Denver šuterski i dalje drži debelo ispod ligaškog prosjeka šuta, posebice za tricu. Dodaj ovome da Nuggetsi i dalje nisu isplivali iz donje trećine po broju iznuđenih slobodnih i jasno je kako njihov napad pati (praktički, na životu ga održava dominacija u obrambenom skoku). Ukratko, počnu li ova dvojica ikada zabijati iz vana, Denver ide po svojih 50 pobjeda i sigurno mjesto u playoffu. Ostanu li ovako mizerni, morat će se zadovoljiti s 42 i borbom za osmu poziciju.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA - Iguodala, Faried, McGee, Koufus

Iggy igra sjajnu obranu na perimetru i solidnu u pick igri, a odrađuje svoje i u napadu, gdje mu Karl povjerava sasvim solidnu količinu izolacija (što nije čudno, obzirom da je George čak i Afflala koristio kao dodatnu kreativnu snagu u napadu). Iako još traže balans u napadu, očito je kako Nuggetsi mogu funkcionirati zbog lakoće kojom je Iggy prihvatio ulogu treće opcije. Nažalost, potpuni balans neće imati nikada jer su pod košem osuđeni na igrače zadatka, ali barem treba priznati da sva trojica rade ono što se od njih očekuje. Faried nastavlja s teroriziranjem u skoku, JaVale kontrolira post sve uvjerljivije u obrani (iako je i dalje izgubljen čim izađe metar izvan reketa), a Koufus nastavlja solidno odrađivati svoju rolu garbage mana. Iako, valjda ne treba naglašavati da ako nemaš bolje opcije za 20 i nešto minuta po večeri od Kupusa, onda baš i nemaš nešto čime bi se hvalio.

IZNAD OČEKIVANJA – Andre Miller

Da je čovjek najbolji back-up play u ligi, to je jasno od prošle sezone kada je pristao doći u Denver i ulaziti s klupe, ali da će i u ovim poznim godinama biti u stanju kontrolirati utakmice kao u najboljim danima, e to baš i nismo. Sve bolji šut idealno nadopunjuje sve manju brzinu i izgleda da će Miller biti u stanju odraditi ovaj ugovor do kraja na visokoj razini. Nažalost, to se ne može reći za veći dio Denverove klupe koja se još traži i koja je od potencijalnog velikog plusa postala ovisna o Millerovoj inspiraciji i Brewerovom šutu (ovo potonje nikada nije dobro).

11. BROOKLYN (4135 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Brook Lopez, Andray Blatche

Šesti su u napadačkom učinku, što je očekivano, iako način na koji dolaze do efikasnog napada nije – umjesto Deronova lošeg šuta i Johnsonove igre u drugoj brzini (ili bi možda bolje bilo reći staračke igre), diže ih klupa od koje prije sezone nismo imali razloga išta očekivati i u napadu briljantni Brook Lopez.

Čovjek je nezaustavljiv u post up situacijama, bilo da mu Deron podvali asist, bilo da se sam bori za poziciju, a fenomenalnoj realizaciji na obruču od 75% pridružio je i pouzdan šut sve do poludistance. Praktički, zahtjeva udvajanje svaki put kad primi loptu, a to je centarska vrlina ravna beku sposobnom kreirati višak.

Što se spomenute klupe tiče, njen glavni čovjek je Andray Blatche, koji trenutno igra kao navijen. Do kada će trajati njegova renesansa ne znam, ali znam da u situaciji u kojoj je upitno kako će se razvijati sezone Williamsa i Johnsona, ovakve igre dvojice visokih dođu kao naručene. Stackhousea pak ne ističem jer minutažom nije ključan dio rotacije, iako je to svakako učinkom – nije nikakvo pretjerivanje ako kažem da je svojim šuterskim eksplozijama do sada donio barem tri pobjede Netsima.

Nevjerojatno, čovjek u životu tricu nije pucao iznad 38%, u karijeri mu je prosjek 31%, a sada je ušao u seriju utakmica u kojima gađa 46% i doslovno sam stvara razliku.

Jasno, kada pričamo o Lopezu ne možemo zanemariti loš učinak u obrani. Netsi nemaju visokog igrača sposobnog zatvarati reket (neka vas ne zavaraju solidne partije protiv Knicksa i Blazersa – te dvije momčadi ionako žive od šuta i minimalno napadaju sredinu), ali, nastave li igrati solidnu obranu na vanjskim igračima kao do sada (samo su Bullsi dozvolili manje trica od njih), definitivno neće biti među najgorim u ligi (neka vas ne zavara ni to što primaju najmanje koševa u ligi - Avery Johnson usporio je napad do boli kako bi što bolje iskoristio Lopeza i Johnsona te gubio što manje lopti, zbog čega izgledaju puno bolji nego što jesu).

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Deron Williams, Gerald Wallace, Kris Humphries, CJ Watson, Reggie Evans

Derona gnjave razne dosadne ozljede, ali već smo apsolvirali da nisu one jedini razlog za njegove trenutne ne baš sjajne igre – čovjek jednostavno nije franšizna ili prva opcija sposobna preuzeti stvar u svoje ruke kada sve drugo stane. Ako tijekom sezone uhvati formu i oslobodi se problema sa zglobovima, vjerojatno će popraviti šuterski učinak, što će svakako dobro doći momčadi jer nemamo previše razloga vjerovati da će Brook cijelu sezonu zabijati kao all-star centar.

Ostala imena odrađuju svoje u skladu s očekivanjima – Gerald donosi energiju u oba smjera, Humphries i Evans skaču kao ludi, a Watson solidno odrađuje back-up minute kao drugi play (srećom, Johnson je uvidio koliko ih obrambeno košta njegovo partnerstvo s Deronom pa tu postavu koristi sve manje).

ISPOD OČEKIVANJA – Joe Johnson

Da li je Joe naletio na zid koji se dogodi mnogim rasnim velikim bekovima nakon što prođu 30-u? Mislim, ne radi se ovdje o nestanku u stilu Mitcha Richmonda, ali Joe je pao u svim mogućim pokazateljima. Ok, uloga mu pored Williamsa nikako ne može biti velika kao u Atlanti, ali igra više minuta i ima sasvim dovoljno prilike da se dokaže. Šut za tri mu je solidan, ali problem predstavlja svaki ulaz, što je jasan znak nedovoljnog atleticizma (osim, naravno, kada je s druge strane Paul Pierce). U manjoj ulozi Johnson može biti fantastična sporedna opcija, ali nedostatak bočnog igrača koji može napasti obranu driblingom značajno smanjuju opcije u napadu Netsa. Uostalom, nije da nismo bili upozoreni – prije lanjskog buđenja u skraćenoj sezoni, Johnson je imao osjetni pad učinka sezonu ranije. Što ako je lanjsko izdanje bilo tek labuđi pjev?

12. CHICAGO (4035 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Joakim Noah

I dok je lijepo vidjeti da Noah konačno ima nešto veću ulogu u napadu, posebice kao razigravač (nakon sjajnog ulaska u sezonu, šuterske brojke pale su na standardne skromne razine), glavni razlog njegove all-star kandidature krije se u obrambenom napretku. Čovjek igra najbolju obranu u životu, onoj dobro poznatoj energiji konačno je dodao i potrebnu koncentraciju, što potvrđuju i brojke. Upravo je to što Noah danas brani pick & roll bolje od ikoga u ligi glavni razlog zašto Taj Gibson igra manje minuta nego što smo očekivali obzirom na gubitak klupe. Naime, lani je Taj često krao minute Noahu upravo zbog toga jer je bio bolji obrambeni igrač, ali, danas kada Noah radi sve što i on, logično je da trener forsira raznovrsnijeg košarkaša. S druge strane, nije jasno zašto dvojac Noah-Gibson ne dobiva više prilike zajedno, obzirom da sve brojke ukazuju na to da ne igraju ništa lošije od bilo koje druge kombinacije visokih, što ukazuje da je strah od napadačke nemoći bez Boozera u postavi - neopravdan. A da ne govorim kako bi se i loš učinak klupe popravio da Carlos dobije priliku koristiti svoj šut protiv slabije konkurencije.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Rip Hamilton, Nate Robinson, Gibson, Boozer, Deng, Jimmy Butler

Hamilton i Boozer odrađuju svoju volumenom nešto veću ulogu, ali, koliko god u tome bili solidni, njihovo prisustvo ukazuje na jedan ogroman feler koji Bullsima visi nad glavom – nemaju kreatore, previše su oslonjeni na šut, a nisu u stanju zabiti tricu. Mislim, tko živi od trice, umire od trice, ali barem zna kako je to živjeti. Tko živi od šuta s poludistance, taj jedva preživljava i to je priča ovogodišnjeg napada Bullsa (nažalost po Ripa, ne igra se svaku večer protiv Monte kojemu je ukrcao 52 poena u dvije utakmice).

Deng se u ovo uklapa jer trenutno ni on ne može zabiti tricu, iako sve ostalo odrađuje u skladu s reputacijom, a bljeskovi Robinsona s klupe nisu dovoljni. Nate je nastavio s odličnim combo igrama koje je prezentirao lani u Warriorsima, odlučan da se još neko vrijeme održi u ligi, a Thibodeau je počeo ukazivati sve veće povjerenje Butleru, što je pokazatelj da bi i klupa opet mogla biti solidna – dovoljno je samo bilo iz rotacije udaljiti očajnog Belinellia.

ISPOD OČEKIVANJA – Captain Kirk

Za njegove loše partije krive su vječne ozljede, ali i kontekst u kojem se od veterana jednostavno previše traži. Kao back-up play, Kirk bi bio solidna opcija, ali u borbi protiv najboljih playmakera lige bolno je jasno kako je njegovo vrijeme nepovratno prošlo. Bullsi dobivaju užasno malo s pozicije koja im je do jučer bila snaga i to je očekivano najveća kočnica njihovoj stabilnosti tijekom sezone.

13. HOUSTON (3725 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Morris, Parsons

Morris je odustao od lanjskih pokušaja da bude all-round igrač, prigrlio je ulogu stretch četvorke i trenutno daje ključni impuls s klupe, a Parsons je već dobro znanim all-round kvalitetama dodao i vrhunski šut. Čak i da padnu s trenutnih izuzetnih visina učinkovitosti, nadmašiti će projekcije prije sezone i tako pomoći Rocketsima da iskoriste probleme Mavsa, Wolvesa i Jazza te se uključe u borbu za osmo mjesto.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Harden, Asik

Obojica su izuzetan primjer koliko napredna statistika igra značajnu ulogu u Houstonu. Još tijekom lanjskog playoff dobar dio promatrača smatrao je Hardena šestim igračem kojega je nemoguće usporediti s dokazanim NBA veličinama usprkos tome što su brojke jasno govorile da se radi o prvoj opciji kojoj samo treba više minuta. I gle čuda, Harden je dobio više minuta i sada je i slijepcu jasno da je čovjek all-star materijal.

Sličan podvig su u Houstonu napravili i s Asikom. Iako je teško reći da je Omer rasni starter obzirom na mizerne napadačke talente, njegove kvalitete u obrani i skoku povećanjem minuta nisu nestale, već su se i dodatno pojačale. Svaka čast Moreyu što je potvrdio da je košarku itekako moguće razumjeti kroz brojke ako znaš koje brojke treba gledati. Malo je tužno da toga u ligi još nisu svjesne sve franšize.

ISPOD OČEKIVANJA – Lin

Igra se logično vrti preko Hardena, što Lina često ostavlja na parketu kao šutera, a Lin nije šuter. Jasno, iz spot up situacija možeš i krenuti na ulaz, tako da ovo nije glavni razlog za Linove loše igre, ali jeste djelomičan. Djelomično je krivica i na ozljedi koljena, a glavni je pak bolno jasan – Lin jednostavno nije ništa posebno, a lanjskih 30 utakmica postavile su ljestvicu malo previsoko. U idealnom svemiru, Lin bi bio combo bek s klupe koji bi odmarao Hardena ili playmakera sposobnog zabiti tricu. U ovom nešto manje idealnom, on je playmaker koji se muči ostvariti brojke koje bi ga ostavile iznad Felton linije. Podsjetnik da ni u brojkama nije sva istina, barem ne kada je uzorak onako malen kakav je bio Linov. Uglavnom, tri ugovora, jedan promašaj. Solidan posao za Moreya kojega sada čeka odluka što s trenerom – nakon tragedije koju je upravo preživio McHale, a poznavajući ga iz gomile dostupnih dokumenata kao čovjeka kojemu košarka nikada nije bila najvažnija stvar u životu, rekao bih kako je Kevinov posao u Houstonu završio.

14. UTAH (3660 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Favors, Hayward

Oni u principu ne igraju iznad očekivanja, ali igraju sjajno, stoga ovo samo koristim da istaknem kako NEMA SMISLA DRŽATI IH NA KLUPI!!!! (ispričavam se na ispadu, ali ove sezone me malo što toliko frustrira kao Corbinove rotacije).

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Millsap, Big Al, Mo, Foye

Dvojac pod košem drži Jazz na 50-50 učinku, dakle kao i obično, a dvojac na vanjskim pozicijama igra prosječno kako se i može očekivati od dva combo beka koja su idealna za uloge s klupe.

ISPOD OČEKIVANJA – Kanter

Od njega se možda očekivalo malo više, posebice nakon sjajne predsezone (što dovoljno govori koliko ljetna liga i predsezona služe kao najave budućnosti - 0%) iako je teško reći koliko je netko stvarno napredovao dok dobiva minute na kapaljku.

