ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

2Sep/134

EUROZONA 24-17

Posted by Gee_Spot

24. VELIKA BRITANIJA

KREHA: Kako to da je Velika Britanija zadnje rangirana? Možda zato što su jebeno netalentirani za sportove s okruglom loptom (uključujući i nogomet, Steven Gerrrard je rijetka iznimka), a u turnir su ušli zahvaljujući glupom sustavu koji okuplja SVE europske zemlje koje imaju više od dva košarkaška igrališta. S guštom sam im dao zadnje mjesto sjetivši se priče jednog mog prijatelja koji je bio odličan košarkaš i tijekom rata je izbjegao na otok. Priča je kratka i glasi otprilike (uključi mostarski naglasak): " Bog the mazo, pa oni nemaju pojma. Svako malo sam treneru objašnjavao šta treba raditi na terenu. I na utakmici i na treningu."

EMIR: Ipak vjerujem više njima nego Belgijancima iz nepoznatog razloga. Nije mi jasno samo zašto Deng usprkos svim ozljedama ne igra na ovom turniru. Baš bi mu "falilo" da odigra još 38-40 minuta u prosjeku. I da, mislim da bi FIBA radi Denga trebala na sve turnire uvesti NBA dužinu utakmice jer je njemu sve ispod 46 minuta u prosjeku premalo.

GEE: Bez Denga (koji je valjda konačno odradio dug prema svojoj drugoj domovini) i svih ostalih (da li je Ben Gordon ikada zaigrao za repku?) vrijeme je da se ovaj užasni eksperiment konačno završi. Britanci nemaju tradiciju ni talent, ali ih to ne sprječava da nas teroriziraju stručnjacima i komentatorima Eurolige. Nažalost, još jedno prvenstvo na kojem će u prosjeku gubiti po 20 razlike neće biti dovoljan razlog da NBA više nikada ne sleti u London, kao ni da Joel Freeland dobije izgon iz Oregona. I da, ova grupa koju su skrojili Francuzima je katastrofa, po meni tri možda i najgore ekipe u ovom trenutku se nalaze na jednom mjestu plus Njemačka koja odavno nije bila ovako loša.

23. BELGIJA

GEE: Imaju onog Hervellea što su ga davne 2005. iz nekog razloga draftali Nuggetsi, točnije tadašnji GM Kiki Wandeweghe koji se upisao u povijest potrošivši peti pick prve runde na Nikoloza Tskitishvilia. Kiki je danas bez posla, a Belgijanci bez šansi iako je Hervelle imao solidnu karijeru u Madridu i danas Bilbau. Ali, jednu mogu dobiti zahvaljujući sjajnoj odluci organizatora da posloži ovakvu grupu.

KREHA: Kako preživjeti izostanak DJ Mbenge?

EMIR: Jebote, Mbenga je Belgijanac, to zaboravih. Hervelle je sasvim pristojan košarkaš, a činjenica da, osim njega, na playu imaju još jednog solidnog igrača koji igra u Španjolskoj (Van Rossom) i još jednog koji sad odlazi na Pirineje s Apenina (Tabu), uistinu ih stavlja iznad Britanije. No, to je to. Uzet će vjerojatno tu pobjedu i biti zadovoljni.

22. ČEŠKA

GEE: Imaju tri imena koja zvone u glavi, bivšeg Celtica Jiria Welscha (koji je pomogao da Jim O'Brien dobije otkaz i da se era Pierce-Walker završi potrebnim rebuildingom), nesretnog Veselya i ovog malog Satoranskog kojega možda vrijedi pogledati da vidimo da li je NBA materijal. Jasno, dok on krene put Washingtona, sunarodnjak Vesely bi već mogao biti bivši, od njega ne očekujem ništa ni na Euru nakon dvije grozne godine u NBA. Uglavnom, nekakvu jezgru imaju, ali prije dvije godine nisu se uspjeli plasirati niti među 24, dakle očito nemaju širinu. A nitko od spomenutih nije toliko dobar da ih izdigne iznad Gruzije, Poljske i Hrvatske... Ok, povlačim to što sam rekao, ako Satoranski i Vesely opravdaju pedigre, imaju šanse.

KREHA: Već vidim Veselyja kako se u utakmici protiv nas vraća u svoje slavne europske dane. Mislim, kad krene na ulaz tko će ga čuvati? Uz ovu ekipu mi se nameće još nekoliko pitanja. Koliko će biti izgorjeli od sunca njihovi igrači? Da li će ih dresovi žuljati i faulovi više boljeti? Jel to isto ulazi u skauting report?

EMIR: Vesely bi ovo prvenstvo trebao shvatiti kao jednu od posljednjih prilika da potvrdi potencijal zbog kojega je svojedobno smatran jednim od talentiranijih europskih košarkaša. Ako bi ovdje imao dobre brojke, onda bi se možda i mogao izvlačiti kako mu u Washingtonu nisu dali pravu šansu, ali nam je svima jasno da on u NBA-u teško može uspjeti radi nedorečenosti pozicije. Ipak je daleko on od Kirilenka s kojim su ga uspoređivali. No, ono što je svojedobno radio u Partizanu moglo bi biti dovoljno da s Češkom zakuha neke stvari, pogotovo jer sam siguran da oni vide, preko nas naravno, šansu za ulazak u drugi krug. Imaju Česi nekoliko solidnih igrača: spomenuti bekovski par Welsch-Satoranski, od kojih je ovaj drugi imao odlične brojke prošle godine u ACB ligi, ali i korisnog veterana Bartona te dva zanimljiva mladca - da budem iskren, za Davida Jelineka i Jakuba Kudlaceka nisam baš čuo, ali oba igraju u dobrim klubovima, a Jelinek ima i solidnu sezonu iza sebe.

21. FINSKA

GEE: Ako se ne varam oni su nas razbili prije nekoliko godina na nekom natjecanju? I onaj Koponen igra skroz solidno u Khimkiju, bolji je play od ijednog kojega mi imao. Srećom nismo s njima u grupi, ujedno i šteta što su dobili najtežu skupinu, u prvoj (ili našoj) možda bi mogli izboriti i prolaz dalje.

KREHA: Čista ofenzivna momčad, uvijek simpatični i na trenutke izuzetno nezgodni protivnici. Ne frcaju talentom, ali imaju pamtljiv stil igre. Jel' im možemo predložiti trejd, damo im Drapera i jednog od Delaša za Koponena?

EMIR: Trebao bi im dati i Rudeša da bi uopće razmislili o tome. Koponen je dobar igrač, a ne mogu vjerovati da Hanno Möttölä još igra za reprezentaciju. Kako je riječ o momčadi kojoj ne fali igrača za dalekometnu paljbu, oni su svog Amera doveli za pod koš - Gerald Lee je igrao ove sezone u Budućnost, a tih 10 koševa i 4 skoka u ABA ligi nije nešto reprezentativno. Moj plus Finskoj je i činjenica da u svojim redovima imaju jednog Ahonena. Mislim da Roope nije ništa u rodu Janneu, ali kada nosiš prezime jednog od najdražih mi sportaša svih vremena, onda imaš plus kod mene.

20. GRUZIJA

GEE: Ne znam, prije dvije godine su bili žilavi, mislim da su u stanju tući momčadi iz srednjeg doma poput naše s vremena na vrijeme, ali nema Zaze zbog ozljede, kao ni onog nesretnika iz Netsa. Ali, tu je zato besmrtni Tskita! Kojega sam spomenuo već drugi put u manje od kartice. Podsjetite me zašto se uopće bavimo ovim?

KREHA: Zato što se prvenstvo odigrava u susjedstvu. Gruzija? Nadam se da Zaza ima koje muško dijete da nastavi niz.

