ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

21Apr/137

DAY 1 – THE ANDRE JORDAN

Posted by Gee_Spot

CELTICS @ KNICKS

Nismo mogli poželjeti bolju dobrodošlicu u playoff od načina na koji nas je dočekao Melo - prvih 5 minuta, 10 poena, suza za suzom, promjera obruča se činio barem pola metra veći od uobičajenog. Čak smo imali i komični predah u vidu Woodsonove odluke da starta s Copelandom u ulozi spot-up šutera, što se srećom po Knickse nije pretvorilo u ništa više od epizode jer je Smith ekspresno ušao u igru i u prvoj i u trećoj četvrtini.

Uglavnom, prvo poluvrijeme je bilo šetnja - za momčadi koje su se tijekom regularne sezone par puta skoro potukle, nedostatak tenzija stvarno je bio fascinantan. Umjesto bitke tako smo dobili reviju sjajnih poteza - Knicksi su zabijali tricu za tricom, a Celticsi su ulazili u reket kad god su poželjeli (posebice Bradley svojim energičnim cutovima). Visoka postava Bostona stajala je stvarno dobro u sredini, ali ovim Knicksima to nije ni bitno, oni žive i umiru sa svojim skok-šutom, tako da je praktički jedino razočaranje u ovom simpatičnom uvodu bila katastrofalna zaštita reketa New Yorka. Chandler je bio zabavljen Garnettom i vidno van forme, tako da apsolutno nitko nije držao zadnju liniju što je Boston uredno koristio.

U nastavku se intenzitet popravio, posebice kod Knicksa koji su zaigrali puno agresivnije na loptu i na čovjeka, a to je označilo kraj revije lijepih poteza i početak playoffa. Sjajni i opušteni Green koji je šutevima u prvom dijelu nosio Boston (zabio 20 all-star lakoćom) nestao je s lica zemlje, a više nije bilo nikoga da se pridruži standardno solidnom dvojcu veterana. Utakmica je bila u egalu do zadnjih 5 minuta kada je Carmelo uzeo stvar u svoje ruke i riješio utakmicu, dok mu Pierce nije uspio parirati jer se činilo da igra sam protiv devetorice (epizode Terrya, Leea i Crawforda s klupe su bile toliko depresivne da se nakon njih valjda više nikome u dresu Celticsa nije ni igralo).

U prvoj tekmi smo tako već dobili scenarij za cijelu seriju - dok su Knicksi kilavi u obrani, Boston ima šanse podići napad i igrati bolje od svog prosjeka, ali čim New York uspostavi balans u igri, postaje neprikosnoveni favorit. Celticsi tako samo mogu žaliti što su propustili dobiti utakmicu u kojoj Chandler praktički nije ni igrao - ne samo da se ne može kretati kako smo navikli u obrani, već je potpuno ispao iz napadačkog ritma zbog duge pauze (drugim riječima, Knicksi se trenuto toliko dobro osjećaju u ovoj šuterskoj koži da ga nisu ni pokušali previše uključiti u pick & roll), zbog čega ga je Woodson na kraju mrtvo-hladno zaboravio na klupi i jahao Martina.

Sad, Boston je morao naći načina za spustiti loptu Garnettu u post u završnici baš zato što je utvrdu Knicksa u ključnim trenutcima držao Kenyon. Čovjek je imao i jedan od poteza večeri - u jednom dvoboju s KG-om toliko se sagnuo u koljenima, napeo sve mišiće i onda još uz krik i lamatanje svih udova skočio blokirati suparnika da sam pomislio kako će odletjeti preko vrha table. Stvarnost je pak takva da sumnjam kako bi mu u tom momentu ispod tenisica uspio ugurati CD. I to prazni. Bez kutije, čak i bez onog papirnatog omota.

WARRIORS @ NUGGETS

Kenneth nije znao frekvenciju, pa je Karl zato Farieda zamijenio u petorci Fournierom (valjda mu treba jedan s prezimenom na F među starterima), čime je dodatno ubrzao igru i pasove – od starta su Nuggetsi uništili svaki pokušaj Warriorsa da se pretvaraju kako imaju tranzicijsku obranu, napadajući ih brzim otvaranjima nakon primljenog koša što je dio igre koji su doveli do savršenstva. S druge strane, Warriorsi nisu imali problema pratiti ovaj ritam jer su odmah zauzeli reket, ulazima ili post-upovima su zabijali protiv nepostojeće zadnje linije kad god su htjeli i preko koga god su htjeli. Sudar momčadi koja sve želi ubrzati kako bi pretrčala obranu i momčadi koja sve želi usporiti kako bi nadigrala obranu. S tim da ovo "obranu" moramo pisati pod navodnike jer je jasno da je ovdje nitko neće igrati i da će svaka blokada i ukradena lopta, dakle svaka stop akcija, biti zlata vrijedna.

Denverove dugonje su mučile Currya, energija trija Chandler, Iggy i Brewer stvarno je za svako pohvalu, ali dok se Steph tražio (a tražio se sve dok nije trebalo zabiti u završnici) teret je ponio Thompson u post-up situacijama, Lee i Bogut su solidno kombinirali u postu, a čak je i Barnes odigrao kao veteran, u skladu s epizodnom rolom (bolje ikada nego ikada - momak je konačno prihvatio da nije opcija, već pomoćna radna snaga). A dobro im je došlo što nisu ni gubili loptu i tako Denveru omogučili dodatne šanse (doduše, nisu je ni osvajali). Denver se u startu dosta mučio s organiziranim napadima, valjda zato što su samo trčali u krug i tražili prostor za ulaz, ali u drugom poluvremenu Lawson i Miller su konačno pokrenuli slash & kick igru na postavljenu obranu, Brewer je zabio nešto iz vana i odmah su izgledali puno bolje, dok Warriorsi kao da su ostali bez energije. Ne samo da nisu mogli zabiti iz vana (samo 8 trica cijelu večer), nego su stali i s trčanjem.

Doduše, ritam iz prvog dijela ubio je i Denver (usporio je čak i dežurni podizač energije McGee koji je s par zakucavanja i blokada bio zadužen za atmosferu), ali to je odgovaralo barbi Milleru koji je u zadnjoj četvrtini uzeo stvar u svoje ruke i doslovno nosio momčad 1 na 5 košarkom, zabivši usput i pobjednički koš (zašto je Mark Jackson ostavio rookiea Greena na jednom od najinteligentnijih košarkaša u ligi, to samo on zna, valjda je ulagao u budućnost). Uglavnom, ritam kojim ove dvije momčadi igraju nastavlja uzimati žrtve, ovaj put je to bila i prikazana kvaliteta igre (osobno sam očekivao i puno ljepšu i puno uzbudljiviju utakmicu), ali najveća je ipak David Lee kojemu je stradalo nešto u bedru. Izgube li ključnog igrača, Warriorsi ostaju bez prednosti koju su imali zbog nedostatka Gallinaria.

Denver pobjedom i činjenicom da više nema Leea preuzima kontrolu, ali limiti njihove "svi su jednaki" košarke još jednom su izloženi. S tim da ovdje više nije problem u tome što su svi jednaki talentom, nego što imaš osjećaj da Karl doslovno igra s 5 kloniranih swingmana. Doduše, samo su tri, ali zato sva tri imaju ozbiljnih problema sa šutom - Warriorse može slobodno mučiti spoznaja da su prokockali idealnu šansu jer Denver ne samo da je bio bez Farieda, već su sami sebe u završnici skoro upucali u nogu promašenim slobodnim bacanjima (Iggy i Brewer), odnosno u bunar bačenim šutevima (Chandler).

BULLS @ NETS

Kakvo gaženje. Thibodeau je od prve sekunde pao mrak na oči i to ne samo zbog općeg crnila kojim su ga dočekali Netsi u svojim crnim dresovima (uz specijalno dopuštenje lige). S jedne strane stajala je tako napaljena i na playoff intenzitet igre potpuno spremna momčad, a na drugoj Nazr pod košem i Marco kao kreator na boku. Brooklyn Lopez je dominirao pod oba obruča i preuzeo kontrolu nad ovom serijom, a Deron je ulazio u sredinu i rastavljao Bullse na komadiće kad god je htio. Ako smo se pitali mogu li pružiti otpor s ovakvim Noahom, Gibsonom, a i Dengom koji je zadnja dva mjeseca u banani, sada znamo odgovor – ne mogu. Mislim, Bullsi su noćas bili toliko sramotni da je Reggie Evans uspio zabiti koš nakon pivotiranja prvi put u životu (protiv Boozera, naravno), a čak je Gerald Wallace zabio tricu, valjda prvi put od kada je Gibonni počeo gubiti kosu i nositi onu smiješnu kapu (koja ipak nije ni upola smiješna kao zahod koji je cijelu večer Jay-Z imao na glavi).

GRIZZLIES @ CLIPPERS

Sličan ulazak u seriju kao u ranijem dvoboju Knicksa i Celticsa - obje momčadi kao da su odlučile čuvati maksimalnu brzinu za neku drugu priliku, svjesne da će ovo biti duga serija. Memphis nije imao energije u sredini, dopuštali su Clippersima hrpu otvorenih šuteva, ulaza i skokova u napadu, što je rezultiralo s čak 57 primljenih koševa u prve 24 minute. S druge strane očito je osnovna Del Negrova namjera bila spriječiti ulaze u sredinu i pokušati iskoristiti šuterske slabosti Memphisa, što se u početku nije pokazalo dobrom taktikom jer su i Grizliji bili više nego raspoloženi za ubaciti svaki otvoreni šut.

Međutim, dok su se Knicksi i Celticsi uozbiljili u nastavku, ovdje se nije dogodilo ništa. Memphis kao da je čekao da ih nešto probudi iz zimskog sna, a Clippersi su u nekoliko navrata sramežljivo pokušavali izgraditi veću prednost. Praktički, čekalo se da netko ubaci u višu brzinu i da započne kaos. Memphis kao da se odlučio za taktiku boksača-autsajdera, dakle izbjegavati teške udarce, kružiti ringom i pokušati zadati poneki ubod kako bi dobio na bodove. Problem s ovom igrom na sigurno je što uopće nije sigurna - protivnik ti može zadati knock-out u završnici, a onda više nema vremena za popravak.

Tako je i bilo. Clippersi su više puta pokušali napraviti ozbiljniju prednost, nije im polazilo za rukom, a onda su se konačno odvojili u zadnjih 8 minuta. Energija Bledosea u napadu i nekoliko dobrih reakcija Griffina i Jordana u obrani, eto ih u čas na +10 i eto Memphisa na podu. Ubrzo zatim je bačen i ručnik u ring od strane Hollinsa koji je djelovao kao da je pojeo manje šećera taj dan od svojih igrača (i kojega je Vinnie još jednom nadigrao u partiji una ili što već njih dvojica igraju).

U principu, jedino što ne valja s ovom jeftinom boksačkom usporedbom je činjenica da su Clippersi energetski ubili protivnika, skupivši čak 24 skoka više. Mislim, ako ti se cijela igra bazira na snazi ispod obruča i onda te protivnik nadjača u osnovnom elementu igre, čemu se možeš nadati? Istina, Z-Bo i Marc su imali problema s osobnima, ali ništa bolje nisu prošli ni Clippersi (Griffin je isključen zbog šeste jer se Vinnie nije bojao držati svog ključnog igrača na parketu u trenutcima kada se odlučuje utakmica za razliku od Hollinsa koji je Zacha sjeo na klupu, dok je Jordan odigrao 10 minuta manje od Gasola s jednakim brojem osobnih i pri tome skupio 6 skokova više).

Ne, njihov osnovni problem je bio nikakva priprema za ovu utakmicu i sada im samo ostaje ispraviti ovaj mlitavi dojam i zaigrati u sljedećoj utakmici kako to playoff zaslužuje. Pokazati malo od onog razvikanog heart, grit & grinda jer toga noćas nije bilo ni u tragovima.

Naravno, to ne umanjuje zasluženu pobjedu Clippersa - Paul je sve držao pod kontrolom, Blake i Jordan su dominirali u sredini, a Crawford, Bledsoe i Barnes su odradili svoje role i donijeli energiju i koševe. Čak su doprinos dali i Butler, Billups i Odom, ali i Turiaf i Hollins, što je jednostavno bilo previše za medvjediće meka srca koji su uspjeli izboriti "čak" 4 skoka u napadu i "čak" 3 ukradene lopte.

HIGH FIVE

Chris Paul, 'Dr(e) Miller, Deron Williams, Car Melo Anthony, Brooklyn Lopez

1Dec/125

THE RANKINGS – WEEK 4.

Posted by Gee_Spot

Napomena - utakmice s petka na subotu nisu uračunate u korištenu statistiku

Mjesec dana igre je iza nas (zar već – zbog svakodnevnog uživanja u košarkaškim poslasticama čini mi se kao da je sezona počela jučer), što znači da imamo solidnu osnovu da ovim tjednim rangiranjima četiri faktora (plus težina rasporeda i koš razlika za neupućene) po prvi put ove sezone dodamo i epitet power. Jasno, bit će još promjena tijekom sezone, ali skokovi gore-dolje ubuduće će ipak biti malo otežani zbog postojeće baze podataka.

A kako nakon mjesec dana donekle poznajemo tendencije momčadi (kažem donekle, jer dobar dio trenutnih podataka ipak je ostvaren ne temelju nečijeg goreg ili boljeg ulaska u sezonu), imamo i sasvim dovoljno informacija za prvi ozbiljniji osvrt na učinke igrača. Stoga ćemo kroz današnje rankingse prolaziti prvenstveno kroz prizmu talenta. Osvrt je uglavnom temeljen na top 8 do 9 igrača u rotaciji, uz isticanje onih koji su nadmašili očekivanja, onih koji su podbacili i onih koji su ostvarili brojke u skladu s očekivanjima. Za usporedbu ćemo koristiti krnji IOR bez prilagodbi - za izračunati sve potrebno trenutno bi mi trebalo barem jedno 4 radna dana, kojih nemam, a i nema smisla gubiti toliko vremena na izračun koeficijenta koji će već za mjesec dana trebati ponovo nadograđivati.

Stoga sam se tek služio osnovnim formulama koje ionako najvećim dijelom čine IOR te sam usporedio trenutni SuperPER s trogodišnjim, uz jedno oko na +/- kretanjima (sirovim, bez prilagodbi) i WS/48 (napadačkoj i obrambenoj učinkovitosti u kontekstu momčadi), a drugo na gomili zanimljivih podataka s dežurnih krivaca poput Hoopdata, BR ili Synergysports, čisto da znate da svaka kategorička tvrdnja u postu ipak ima osnovu i nije rezultat osobnog dojma. Nije da dojam nije itekako bitan - sreća moja što imam očiju viška pa sam usput stigao pogledati i gomilu košarke kako bi potvrdio ono što pričaju brojke (ili barem otkrio kontekst zbog kojega su takve kakve jesu). Najbolje od svega, na kraju balade je jedina kolateralna žrtva ispala zadnja epizoda Homelanda za koju još nisam našao vremena.