15. SIXERS (3635 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Richardson, Turner

J Rich zabija kao mladić, dok je Turner popravio učinak ne nešto većom minutažom, već prije svega sve boljom kontrolom lopte i boljim šutem za tri.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – svi, čak i Jrue

Od hrpe pristiglih swingmana ni jedan nije podbacio (čak je i Nick Young odigrao u stilu Nicka Younga, uz nekoliko bljeskova do sada), a Holiday je posebna priča. Uzmemo li u obzir veću minutažu, veću odgovornost i veću potrošnju, njegov učinak nije ništa bolji od ranijih ostvarenih u puno skromnijim uvjetima. Smatrati Holidaya all-starom zato što nabija brojke u momčadi u kojoj igra 39 minuta i ima sve ovlasti, tipična je pogreška koju je lako napraviti ako ne gledate malo dublje. Jedini pravi plus je veći broj koševa s linije slobodnih, ali sve drugo je već viđeno – od jedne izgubljene lopte na dva asista do efektivnog šuta iz igre ispod 50%, u njegovoj igri malo je toga učinkovito.

ISPOD OČEKIVANJA – Kwame, Allen

Koliko god to bilo blesavo istaknuti, jer je manje-više poznato, Kwame je očajan, a i Allen baš ne briljira. Što u kontekstu njihovu tanke unutarnje linije predstavlja problem.

16. BOSTON (3605 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – nitko

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Rondo, Terry, Green, Sullinger

Iako se iz godine u godinu priča o novoj sezoni kao onoj u kojoj će Rondo konačno napraviti iskorak iz sjajnog playmakera u rasnog nositelja, njegove brojke su po svim pokazateljima gotovo identične tijekom zadnje četiri godine. Potpuni monopol na loptu doveo je do pozitivnih pomaka u napadu, pa Rondo danas tako puno bolje bira situacije za napadanje obruča i to uglavnom nakon pick igre, što je dovelo do pozitivnog rasta u efektivnom i stvarnom postotku šuta koji su mu tijekom prethodne dvije godine bili debelo ispod prosjeka ozbiljne top 3 opcije u napadu.

Međutim, ovaj još rondocentričniji stil igre očito uzima svoj danak u dva segmenta. Prvo u obrani, gdje je Rondo nakon dugo vremena opet negativan igrač. Baš poput Bostona, danas dobro brani tek organizirane napade. Sve što u sebi sadrži dozu anarhije, od tranzicije do pick igre, za njih je problem. Međutim, Rondova igra u obrani najmanja je briga Bostona – u ligi u kojoj playevi uglavnom služe kao skretničari, Rondo je još uvijek top 10 materijal u tom dijelu igre. Drugi problem je nešto ozbiljniji, a on se odnosi na nesposobnost Celticsa da igraju košarku u minutama kada Ronda nema na parketu, što je Rivers sam najbolje opisao kada je izjavio da bez Ronda može baciti 80% akcija kroz prozor. Iskreno, nemam pojma što bih mislio o ovakvoj izjavi u kontekstu momčadi koja je ovo ljeto potpisala hrpu novih ugovora s potvrđenim NBA igračima dobro poznatih mogućnosti i pri tome potrošila jedan od najvećih budžeta u ligi.

Partije Terrya barem pokazuju da se nemaju razloga brinuti oko zamjene za Raya. Kada se Bradley vrati u momčad, dobit će i pravog stopera na boku, a automatski i kreatora s klupe u Terryu, što će bitno popraviti njihovu krvnu sliku. To je recimo uloga koju Green nikako ne uspijeva odraditi, ali pri tome je teško reći da je podbacio – momak igra točno istu košarku kakvu je prezentirao kroz cijelu karijeru. Ista stvar je i sa Sullyem – lijepo je bilo nadati se da će on popraviti stanje u skoku, ali realnost je ipak takva da obrana doslovno nestane onog trenutka kada on stupi na parket. Od svih očajnih kombinacija pod košem, par Green-Sullinger definitivno je najgori – realno, ovaj dvojac ne bi garantirao niti dobru obranu na NCAA razini. Može Doc pričati koliko hoće da njegovi momci trenutno igraju mekano (a mora da bi ih trgnuo za iduće dvije utakmice bez Ronda), ali realnost je ta da jednostavno igraju bez unutarnje linije.

ISPOD OČEKIVANJA – Bass, Lee, Pierce, Garnett

Dva veterana su ovdje završila ponajviše kao žrtve konteksta. Dok Pierce i dalje zabija svoju kvotu kroz izolacije, a KG standardno svoju kvotu s poludistance, zabrinjava njihov pad u obrani. Jasno, kada su sva tri udarna igrača zajedno na parketu to izgleda puno bolje nego kada su na klupi, ali činjenice su neumoljive – čak i kada su u igri, Boston više ne igra na dominantnoj razini kao zadnjih godina. Već smo rekli da Rondo previše energije troši na napad, Pierce je za korak sporiji u svim situacijama koje uključuju lateralno kretanje, a Garnett jednostavno ne stiže zatvoriti sve rupe.

Razlog za to je uz već opjevanu rupu pod košem i rupa na perimetru koje Courtney Lee nije popunio. Njegov loš ulazak u sezonu napadački je maskirao Barbosa, ali, bez Bradleya u blizini, nema beka koji bi to učinio obrambeno. I dok se Celticsi mogu nadati da će povratak Bradleya stabilizirati bokove, a samim time olakšati život Pierceu (koji više neće morati glumiti stopera) i Garnettu (koji će imati puno manje prostora za pokrivati), za rupa pod košem trenutno nema jednostavnog rješenja.

Najveći krivac za trenutno stanje je svakako dolazak Bassa u trening kamp totalno van forme. Očito zadovoljan zbog novog ugovora, Bass kao da je zaboravio koliko je važan za ovu momčad. Njegove katastrofalne igre (doslovno je prepolovio svoj učinak) dodatno slabe ionako tanku rotaciju pod košem i poput domina ruše planove Bostona. Boston praktički igra s jednim i pol visokim, što uzima ogroman danak u obrani, a posebice u skoku koji je sada ostao i bez onog skromnog Bassovog učinka. Čak i da se na pola sezone Bass dovede u red i počne zabijati i skakati, to i dalje ne riješava pitanje rotacije. Što nas opet vraća na prošlotjedni zaključak – Ainge pod hitno treba uzeti telefon u ruke i dovesti još jednog visokog.

Iako, pitanje je garantira li čak i to stabilizaciju. Naime, šta ako je sva ova priča oko slaganja domina tek projekcija, a prava istina se krije u nečemu puno jednostavnijem – godine su stigle na naplatu u slučaju Piercea i Garneta.

17. MILWAUKEE (3360 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Jennings

Doduše, Brandon je i lani krenuo u sezonu na all-star razini, pa je brzo tresnuo na zemlju. A kako je u lovu na novi ugovor, treba biti dvostruko oprezan s njegovim nikada boljim izborom šuta i omjerom asista i izgubljenih, a posebice s nikada aktivnijom igrom u obrani.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Ellis, klupa

Monta nastavlja sa životom na potrošački kredit i gomilanjem izuzetno šupljih brojki koje vrište za manjim volumenom lopti i manje zahtjevnom ulogom kreatora s klupe, dok je klupa Bucksa trenutno novi Bench Mob lige. Preuzeli su primat od Clippersa, a, ironično, baš su na Bullsima, koji su vrijednost duboke rotacije doveli do ekstrema, dokazali kako dobro funkcioniraju Udoh, Udrih i Dunleavy kada su neki dan stigli minus 27 u zadnjih 15 minuta. Bench mob postao je teoretski još ubojitiji nakon što je Skiles klupi dodao Ilyasovu – da li je partija protiv Bullsa znak da se čovjek budi? – koja, kao i lani, još jednom predstavlja najveću snagu Bucksa.

Međutim, nije gomila solidnih igrača korisna samo na parketu. Ona im donosi ogromnu fleksibilnost prilikom tradeova, jer imaju gomilu opcija – od veteranskih ugovora u zadnjoj godini do gomile mladih talenata, Bucksi imaju sve preduvjete za biti ozbiljan igrač tijekom trade sezone drugu godinu za redom.

ISPOD OČEKIVANJA – Ilyasova

Treba li što dodati? Ne oživi li uloga s klupe njegov mizerni šut i još mizerniju razinu energije koju donosi na parket, čovjek bi trebao u zatvor zbog pljačke koju je izveo nad sirotim senatorom Kohlom koji se muči Buckse održati solventnima.

18. DETROIT (3355 bodova)

ISPOD OČEKIVANJA – Stuckey, Jerebko

Stuckeyeve combo vještine nikako nisu pristajale uz sličan profil Brandona Knighta, pogotovo ne kada uđete u sezonu s jednom od najgorih šuterskih serija u povijesti NBA. I dok će prebacivanje Stuckeya u ulogu šestog igrača pomoći da se dotični opet potvrdi kao kvalitetni član rotacije, pitanje je ima li spasa za Jerebka – Šveđanin je do sada kombinacijom energije i vanjskog šuta uspijevao doći do uloge u rotaciji, ali trenutno ne može zabiti ništa, ne skače i uopće nema obrambene uloge na parketu.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Greg Monroe, Knight, Prince

I dok Monroe lagano popravlja svoju igru u obrani (posebice u postu – u rotacijama nikada neće biti ništa više od prosječnog igrača) i sve se više nameće kao organizator u napadu, dakle na putu je ka svom prvom all-star nastupu, Knight natavlja tamo gdje je stao lani, kao combo strijelac koji na silu pokušava glumiti playmakera. U slučaju Pistonsa svakako vrijedi trpiti jer šuterski Knight već sada ima kvalitetu za dug život u NBA. Pitanje je samo do kada će Dumars imati živce gledati gomilu uzalud bačenih napada i nesposobnost da se išta kreira iz najosnovnijih pick & roll akcija. Veteran Prince pak odrađuje svoj standardni posao od raspada šampionske jezgre - prosječno u oba smjera, uz preveliku potrošnju za tako limitiranog napadača.

IZNAD OČEKIVANJA – Andre Drummond, Kyle Singler

Energija koju Drummonda pokazuje za sada se uglavnom manifestira u napadu, ali, obzirom da samo njegovo prisustvo u reketu momčad čini boljom, pitanje je vremena kada će momak krenuti stazama Derricka Favorsa i razviti su prototip obrambenom visokog igrača današnjice. Strah od razvijanja Drummonda vrlo brzo će se potvrditi kao najveća greška lanjskog drafta za sve one koji su ga propustili (osim Hornetsa) – ovakvi talenti ne moraju nužno ostati na sveučilištu da bi se izbrusili.

Singler pak, a o tome je Sickre pisao prije neki dan, potvrđuje i drugu stranu medalje, onu po kojoj je ostanak u školi dobra stvar, posebice ako nisi lutrijski talent. Singler je rookie koji će uskoro napuniti 25 godina, tako da je njegova prilagodba na NBA igru bila kratka i jasna. Mali je odličan šuter, zna igrati košarku i to su upravo oni atributi koji su bili potrebni Pistonsima da pronađu balans. Iako njegovo instaliranje u petorku znači da Prince mora trčkarati uokolo za bekovima, Tayshaunove 3&D kvalitete konačno mogu doći do izražaja jer uz Singlera i Knighta ima prostora za pronaći kvalitetnu poziciju za šut jer je raspored na parketu konačno smislen (mogao je biti i sa Stuckeyem da je Frank koristio Rodneya kao slashera, a Knighta više kao spot up opciju, a manje kao playa). Nevjerojatno je na koliko načina jedan naizgled malen potez može koristiti. Trenutno imaju ne samo svjetlu budućnost (novi lutrijski pick i prostor na salary capu), već i momčad koja ima glavu i rep i koja može igrati košarku već ove sezone. Sve što je trebalo bilo je samo malo posložiti kockice.

19. MINNESOTA (3320 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Barea, Cunningham

Dvojac koji je odradio lavovski dio posla mijenjajući Lovea i Rubia.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Love, Kirilenko, Peković

Loveov povratak na parket prije vremena trebao bi Minnesotu usmjeriti prema playoffu jer je već prvi dan postalo jasno da čovjek nije izgubio ništa od veličine usprkos dužoj pauzi, a ništa manje važne nisu ni partije pravoslavnog dvojca. Rus je nastavio gdje je stao prije dvije godine, kao da nikada nije ni bilo pauze, što je izuzetna vijest za Wolvese jer znači da su dobili all-star kvalitetu bez da su se za nju morali otimati ovoga ljeta na tržištu. Pozitivno saznanje je i to da je Pekovićeva lanjska sezona očito standard, a ne iznimka. Priključi li se i Rubio ovoj eksploziji bijelog talenta, ova momčad ima sve potrebno da dođe do 50 pobjeda. Šteta zbog ozljede Budingera koja im je oduzela ključnog šutera na boku, ali mali Shved za sada se pokazuje više nego sposobnim preuzeti ulogu petog čovjeka na sebe. Roy je pak u cijeloj priči nebitan - koliko god bilo lijepo vidjeti ga opet u akciji, kraj ovolikih playmakera njegov trenutni sklop vještina koji uključuje prije svega razigravanje nije neophodan, dok manjkom šuta i atleticizma ničim ne doprinosi slabostima momčadi.

ISPOD OČEKIVANJA – Ridnour, Williams

Dvojac koji je podbacio mijenjajući Lovea i Rubia.

20. INDIANA (3305 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – West

Ne toliko što nam prezentira nešto za što nismo znali da je sposoban, već što je u stanju nositi najveći teret u napadu bez da mu pati učinak. Dobar način za zaraditi novi ugovor.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Hill

To što igra solidno i dalje ne opravdava novu upravu što je sav preostali prostor na salary capu usmjerila u njegovom pravcu.

ISPOD OČEKIVANJA – Hibbert, George

O njima smo već sve rekli – koliko god da su zaslužni za odlične igre u obrani, toliko su krivi za napadačku jalovost.