EMIR: Da je Zaza tu, bilo bi to jako zanimljivo iako ne znam funkcionira li 'Zaza efekt' van Atlante. Ovako mi je to ekipa koja navodno ima par zanimljivih mladih momaka, ali o kojoj ne znam gotovo ništa.

19. UKRAJINA

GEE: Ne mogu vjerovat da je Fratello i dalje trener, mislio sam da se radilo o nekoj epizodi. Hm, sada sam zabrinut za sudbinu Izraela i Njemačke, u nekoliko godina Mike je sigurno postavio dobru obranu, a imaju i centra koji može braniti u Kravtsovu i beka koji može zabiti u Gladyru. Bit će zeznuti, sve mi se nekako čini da bi mogli dobiti ili jedne ili druge i plasirati se dalje. Drago mi je da nisu s Hrvatskom u grupi. I da, kakva užasna grupa je ova A, Francuzi praktički mogu odmarati Parkera i Batuma do drugog kruga.

KREHA: Ukrajincima je play bivši Sacramento King Eugene Pooh Jeter. U ovom slučaju ne treba računati na ponavljanje formule McCalebb II.

EMIR: Fratello je tu, par solidnih igrača također, a visine im sigurno ne manjka. Dovoljno za dvije pobjede. Treća bi im dovela drugi krug tako da se Izraelci trebaju pripaziti.

18. ŠVEDSKA

GEE: Osovina Jerebko-Taylor nije loša, definitivno mi je drago što nisu s Hrvatskom u grupi. Mogu se pokoškati s Fincima, možda čak i mlakim Talijanima. Ali, nemaju ni širine ni znanja ni tradicije, jednostavno ne vjerujem ekipama koje ne nastupaju redovno na ovakvim natjecanjima gdje doslovno svatko može nastupati (oni i Česi jedini nisu igrali prije dvije godine).

KREHA: Koliko puta ćeš puta još spomenuti kako ti je drago da nismo s nekim u skupini? A još smo u donjem domu.

EMIR: Koliko god nisam siguran da će Vesely napraviti nešto na ovom prvenstvu, toliko sam uvjeren da će Jerebko odigrati odlično natjecanje. Prošlu sezonu nije bio dobar u Detroitu, ali riječ je o kvalitetnom igraču, pogotovo u europskim okvirima. Pitanje je tko će mu uz Taylora pomoći. Ovaj Amerikanac (Erik Rush) mi izgleda bezveze, a bitno je da su se Šveđani internacionalizirali s dva Kongoanca i jednim Fočakom. Neka Afrikanaca i Bosanaca u Švedskoj.

17. LATVIJA

GEE: Ostali su mi u sjećanju kao žilava ekipa, s dosta mišića i centimetara, ali ne i previše vještine. Kako igraju bez stvarno dobrog klinca iz Partizana, Davisa Bertansa (sredio koljeno), manjak kreacije bit će dodatno naglašen tako da ne vidim kako mogu živu glavu izvući iz zeznute skupine krcate sličnim ekipama. Mogu skinuti jedan skalp nekome nekonstantnom i sklonom mentalnim pogreškama poput ex-Yu ekipa, ali ne i više od toga. I ne, Biedrins im ne bi pomogao. A na turnir ne ide ni Timma!

KREHA: Oni mi spadaju u kategoriju plutajućih mina, mlađahni s nešto talenta. Sreća pa nismo s njima u skupini!

EMIR: Latvijci posljednjih godina ostvaruju solidne rezultate u mlađim kategorijama, ali nikako da to povežu u nešto više. Moguće da je to zato što nemaju pravog vođe, a Daviš Bertans je to svakako trebao biti. Ovako su ostali na njegovom bratu Dairisu, a ako sam dobro zapamtio i Martins Meiers je jedan od mladih igrača koji se istaknuo na natjecanjima za mlađe kategorije. I ne, nikako im Biedrins ne bi pomogao, ali onaj tko im ostavi šut za tri nebranjen definitivno je najebao.

25Sep/127

RANKING THE PLAYERS, PART SEVEN (307-361)

Posted by Gee_Spot

Posljednja kategorija igrača uključuje sve one s negativnim bodovima, bez obzira koliko očajni bili. Naime, nije mi se činilo da ima smisla dalje razdvajati ovaj profil igrača u dodatne kategorije obzirom da se radi o imenima ispod granice korisnosti, odnosno o imenima koja bi se bez problema mogla zamijeniti nekim od stotina profi igrača u NBDL-u ili Euroligi (pa i Kini ili ostatku Euro natjecanja, gdje god se već sve kriju nekadašnje NCAA zvijezde) bez da itko osjeti razliku.

ZALUTALI U NBA

307. LOUIS AMUNDSON (Wolves), -1 bod

Svježa prinova Wolvesa jedan je od najgorih visokih realizatora u ligi zadnje dvije godine (tehnički, od kada nema Nashovih zicera nema ni opasnosti od njega u napadu), ali u pitanju je aktivan skakač vrijedan uloge trećeg centra na rosteru.

308. AARON GRAY (Raptors), -1 bod

Gray je idealan treći centar zbog mase kojom je u stanju zakrčiti reket i ničega drugog.

309. EARL WATSON (Jazz), -2 boda

Watson još uvijek baca opake pasove, ali problem je što nema šut ni noge za igrati beka. Još veći problem je što će opet imati puno više minuta na raspolaganju nego što bi trebao zbog tanke rotacije na jedinici u Salt Lake Cityu.

310. KURT THOMAS (Knicks), -2 boda

U svojoj 40-oj godini general Kurt je tek ormar parkiran u reketu.

311. JERRY STACKHOUSE (Nets), -3 boda

Stari Jerry još ima i iznenađujuće dobre brojke obzirom na blijede epizode zadnjih godina, Netsi se nadaju kako će im tu i tamo donijeti poneki koš s klupe.

312. DOMINIQUE JONES (Mavs), -3 boda

Jones ima dovoljno all-round vještina za biti koristan bek, samo ne na NBA nivou. Ako nisi top klasa, moraš imati barem jednu top vještinu koja može koristiti momčadi, a u Jonesovom slučaju to bi jedino mogla biti obrana. Samo, kad će se stići dokazati pored gužve u Dallasu? Ovoga ljeta su na ljetnoj ligi pokušali s njim kao playmakerom, čovjek je pokazao kao solidna combo opcija, ali što mu to vrijedi pored Mayoa ili Westa koji su dokazane klase.

313. DEXTER PITTMAN (Heat), -3 boda

Drvo koje će ostati upamćeno prvenstveno po onom startu protiv Pacersa u playoffu (jedan od većih Spoelstrinih bisera prošle sezone).

314. DEVIN EBANKS (Lakers), -3 boda

Očajan šuter za bočnog igrača, ali možda posluži kao stoper na boku.

315. DOMINIC MCGUIRE (Raptors), -4 boda

Casey trpa roster Raptorsa obrambenim specijalcima. McGuire je napadački bezopasan koliko je to moguće (plus mu je barem što ne davi loptu i ne pokušava glumiti da je prijetnja), ali na parket donosi energiju koja bolje pristaje NFL nego NBA igraču. Jedan od rijetkih swingmana koji će se okušati u čuvanju svih 5 pozicija, s jednom bitnom razlikom u odnosu na Mbah A Moutea ili Jeffriesa - u svih 5 dvoboja neće ostvariti naročito pozitivne rezultate.

316. WES JOHNSON (Suns), -4 boda

Kao da već nije bila dovoljno velika tragedija to što je David Kahn potrošio 4. pick na 3&D igrača, dvije godine nakon ispada kako Wes ne može zabiti ni tricu niti odigrati obranu.

317. TIMOFEY MOZGOV (Nuggets), -5 bodova

Obzirom na lakoću kojom trpa otpatke u reketu rekli bi da se radi o sjajnom garbage manu da nije dva ogromna minusa - nije u stanju uhvatiti skok i lopte mu ispadaju iz ruku u alarmantnim količinama.