1. MEMPHIS (5255 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Gasol, Conley, Ellington

I dok se Ellingtonova šuterska eksplozija privodi kraju, sve brojke ukazuju na to da Mike Conley izrasta u all-star igrača. Šuterski nikad bolji, kao kreator nikada agresivniji, a u obrani nikada učinkovitiji – možda je upravo njegov rast ključ za korak naprijed Memphisa u playoffu. Gasol se pak lani izborio za ulogu glavnog pokretača, a još je bolje što joj je i dorastao (u svim napadačkim segmentima igre popravio je učinak), tako da Hollins nema izbora nego svaki napad igrati kroz svog centra. Ostane li im ova navika i u playoffu, bit će bolja momčad. Pokaže li se pak Conleyev napredak održivim, bit će legitimni izazivač.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Gay, Zach

Zach se potpuno oporavio od lanjskih boljki, Gay još uvijek pati od sindroma neučinkovitog strijelca, a sve skupa je manji problem zbog liderskog iskoraka kojega su napravili Marc i Conley. Zach se ovdje praktički svojevoljno odlučio biti garbage man (više radi, manje šutira), što je olakšalo situaciju s Gayom, koji će puno teže prihvatiti sporednu ulogu. U principu, više za tim nema ni potrebe – čak i dok nastavlja biti volume scorer, Gay nije opasan dok god preostala trojka drži balans svojom nesebičnošću.

ISPOD OČEKIVANJA – Allen

Nema one ubojite energije u obrani, ali još je gore što je šuterski nestao s lica zemlje nakon što se prošle dvije godine donekle nametnuo kao prosječna opcija zbog poena iz tranzicije, ulaza, ali i povremenog šuta s poludistance. Njegov nedostatak mogao bi ozbiljno uzdrmati momčad potraje li ova neučinkovita faza duži period.

2. OKLAHOMA (5120 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Thabeet

Izgleda da se koncept drugog drafta, odnosno riskiranja s lutrijskim talentom koji se nije potvrdio tijekom rookie ugovora i ovaj put isplatio. Thabeet skače kao lud, blokira malo slabije od Ibake i zabije svaki zicer koji mora. Štoviše, danas već ima i dovoljno snage i dovoljno iskustva da zna odigrati solidnu obranu pod košem. Nije pick & roll stoper, ali pored Ibake to i ne treba biti, tako da su prvi znakovi ohrabrujući – Thunder već ima zamjenu za Perkinsa koja je trenutno čak i bolja od originala.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Perk negativno, a Russ, K-Mart, Ibaka i KD pozitivno

Perkins nastavlja sa svojom čudesnom nesposobnošću da uhvati skok ili potrči u obrani, iako mu se treba priznati da gubi manje lopti i promašuje manje zicera nego što nas je navikao. Međutim, nije problem sakriti sve njegove mane kada mladost nastavlja igrati sve bolje i bolje. Durant postaje sve bolji i bolji all-round igrač, posebice u obrani, a Westbrook je napravio kvantni skok što se tiče igranja pozicije – gubi manje lopti, više razigrava, igra sve bolju obranu. Da ne gađa slabije nego inače, bio bi definitivno u skupini iznad očekivanja. Ibaka također dodaje sve bolji napadački učinak odličnim obrambenim partijama i jasno je kako za jezgru Thundera nema problema.

Napredovanje udarne trojke idealno prati lakoća zabijanja Kevina Martina. Kad zbrojiš Martinovu šutersku efikasnost s napretkom mladih snaga, postaje jasno zašto se odlazak Jamesa Hardena ne osjeti i kako je Sam Presti bio u pravu kada se odlučio za Ibaku (da su ostali bez njega, napredak Duranta i Westbrooka bi teško pomogao nadoknaditi njegov učinak). Sada ima školsku jezgru, play-krilo-centar, oko koje samo treba pametno posložiti igrače zadatka. A na klupi mu sjede ni manje ni više nego tri lutrijska talenta (jasno, pod uvjetom da Thabeetu i Lambu dodamo i Jonesa koji je sve do drafta smatran lutrijskim pickom) uz četvrti na putu (iz Toronta preko Houstona). Lekcija broj jedan iz menadžmenta na temu kako jeftino i efikasno obnoviti momčad.

ISPOD OČEKIVANJA– Maynor

U principu, čak ni Maynor ne igra ispod očekivanja jer je IOR u njemu vidio tek prosječnog back-up playa kakvoga se da zamijeniti jednim telefonskim pozivom. Što će se možda morati uskoro i dogoditi nastavi li šutirati ispod 30% iz igre.

3. ATLANTA (5095 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – DeShawn Stevenson, Zaza Pachulia, Jeff Teague

Teague je ušao u četvrtu sezonu, dakle nalazi su u idealnim godinama za napraviti onaj završni iskorak iz igrača zadatka u ozbiljnu opciju. Naravno, nije na odmet i što mu o ovogodišnjim igrama ovisi i visina budućeg ugovora (po svemu sudeći, trebao bi dobiti iznos u rangu Holidaya i Lawsona). Ono što je iznenađenje je način na koji je podigao razinu igre.

Poznat kao spot-up šuter i slasher, od Teaguea se očekivalo da odlaskom Johnsona poveća potrošnju, ali on je povećanu odgovornost iskoristio da se nametne kao rasni playmaker. Danas tako Teague asistira na više od 40% koševa koje Atlanta postiže dok je on na parketu, što su visine u kojima obično obitavaju samo Paul, Nash i Rondo. Što je još važnije, s prosjekom od 19.4 izgubljene na 100 posjeda lopte, Teague se smjestio u zlatnoj sredini i tako potvrdio da ima vrijednost kao startni play.

Svakako treba istaknuti da mu povećana potrošnja nije smanjila šuterski učinak, već upravo suprotno – trenutno ostvaruje najbolje brojke u karijeri, posebice s trice i s linije slobodnih. Kad na ovo sve dodamo da je njegova vrijednost uvijek bila veća od onoga što se vidi golim okom zbog sposobnosti da igra u oba smjera, što je vrlina koju posjeduje mali broj startnih playmakera u NBA, možemo zaključiti da su Hawksi našli svog playa budućnosti, ali i sadašnjosti. Opet kažem, nije da skok nije bio očekivan, ali ga svakako treba istaknuti u kontekstu u kojem ostaje skriven činjenicom da Teague igra 5-6 minuta manje nego bi trebao zbog gužve na vanjskim pozicijama.

Ovo što Zaza radi pak nitko nije očekivao. Gruzijac je ne tako davno bio predmet sprdnje, zatim je kroz nekoliko playoff nastupa stekao reputaciju opasnog tipa u reketu koji može poslužiti kao back-up centar, a danas je nemoguće zamisliti rotaciju Hawksa bez njega. Izgleda kako je lanjska ogromna minutaža zbog Horfordove ozljede pomogla da se čovjek razigra i napuca samopouzdanjem, a ostatak je odradila majka priroda – Zaza je napunio 28 godina (u ligu je stigao kao klinac, daleke 2003.) i tek sada je u najboljim godinama za visokog igrača zadatka. Klasičnom učinku garbage mana u napadu dodao je i sve bolji šut s poludistance, obranu igra solidno (posebice u postu), a ove sezone nekim čudom otkrio je da se lopta može dodati i suigračima. Ukratko, idealan treći visoki, posebice na Istoku, a da ne govorimo koliko dobro dođe trenutno obzirom na mizeran učinak Josha Smitha.

Što se Stevensona tiče, tu prvo moramo odrediti kontekst. Kada od nekoga ne očekujete apsolutno ništa, onda je sve iznad toga ravno dobitku na lotu. Iako sam neki dan na NBA2K s Hawksima razbio Netse, pri čemu je upravo DeShawn odradio ključnu rolu s 27 poena (jedan jedini promašaj iz igre), ne zanosim se time da je on rješenje za problem Hawksa na boku. U 4 sezone prije ove, a njih uzimam u obzir jer je prije toga Stevenson čak bio atleta sposoban ući u reket, samo jednom je odigrao na razini prosječnog NBA igrača u napadu - u Dallasu, kada je šutirajući tricu s 38%, omogućio Carlisleu da ga koristi kao stopera na boku. U ostale tri sezone, pa tako i lani u Netsima, gađao je tricu ispod 28%, a kako je ostao bez ulaza, to praktički znači da je iz igra gađao ispod 30% te da je tako doslovno bio neupotrebljiv.

Jasno je stoga da Stevenson, bez obzira na rupu na boku, ne bi trenutno bio bitan dio uže rotacije u Atlanti da nekim čudom opet ne igra kao u Dallasu. Dok tricu zabija s 38%, njegov 3&D učinak u ovom trenutku za Hawkse je itekako važan.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Devin Harris, Kyle Korver, Louis Williams

Harris solidno odrađuje svoju rolu back-up playa, dapače, konačno se našao u idealnoj situaciji gdje se protiv drugih postava može na miru posvetiti onome što mu najbolje leži, a to je kreiranje šuta isključivo za sebe. Ili bi možda bolje bilo reći da mirno odrađuje svoju combo rolu dok strpljivo čeka loptu od Teaguea ili Williamsa. Lou je primarni playmaker kad god je na parketu, što se pokazuje dobrim potezom – iako ga Drew ne forsira u završnicama i izolacijama kao što je to radio Collins u Philadelphiji, Williams uvijek nađe načina održati napad podmazanim kroz pick & roll akciju. Jasno je kako je Harris u Atlanti trenutno višak jer Williams ima garantirani ugovor, ali dobro dođe kao dodatni igrač za presing na loptu (što je postala najveća snaga ove obrane) i dodatni dribler. Uglavnom, Drew svakako zaslužuje pohvale za način na koji je uspio izvući maksimum iz svoja tri combo beka i u napadu i u obrani.

Što se Korvera tiče, tu se nema što posebno naglašavati. Kyle trenutno igra istu igru kakvu je igrao i u Jazzu i u Bullsima, brojke su mu identične iz sezone u sezonu, a tako i njegove vrijednosti. Jedino što svakako treba istaknuti njegovu podcijenjenu igru u obrani – jasno da bijeli brat ne može čuvati vrhunske atlete na bočnim pozicijama, ali kada igra protiv prosječnog NBA košarkaša, a takva je većina broj 2. swingmana, opet odrađuje više nego solidan posao. Ukratko, 3&D doktor koji se pokazuje ključan za napad Atlante i koji se po prvi put nakon 2007. opasno približava brojci od 30 minuta po utakmici.

ISPOD OČEKIVANJA – Al Horford, Josh Smith

Čekaj, Horford igra ispod očekivanja? Na standardnih je 15-9, a čak je izabran i za igrača tjedna na Istoku. Dakle, u čemu je problem? Pa, prvo u tome što izbor njega za igrača tjedna jasno ukazuje na besmisao ovakvih nagrada koje ne uzimaju u obzir činjenicu da se Horford iživljavao nad opasnim centrima Bobcatsa i Wizardsa. Drugo je ipak važniji razlog – iako su mu se povećale minute i odgovornost u napadu, Horford nije sukladno tome podigao razinu igre. Čovjek ima all-round talenta za biti mini Gasol, dakle sve ispod toga je minus. A o slobodnima da ne pričamo – dok gađa ispod 50% usprkos tome što je u karijeri iznad 70%, Horford nimalo ne pomaže momčadi. Kad se ovi sitni feleri isprave, onda ćemo moći i reći da Al igra solidno kao što nas je to i navikao svih ovih godina, možda čak i bolje.

Feleri koje će biti puno teže ispraviti su oni Smithovi. U oči bode njegova šuterska ne-efikasnost – iako je kroz karijeru obilježen mizernim postotcima za visoko krilo, ove godine je pao ispod svake razine. 44% šuta iz igre su bolni podsjetnik na razlog zbog kojega još nikada nije, a vjerojatno i neće, biti all-star, a izgleda da ga je trenutni kontekst (ozljeda plus stalno šaltanje s perimetra pod koš) koštao i u obrani – od lanjskog majstora obrane pick & rolla potonuo je na puno običnije razine. Kažem, dio problema leži u igranju van pozicije, ali najveći pak leži u njemu samome. Sve skupa pak služi kao podsjetnik da treba biti itekako oprezan oko davanja novog ugovora dotičnom gospodinu iako je neizbježno da će tijekom sezone njegove igre rasti kako se sve više počne navikavati na bitno drugačiju ulogu od lanjske.

4. SPURS (5020 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Timmy

Još lani smo smatrali da bi poziv za all-star bio više čin poštovanja nego stvarnih zasluga, a danas nema dvojbe da zaslužuje mjesto u startnoj petorci Zapada.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Tony

Sve više je lopta u njegovim rukama, sve više nalikuje na onog lanjskog pokretača.

ISPOD OČEKIVANJA – Bonner

Kako Pop, dok se ne bavi ukazivanjem na licemjerje Davida Sterna, trenutno u djelo provodi novu ideju za popraviti situaciju pod košem (uvježbava dva para, Blaira i Duncana, odnosno Splittera i Diawa), Bonner je osuđen na ulogu petog visokog i kao takav isključivo je zadužen za šutiranje trica. Minute su mu tako prepolovljene iako šuterski nije izgubio ništa od dobro poznate kvalitete.

5. CLIPPERS (5005 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Jordan, Bledsoe, Crawford

Tu se nema što dodatno objašnjavati – Jordan je popravio svoju igru i u obrani i u napadu, potvrdio se kao koristan startni centar, a Bledsoe i Crawford su prvi mjesec nosili momčad na svojim leđima fantastičnim učincima s klupe. Zadrži li barem jedan od njih približno visoku formu, Clippersi su na konju.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – svi osim Odoma

CP3 i Blake nastavljaju biti kičma momčadi (iako i jedan i drugi napadački još ne pružaju ono što znaju, Paul zbog konkurencije u momčadi, Blake zbog ozljede i činjenice da slabije napreduje kao napadač nego kao obrambeni igrač), a Barnes, Butler i ostatak klupe odradit će svoje role. Međutim, za momčad koja ima Paula i ovoliko talenta, imaju jednostavno previše nepotrebnih poraza – gubili su doma od Hornetsa, Cavsa i Warriorsa, što jasno govori da ovisnost o klupi baš i nije toliko pametna (a to govori nešto i o karakteru momčadi, točnije o pripremi za koju su zaduženi Vinnie i kompanija). Pogotovo stoga što je ne-pisano košarkaško pravilo da klupa na strani nikada ne igra kao doma (što je bilo vidljivo u seriji poraza protiv Oklahome, Atlante i Netsa), a i gubi svoju vrijednost u playoffu. Kako su Billups vratio, a uskoro će i Hill, bit će zabavno gledati kako Vinnie pokušava posložiti rotaciju.