21. BLAZERS (3270 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Lillard

S rookieima su prognoze uvijek klimave jer nemoguće je preciznije povući paralele između NCAA i NBA, ali Lillarda je IOR očekivao na pola puta između Irvinga (super rookie) i Knighta (loš rookie), a on je trenutno puno, puno bliže Irvingu. U biti, razlikuje ih samo nešto slabiji Lillardov šuterski učinak, a loša obrana i izgubljene lopte ih dodatno spajaju (o Lillardovoj obrani sve govori susret protiv Pistonsa u kojem je Brandon Knight po prvi put u karijeri izgledao kao all-star). Međutim, već i ovakav šut je sjajan za igrača prve godine, a, iako je Lillard stariji od Irvinga čak dvije godine, treba mu priznati da trenutno zna puno više o tome kako razigrati suigrače nego Kyrie.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Batum, Matthews, Hickson, klupa

Swingmani su igračine, Hickson je pravi garbage man (koji dodatno uživa zbog Aldridgeove alergije na skok), a klupa je katastrofa – ako vam kažem da je Saša Pavlović jedini koji ne utječe na njihovu igru poput najezde skakavaca, već tek u rangu omanjeg tornada, sve sam rekao.

ISPOD OČEKIVANJA – LMA

Svaka čast na solidnim partijama, posebice u obrani (iako su i one sve rjeđe - Blazersi su dno-dna po pitanju defenzive), ali najgori skakački i šuterski učinak u karijeri ne mogu se zanemariti. Znam da situacija nije sjajna, ali po manjku skokova i koševa iz reketa očito je kako LMA sezonu prije svega želi odraditi sa što manje stresa.

22. DALLAS (3220 bodova)

ISPOD OČEKIVANJA – veterani Marion, Carter, Brand

Igre ispod razine onih najiskusnijih možda govore o tome koliko je Carlisle mijenjao sistem ovogodišnjih Mavsa, a možda jednostavno ukazuju na to koliko je teško starog psa naučiti nove trikove. A možda jednostavno nije lako igrati bez svog onog prostora kojega je ostavljao Nowitzki ili u slučaju Branda bez okruženja poznatog sistema Sixersa.

I dok Marion ispriku za slabije partije ima u ozljedama, a Brand u prilagodbi na novu ulogu, za Carterove beskrvne partije teško je naći objašnjenje osim onoga očitog, a to je da bez Terrya i Dirka više jednostavno nema svih onih laganih situacija na koje je navikao. Čim život postane težak, Vince nestane.

Nisam siguran da svemu ovome ne bi trebalo dodati i upravu Mavsa koja stalnim rošadama pojačava tenzije. Po novome dovodi Dereka Fishera, a odriče se Troya Murphya. Tko zna, za 15 dana možda će otpustiti Dereka i dovesti Michaela Finleya koji je nedavno izrazio želju za povratkom u ligu. Stvarno ne kužim ovakve poteze (kao da će Fisher popraviti činjenicu da nema Dirka ili da je Collison – Collison), a još manje kužim Carlisleovu potrebu da iz utakmice u utakmicu mijenja rotaciju. Mislim, koliko god ti rotirao, krug nikada neće stati u kocku, a tako se ni ovaj talent na okupu neće boriti za naslov. Kad si limitiran limitiranošću, nema te formule koje te može učiniti boljim, a stalnim rošadama Carlisle je samo postigao to da je svlačionicu ubio u pojam.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Darren Collison

Nakon žestokog ulaza u sezonu, Collison se ohladio i ustabilio na Felton liniji te ostvaruje identične brojke onima što ih je tijekom karijere imao u New Orleansu i Indiani. Solidan pritisak na loptu, solidan šut i solidna kreacija iz pick & rolla, to je sve što ćete dobiti od njega. Nije malo, ali kada vam nedostaje ozbiljnih opcija pod košem i širine na boku, onda nije ni puno.

IZNAD OČEKIVANJA – Mayo, Kaman

Najveći razlog za Mayove odlične partije krije se u njegovim talentima prilagođenom sistemu. Iako je bilo jasno da Mayo može poboljšati brojke s povećanom minutažom (dosta je baciti pogled na njegove prve dvije sezone u ligi dok je bio starter), razlika između ovoga danas beka koji igra bez lopte i briljira u spot up situacijama i donedavnog combo mentaliteta je ogromna. Mayo je jednostavno učinkovit, a ostane li takav čak i nakon što mu se šut za tri spusti na realniju razinu (s 38% u karijeri trenutno je na 52%), za njega ima budućnosti u ulozi old school beka šutera kakvu je zadnjih godina usavršio Kevin Martin. Jasno, za to će trebati nastaviti iznuđivati slobodna bacanja, što je Martinov specijalitet. Ono u čemu pak ne zaostaje za Martinom već sada je relativna alergija na obranu.

Kaman je pak konačno zdrav, što je sasvim dovoljno da pruža solidne partije u sredini. Ne pretjerano učinkovite, ali imati centra koji može uhvatiti svoju kvotu skokova, gurati se pod obručem i usput biti ozbiljna prijetnja u post up situacijama nikada nije na odmet. Kad se Dirk vrati, bit će zanimljivo vidjeti kako će Carlisle podijeliti minute pod košem - obzirom da dva germanska reprezentativci nisu bila u stanju braniti napade Latvije ili Ukrajine, možemo samo zamisliti kako će funkcionirati protiv playoff momčadi sa Zapada.

23. SACRAMENTO (3105 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – nitko

Iako treba pohvaliti Jimmera što se trudi pronaći mjesto u NBA, kao i Thompsona jer se usprkos novom ugovoru nije predao rezignaciji poput većine ostalih kolega pod košem.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA - svi ostali sa svim svojim limitima

Iako je lijepo vidjeti da Tyreke igra sve bolju košarku, valjda je i njemu konačno došlo do glave kako treba zaraditi novi ugovor.

ISPOD OČEKIVANJA – Cousins

Za ovo kako on trenutno igra poslužit će samo jedna riječ – sramota. Umjesto da napravi iskorak, on se vratio korak unazad, u rookie sezonu – skakačke i šuterske brojke su mu gore od prošlogodišnjih, ali ga nije briga jer poteže kad god poželi. O trudu u obrani da ne pričamo – njega jednostavno nije briga.

24. NEW ORLEANS (2915 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Robin Lopez

Mjesec dana je premalo za reći kako se radi o definitivnoj transformaciji, ali Robin se iz ne baš sjajnog back-up centra pretvorio u solidnog startnog centra. Obzirom da su mu broj koševa i skokova porasli paralelno s minutama, očito je kako mu vrijednost ne dolazi iz tih segmenata igre (i dalje je ispodprosječan skakač za centra te i dalje ne posjeduje ništa više od skromnog napadačkog arsenala) već prije svega iz obrane. I pogled na brojke to potvrđuje – Lopez briljira u post up situacijama, ali i u branjenju pick & rolla, što do ove sezone nikada nije bio slučaj. Kolika je zasluga u tome trenera i sistema, a koliko Lopeza, nije ni važno, važno je znati da je odluka da se Davis sakrije iza Lopeza na kraju ipak bila pozitivna. Iako, obzirom na očajne obrambene partije cijele momčadi u zadnje vrijeme, pitanje je dana kada će se Lopez ipak vratiti u manje atraktivne sfere.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Vasquez,Anderson, Smith

Vasquez ima ogromnu minutažu i ogromne ovlasti, ali brojke i dalje otkrivaju back-up playa koji je zagrizao prevelik komad koji nije u stanju prožvakati. Njegov šut i igra u obrani nisu u stanju pratiti fantastičnu sposobnost razigravanja koja je dobrim dijelom zaslužna zašto su Hornetsi u zadnje vrijeme postali solidna napadačka momčad.

Bijela braća Anderson i Smith pak odrađuju svoje. Anderson se i bez Dwighta nametnuo kao najbolja stretch četvorka u ligi, što svakako može radovati Hornetse, a Smith nastavlja s kombiniranjem žestoke obrane i pouzdanog pick & pop talenta.

ISPOD – Henry, Rivers, Mason

Znali smo da će svi ovi bekovi biti beskorisni, ali ne i da će štetiti. Gordon se ne može vratiti dovoljno brzo jer trenutna rupa na bokovima Hornetsa vuče cijelu momčad na dno.

25. ORLANDO (2765 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – McRoberts, ali i rookiei

Nakon očajne sezone u Lakersima, gdje se nije snašao uz Bynuma i Gasola, McRoberts je vratio dio svog identiteta (pick & pop s puno faulova i ponekim skokom). Ništa bitno, ali čovjeka veseli vidjeti da nije tek tako nestao. A klinci su po prvim pokazateljima sjajni – Nicholson trpa bez problema iz svih situacija (posebice se sjajno kreće bez lopte), ali mali problem leži u činjenici da je trenutno malo previše tweener za igrati pod košem (mizeran skakački učinak). Harkless pak nema problema s fizikalijama, mali je čista energija koja već sada kupi dovoljan broj stop akcija (blokade, ukradene) da zasluži epitete korisnog obrambenog igrača. Šut je problem, ali kako su obojica izvan zone velikih očekivanja, sve što Magic dobije od njih je plus.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Afflalo, Redick, Davis, pa čak i Moore

Afflalo je i u Orlandu isti igrač kao u Denveru, 3&D opcija koja gubi dobar dio svoje kvalitete u kreiranju. Redick nema problema s kreiranjem, što pokazuje lakoćom kojom je uskočio u ulogu combo beka s klupe (provodi više vremena na jedinici s loptom nego kao dvojka). Slične kvalitete ima i Moore, kojega se i kroz onaj mali uzorak u Bostonu dalo pročitati kao solidnog beka kojemu je najveća vrijednost ta što jednako osrednje igra na obje vanjske pozicije. Big Baby pak i u novoj ulozi nastavlja biti jednako neučinkovit strijelac i obrambeni igrač, jedina razlika je što igra 10 minuta više zbog čega ostvaruje bonus od 1 skoka i dva koša. Yeah.

ISPOD OČEKIANJA – Ayon, Smith

Obojica imaju izlike u ozljedama koje su ih uhvatile na samom startu sezone, ali definitivno ne pružaju partije koje su se od njih očekivale kada su pristigli kao treći visoki u rotaciji, odnosno kao back-up play.

26. SUNS (2725 bodova)

ISPOD OČEKIVANJA – Dudley, Beasley, Morris

Dudley će valjda uskoro ući u formu jer je neobjašnjivo da jedan ovako solidan all-round preko noći zaboravi biti koristan košarkaš. Beasley je pak totalna suprotnost, u njegovom slučaju bilo bi neobjašnjivo da preko noći nauči biti koristan. Trenutne partije koje pruža su čak i za njega mizerne, što bi trebalo zabrinuti Sunse koji su mu dali nepotrebno visoko ugovor. Doduše, još ih više treba zabrinuti što je njihovog Morrisa brat iz Houstona preskočio u mjesec dana košarke – umjesto da iskoristi priliku i izbori se za ulogu Fryeve zamjene u rotaciji, Morris igra kao isti lanjski mlitavac.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Dragić, Gortat, Scola

Prva dvojica igraju solidno i prava je šteta što nisu dio kvalitetnijih momčadi, dok je Scola idealan za stil igre u kojem nitko ne igra obranu. S pravom se buni zbog toga što je prebačen u drugu postavu – kao da na rosteru Sunsi imaju igrača koji može pomoći Gortatu zatvoriti reket.

IZNAD OČEKIVANJA – Telfair, O'Neal i Tucker

Teoretski, reket bi mogao biti O'Neal nastave li doktori u Phoenixu sa svojim nizom čuda, ali samo teoretski. Telfair je izrastao u kompletnog back-up playa (igrač čak i obranu), a Tucker igra iznad očekivanja jer nitko od njega nije očekivao ništa. Čovjek se samo pojavio i osvojio srca svih jer je jedan od rijetkih Sunsa kojima je stalo do odrađivanja posla.

27. CLEVELAND (2635 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Varejao, Thompson, Pargo

Andy skače kao lud, igra standardno dobru obranu i praktički sam samcat drži Cavse u komi (obzirom kako igraju, nemoguće je reći na životu, stoga je koma u njihovom slučaju pozitivna). Jedini minus vidljiv iz aviona je lakoća kojom ga brzi bekovi ostavljaju u prašini nakon preuzimanja, ali to nije samo njegov problem – obzirom da nema nikoga da mu čuva leđa i obzirom na energiju koju troši, očekivati od njega da bude specijalist u preuzimanjima prilikom pick & rolla možda je i previše u ovom trenutku. U boljem kontekstu, Andy bi bio bez minusa.

Thompson uči od najboljega kada je u pitanju pravilno usmjeravanje energije, to je vidljivo, iako dugoročno njihovo partnerstvo baš i nema smisla zbog mnogih sličnosti u igri. Što se Parga tiče, treba priznati da je za sada uspio ne pokopati momčad. Naravno, kada netko s vještinama za back-up playa igra ulogu startera, to nikada nije pozitivno, ali za sada je Pargo barem odigrao na back-up razini, što je više nego se itko mogao nadati nakon ozljede Irvinga.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Dion Waiters

Donio je energiju na vanjske pozicije, ali pri tome katastrofalno šutira i gubi previše lopti. Sve je to tipično za rookiea koji se tek uči igri i još ni ne zna koja mu je točno uloga u momčadi.

ISPOD OČEKIVANJA – Kyrie Irving, Daniel Gibson

Gibson propada iz sezone u sezonu, što je razumljivo obzirom da nikada nije bio playmaker, a da s godinama sve teže dolazi do šuta osim ako mu netko ne namjesti zicer u spot up situaciji. To nisu vještine koje su potrebne drugoj postavi Cavsa obzirom na očajan izbor playmakera nakon Irvinga. A sam Irving je posebna priča. Ozljede nisu ostavile traga na šutu, koji je i dalje izvanserijski kakav je i bio u rookie sezoni, ali manjak napretka u obrani i organizaciji igre definitivno nije nešto što smo očekivali. Ok, momčad je tanka, ima novog partnera pored sebe s kojim tek treba razviti kemiju, tek je u drugoj sezoni, ali činjenica da u obrani i dalje igra matadora te da gubi lopte u serijama nije ohrabrujuća za iskorak u prvom dijelu sezone. Ozljeda je naravno to dodatno otežala.