318. ISH SMITH (Magic), -6 bodova

Solidna opcija za trećeg playa (nema šut, ali igra obranu) prisiljena glumiti drugog playa na rosteru Magica.

319. JIMMER FREDETTE (Kings), -8 bodova

Kingsi pokušavaju od nekadašnje NCAA zvijezde napraviti barem specijalista za tricu jer, ako je suditi po prvoj sezoni, njegova kreativnost na ovoj razini ne garantira solidne minute ni na playu ni kao combo opcija.

320. WILL BYNUM (Pistons), -9 bodova

Nekada solidni treći back-up play kojemu polako ističe rok trajanja.

321. JON BROCKMAN (Rockets), -9 bodova

Bio bi solidan peti visoki obzirom na dobre skakačke brojke da je u stanju braniti barem jednu visoku poziciju.

322. HASHEEM THABEET (Thunder), -9 bodova

Presti u potrazi za jeftinim Perkovim nasljednikom ide toliko daleko te se nada kako ipak ima nešto talenta u nekadašnjem drugom picku drafta visokom 220 cm. Nadu donekle pravdaju tek skakačke brojke (Thabeet je poprilično slabašan bloker za nekoga takve dužine), a i nije da za zamijeniti Perkov učinak treba neka posebna vrsta igrača.

323. XAVIER HENRY (Hornets), -10 bodova

Godine prolaze, a Henry i dalje nikako da ostavi traga barem u jednoj kategoriji. Hornetsi nemaju što izgubiti dok god ga drže na jeftinom rookie ugovoru te se nadaju barem potencijalno korisnom 3&D swingmanu, kada je očito da od rasnog strijelca kakav je najavljivan nakon jedne godine na Kansasu neće biti ništa.

324. DEMARRE CARROLL (Jazz), -10 bodova

Podizač energije bez ekstra vještine još nema potpuno garantiran ugovor za iduću sezonu, ali teško je pomisliti da bi ga neko od u kamp pozvanih imena moglo koštati mjesta na rosteru.

325. AUSTIN DAYE (Pistons), -12 bodova

Nesuđeni nasljednik Princea na krilu u Detroitu do sada nije pokazao nikakve naznake da bi se mogao razviti u korisnog igrača, pa makar za 3&D ulogu. Njegova dužina je i dalje zanimljiva kao potencijalno oružje u obrani, ali očito je da su napadački limiti preveliki da se ikada izbori za išta više od dna klupe. Daye je jednostavno najgora moguća kombinacija za NBA igrača - tweener između pozicija 3 i 4, nedovoljno brz i talentiran da igra na boku, nedovoljno snažan i skočan da igra pod košem. I što je još najgore, bez šuta da posluži kao pick & pop oružje.

326. ANDRIS BIEDRINS (Warriors), -13 bodova

Kao skakač još uvijek može opravdati rolu trećeg centra, ali njegova je karijera nestala u plamenu, ozljede i strah od slobodnih bacanja nekada čvrstu peticu pretvorili su u hrpu beskorisnog mesa.

327. NORRIS COLE (Heat), -14 bodova

Combo zujalica bez učinka koja isključivo gleda vlastiti šut.

328. CHRISTIAN EYENGA (Magic), -15 bodova

Napunivši roster igračima ovakvog profila Magic se ne mora brinuti za lutriju dogodine - Eyenga je solidan atleta na boku koji se ne boji napasti obruč. Problem je samo u tome što nema pojma što napraviti jednom kada dođe do njega.

329. RYAN HOLLINS (Clippers), -16 bodova

Mršavi dugonja koji u idealnom matchupu može zabiti dovoljno zicera i zalijepiti poneku bananu kako bi opravdao minute trećeg centra.

330. BYRON MULLENS (Bobcats), -17 bodova

Još jedan mršavi dugonja koji može skočiti i ima meku ruku u reketu, ali koji ubija vlastitu vrijednost suludom količinom ispaljenih dugih dvica koje jednostavno nije u stanju zabiti.

331. SAŠA PAVLOVIĆ (Blazers), -17 bodova

Totalni anti-euro igrač. Dok za većinu Europljana možemo reći kako su fini tehničari koji izbjegavaju kontakt, Sale je totalna suprotnost - on je od kontakta napravio karijeru, a finu tehniku nema ni u tragovima.

332. DARKO MILIČIĆ (Celtics), -17 bodova

To što ga je još jedna franšiza s gađanjem odbacila, Celticsima nije bilo dovoljno upozorenje. U doba u kojem se liga okreće sve pokretnijim postavama i u kojem spori centra imaju prolaz samo ako su u stanju donijeti plus element na parket, oni su potpisali tešku peticu koja ima skakačke brojke beka, realizatorske učinke bočnog stopera i obrambeni utjecaj combo-beka.

333. ROYAL IVEY (Sixers), -18 bodova

Solidan obrambeni igrač koji može u kratkim epizodama odigrati ulogu stopera na protivničkom playu, ali nikako nije rješenje za back-up jedinicu. Sixersi će morati pronaći ozbiljniju opciju kroz kamp ili neki trade.

334. DESHAWN STEVENSON (Hawks), -18 bodova

Još uvijek može biti žilav obrambeni bočni igrač na par minuta, ali napadački je dno dna.

335. TRAVIS OUTLAW (Kings), -18 bodova

Fascinantna priča, stvarno bi bilo zanimljivo saznati kako je jedan kvalitetan atleta i opasan strijelac iz dana Blazersa odjednom, i to u 26-oj godini, nestao s lica zemlja i pretvorio se u ovu beskorisnu masu.

336. TYLER HONEYCUTT (Kings), -19 bodova

Obzirom na mali uzorak rano je za otpisati ga kao potencijalnu 3&D opciju, ali brojke u rookie sezoni su bile kriminalne u svakom pogledu.

337. TRAVIS LESLIE (Clippers), -19 bodova

Zanimljiv slučaj - Leslie nema šut za igrati beka, ali ni visinu za krilo. Iako bi mu obzirom na skočnost i atleticizam upravo uloga trojke najbolje odgovarala. Nažalost, tržište je puno atleta visokih 2 metra bez izrazitih vještina.

338. JOHAN PETRO (Hawks), -20 bodova

Drvo bez ruku u napadu, ali solidan skakač u obrani. Ipak možda malo nategnut kao peti visoki.

339. RONNIE PRICE (Blazers), -21 bodova

Dame i gospodo, s ovim čovjekom Blazersi kreću u novu sezonu kao svojim back-up playom. I to u godini u kojoj im je prvi play rookie upitnih kvaliteta poznat po tome što prvi gleda vlastiti šut. Price je toliko očajan šuter i kreator da teoretski ne bio smio imati mjesto u ligi niti kao treći play.

340. JOEL PRZYBILLA (Bucks), -22

Veće su šanse da se umirovi tijekom godine nego da završi sezonu. Ozljede su učinile svoje, nekadašnji sjajni bloker je danas nevidljiv u obrani, a i kao skakač je osuđen prvenstveno na one lopte koje mu padaju u ruke.

341. KEITH BOGANS (Nets), -23

Još jedan veteran kojega su Netsi pronašli na groblju, nekada solidan obrambeni igrač Bogans je epizodom u Bullsima pokazao da su najbolji dani odavno iza njega.

342. EARL CLARK (Lakers), -23

Tweener bez šuta, pozicije i vještina.

343. JAMAAL TINSLEY (Jazz), -24

Isto kao i Watson - još uvijek može baciti dobar pas, ali na sve drugo zaboravite.

344. MATT CARROLL (Bobcats), -29

Bobcatsi imaju samo jedan cilj - opet imati najgori score u ligi. To je jedini razlog zašto nisu amnestirali Carrolla već ga i dalje drže na midlevel ugovoru iako se radi o uvjerljivo najstarijem 30 i nešto godišnjaku na planeti (kad ga vidiš u akciji, pomisliš da gledaš ligu veterana i samo čekaš da od nekuda iskoče Čutura ili Naglić).

