Andrew Bynum « ISPOD OBRUČA

16Jun/100

no-cast (no)G6

Bit će ovo kratak osvrt jer ionako se nema što reći, barem ne o G6. Bila je to čista rasturačina. Lakersi su bili bolja ekipa od prve do zadnje sekunde i razbili su Boston na način kakav još nismo gledali u ovom Finalu. A nije da nismo vidjeli svega. Sad, reći da smo očekivali svašta i da nas ništa ne smije iznenaditi, u ovoj prilici bilo bi krivo - nitko nije mogao očekivati da će Boston djelovati nemoćno i staro kao npr. zadnja linija Australije protiv Njemačke navale. A onda opet, još bi gluplje bilo pokušati izvući neke zaključke iz svega ovoga jer, kao što smo do sada imali prilike naučiti, taman kad pomislimo da nešto znamo, pokaže se da znamo kitu.

Uglavnom, ako ništa drugo, znamo da u sedmoj više nema isprika. Ni jedna momčad nema prednost, nema ništa ćime bi ublažila pad. Jedna utakmica, jedan pobjednik, jedan prvak. Gladnija momčad, agresivnija momčad, osvojit će trofej. I to je sve. Ma koliko ovi Lakersi kad igraju najbolju igru djeluju moćno, još ih nikad nismo vidjeli da igraju protiv najmoćnijeg izdanja Bostona. Ili jesmo, samo tko će ga znati. Kvragu, ovo kao da nije Finale već vremeplov - te je Boston tren u 2008. pa su onda Lakersi u 2008. pa se opet vrate u 2010. Where amazing happens je opet potvrdio da nije tek slogan već - istina.

Mislim da se ništa bolje nije moglo dogoditi pravim fanovima košarke od suočenja s vanzemaljskom snagom karaktera i nevjerojatnim pritiscima koje ovi igrači podnose. Dok se ove pičkice na SP-u žale zbog lopte, vuvuzela, suigrača, hladnoće, tlaka, smoga i čega sve ne, NBA fajteri samo šute i rade. Nakon stotina utakmica, sada u seriji o kojoj im ovisi psihički mir, od nekuda moraju izvući snagu i kvalitetu a da nitko ne zna do koje krajnosti moraju iće jer protivnik je u svemu spreman odgovoriti. Strašno. Ultimativni strojevi, najbolji sportaši na svijetu u najboljem sportu. Ako to netko ne kuži, onda je, oprostite mi na otvorenosti - idiot.

Ozljeda Perkinsa, barem se to meni čini, najbolje je što se moglo dogoditi seriji. Lakersi imaju svoga šepavoga centra, Celticsi sada imaju svoga. Lakersi su izgubili dio moći bez Bynuma, red je da sada i Boston izgubi dio svoje. Jer ništa mi gore ne bi bilo nego da sutra nad eventualnom pobjedom Bostona stoji ta mrlja, da su je ostvarili na račun Bynumova izostanka.

A ni jedan ni drugi igrač nisu toliko važni (ako bi se već morao odlučiti, rekao bih da je Bynum malo važniji svojoj momčadi jer je, kad je u formi, puno opasniji po koš od Perka) da bi se od njihovih stanja radila drama. Kao što smo rekli, više nema isprika. U sedmoj pobjeđuje bolji i to je to. Potpuno nova utakmica, potpuno odvojena od serije. Zaboravite na ritam, na ikakva predviđanja. Sve što treba je dignuti dupe i pogledati to u izravnom prijenosu. Kao ni za njih, ni za vas nema isprike ako to propustite.

Sinoć je, pak, onaj tko je ostao spavati postupio vrlo lukavo. Iako nakon ovih utakmica koje počinju u 3 sata ni ne idem nazad u krevet, jer završavaju u 6 kada se ionako otprilike dižem, sinoć sam šmugnuo nazad u krpe čim je Boston početkom drugog poluvremena nastavio fulavati zicere - iako je agresivnost Lakersa vidljivo padala, umjesto da odgovore, Celticsi su se već bili predali. Pa što bih ja to gledao kad se ni njima nije igralo?

Uglavnom, nezgodna je to situacija za svaku momčad. Da li potrošiti energiju (koju ionako nemaš) ne bi li pokušao stići zaostatak stvoren u toj jednoj nesretnoj četvrtini (drugoj, u kojoj su ubacili 11 koševa) ili se pomiriti s porazom i sačuvati noge za sljedeći dvoboj? Boston je očito, svjesno ili nesvjeno, izabrao ovo drugo, samo sad ostaje pitanje psihe i povratka nazad nakon takvoga poraza. Jer, da su se odlučili na borbu, možda bi imali isti onaj poticaj kakav su sebi stvorili Lakersi kada su u prethodnoj utakmici iz slične izgubljene utakmice na kraju došli u poziciju da možda i pobijede. Uglavnom, nisu uspijeli, ali su uhvatili nekakav momentum, emociju, adrenalinsku inekciju za sljedeći put. Boston ima samo saznanje da su zgaženi.

Da neće ići dobro dalo se naslutiti već na početku, osobno nikada nisam čuo glasniju publiku od sinoćnje u Staplesu. Sve je gorilo, kao da se igra u Oklahomi i kao da svi imaju po dvije vuvuzele u dupetu. A kad je krenulo klasično mučenje Bostona u napadu, vrlo brzo je sve postalo jasno. Lakersi će uvijek lakše zabiti, a to Boston mora nekako anulirati obranom, skokom i pametnijim napadima.

Samo što sinoć ničega toga nije bilo. Obrana Lakersa bila je jednostavno fantastična, od kretanja do kontrole skoka. Od onoga što treniraš do onoga što te nitko ne može naučiti, a to je pristup. Za suprostaviti se fantastičnoj momčadi treba ti isto takvo izdanje, prosjek ne vodi nigdje. I dok se Boston još nekako držao, stigla je ozljeda Perkinsa nakon koje je momčad jednostavno već počela razmišljati o sedmoj. Ono, umjesto da sa par trica Raya Allena ili Piercea (kojega je sinoć Artest potpuno nadigrao) dobiju nekakav pozitivan podražaj, dobili su naj-negativniji mogući.

Boston nije nemoćan bez Perkinsa, ali mislim da će svatko radije uvijek izabrati 20 minuta onih njegovih širokih ramena i drvenih ruku od Sheedovih isforsiranih trica i natezanja sa sudcima. Takva gluma dobro dođe na desetak minuta, ne više. Mislim, Perk je pokazao da se može kontrolirati i izbjeći tehničku, a za Sheeda znamo da ne može. Eto mu sada šansa da dokaže da nije samo lajavac već da ga se isplatilo trpiti cijelu sezonu.