ISPOD OČEKIVANJA – Lamar Odom

Nevjerojatno, ali iako se nalazi u punoj boljoj situaciji nego u Dallasu, Lamar uspijeva igrati čak i gore nego lani. Mislim, njegov pad je tako neobjašnjiv da ne ostaje druge nego očekivati neočekivano – čovjek može za mjesec dana biti izvan lige, ali isto tako može proigrati i dati Clippersima potrebnu treću opciju pod košem.

6. LAKERS (4910 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Kobe

Starost i bolest Kobeu ne mogu ništa, što je jasno po njegovim MVP brojkama. Problem je što Kobe uglavnom sve češće zaustavlja sam sebe, nepotrebnim forsiranjem, gomilom izgubljenih lopti, ali i dekoncentracijom u obrani. Ipak, kad se sve uzme u obzir, on će ove sezone biti najmanji problem. Čovjeka treba staviti u hall of fame za života.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – slabost klupe

Od Jamisona, Duhona i Hilla nismo očekivali previše, a točno to i dobivamo. Morris doduše igra nešto bolje nego smo se mogli nadati, Meeks nešto slabije, ali to nije vrijedno spomena obzirom da njihov učinak nikada nije bio presudan.

ISPOD OČEKIVANJA – dvojac pod košem

E, zato je njihov učinak itekako bitan. Neku večer je George Hill izgledao kao Rose ulazeći između Gasola i Howarda, što je jasan znak da ni jedan ni drugi centar Lakersa nisu u top formi kada je igra u obrani u pitanju. Dobar dio slabosti proizlazi i s boka, gdje su Lakersi ovisni o Artestu kao stoperu iako on više nema brzinu za igrati vrhunsku spot up obranu. I dok D’Antoni čeka da Raja Bell stigne u Lakerse (Meeks je presitan da bi odradio rolu na trojci, a na dvojki jednostavno nema mjesta), mada je i to upitno pojačanje obzirom na Bellove godine, te se pri tome nada da će Gasolova koljena i Howardova leđa izdržati, iznenada se napad čini kao ogroman problem.

Hoće li Mike dobiti otkaz sada kada Lakersi igraju lošije nego u vrijeme Princetona? Šalu na stranu, situacija je ozbiljna. Čak i ako se po povratku Nasha stvari poslože kako treba, obrambena rupa na boku i nedostatak šuta ozbiljni su problemi koje neće riješiti ni Steve Blake ni Raja Bell. Stoga je za očekivati da će sljedeći panični potez Lakersa ipak uključivati zamjenu igrača, a ne trenera. Ma koliko god bilo blesavo pomišljati na odlazak Gasola, jednog od najboljih visokih u ligi, činjenice su jasne – u momčadi u kojoj su prve tri opcije Nash, Kobe i Dwight, Pau je osuđen na ulogu sporednog igrača koju će D’Antoniev nedostatak akcije kroz post dodatno naglasiti.

Jasno, on u tome može plivati sasvim solidno, ali od sporednog igrača nikada nećeš dobiti vrhunske partije jer on za to jednostavno neće imati prilike. Stoga je trade možda i najbolje rješenje, a gledajući rostere diljem lige za oko mi je zapeo samo Milwaukee. Bucksi su u mogućnosti sastaviti solidan paket sastavljen oko šutera (Dunleavy), solidnog combo strijelca (Udrih), stopera na perimetru (Mbah A Moute) i visokog sposobnog raširiti reket (Gooden, iako je jasno da on ni približno ne bi bio u stanu zamijeniti Gasolove kvalitete), ali, ako je solidno sve što se nudi, onda je možda najbolje ostati vjeran trenutnom rosteru i pokušati istaknuti njegove snage (dvojac pod košem) umjesto da ih se pokušava prilagoditi neopipljivoj viziji. D’Antoni, nažalost, još jednom ispred igrača stavlja svoju vlastitu priču, a znamo kako je to završilo s Carmelom. I dok je rano za reći kako će ta priča utjecati na Lakerse, prvi znaci jasno ukazuju da na Gasola neće baš najbolje.

7. KNICKS (4705 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Jason Kidd, a s njim su se digli i Felton i Brewer

Koliko je bila bitna uloga Kidda u ovogodišnjem startu Knicksa, najbolje je pokazao susret protiv Netsa. Bez Kidda u blizini da pokrije sve nedostatke njihove igre, Felton je zaigrao kao Felton, uzimajući previše loših šuteva i gubeći previše lopti, a Brewer je morao uzimati skok-šuteve umjesto polagati zicere. Da ne spominjemo kako je bez Kidda na perimetru Woodson odlučio kako je najbolje Mela prebaciti na trojku. Istina, zaigrali su s dva visoka zbog matchupa (Netsi su jedina momčad na Istoku s dva visoka igrača koja mogu okrenuti utakmicu i Melo se tu jednostavno ne bi mogao nositi s Humphriesom bez pomoći), ali i zbog slabe obrane Carmela, koja je dodatno naglašena svaki put kada nema Kidda da se postavi na pravo mjesto u pravo vrijeme.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Melo, Chandler, Smith

Ovdje se nema što dodati, sve trojica igraju istu košarku kao uvijek usprkos promjenama sistema. Melo i dalje previše šutira, Chandler i dalje previše riskira izlazeći na vrh reketa u obrani, Smith i dalje uzima lopte kako mu padne na pamet. Izuzetna je ovo jezgra za trenutno stanje na Istoku, ali bez podrške maloprije spomenute trojke, nikome ne bi padalo na pamet isticati ih kao igrače koji igraju išta bolje nego su igrali prije.

ISPOD OČEKIVANJA – Novak

Novak je dobio ugovor da bi gađao tricu i širio reket, a trenutno to ne radi. Jasno, ovo se može okrenuti u tijeku sezone, ali trenutno je zbog toga beskoristan, što Woodsona ostavlja bez izuzetno bitnog člana rotacije.

8. MIAMI (4515 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Bosh

Trica još nije postala dio arsenala, ali Chris šutira s poludistance u rangu Dirka (67% mu je šut s poludistance) i trenutno igra najbolju košarku u životu, možda čak i bolju nego tijekom zadnje tri sezone u Raptorsima. Problemi Heata pod košem nisu njegovi problemi, tako da mu se tu nema što zamjerati (on bi sutra potpisao da može nazad na četvorku u obrani). Čovjek jednostavno rastura.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – James, Battier, Ray

Shane nastavlja biti važniji nego što stvarno jeste zbog mogućnosti da brani igrače na perimetru i pod košem. James nastavlja biti James. Samo, obojica imaju isti problem – očajni su u branjenju iz spot up situacija, što je rezultat te fascinantne odluke da igraju s niskom postavom čak i pod cijenu gubljenja identiteta. Mislim, Heat je i ranije imao problema s protivnicima koji su njihova česta pomaganja znali kazniti kretanjem lopte (lani je više trica od njih primio samo Denver), ali su zauzvrat imali kontroliran reket. Danas ih rešetaju i s perimetra, ali i ulazima, iz reketa ili s poludistance.

Uglavnom, brojke ne potvrđuju Jamesovu lanjsku dominaciju slabijih obrambenih rezultata, ali reći za čovjeka koji je u stanju svaku večer ostvariti double-double da igra ispod očekivanja mi se čini pretjeranim. Ali, samo nek se zna – trenutno su i Durant i Kobe na višoj razini iz jednostavnog razloga što su njihove obrane s njima na parketu puno bolje nego bez njih.

Raya pak ne treba objašnjavati – čovjek ima identični učinak kao u Bostonu svih ovih godina, samo što je all-round kvalitete koje su bile istaknutije zamijenio za puno užu rolu, onu catch & shoot specijalista. Koji je do sada u sezoni zabio barem jedno 5-6 šuteva za pobjedu u zadnjim sekundama utakmica. Majstor.

ISPOD OČEKIVANJA– Chalmers, Wade, a najradije bi napisao i Riley i Spoelstra

Chalmers igra katastrofalno na oba kraja parketa i dobar dio problema svakako proizlazi iz činjenice da nije u stanju ostati ispred nikoga. Dodaj tome i nikad lošiju šutersku formu i jasno je da Heat igra s igračem manje na poziciji playa (odbijemo li povremene postave s Jamesom ili Wadeom kao playevima, Cole odrađuje ostatak minuta na jedinici, a o njemu ne treba trošiti riječi, tako da je jasno kako uz rupu pod košem ni ova bekovska nije ništa manja).

Wade izgleda kao umirovljenik, brojke su mu prepolovljene i jasno je da će njegov ulazak u formu biti dugotrajan proces. Sve u svemu, ako uračunamo da igraju bez centra i da od čak dvojice startera dobivaju puno manje nego su računali, onda njihovi rezultati izgledaju još dojmljivije.

A što se Rileya i Spoelstre tiče, tu smo već ranije sve rekli. Nezapamćena je ovakva radikalna promjena stile igre i potpuno izbjegavanje korištenja nečega što je do jučer još bilo sastavni dio njihovog identiteta, meni osobno to je najfascinantniji trend u cijeloj ligi. I hvala Heatu što su sezonu time učinili još zanimljivijom jer su odlučili nastaviti tražiti svoj put. Da li je ovo njihovo odricanje od obrane tek u fazi ispitivanja nakon koje slijede prilagodbe, ili su jednostavno toliko ispred svih da znaju kako im nitko ne može stati na kraj (čeka ih šetnja po Istoku te vjerojatno izmrcvareni protivnik sa Zapada koji će do Finala iza sebe imati tri fanatične serije), nemam pojma. Ali, znam da je izuzetno zabavno pratiti razvoj situacije.

9. WARRIORS (4325 bodova)

ISPOD OČEKIVANJA – Thompson, Curry, Lee

Već smo isticali koliko bi tek opasni mogli postati kada Curry i Thompson počnu zabijati očekivanim postotkom, tako da se tu nema nešto specijalno za dodati. Sva trojica glavnih igrača podbacili su kao realizatori, ali za sada ih u igri drži super klupa koja funkcionira i obrambeno i napadački (Landry je nezaustaljiv u post up situacijama) te raznovrsna igra u napadu – iako su u principu tek još jedna pick & roll / slash & kick momčad, sposobnost Leea i oba beka da razigraju, uz Jacka kao back-up kreatora, omogućuje im da koriste i organiziranije napade. Zamislite još kako bi ovo izgledalo da je tu Bogut, koji bi samo dodatno pojačao trenutne snage – skok, obranu i razigravanja s vrha posta. Njihovo okupljanje talenta je, slično onom u Brooklynu, potvrda da za kvalitetan napad prije svega treba imati kvalitetne igrače – njihova trenutno najuspješnija petorka Jack, Curry, Thompson, Landry i Lee u stanju je zatrpati koševima svaku obranu. Ali i primiti, tako da je ironija u tome da im tri rookiea podmazuju igru na tom dijelu parketa. Iako, nije lako shvatiti kako momčad koja više od 20 minuta po večeri koristi Davida Leea na centru može imati prosječnu obranu, stoga dopustite sumnju u njihovu trenutnu formu.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Landry, Jack

Dva veterana su trebala donijeli kvalitetu više s klupe i u tome uspijevaju. Uz zabijanje u reketu, Landry je donio i skok, što je jedan od najvećih pomaka u odnosu na lanjsku momčad. S tri visoka sposobna kupiti skokove i izuzetnom podrškom s krila, Warriorsi su trenutno u stanju sakriti dobar dio slabosti u igri.

IZNAD OČEKIVANJA - klinci

Ezeli im je pomogao iznad svih očekivanja, sjajno zatvorivši sredinu kao starter. Izuzetno koristan igrač koji već sada igra kao veteran i koji će biti luksuz kao back-up jednom kada se vrati Bogut. Jasno, ni Ezeli neće pomoći da se sakriju slabosti u branjenju pick igre, ali u post up situacijama bez problema drži svoje i čuva obruč. A to je ključ za svaku obranu – s centrom koji može igrati 1 na 1 pod košem, nestaje potreba za udvajanjem, a to pak znači da dužina Thompsona i Barnesa može doći do izražaja na perimetru. Barnes možda nije all-round strijelac kakav je najavljivan po izlasku iz srednje, ali igra obranu iznad prosjeka za svoje godine, dok skakački briljira. Uz Leea, Ezelia i Landrya koji skaču iznad prosjeka, njegov učinak je dodatni bonus, a sve još zaokružuje i Draymond Green. Otpadanjem Rusha i Jeffersona iz rotacije zbog ozljeda, dva rookiea dijele minute na trojki i ističu se aktivnošću pod koševima što je izuzetan plus.

10. DENVER (4155 bodova)

ISPOD OČEKIVANJA – Lawson, Gallinari

Šuterska razočaranja udarnog dvojca se nastavljaju, što Denver šuterski i dalje drži debelo ispod ligaškog prosjeka šuta, posebice za tricu. Dodaj ovome da Nuggetsi i dalje nisu isplivali iz donje trećine po broju iznuđenih slobodnih i jasno je kako njihov napad pati (praktički, na životu ga održava dominacija u obrambenom skoku). Ukratko, počnu li ova dvojica ikada zabijati iz vana, Denver ide po svojih 50 pobjeda i sigurno mjesto u playoffu. Ostanu li ovako mizerni, morat će se zadovoljiti s 42 i borbom za osmu poziciju.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA - Iguodala, Faried, McGee, Koufus

Iggy igra sjajnu obranu na perimetru i solidnu u pick igri, a odrađuje svoje i u napadu, gdje mu Karl povjerava sasvim solidnu količinu izolacija (što nije čudno, obzirom da je George čak i Afflala koristio kao dodatnu kreativnu snagu u napadu). Iako još traže balans u napadu, očito je kako Nuggetsi mogu funkcionirati zbog lakoće kojom je Iggy prihvatio ulogu treće opcije. Nažalost, potpuni balans neće imati nikada jer su pod košem osuđeni na igrače zadatka, ali barem treba priznati da sva trojica rade ono što se od njih očekuje. Faried nastavlja s teroriziranjem u skoku, JaVale kontrolira post sve uvjerljivije u obrani (iako je i dalje izgubljen čim izađe metar izvan reketa), a Koufus nastavlja solidno odrađivati svoju rolu garbage mana. Iako, valjda ne treba naglašavati da ako nemaš bolje opcije za 20 i nešto minuta po večeri od Kupusa, onda baš i nemaš nešto čime bi se hvalio.

IZNAD OČEKIVANJA – Andre Miller

Da je čovjek najbolji back-up play u ligi, to je jasno od prošle sezone kada je pristao doći u Denver i ulaziti s klupe, ali da će i u ovim poznim godinama biti u stanju kontrolirati utakmice kao u najboljim danima, e to baš i nismo. Sve bolji šut idealno nadopunjuje sve manju brzinu i izgleda da će Miller biti u stanju odraditi ovaj ugovor do kraja na visokoj razini. Nažalost, to se ne može reći za veći dio Denverove klupe koja se još traži i koja je od potencijalnog velikog plusa postala ovisna o Millerovoj inspiraciji i Brewerovom šutu (ovo potonje nikada nije dobro).