28. TORONTO (2425 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Lowry, Davis, Valanciunas

Kyle igra košarku života i nameće se kao pravi lider, a Davis se izgleda ipak odlučio probuditi i izboriti za novi ugovor. Kod rookie centra pak zanimljivo je koliko dugo može ostati na parketu i pri tome naći načina za biti koristan na obje strane. Dobar znak za ubuduće jer rijetkost je da mladi centar sleti u NBA i da prođe bez izraženijih problema s osobnima i kretanjem.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Bargnani, DeRozan

Dva ključna igrača su, gle čuda, šuter koji trenutno ne može zabiti, odnosno all-round atleta bez pravih vještina. Iako su obojica primjerenija sporednim ulogama, u Torontu su zaradili status nositelja. Sretno s tim.

ISPOD OČEKIVANJA - Ross i Fields

Obojica imaju isprike – jedan je rookie, drugi je ozljeđen. Međutim, bez njihovih solidnih partija na koje smo računali prije sezone bok Toronta je prazan, što omogućuje liku poput McGuirea, koji nije u stanju zabiti šut da mu život ovisi o tome, da provodi previše vremena na parketu (srećom, neće više - McGuire je zasluženo ostao bez posla kako bi napravio mjesta za veterana Pietrusa).

29. CHARLOTTE (2195 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Sessions, Walker, Mullens

Možda bi bolje bilo reći cijela momčad igra iznad očekivanja, ali to smo već objasnili lakim rasporedom i činjenicom da je Mike Dunlap od mlade jezgre uspio dobiti maksimalan napor. Ipak, ova trojka je ključna za solidan učinak u napadu. Walker i Sessions su idealan bekovski par za pritisak na loptu koji Dunlap forsira, u napadu su sposobni kreirati za sebe i druge, ali igrati i bez lopte. Nisu sjajni šuteri, ali ta sposobnost da zabijaju na različite načine idealno im je došla u ovom trenutku. Što se Mullensa tiče, on se iz igrača bez role koji pokušava postati stretch četvorka pretvorio u relativnog korisnog košarkaša s (konačno) dovoljno mišića za guranje u postu, ali prije svega košarkaša s dovoljno mekom rukom za pomoći kao pick & pop specijalist i tako otvoriti dodatni prostor Sessionsu i Walkeru za ulaze u sredinu obrane.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Haywood, Biyombo, MKG, Taylor

Dva rookiea su korisna od prvog dana i sjajno su se uklopila u gore-dolje stil koji forsira Dunlap, što smo i očekivali u najavi sezone - bez previše organizirane akcije, mlade i dokazane energetske bombe poput MKG-a i Taylora u stanju su pružiti svoj maksimum. Dva centra su pak u skladu s mogućnostima zauzela reket. Ni Haywood ni Biyombo, jasno, ne bi bili bitan dio rotacije u ozbiljnoj momčadi, ali Haywoodov veteranski pristup i Biyombova pozitivna energija pomažu da se solidna obrana igra na cijelom parketu.

ISPOD OČEKIVANJA – Gordon

Ne radi se o tome da je Ben nešto naročito podbacio u svom revolveraškom stilu igre, nego da za njega tu više jednostavno nema mjesta. Pored Sessionsa i Walkera nema potrebe za dodatnim combo-igračima, a povratkom Hendersona nestati će minuta i na boku. Kako i dalje ne služi kao ništa drugo nego dežurni strijelac, Gordon nema čime preskočiti sve nabrojane na hranidbenom lancu, stoga je njegov učinak prije svega ovisan o tome koliko ga sluša ruka od večeri do večeri.

30. WIZARDS (2105 bodova)

ISPOD OČEKIVANJA – Vesely, Booker, Seraphin

Tri igrača zadatka ovisna o ritmu i prvoj lopti najviše pate u situaciji kada momčad nema poštenog playmakera, a niti šutera da raširi reket. Svakako su razočaranje, ali isključivo brojkama – kada konačno dobiju podrške NBA ligi primjerenije vanjske linije, njihov učinak bi trebao ići prema gore.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Okafor, Ariza

Jasno da bez Walla i Nenea, dvija najvažnije opcije u napadu, nije lako igrati ozbiljnu košarku, ali zar ovoljetna dovođenje dvoje veterana nije prije svega služilo kako bi se rotacija pojačala iskusnim igračima i kako bi se izbjegla katastrofa baš u slučaju da se nešto dogodi nekom od nositelja? Ako je do sada netko i sumnjao u domete dvojice veterana, danas je valjda sve jasno – Ariza je kvalitetan stoper čija vrijednost proporcionalno pada ili raste ovisno o tome koliko od njega zahtijevate u napadu, dok je Okafor u ovoj fazi karijere tek solidan back-up centar kakvih su Wizardsi imali već sasvim dovoljno i prije nego su preuzeli odgovornost za njegov ogromni ugovor.

IZNAD OČEKIVANJA – šalite se?

Naravno da je u ovakvom kontekstu teško nekoga pozitivno istaknuti, ali pokušajmo. Jordan Crawford pokazao je tako solidne combo vještine koje bi mu mogle dodati vrijednost kao opciji s klupe nauči li ikada razlikovati dobar šut od lošega, a Martell Webster pokušava oživjeti karijeru pružajući solidne 3&D partije s klupe.

24Sep/122

RANKING THE PLAYERS, PART SIX (237-306)

Posted by Gee_Spot

DODAVAČI RUČNIKA

237. JOHN LUCAS (Raptors), 19 bodova

U 29-oj godini konačno se, nakon godina lutanja, nametnuo kao NBA igrač - nastavi li šutirati kao lani u Bullsima, bit će pravo bogatstvo kao treći play na rosteru.

238. KIRK HINRICH (Bulls), 19 bodova

Ozljede i godine su učinile svoje, kapetan Kirk je danas prije svega solidan back-up play koji najveći doprinos rezultatima daje u obrambenom dijelu.

239. J.J. HICKSON (Blazers), 19 bodova

Klasični garbage man, skuplja koševe i skokove bez ikakvog značajnog pozitivnog utjecaja na rezultat.

240. JOHN SALMONS (Kings), 19 bodova

Tipični primjer swingmana bez šuta koji se gubitkom brzine (32 godine su na leđima) nije imao na što dočekati jer je u najboljim danima karijere bio solidan u svemu, ali bez izražene vještine.

241. LARRY SANDERS (Bucks), 18 bodova

Dobar obrambeni igrač (kao i većina visokih na rosteru Bucksa), specijalist za banane drvenih ruku u napadu.

242. MARTELL WEBSTER (Wolves), 18 bodova

Ako je ostalo još išta atleticizma u ovom uglavnom ozljeđenom tijelu, Websterove solidne 3&D kvalitete bi trebale doći do izražaja u Washingtonu - na kraju krajeva, iako se kreće kao 40-godišnjak, tek mu je 25 i šansa da postane dio rotacije svakako postoji.

243. RASHARD LEWIS (Wizards), 18 bodova

Pod stare dane sveo se isključivo na šutera iz kuta, a u Miamiu od njega neće ni tražiti ništa više.

244. KELANNA AZUBUIKE (Cavs), 17 bodova

Prije nego je ostao bez koljena i propustio dvije sezone, Azubuike je bio 3&D sila u naletu. Ako je u tijelu ostalo išta nakon dvije godine pauze, mogao bi doći i do rotacijske role na ovako sakatom rosteru.

245. MARRESSE SPEIGHTS (Grizzlies), 17 bodova

U prvoj sezoni s ozbiljnom minutažom pokazao se kao pick & pop opcija bez popa, ali barem nije izgubio osjećaj za skok.

246. HAMED HADDADI (Grizzlies), 16 bodova

Pokretni i prije svega visoki centar bio je kvalitetan R&D igrač u svojim limitiranim minutama.

247. ELLIOTT WILLIAMS (Blazers), 16 bodova

Jedan od rijetkih mladih igrača Blazersa koji je pokazao naznake NBA talenta, Williams je prve dvije sezone proveo uglavnom van parketa (koljeno u rookie sezoni, rame u drugoj), a slična ga sudbina čeka i u trećoj (prije nekoliko dana izdala ga je Ahilova tetiva). Kakav tragičan lik.

248. DANIEL GIBSON (Cavs), 16 bodova

LeBronov nekadašnji pajdaš još uvijek je solidna 3&D opcija za dvojku, jasno u limitiranim minutama.

249. OMRI CASSPI (Cavs), 16 bodova

Casspi je izgleda novi Saša Pavlović, igrač za Euroligu koji će ostvariti dugu NBA karijeru na račun jedine vještine - borbenosti u obrani.

250. NIKOLA VUCEVIC (Magic), 16 bodova

Rookie centar pokazao je dobre skakačke instinkte u NBA premijeri.

251. DAEQUAN COOK (Thunder), 16 bodova

Cook je trebao biti prva 3&D opcija s klupe, ali u dvije sezone pored Duranta i društva pokazao se velikim razočaranjem. Mislim, ako ne možeš zabiti tricu bar prosječnim ligaškim učinkom u ovakvoj momčadi, što možeš? Bodove mu donose uglavnom solidne obrambene brojke.

252. ANDRAY BLATCHE (Nets), 16 bodova

Blatche je zadnjih par sezona bio jedno od beskorisnijih tijela u košarci, s negativnim učinkom u svim kategorijama. Netsi su toliko očajni za bilo kakvom klupom da im preostaje samo nadati se kako je u njemu ostalo još nešto od igrača od prije 3 godine kada je barem bio solidna prijetnja s poludistance.

253. KENDRICK PERKINS (Thunder), 16 bodova

Sam Presti trpa roster mladim centrima kako bi što bezbolnije podnio Perkinsov odlazak iduće ljeto nakon što ga amnestiraju, a sistem kaže da razloga za paniku nema - Perk je tako neučinkovit igrač na oba kraja parketa (posebno bole mizerne skakačke brojke), da je već sada u kategoriji i s Aldrichem i Ortonom. Drugim riječima, njegov učinak bit će itekako lako nadoknaditi, bez obzira što Scott Brooks pričao o iskustvu i pozicionoj obrani.

254. AL FAROUQ-AMINU (Hornets), 15 bodova

Mlado krilo lani je konačno pokazalo da pripada u NBA razinom energije koju je donosilo u skok i obranu, ali pristup značajnijim rolama blokirat će mu nedostatak šuta.

255. ERIC MAYNOR (Thunder), 15 bodova

Solidan back-up play koji se vraća nakon ozbiljne ozljede koljena, koja bi dodatno mogla ograničiti njegove ionako skromne resurse u pogledu atleticizma, inače iskoristiv kreator i šuter.

256. WILLIE GREEN (Clippers), 15 bodova

Volume scorer s poludistance (valjda najmanje učinkovita kombinacija u košarci), čekat će svoju priliku na par bljeskova tijekom sezone.

257. RONNY TURIAF (Clippers), 15 bodova

Njegova energija danas rezultira tek solidno obavljenim poslom u skoku, samim time i manje je zarazna - dok se mogao odlijepiti od poda i dok je igrao obranu, bio je igrač za popunu klupe kojega bi svatko poželio (u Miamiu nisu ni trepnuli kada je odlučio otići).

258. GREG STIEMSMA (Wolves), 15 bodova

Nepokretni skakač koji će zabiti svoju kvotu zicera. U Minnesoti se nadaju kako su problemi sa stopalima donekle sanirani te da će Stiemsma konačno moći odigrati nešto što nalikuje lateralnoj obrani.

259. JAN VESELY (Wizards), 14 bodova

Ne može imati goru sezonu od lanjske, to je sigurno, ali hoće li njegova all-round nedefinirana igra ikada uspjeti biti korisna na ovoj razini, to je pitanje na koje ćemo dobiti nešto jasniji odgovor na kraju iduće godine.

260. GLEN DAVIS (Magic), 14 bodova

Stup koji ne skače i koji troši previše lopti bio bi solidan podizač energije kada bi tu energiju donosio sa sobom svaki dan, a ne samo nekoliko puta po sezoni.

261. FRANCISCO GARCIA (Kings), 13 bodova

Nekadašnji all-round swingman danas je isključivo smetalo u obrani, a i na salary capu Kingsa.

262. ROBIN LOPEZ (Hornets), 13 bodova

To da jedan brat Lopez ne skače i ne igra obranu nije nikakvo čudo. Robinov problem je taj što, za razliku od brata, u napadu živi isključivo od otpadaka.

263. JORDAN HILL (Lakers), 13 bodova

Nema ruke (naznake nekakvog šuta s dva metra su se tu i tamo pojavile, ali ne vidi suigrače ni kada nose fluorescentne majice za slučaj prometnih nesreća), a niti pojma o tome kako se kretati u obrani, ali zato skače kao lud.

264. TYRUS THOMAS (Bobcats), 13 bodova

Za njega vrijedi sve što i za Hilla, samo uz napomenu da ne skače kao lud jer ga nije briga. Šteta, nekada je energijom i kombinacijom blokada i ukradenih bio u stanju maskirati sve nedostatke talenta.

265. GARY FORBES (Rockets), 12 bodova

NBDL otkriće Nuggetsa odigralo je solidnu sezonu u Raptorsima, nametnuo se kao prava 3&D opcija za obje bočne pozicije, sada je samo pitanje kako će doći do minuta u Houstonu pored svih dokazanih veterana i mladića u naletu na dvojci i trojci.

266. TOBIAS HARRIS (Bucks), 12 bodova

Solidan strijelac na malom krilu sposoban igrati licem i leđima košu, ali bez obrambenog elementa koji bi mu donio prednost pred konkurencijom.

267. JARED JEFFRIES (Blazers), 12 bodova

Još uvijek solidan stoper, valjda jedini igrač u ligi uz Mbah A Moutea koji će u sezoni dobiti priliku braniti svih 5 pozicija.