Uglavnom, obzirom da je Boston govorom tijela jasno dao do znanja da je tekma gotova već nakon 18 minuta, zanimalo me samo hoće li Doc uspijeti izvući jednu sjajnu četvrtinu iz svoje momčadi, čisto da pokaže da mogu. Kako je ikakva reakcija u nastavku izostala, to se samo pitam da li je to bio dio dogovora ili čiste nemoći kraj ovakvih Lakersa. Jer, ne samo da su ih ubili gledajući brojke, već su to napravili u svim dvobojima - čak su Farmar i Brown potpuno zasjenili Ronda svojim zakucavanjima. O ostalim dvobojima ne treba trošiti riječi.

A kad sam već spomenuo brojke, mislim da je dosta zapisati kako je taj 31 koš za poluvrijeme - sramota. Ajde, zaostajati 20 na poluvremenu i nije tako strašno, ljudi su se vraćali i nakon gorih iskustava. Ali imati -17 u skoku nakon 24 minute, e to sve govori. Uostalom, kakva sprdačina je postala utakmica, najbolje govore tweetovi novinara koji su pratili tekmu - u svima su glavne zvijezde bili likovi poput Farmara, Browna, Powella i Mbenge.

Ako ništa drugo, Doc ovaj put bar neće imati problema s motivacijom. Boston je najbolji kada se treba dignuti s dna. To je priča ove njihove sezone. I kad bolje razmisliš, jedino je pravo da je tako i završe. U svom zadnjem povratku prema vrhu, pa ma kako on završio.

p.s.

Eh, da, skoro sam zaboravio - znate kako je Demokratska Narodna Republika Koreja završila na SP-u? Pa zato što ju nije trenirao Slaven Bilić, naravno.

Tagged as: Andrew Bynum, Boston Celtics, Kendrick Perkins, Los Angeles Lakers No Comments

14Jun/102

mailcast G5

Nakon gomile lošeg nogometa, utakmica NBA Finala je sve što treba čovjeku da se opet osjeti posebnim zbog toga što voli sport.

Gee:

Prvo moram reći da mi je žao ako će ozljeda odlučiti ovo Finale. A izgleda da bi mogla – bez Bynuma Lakersi nisu ista momčad, što se još jednom potvrdilo i sinoć. Krenuo je u utakmicu solidno, bilo mi je drago da je atkivan i da se mogu koncentrirati na druge dvoboje, ali kako je vrijeme prolazilo pokazalo se da cijeđenje koljena baš i nije donijelo rezultate.

Sickre:

Da, Bynum je sada tek ispomoć na terenu, netko tko smeta visinom i snagom, ali bez konkretnog učinka – sinoć za 32 minute jedan jedini skok, i to u napadu. Bez njega ogroman je teret na Odomu i Gasolu koji noćas nisu pokazali ništa, najveći su dužnici pred sljedeću utakmicu.

Gee:

S tim jednim skokom Bynum je umalo srušio Scalabrineov rekord. Uglavnom, ako će i dalje biti ovakav onda se po meni šesta ne treba ni igrati, Boston je dosegao vrhunac forme, koliko je to moguće u ovom trenutku. S njim su Lakersi bolji na petici i na četvorki, a imaju i klupu. Bez njega, Gasol ide na peticu i tu jedva da imaju prednost (samo zato što Perkins ima drvene ruke), Odom na četvorki je u egalu s KG-om (nema tu meku ruku kojom može izvući Garnetta na brisani prostor) a klupa im više ne postoji. Ma praktički su bez njega ista ona momčad koja je izgubila Finale 2008.

A, ironično, i Boston je proigrao tek kad su odustali od igre u kojoj se svi hrane od Ronda i kada su se vratili, također za tu 2008. tipičnoj, igri preko Piercea. Uglavnom, Boston ovo riješava već u sljedećoj jer razina na kojoj su trenutno neuhvatljiva je Lakersima s ovakvim Bynumom. A čak i s njim ne bi im bilo lako jer Pierce je konačno u svoju korist okrenuo dvoboj protiv Artesta. Dok je Artest držao Piercea pod kontrolom, Lakersi su definitivno bili favoriti.

Sickre:

Ne slažem se da je išta riješeno, ostajem pri tome da nas čeka sedma. Prvo, kolike su šanse da Lakersi izgube treću za redom? Drugo, obzirom da su se suigrači nagledali Kobeova lica u zadnjim minutama, da su osjetili onaj prezirni pogled, mislim da im neće trebati nikakvi motivacijski govori. Znaju da su mu dužni i sad će, baš kao što su to radili Jordanovi suigrači, dati sve od sebe u sljedećoj utakmici da ne izazovu Kobeov bijes. A Kobe je noćas bio čudesan, stvarno je na trenutke izgledao kao najbolja kopija MJ-a. Kopija, naravno, jer original bi možda i dobio utakmicu.

I da, zanima me dopire li ikakva vibracija s ovoga Finala do LeBrona Jamesa. Gleda li on ovo na način na koji to radi Wade (ili Prokhorov u društvu sa svojim novim trenerom Johnsonom)? Wade je gledajući Kobea zasigurno osjetio glad prema novom nastupu u Finalu (onaj njegov ''Damn'' sebi u bradu nakon što je Kobe zabio 19 koševa za redom u trećoj sve govori), Prokhorov dobio dodatni motiv da napravi sve kako bi jednoga dana tu gledao svoje Netse. A LBJ? Da li je shvatio koliko je trenutno niže u odnosu na Kobea? Da li ga je uopće briga?

Gee:

Ma svaka čast Kobeu, ali ključ je upravo bilo to što su nakon prvog poluvremena u kojem ih je Boston nadigrao, Lakersi krenuli u nastavak ne kao Lakersi nego kao Kobe show. Pazi, usprkos lošoj igri zaostajali su samo 6 poena. I pitanje je koliko su stvarno loše igrali, a koliko je obrana Bostona bila briljantna. Jer, u prvom poluvremenu Lakersi nisu zabili puno, ali su igrali zrelo i u napadu i u obrani. U biti, igrali su kao slabija verzija Bostona. A onda su u nastavku svi gledali Kobea kako trpa, i svaku mu čast, zabiti 19 poena na onaj način – definitivno je za pamćenje.

Ali, treba zapamtiti kako je osim napada stala i obrana Lakersa (ne impliciram da su suigrači popustili igrati obranu svjesno, ali nije lako 8 minuta ne pipnuti loptu i trčati gore-dolje), te im je Boston ubacio čak 28 koševa, doslovno se šetajući kroz reket, nešto kao Lakersi u G1. I tih 28 poena pali su kao rezultat fantastične igre u kojoj se svi dodaju, baš anti-Kobe košarka. Sudar svjetova. To je bio drugi ključ pobjede, uz naravno Bynumov mizerni učinak.