345. LUKE HARANGODY (Cavs), -30

Cavsi imaju sličan plan kao i Bobcatsi i Magic, to je jedino objašnjenje zašto su opet dali mjesto na rosteru bijelom bratu bez skočnosti i brzine koji je u ligu ušao kao šuter i potencijalna pick & pop opasnost na četvorci, da bi se pretvorio u NBDL igrača koji iz igre ubacuje 37%.

346. LANCE STEPHENSON (Pacers), -31

Larry Bird je čudan tip, a ništa to ne dokazuje kao primjer Stephensona, propale srednjoškolske i NCAA zvijezde čiji atleticizam i fizikalije su pokopani ispod mizernog košarkaškog IQ-a i sklonost krivim životnim odlukama. Možda je Larry samo htio pružiti šansu malome gledajući u njemu još jednu žrtvu sistema, ali nakon što u dvije sezone ovaj nije iskoristio ni jednu pruženu priliku, ne bi me čudilo da ga nova uprava otpusti još tijekom trening kampa.

347. JASON COLLINS (Celtics), -33

Ogromni ormar koji se još uvijek zna gurati u obrani, klasični post obrambeni igrač bez ikakve vještine s košarkaškom loptom. Ali, barem ga dobijete za minimalac.

348. JEREMY TYLER (Warriors), -34

Klinac se tek uči košarci, problematičan slučaj koji je preskočio NCAA i kojega su nakon godinu dana u Japanu prigrlili Warriorsi. Ima visinu i masu, ako nauči igrati košarku možda se razvije u nešto više od smetala u reketu.

349. LUKE BABBITT (Blazers), -35

Ima meku ruku i zabit će svaku otvorenu tricu koja mu se ponudi, problem je samo što se nije u stanju otvoriti. Bonner i Novak su ne samo veći i snažniji od njega, nego i brži. Jasno, bez obzira što je rupa oko koje je teško složiti igru, ipak ima taj jedan izuzetan plus koji će ga još neko vrijeme održavati na radaru.

350. TREY THOMPKINS (Clippers), -35

Visokih kakvih ima na bacanje, bez atleticizma za čuvati brze protivnike, bez snage za suprostaviti se jačima.

351. MARCUS MORRIS (Rockets), -37

Tipičan primjer tweenera. McHale bi mu još i oprostio što nema poziciju, ali nedostatak vatre i košarkaškog IQ-a sigurno neće.

352. JOSH SELBY (Grizzlies), -37

Selby je presitan da bude pravi combo strijelac, a nema pojma što je to playmaker. Šuterski je briljirao na ljetnoj ligi, ali to sve govori o ljetnoj ligi - ona je puno bolji pokazatelj kako bi netko mogao igrati na nižoj razini poput Eurolige ili NBDL-a, negoli u NBA.

353. DESAGANA DIOP (Bobcats), -38

Konačno ulazi u zadnju godinu svog očajnog, napuhanog ugovora. Nakon toga se valjda prestaje baviti košarkom iako nikada ne znaš s ovim teškim centrima, kao da uvijek naiđe neka žrtva koja misli da mu roster nije kompletan ako na njemu nema čovjeka visokog 215 i teškog 150.

354. NOLAN SMITH (Blazers), -38

Combo-bek na NCAA razini, u rookie sezoni Nolan je poprilično jasno dao do znanja da je ova konkurencija za njega ipak previše i glede fizikalije i glede talenta.

355. CORY JOSEPH (Spurs), -40

Spursi se rijetko kada zeznu, ali izgleda da su ovaj put totalno promašili. Joseph nije materijal za NBA playa, a šuterske i obrambene brojke su mu toliko mizerne da se čini nemogućim pronaći mu korisnu ulogu.

356. JAMES WHITE (Knicks), -41

Veteran koji se vraća u NBA nakon godina izgnanstva kao i dalje izuzetan atleta za beka, ali i kao poprilično loš košarkaš u svim fundamentalnim dijelovima igre.

357. JEREMY PARGO (Cavs), -44

Pargo je lani u sezonu ušao kao prvi back-up Memphisa, da bi tijekom godine pao na četvrto mjesto iza Mayoa i Arenasa. Od njegovih šuterski očajnih partija gore su bile samo gomile izgubljenih lopti.

358. DARIUS MORRIS (Lakers), -48

Rookie nije dobio previše prilika, a i u ono što je dobio nije se snašao. Jasno je i zašto - Morris i na sveučilištu nije bio ništa posebno kao atleta i kao šuter, ali je dominirao izuzetnom masom za playa. Solidan asistent, ali bez NBA fizikalija i šuta teško da će se u dogledno vrijeme izboriti za minute back-up playa ili combo beka. U Europi bi bio general u stilu Aciea Lawa.

359. JUSTIN HARPER (Magic), -48

Izuzetne fizikalije za trojku, ali dok god ne uspijeva pogoditi ništa ni iz vana ni iz reketa - uzalud mu.

360. LUKE WALTON (Cavs), -51

Iako i u svojim limitiranim minutama još uvijek stigne pokazati da ima osjećaj za asist, Luke je totalno uništen fizički i prvenstveno služi kao ugovor, a tek zatim i kao nepokretno tijelo.

361. LAZAR HAYWARD (Thunder), -56

U NCAA vodama njegov nedostatak brzine i talenta dao se sakriti u ulozi visokog strijelca s poludistance, ali u NBA nema mogućnosti za nešto slično. Čovjek je trojka koja bi zbog nedostatka dometa, ali prije svega energije (skakačke i obrambene brojke su mu dno dna za igrača unutarnje linije) teško igrala značajniju ulogu i u Euroligi, a kamoli u NBA. Karijeru može zahvaliti Davidu Kahnu koji mu je izborom u prvoj rundi osigurao nekoliko garantiranih godina i NBA mirovinu.

26Dec/111

RUNNING WITH THE PACK ON ROUTE 66

Posted by Gee_Spot

Blesavi osmijeh na licu, koji se pojavio s prvim podbacivanjem lopte na susretu između Celticsa i Knicksa, sinoć nisu mogli pokvariti ni tehnički problemi s League Passom (došao sebi tek oko treće utakmice). Srećom, bila je tu ekipa sa Sportkluba koja će se, sudeći barem po činjenici da su prvi dan prenosili tri utakmice, ove sezone pošteno posvetiti NBA košarci (nakon dva sata sam čak prestao primjećivati kako su im naporni komentatori, kojima, da budem pošten, nije ni lako samima u studiju sa svim onim prekidima). Nije ga moglo pokvariti ni očajno izdanje Bullsa koje je rezultiralo porazom na kladionici (srećom, ulaganje je spašeno drugom okladom u kojoj se nije igralo na hendikep već samo na pobjedu, do koje su Bullsi ipak došli, makar znatno teže nego sam očekivao).

NBA je tu, a osjećaj spokoja koji sam osjećao gledajući četiri utakmice u komadu (Clipperse i Warriorse odgledao sam tek ujutro u snimci) može se samo opisati jednim osjećajem – ljubavlju (na engleskom govornom području kaže se LOVE). Tu ljubav (LOVE) prema šarenim NBA dresovima ove sezone odlučio sam prezentirati na jedan način koji sam do sada izbjegavao, a taj je pisanje kratkih dnevnih osvrta na odgledane utakmice. Uvijek su mi draže bile kobasice od tekstova s desetak dana između, valjda kako bi zadovoljio svoju esejističku prirodu. I egoističnu, jer dugi, naizgled mudri tekstovi ostavljaju dojam kao da ih je pisao pametan čovjek. Samo, koji to pametan čovjek gleda 10 sati NBA u komadu?