11. BROOKLYN (4135 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Brook Lopez, Andray Blatche

Šesti su u napadačkom učinku, što je očekivano, iako način na koji dolaze do efikasnog napada nije – umjesto Deronova lošeg šuta i Johnsonove igre u drugoj brzini (ili bi možda bolje bilo reći staračke igre), diže ih klupa od koje prije sezone nismo imali razloga išta očekivati i u napadu briljantni Brook Lopez.

Čovjek je nezaustavljiv u post up situacijama, bilo da mu Deron podvali asist, bilo da se sam bori za poziciju, a fenomenalnoj realizaciji na obruču od 75% pridružio je i pouzdan šut sve do poludistance. Praktički, zahtjeva udvajanje svaki put kad primi loptu, a to je centarska vrlina ravna beku sposobnom kreirati višak.

Što se spomenute klupe tiče, njen glavni čovjek je Andray Blatche, koji trenutno igra kao navijen. Do kada će trajati njegova renesansa ne znam, ali znam da u situaciji u kojoj je upitno kako će se razvijati sezone Williamsa i Johnsona, ovakve igre dvojice visokih dođu kao naručene. Stackhousea pak ne ističem jer minutažom nije ključan dio rotacije, iako je to svakako učinkom – nije nikakvo pretjerivanje ako kažem da je svojim šuterskim eksplozijama do sada donio barem tri pobjede Netsima.

Nevjerojatno, čovjek u životu tricu nije pucao iznad 38%, u karijeri mu je prosjek 31%, a sada je ušao u seriju utakmica u kojima gađa 46% i doslovno sam stvara razliku.

Jasno, kada pričamo o Lopezu ne možemo zanemariti loš učinak u obrani. Netsi nemaju visokog igrača sposobnog zatvarati reket (neka vas ne zavaraju solidne partije protiv Knicksa i Blazersa – te dvije momčadi ionako žive od šuta i minimalno napadaju sredinu), ali, nastave li igrati solidnu obranu na vanjskim igračima kao do sada (samo su Bullsi dozvolili manje trica od njih), definitivno neće biti među najgorim u ligi (neka vas ne zavara ni to što primaju najmanje koševa u ligi - Avery Johnson usporio je napad do boli kako bi što bolje iskoristio Lopeza i Johnsona te gubio što manje lopti, zbog čega izgledaju puno bolji nego što jesu).

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Deron Williams, Gerald Wallace, Kris Humphries, CJ Watson, Reggie Evans

Derona gnjave razne dosadne ozljede, ali već smo apsolvirali da nisu one jedini razlog za njegove trenutne ne baš sjajne igre – čovjek jednostavno nije franšizna ili prva opcija sposobna preuzeti stvar u svoje ruke kada sve drugo stane. Ako tijekom sezone uhvati formu i oslobodi se problema sa zglobovima, vjerojatno će popraviti šuterski učinak, što će svakako dobro doći momčadi jer nemamo previše razloga vjerovati da će Brook cijelu sezonu zabijati kao all-star centar.

Ostala imena odrađuju svoje u skladu s očekivanjima – Gerald donosi energiju u oba smjera, Humphries i Evans skaču kao ludi, a Watson solidno odrađuje back-up minute kao drugi play (srećom, Johnson je uvidio koliko ih obrambeno košta njegovo partnerstvo s Deronom pa tu postavu koristi sve manje).

ISPOD OČEKIVANJA – Joe Johnson

Da li je Joe naletio na zid koji se dogodi mnogim rasnim velikim bekovima nakon što prođu 30-u? Mislim, ne radi se ovdje o nestanku u stilu Mitcha Richmonda, ali Joe je pao u svim mogućim pokazateljima. Ok, uloga mu pored Williamsa nikako ne može biti velika kao u Atlanti, ali igra više minuta i ima sasvim dovoljno prilike da se dokaže. Šut za tri mu je solidan, ali problem predstavlja svaki ulaz, što je jasan znak nedovoljnog atleticizma (osim, naravno, kada je s druge strane Paul Pierce). U manjoj ulozi Johnson može biti fantastična sporedna opcija, ali nedostatak bočnog igrača koji može napasti obranu driblingom značajno smanjuju opcije u napadu Netsa. Uostalom, nije da nismo bili upozoreni – prije lanjskog buđenja u skraćenoj sezoni, Johnson je imao osjetni pad učinka sezonu ranije. Što ako je lanjsko izdanje bilo tek labuđi pjev?

12. CHICAGO (4035 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Joakim Noah

I dok je lijepo vidjeti da Noah konačno ima nešto veću ulogu u napadu, posebice kao razigravač (nakon sjajnog ulaska u sezonu, šuterske brojke pale su na standardne skromne razine), glavni razlog njegove all-star kandidature krije se u obrambenom napretku. Čovjek igra najbolju obranu u životu, onoj dobro poznatoj energiji konačno je dodao i potrebnu koncentraciju, što potvrđuju i brojke. Upravo je to što Noah danas brani pick & roll bolje od ikoga u ligi glavni razlog zašto Taj Gibson igra manje minuta nego što smo očekivali obzirom na gubitak klupe. Naime, lani je Taj često krao minute Noahu upravo zbog toga jer je bio bolji obrambeni igrač, ali, danas kada Noah radi sve što i on, logično je da trener forsira raznovrsnijeg košarkaša. S druge strane, nije jasno zašto dvojac Noah-Gibson ne dobiva više prilike zajedno, obzirom da sve brojke ukazuju na to da ne igraju ništa lošije od bilo koje druge kombinacije visokih, što ukazuje da je strah od napadačke nemoći bez Boozera u postavi - neopravdan. A da ne govorim kako bi se i loš učinak klupe popravio da Carlos dobije priliku koristiti svoj šut protiv slabije konkurencije.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Rip Hamilton, Nate Robinson, Gibson, Boozer, Deng, Jimmy Butler

Hamilton i Boozer odrađuju svoju volumenom nešto veću ulogu, ali, koliko god u tome bili solidni, njihovo prisustvo ukazuje na jedan ogroman feler koji Bullsima visi nad glavom – nemaju kreatore, previše su oslonjeni na šut, a nisu u stanju zabiti tricu. Mislim, tko živi od trice, umire od trice, ali barem zna kako je to živjeti. Tko živi od šuta s poludistance, taj jedva preživljava i to je priča ovogodišnjeg napada Bullsa (nažalost po Ripa, ne igra se svaku večer protiv Monte kojemu je ukrcao 52 poena u dvije utakmice).

Deng se u ovo uklapa jer trenutno ni on ne može zabiti tricu, iako sve ostalo odrađuje u skladu s reputacijom, a bljeskovi Robinsona s klupe nisu dovoljni. Nate je nastavio s odličnim combo igrama koje je prezentirao lani u Warriorsima, odlučan da se još neko vrijeme održi u ligi, a Thibodeau je počeo ukazivati sve veće povjerenje Butleru, što je pokazatelj da bi i klupa opet mogla biti solidna – dovoljno je samo bilo iz rotacije udaljiti očajnog Belinellia.

ISPOD OČEKIVANJA – Captain Kirk

Za njegove loše partije krive su vječne ozljede, ali i kontekst u kojem se od veterana jednostavno previše traži. Kao back-up play, Kirk bi bio solidna opcija, ali u borbi protiv najboljih playmakera lige bolno je jasno kako je njegovo vrijeme nepovratno prošlo. Bullsi dobivaju užasno malo s pozicije koja im je do jučer bila snaga i to je očekivano najveća kočnica njihovoj stabilnosti tijekom sezone.

13. HOUSTON (3725 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Morris, Parsons

Morris je odustao od lanjskih pokušaja da bude all-round igrač, prigrlio je ulogu stretch četvorke i trenutno daje ključni impuls s klupe, a Parsons je već dobro znanim all-round kvalitetama dodao i vrhunski šut. Čak i da padnu s trenutnih izuzetnih visina učinkovitosti, nadmašiti će projekcije prije sezone i tako pomoći Rocketsima da iskoriste probleme Mavsa, Wolvesa i Jazza te se uključe u borbu za osmo mjesto.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Harden, Asik

Obojica su izuzetan primjer koliko napredna statistika igra značajnu ulogu u Houstonu. Još tijekom lanjskog playoff dobar dio promatrača smatrao je Hardena šestim igračem kojega je nemoguće usporediti s dokazanim NBA veličinama usprkos tome što su brojke jasno govorile da se radi o prvoj opciji kojoj samo treba više minuta. I gle čuda, Harden je dobio više minuta i sada je i slijepcu jasno da je čovjek all-star materijal.

Sličan podvig su u Houstonu napravili i s Asikom. Iako je teško reći da je Omer rasni starter obzirom na mizerne napadačke talente, njegove kvalitete u obrani i skoku povećanjem minuta nisu nestale, već su se i dodatno pojačale. Svaka čast Moreyu što je potvrdio da je košarku itekako moguće razumjeti kroz brojke ako znaš koje brojke treba gledati. Malo je tužno da toga u ligi još nisu svjesne sve franšize.

ISPOD OČEKIVANJA – Lin

Igra se logično vrti preko Hardena, što Lina često ostavlja na parketu kao šutera, a Lin nije šuter. Jasno, iz spot up situacija možeš i krenuti na ulaz, tako da ovo nije glavni razlog za Linove loše igre, ali jeste djelomičan. Djelomično je krivica i na ozljedi koljena, a glavni je pak bolno jasan – Lin jednostavno nije ništa posebno, a lanjskih 30 utakmica postavile su ljestvicu malo previsoko. U idealnom svemiru, Lin bi bio combo bek s klupe koji bi odmarao Hardena ili playmakera sposobnog zabiti tricu. U ovom nešto manje idealnom, on je playmaker koji se muči ostvariti brojke koje bi ga ostavile iznad Felton linije. Podsjetnik da ni u brojkama nije sva istina, barem ne kada je uzorak onako malen kakav je bio Linov. Uglavnom, tri ugovora, jedan promašaj. Solidan posao za Moreya kojega sada čeka odluka što s trenerom – nakon tragedije koju je upravo preživio McHale, a poznavajući ga iz gomile dostupnih dokumenata kao čovjeka kojemu košarka nikada nije bila najvažnija stvar u životu, rekao bih kako je Kevinov posao u Houstonu završio.

14. UTAH (3660 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Favors, Hayward

Oni u principu ne igraju iznad očekivanja, ali igraju sjajno, stoga ovo samo koristim da istaknem kako NEMA SMISLA DRŽATI IH NA KLUPI!!!! (ispričavam se na ispadu, ali ove sezone me malo što toliko frustrira kao Corbinove rotacije).

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Millsap, Big Al, Mo, Foye

Dvojac pod košem drži Jazz na 50-50 učinku, dakle kao i obično, a dvojac na vanjskim pozicijama igra prosječno kako se i može očekivati od dva combo beka koja su idealna za uloge s klupe.

ISPOD OČEKIVANJA – Kanter

Od njega se možda očekivalo malo više, posebice nakon sjajne predsezone (što dovoljno govori koliko ljetna liga i predsezona služe kao najave budućnosti - 0%) iako je teško reći koliko je netko stvarno napredovao dok dobiva minute na kapaljku.

15. SIXERS (3635 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Richardson, Turner

J Rich zabija kao mladić, dok je Turner popravio učinak ne nešto većom minutažom, već prije svega sve boljom kontrolom lopte i boljim šutem za tri.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – svi, čak i Jrue

Od hrpe pristiglih swingmana ni jedan nije podbacio (čak je i Nick Young odigrao u stilu Nicka Younga, uz nekoliko bljeskova do sada), a Holiday je posebna priča. Uzmemo li u obzir veću minutažu, veću odgovornost i veću potrošnju, njegov učinak nije ništa bolji od ranijih ostvarenih u puno skromnijim uvjetima. Smatrati Holidaya all-starom zato što nabija brojke u momčadi u kojoj igra 39 minuta i ima sve ovlasti, tipična je pogreška koju je lako napraviti ako ne gledate malo dublje. Jedini pravi plus je veći broj koševa s linije slobodnih, ali sve drugo je već viđeno – od jedne izgubljene lopte na dva asista do efektivnog šuta iz igre ispod 50%, u njegovoj igri malo je toga učinkovito.

ISPOD OČEKIVANJA – Kwame, Allen

Koliko god to bilo blesavo istaknuti, jer je manje-više poznato, Kwame je očajan, a i Allen baš ne briljira. Što u kontekstu njihovu tanke unutarnje linije predstavlja problem.

16. BOSTON (3605 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – nitko

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Rondo, Terry, Green, Sullinger

Iako se iz godine u godinu priča o novoj sezoni kao onoj u kojoj će Rondo konačno napraviti iskorak iz sjajnog playmakera u rasnog nositelja, njegove brojke su po svim pokazateljima gotovo identične tijekom zadnje četiri godine. Potpuni monopol na loptu doveo je do pozitivnih pomaka u napadu, pa Rondo danas tako puno bolje bira situacije za napadanje obruča i to uglavnom nakon pick igre, što je dovelo do pozitivnog rasta u efektivnom i stvarnom postotku šuta koji su mu tijekom prethodne dvije godine bili debelo ispod prosjeka ozbiljne top 3 opcije u napadu.

Međutim, ovaj još rondocentričniji stil igre očito uzima svoj danak u dva segmenta. Prvo u obrani, gdje je Rondo nakon dugo vremena opet negativan igrač. Baš poput Bostona, danas dobro brani tek organizirane napade. Sve što u sebi sadrži dozu anarhije, od tranzicije do pick igre, za njih je problem. Međutim, Rondova igra u obrani najmanja je briga Bostona – u ligi u kojoj playevi uglavnom služe kao skretničari, Rondo je još uvijek top 10 materijal u tom dijelu igre. Drugi problem je nešto ozbiljniji, a on se odnosi na nesposobnost Celticsa da igraju košarku u minutama kada Ronda nema na parketu, što je Rivers sam najbolje opisao kada je izjavio da bez Ronda može baciti 80% akcija kroz prozor. Iskreno, nemam pojma što bih mislio o ovakvoj izjavi u kontekstu momčadi koja je ovo ljeto potpisala hrpu novih ugovora s potvrđenim NBA igračima dobro poznatih mogućnosti i pri tome potrošila jedan od najvećih budžeta u ligi.