Sickre:

To da su Celticsi dobili kao momčad neosporno je, odigrali su (do završnice) najbolju utakmicu do sada - pametno u napadu, čvrstu u obrani, s Pierceom kao centrom svega. Posebice mi je ostala u sjećanju ona football akcija na kraju, kada KG dodaje Pierceu loptu praktički u aut, a ovaj je u padu baca prema Rondu za polaganje u skoro pa mrtvom kutu pod tablom. To je igra Bostona u ovom playoffu, borba do zadnje lopte, do zadnje kapi znoja. Apsolutna vjera u suigrače. Samo zbog te akcije opet vjerujem u njih, vjerujem u to da su opet momčad dostojna naslova. Uspijeli su preokrenuti negativni momentum nastao u G3 gdje su bili nadigrani baš zato što nisu odigrali kao momčad, svi su čekali da netko povuće umjesto da to naprave zajedno. Uglavnom, čak ni ja, kao fan, više nisam mislio da mogu. Sada opet vjerujem. Svaka čast na svemu odigranom do sada.

Gee:

Još dva momenta su mi se urezala u pamćenje. Prvo, kada je još u prvom poluvremenu Artest složio Garnetta na pod i kada je Rondo uskočio i odgurnuo Artesta. Mislim, time je mali još jednom pokazao da je neustrašiv, ali i da je pravi lider. Drugo, kako su pri kraju gotovo u svakom time-outu Pierce i Rondo komunicirali odvojeni od drugih, kao da su na nekoj drugoj valnoj dužini. Fascinira me ta snaga njihova karaktera, sjetimo se samo Piercea u seriji protiv Orlanda kada je priznao da je ovo Rondova momčad i da su oni njegova pratnja. I sada, kada se pokazalo da su Lakersi našli rješenje za takvu igru, još fascinantnije je to kako se Rondo bez problema vratio u svoju sporednu rolu, prepustivši Pierceu da u zadnje dvije utakmice bude pokretač svega.

Sickre:

Nije u redu zanemariti ni učinak ostalih. KG je opet bio prvoklasan, treću utakmicu za redom. Pod košem je ubio Gasola, ma uopće visoki Bostona nikome nisu dozvolili laki koš. Allen je odigrao fantastičnu utakmicu na Kobeu, usprkos onoj seriji u trećoj četvrtini Kobe se nije naigrao u preostale tri. Da ne spominjem onu blokadu koju je zalijepio Gasolu. I još je uspio otrpiti Fishera dobar dio večeri na sebi. Ako je išta bilo problematično, to su Rondove izgubljene lopte na kraju koje su dovele do nepotrebne guste završnice, već klasično Boston nije u stanju mirno utakmicu privesti kraju.

Gee:

Da, to kako su na kraju dozvolili Lakersima da se približe na dohvatljivu razliku moglo bi ih skupu koštati. Mislim, da su ono sinoć izgubili, psihički se ne bi mogli vratiti, bez obzira kako jak bili u glavi takvi propusti se ne mogu zaboraviti preko noći. Međutim, i ovako su si napravili ogromnu štetu. Naime, do tih zadnjih 3-4 minute Lakersi su izgledali kao razbijena vojska, čak sam se osjećao toliko slobodnim na twitter staviti poruku da Lakersi, bez obzira na to što ima 8 minuta do kraja i što se serija seli u Los Angeles, nemaju odgovor, da je gotovo. Da više nije stvar u tome tko je ozljeđen a tko zdrav, nego da Boston ima kontrolu nad serijom jer je uspio nametnuti svoju volju. Kobe jedini ne popušta, ali svi ostali djeluju kao da je 2008.

I onda, umjesto da iskoriste nemoć Lakersa, što rade Celticsi? Napuštaju svoju igru i

- Allen forsira šut za tri u prvim sekundama napada
- Pierceu kreće sa sredine terena, 20 sekundi pimpla, ne stiže nigdje, i onda baca loptu Garnettu koji mora potegnuti šut na koji nije uopće bio spreman
- Perkins promašuje oba slobodna
- Allen opet nepotrebno poteže tricu
- Sheed forsira šut za tri i promašuje (zašto Sheed uopće igra a kamoli puca u takvim trenutcima?)

Mislim, naravno da treba naglasiti kako su nakon svakog od tih promašaja Celticsi hvatali loptu u napadu, izvukli su se na račun srca. Onaj Rondov skok u napadu i tip-in vršcima prstiju kraj svih tih dvometraša poseban je trenutak. Ali, gdje je glava? Što se dogodi takvoj veteranskoj momčadi da odjednom zaboravi na racionalnost i postane run and gun banda? Da li je moguće da su samo Rondovi nedostatci i brzopletost krivi? Zašto Ray Allen mora potezati tricu? Zašto Pierce, nakon što je cijelu utakmicu odigrao fantastično, na kraju mora podleći tom kompleksu heroja? Zašto Doc ne poduzme nešto, nacrta neku jebenu akciju? Ili, ako je on već tu samo zbog motiviranja, a to radi fantastično, zašto ne zaposli pomoćnika koji će raditi na napadu?

Imali su Lakerse totalno na konopcima, a dali su im da se vrate u igru. Phil Jackson je čak na time-outu rekao da Boston ne zna sačuvati prednost, čime je udario temelj pripremama za sljedeću tekmu. Bolji smo od njih, nema toga što Boston ne može izgubiti. Ako mogu izgubiti onakvu prednost, zašto ne bi dvije utakmice za redom?

Sickre:

Da, ali ne zaboravi da će tu istu Jacksonovu izjavu iskoristiti i Doc kako bi napalio momčad, jer ona je možda u tom trenutku bila baš to što je trebalo Lakersima, ali je istovremeno bila i čisto podcijenjivanje Bostona. A njih to motivira, da su ušli presigurni u sebe u sljedeću, ne bi bilo dobro.

Gee:

Čekaj, zar nisam ja na početku rekao da Boston dobiva u šestoj, a ti da nema šanse da Lakerse izgube tri za redom? A sada na kraju sam je pesimist koji smatra da je Boston prokockao momentum i šansu da dobije u šestoj, a ti optimist koji ih bez obzira na sve očekuje potpuno spremne? Što se ovdje događa?

Sickre:

Finale između Bostona i Lakersa, eto što se događa.