Tako da sam odlučio iskoristiti ovu kratku sezonu za promjenu paradigme (ha, napisao sam paradigma, možda sam ipak pametan), a usput i za odraditi jedan poduhvat koji bi u standardnoj sezoni od 82 tekme najradije propustio – praćenje jednog kluba od prve do zadnje sekunde natjecanja. Uglavnom, uz standardne derbije koji se ne propuštaju gledat ću i svih 66 susreta jedne momčadi i pratiti njen razvoj/degeneraciju što će biti zabilježeno u postu (dakle, njih 66 tijekom sezone) u kojem će se još naći mjesta i za ostale NBA sitnice i dnevne aktivnosti. Znači, neće ići svaki dan, ali skoro kao da hoće obzirom na gustoću rasporeda. Da sažmem - imat ćete 66 postova tijekom regularne sezone, što je nekih 40 više nego do sada, i to sve bez povećanja pretplate!

E, sad, kako nisam navijač nijednog kluba, prvo se trebalo odlučiti kome će pripasti takva čast. U užu konkurenciju ušli su Miami, Chicago, Oklahoma, Memphis, Clippersi, Sacramento, Washington, Indiana, Philadelphia i Minnesota. Od ovih pet prvih sam odustao iz jednostavnog razloga što se radi o momčadima koje će se ionako gledati reda radi po 20 do 30 puta u raznim kombinacijama, što znači da će se o njima i pisati, ipak se radi o momčadima iz vrha. Kingsi i Wizardsi su otpali jer, ma kako se ludima činili na papiru, postoji ogromna šanse da u ovoj sezoni bez priprema njihova ionako ne baš pametna košarka bude svedena na razinu susreta LNLAIPM (liga ne-liječenih alkoholičara i ponekog mongoloida). Indiana i Philadelphia su momčadi u usponu koje jedan superstar dijeli od vrha i bilo bi zanimljivo pratiti razvoj njihove jezgre dok čekaju da im se priključe Eric Gordon i Dwight Howard, ali na kraju sam se ipak odlučio za Wolvese, momčad koju na neki način simpatiziram već godinama, posebice od kada je njihov dres obukao moj drugi najdraži igrač ikada (nakon Raya Allena), Kevin Love. A nije na odmet ni što njihov grb koristi HSP.

Wolvese?

Pazite, imate Lovea koji je bez sumnje najbolja druga banana u ligi. Obzirom na nedostatak eksplozivnosti ili neobranjivog šuta s poludistance kakvog ima Dirk, vjerojatno nikada neće biti klasični franchise player, ali ono što je on lani izvukao iz kupljenja otpadaka pod košem i pick 'n' pop igre graniči s perfekcijom. Što će tek biti ove sezone kada trener konačno bude vrtio i poneku akciju za njega, strah me i pomisliti (nije, lažem, mislim o tome non-stop). Zbog nedostatka visine i skočnosti nikada neće biti sjajan igrač leđima košu, iako posjeduje solidan horok, ali zbog osjećaja za asist i zbog sjajnog šuta mogao bi postati pravi teror s vrha reketa. Dovoljno se sjetiti što je Adelman inače radio s krilnim centrima meke ruke – do nedavno sa Scolom, prije toga s Webberom, jednim od najboljih svih vremena, iako nije imao ni približno veliko srce kao čovjek zvan Ljubav.

Wolvesi?

Love će dakle ove sezone biti manje šljaker, više playmaker, iako se ovaj prvi aspekt njegove igre (i karaktera) zasigurno neće izgubiti. Čovjek jednostavno uživa kupiti lopte, ima fantastičan pregled terena što će biti ključno ne samo za razigravanje u postavljenim napadima već i za kontre, a dio igre o kojem se ne priča dovoljno u ligi u kojoj svi postavljaju blokove u kretanju (i onda se - s pravom, da naglasim - čude kad im se svira faul, jer se u 99% slučajeva ne svira), su upravo njegovi savršeni blokovi u pick igri. Lani se izvlačenje sve do trice pokazalo bezgrešnim, a ove sezone bit će zasigurno i više šuta za dva, a i poneki roll.

Wolvesi?

Već samo praćenje njegova razvoja meni je dovoljno, ali ima tu svega. Evo, Wolvesi imaju rotaciju od deset mladih igrača koja će dati dobar odgovor na pitanje koliko će pobjeda ove godine prosuti veteranske momčadi, a i one s tankom klupom, zbog rasporeda. Praktički, Wolvesi bi, samo zbog mladosti i rotacije, po toj logici trebali napraviti korak naprijed. Zatim, tu su i još neiskazani potencijali cijelog niza igrača. Može li Rubio sakriti svoje šuterske manjkavosti u ovom na tranziciju baziranom napadu? I može li uopće biti toliko dobar asistent i obrambeni igrač da opravda minutažu?

Wolvesi.

Može li Beasley biti išta više od šutera iz kuta? Može li Randolph biti išta više od visokog i tankog atlete koji leti po parketu i konačno postati nešto sličniji igrač Marcusu Cambyu i Tysonu Chandleru? Može li Johnson postati solidan šuter iz vana i pouzdani stoper? Može li Wayne Ellington postati specijalist za tri? Nastavlja li Barea sa slashersko-šuterskim majstorijama prethodne sezone? Je li ostalo još životnog soka u Bradu Milleru da ponudi dodatnu visoku pick 'n' pop opciju koja će širiti obrane? Može li Anthony Tolliver biti išta više od još jednog pick'n'pop specijalista? Može li Derrick Williams izbjeći zamke u koje se hvataju tweeneri i izbjeći sudbinu Beasleya te nastaviti s all-round igrama koje je pokazivao na Arizoni?

Wolvesi!

Na desetke pitanja, a ova sezona će dati odgovore na mnoga od njih. Ja ih jedva čekam saznati. Prvi osvrt je već sutra, noćas K-Love i ekipa dočekuju Thunder (i mog novog ljubimca, Hardena, čovjeka za kojega sam kad je dolazio u ligu govorio da mu je budućnost Euroliga), a u ovom nultom dužan sam napisati i poneku crticu o sinoćnjim tekmama, da usput steknete i dojam kako će to izgledati ubuduće.

Celtics @ Knicks

- izgleda da ove godine nećemo gledati obranu Celticsa na nekadašnjoj razini

Rondo će odraditi svoje u pritisku na loptu, Garnett svoje u pokrivanju svih 5 igrača na parketu i ako treba svih onih što sjede na klupi, ali Bass nije fizikalac (što mu se ne može zamjeriti obzirom na to koliku kvalitetu donosi u napad), a na klupi nema nikoga sposobnog unijeti malo vatre i mišića pod koš. Lani su imali ipak Shaqa, Jermainea i Perkinsa. Istina, sva tri su bila načeta, ali mogli iz nekakve kombinacije visokih izvući solidnih 20-ak minuta svaku večer. Mislim, neće Boston odjednom postati šupalj kao Toronto, daleko od toga, ali čak i mali pad obrambene učinkovitosti u konkurenciji Chicaga i Miamia im samo dodatno otežava situaciju.

- izgleda da će ove godine Knicksi konačno imati solidnu obranu

I ne, ne mislim to zato što su doveli Mikea Woodsona da se posveti tom dijelu igre, već zato što Tyson Chandler zna kako se čuva reket. Primjetan je i angažman Amarea u tom dijelu igre, iako je rano govoriti o nekom trendu nakon jedne utakmice. Međutim, Knicksi imaju solidnu obrambenu postavu koju uz Chandlera čine dosadni i dugoruki Jeffries, te tri aktivna vanjska igrača Douglas, Fields i Walker. Jasno, neće s njima istrčavati na parket u komadu, ali mogu si priuštiti trojicu na terenu veći dio večeri što nije loše.