268. SHAUN LIVINGSTON (Rockets), 12 bodova

Nekada velika playmakerska nada, nakon ozljede koljena Livingston životari na račun 3&D učinka i prije svega sposobnosti da jednako mlako igra na pozicijama 1, 2 i 3.

269. CHRIS WILCOX (Celtics), 11 bodova

Pojam garbage mana, Wilcox će uvijek zabiti svoju kvotu zicera i uhvatiti svoju kvotu skokova, bez ikakvog pozitivnog utjecaja na rezultat.

270. JAMES JONES (Heat), 11 bodova

Obzirom da u zadnjih 3-4 godine doslovno nije ušao u prostor između obruča i linije za tri, Jonesa možemo proglasiti specijalcem nad specijalcima. Dok može zabiti tricu i trčati u obrani, u stanju je biti koristan kao peti bočni u rotaciji.

271. DANIEL ORTON (Thunder), 10 bodova

Mladi centar je doveden kao jedan od potencijalnih nasljednika Perkinsu, a iz limitirane minutaže u Orlandu jedino se mogu istaknuti njegove solidne obrambene brojke. Treninzi s Dwightom su valjda donijeli nekakavu korist.

272. VLADIMIR RADMANOVIĆ (Bulls), 10 bodova

Taman kada su svi pomislili da je pokojni, Vlad je lani izvukao solidnu šutersku sezonu iz rukava. Dok pogađa svoju kvotu trica iz kuta, može poslužiti u rotaciji.

273. HAKIM WARRICK (Hornets), 10 bodova

Warrick je visoki igrač s brojkama beka (i to ne baš kvalitetnog), a o njegovim limitima vam dovoljno govori sljedeći podatak - tip je pick & pop specijalist koji nije uspio odraditi solidnu pick & pop rolu čak ni uz Stevea Nasha.

274. COLE ALDRICH (Thunder), 9 bodova

Drvo koje čeka svoju priliku, ako je i dočeka sve su šanse da je u pitanju tek još jedan garbage man. Opet, obzirom na visinu i masu (i boju kože), nema sumnje da ga čeka duga NBA karijera.

275. JASON MAXIELL (Pistons), 8 bodova

Nekada je bio podizač energije, danas tek veteran koji skače i čeka da mu istekne masni ugovor s Pistonsima kako bi negdje mogao igrati za minimalac.

276. KWAME BROWN (Sixers), 8 bodova

Ako maknemo na stranu činjenicu da se radi o prvom picku drafta, dakle ako zanemarimo očekivanja, Brown je sasvim solidan igrač za zaokružiti rotaciju visokih koji će svojom masom uredno kupiti osobne i poneki skok.

277. NAZR MOHAMMED (Bulls), 8 bodova

U nekada solidnom skupljaču brojki danas nije ostalo gotovo ništa. 34 godine su na leđima i Nazr uglavnom tek kupi skokove koji mu padaju u ruke.

278. JOSH MCROBERTS (Magic), 8 bodova

McRoberts bi bio dobar garbage man (ima solidnu ruku i voli trpati) kad bi mogao uhvatiti skok. Nažalost, kako boluje od bolesti bijelog čovjeka zbog koje se nije sposoban odlijepiti od poda, njegova rola i u Orlandu uglavnom će se ticati dodavanja ručnika i energetskih napitaka.

279. JAJUAN JOHNSON (Rockets), 7 bodova

Žgoljavi pick Celticsa nije uspio u NBA prenijeti pick & pop igru s NCAA razine, a u Houstonu će teško do prilike da dokaže kako je nešto više od aktivnog igrača u obrani i skoku.

280. ROGER MASON (Hornets), 7 bodova

Mason još uvijek može poslužiti kao 3&D opcija na boku, iako su Hornetsi jasno dali do znanja da su ga angažirali prvenstveno zbog njegovih liderskih kvaliteta izvan parketa (Mason je jedan od vođa sindikata igrača i kao takav idealan za mentorstvo nad mladim rosterom).

281. A.J. PRICE (Wizards), 7 bodova

Treći play u Pacersima dobit će priliku izboriti se za poziciju drugoga u Washingtonu. Obzirom na mizeran šut, sistem jedinu njegovu vrijednost vidi u obrambenim zadaćama.

282. DAHNTAY JONES (Mavs), 7 bodova

Solidan šuter za tri koji bi u Dallasu trebao grijati klupu pored gužve na bočnim pozicijama.

283. SHELVIN MACK (Wizards), 6 bodova

Zanimljivo kako Mack ima iste karakteristike kao i konkurent mu za poziciju back-up playa Price - jedina njegova vrijednost krije se u žilavoj obrani. Zanimljivo i kako Wizardsi kao po defaultu nalaze ove igrače bez šuta da njima okruže franšizni talent koji nema šut. To se zove vizija.

284. ALAN ANDERSON (Raptors), 6 bodova

Legenda Eurolige konačno je dočekala NBA šansu - iako je već u poznim godinama, u Torontu bi trebao imati solidan 3&D učinak kad god se dokopa parketa.

285. QUINCY PONDEXTER (Grizzlies), 6 bodova

Stoper skromnog talenta koji je lani dobio previše minuta.

286. JERMAINE O'NEAL (Suns), 6 bodova

Jedini razlog zbog kojega Jermaine još nije u mirovini krije se u njegovoj želji da osjeti magične ruke doktorskog osoblja Sunsa. Ali, čak ni oni ne mogu od njega napraviti ništa više od još jednog visokog tijela koje stoji u reketu i smeta.

287. JORDAN CRAWFORD (Wizards), 6 bodova

Kriminalni volume scorer kojem pod hitno trebaju combo minute kako bi se zadržao u ligi (pored svih ovih mlitavih "playmakera" koje su okupili u Washingtonu, zašto ne pokušati s Crawfordom kao zamjenom Wallu, teško da može biti manje učinkovit).

288. STEVE BLAKE (Lakers), 5 bodova

Još jedan pokojnik koji se uporno održava u ligi šutom za tri.

289. TONEY DOUGLAS (Rockets), 5 bodova

Combo bek koji je lani totalno potonuo u Knicksima, ranije brojke govore da bi mogao biti solidna opcija s klupe, ali upitno je koliko će šanse imati u Houstonu za povratak na takve staze.

290. AARON BROOKS (Kings), 5 bodova

Zvrk koji je definitivno kvalificiran biti back-up play u ligi, problem do sada je uglavnom bila mizerna šuterska učinkovitost.

291. MARQUISE DANIELS (Bucks), 4 boda

All-round swingman pod stare dane prije svega je stoper koji ne guši napad, a sklonost ozljedama i loš šut dodatnu mu ograničavaju minute. Bucksi su ga potpisali prije par dana kao praktički besplatno osiguranje za slučaj da se nešto dogodi Dunleavyu oko čijih asistentskih kvaliteta se vrti igra druge postave (liga ovakvim veteranima osigurava najveći dio plaće tako da klub nema što izgubiti, osim mjesta na rosteru kojega su možda mogli ponuditi nekom mlađem igraču s potencijalom).

292. JEFF PENDERGRAPH (Pacers), 4 boda

Jednodimenzionalni skakač.

293. JOSH CHILDRESS (Nets), 4 boda

U pokušajima da pronađu iskru s klupe, Netsi su potpisali svakog dostupnog beskorisnog veterana, pa tako i Childressa, čovjeka koji u naponu snage nije uspio izboriti značajniju ulogu niti u Euroligi. S godinama izgubio je čak i stopersku vrijednost tako da danas doslovno nema vještine koju bi momčad mogla koristiti.

294. REGGIE JACKSON (Thunder), 4 boda

Back-up play koji pojma nema kako igrati poziciju, volume scorer koji nije u stanju zabiti ništa od onoga što si kreira. Gore od rookie sezone ne može, sjajne fizikalije trebale bi se pobrinuti barem za minimalni napredak.

295. MALCOLM LEE (Wolves), 3 boda

Pokazao naznake da bi mogao biti solidan igrač u kalupu Landrya Fieldsa.

296. CHRIS DUHON (Lakers), 2 boda

Kao treći play, Duhon je u idealnoj situaciji. A to što će vrlo vjerojatno zadnju sezonu u NBA odigrati baš u Lakersima simpatično je iz još nekih razloga. Prvo, zato što su rijetki oni koji ne bi bili u stanju oteti Blakeu minute (Duhon je jedan od tih). Drugo, zato što je Duhon ne samo trenutnom razinom talenta, nego čak i dobrim dijelom fizički, klon Dereka Fishera (3&D playevi bez kreativnog gena koji mogu ponuditi tek povremenu tricu).

297. SEBASTIAN TELFAIR (Suns), 2 boda

Kao back-up play, Telfair je blago rečeno rizik. Ne otme li mu Kendall Marshall posao do kraja sezone, nešto gadne ne štima s NCAA ligom.

298. QUENTIN RICHARDSON (Magic), 2 boda

Nekadašnji 3&D igrač danas nije u stanju prezentirati ni 3 ni D osim u rijetkim trenutcima, a i to gotovo nikada zajedno.

299. ETWAUN MOORE (Magic), 1 bod

Combo bek koji se muči s vlastitom realizacijom, ali ima potencijal glede sposobnosti branjenja obje vanjske pozicije.

300. WAYNE ELLINGTON (Grizzlies), 1 bod

Kada bi umjesto dugih dvojki zabio poneku tricu viška, možda bi mogao i oteti ulogu back-up swingmana Pondexteru obzirom na solidne obrambene brojke koje je imao u Minnesoti (jedini je problem što igra isključivo na dvojci).

301. REGGIE EVANS (Nets), 1 bod

Evans je fenomen jer se njegova igra sastoji od doslovno pola dimenzije - čovjek skače samo u napadu. I to je to.

302. MARKIEFF MORRIS (Suns), 1 bod

Možda bi se mogao razviti u solidnu pick & pop opciju kada bi uspio skakati bolje od beka.

303. CHRIS SINGLETON (Wizards), 1 bod

U Washingtonu smatraju da u njemu imaju potencijalnog stopera, ali brojke se s tim za sada baš i ne slažu.

304. BISMACK BIYOMBO (Bobcats), 1 bod

Centar budućnosti morat će još pričekati dok budućnost dođe. Ako ništa drugo, ove sezone će barem imati lakši posao pored veterana poput Haywooda te će se moći koncentrirati na ono što radi dobro, a to je u ovoj fazi karijere jedna stvar - skakanje.

305. CHUCK HAYES (Kings), 1 bod

Hayes je zanimljiv igrač jer ima samo dvije vještine - prva je masa koja mu pomaže da se gura u reketu s višim igračima, a druga je osjećaj za asist. Nažalost, zabiti može samo slučajno, a godine i ozljede lišile su ga i ono malo skočnosti, tako da teško može vidjeti dovoljno minuta da se iskaže kao originalna D&A kombinacija na četvorci ili petici.

306. JULYAN STONE (Nuggets), 0 bodova

Solidan u svemu, dobar u ničemu, Stone je dobro rješenje za petog beka u rotaciji jer može poslužiti i kao treći play, ali i kao dodatni stoper na boku.

26May/120

AMNESTY NATIONAL

Posted by Gee_Spot

Sinoć nije bilo nikakve tekme (jutros sam se probudio u 5 i nisam znao što sa sobom), ali, obzirom da je ona birokratska strana lige ponekad skoro jednako zanimljiva kao sama igra, iskoristimo ovaj dan da se pozabavimo amnestijom, odnosno potencijalnim kandidatima na koje bi se ova klauzula uključena u novi kolektivni ugovor mogla odnositi. Stvar je u principu jednostavna – obzirom da je NBA liga u kojoj imate maksimalno 5 franšiznih igrača na 30 momčadi i obzirom da je košarka igra u kojoj pojedinac ima veći utjecaj na rezultat nego u ijednom drugom momčadskom sportu, GM-ovi i vlasnici često su prisiljeni pretplatiti osrednje igrače u potrazi za nositeljima.

Nije da ih to oslobađa odgovornosti za loše poteze, ali ipak treba uzeti u obzir kontekst vječno slabe ponude naspram ogromne količine dolara koja se treba potrošiti. Uglavnom, amnestija daje šansu svakoj momčadi da se riješi jednog lošeg ugovora (i tako padne ispod granice salary capa ili barem poreza na luksuz), pod uvjetom da je nastao u doba prošlog kolektivnog ugovora te da je igrač u to vrijeme bio na rosteru kluba koji amnestiju koristi (naknadnim tradeovima ta povlastica se gubi).

Žurbe nema pošto se ona može iskoristiti do isteka najnovijeg kolektivnog ugovora (valjda, jer taj detalj kao i mnogi drugi oko amnestije neće biti poznati dok doktor salary capa Larry Coon ne objavi novi vodič kroz CBA), a jedan detalj je bitan za istaknuti. Svaki amnestirani igrač bit će podvrgnut dražbi (kao što je bio slučaj s Billupsom na početku ove sezone), a klub koji ponudi najviše dužan ga je plaćati ponuđeni iznos onoliko godina koliku mu traje amnestirani ugovor (razliku između originalnog iznosa i nove plaće namiruje stari klub). U slučaju da nitko ne posegne za amnestiranim igračem (slučaj Roy), njegovu ugovorenu plaću u cjelosti plaća bivši klub.

Ima još milijun sitnica koje u određenim slučajevima mogu biti bitne, ali za većinu lige i posebice za nas, koji razbijamo glavu oko ovoga, ove osnove su sasvim dovoljne. Stoga, bacimo se na pregled svih 30 momčadi i nađimo 30 kandidata.

ATLANTA

Amnestija valjda postoji zbog ovakvih franšiza, konkretno ugovora kojega su Hawski dali Joeu Johnsonu. Obzirom da je ova momčad odavno dosegla svoj plafon i da Johnson s godinama postaje sve manje bitan igrač, realno je očekivati da će ga negdje tijekom iduće 2-3 sezone Hawksi otpisati. Jasno, pod uvjetom da njegov učinak počne strmoglavo padati.