Tagged as: Andrew Bynum, Boston Celtics, Finals, Kevin Garnett, Kobe Bryant, Los Angeles Lakers, Pau Gasol, Paul Pierce, Rajon Rondo 2 Comments

10Jun/100

pre-cast G4

Par crtica o jučerašnjoj tekmi, da se ubije vrijeme do noćas. Može se vrijeme kratiti i uz Cibonu i Zadar dok Slavko Cvitković urla kako kad nemamo Boston i Lakerse možemo bar uživati u potezima Hrvoja Perića, ali tako nešto nije preporučila ni jedna hrvatska udruga. Također, imamo prilike skautirati sljedećeg izbornika košarkaške reprezentacije – Jusupa. Perasović je prekvalitetan trener da dobije takav posao.

(usput da čestitamo Ciboni na novom naslovu, bilo bi žalosno da je naslov osvojio sakati Zadar koji nije bio u stanju doma, u tzv. gradu košarke, završiti posao, već je dozvolio da neinspirirana Cibona isforsira petu utakmicu - s tim da i to nešto govori, naime Cibona je ove sezone igrala toplo-hladno, ali nikada nije igrala ne-karakterno)

Neki dan smo imali prilike vidjeti plač Dereka Fishera, čovjek ni sam nije mogao vjerovati što je upravo učinio. A učinio je ono što radi uvijek, dobio je tu svoju jednu playoff utakmicu, samo što je ovaj put to izgledalo kao znanstvena fantastika. Dva šuta od table, polaganje pored tri uspavana Celtica koji su svojom kilavošću podjednako odgovorni što smo gledali baš taj film.

S druge strane Allen ide iz rekorda u rekord, usput nas podsjetivši i na Johna Starksa iz serije s Rocketsima (omiljeni igrač Spikea Leea gađao je nezaboravnih 2-18 u sedmoj utakmici Finala omogućivši Hakeemu da dođe do prvog naslova). A kad već pričamo o rekordima, Ray je sa svojih 8 trica poslao u povijest Kennya Smitha i Scottiea Pippena koji su pogodili po sedam u Finalu (Smith protiv Magica, Pippen protiv Jazza), s tim da su oni svoje rekorde postavljali u vrijeme kada je trica bila primaknuta bliže košu (točnije na 6.7 m tijekom tri sezone – od 1994. do 1997. - tijekom kojih je i jedan bucmasti Dennis Scott postavio rekord po ubačenim trojkama u sezoni, koji je srušio a tko drugi nego Ray, i to u dresu Sonicsa 2005.).

Raspored utakmica u formatu 2-3-2 kritizira se cijelo vrijeme, iako je on najmanji problem. Ono o čemu treba pričati su katastrofalne pauze između utakmica. Koji je biser odredio da između G1 i G2 u LA treba proći 3 dana, dok između G2 i G3 koja se igra u Bostonu nema ni 48 sati pauze!?!??! Naravno, sve diktira televizija, NBA radi sve da uhvati što više termina nedjeljom popodne koji po defaultu garantiraju najveću gledanost, ali time nam je oduzela šansu da gledamo Kobea, Piercea, Raya i ostale u odmornijem a samim time i kvalitetnijem izdanju. Ne pada nam na pamet braniti Celticse jer ovo se tiče obje momčadi – za tricu su ukupno pucali 6-33. Šut ide iz nogu, a kad su one klimave nema ni prave putanje.

Prvo katastrofalan izbor sudaca (koliko je stanje loše sve govori što je do sada najbolji dojam ostavio po upropaštenim utakmicama poznati sudac/glumac Bennett Salvatore). A zatim i očajan raspored. Možda je vrijeme da se Stern zaputi prema Floridi.

A kad smo već kod mirovina, Lakerse itekako treba brinuti mogućnost da ostanu bez Bynuma do kraja serije. Obzirom kako je igrao s jednom nogom, Boston može odahnuti ako ga više neće morati gledati na parketu, iako Boston ima sasvim dovoljno vlastitih problema. U tri utakmice imali su samo tri dobra pojedinačna nastupa (Ray i Rondo u drugoj, Garnett u trećoj), a ni kvalitetnih timskih dionica nije bilo previše. Posebice je van serije Pierce, dijelom zbog Artesta, ali još više iz samo njemu znanih razloga. Jer iako je usporio i više nije u stanju igrati izolacije cijelu četvrtinu, do sada je barem bio pouzdan šuter. Također, veteranski bi riješio barem po jednu utakmicu u dosadašnjim serijama. Doduše, protiv Orlanda je napravio i puno više od toga, tako da je možda i opterećenje u toj seriji napravilo svoje. Međutim, bez pravoga Piercea Boston nema šanse dobiti LA.

Obzirom da su do sada uvijek dobro reagirali na krizne situacije, noćas možemo očekivati rat. I konačni iskorak Piercea. S tim da bi bilo lijepo kada bi smanjili izolacije, za kojima posežu svaki put kada nalete na zid Lakersa. Ni jedan igrač Bostona, pa ni Pierce, nije u stanju biti dovoljno učinkovit na taj način da nosi momčad, a obzirom da je netko izračunao da im je postotak uspješnosti u tim trenutcima ispod 10%, vrijeme je da Boston zaigra svoju igru. Sve izgleda odlično dok Rondo vodi igru, ali Rondo ne može sam. Vrijeme je da Boston zaigra svoj napad sa stalnim kretanjem lopte do igrača u najboljoj poziciji, da zaigra na dodavanje viška koje ih je krasilo sve ove godine. Vrijeme je za ubuntu.

Tagged as: Andrew Bynum, Boston Celtics, Cibona, Finals, Paul Pierce No Comments

7Jun/100

no-cast G2

Tražeći razloge onako lošem izdanju Celticsa u prvoj utakmici, proteklih dana pročešljao sam sve kutove. Da, Lakersi su odigrali odlično, posebice pod košem. Da, sudci su ubili svakakav pokušaj ritma, ali u istim uvjetima igrao je i protivnik. Te razloge sam odmah odbacio jer se u njima nije krilo objašnjenje onako mrtvih Celticsa.

I onda sam dva najbolja uvida u cijelu priču čuo od ljudi koji ti ne padnu prvi na pamet kada pomisliš na NBA košarku. Prvo je Colin Cowherd, naporni ali izuzetno racionalni voditelj na ESPN-u, istaknuo kako u obzir treba uzeti to što su visoki Lakersa nekoliko dana spavali u svome krevetu dok su visoki Celticsa, nakon dugog perioda boravka samo na Istoku, naglo promijenili vremensku zonu.

Točku na i stavila je legenda Celticsa Tommy Heinsohn (ovom prilikom mu zbog toga dodjeljujem ''tommy-point'') izjavivši kako je Bostonu najveći problem bio što su izašli iz serije u kojoj su potpuno promijenili obranu kako bi zaustavili vanjski šut Orlanda, te je do mozga trebao stići signal kako je vrijeme da se vrate na svoj klasični pristup obrani, a taj je zatvoriti reket pod svaku cijenu.