- nemojmo podcijeniti Boston

Ok, Celticsi će se izmrcvariti kroz regularnu sezonu, ali sinoć je opet bilo vidljivo da veterani, kad su potpuno zdravi, imaju u nogama još dovoljno oružja. Garnett, Allen, a bez sumnje i Pierce, još su u stanju odigrati na razini dostojnoj all-star nastupa, stoga ih se itekako treba čuvati u playoffu, bez obzira na kojoj poziciji u njega ušli. Ako se sačuvaju od ozljeda, uz ipak nešto blaži playoff ritam, mogu biti itekako opasni.

- nemojmo precijeniti Ronda

Mali je sinoć briljirao, ali nekoliko pogođenih šuteva iz vana ne znače da je bolji nego ikada, već samo da se vraća na svoju razinu od prije dvije godine. Ne zaboravite da je lani muku mučio s ozljedama (imao je više bandaža po sebi nego Tutankamon i Wade zajedno) i da je ponajvećim dijelom zbog toga odigrao ispod razine na koju smo navikli, pogotovo šuterski. Stvar je jednostavna – obrane mu ostave prostora, a Rondo u punoj formi, kao sinoć, taj prostor koristi za ulaz, asist, ponekad i šut. Lani nije bio u formi, nije mogao napadati koliko bi trebao, češće se odlučivao na šut i tako je ostavljao dojam očajnog šutera, iako je veći dio problema ležao u tome da je bio načeti slasher.

- napad Knicksa je bezidejan

Carmelo je odradio sjajan posao, ali pitanje je koliko dugo će moći izdržati bez beka koji može razigrati. Amare i Chandler nisu dobili previše upotrebljivih lopti, ista se rijetko spuštala u post, što je dovelo do toga da jedan Douglas i Shumpert potežu više od jednog Amarea. Nedopustivo. Bit će zanimljivo vidjeti kako će D'Antoni riješiti ovu dvojbu, a posebice kako će pokrpati vanjsku liniju sada kad se prva opcija s klupe Shumpert ozljedio.

Heat @ Mavs

- Heat je prošao pune pripreme

Kako drugačije objasniti razliku između košarke koju su prikazali oni i košarke koju je noćas prikazalo preostalih 7 ekipa? Nema sumnje da ih je motiviralo podizanje zastave prvaka u Dallasu, rane su itekako svježe, ali nakon ovakvog demoliranja čovjek se mora upitati još jednom u čemu je kvragu bio problem prošle godine? Ne želim vjerovati da nakon mjeseci čekanja netko noćas nije bio motiviran, problem nije želja, problem su nedostatak ritma i treninga. I opet je Miami izgledao kao da iza sebe ima 20 pripremnih utakmica, a ne dvije.

- Spoelstra je konačno shvatio

Pusti ih da trče. James i Wade su konačno slobodni od okova organiziranog napada i igraju nekakvu verziju run'n'gun košarke '70-ih i '80-ih. Presing u obrani, gomila udvajanja, kretanja, pomaganja, a onda u napadu čista improvizacija. Miami Jazz. Ne škodi kada te prati jedan takav šuter kakav je Haslem, sinoć se priključio i Jones, a ne bi bilo loše da se i Bosh konačno prilagodi ulozi vodonoše i pomogne ovoj momčadi, umjesto što pokušava biti nekakva ozbiljna opcija (i onda umjesto ozbiljne opcije ispadne smiješan). Chris Gump. Mislim, nije ni čudo da Heat nije htio potrošiti amnestiju na Millera, izgleda da će im dobro doći u slučaju dotičnog.

Bulls @ Lakers

- Lakersi su ekipa bez glave i repa, ali imaju karakter (za sada)

Njihova izvedba na početku utakmice i u završnicama druge i četvrte četvrtine jasno je pokazala koliko ovoj momčadi nedostaje razigravač i koliko je limitirana. Kobe se trudi, ali sve što je sinoć napravio bilo je sa šuterske strane. Svaki puta kada je pokušao vrtiti napad ili napasti obruč izgubio bi loptu. Treba mu skinuti kapu na fenomenalnom šutu s poludistance, ali primjetno je kako nema više noge za biti slash'n'kick opcija. Obratite pažnju i na gomilu pump fakeova kojima pokušava doći do prostora za šut, kad već ne može driblingom. Gasol s druge strane nastavlja slabašnim igrama iz playoffa, žalosno je da se čovjek takvog talenta pretvara u šutera iz vana, a još je žalosnije njegovo izbjegavanje odgovornosti u prilikama kada je imao doslovno otvoreni šut (a to zašto je često imao otvoreni šut ima veze i s poprilično zbunjenom obranom Bullsa). Što se Mikea Browna tiče, s ovim što je imao na raspolaganju napravio je solidan posao, posebice u obrani. Nakon poluvremena izašli su neki drugi, samouvjereniji i žešći Lakersi (opet, tko zna, možda je i Kobe bio taj koji je vikao u svlačionici zbog mlitavog pristupa). Ova momčad od tri igrača i McRobertsa mogla bi ipak biti opasnija nego što se misli vrati li se Troy Murphy, makar i približno, na razinu od prije dvije sezone kada je gađao trice s preko 40% i kupio desetak obrambenih skokova. Iako mu je prvi šut noćas bio cigla nakon koje ti dođe da staviš kartonsku vrećicu na glavu, sa sve većom minutažom postajao je sve aktivniji u tom šutersko-skakačkom segmentu. Lakersima inače dobrih ruku ne nedostaje, ali nedostaje im igrača koji bi probijali obrane i vraćali povratne.

- gdje je nestala druga postava Bullsa?

Obzirom da je u pitanju prva utakmica, napadački učinak nove postave s Hamiltonom nije loš. Boozer i Noah su primjetno aktivniji, Deng je fenomenalan u svakom pogledu (ne samo da je zabijao kako je htio, već je odradio najbolji posao na Bryantu), Rose je Rose, ali problem je bio potpuni podbačaj druge postave. Napadački ne toliko, Deng svojim ostankom na parketu sakriva dobar dio slabosti, ali postava koja je lani obrambeno gazila protivnike, posebice njihove igrače s klupe, noćas kao da nije igrala. Asik i Gibson više su se zadovoljavali jalovim napadačkim pokušajima nego borbom pod obručima, što ih je na kraju skoro koštalo utakmice. Izvukli su se na račun toga što je prva petorka stvarno odlična, ali Thibodeau će zasigurno imati puno toga za reći klupi na račun pristupa. Tako Bullsi jednostavno ne smiju igrati.

Magic @ Thunder

- Brooks je shvatio

I nastavio tamo gdje je stao u playoffu. Durant je trpao, Westbrook jurišao, a onda su ušla dva čovjeka i sve preokrenula – Harden i Collison. Klupa Magica, a tako i klupe većine ostalih momčadi u ligi, jednostavno ne može kvalitetom odgovoriti na igrača poput Hardena koji realno nema što raditi u drugoj postavi, niti na Collisonovu energiju. Tu je Oklahoma napravila razliku koju je održavala do kraja. Ogroman plus Brooksu ide i zbog toga što je u završnici ne samo ostavio Hardena na parketu, već i loptu u njegovim rukama, a to je pak omogučilo Durantu i Westbrooku da samo jurišaju gore-dolje i uništavaju obrane.

- Perkins je živ

Uz Durantovu još jednom pokazanu nepodnošljivu lakoću zabijanja, Hardenovu ulogu trenera na parketu i Collisonovu borbenost, četvrti junak Thundera bio je dobri stari Perk. Konačno zdrav opet je podsjetio na onog borca pod koševima koji može igrati 30-ak minuta, patrolirati reketom i ne štetiti momčadi u napadu. Čovjek je idealan upravo u sudaru s ovakvim momčadim koje imaju dominantnog centra, jer je praktički sam, u najboljoj maniri Jasona Collinsa, zaustavio Dwighta. Time je odluka Bostona da ga se tek tako odrekne još manje razumljiva, obzirom da oni s Orlandom igraju između 3 i 11 puta po sezoni.