U slučaju da Joe nastavi igrati solidno, amnestiranje kako bi se dovela gomila novih loših ugovora nema smisla, jer bi se u tom slučaju plaćalo duplo za jednaku osrednjost. Kako god okrenuli situaciju, sudbina Hawksa vezana je uz njihovog veterana – čak i ako se odluče za potpuni rebuilding, Johnsonov ugovor mogao bi poslužiti kao zaštitna mreža (slučaj Wizardsa kojima Lewisov ogromni ugovor omogućuje da ne preplaćuju veterane prilikom početnih faza slaganja momčadi).

Druge opcije? Amnestiranje Pachulie ili Williamsa ovoga ljeta ne bi donijelo nikakvu praktičnu korist jer momčad je iznad salary capa, a ispod granice poreza, pa eliminacija jednog od ova dva veterana na relativno skromnim ugovorima ne bi pomogla pri dovođenju kvalitetnijih igrača, osim što bi eventualno uštedila vlasnicima nekoliko milja koje su u kontekstu playoff momčadi nebitne.

BOSTON

Celticsi nemaju lošeg ugovora i praktički, osim ako ovo ljeto ne amnestiraju Piercea (a neće jer jezgra Rondo-Garnett-Pierce još uvijek ima više smisla od bilo čega drugoga što mogu dobiti putem tržišta), vrlo vjerojatno neće ni koristiti ovu opciju.

BROOKLYN

Potrošili su je na Travisa Outlawa, kojem su godinu dana ranije poklonili pet godina predug ugovor. Majstori.

CHARLOTTE

Imaju mogućnost birati (Diop), ali otpis Tyrusa Thomasa čini se logičnim i jedinim pravim potezom. Što zbog ozljeda, što zbog odnosa prema treneru i igri, a što zbog vlastitih limita, Thomas je odigrao jednu od najgorih individualnih sezona u povijesti lige, barem kada su igrači s ovakvim pedigreom (4. pick drafta) i plaćom u pitanju (26 milja za iduće tri sezone). Obzirom na iskazani neprofesionalizam, Bobcatsima ne ostaje ništa drugo nego slati mu čekove iduće tri godine, uz nadu da neće proigrati u nekoj budućoj momčadi koja ga angažira za minimalac.

CHICAGO

Za Boozerov ugovor vrijedi isto što i za Johnsonov, zbog ovakvih igrača amnestija je i uvedena. Ali, postoji jedna bitna razlika – Hawksi ne dobivaju ništa ako se odreknu Johnsona jer nemaju spremnu jezgru koja može podnijeti veći igrački teret bez drastičnih padova (Johnson je izuzetno bitan igrač na obje strane parketa), niti su atraktivna opcija eventualnim slobodnim igračima. Bullsi pak mogu bez problema nadomjestiti Boozera povećanom minutažom Gibsonu i Asiku, a treba računati i na puno veći potencijal momčadi (Rose faktor) koji je u stanju privući slobodne igrače.

Također treba uzeti u obzir da bi eventualnim amnestiranjem Boozera Bullsi izbjegli plaćanje poreza na luksuz dogodine, što je stavka od izuzetnog značaja vlasniku Reinsdorfu koji ne voli poklanjati novac. Doduše, amnestijom Boozera napravio bi nešto slično, stoga je najrealnija prognoza za Chicago da amnestije neće ni biti.

CLEVELAND

Potrošili su je na Barona Davisa, kojem će čekovi itekako dobro doći iduće sezone (Cavsi su mu dužni još oko 15 milja) dok se oporavlja od uništenog koljena i vjerojatno pozdravlja od lige.

DALLAS

Cuban je napravio gomilu sjajnih poteza kojima je pomogao stvoriti prvaka, ali i još više loših, tijekom svih ovih godina u kojima je pokušavao kupiti naslov. Jedan od najgorih mu je produživanje ugovora s back-up centrom poput Haywooda. Ok, ljudi koji se mogu gurati 1 na 1 s Howardima i Bynumima ovog svijeta mogu se izbrojiti na prste jedne ruke, ali skoro 40 milja na 4 sezone za takav profil igrača je jednostavno previše. Obzirom na skorašnji lov na Derona, možda i Dwighta, Haywoodova amnestija više čak ni nije čin zdravog razuma, već jednostavno nužnost kako bi se oslobodio prostor na salary capu i omogučila konkurentnost.

DENVER

Al Harrington je do ove sezone bio očiti izbor, ali obzirom na kvalitetne partije i činjenicu da mu zadnje dvije godine ugovora nisu u cjelosti garantirane, u prvi plan dolazi Birdman. To što ga Karl nije koristio u playoffu zbog najnovijih problema sa zakonom samo po sebi implicira da bi se Nuggetsi mogli riješiti problematičnog centra i dodatni prostor uložiti u novi ugovor McGeeu.

DETROIT

Villanueva je očit izbor, čovjek jednostavno nije u stanju ostati u komadu, a, čak i u danima kada je bio u stanju spojiti niz utakmica, nije bio ništa više od stretch četvorke s klupe koja ne igra obranu i praktički pojma nema o potrebama organizirane košarke. Doduše, obzirom da će Dumars požuriti pretplatiti novog igrača koji se po ničemu ne uklapa u momčad, možda njegova amnestija ne donese ništa dobro Pistonsima koji su mu u svakom slučaju dužni 16 milja za dvije sezone, svejedno proveo ih na klupi ili negdje na plažama Kariba.

GOLDEN STATE

Jedan od najblesavijih poteza ove sezone bio je odluka Warriorsa da amnestiraju Charliea Bella i njegov smješni ugovor te si tako još dvije godine ostave na vratu uteg zvan Andris Biedrins. Obzirom da planiraju složiti playoff momčad u ekspresnom roku, razlika između Bella i Biedrinsa omogučila bi im taman toliko prostora na salary capu da potpišu Brandona Rusha ili nekog drugog veterana koji im može pomoći odmah.

HOUSTON

Ne uspiju li u nekom tradeu (za Pau Gasola) plasirati Scolu, a nastavi li se Luisov drastični pad u pogledu fizikalija (iako je teško zamisliti da se može biti još sporiji i još manje skočan od sadašnje razine), Argentinac se nameće kao logičan izbor za amnestiju obzirom na godišnju gažu od 10 milja kojom zakrčuje salary cap minimalno iduće dvije sezone.

INDIANA

Oni su svoju iskoristili odmah kako bi se riješili Jamesa Poseya, što je u redu jer, obzirom kako Bird pažljivo radi od tučnjave u Detroitu, ni nemaju drugog ugovora koji bi im predstavljao naročiti teret.

CLIPPERS

Konačno prilika da se završi era Ryana Gomesa (Jordan i Butler su, nažalost, nedodirljivi jer su dobili nove ugovore po svježem kolektivnom).

LAKERS

Mogu se praviti pametni pa otpisati Blakea (i pritom uštedjeti popriličnu svotu obzirom na trostruki porez koji će morati plaćati zbog toga što se nalaze 15 ili više milja iznad granice poreza na luksuz – npr. ako maknete Blakeove dvije godine po 8 milja nećete uštedjeti samo tih 8 milja, već vrlo vjerojatno još i dodatnih 16 milja poreza) ili jednostavno čuvati ovu opciju kao osiguranje do isteka Kobeovog ugovora.

Mislim, obzirom da je Bryant potpisao pod starim uvjetima kada je bilo moguće pretplatiti veterane franšizne vrijednosti, njegova plaća doslovno iznosi pola salary capa i, u slučaju ozljede ili drastičnog pada učinkovitosti, Lakersima bi amnestija mogla poslužiti kao određena polica osiguranja od puno veće propasti (amnestija Bryanta ne bi zasigurno naišla na odobravanje javnosti, ali lutrijski roster u doba nikad veće popularnosti lige imao bi još veće posljedice na biznis).

MEMPHIS

Nemaju koga otpustiti, nositelji jedu salary cap, a sporedni igrači su ionako na minimalcima. Koristit će je samo u slučaju da se Rudy ili Zach raspadnu, što nije isključeno obzirom na ogromne novce uložene u petorku i minimalne uložene u ostatak rostera.

MIAMI

LeBatard je imao sjajnu ideju – Heat mora napraviti novi post-Decision party, svojevrsni "Decision 2", na kojem bi fanovi spuštanjem ili dizanjem palca odlučivali koga amnestirati – Haslema ili Millera. Obzirom na Millerovo zdravstveno stanje i kultni status kojega Haslem uživa u Miamiu (a koji se popeo na nove visine nakon što je nokautirao Hansbrougha), bojim se da su Mikeovi dani u ligi odbrojani jer plaćati porez na luksuz zbog igrača koji nije u stanju pomoći nema previše smisla.

MILWAUKEE

Njihova amnestija ima ime i prezime, zove se Drew Gooden i pitanje je samo hoće li je upotrijebiti ovoga ljeta ili će čekati iduće.

MINNESOTA

Darko. Odmah, sada. Da se pita Adelmana, jučer.

NEW ORLEANS

Prvi korak u rebuilding bio je izuzetan, salary cap je očišćen te su Hornetsi ostali sa samo dva problematična ugovora – 15 milja koje za iduće dvije godine duguju Arizi, odnosno 28 koje u istom vremenskom periodu treba isplatiti Okaforu. Ariza i dalje nudi solidan omjer uloženog i vraćenog, ali Okaforov ugovor je besmisleno visok za tako limitiranog igrača i amnestija je moguća, pogotovo ako nova uprava odluči potrošiti dobar dio salary capa na Erica Gordona i poneko veteransko pojačanje. Odluče li se za nešto blaži rast i izgradnju nove jezgre kroz draft i dva picka prve runde koja imaju na raspolaganju ove godine, Okaforov ostanak ima smisla kao regulator minimalne potrošnje (po novom kolektivnom franšiza mora potrošiti minimalno 85% salary capa).

NEW YORK

Iskoristili su svoju amnestiju na Chaunceya Billupsa, zahvaljujući čemu su potpisali Chandlera, ali i ostali bez mogućnosti da se u bližoj budućnosti riješe Amarea i njegovog upitnog zdravstvenog statusa. Kao i obično, nisu dugoročno planirali, tako da sve priče oko toga što su mogli ili nisu u biti i nemaju smisla. Knicksi prvo pucaju, a onda pitaju u koga (uglavnom u sebe).

OKLAHOMA

Presti je izgradio izuzetnu momčad izuzetne financijske strukture (ugovor potpisan s Collisonom koji se iz godine u godinu smanjuje jedan je od svjetlih primjera), momčad koja će u probleme doći tek kada bude trebalo matchirati ponude za Ibaku i Hardena. Upravo tada bi i ova klauzula mogla poslužiti kako bi se izbrisale zadnje dvije godine Perkinsova ugovora (2 x 9 milja) i kako bi se u tu rupu pokušao ugurati barem jedan od dva mlada talenta.

ORLANDO

Potrošili su svoju amnestiju na Arenasa, čovjeka zbog kojega je praktički ova opcija i unesena u novi kolektivni ugovor. Samo, kako Gilbert već ima svoju klauzulu (koja spriječava preplaćivanje igrača draftanih u drugom krugu koji igraju za minimum), ova nova iznimka ostala je bez imena pa je tako poznata samo kao Amnestija umjesto kao Pravilo Gilberta Arenasa.

PHILADELPHIA

Ako misle nastaviti napredovati, zadržati u klubu solidne visoke igrače poput Allena (rookieu su dali očajan ugovor od samo jedne godine, a sada već vrijedi puni iznos midlevela) i Hawesa te eventualno konkurirati na tržnici (možda u lovu na Dwighta Howarda), jednostavno moraju amnestirati Eltona Branda koji sa svojom opcijom od 18 milja predstavlja ogroman problem.

PHOENIX

Salary cap situacija im je pod kontrolom, ali uvijek mogu amnestirati neki od loših ugovora kojega su podijelili zadnjih godina. Birajte između Childressa, Warricka ili Fryea, koga god da izaberete nećete pogriješiti.

PORTLAND

Potrošili su svoju amnestiju na Brandona Roya prije negu su se slova na novom kolektivnom ugovoru stigla osušiti. Valjda vraćaju milo za drago karmi.

SACRAMENTO

Znate tko je najbolje plaćeni igrač na rosteru Kingsa? John Salmons. Takav apsurd bi se morao prekinuti odmah, pitanje je samo postoji li danas u ovoj organizaciji potrebna količina novca kojom se ovakav potez može platiti.

SAN ANTONIO

Richard Jefferson je bio jedina moguća žrtva amnestije, ali nakon što su ga poslali u Golden State praktički su ostali bez opcija. Spursi bez opcija, to je rečenica koja može imati smisla samo u ovakvom kontekstu.

TORONTO

Ova grozota od rostera koju je okupio Colangelo ipak se kreće nabolje, nemaju financijskih utega, a svojevrsni paradoks je što se Bargnani, usprkos najboljoj sezoni karijere, čini kao jedina potencijalna žrtva amnestije. Jednostavno, 32 milje koje mu duguju za iduće 3 sezone malo su previše za stretch četvorku, pa ako dođe do nekih pomaka nabolje u pogledu pojačanja, prijevremeni raskid s Talijanom ne bi trebao biti iznenađenje.

UTAH

Amnestija im dolazi kao naručena da raskinu ugovor s Rajom Bellom, koji je većinu sezone proveo natežući se s trenerom Corbinom. Raja danas više nije ni sjena nekadašnjeg 3&D majstora iz najboljih dana Sunsa, a očito nije ni veteran spreman pomoći mladima da stasaju. Stoga, iako nije u stilu Jazza plaćati nekoga da ne igra, ovo se čini kao neizbježan potez.

WASHINGTON

Lewisova plaća je izuzetno korisna za momčad u rebuildingu jer pokriva dobar dio salary capa i garantira minimum potrošnje za plaće (a ionako mu nije garantirano svih 20 i nešto milja), tako da se puno logičnijim potezom čini amnestiranje Blatchea. Čovjek je omražen kod navijača, nijedan drugi klub ne želi posegnuti za njegovim očajnim ugovorom i još gorim karakterom, stoga se amnestija i brisanje iz salary capa tih njegovih 25 milja kroz iduće tri sezone čine neminovnim potezom, možda čak i veće simboličke važnosti nego konkretne financijske koristi.