Partije Terrya barem pokazuju da se nemaju razloga brinuti oko zamjene za Raya. Kada se Bradley vrati u momčad, dobit će i pravog stopera na boku, a automatski i kreatora s klupe u Terryu, što će bitno popraviti njihovu krvnu sliku. To je recimo uloga koju Green nikako ne uspijeva odraditi, ali pri tome je teško reći da je podbacio – momak igra točno istu košarku kakvu je prezentirao kroz cijelu karijeru. Ista stvar je i sa Sullyem – lijepo je bilo nadati se da će on popraviti stanje u skoku, ali realnost je ipak takva da obrana doslovno nestane onog trenutka kada on stupi na parket. Od svih očajnih kombinacija pod košem, par Green-Sullinger definitivno je najgori – realno, ovaj dvojac ne bi garantirao niti dobru obranu na NCAA razini. Može Doc pričati koliko hoće da njegovi momci trenutno igraju mekano (a mora da bi ih trgnuo za iduće dvije utakmice bez Ronda), ali realnost je ta da jednostavno igraju bez unutarnje linije.

ISPOD OČEKIVANJA – Bass, Lee, Pierce, Garnett

Dva veterana su ovdje završila ponajviše kao žrtve konteksta. Dok Pierce i dalje zabija svoju kvotu kroz izolacije, a KG standardno svoju kvotu s poludistance, zabrinjava njihov pad u obrani. Jasno, kada su sva tri udarna igrača zajedno na parketu to izgleda puno bolje nego kada su na klupi, ali činjenice su neumoljive – čak i kada su u igri, Boston više ne igra na dominantnoj razini kao zadnjih godina. Već smo rekli da Rondo previše energije troši na napad, Pierce je za korak sporiji u svim situacijama koje uključuju lateralno kretanje, a Garnett jednostavno ne stiže zatvoriti sve rupe.

Razlog za to je uz već opjevanu rupu pod košem i rupa na perimetru koje Courtney Lee nije popunio. Njegov loš ulazak u sezonu napadački je maskirao Barbosa, ali, bez Bradleya u blizini, nema beka koji bi to učinio obrambeno. I dok se Celticsi mogu nadati da će povratak Bradleya stabilizirati bokove, a samim time olakšati život Pierceu (koji više neće morati glumiti stopera) i Garnettu (koji će imati puno manje prostora za pokrivati), za rupa pod košem trenutno nema jednostavnog rješenja.

Najveći krivac za trenutno stanje je svakako dolazak Bassa u trening kamp totalno van forme. Očito zadovoljan zbog novog ugovora, Bass kao da je zaboravio koliko je važan za ovu momčad. Njegove katastrofalne igre (doslovno je prepolovio svoj učinak) dodatno slabe ionako tanku rotaciju pod košem i poput domina ruše planove Bostona. Boston praktički igra s jednim i pol visokim, što uzima ogroman danak u obrani, a posebice u skoku koji je sada ostao i bez onog skromnog Bassovog učinka. Čak i da se na pola sezone Bass dovede u red i počne zabijati i skakati, to i dalje ne riješava pitanje rotacije. Što nas opet vraća na prošlotjedni zaključak – Ainge pod hitno treba uzeti telefon u ruke i dovesti još jednog visokog.

Iako, pitanje je garantira li čak i to stabilizaciju. Naime, šta ako je sva ova priča oko slaganja domina tek projekcija, a prava istina se krije u nečemu puno jednostavnijem – godine su stigle na naplatu u slučaju Piercea i Garneta.

17. MILWAUKEE (3360 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Jennings

Doduše, Brandon je i lani krenuo u sezonu na all-star razini, pa je brzo tresnuo na zemlju. A kako je u lovu na novi ugovor, treba biti dvostruko oprezan s njegovim nikada boljim izborom šuta i omjerom asista i izgubljenih, a posebice s nikada aktivnijom igrom u obrani.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Ellis, klupa

Monta nastavlja sa životom na potrošački kredit i gomilanjem izuzetno šupljih brojki koje vrište za manjim volumenom lopti i manje zahtjevnom ulogom kreatora s klupe, dok je klupa Bucksa trenutno novi Bench Mob lige. Preuzeli su primat od Clippersa, a, ironično, baš su na Bullsima, koji su vrijednost duboke rotacije doveli do ekstrema, dokazali kako dobro funkcioniraju Udoh, Udrih i Dunleavy kada su neki dan stigli minus 27 u zadnjih 15 minuta. Bench mob postao je teoretski još ubojitiji nakon što je Skiles klupi dodao Ilyasovu – da li je partija protiv Bullsa znak da se čovjek budi? – koja, kao i lani, još jednom predstavlja najveću snagu Bucksa.

Međutim, nije gomila solidnih igrača korisna samo na parketu. Ona im donosi ogromnu fleksibilnost prilikom tradeova, jer imaju gomilu opcija – od veteranskih ugovora u zadnjoj godini do gomile mladih talenata, Bucksi imaju sve preduvjete za biti ozbiljan igrač tijekom trade sezone drugu godinu za redom.

ISPOD OČEKIVANJA – Ilyasova

Treba li što dodati? Ne oživi li uloga s klupe njegov mizerni šut i još mizerniju razinu energije koju donosi na parket, čovjek bi trebao u zatvor zbog pljačke koju je izveo nad sirotim senatorom Kohlom koji se muči Buckse održati solventnima.

18. DETROIT (3355 bodova)

ISPOD OČEKIVANJA – Stuckey, Jerebko

Stuckeyeve combo vještine nikako nisu pristajale uz sličan profil Brandona Knighta, pogotovo ne kada uđete u sezonu s jednom od najgorih šuterskih serija u povijesti NBA. I dok će prebacivanje Stuckeya u ulogu šestog igrača pomoći da se dotični opet potvrdi kao kvalitetni član rotacije, pitanje je ima li spasa za Jerebka – Šveđanin je do sada kombinacijom energije i vanjskog šuta uspijevao doći do uloge u rotaciji, ali trenutno ne može zabiti ništa, ne skače i uopće nema obrambene uloge na parketu.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Greg Monroe, Knight, Prince

I dok Monroe lagano popravlja svoju igru u obrani (posebice u postu – u rotacijama nikada neće biti ništa više od prosječnog igrača) i sve se više nameće kao organizator u napadu, dakle na putu je ka svom prvom all-star nastupu, Knight natavlja tamo gdje je stao lani, kao combo strijelac koji na silu pokušava glumiti playmakera. U slučaju Pistonsa svakako vrijedi trpiti jer šuterski Knight već sada ima kvalitetu za dug život u NBA. Pitanje je samo do kada će Dumars imati živce gledati gomilu uzalud bačenih napada i nesposobnost da se išta kreira iz najosnovnijih pick & roll akcija. Veteran Prince pak odrađuje svoj standardni posao od raspada šampionske jezgre - prosječno u oba smjera, uz preveliku potrošnju za tako limitiranog napadača.

IZNAD OČEKIVANJA – Andre Drummond, Kyle Singler

Energija koju Drummonda pokazuje za sada se uglavnom manifestira u napadu, ali, obzirom da samo njegovo prisustvo u reketu momčad čini boljom, pitanje je vremena kada će momak krenuti stazama Derricka Favorsa i razviti su prototip obrambenom visokog igrača današnjice. Strah od razvijanja Drummonda vrlo brzo će se potvrditi kao najveća greška lanjskog drafta za sve one koji su ga propustili (osim Hornetsa) – ovakvi talenti ne moraju nužno ostati na sveučilištu da bi se izbrusili.

Singler pak, a o tome je Sickre pisao prije neki dan, potvrđuje i drugu stranu medalje, onu po kojoj je ostanak u školi dobra stvar, posebice ako nisi lutrijski talent. Singler je rookie koji će uskoro napuniti 25 godina, tako da je njegova prilagodba na NBA igru bila kratka i jasna. Mali je odličan šuter, zna igrati košarku i to su upravo oni atributi koji su bili potrebni Pistonsima da pronađu balans. Iako njegovo instaliranje u petorku znači da Prince mora trčkarati uokolo za bekovima, Tayshaunove 3&D kvalitete konačno mogu doći do izražaja jer uz Singlera i Knighta ima prostora za pronaći kvalitetnu poziciju za šut jer je raspored na parketu konačno smislen (mogao je biti i sa Stuckeyem da je Frank koristio Rodneya kao slashera, a Knighta više kao spot up opciju, a manje kao playa). Nevjerojatno je na koliko načina jedan naizgled malen potez može koristiti. Trenutno imaju ne samo svjetlu budućnost (novi lutrijski pick i prostor na salary capu), već i momčad koja ima glavu i rep i koja može igrati košarku već ove sezone. Sve što je trebalo bilo je samo malo posložiti kockice.

19. MINNESOTA (3320 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Barea, Cunningham

Dvojac koji je odradio lavovski dio posla mijenjajući Lovea i Rubia.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Love, Kirilenko, Peković

Loveov povratak na parket prije vremena trebao bi Minnesotu usmjeriti prema playoffu jer je već prvi dan postalo jasno da čovjek nije izgubio ništa od veličine usprkos dužoj pauzi, a ništa manje važne nisu ni partije pravoslavnog dvojca. Rus je nastavio gdje je stao prije dvije godine, kao da nikada nije ni bilo pauze, što je izuzetna vijest za Wolvese jer znači da su dobili all-star kvalitetu bez da su se za nju morali otimati ovoga ljeta na tržištu. Pozitivno saznanje je i to da je Pekovićeva lanjska sezona očito standard, a ne iznimka. Priključi li se i Rubio ovoj eksploziji bijelog talenta, ova momčad ima sve potrebno da dođe do 50 pobjeda. Šteta zbog ozljede Budingera koja im je oduzela ključnog šutera na boku, ali mali Shved za sada se pokazuje više nego sposobnim preuzeti ulogu petog čovjeka na sebe. Roy je pak u cijeloj priči nebitan - koliko god bilo lijepo vidjeti ga opet u akciji, kraj ovolikih playmakera njegov trenutni sklop vještina koji uključuje prije svega razigravanje nije neophodan, dok manjkom šuta i atleticizma ničim ne doprinosi slabostima momčadi.

ISPOD OČEKIVANJA – Ridnour, Williams

Dvojac koji je podbacio mijenjajući Lovea i Rubia.

20. INDIANA (3305 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – West

Ne toliko što nam prezentira nešto za što nismo znali da je sposoban, već što je u stanju nositi najveći teret u napadu bez da mu pati učinak. Dobar način za zaraditi novi ugovor.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Hill

To što igra solidno i dalje ne opravdava novu upravu što je sav preostali prostor na salary capu usmjerila u njegovom pravcu.

ISPOD OČEKIVANJA – Hibbert, George

O njima smo već sve rekli – koliko god da su zaslužni za odlične igre u obrani, toliko su krivi za napadačku jalovost.

21. BLAZERS (3270 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Lillard

S rookieima su prognoze uvijek klimave jer nemoguće je preciznije povući paralele između NCAA i NBA, ali Lillarda je IOR očekivao na pola puta između Irvinga (super rookie) i Knighta (loš rookie), a on je trenutno puno, puno bliže Irvingu. U biti, razlikuje ih samo nešto slabiji Lillardov šuterski učinak, a loša obrana i izgubljene lopte ih dodatno spajaju (o Lillardovoj obrani sve govori susret protiv Pistonsa u kojem je Brandon Knight po prvi put u karijeri izgledao kao all-star). Međutim, već i ovakav šut je sjajan za igrača prve godine, a, iako je Lillard stariji od Irvinga čak dvije godine, treba mu priznati da trenutno zna puno više o tome kako razigrati suigrače nego Kyrie.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Batum, Matthews, Hickson, klupa

Swingmani su igračine, Hickson je pravi garbage man (koji dodatno uživa zbog Aldridgeove alergije na skok), a klupa je katastrofa – ako vam kažem da je Saša Pavlović jedini koji ne utječe na njihovu igru poput najezde skakavaca, već tek u rangu omanjeg tornada, sve sam rekao.

ISPOD OČEKIVANJA – LMA

Svaka čast na solidnim partijama, posebice u obrani (iako su i one sve rjeđe - Blazersi su dno-dna po pitanju defenzive), ali najgori skakački i šuterski učinak u karijeri ne mogu se zanemariti. Znam da situacija nije sjajna, ali po manjku skokova i koševa iz reketa očito je kako LMA sezonu prije svega želi odraditi sa što manje stresa.

22. DALLAS (3220 bodova)

ISPOD OČEKIVANJA – veterani Marion, Carter, Brand

Igre ispod razine onih najiskusnijih možda govore o tome koliko je Carlisle mijenjao sistem ovogodišnjih Mavsa, a možda jednostavno ukazuju na to koliko je teško starog psa naučiti nove trikove. A možda jednostavno nije lako igrati bez svog onog prostora kojega je ostavljao Nowitzki ili u slučaju Branda bez okruženja poznatog sistema Sixersa.

I dok Marion ispriku za slabije partije ima u ozljedama, a Brand u prilagodbi na novu ulogu, za Carterove beskrvne partije teško je naći objašnjenje osim onoga očitog, a to je da bez Terrya i Dirka više jednostavno nema svih onih laganih situacija na koje je navikao. Čim život postane težak, Vince nestane.

Nisam siguran da svemu ovome ne bi trebalo dodati i upravu Mavsa koja stalnim rošadama pojačava tenzije. Po novome dovodi Dereka Fishera, a odriče se Troya Murphya. Tko zna, za 15 dana možda će otpustiti Dereka i dovesti Michaela Finleya koji je nedavno izrazio želju za povratkom u ligu. Stvarno ne kužim ovakve poteze (kao da će Fisher popraviti činjenicu da nema Dirka ili da je Collison – Collison), a još manje kužim Carlisleovu potrebu da iz utakmice u utakmicu mijenja rotaciju. Mislim, koliko god ti rotirao, krug nikada neće stati u kocku, a tako se ni ovaj talent na okupu neće boriti za naslov. Kad si limitiran limitiranošću, nema te formule koje te može učiniti boljim, a stalnim rošadama Carlisle je samo postigao to da je svlačionicu ubio u pojam.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Darren Collison

Nakon žestokog ulaza u sezonu, Collison se ohladio i ustabilio na Felton liniji te ostvaruje identične brojke onima što ih je tijekom karijere imao u New Orleansu i Indiani. Solidan pritisak na loptu, solidan šut i solidna kreacija iz pick & rolla, to je sve što ćete dobiti od njega. Nije malo, ali kada vam nedostaje ozbiljnih opcija pod košem i širine na boku, onda nije ni puno.

IZNAD OČEKIVANJA – Mayo, Kaman

Najveći razlog za Mayove odlične partije krije se u njegovim talentima prilagođenom sistemu. Iako je bilo jasno da Mayo može poboljšati brojke s povećanom minutažom (dosta je baciti pogled na njegove prve dvije sezone u ligi dok je bio starter), razlika između ovoga danas beka koji igra bez lopte i briljira u spot up situacijama i donedavnog combo mentaliteta je ogromna. Mayo je jednostavno učinkovit, a ostane li takav čak i nakon što mu se šut za tri spusti na realniju razinu (s 38% u karijeri trenutno je na 52%), za njega ima budućnosti u ulozi old school beka šutera kakvu je zadnjih godina usavršio Kevin Martin. Jasno, za to će trebati nastaviti iznuđivati slobodna bacanja, što je Martinov specijalitet. Ono u čemu pak ne zaostaje za Martinom već sada je relativna alergija na obranu.