Na početku druge upravo je to bila vidljiva razlika – Boston je opet igrao obranu s naglaskom na zatvoreni reket. Sad, obzirom da su Gasol i Bynum zabijali kako su htjeli, možda nam se ne čini da im je to baš uspijelo, ali jeste, jer osim visokih igrača Lakersa nitko drugi nije zabio u reketu. Kobe je bio osuđen na šut iz vana, a ostali su samo mogli sanjati o pologanju. I tu je bila jedna od ključnih razlika sinoćnje utakmice u odnosu na prvu.

A razlika je bilo koliko hoćeš. Prvo, ono sinoć je bila prava, vrhunska poslastica, u kojoj su obje ekipe briljirale za razliku od prethodne u kojoj si imao dojam da igra samo jedna momčad. Na početku su obje obrane držale gard, ali Lakersi nisu imali odgovora kada je Boston digao igru na novu razinu.

Naime, nije uopće problem braniti Boston kada ih prisiliš da vrte duge napade. Ali, kada se Rondo rastrči i ubrza tempo, te kada Ray Allen sruši rekord u tricama (8 komada) za jednu Finalnu utakmicu, e onda počinju problemi. Osim toga, Boston je u stanju istovremeno s bržim ritmom u napadu zatvoriti i reket, dok Lakersi ne mogu tako dobro povezati igru na oba kraja. Dok su imali kontrolu u obrani, u napadu su funkcionirali sjajno, učinkovitost, kretanja i asisti bili su na razini. Čim je Boston poremetio obranu, napad je djelovao puno manje precizan.

Boston je razbio obranu s dvije promjene. Prvo, Allen je bio u utakmici za razliku od one prethodne kada je zbog osobnih sjedio na klupi, te je terorizirao Fishera. Što je dovelo do rotacije obrambenih igrača. Prvo je Kobe morao ostaviti Ronda, a tu i tamo je na Raya uskakao i Artest. Zbog čega se Rondo konačno oslobodio (i to ne samo u napadu, već se riješio i onih situacija kada se obrana ne stigne rotirati u kojima bi ostajao na Kobeu gdje ga je ovaj mučio visinskom prednošću), a slično se moglo dogoditi i s Pierceom. Nije, PP je djelovao van ritma, ali to ne znači da ga ubuduće neće krenuti. Uglavnom, Ray je x-faktor koji ostavlja Lakerse bez rješenja, dok je Fisher apsolutni minus u obrani protiv ovakvih Celticsa, jednostavno se nema sakriti iza koga (sad mi je jasnije zašto su lani u Orlandu onako žurili da vrate Nelsona nakon ozljede).

Drugo, nakon dvije brze osobne Garnett je bio vani već nakon tri minute, zbog čega je Rivers uveo Davisa koji je odmah donio energiju i obranu u reket, te pokretljivost u napad. Doduše, i on je brzo sakupio osobne, ali Sheed je nastavio s maltretiranjem Gasola te je s povremenim šutem iz vana pomogao i napadu . Uglavnom, potvrdilo se ono što smo na malom uzorku imali prilike vidjeti u prvoj tekmi – Big Baby i Sheed u ovom trenutku su puno življe opcije pod košem na obje strane i u stanju su barem otežati život Bynumu i Gasolu.

Uglavnom, puno se toga promijenilo od prve utakmice, ali ono što je ostalo konstantno i dalje je bilo očajno suđenje. Stalno sviranje osobnih ovaj put nije razbilo ritam, obje ekipe su imale dovoljno toga što je funkcioniralo da ih ne izbaci iz utakmice, ali ostavilo je itekakva traga. Tako je Rivers bio prisiljen stalno rotirati visoke, u jednom trenutku je čak posegnuo za Sheldenom Williamsom, te je bilo pitanje vremena kada će poslati Scalabrina u svlačionicu da se presvuče iz odijela.

Mislim, na pola treće četvrtine svi visoki u rotaciji Celticsa imali su po četiri osobne, doslovno se svirao svaki kontakt u reketu. Katastrofa, jer barem trećina tih prekršaja nije postojala. Srećom po Boston, jednako očajno sudilo se i domaćinima - Kobe je cijelu utakmicu imao problema s osobnima, s tim da mu barem dva prekršaja od pet dosuđenih nisu postojala.

Sad, Lakersi su se dobrim dijelom držali u igri zbog nesrazmjera u broju slobodnih, u jednom trenutku bilo je 13-35 za Lakerse (završilo 26-41) a nije da su Bynum i Gasol štedili protivnike. Također, Lakersi imaju itekakvog razloga za nadu u buduće susrete – usprkos Kobeu koji je bio totalno van utakmice, držali su se u igri do samoga kraja. Nastavi li se ovakvo suđenje i u Bostonu, te bude li se i dalje forsiralo sviranje svakog kontakta u reketu, s pravim Kobeom Lakersi su opet u igri.

Uglavnom, sinoć Boston jednostavno nije smio izgubiti, jer nakon onakve partije Raya i Ronda, te s Kobeom van igre, taj poraz bi bio i kraj svih nada. Opet, bilo je itekako gusto te nam sad ostaje vidjeti da li je razlog za ovakve igre Byunam i Gasola ponajviše sudački kriterij ili su njih dva stvarno toliko iznad svih u rotaciji Bostona. Ako je ovo drugo odgovor, s nešto drugačijim Kobeom, Lakersi se i dalje čine itekako ravnopravnim protivnikom.

Boston inače cijelu sezonu muku muči s ekipama koje su u stanju igrati high-low u postu, a nitko to ne radi bolje od Lakersa. Gasol je hranio loptama Bynuma, stvarao probleme licem igrajući licem prema košu, te će biti zanimljivo vidjeti kako Boston misli riješiti te situacije. Ovaj put su barem dobili bitku u skoku, što je znak da se prilagođavaju iz utakmice u utakmicu, a to je i poante jedne prave playoff serije.

Nego, to što sada Lakersi imaju ispriku da su bez Kobea bili u igri (na kraju poluvremena bio fantastičan, na kraju utakmice nešto manje, ali itekako se osjeti u zraku da je željan krvi) može se protumačiti i nešto drugačije. Naime, baš to što Boston mora početi bolje braniti Bynuma i Gasola (valjda će i kriterij doma biti nešto skloniji muškoj igri), koji da spomenem i to briljaraju već drugu Finalnu seriju za redom, moglo bi baciti Lakerse korak nazad, jer učinak njih dvojice u prve dvije utakmice je van pameti (da se vratim na početak, sada njih čeka selidba na Istok i promijena vremenske zone, i to s jedva dan odmora).