- Ryan Anderson je igračina

Nije bilo sumnje da je mali sjajan u širenju reketa, ali ono što je pokazao u obrani i skoku tijekom cijele utakmice ne daje više mjesta sumnji – radi se o legitimnom NBA starteru. A o njegovom šutu ne treba trošiti riječi, može zabiti 20 kad se sjeti. Ne samo da ga obožavam zato što je bijeli brat koji će uspjeti naći mjesto pod suncem u ligi u kojoj su fizikalije postale važnije od igre, već i zato što se odluka da ga moram imati u obje fantasy ekipe pokazala izuzetno lukavom. Good job, Gee.

Clippers @ Warriors

- Mark Jackson ima sreće

Utoliko što je bez puno mudrovanja dobio bolju momčad pod košem od lanjske iz jednostavnog razloga što su Biedrins i Lee zdravi. A to znači da opet ima kvalitetan skok, što lani nije bio slučaj, opasnu opciju u pick igri (Lee je trpao pored Griffina kao da je ovaj Saša Pavlović) i kvalitetnog blokera ispred obruča. Biedrins je bio rastrčan i aktivan toliko da je Van Gundy u jednom trenutku rekao da izgleda kako čovjek opet voli košarku.

- Mark Jackson nema sreće

Steph Curry djeluje pokretljivo kao veteran iza kojega je 15 sezona NBA mučenja, a ne igrač treće godine. Monta je pak i dalje Monta, combo bek zadužen za instant koševe prisiljen igrati 40 neučinkovitih minuta. Bude li Stephov gležanj ovakav problem cijelu sezonu, to će značiti previše Ellisa, a previše Ellisa znači da sve dobro što po novome donose Lee i Biedrins praktički nema nikakvu vrijednost u vidu napretka.

- Clippersi nemaju rotaciju pod košem ni u tragovima

Jordan je sjajan u ovoj ulozi čuvara obruča, što je neophodno pored Griffina koji nedopustivo pliva u obrani jedan na jedan. Problem je što Jordan ne može igrati 48 minuta, a trebao bi obzirom da se treći najbolji visoki Clippersa zove Brian Cook. Ovaj dugonja je još uvijek iznenađujuće solidan kada treba raširiti reket šutom iz vana, ali zaboravite na obranu i skok. Uglavnom, s ovakvom rotacijom pod košem Clippersima je uzalud sva genijalnost Chrisa Paula, energija Blakea Griffina i iskustvo Billupsa. Pod hitno moraju nešto poduzeti, samo problem je sljedeći – trejdaju li Mo Williamsa za visokog, na vanjskim pozicijama javit će se problem rotacije sličan ovome što sad imaju pod košem.

5Oct/100

WARRIORS

Posted by Gee_Spot

"It's obvious and true that Curry is a guy who is going to have the ball in his hands a lot, and we're going to play right through him a great deal. He's the point guard of this team, and Monta plays the two, and that's the direction we're going. You don't build your team around a two-guard. You build around a point guard."
- Larry Riley

SCORE: 35-47
PRVIH, ZADNJIH I JEDINIH 5: Curry, Ellis, Wright, Lee, Biedrins
MVP: Stephen Curry
LVP: Monta Ellis

Neshvatljiva je moć koju je u ovoj franšizi imao Don Nelson kada ga ni novi vlasnici nisu mogli otjerati s mjesta trenera sve do prije neki dan. Praktički, reagiravši ovako kasno Warriorsi su se našli u situaciji da ne mogu posegnuti za nekim provjerenim imenom jer su svi već našli nekakav posao te su ulogu trenera povjerili dugogodišnjem Nelsonovom pomoćniku Keithu Smartu. Također, na poziciji GM-a ostao je Larry Riley, čovjek koji je prije godinu dana postavljen na tu poziciju upravo zato što se bivši GM Chris Mullin sukobio s Nelsonom oko slaganja momčadi.

Stoga očekivati veće promjene i odskakanja od dosadašnjeg stila igre, barem u ovoj sezoni, nije realno. Uostalom, gornji citat Rileya dovoljno govori o tome da su Warriorsi i dalje u klimavim rukama - ako ne želiš dodatno otuđiti zbunjenog dojučerašnjeg nositelja, onda ne govoriš ovakve stvari (posebice stoga što postoji nešto zvano tržišna vrijednost). Promjene se ne mogu dogoditi bez potpunog čišćenja na vrhu, jer tek u tom slučaju moguć je ozbiljan pristup dovođenju igrača i pojačanje slabijih aspekata igre. Dovodeći Davida Leea nisu gledali da pojačaju obranu, ali barem su riješili pitanje četvorke za duže vrijeme i stavili se u poziciju da možda već iduće sezone počnu igrati nešto ozbiljniju košarku. Dani Azubuikea i J Richa na krilnom centru su prošlost.

Upravo Lee garantira da će skok biti najveća snaga ove malo izmjenjene postave, a uz skupljanje odbijanaca, ogroman teret trebao bi pasti i na napadački potencijal kojega imaju Stephen Curry i Monta Ellis. Ni jedan nije klasični play, ali obojica su fenomenalni slasheri sposobni uposliti suigrača u pravoj poziciji (doduše, za razliku od Currya, Ellis baš i nije voljan iskazivati tu svoju stranu). Curry je već u rookie sezoni pokazao zavidan pregled igre i osjećaj za pas te se čini da je njegova budućnost na playu poprilično svjetla. Kako je Curry sklon zabijati iz vana (i to s razlogom jer ima prekrasan i precizan šut), to se odlično uklapa s Ellisom koji preferira ulaze i nešto bezglaviji stil igre.

Samo, tu se javljaju i prvi problemi. Iako je pretjerano reći da su se njih dvoje dobro nadopunjavali, istina je da u napadu mogu funkcionirati, posebice ako Ellis prihvati manje aktivnu ulogu, odnosno ako dozvoli još ponekome suigraču da vidi loptu. Svaka mu čast na srčanosti, ali momak mora shvatiti da nije toliko dobar strijelac da bi mogao trčkarati uokolo i raditi što ga je volja. Tu sada na scenu stupa Smart, jer upravo je ovakav Ellisov razvoj u krivom smjeru najveći grijeh nezainteresirane Nelsonove vladavine. Monta se u kratkom roku od učinkovitog ubojice s klupe pretvorio u razmaženu zvijezdu koja radi što želi. Po nekim lanjskim izjavama i igrama reklo bi se kako se Ellis teško može složiti s gornjim Rileyevim citatom, a nastavi li se taj trend i ove sezone, trade je neminovan. Uglavnom, sve je u njegovim rukama.

Dok je napadačko slaganje pod upitnikom, obrambeno uopće nije sporno - bez obzira na sav trud, veći bekovi će moći protiv obojice raditi što god požele, zbog čega Warriorsi i neće previše pažnje posvećivati obrani. Čemu sav trud, kada ionako curi na sve strane. Par pod koševima nije ništa kompatibilniji. Lee i Andris Biedrins mogu skakati i zabijati nakon pick 'n' rolla, ali nakon što su se razvili u igrače pod paskom trenera koji na treningu nikada nisu spomenuli riječ obrana, njihova sposobnost shvaćanja tog dijela igre u najboljem slučaju na razini je pijanog rakuna.

Biedrins bi trebao odigrati bolju sezonu od lanjske (što neće biti nikakav problem, većinu godine je ionako propustio, a ono što je igrao odradio je ozljeđen i nespreman), uz Leea imat će još više prilika za zabiti svoje zicere, a Lee će zauzvrat iza leđa imati čovjeka koji je barem u stanju zalijepiti blokadu te čovjeka koji će ga poštediti mučenja na petici protiv jačih i većih igrača (iako je glupo reći da se mučio, jednostavno ga nije ni bilo briga). Međutim, koliko god ovaj dvojac bio propusan u obrani, on garantira Warriorsima nešto što u Nelsonovom mandatu nisu imali – potpunu kontrolu skoka, koja je krucijalna za tranzicijsku igru.