Kaman je pak konačno zdrav, što je sasvim dovoljno da pruža solidne partije u sredini. Ne pretjerano učinkovite, ali imati centra koji može uhvatiti svoju kvotu skokova, gurati se pod obručem i usput biti ozbiljna prijetnja u post up situacijama nikada nije na odmet. Kad se Dirk vrati, bit će zanimljivo vidjeti kako će Carlisle podijeliti minute pod košem - obzirom da dva germanska reprezentativci nisu bila u stanju braniti napade Latvije ili Ukrajine, možemo samo zamisliti kako će funkcionirati protiv playoff momčadi sa Zapada.

23. SACRAMENTO (3105 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – nitko

Iako treba pohvaliti Jimmera što se trudi pronaći mjesto u NBA, kao i Thompsona jer se usprkos novom ugovoru nije predao rezignaciji poput većine ostalih kolega pod košem.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA - svi ostali sa svim svojim limitima

Iako je lijepo vidjeti da Tyreke igra sve bolju košarku, valjda je i njemu konačno došlo do glave kako treba zaraditi novi ugovor.

ISPOD OČEKIVANJA – Cousins

Za ovo kako on trenutno igra poslužit će samo jedna riječ – sramota. Umjesto da napravi iskorak, on se vratio korak unazad, u rookie sezonu – skakačke i šuterske brojke su mu gore od prošlogodišnjih, ali ga nije briga jer poteže kad god poželi. O trudu u obrani da ne pričamo – njega jednostavno nije briga.

24. NEW ORLEANS (2915 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Robin Lopez

Mjesec dana je premalo za reći kako se radi o definitivnoj transformaciji, ali Robin se iz ne baš sjajnog back-up centra pretvorio u solidnog startnog centra. Obzirom da su mu broj koševa i skokova porasli paralelno s minutama, očito je kako mu vrijednost ne dolazi iz tih segmenata igre (i dalje je ispodprosječan skakač za centra te i dalje ne posjeduje ništa više od skromnog napadačkog arsenala) već prije svega iz obrane. I pogled na brojke to potvrđuje – Lopez briljira u post up situacijama, ali i u branjenju pick & rolla, što do ove sezone nikada nije bio slučaj. Kolika je zasluga u tome trenera i sistema, a koliko Lopeza, nije ni važno, važno je znati da je odluka da se Davis sakrije iza Lopeza na kraju ipak bila pozitivna. Iako, obzirom na očajne obrambene partije cijele momčadi u zadnje vrijeme, pitanje je dana kada će se Lopez ipak vratiti u manje atraktivne sfere.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Vasquez,Anderson, Smith

Vasquez ima ogromnu minutažu i ogromne ovlasti, ali brojke i dalje otkrivaju back-up playa koji je zagrizao prevelik komad koji nije u stanju prožvakati. Njegov šut i igra u obrani nisu u stanju pratiti fantastičnu sposobnost razigravanja koja je dobrim dijelom zaslužna zašto su Hornetsi u zadnje vrijeme postali solidna napadačka momčad.

Bijela braća Anderson i Smith pak odrađuju svoje. Anderson se i bez Dwighta nametnuo kao najbolja stretch četvorka u ligi, što svakako može radovati Hornetse, a Smith nastavlja s kombiniranjem žestoke obrane i pouzdanog pick & pop talenta.

ISPOD – Henry, Rivers, Mason

Znali smo da će svi ovi bekovi biti beskorisni, ali ne i da će štetiti. Gordon se ne može vratiti dovoljno brzo jer trenutna rupa na bokovima Hornetsa vuče cijelu momčad na dno.

25. ORLANDO (2765 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – McRoberts, ali i rookiei

Nakon očajne sezone u Lakersima, gdje se nije snašao uz Bynuma i Gasola, McRoberts je vratio dio svog identiteta (pick & pop s puno faulova i ponekim skokom). Ništa bitno, ali čovjeka veseli vidjeti da nije tek tako nestao. A klinci su po prvim pokazateljima sjajni – Nicholson trpa bez problema iz svih situacija (posebice se sjajno kreće bez lopte), ali mali problem leži u činjenici da je trenutno malo previše tweener za igrati pod košem (mizeran skakački učinak). Harkless pak nema problema s fizikalijama, mali je čista energija koja već sada kupi dovoljan broj stop akcija (blokade, ukradene) da zasluži epitete korisnog obrambenog igrača. Šut je problem, ali kako su obojica izvan zone velikih očekivanja, sve što Magic dobije od njih je plus.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Afflalo, Redick, Davis, pa čak i Moore

Afflalo je i u Orlandu isti igrač kao u Denveru, 3&D opcija koja gubi dobar dio svoje kvalitete u kreiranju. Redick nema problema s kreiranjem, što pokazuje lakoćom kojom je uskočio u ulogu combo beka s klupe (provodi više vremena na jedinici s loptom nego kao dvojka). Slične kvalitete ima i Moore, kojega se i kroz onaj mali uzorak u Bostonu dalo pročitati kao solidnog beka kojemu je najveća vrijednost ta što jednako osrednje igra na obje vanjske pozicije. Big Baby pak i u novoj ulozi nastavlja biti jednako neučinkovit strijelac i obrambeni igrač, jedina razlika je što igra 10 minuta više zbog čega ostvaruje bonus od 1 skoka i dva koša. Yeah.

ISPOD OČEKIANJA – Ayon, Smith

Obojica imaju izlike u ozljedama koje su ih uhvatile na samom startu sezone, ali definitivno ne pružaju partije koje su se od njih očekivale kada su pristigli kao treći visoki u rotaciji, odnosno kao back-up play.

26. SUNS (2725 bodova)

ISPOD OČEKIVANJA – Dudley, Beasley, Morris

Dudley će valjda uskoro ući u formu jer je neobjašnjivo da jedan ovako solidan all-round preko noći zaboravi biti koristan košarkaš. Beasley je pak totalna suprotnost, u njegovom slučaju bilo bi neobjašnjivo da preko noći nauči biti koristan. Trenutne partije koje pruža su čak i za njega mizerne, što bi trebalo zabrinuti Sunse koji su mu dali nepotrebno visoko ugovor. Doduše, još ih više treba zabrinuti što je njihovog Morrisa brat iz Houstona preskočio u mjesec dana košarke – umjesto da iskoristi priliku i izbori se za ulogu Fryeve zamjene u rotaciji, Morris igra kao isti lanjski mlitavac.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Dragić, Gortat, Scola

Prva dvojica igraju solidno i prava je šteta što nisu dio kvalitetnijih momčadi, dok je Scola idealan za stil igre u kojem nitko ne igra obranu. S pravom se buni zbog toga što je prebačen u drugu postavu – kao da na rosteru Sunsi imaju igrača koji može pomoći Gortatu zatvoriti reket.

IZNAD OČEKIVANJA – Telfair, O'Neal i Tucker

Teoretski, reket bi mogao biti O'Neal nastave li doktori u Phoenixu sa svojim nizom čuda, ali samo teoretski. Telfair je izrastao u kompletnog back-up playa (igrač čak i obranu), a Tucker igra iznad očekivanja jer nitko od njega nije očekivao ništa. Čovjek se samo pojavio i osvojio srca svih jer je jedan od rijetkih Sunsa kojima je stalo do odrađivanja posla.

27. CLEVELAND (2635 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Varejao, Thompson, Pargo

Andy skače kao lud, igra standardno dobru obranu i praktički sam samcat drži Cavse u komi (obzirom kako igraju, nemoguće je reći na životu, stoga je koma u njihovom slučaju pozitivna). Jedini minus vidljiv iz aviona je lakoća kojom ga brzi bekovi ostavljaju u prašini nakon preuzimanja, ali to nije samo njegov problem – obzirom da nema nikoga da mu čuva leđa i obzirom na energiju koju troši, očekivati od njega da bude specijalist u preuzimanjima prilikom pick & rolla možda je i previše u ovom trenutku. U boljem kontekstu, Andy bi bio bez minusa.

Thompson uči od najboljega kada je u pitanju pravilno usmjeravanje energije, to je vidljivo, iako dugoročno njihovo partnerstvo baš i nema smisla zbog mnogih sličnosti u igri. Što se Parga tiče, treba priznati da je za sada uspio ne pokopati momčad. Naravno, kada netko s vještinama za back-up playa igra ulogu startera, to nikada nije pozitivno, ali za sada je Pargo barem odigrao na back-up razini, što je više nego se itko mogao nadati nakon ozljede Irvinga.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Dion Waiters

Donio je energiju na vanjske pozicije, ali pri tome katastrofalno šutira i gubi previše lopti. Sve je to tipično za rookiea koji se tek uči igri i još ni ne zna koja mu je točno uloga u momčadi.

ISPOD OČEKIVANJA – Kyrie Irving, Daniel Gibson

Gibson propada iz sezone u sezonu, što je razumljivo obzirom da nikada nije bio playmaker, a da s godinama sve teže dolazi do šuta osim ako mu netko ne namjesti zicer u spot up situaciji. To nisu vještine koje su potrebne drugoj postavi Cavsa obzirom na očajan izbor playmakera nakon Irvinga. A sam Irving je posebna priča. Ozljede nisu ostavile traga na šutu, koji je i dalje izvanserijski kakav je i bio u rookie sezoni, ali manjak napretka u obrani i organizaciji igre definitivno nije nešto što smo očekivali. Ok, momčad je tanka, ima novog partnera pored sebe s kojim tek treba razviti kemiju, tek je u drugoj sezoni, ali činjenica da u obrani i dalje igra matadora te da gubi lopte u serijama nije ohrabrujuća za iskorak u prvom dijelu sezone. Ozljeda je naravno to dodatno otežala.

28. TORONTO (2425 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Lowry, Davis, Valanciunas

Kyle igra košarku života i nameće se kao pravi lider, a Davis se izgleda ipak odlučio probuditi i izboriti za novi ugovor. Kod rookie centra pak zanimljivo je koliko dugo može ostati na parketu i pri tome naći načina za biti koristan na obje strane. Dobar znak za ubuduće jer rijetkost je da mladi centar sleti u NBA i da prođe bez izraženijih problema s osobnima i kretanjem.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Bargnani, DeRozan

Dva ključna igrača su, gle čuda, šuter koji trenutno ne može zabiti, odnosno all-round atleta bez pravih vještina. Iako su obojica primjerenija sporednim ulogama, u Torontu su zaradili status nositelja. Sretno s tim.

ISPOD OČEKIVANJA - Ross i Fields

Obojica imaju isprike – jedan je rookie, drugi je ozljeđen. Međutim, bez njihovih solidnih partija na koje smo računali prije sezone bok Toronta je prazan, što omogućuje liku poput McGuirea, koji nije u stanju zabiti šut da mu život ovisi o tome, da provodi previše vremena na parketu (srećom, neće više - McGuire je zasluženo ostao bez posla kako bi napravio mjesta za veterana Pietrusa).

29. CHARLOTTE (2195 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Sessions, Walker, Mullens

Možda bi bolje bilo reći cijela momčad igra iznad očekivanja, ali to smo već objasnili lakim rasporedom i činjenicom da je Mike Dunlap od mlade jezgre uspio dobiti maksimalan napor. Ipak, ova trojka je ključna za solidan učinak u napadu. Walker i Sessions su idealan bekovski par za pritisak na loptu koji Dunlap forsira, u napadu su sposobni kreirati za sebe i druge, ali igrati i bez lopte. Nisu sjajni šuteri, ali ta sposobnost da zabijaju na različite načine idealno im je došla u ovom trenutku. Što se Mullensa tiče, on se iz igrača bez role koji pokušava postati stretch četvorka pretvorio u relativnog korisnog košarkaša s (konačno) dovoljno mišića za guranje u postu, ali prije svega košarkaša s dovoljno mekom rukom za pomoći kao pick & pop specijalist i tako otvoriti dodatni prostor Sessionsu i Walkeru za ulaze u sredinu obrane.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Haywood, Biyombo, MKG, Taylor

Dva rookiea su korisna od prvog dana i sjajno su se uklopila u gore-dolje stil koji forsira Dunlap, što smo i očekivali u najavi sezone - bez previše organizirane akcije, mlade i dokazane energetske bombe poput MKG-a i Taylora u stanju su pružiti svoj maksimum. Dva centra su pak u skladu s mogućnostima zauzela reket. Ni Haywood ni Biyombo, jasno, ne bi bili bitan dio rotacije u ozbiljnoj momčadi, ali Haywoodov veteranski pristup i Biyombova pozitivna energija pomažu da se solidna obrana igra na cijelom parketu.

ISPOD OČEKIVANJA – Gordon

Ne radi se o tome da je Ben nešto naročito podbacio u svom revolveraškom stilu igre, nego da za njega tu više jednostavno nema mjesta. Pored Sessionsa i Walkera nema potrebe za dodatnim combo-igračima, a povratkom Hendersona nestati će minuta i na boku. Kako i dalje ne služi kao ništa drugo nego dežurni strijelac, Gordon nema čime preskočiti sve nabrojane na hranidbenom lancu, stoga je njegov učinak prije svega ovisan o tome koliko ga sluša ruka od večeri do večeri.

30. WIZARDS (2105 bodova)

ISPOD OČEKIVANJA – Vesely, Booker, Seraphin

Tri igrača zadatka ovisna o ritmu i prvoj lopti najviše pate u situaciji kada momčad nema poštenog playmakera, a niti šutera da raširi reket. Svakako su razočaranje, ali isključivo brojkama – kada konačno dobiju podrške NBA ligi primjerenije vanjske linije, njihov učinak bi trebao ići prema gore.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Okafor, Ariza

Jasno da bez Walla i Nenea, dvija najvažnije opcije u napadu, nije lako igrati ozbiljnu košarku, ali zar ovoljetna dovođenje dvoje veterana nije prije svega služilo kako bi se rotacija pojačala iskusnim igračima i kako bi se izbjegla katastrofa baš u slučaju da se nešto dogodi nekom od nositelja? Ako je do sada netko i sumnjao u domete dvojice veterana, danas je valjda sve jasno – Ariza je kvalitetan stoper čija vrijednost proporcionalno pada ili raste ovisno o tome koliko od njega zahtijevate u napadu, dok je Okafor u ovoj fazi karijere tek solidan back-up centar kakvih su Wizardsi imali već sasvim dovoljno i prije nego su preuzeli odgovornost za njegov ogromni ugovor.

IZNAD OČEKIVANJA – šalite se?