Sva ova pitanja i pretpostavke samo su pokazatelj da konačno imamo pravu seriju, seriju u kojoj svaka utakmica donosi nešto novo. I jedna i druga ekipa imaju rezervi, ali sve je manje-više poznato, te će više od ikakvih taktičkih zamisli u nastavku odlučivati sitnice i prije svega role pojedinaca. Servis sada imaju Lakersi, moraju pokazati da mogu igrati na gostujućem terenu (poprilično se muče ovaj playoff dalje od doma), moraju pokazati da su u stanju idržati situaciju u kojoj nije sve povoljno (npr. ako suđenje konačno bude odgovaralo Bostonu), i moraju pokazati da Gasol nije samo posudio jaja već da su mu stvarno izrasla.

Za treću me pomalo strah toga da sudci nastave s iritantnim kriterijem koji će neminovno dovesti do toga da osobne počnu svirati Birdu, Aingeu, McHaleu i Parishu, ali još više me strah Kobeove eksplozije. Naime, dogodi li se tako nešto i pokaže li se prevagom protiv Bostona, ne samo da pada u vodu zadnjih dvije godine moga života tijekom kojim tvrdim da su Odom, Bynum i Gasol važniji za Lakerse od Kobea, već ću tog istog Kobea morati početi gledati kao igrača u rangu Jordana.

Visoki dobro zatvaraju leđa i spriječavaju mu linije kretanja, ali dok god ne vidim Raya, Tonya i Paula kako ga drže 1 na 1 relativno pod kontrolom, neću biti miran. U blaženom nemiru stoga čekam sljedeću.

Tagged as: Andrew Bynum, Boston Celtics, Colin Cowherd, Los Angeles Lakers, Rajon Rondo, Tommy Heinsohn No Comments

2Jun/108

THE FINALS FRONTIER

Odlična sezona stigla je do kraja, pred nama je samo još ova Finalna serija. Koja bi vrlo lako mogla završiti u sedam. Zašto? Pokušali smo pronaći odgovore zajedno, kao i lani. McGee i Sickre. Poanta je jednostavna – obzirom kako ove godine pogađamo, igrajte protiv naših favorita.

Gee:

Još tamo od pobjede Bostona u trećoj protiv Magica mozgam o ovom Finalnom dvoboju, tako da nemam što okolišati sa zaključkom – nemam pojma kome da dam prednost. Obično neka ekipa iz nekog razloga ostavi neki dojam, uvuče mi se pod kožu i dobijem osjećaj da su bolji od svih, ali ovaj put – ništa. Obično krećem u analizu kako bi potvrdio taj dojam, a ovaj put bit će obrnuto, analiziram da dođem do favorita.

Uglavnom, mislim da Boston ima bolji pedigre ove godine, razbili su Cavse i Magic, dvije momčadi koje su debelo iznad konkurencije koju su Lakersi prošli na Zapadu. Tu ćeš se možda i složit sa mnom, da je OKC možda i najteži protivnik kojeg su imali, a Utah i Phoenix usprkos talentu imaju takav propuh u reketu da se nisu mogli mjeriti s visokima Lakersa.

Ovaj put ti visoki idu na zid Bostona, koji pod košem ima, kad je zdrava, najbolju obrambenu unutarnju liniju u ligi. Obzirom na tanku klupu Lakersa, Boston čak i tu ima prednost, a na vanjskim linijama su u najmanju ruku izjednačeni. Kasnije ću malo detaljnije o svemu, ali ovako na prvi pogled, Boston bi definitivno trebao dobiti prednost. Ipak, neke stvari koje su pokazali Lakersi jednostavno mi ne dozvoljavaju tek tako preći preko njih.

Prvo, Kobe igra fantastično, u boljoj je formi nego u oba zadnja playoffa. Ono, potpuno je sjebao onu moju tezu da bi Lakersi bili najbolji na Zapadu i s bilo kojim drugim bekom šuterom all-star kvaliteta. Tip je zdrav, to je očito najvažnije, i nema tu ni traga nekim staračkim boljkama kakve je pokazivao lani protiv Denvera ili Magica. Igra u top formi, gotovo cijelu utakmicu, i radi sve. Razigrava, skače, igra obranu (ove godine najpotcijenjeniji dio njegove igre), zabija. Ja ne znam od kuda mu energija za sve to, ali znam da će biti najbolji pojedinac u Finalu.

Drugo, Lakersi iz nekog razloga doma igraju puno bolje, a ovaj put imaju tu utakmicu prednosti. OK, ovo je možda nategnuto obzirom da Boston igra bolje vani zbog te lude psihe koja uživa kada su svi protiv njih, ali, kažem ti, navlačim ovakve teze jer nemam pojma gdje bi našao da jedni imaju prednost nad drugima.

Sickre:

Ja nemam problema s izborom svog favorita. Zbog svih svojih grijehova u procjenama ove sezone, smatram da imam moralnu obavezu odabrati Celticse za nove prvake. Da ne bude samo da razmišljam navijački ili da me u ovom slučaju vodi osjećaj krivnje zbog ignoriranja Celticsa pred playoff, evo nekih brojki.

107, 112, 118, 115, 101, 103.

Gee:

Hm, nisam siguran ali mislim da to nije onaj niz brojeva iz Losta koji su se stalno pojavljivali svuda.

Sickre:

Ne znam ništa o tome, ali znam da je ovo broj koševa koji je LA primio u seriji protiv Sunsa. Od prve do šeste utakmice. Jest da je zapad, jest da je run'n'gun, ali je previše za momčad koja se diči i obranom. S druge strane, Celticsi su u cijelom play-offu primili više od 100 samo četiri puta. To je jedini pokazatelj koji mi nešto govori o omjeru snaga u seriji, jer se slažem s tobom da ona nadilazi racionalne okvire. Da, volim Celticse i iskreno nisam očekivao da će dogurati do Finala. Do fighta Piercea i Quentina Richardsona su djelovali kao veterani koji jedva čekaju da odu na godišnji. Međutim, sada su vjerovatno iznenadili i sami sebi jer igraju čak i iznad razine s početka regularnog dijela sezone. Lakersi s druge strane nisu uvjerljivi, i sam kažeš da su imali neusporedivo lakši put do Finala. I ostavili su slabiji dojam.

Gee:

Ne znam, teško mi je uspoređivati na osnovu tih serija, jer Orlando i Phoenix su totalno različite momčadi. Da su igrali protiv iste ekipe, možda bih nešto i znao. Uglavnom, između slamki za koje se hvatam, bacio sam pogled na dva susreta u regularnom dijelu.