25Feb/1211

THE 2012. NO-STAR GAME

Posted by Gee_Spot

Peti po redu izbor No-star predstavnika donosi gomilu dežurnih krivaca, zbog čega sam od ove sezone odlučio pored imena igrača navesti i godinu (ili godine) u kojoj/kojima je već bio biran među odabrane. Kriteriji su klasični, dakle prednost se daje onim košarkašima koji svojim igrama ove sezone štete momčadi, ne opravdavaju ugovore ili povjerene uloge. Tu su i oni čije igre ostavljaju gorak okus u ustima, točnije oni koji talentom ne bi smjeli biti dio NBA lige, a što im je minutaža i rola u rotaciji veća, to su veće šanse da završe među 24 predstavnika.

WEST

PG – RAYMOND FELTON

Zbog njegovog očajnog šuta, nepostojeće obrane, previše izgubljenih lopti i totalne neaktivnosti na parketu, Blazersi su osuđeni igrati ovakvu napornu sezonu bez startnog playa. Nekada primjer prosječnosti, Felton je danas jedva vrijedan minuta s klupe. Ali, njegov pad produktivnosti nije ono najfascinantnije u cijeloj priči. Čovjek je u najboljim godinama (27) i upravo mu ističe ugovor, a dozvolio si je ući u sezonu apsolutno nepripremljen i s gomilom kilograma viška. To govori više od ijedne promašene trice ili izgubljene lopte. Tko nakon ovakvog izdanja odluči dati kineskoj verziji Barona Davisa ključeve momčadi u ruku, taj je za ludnicu. Felton posjeduje solidan playmakerski talent i nakon pravih priprema dogodine bi mogao nekome pomoći, ali isključivo u ulozi s klupe.

SG – WES JOHNSON

David Kahn je imao sreće s Rubiom, ali potrošeni četvrti pick drafta na ovakvog igrača danas ostavlja dojam nuklearne katastrofe (primjera radi, nakon Johnsona birani su Cousins, Monroe i George, da spomenem samo potencijalne buduće all-star igrače). Umjesto da bude dio buduće uspješne jezgre, Johnson je najobičnije beskorisno smetalo poprilično iritantne osobnosti (uvijek se cereka, posebice kad promaši otvoreni šut ili izgubi loptu). Iako ga gledam već 34 utakmice, moram priznati da nisam uočio ni jednu jedinu kvalitetu koju bi mogao pretočiti u NBA karijeru. Kad je potrošio pick na NCAA veterana (Wes već ima 24 godine, a ovo mu je tek druga sezone u NBA), Kahn je valjda računao kako dobiva solidnu buduću 3&D opciju za popuniti petorku oko Lovea i Rubia, ali u tome i jeste problem. Trošiti tako visoki pick drafta na profil igrača kakvog doslovno možeš pronaći u svakoj NBDL momčadi besmisleno je. Uostalom, najbolje će to osjetiti Wolvesi ovog ljeta kada preplate Raya Allena ili sličnog veterana samo kako bi konačno na rosteru imali swingmana koji može zabiti otvoreni šut.

SF – RON ARTEST (2011)

Ron je promijenio ime, ali ne i činjenicu da je drugu godinu za redom završio na no-star rosteru. Trenutci u kojima bljesne su sve rijeđi i rijeđi, a ona prepoznatljiva borbenost kao da je nestala s imenom. Bez vatre, njegov all-round učinak ne postoji, a ionako klimav šuterski (anti)talent danas je potonuo na razine koje vrište da je vrijeme za mirovinu.

PF – LAMAR ODOM

Nikada ne bi očekivao da će Odom završiti u ovakvom društvu, ali njegove igre ove sezone ne ostavljaju mogućnost izbora. Šuterski je kriminalan, bez ideje u napadu i bez srca pod košem. Ostavlja dojam nekoga tko uopće ne želi biti tu gdje jeste i raditi to što radi, pa se očekivanja u bolje partije nakon all-star pauze čine iluzornima.

C – KENDRICK PERKINS

Perk još uvijek jednu stvar radi izuzetno dobro, a to je guranje pod košem. Njegova poziciona obrana i veteranska svjesnost uloge u momčadi hvale su vrijedni, ali apsolutno je besmisleno držati ga na parketu ovoliko minuta koliko to radi Brooks. Još je besmislenije plaćati njegovo šampionsko iskustvo 25 milja iduće tri sezone. Kad bi kojim slučajem bio tri puta jeftiniji, kad bi igrao upola manje i kad bi potpuno izbjegavao pucati na koš, Perk bi možda i imao nekakvog smisla. A onda opet, kad se sjetiš njegovih drvenih ruku i činjenice da gubi abnormalnu količinu lopti za nekoga tko bi samo trebao igrati obranu, teško je naći smisao. Perk je nepokretni starac koji se predstavlja kao košarkaš u najboljim godinama i danas je jasno kako je Danny Ainge itekako znao što radi kada ga se riješio prvom prilikom.

G – DEREK FISHER (2011)

Kao i kolega mu Artest, Derek je opet ostao u ligi godinu duže nego je trebao. Iako će i on tu i tamo bljesnuti i podsjetiti na stare šuterske kvalitete, nepokretno tijelo i nepostojeći napadački učinak govore više od tisuću riječi.

G – JOHN SALMONS (2011)

Koliko su Kingsi očajna organizacija ponajviše dokazuje njihovo lanjsko dovođenje vrhunskih no-starovaca poput Salmonsa i Hicksona. Salmons je u Bucksima potpuno izblijedio kao košarkaš, godine su učinile svoje i fizikalije su nestale, a s njima i ono malo all-round učinka kojega je znao ostvariti u najboljim danima.

F – J.J. HICKSON (2011)

Za razliku od potrošenog veterana poput Salmonsa, Hickson je tek započeo svoju karijeru, ali bez Jamesovih zicera ona kao da se našla u slobodnom padu. Razvikani srednjoškolski talent danas nije ništa drugo nego još jedna promašaj koji se nikad nije potrudio savladati košarkašku igru, ali zato nije imao problema vjerovati u vlastitu nadmoć. Posebicu u šutiranju, što ga je ove godine zacementiralo na 37% šuta, što je za takvog atletu i nominalno krilnog centra jednostavno sramotno. O njegovim odlukama na parketu i općenitom manjku košarkaškog IQ-a ne treba trošiti riječi, dovoljno vam je vidjeti ga jednom u akciji.

F – RYAN GOMES (2009,2011)

Gomes je svojevrsna ikona i kapetan momčadi Zapada obzirom da mu je ovo već treća no-star selekcija. Njegovo oponašanje korner zastavice i dalje nema premca u cijeloj ligi, čovjek je to koji može biti na parketu 30 minuta bez da ga itko primjeti, s tim da je ove sezone mizernu učinkovitost dignuo na još veće razine jer više nije u stanju zabiti ni dugu dvicu iz kuta (o trici može samo sanjati).

C – DARKO MILIČIĆ

Toliko već pričamo o njemu da je teško pojmiti kako ima tek 26 godina. Međutim, ovaj vječni talent je propustio iskoristiti toliko drugih prilika u ovih 9 NBA sezona da stvarno više nema smisla očekivati kako će ikad biti sposoban koncipirati stvarnost u tolikoj mjeri da može ostvariti karijeru barem solidnog back-up centra. Njegove fizikalije i lijevi horok nisu ni približno dovoljni da se prijeđe preko oceana nezainteresiranosti kojega ovaj čovjek iskazuje prema košarkaškoj igri.

WC – JEREMY PARGO

Iako je njegova minutaža u Memphisu mizerna, povjerana mu uloga back-up playa baš i nije beznačajna. Samo, umjesto da iskoristi priliku i postane granični NBA igrač, Pargo se dokazao potpuno nesposobnim igrati poziciju. Na osnovu čega je uopće ostvario karijeru u Europi nejasno je, obzirom na katastrofalne šuterske brojke i prije svega amatersku sposobnost kontrole lopte. Njegovih 35 izgubljenih naspram 42 asista sramotan su podatak čak i za nekakvog obrambenog specijalista pod košem, a o bekovima da ne pričam.

WC – ROBIN LOPEZ (2011)

Posljednji wild card ipak moram dodijeliti nekoć simpatičnom centru koji već drugu godinu za redom iskazuje rijetku nesklonost skakanju za nekoga visokog 213 cm (očito je u pitanju nekakva obiteljska genetska anomalija). Urođeni drvofix na stopalima nikad nije obećavao čuvara reketa i skakača, ali, tijekom svoje druge sezone u kojoj su Sunsi iznenađujuće došli do finala Zapada, Lopez je barem znao završavati Nashove pasove pod košem. Zadnje dvije godine to nije u stanju i tu leži najveći razlog njegova ponovnog izbora – ako ne možeš realizirati zicer namješten od najboljeg asistenta u ligi, što možeš?

RESERVES

Sunsi su očito krcati škart igračima jer osim Lopeza u najužoj konkurenciji za wild card našli su se još i Sebastian Telfair i Josh Childress. Besmisleni ugovor dan Childressu još uvijek strši kao upozorenje kako bi s ovim vodstvom rebuilding Sunsa mogao biti dug i bolan, a dovođenje dokazanog anti-talenta kakvim se Telfair dokazao sve ove godine samo potvrđuje tezu da nakon otkaza Kerru u tom klubu nitko nema pojma o poslu kojega obavlja. Kingsi su u sličnoj kategoriji, njihov angažman Travisa Outlawa nakon što je ovaj odigrao jednu od najgorih starterskih sezona u povijesti pokazao se potpunim promašajem jer je, očekivano, Outlaw nastavio igrati jednako loše i u puno manjoj ulozi s klupe.

EAST

PG – JAMEER NELSON

Iako se u zadnje vrijeme pomalo stabilizira (šuterski prije svega), očito je kako su dani Nelsona kao NBA startera prošlost. Brzina i pokretljivost su nestali, s njima i onaj playmakerski minimum koji je pružao (šuterski je oduvijek bio previše streaky da bi se mogao pouzdati u njega). Također, slično kao i kod Feltona, primjetan je ulazak u sezonu bez ikakve psiho-fizičke pripreme. Kod igrača ovakve građe koji su daleko od atletskih frikova takva nebriga o vlastitom tijelu i formi jednostavno je nedopustiva.

SG – DEMAR DEROZAN

DeRozanov sat otkucava, jednog od ovih dana morat će pokazati nešto kako bi konačno opravdao povjerenje koje mu od prvog dana pružaju u Torontu. Njegov mizeran košarkaški IQ i nesposobnost da fizikalije iskoristi u all-round svrhe mogli su se zanemariti tijekom prve dvije sezone dok se učio igri i dok je imao ulaz i šut s poludistance na koje se mogao osloniti. Ovakva sezona bez priprema i treninga njemu zasigurno ne koristi, što dijelom može opravdati nikakav napredak u shvaćanju igre, ali gubitak i tog minimalnog napadačkog učinka čini ga dodatnim utegom u ionako napadački netalentiranoj rotaciji Toronta.

SF – OMRI CASSPI

Casspi je euroligaški talent gurnut u ulogu NBA startera zbog marketinških razloga. Nije on loš igrač, dapače, ali pompa i minute koje je dobio u ove tri sezone NBA karijere nikad nisu bile opravdane na parketu. Doduše, ovo guranje Lina na all-star u bilo kojem svojstvu vrhunac je korporativne perverzije prema kojoj se Casspieva rola u NBA kontekstu čini beznačajnom. Ali, stvar je čisto tržišna – da svijet broji jednak broj Izraelaca kao Azijata, nema sumnje da bi marketinška mašina našla načina od jednako prosječnog talenta stvoriti novog Izabranog.

PF – ANDRAY BLATCHE (2011)

Blatche je vrhunski primjer solidnog igrača koji pati od zaljubljenosti u vlastitu veličinu, što je tipično za mlade NBA igrače. Ne i veterane poput njega. Vrhunske fizikalije i cijeli niz kvaliteta poželjnih za visoke igrače nisu dovoljni da maskiraju sve mane njegova karaktera i pristupa. U pravim rukama i s drugačijim mozgom, Blatche se mogao razviti u solidnog člana rotacije, četvorku s dovoljno dobrim šuterskim rasponom da postane vrhunska pick & pop opcija. U ovakvom Washingtonu, sve što je radio zadnjih godina bilo je potezanje iz najglupljih mogućih situacija bez ikakve odgovornosti, a to je na kraju rezultiralo ovakvom sezonom u kojoj se jasno pokazuje da ikakvo oslanjanje na njega u budućnosti nema smisla jer njegove košarkaške vještine u 25-oj godini nisu ništa više od onih koje je iskazao kao izgubljeni rookie izabran u drugoj rundi.

C - JOEL ANTHONY (2009, 2011)

Možda se nekome čini nepotrebnim birati iz godine u godinu igrača koji očito ne utječe bitnije na rezultate Heata (koji usprkos njegovim drvenim rukama ima ponajbolji napad lige), ali teško je zanemariti činjenicu kako se radi o najgorem napadaču u povijesti NBA s ovoliko minuta i s ovako ozbiljnom rolom u pretendentu na naslov prvaka. Anthony nije dobar skakač, nije u stanju čuvati rasne post igrače, ali sposobnost čuvanja nižih igrača nakon rotacija i dobar osjećaj za blokadu donekle opravdavaju njegovo prisustvo na parketu. Slično kao i s Perkinsom u Oklahomi, zastrašujuće je zamišljati koliko bi tek ove dvije momčadi bile opasne s nekim solidnim košarkašem u rolama povjerenim ovakvim antitalentima.