Naravno da je u ovakvom kontekstu teško nekoga pozitivno istaknuti, ali pokušajmo. Jordan Crawford pokazao je tako solidne combo vještine koje bi mu mogle dodati vrijednost kao opciji s klupe nauči li ikada razlikovati dobar šut od lošega, a Martell Webster pokušava oživjeti karijeru pružajući solidne 3&D partije s klupe.

9May/125

DAY ELEVEN – JAVALE GETTING PAID

Posted by Gee_Spot

MAGIC @ PACERS

Indiana je krenula u utakmicu napadajući iz svih oružja i činilo se kako je već nakon desetak minuta sve riješeno (28 poena u prvoj četvrtini i 15 poena prednosti u jednom trenutku), ali uporni Magic nije se predavao, vratili su se u egal preko očajne druge postave Indiane i držali do same završnice kada je razlika u talentu ipak presudila (Orlando ima šanse u utakmici ispod 90 koševa, ali kada Pacersi uđu u seriju šuteva iz vana priča staje).

Sjajnu utakmicu odigrao je Jameer Nelson koji se prikazanim u ovoj playoff seriji potpuno iskupio za očajan početak sezone (jasno, to ga i dalje ne čini ničim više od graničnog startera talentom primjerenijeg ulozi back-up playa), ali, usprkos solidnoj količini ubačenih trica i požrtvovnoj obrani, dominacija Indiane pod koševima za Orlando se pokazala neriješivom preprekom.

Indianu pred dvoboj s Miamiem ipak treba brinuti nekoliko stvari. Prva je svakako loša igra klupe koja ih je i noćas dovela u probleme. Hansbrough je neprepoznatljiv u odnosu na lanjsko playoff izdanje, ne donosi nikakvu energiju na parket i praktički jedini donekle koristan visoki igrač s klupe je Lou Amundson, koji opet nije ništa drugo nego energetska bomba na nekoliko minuta. Barbosa, jedini iskoristivi bočni igrač, je potrošeni veteran, što praktički ostavlja Collisona kao udarnu back-up opciju (sinoć je odradio dobar posao na Nelsonu u završnici, dok se Hill prebacio na bok), a to sve skupa znači da klupa Pacersa nema čime iskoristiti manjak kvalitete Heata u tom segmentu.

Sljedeći veliki problem je izgubljenost Paula Georgea, koji je potpuno impresioniran playoff košarkom i od kojega postaje iluzorno očekivati da se suprostavi Wadeu ili Jamesu. Kad dodaš da je glavni individualni oslonac Indiane Granger osuđen na život u Jamesovoj sjeni, jasno je da Pacersima ostaju minimalne šanse koje se baziraju prije svega na potencijalnoj skakačkoj dominaciji, posebice u napadu.

Korak naprijed bi mogao napraviti Hibbert, koji je i dalje nezgodan matchup Heatu jer pitanje je mogu li njihovi visoki odraditi ovako solidan posao na njemu 1 na 1 kao što su to napravili Davis i Anderson - budu li ga morali previše udvajati, to će otvoriti prostor za pouzdanu tricu Indiane. Korak nazad pak možemo očekivati od udarnog dvojca West – Hill, veterana koji su doslovno sami dobili Magic (i sinoć je njihova pick igra bila glavni oslonac kada je sve drugo stalo i kada se ušlo u egal) jer Miami odlično brani pick & roll i ovdje će Bosh i Chalmers odigrati ključnu obrambenu rolu.

CELTICS @ HAWKS

U očajničkom pokušaju da produži seriju, Larry Drew odrekao se svoje niske postave (koja je oživjela klub u završnici sezone) i vratio klasičnom izdanju Hawksa, s Johnsonom na dvojci i Marvinom Williamsom na drugom boku. Pod košem su zaigrali načeti Smith i povratnik Horford (koji je na kraju utakmice zahvalio svom masažeru za to što je uopće bio spreman), a ovaj skok u prošlost je urodio plodom.

Nakon klimavog početka, Hawksi su se počeli prisjećati stare kemije i polako preuzimati kontrolu – Williams i Horford su zabijali licem košu, Smith i Johnson su se spuštali pod koš, a Teague je miksao ulaze i šut te kontrolirao ritam. Rondo je agresivnim napadanjem koša držao Celticse u igri tijekom uzbudljive završnice, ali Hawksi su izborili pobjedu ponajviše zahvaljujući greškama Celticsa u zadnjim sekundama (dva brain farta Piercea i Ronda koji su doslovno prokockali dva šuta za pobjedu).

U ovom kontekstu u kojem ozljede kroje tijek serije, Boston tako nije uspio iskoristiti minimalnu prednost koju ima (a koja proizlazi iz sljedećeg - šepavi Allen i Pierce još uvijek mogu zabiti otvoreni šut kojega im Rondo servira, dok šepavi Smith i Horford nisu u stanju dominirati u reketu), ali barem smo konačno pogledali dobru utakmicu s puno više dobrih nego loših poteza.

Ipak, treba ukazati na jednu izuzetnu slabost Celticsa koja bi ih već koštala serije da su Smith i Horford u komadu. Dvojac Hawksa je čak i sinoć uhvatio 8 ofenzivnih skokova, a najveći krivac za to je Brandon Bass, koji u playoff košarci više ni solidnim napadačkim učinkom nije u stanju maskirati činjenicu da je obrambena nula i igrač za 20 minuta s klupe. Van zone ugode je beskoristan, nije u stanju niti graditi skok, a o pomaganju u obrani, pravovremenom rotiranju ili čuvanju svog igrača da ne pričam.

Ne bi li malo sakrio njegovu nemoć u obrani, Rivers je u jednom trenutku čak posegnuo za vječnim drvetom Ryanom Hollinsom koji je na brzinu skupio 4 osobne, ali i skakao te zakucao dva alley-oopa koja mu je bacio Rondo. Sad samo čekamo da Tommy Heinsohn Hollinsa proglasi novim Robertom Parishom.

SIXERS @ BULLS

Sixersi su sinoć u prvom poluvremenu ubacili 26 poena. Slovima – d v a d e s e t i š e s t. To je malo više od poena po minuti. Jučer sam inače bio na utakmici između Šibenika i Cedevite u kojoj su potonji ubacili 30 u prvoj četvrtini. Sad, nije da u bilo kojem obliku želim uspoređivati obranu Bullsa s onom Šibenika, ali mislim da je potrebno naglasiti kako, bez obzira što gledamo dvije ponajbolje obrane lige, ovakva napadačka jalovost nema mjesta u playoffu (inače nisam pobornik drastičnih promjena playoff formata, ali, kad uzmeš u obzir da ćemo morati gledati Sixerse ili Bullse još jednu rundu umjesto ekipa poput Memphisa, Denvera ili Dallasa, moraš postati pobornik ideja koje se zauzimaju za ukidanje konferencija).

Kraj cijelog niza napadačkih minusa Sixersa, u oči najviše upada neviđena nesposobnost realizacije kontri, odnosno nesposobnost iznuđivanja slobodnih bacanja prilikom kontakta. Iguodala i Turner su valjda tijekom serije propustili iskoristiti barem 20 situacija u kojima im je put prema obruču bio otvoren. Dijelom je za to odgovorna neviđena alergičnost koju osjećaju prema ideji o dodavanju lopte u kontri, a dijelom mekoća kojom ulaze u kontakt (jedan Rose ili Wade bi 9 od 10 puta iznudili slobodna).

Inače, treba odati priznanje i Bullsima koji su konačno odigrali bolju obranu od protivnika i na njoj izgradili razliku koju su uredno držali cijelu utakmicu, ni trenutka ne popuštajući stisak. Ako se sjećate, već smo nakon prve pobjede Sixersa istaknuli kako Thibodeau mora vratiti Brewera u rotaciju kako bi sakrio rupe u obrani koje nastaju gubitkom Rosea (a koje su se ozljedom Noaha samo povećale), ali Thibo je iz nekog razloga uporno ignorirao svog najboljeg stopera, oslanjajući se na Hamiltona koji bi sve dobro što napravi u napadu uglavnom zasrao očajnom igrom u obrani.

Sinoć je konačno pretpostavio Brewera Hamiltonu i to je donijelo rezultat, Turner i Holiday više se nisu šetali pored vanjske linije Bullsa. Pored Brewerovog i već standarnog Gibsonovog učinka u obrani, ključ pobjede s napadačke strane ležao je prije svega u tome što je Deng konačno jednom nadigrao Iguodalu, ali i u solidnom Boozerovom učinku (čim nije prva opcija, Carlos zabija onaj svoj skok-šut s poludistance).

U svakom slučaju, ova serija je daleko od gotove, bit će zanimljivo vidjeti što će Collins izmisliti kako bi pokrenuo ovaj očajni napad. Obzirom da je Brewer očito dobar protuotrov za Turnera i Holidaya, da se Iggy i Deng poništavaju te da Gibson vlada pod košem, čini mi se kako je najpametnije napad opet fokusirati na igru preko Spencera Hawesa na visokom postu, kao što su to radili početkom sezone.

Hawes izgleda sjajno, iz utakmice u utakmicu diže razinu igre i problemi s leđima se više ni ne osjećaju. Igra preko njega, Branda i Allena, dakle svojevrsna kopija pick & popa Celticsa, otvorit će reket izvlačenjem visokih Bullsa i tako možda olakšati realizaciju vanjskim igračima Sixersa. Mislim, već smo istaknuli kako su očajni u ulazima, ali još su gori u šutu iz vana, tako da je ova inverzija uloga s visokima njihova jedina nada da zaigraju gledljivu košarku.

NUGGETS @ LAKERS

Imamo seriju! Još jedna sjajna utakmica, još jedan razloga da žalimo zbog prve tri koje su bile odigrane ispod razine mogućnosti obiju momčadi (Denver nije istrčao u prve dvije, Lakersi u trećoj). Sinoć je Denver konačno dokazao da je shvatio kako treba igrati protiv Los Angelesa, Lawson i Galinari od početka su počeli koristiti rupe u obrani Lakersa, a sjajni Faried i razigrani McGee su energijom potpuno zasjenili u startu njonjave Bynuma i Gasola.

Da nije bilo veteranske pouzdanosti jednog od definitivno najpodcijenjenijih swingmana u ligi, legende Matta Barnesa, koji je all-round učinkom praktički sam spriječio ozbiljnije odvajanje Denvera, Lakersi bi u nastavku imali puno teži zadatak uhvatiti priključak. Ovako je Kobe uzeo stvar u svoje ruke u napadu, Gasol je zaigrao obranu i činilo se kako će Lakersi opet izvesti onaj dosadni klišej, o nadmoćnom protivniku koji tempira snagu za završnicu.

Samo, stvarno ne bi bilo pošteno da ovakva nadahnuta partija Nuggetsa propadne zato što su Lakersi, inače očajna tricaška momčad, na kraju slučajno spojili cijeli niz trica (Kobe 4 komada, Blake i Sessions po jednu) u pokušajima da se iskupe za kolektivno lošu partiju (za koju ovaj put nije krivac Kobeova sebičnost, čovjek je bio prisiljen vući i forsirati, već prije svega Bynumovo igranje u rikvercu). Na kraju se kao ključna figura nametnuo doktor košarke Andre Miller, koji je izazvan Kobeovim 1 na 5 pokušajima i sam odigrao simultanku, koristeći svaki trik u knjizi kako bi ulazima, pivotima i šutevima od table održao prednost Nuggetsa.

Mislim, nije Andre danas više onaj granični all-star igrač koji je bio u najboljim danima, čovjek ne može ni skočiti ni potrčati, ali je neviđeni užitak za gledati kako maksimalno koristi iskustvo i košarkaški IQ da bude koristan (plus, igrom bez greške u završnici iskupio se za onaj besmisleni tip-in kojim je praktički omogučio pobjedu Lakersa u prethodnom susretu).

Za kraj svakako treba istaknuti kako Denver u Fariedu i McGeeu ima zanimljivu kombinaciju pod košem koja bi se mogla razviti u ubojiti dvojac pod uvjetom da Faried atleticizmu doda i stabilan šut s poludistance, odnosno da McGee nauči igrati pod kontrolom i još bolje koristiti onaj lijevi horok kojega razvija. U slučaju da obojica dogodine naprave korak naprijed (mislim da više nije upitno kako će Denver izjednačiti svaku ponudu koja stigne za McGeea), Karl će na raspolaganju imati puno stabilniju momčad i tako dodatno skinuti teret s Lawsona i Galinaria, a posebice Afflala, koji je noćas opet potrošio gomilu lopti bez velikog učinka na rezultat u očitoj namjeri da izmori Kobea u obrani (opaska Karlu – ova taktika ne pali, Kobe nije čovjek već robot).

Kako serija odmiče, dubina rotacije Nuggetsa polako dolazi do izražaja (osim Barnesa, koji je ionako praktički starter obzirom na Ebanksovu nebitnost u široj slici, noćas Lakersi nisu dobili ništa ni od Blakea ni od Hilla, dva preostala tijela s pulsom na klupi), a Karl još ima jednog asa u rukavu. Al Harrington, koji inače igra s maskom zbog slomljenog nosa te s načetim leđima i preponama, počeo je davati znakove života i uspije li Karl od njega izvući solidnu rolu, moći će u potpunosti iz rotacije izbaciti nebitne likove poput Mozgova (noćas 13 minuta ničega) i Kupusa (nije ni ulazio) i tako staviti dodatan pritisak na visoke Lakersa.

Mislim, očekivao sam svašta u ovoj seriji, ali da će Gasol i Bynum njen veći dio gledati kako centri Nuggetsa zakucavaju pored njih i drže priključak u skoku, e to definitivno nisam.

19Jan/123

RUNNING WITH THE PACK G14

Posted by Gee_Spot

Nakon Sacramenta u Minnesotu je sletio još jedan horror show, momčad koja je debelo zacementirana na poziciji broj 30 budućih prvih mjesečnih power rankingsa. Inače, dvojbe oko poretka su manje-više riješene, najviše su me mučili Sixersi i trebao sam ih vidjeti u akciji protiv jedne rasne momčadi kako bih znao gdje s njima, jer po svim mogućim brojkama radi se o ekipi bez mane. Ali, o tome više nakon osvrta na još jednu pobjedu Minnesote.

Pistons @ Wolves

Osim ako ste zadrti fan, totalni mazohista ili budala koja si zacrta takve gluposti poput gledanja svih 66 utakmica Timberwolvesa, vjerojatno nećete previše vremena trošiti na ovosezonske Pistonse. A ako i hoćete, velike su šanse da se na tako nešto spremate samo ne bi li bacili pogled na to kako igra Greg Monroe. E, pa nešto slično sam i ja namjeravao, dok očajni sudci nakon par minuta nisu dotičnome izmislili dva faula i poslali ga na klupu ostatak poluvremena. Što je prevedeno značilo da sam umjesto Grega imao šansu gledati Big Bena, Jarebka i Maxiella, rotaciju pod košem koja vam ne bi garantirala niti plasman među 16 u Euroligi.