Obje momčadi su dobile po jednu, i to svaka onu gostujuću. Koš razlika? 0. Zero. Lakersi dobili u Bostonu 90-89, Boston u Gradu Anđela 87-86 (doduše, Kobe nije igrao pa ne znam koliko je ta tekma relevantna – samim time i ova usporedba, kvragu).

Možda nije važno, ali pokazuje o kakvoj se izjednačenosti radi, stvarno imam osjećaj da će ovo biti najuzbudljivije Finale još tamo od dvoboja Bullsa sa Sunsima, Sonicsima i Jazzom. A po izjednačenosti trebalo bi biti negdje u rangu bitke Rocketsa protiv Knicksa. Ne tako krvavo, sigurno ne ni tako negledljivo, ali izjednačeno, bitka u sedam činova.

Sickre:

Pa ako će doći do takvih bitki, Boston kao bolja obrambena momčad ima prednost. Plus, iza sebe imaju dvije serije koje su ih pripremile na sve. I što je najzanimljivije, te teže protivnike su riješili puno uvjerljivije nego Lakersi svoje. Jednostavno, u stanju su odigrati sve što im je potrebno u datom trenutku, bilo da se radi o nekom potezu u obrani, napadačkom skoku u gužvi, trici ili ulazu. Čak i Rondov poluhorokskokšutnešto pomaže.

Gee:

Boston je definitivno u stanju igrati tu playoff obranu na granici hrvanja, i ako će sudci dozvoliti kriterij kakav su dozvoljavali u prve dvije utakmice u Orlandu, definitivno imaju prednost protiv Lakersa. Ali, obzirom da postoji opcija da sviraju svaki kontakt kao u prvih par utakmice finala Zapada, tu Bostonu ne možemo dati prednost. Jednostavno, ne znamo kako će se stvari razvijati.

Plus, čak i u tom ratničkom kontekstu, Lakersi su s Artestom i Bynumom (makar opet načet, bolji je od ičega što su imali prije dvije godine) spremniji nego što su bili prilikom zadnje bitke u Finalu, gdje su ih Celticsi namlatili. Kobe sada ima nekoga da mu čuva leđa. Također, nešto manje makljaži sklone karaktere pokrit će i fantastičan napad koji koristi svaku priliku. Svi se čude kako to Fisher, Artest i Odom odjednom zabijaju kako se sjete, kao da ne igraju u sistemu kojega već dobrih 20 godina još nitko nije naučio braniti. Dva tricaša na jednu stranu reketa, trojica se smjeste u trokut na drugu s tim da dvoje zauzme poziciju na postu, i kreni s kretanjem bez lopte i pravovremenim pasovima. Trokut je osnova košarke, a igre je jedna i pol momčad (ono što vrte Wolvesi smiješno je).

Sickre:

Da, ali bez obrane Lakersi ne mogu pobijediti. Možda imaju blagu prednost pod košem, ali Celticsi imaju veći izbor kvalitetnih rješenja na vanjskim pozicijama. Kad su momčadi ovako izjednačene, mogle bi presuditi sporedne stvari, poput dužine klupe i ozljeda. I tu je Boston u prednosti. Da, svi su umorni i slomljeni, ali ni jedan nije u tako lošem stanju kao Bynumovo koljeno. Bez njega, rupa u obrani je još veća a to znači da će je Rondo napadati kad god stigne. Također, bez pravog Bynuma previše je toga na Gasolu. Zar misliš da će on, nakon svega što ga bude čekalo u napadu, stići još odigrati važnu ulogu u obrani? Plus, Kobe i Ron mogu čuvati samo dva igrača, dakle netko od trojke Pierce, Ray i Rondo bit će slobodan.

Gee:

Kakvo podcijenjivanje Fishera. Čovjek je zaslužio respekt, zar nije i sad protiv Sunsa dokazao da ga se ne smije ostaviti samoga?

Sickre:

Tko je Fisher?

Gee:

Komedijaš. Ne, ozbiljno, međusobni dvoboji će definitivno odlučiti. Iskreno, prva misao koju sam zapisao kada sam počeo pripremati ovaj post bila je – tko će zaustaviti Ronda. Ono, zar on sam ne bi trebao dobiti ovu seriju prednošću koju donosi protiv Fisha? Ovaj ga ne može pratiti ni pod razno, znači Kobe će morati uskakati kao što je radio protiv Westbrooka. S druge strane, Rondo je u stanju zatvoriti Fisheru svaki kut i maksimalno mu otežati život u napadu. Rajon nije Steve Nash pored kojega je Fish zabijao kako je stigao.

Ipak, pitanje je u kakvom je stanju stvarno Rondo, nakon svih onih batina što ih dobio od Howarda (koji možda nije zabijao iz reketa, ali je namlatio cijelu ekipu Bostona, čime je po meni položio ispit i zaslužuje igrati playoff do kraja karijere).

Znači, ako je Rondo usporen i neće igrati na razini kako je odigrao prvih nekoliko utakmica protiv Magica, Boston će imati velike probleme s napadom. A oni postaju još veći kad uzmeš u obzir da Pierce tradicionalno muku muči s Artestom.

Sjećam se polufinala Istoka 2003. između Bostona i Indiane kada ga je Ron uštopao te praktički pretvorio u promatrača. Pazi, taj Pierce iz 2003. bio je Pierce u naponu snage, a ne veteran koji raspoređuje energiju kao danas. Zar nije i sam rekao da je razlog zbog kojega je puno bolje igrao protiv Orlanda nego protiv Cavsa taj što ga nije čuvao netko kao LeBron? I sada ga čeka još širi, veći, i daleko agresivniji stoper.

OK, jedan detalj moram istaknuti. Pierce je odigrao loše šest utakmica te serije, ali je briljirao u sedmoj, ključnoj. Tu njegovo kvalitetu u najvažnijim trenutcima utakmice uvijek je važno istaknuti jer njom se Lakersima izbija jedna velika prednost. Naime, Kobe je uvijek bio ubojica, završnica je njegovo vrijeme, ali sve što u zadnjih par minuta može on, može i Pierce. Kako očekujem seriju u kojoj će biti puno gustih završnica, to je itekako važan detalj.

Ta obrana Bostona na Kobeu također će biti važna, Ray, Pierce i Tony Allen rotirat će se i stalno mu biti na ruci. Ali, ne zaboravi da su nešto slično pokušali i Grant Hill i Jason Richardson. Nije da su u pitanju baš neki vrhunski stoperi, ali ako spuste njegov učinak na 30 koševa s 25 ili više ispucanih lopti, napravili su dovoljno.