G – TONEY DOUGLAS

Dolaskom Lina, Smitha i Davisa potreba za Douglasom u New Yorku više ne postoji, ali njegov prvi dio sezone bio je toliko očajan da zaslužuje spomen. Douglas je pokazivao potencijal za combo-beka s klupe u prethodne dvije sezone, ali ovakvo izdanje mu je do daljnjega zalupilo vrata NBA karijere. Tip dokazano nije dovoljno kvalitetan šuter, a sada svi znamo da nema sposobnosti niti za voditi momčad, što isključuje čak i eventualnu ulogu back-up playa obrambenih sklonosti koja mu se predviđala.

G – STEPHEN JACKSON

Dobri stari Captain Jack nekoć je imao smisla kao volume scorer usprkos šuterskoj neučinkovitosti jer je bio fajter. Danas je on tek tetkica uništenih koljena koja previše priča i koja zbog šuterske nesposobnosti nije u stanju napraviti prijelaz iz startera u specijalista. Samim time, gubi svaki smisao kao NBA igrač. Obzirom na 33 godine, umjesto da razmišlja o novom ugovoru, bolje bi mu bilo da počne planirati mirovinu.

F – GLEN DAVIS

Big Baby nije kriv što ga je Orlando pretplatio, ali je kriv za najveću gomilu cigli ispaljenu ove sezone prema obručima diljem lige. Skroman skakač i obrambeni igrač, Davis je u mlađim danima imao vrijednost kao gurač i strijelac u reketu. Danas i dalje može izvući osobnu u napadu, ali to je otprilike i sve čime koristi momčadi kao prvi visoki s klupe. Količina lopti koju troši i ono što pruža zauzvrat nemaju nikakvo racionalno opravdanje, a kad vidiš njega i Perkinsa u akciji van Bostona dođe ti da se pitaš kako je s ovakvim suigračima Garnett uspijevao godinama držati reket Celticsa zatvorenim.

F – TYRUS THOMAS

Ozljede su ga lišile fizikalija, a kako nikad nije posjedovao nijednu drugu košarkašku vještinu osim skočnosti, očito je kako iz dana u dan nekadašnji četvrti pick drafta ima sve manju i manju vrijednost. Glupe odluke s loptom obilježje su njegovu karijere, a ove sezone Tyrus je glupost odveo na novu razinu. U općoj nemoći Bobcastsa gledati njega onako izgubljenog na parketu možda je i najtužniji prizor.

C – BEN WALLACE (2008)

Zašto je ovaj čovjek u ligi to valjda više nije jasno ni njemu samome, ali to vam je očiti primjer kako funkcionira većina NBA managera. Umjesto da šansu daju mladom talentu i otkrivaju i razvijaju potencijal, većina ih je i dalje sklona okružiti se istrošenim veličinama, kao da njihovo prstenje ili osobna povijest imaju ikakav učinak na parketu ili svlačionici. Mislim, kakav pozitivan primjer može ostaviti čovjek kojem se više neda niti potrčati u obrani?

WC – DESHAWN STEVENSON (2009, 2010)

Prvak s Mavsima savršeni je primjer svega što ne valja sa swingmanima Netsa, koji bi valjda bili najgora skupina igrača u ligi da nije rookiea Brooksa. Stevensona i dalje neki smatraju stoperom, ali razlog zbog kojega je bio koristan u Dallasu je bio taj što je tu i tamo uspijevao zabiti tricu. Nakon neobjašnjive šuterske role koju je imao u lovu na prsten, danas se čovjek vratio svojim pravim kvalitetama, a te su da nije u stanju pogoditi niti ocean. Obzirom da uz to što nema šut također nema ni ulaz ni pregled igre, bit će zanimljivo pratiti koliko će na osnovu nekoliko zabijenih otvorenih trica produžiti svoju otužnu karijeru koja je svaki smisao izgubila još 2008. (zadnja sezona kada je kao član Washingtona uspijevao gađati tricu dovoljno dobro da opravda minutažu i epitet 3&D specijalca).

WC – RASUAL BUTLER

U ogromnoj konkurenciji zadnji wild card ipak ide Rasualu Butleru, možda i najgorem igraču u NBA u ovom trenutku. Do te titule nije došao samo zbog apsolutne neučinkovitosti, već zbog sklonosti da zabije nož u leđa vlastitoj momčadi u ključnim trenutcima. Doduše, u tome krivica nije samo njegova, već i uprave koja je iz nekog razloga vjerovala da istrošeni veteran, koji nikada ničim nije opravdao dugu NBA karijeru, odjednom može ponijeti teret startnog krila zbog iskustva, kada je očito kako je jedino iskustvo koje Butler ima ono ispodprosječnosti.

RESERVES

Istok je krcat škartom, posebice među ovim ekipama s dna. Magloire iz Raptorsa toliko je spor da više nije u stanju ponuditi niti onih 6 osobnih jer ne može stići nikoga kako bi ga faulirao. Sličan mrtvac je i Mike Bibby, legenda koju će valjda Knicksi konačno otpustiti sada kada su posložili rotaciju (rekao bih da su ga angažirali u totalnom očaju zbog manjka tijela na vanjskim pozicijama, ali to ne bi imalo smisla pošto je Mike već neko vrijeme truplo). Pistonsi nude Damiena Wilkinsa (koji nekim čudom i dalje ima posao u ligi kao žilavi obrambeni swingman) i Jasona Maxiella (čiji midlevel ugovor će još dogodine odražavati genij Joea Dumarsa koji je dao milijune čovjeku drvenih ruku taman u trenutku kada je ovaj ostao bez skočnosti, a samim time i vrijednosti), a Bobcasti cijeli odred igrača koji su prešli put bez povratka poput Diopa, Carrolla i Maggettea (gubitkom fizikalija, izgubili su svaku vrijednost). Proces starenja u sličnu situaciju doveo je Rasharda Lewisa, Quentina Richardsona i Mehmeta Okura. S druge strane, mladi igrač poput Lancea Stephensona na vrhuncu je fizičke moći, ali ostavlja jednako loš dojam svojim neshvaćanjem igre i nedostatkom talenta. Čovjek posumnja u zdrav razum Larrya Birda koji navodno stoji iza maloga i kune se u njegove all-round sposobnosti (valjda je još zaljubljen u idealne fizikalije za swingmana koje Stephenson posjeduje), iako je svakim njegovim boravkom na parketu jasno kako se radi o još jednom izgubljenom slučaju koji nikakvim talentom neće uspijeti sakriti manjak karaktera i osnovnog shvaćanja košarkaške igre.

19Oct/100

WIZARDS

Posted by Gee_Spot

''I lied to coach and told him my knee was sore so he could start Nick. Obviously, no one's taken it well.''
- Gilbert Arenas

SCORE: 28-54
PRVIH 5: Wall, Arenas, Thornton, Blatche, McGee
5 ZA KRAJ: Wall, Hinrich, Thornton, Blatche, McGee
MVP: Wall
LVP: Arenas

Posljednji u nizu incidenata Gilberta Arenasa na sjajan je način pokazao koji će biti najveći problem Wizardsa ove sezone. Naime, iako Arenas otvoreno kaže da je lagao treneru, u tome uopće nema ništa sporno. Svi lažemo, a kada su u pitanju ovako sitne stvari, onda to ni nije prava laž. Ok, nije bilo potrebe za tim, Flip Saunders bi ga vjerovatno odmorio i da ga je zamolio, ali nije u tome poanta.

Poanta je u tome da je Washington momčad u rebuildingu koja je upravo na draftu izabrala Johna Walla, franchise playera na čijim leđima će idućih deset godina prolaziti kroz lijepa i ružna razdoblja, igrača za kojega bi polovina GM-ova u ligi prodala vlastitu djecu. Kada kreneš u potpuni rebuilding, onda moraš raskrstiti s prošlošću, pogotovo ovako kompleksnom.

Gilbert Arenas nema apsolutno nikakav pozitivan utjecaj na ovu momčad. Nikakav. Gledano čisto košarkaški, Arenas je zastarjeli davitelj lopte koji oko sebe treba imati 9 fantastičnih i njemu podređenih sporednih igrača da bi mogao donijeti rezultat. Nakon svih ovih ozljeda, upitno je pak može li vratiti i pola prijašnje eksplozivnosti.

Međutim, u isto vrijeme Arenas jednostavno nema instinkte ni kvalitete da bi bio sporedan igrač. Ne igra obranu, nije šuter, nije playmaker osim u onom najsirovijem slash & kick smislu, nema čak ni neku osnovnu košarkašku naobrazbu koja bi ga učinila nevidljivim na terenu. Ono, da radi i šuti. Ne, Arenas je showman koji je većinu treninga posvećivao šutiranju trica s 9 metara, dok mu one tradicionalne nikada nisu bile interesantne.

Gledano van parketa, Arenasova eksponiranost samo će otežati razvoj jedne ionako problematično posložene momčadi. Kao i u ovom slučaju s izmišljenom ozljedom, svaka i najgluplja priča skretat će pažnju s bitnih stvari samo zato što je Arenas već obilježen, čime mladim igračima koji tek trebaju naučiti prave vrijednosti život neće postati lakši.

Da su Wizardsi stabilna franšiza, priznali bi grešku i riješili bi se Arenasa već na dan drafta. Ovako, u strahu od gubitka tolikog novca (dužni su mu još 80 milja onog suludog ugovora) koji mu na neki način moraju isplatiti, Wizardsi se kockaju s budućnošću. Hej, zašto Arenas ne bi bio drugi bek, nek' igra uz Walla. Rookie će biti glavni, razvijat će se, a Gilbert će biti učitelj i šuter, zadovoljan sporednom ulogom. (Barem dok ne nađemo nekoga dovoljno blesavog da nam uzme Gilbertov ugovor iz ruku, to je ionako bila glavna misao vodilja, što nas dovodi do sljedećeg zaključka - nije Arenas jedini koji laže u Glavnom Gradu).

Kakvo katastrofalno razmišljanje. Umjesto novog starta s novim vlasnikom, tek još jedan pokušaj životarenja. Niti je Arenas u stanju ikome biti učitelj, niti on uopće može funkcionirati bez lopte. Wall kraj sebe treba Kirka Hinricha, koji će mu olakšati život čuvajući najopasnijeg beka i preuzimajući dio odgovornosti na sebe. Čak je i Nick Young, sa svojim revolveraškim pristupom, bolje rješenje od Arenasa – trenutno je potentniji strijelac, a o življem i zdravijem tijelu da i ne pričam, iako je i on crna rupa što se kruženja lopte tiče.

Što nas dovodi do drugog ogromnog problema ove momčadi – ona je puna crnih rupa. Jadni Mike Miller lani je trčao uokolo i dodavao sam sebi, ne bi li momčad barem na trenutke djelovala kao košarkaška ekipa, a ne tek jedan ispodprosječni NBA action show.

Young kao bek, zatim Al Thornton kao malo krilo i Andray Blatche kao četvorka, svi redom poznaju samo jedan stil igre – 1 na 1. Ok, znaju i onaj drugi, 1 na 5. Jedna momčad može živjeti s jednim takvim igračem, ali ako imate trojicu koja će zaustaviti svaki ritam kako bi odvagala svoju opciju, tada vam se ne piše dobro.

Znači, imamo playa poput Walla koji će dominirati (i to s razlogom) s loptom, okruženog igračima koji iza sebe nemaju ni dana obrazovanja glede igranja prave timske košarke. Flip Saunders je dokazani paničar koji nije u stanju nametnuti svoju viziju igre (posjeduje li Flip nešto takvo uopće?), tako da je upitno očekivati da Wizardsi tijekom sezone previše napreduju.

Čak ako se i riješe Arenasa, makar i ovako kasno, opet ostaju pretanki na vanjskim pozicijama sa samo Wallom, Hinrichom i Youngom. Na malom krilu je uz davitelja Thorntona otpisani Josh Howard, jedan od rijetkih koji posjeduje all-round kvalitete i koji zna što je momčadska igra, ali kod njega je nakon svega što je prošao upitno i mentalno i fizičko stanje. Doduše, Adam Morrison je u još goroj situaciji, ali on nikada i nije bio negdje da bi ga sada žalili što je nigdje. Lijepo od Wizardsa što su mu omogućili da se i dalje mota po NBA kao gledatelj.

Blatche ima potencijala biti sjajan strijelac, ali ono što je važnije za ekipu je da iskoristi atletske predispozicije za skok i obranu, a ne samo trpanje koša. Dovođenje Yi Jianliana tu neće pomoći, jer kineski veteran je mekan koliko je to moguće.

JaVale McGee je solidan šljaker, ali njegovi limiti ne tiču se samo igre, već i fizikalija koje su ispodprosječne za jednog startnog centra te je upitno može li se on nametnuti makar i kao nekakva kopija Brandona Haywooda. Ma, čak i ako uspije, bez ikakve pomoći sam ne može zatvoriti reket. Kevin Seraphin je još daleko od toga da bude all-round monstrum koji će mu pomoći pod košem, a Hilton Armstrong ionako nema što ponuditi osim mišića i šest osobnih.

Znači, ova momčad neće igrati obranu, u napadu tek treba osmisliti plan, a puna je igrača koji poznaju samo haklerski pristup košarci. Problematičnih karaktera na sve strane, a za njihov razvoj bit će zadužen tip koji se nekontrolirano znoji na prvi znak problema. Wall će imati sjajne brojke, ali kada pogledate ispod njih naći ćete i gomilu izgubljenih lopti, krivih odluka i pogrešaka. Što je sve dio normalnog razvoja. Međutim, taj razvoj bi imao još više smisla kada bi Johnny bio okružen i ponekim veteranom koji zna što radi, a ne tek momcima koji uglavnom pojma nemaju kako je to biti dio nečega većega od njihove vlastite statistike.

Jedna dobra vijest za kraj - kraj Saundersa će se ove sezone kao asistent okušati Sam Cassell. Prvi vanzemaljac koji ima šansu postati NBA trener, to je nešto na što svakako treba obratiti pozornost.