Uglavnom, Rubio opet nije krenuo dobro u utakmicu, nije mogao ništa pogoditi i izgleda da nakon sjajnog šuterskog starta na vrata kuca dobra stara realnost koja govori kako će mu taj šuterski dio igre još neko vrijeme ostati ahilova peta. Nije da se odmah po izlasku Ridnoura nije razigrao, bilo ga je na sve strane i ostvario je vrlo dobar all-round učinak, ali protiv boljih ekipa od Kingsa i Pistonsa obrana i razigravanje nisu dovoljni, jednostavno treba pogoditi barem onaj otvoreni šut. Koliko će trajati ovo balansiranje između Stevea Nasha i Brevina Knighta nemam pojma, ali znam da će kad konačno sleti negdje između te dvije krajnosti, Rubio biti još bolji.

Love je doslovno odradio još jednu utakmicu, ali sve do zadnje četvrtine on i Rubio nisu imali pravu pratnju. Neću ni nabrajati sva ona imena koja su razočarala (imena tipa Darko, Wes, Luke), već ću uglavnom istaknuti pozitivne stvari. Wolvesi ovu tekmu ne bi dobili bez Pekovića pod košem, to je prvo. Pek, kako ga zovu komentatori, se ne može odlijepiti od poda i u 24 minute je uhvatio jedan jedini skok (i to slučajno), ali gura sve pred sobom u reketu i postavlja se u izvrsne pozicije za zabiti (doduše, protiv centimetrima i skočnošću limitiranih Wallacea i Maxiella se nije morao bojati ni banana ni udaraca, dok je protiv Monroea ipak nešto teže dolazio do prilike za realizaciju). Dodaj još da radi dobre blokove i eto ti jednog ex-Yu igrača u Minnesoti koji konačno odrađuje posao koji se od njega očekuje.

Adelman je dobitnu formulu za ovu večer našao tek kad je ovoj trojci priključio Ellingtona i Tollivera. Ellington je još jednom odradio sjajnu šutersku rolu i usput dignuo na noge dvoranu NBA action zakucavanjem (iako, kroz onakav reket mogao bi zakucati i Ivan Tomeljak), a Tolliver je uštopao Princea koji je do tad simultankom držao Pistonse u prednosti. I to je manje-više to, treba još istaknuti Barein povratak nakon ozljede (pozitivno), konačno korisnih i energičnih 16 Williamsovih minuta nakon niza mrtvačkih partija (izuzetno pozitivno) te Beasleya u odjelu na klupi s kesom bombona u rukama (najpozitivinije). Uglavnom, na stranu tri pobjede u četiri zadnja susreta, ne dignu li razinu igre preko noći, čopor čekaju dva glatka poraza u gostima kod Clippersa i Jazza.

Pistonsi? Momčad puna misterija. Monroe je odigrao solidno drugo poluvrijeme, prikazao se kao jedino živo tijelo na ovom rosteru, ali i on djeluje kao da nema pojma koja mu je uloga na parketu. Uopće sve oko ove momčadi je depresivno. Rookie Knight nije pokazao ništa, osim da nije pravi play, a također i da ne može zabiti ništa iz vani jer nema igre koja bi ga dovela u dobru situaciju. Kod Pistonsa se sve svodi na jedno dodavanje i 1 na 5 završnicu onoga tko dobije loptu.

Najluđe od svega, u zadnje vrijeme je Prince taj koji ima dozvolu da troši lopte kao da je u najmanju ruku Kobe. U početku nije mogao pogoditi ni ocean, kasnije je namjestio ruku (barem dok ga nije preuzeo Tolliver), ali nije uopće poanta u tome da je zabio 29 koševa, već da je potrošio 23 šuta. 23 šuta. Ty Prince. Smrdi li i vama nešto u ovoj konstrukciji?

Nažalost, to je realnost ovih Pistonsa. Samo, dok još i mogu razumjeti da Prince mora glumiti Kobea jer jednostavno nemaju drugih rješenja u napadu, ne mogu shvatiti da Big Ben ima minutažu. Čovjek je gotov, to je vidljivo iz aviona. Već po onom prelasku u Bullse bilo je vidljivo da gubi brzinu i skočnost i da više nije ni sjena onog obrambenog majstora iz šampionskih dana, u Cavsima je bio katastrofa, a ovo u Detroitu je doslovno pljačka. Često se kaže da i najgori od 450 NBA igrača pod ugovorom zaslužuju plaću jer usprkos tome što griju klupu imaju vještine o kakvima oni koji nisu u NBA mogu samo sanjati, ali u slučaju Big Bena, koji je uvijek imao samo srce i noge, to ne može biti istina, jer bez tog fizionomijskog inputa on je jednostavno igrač manje na oba kraja. Ono, ne znam da li je veća misterija to što se još nije odlučio za mirovinu ili to što mu Frank daje minute.

Pistonsi nemaju talenta, nemaju vizije i nemaju volje. Hej, ali barem predstavljaju svoj grad kako treba. Uglavnom, super je stvar što imamo i ovakvu sezonu, iako je neke ekipe jednostavno trebalo ostaviti u lockoutu.

Nuggets @ Sixers

Već danima gledam sve moguće kombinacije i ne mogu se načuditi kako brojke ne otkrivaju ni jednu jedinu slabost Sixersa. Svaka momčad ima neku slabost, neki feler koji se može iskoristiti. Klupa Bullsa ne može zabiti, Miami ima rupu u reketu, Oklahoma igra bez igre. Sixersi pak imaju jedno od najboljih obrana (jednako dobro brane i tricu i reket) i jedan od najboljih napada (skoro 8 igrača zabija dvoznamenkasti broj koševa, lopta uvijek kruži). Imaju čak i najbolju klupu u NBA, po svim mjerilima. Međutim, tekma poput noćašnje jasno je pokazala što nemaju – nemaju klasu.

Sixersi su diplomski rad Douga Collinsa na temu kako treba igrati košarku. Oni momčadski razigravaju, momčadski skaču, momčadski zabijaju. Nemaju jednog playmakera, jednog skakača, jednog strijelca. I koliko god to bilo sjajno, to je i problem. Iz jednostavnog razloga što je jedno umiješati kolač od vrhunskih sastojaka, a nešto sasvim drugo od polovnih. Napraviš ga po receptu i on izgleda sjajno, ali okus, okus ga odaje.

Jednostavno, Sixersi trenutno koriste lanjski momentum i sve prednosti dubine, uigranosti i rasporeda. Nisu postali talentiraniji, samo su u boljem trenutku. Istina, i to zna biti presudno, sjetite se samo Dallasovih šutera u lanjskom playoffu. Momčadska igra i momentum mogu vas odvesti daleko čak i ako nemate najbolje pojedince. Ali morate biti bar u nečemu posebni, a ne u svemu jednako dosadno dobri.

Koliko god glupo zvuči, upravo je to glavni razlog zašto Sixersi ne mogu trajati ovim tempom. Lou Williams i Thaddeus Young će kad-tad prestati zabijati sve što opale na koš. Spencer Hawes će možda biti nova verzija Brada Millera, ali neće još dugo moći igrati bolje od Brada Millera. Iggy, Turner i Holiday će vjerojatno ostati na ovoj razini, ali to više neće biti dovoljno za biti izazivač.

Noćas su otvorili sjajno i točno su pokazali kako su opasni kad sve štima – u napadu su svi zabijali, lopta je konstantno kružila do otvorenog čovjeka, a u obrani su uvijek bili na ruci, krali lopte i odradili sjajan posao na ključnim igračima protivnika, Galinariu i Lawsonu.

Ali, onda je Karl malo promijenio obranu, umjesto pritiska na bekove povukao je momčad u reket, šutevi su stali upadati, a Nene i Miller su totalno izneredili čvrstu obranu. Jednostavno i milijun puta viđeno u NBA, dva čovjeka su otišla na jednu višu razinu, a ni jedan pojedinac s druge strane to nije pratio (osim Evana Turnera u jednom periodu). Nene je skakao i vukao, Miller zabijao 1 na 5 onim svojim old-school driblinzima i ulazima zbog kojih ti dođe da odeš na net i kupiš njegov dres (način na koji ga Karl koristi kao šestog čovjeka idealan je) i to je bilo to.

Sixersi su pokazali staru boljku – ne znaju završiti utakmicu. Lako je pobjeđivati s 10 do 20 razlike, ali kad tekma uđe u gustu završnicu, oni jednostavno ne mogu privesti stvari kraju. I nije to nikakva kritika, svaka im čast na tome što izvlače maksimum iz ovoga što imaju, jednostavno - to je realnost. Ma što brojke pričale. A u ovom slučaju pričaju kako su Sixersi izazivači, dok eye test govori da su ipak kvazi-izazivači.

15Oct/105

BLAZERS

Posted by Gee_Spot

"I want the ball a lot more ... I want to be maximized every game. That's a position that I'm strong with, with the basketball, and I'm extremely confident with it."
- Brandon Roy

SCORE: 53-29
PRVIH 5: Miller, Roy, Batum, Aldridge, Oden
5 ZA KRAJ: Roy, Matthews, Batum, Aldridge, Camby
MVP: Brandon Roy
LVP: Paul Allen

Lanjski poraz bez ispaljenog metka u playoffu od Sunsa bio je vrhunac jedne čudne sezone za klub iz Portlanda. Sezone u kojoj su od potencijalno druge momčadi na Zapadu, svojevrsne mini-dinastije, postali tek još jedan klub krcat talentom koji puno zuji, ali malo meda daje.

Naravno, dobar dio problema može se razumijeti. Dva startna centra koja su im držala skok i obranu reketa su otpala zbog ozljeda, trener se pogubio što zbog promjena na terenu (dovođenje Andrea Millera izbacilo je Brandona Roya iz zone ugode, a njihov odnos na parketu mogao bi opet odigrati ključnu ulogu, ako je suditi po gornjem citatu) što zbog sukoba oko parketa (vlasnik Paul Allen počeo se otvoreno petljati u posao uprave, što je i rezultiralo odlaskom tvorca ovih Blazersa, Kevina Pritcharda) što zbog vlastite ozljede na treningu (mislim, to sve govori o karmi Blazersa), a ostatak rostera se ili mučio s (tko bi rekao) ozljedama ili je stagnirao igrački.

Obzirom da su i u tako teškim uvjetima Blazersi lakoćom došli do playoffa, ništa manje ne treba očekivati ni ove sezone. Pitanje je pak može li se ova momčad uključiti u borbu za sam vrh, odnosno da li se dio lanjskih problema da ukloniti?

Pa valjda je Allen sada miran na neko vrijeme nakon što je postavio nove ljude na čelo kluba. Nate McMillan nije zaboravio trenirati, ali će svakako morati odlučnije djelovati kada je u pitanju raspodjela uloga na parketu. Iako se sa ozljedama nikada ne zna, posebice ne kada su njima skloni igrači poput Roya i Grega Odena u pitanju, ali Blazersi teško da će opet imati onakvu epidemiju problema kao lani.

Dakle, vrate li se stvari na nekakav normalni nivo, Portland i dalje ostaje momčad krcata talentom u najboljim godinama koji igra učinkovito i veteranski. U obrani je najvažnije držati pozicije i čuvati skok, u napadu šutnuti iz što bolje situacije.

Iako, igra u napadu predstavlja svojevrsni izazov. Lani se često bježalo u nešto brži i slobodniji stil igre kako bi se iskoristilo kvalitete Andrea Millera, što je bilo u suprotnosti s onim organiziranim, sporim napadima koje je predvodio Roy. Najveća snaga Blazersa prije dolaske Millera bila je ta što su igrali playoff košarku cijelu sezonu, te se nisu imali razloga prešaltavati na nešto drugačije uvjete kada bi pravi playoff počeo.

Za što je najzaslužniji Roy. Iako ne vjerujem da će odnos njega i Millera biti takav problem kao lani, istina je da su Blazersi potrošili nekoliko godina da uspostave sistem u kojem je Roy osnovni playmaker, da bi se odmakli od toga samo zato što su stihijski doveli Andrea Millera. Vrate li se ove godine sebi, točnije Royu kao glavnoj opciji, riješili su dobar dio problema.

Roy očito nema problema sa prihvaćanjem svoje uloge, pitanje je ima li ih netko drugi. Čovjek se ne boji ni odgovornosti ni glasnog iznošenja svoga stava, što može biti samo produktivno, ako su i drugi na toj razini. Vidjet ćemo uskoro.

Što se ostalih igrača tiče, na krilu bi ove sezone zacementirani starter trebao biti Nicolas Batum, koji je također lani propustio pola sezone, ali koji je vrhunski all-round talent za zaokružiti petorku. Pod košem bi uz šutera s poludistance LaMarcusa Aldridgea (danas su valjda svi pomireni s tim da je LaMarcus tek još jedan David West) trebali ordinirati za skok i blokade zaduženi Greg Oden (ne raspadne li još jednom), Joel Przybilla (vraća se nakon teške ozljede) te Marcus Camby (veteran koji je lani spasio sezonu svojim dolaskom odigravši sjajno pod koševima).

Unutarnja linija naj-jači je dio momčadi, dok vanjska nad sobom ipak ima nekoliko upitnika. Prvi je naravno šut. Blazersi su momčad krcata sjajnim šuterima s poludistance poput Roya i Aldridgea, ali nemaju specijalista za tricu, što je u današnjoj košarci nezamislivo.

Millerov nedostatak u tom dijelu igre uvijek će biti problem, ma koliko on dobar bio u tranziciji i drugim aspektima košarke. Ni zamjene na bekovskim pozicijama poput 1 na 5 strijelca Jerryda Baylessa, novog potencijalnog stopera Wesleya Matthewsa (još jedan nepotreban potez je bilo platiti ogroman novac za igrača bez prave role na parketu) ili rookie playa Elliota Williamsa nisu briljante u tom segmentu igre, što ostavlja Rudya Fernandeza u ulozi jedinog pravog tricaša. A Rudy je na izlaznim vratima ne samo kluba već i NBA, plus dolaskom Matthewsa koji je puno bolji u obrani ionako vjerovatno ostaje bez većine svojih minuta.

Uglavnom, s dovoljno opcija koje mogu odigrati pravi potez i u obrani i u napadu Blazersi će opet doći do pedesetak pobjeda (Pritchard je barem nakrcao momčad korisnim igračima, to mu nitko ne može osporiti), ali za nešto više trebat će bolje izbalansirati neke linije i odnose snaga u momčadi. Čak i u slučaju idealne sezone (čitaj - bez kalvarije ozljeda), uvijek ostaje pitanje da li je maksimum ove momčadi dovoljan, odnosno može li Brandon Roy biti čovjek koji će ih odvesti do kraja. Ono što znamo je da u svakom slučaju barem on misli da jeste, a to nije mala stvar. Također, znamo da to ne može dok mu za vratom visi Andre Miller, što je možda još i važnije.