Sickre:

A to uopće nije nemoguće, jer ma kako dobro igrao, Kobe neće moći igrati svih 48 minuta protiv tri solidna individualna čuvara i održati sjajni učinak iz prijašnjih serija. Znači, nema udvajanja koja će mu otvoriti prostor za asiste, a ako i napravi višak igrača čeka ga ostatak petorke Bostona. Najvažniji dio njihove obrane ionako je to kretanje i zatvaranje, u svakom trenutku dva ili tri suigrača spremna su pomoći.

Gee:

Da, to što Boston ima obranu s kojom može izbjeći udvajanja ogroman je plus, time praktički anuliraju učinak Fishera i Artesta koji se pokazao itekako bitnim protiv Sunsa. Oni su jedan na jedan nemoćni, sav učinak će im ovisiti o preciznosti, a uvijek će im netko biti na ruci. Ali, ako je utjeha, ne bi bolje prošao ni Ariza, tako da barem možemo reći da je Mitch Kupchak bio u pravu kad je doveo Rona, tip je odigrao sjajan playoff.

Čak bih rekao da Lakersi nemaju ni tu blagu prednost pod košem, i sam kažeš da je Bynum možda u najgorem stanju od svih sudionika Finala. Mislim, lako je bilo dominirati nad Boozerima i Amareima, hajde ti onako skači i dominiraj u reketu protiv Perka, Big Babya i Garnetta. Mislim da Odomu i Gasolu neće biti lako. Nimalo.

Perkins će sigurno preskočit jednu utakmicu zbog tehničkih, važno je samo da ih ne bude više (a moguće je da ih bude, obzirom da nakon suspenzije koju može dobiti npr. već za drugu tekmu, sljedeća kazna slijedi već nakon dvije nove tehničke, tako da ga možda ne bude ni u npr. petoj). Tu će biti malo pošteđeni batina, ali naglašavam malo, jer Sheed se bori svim srcem, a intenzitet kojim igraju KG i Davis je nenormalan.

Sheedu i dalje nisam oprostio očajnu igru u regularnoj sezoni, ali činjenica je kako je koristan, posebice kao back-up petica. Big Baby i Garnett nude uglavnom sjajnih 48 minuta na četvorci, i mislim da im baš odgovara dvoboj protiv Gasola i Odoma. Naime, KG će se konačno odmoriti obzirom na Gasolovu mekšu igru, uglavnom licem i dalje od koša, dok će agresivnijeg i energičnijeg Odoma Big Baby jednako izmoriti na drugoj strani.

Čekaj, mislim da sam došao do svog x-faktora. Lakersi su gazili zbog te rotacije pod košem, na račun skokova i koševa iz reketa. Protiv Bostona taj dio igre im neće donijeti prednost. Dakle, sve pada na Kobeova leđa. A obzirom kako igra, to nije mala stvar. Samo, nekako mislim da će nedostatak podrške presuditi.

Sickre:

Znači, slažemo se da će Boston osvojiti naslov?

Gee:

Pa, previše sitnica mi vuče na njih.

Sickre:

Lakersi možda imaju prednost u treneru, Phil će lakše pronaći načina da se prilagodi nego Doc koji igra na kartu srca i borbenosti. Ali, to bi mu trebalo biti sasvim dovoljno u Finalu. Navijače ne treba ni spominjati, obje skupine su maksimalno napaljene, ipak je ovo jedan od rijetkih američkih derbija koji je u stanju izazvati potpunu mržnju prema protivniku. Mediji su odavno počeli s pumpanjem atmosfere, s tim da i ovdje Boston ima prednost jer Lakersi uvijek imaju previše šminkera na tribinama, čak i kada je ovakav rat u pitanju.

Gee:

Da li je moguće da te ništa ne plaši kod Bostona?

Sickre:

Više od ičega, uključujući i Kobea, plaši me Rondovo stanje. Znamo da on nije ni upola dobar bez fizikalija. Ako je načet, Lakersi mogu iskoristiti njegove slabe strane poput šuta iz vana i slobodnih. Kako biti siguran da je u pitanju samo bol od Howardovih udaraca? Što ako je nešto ozbiljnije?

Sheed je s druge strane vjerovatno sveden na promatrača, mislim da kada te u tim godinama i s takvim pristupom treningu kakvoga je on iskazivao kroz sezonu stisnu leđa, e onda te stisnu. Teško da će previše pomoći, što u slučaju Perkinsovih suspenzija definitivno prebacuje ulogu favorita na stranu Lakersa.

Gee:

Mene najviše plaši što u cijelom ovom preokretu u kojem je Boston uspio razbiti sve naše stereotipe stvorene tijekom sezone – od stare, istrošene i bivše momčadi dokazali su da i dalje imaju srce ratnika i prvaka, igraju obranu kakvu nitko drugi ne može, kada im igra velika trojka i kada Rondo leti po parketu nitko ih ne može braniti - jedan stereotip ipak ostaje. Točnije, riječ je o dokazanoj činjenici koja govori da Boston uredno gubi završnice, posebno su klimavi u drugoj i zadnjoj četvrtini. Dakle, otvore sjajno, puni energije, i onda kako energija lagano pada, tako kreću izgubljene lopte, lošija obrana, jalovi napad. Uspijeti održati tu ravnotežu bit će jako važno. Uspiju li Lakersi cijelo vrijeme biti u egalu, ući u završnicu s manje od deset koševa zaostatka, imat će šansu. Osim ako baš u Finalu Boston i taj stereotip ne razbije. Što me uopće ne bi čudilo.

Sickre:

Kad bacimo sve na stranu, ostaju nam dvije maksimalno napaljene momčadi. Koje možda nisu u sjajnom fizičkom stanju, ali jesu u mentalnom jer su rasli sa svakom playoff utakmicom i s razlogom su tu gdje jesu. Igrat će se sedam utakmica i Boston pobjeđuje jer je u stanju odigrati obranu na najvišoj razini i zato jer može pobijediti u gostima bilo koga te mu pritisak sedme u Los Angelesu neće pasti teže od uloge favorita Lakersima u tom trenutku.

Ključ serije je Rondo, cijelu sezonu najbolji i najkonstantniji Celtic. Razlika koju napravi protiv Fishera bit će ključna.

Gee:

Slažem se oko svih ovih stvari na kraju, Boston pobjeđuje u sedmoj, a Rondo je novi MVP, s prosjekom od 18 koševa, 14 asista i 8 skokova.

Jedini problem sa svim ovim? Obzirom da smo se obojica složili oko ishoda, a obzirom na dosadašnje prognoze, sve sam skloniji kladiti se na Lakerse.