Mislim, Nelsonova igra se gradila na jurnjavi i još je dobro i funkcionirala obzirom da je Biedrins često bio jedini igrač na parketu u dresu Warriorsa sposoban uhvatiti skok. Sada bi većina obrambenih skokova trebala završiti u njihovim rukama, što će otvoriti prostora Ellisu i Curryu da još brže dođu do protivničkog koša i siju paniku. Na postavljene napade sada također imaju dodatno rješenje u Leeovom fantastičnom osjećaju za pick igru (njegov šut s poludistance danas je u rangu najboljih) ili u čvrstom Biedrinsovom rolanju prema košu koje uglavnom završava zakucavanjem.

Ovu udarnu postavu zaokružuje iz Miamia doveden Dorell Wright, malo krilo koje stiže u Warriorse nakon sezone karijere u Heatu. Međutim, čak i u takvom stanju on nije ništa više od all-round igrača koji je solidan u svemu, ali sjajan u ničemu. Da bi se uklopio u ovu momčad morat će biti sposoban odigrati minimum obrane u svoj ovoj strci, a usput i zabiti svoje otvorene šuteve. Dok ga ne vidimo u akciji, sve se svodi na vjerovanje - vjerujete li da je lanjska solidna sezona u Heatu konačni znak da Wright pretvorio u igrača vrijednog minuta, ili vjerujete da je to samo slučaj i da se nakon kratke eksplozije Wright vraća u klasično katatonično stanje u kojem je proveo prve godine u ligi.

U slučaju da Wright završi na dnu klupe, u igru ulazi lanjski dežurni revolveraš doveden iz NBDL-a Reggie Williams. U pitanju jedan na pet strijelac s klupe koji može uskočiti na bokove i, ako je u stanju ponoviti lanjsku sezonu, može dobiti prednost pred Wrightom. Ovoj momčadi trebaju koševi da bi bila konkurentna, tako da mogu preći preko toga što Williams nema ni jednu drugu kvalitetu.

Uglavnom, novi vlasnici možda nisu pokazali da im se žuri raskrstiti s dosadašnjim načinom slaganja momčadi (iako im treba priznati da su vrlo brzo situaciju sa salary capom doveli pod kontrolu, makar su se pritom riješili kompletne klupe), ali su barem pokazali osjećaj za dobar PR. Tako je kao back-up play doveden nedraftirani rookie Jeremy Lin, kojega čeka lijepo mjesto na klupi s kojega će se pobrinuti da petina azijskog stanovništa u okolici osjeća dobrodošlicu u NBA dvorane.

Charlie Bell, pristigao iz Bucksa u tradeu kojim su se riješili utega Maggetteovog ugovora, već godinama je kapetan no-star teama ovog bloga te je jasno da o njemu ovdje nećete pročitati ništa pozitivno (obzirom na manjak vanjskih igrača ne gine mu ozbiljna uloga u rotaciji što će momčad koštati nekoliko poraza), što Warriorse ostavlja na praktički četiri iskoristiva igrača za tri pozicije. Ovaj, mislim da to nije dobar znak pred početak 82 utakmice duge sezone.

Niti Lee i Biedrins neće imati previše šanse odmoriti se. Warriorsi su potpisali back-up centra Sunsa Louisa Amundsona koji donosi energiju i koji zna kako igrati u run 'n' gun sistemu bez lopte, ali on sam teško da može previše pomoći. Brandan Wright sprema se na svoju četvrtu NBA sezonu, a do sada je svoj visoki pick opravdao tek povremenim skakačkim bljeskovima. Obzirom da je propustio cijelu lanjsku sezonu zbog ozljede ramena (zbog kojega je i ranije propuštao utakmice), upitno je u kakvom se stanju vraća i može li na stranu staviti do sada katastrofalnu karijeru te se koncentrirati na borbu pod obručima.

Rookie Ekpe Udoh definitivno bi pomogao svojom all-round igrom, ali slomio je zglob šake zbog čega će propustiti minimalno pola sezone. To pak znači da postoje velike šanse da u igri vidimo Vladimira Radmanovića za kojega su košarkaški fanatici već mislili da se povukao u mirovinu nakon što ga je prošle sezone Don Nelson sakrio na dno klupe. Nažalost, Vlade je živ i zdrav te ima namjeru još jednom dokazati da više nije ni k od košarkaša.

Ostala imena na trenutnom širem rosteru nema smisla ni nabrajati, radi se redom o igračima koji ne bi pomogli ni prosjećnoj Euroligaškoj momčadi, ali mi je drago da su u kamp pozvali sjajnog fajtera s Uconna Jeffa Adriena, prvoklasnog šljakera koji je prošlu sezonu proveo u drugoj španjolskoj ligi. Potpišu li ga za minimalac, imat će barem jednog čovjeka u svlačionici koji ne dobije alergiju na spomen obrane.

Ovu franšizu čeka još dalek put od izlaska iz mraka, ali barem su povukli prve poteze. Novi vlasnici sada samo moraju potpuno prebrisati otiske Nelsonovih prstiju koji se nalaze svuda po klubu ako misle zakoračiti u novo doba stabilnosti, a ne samo doba povremenih bljeskova nakon kojih slijede godine mraka.

Mislim, Nelson je praktički na ovaj ili onaj način uništavao ovu momčad već dva desetljeća, stoga je vrijeme za ozbiljne promjene. Dok do njih ne dođe, ostaje im roster sastavljen od četiri sjajna košarkaša i gomile potpunih prolaznika, roster pretanak da bi se ozbiljnije suprostavio svakom iole ozbiljnijem programu u NBA.

I da ironija bude potpuna, jedina šansa tog rostera ove sezone da bude barem približno konkurentan je potpuna posvećenost nekima od postulata Nellieballa. Ne nužno u igri s niskim postavama, ali definitivno u okrenutosti brzoj tranziciskoj košarci, ultra kratkim napadima i potpunom zanemarivanju obrane kako bi se moglo što bolje koncetrirati na trku i šut.

Možda se 35 pobjeda čini prevelikim zalogajem za ovaku tanku momčad, ali njihova trkačka i skakačka moć je tolika da ne vidim previše ekipa koje mogu braniti konstantne juriše Ellisa i Leea na koš. Jedini uvjet je, naravno, da uspiju složiti napad koji će ipak sadržavati elemente timske igre, a ne samo kvotu lopti koju svaki igrač ima pravo ispaliti. I dok ne sumnjam da će Lee i Curry pronaći zajednički jezik, ključ svega je Ellis – uspije li pronaći rolu bit će ugodno osvježenje. Ostane li vjeran stilu igre u koji ga je gurnuo Nelson, u kojem zabija 40 dok momčad gubi, tada Warriorsima ne preostaje ništa osim tradea. Upisavši ga kao LVP-a momčadi, jasno je u što vjerujem. Ali, ja sam pesimista po prirodi, to ne znači da ne bi uživao u Ellisovom povratku na stari stil igre kakav je njegovao dok je Baron Davis bio play.

To je u biti i jedino važno pitanje na koje će ova sezona dati odgovor. Ako su Curry i Lee nositelji te ako je novčana situacija ubuduće stabilna (točnije, ako je franšiza ubuduće u cjelosti spremna na korak naprijed), sada samo treba saznati tko je od ostalih vrijedan ostanka, a tko će sreću tražiti negdje drugdje. Veliki plus za navijače Warriorsa je što će, za razliku od onih Clippersa, Wolvesa ili Kingsa, dok čekaju odgovore na takva i slična pitanja, barem moći uživati u igri nekolicine rasnih košarkaša.