ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

3Apr/1215

RUNNING WITH THE PACK G55

Posted by Gee_Spot

Grizzlies @ Thunder

Sinoćnja utakmica bila je još jedan izvrstan primjer zašto su Grizzliesi najgori mogući protivnik Thunderu (uz Spurse). Iako je na račun talenta Oklahoma dobila i lanjsku playoff seriju i prva tri međusobna ovogodišnja susreta, činjenica je da ni jednu utakmicu nisu bili u stanju nadigrati Memphis i pobjediti ih na način sličan onome kako su to u samo tjedan dana napravili Heatu, Lakersima i Chicagu, već se sve uvijek odlučivalo u zadnjih par minuta.

Razlog zbog kojega je Memphis u stanju ostati u egalu tijekom cijelog susreta leži u tome što uspijevaju nametnuti ritam, usporiti utakmicu do te mjere da eksplozivnost individualaca s druge strane ostane pod kontrolom, odnosno da se njihova učinkovitost svede na razinu kojoj klimavi napad Grizzliesa (oslonjen isključivo na koševe iz reketa ili njegove blizine, bez trice i s neprimjetnim utjecajem slobodnih) može parirati.

To čine prvenstveno presingom na linije dodavanja, koji je noćas funkcionirao čak i bez Conleya zahvaljujući tome što se Allenu priključila cijela momčad, posebice Conleyeve zamjene Arenas i Mayo. I dok je Pargo s par ubačaja uspio ne naštetiti momčadi, odnosno dok je Agent Zero čak i bio koristan s nekoliko odličnih obrambenih reakcija, Mayova visina i snaga posebno su otežavale život Westbrooku. Mayo je ionako primarni back-up play cijelu sezonu i izuzetno dobro funkcionira u ovoj ulozi kada se napad vrti kroz post i Gasola, gdje do izražaj dolazi njegova pokretljivost i šut (posebice nakon izlaska iz bloka), ali rijetko kada ostavi i obrambeni otisak kako je to bio slučaj sinoć.

Također, Memphis se zahvaljujući dobrim individualnim matchupovima u obrani (Gay ili Allen na Durantu, Mayo na Westbrooku, dva masivna visoka igrača pod košem) ne dovodi u situaciju da dariva lake koševe – Oklahoma se itekako mora namučiti za svaki skok u napadu i svako slobodno bacanje. Ta kontrola lopte i ritma noćas je rezultirala sa samo 73 pokušaja iz igre za Thunder, što je u odnosu na 93 posjeda lopte koliko ih je imala svaka momčad, stvarno mali uzorak koji ne dozvoljava greške (razlika između 73 i 93 uglavnom se istopila na izgubljenim loptama).

A greške su noćas bile itekako prisutne, prije svega u ishitrenim pokušajima realizacije. Logično da takav Thunder, koji gađa 5-21 za tricu, promaši čak 7 od 24 slobodna i ima 18 izgubljenih lopti, ne može napraviti prednost, pogotovo protiv momčadi poput Memphisa izgrađenoj na heart, grit & grind filozofiji. Samo, i do sada je Hollins na sličan način uspijevao nametati ritam, pa bi opet Oklahoma u završnici preko individualne kvalitete našla načina doći do pobjede. Dakle, ako maknemo onu očitu istinu koja u ovakvim gustim završnicama često biva i jedina – Memphisu se ušle neke lopte koje nisu trebale, Oklahomi su ispali neki ziceri (samo da su gađali slobodna i tricu bliže prosjeku, a to su, svi se slažemo, šutevi na koje obrane ne utječu previše, isčupali bi još jednu pobjedu), što bi se dalo istaknuti kao presudni košarkaški detalj koji je omogučio Memphisu pobjedu bez svog startnog playa?

Pa, prvenstveno je stvar u tome što je Mayo odradio posao i za sebe i za Conleya. Čovjek ne samo da je briljirao u svojoj standardnoj roli s klupe, već je, koristeći situaciju i nedostatak prvog playa, povukao napadački u završnici igrajući klasične Memphisove pick & roll/give & go akcije s Gasolom i Zachom. Kad dodaš tome solidno čuvanje Westbrooka (ovaj obrambeni aspekt najveći je pomak u odnosu na prijašnje sezone) i istovremenu brigu o lopti (nije izgubio ni jednu, osim ako ćemo računati onu situaciju kada je nepotrebno dodao Zachu na tricu sa zvukom sirene), ispada kako je, uz novonastale, pokrpao i sve rupe koje inače muče Memphis – manjak vanjskog šuta (upravo je njegova trica odlučila utakmicu) i manjak back-up playa.

U biti, Mayo se samo po tko zna koji put pokazao kao X-faktor, kompletan talent koji za ovu momčad znači puno više od instant koševa s klupe. Mayo nije u stanju držati podmazanom samo drugu postavu, njegov vanjski šut ključ je za širenje često u reket zbijenog napada. A, kada igra ovakvu all-round ulogu kakvu je odigrao noćas, pokazuje ne samo da je izuzetno bitan igrač zadatka u toj spot up/combo ulozi, već da je u stanju biti i rasni starter. Slično kao i lani u playoffu, čak i pored svih ovih graničnih all-star igrača na 5 pozicija (dobro, 4, ali Tonyev stoperski učinak je neosporan), njegove partije često su razlika između trijumfa i poraza.

Što prevedeno na ovoljetnu tržnicu znači – možda bi se isplatilo kockati s njim čak i prije nego s vječno ozljeđenim Ericom Gordonom ili veteranom poput Raya (pogotovo u slučaju da baš želite preplatiti rasnog visokog beka). Jer, ako je Mayo konačno posložio sve u glavi i ako je spreman napraviti korak naprijed, dobivate kompletnog strijelca s all-round kvalitetama i dovoljno triple threat potencijala da nosi dio startnog tereta u vanjskoj liniji ozbiljne momčadi. U najgorem slučaju, ako je ova požrtvovna momčadska rola koju prezentira samo privremena gluma kako bi se zaradio novi ugovor, barem dobivate dokazanog combo-beka sposobnog zabiti dovoljno da opravda minute u drugoj postavi.

Wolves @ Kings

Jadni Adelman, toliko je željan pomaka naprijed u igri da je noćas pokušao oživiti momčad guranjem Brada Millera u startnu petorku. Međutim, problem Wolvesa nije u tome što su izgubili 10 od 14 zadnjih utakmica (11 od 15 ako pridodamo i ovaj svježi poraz od Kingsa), već što su tijekom tog perioda, uz sve probleme s ozljedama koje su uništile rotaciju, noge počele izdavati Kevina Lovea.

Od kada je prebačen na peticu, Kevin je postao potpuno nemoćan u obrani, a kad tome dodaš i manjak energije koji rezultira ispodprosječnim skakačkim učinkom (barem za njegove standarde), jasno je kako su Wolvesi momčad kojoj u ovom trenutku ne može pomoći ni Brad Miller u naponu snage, a kamoli ovaj Brad mjesec dana pred mirovinu. Iako je svojim pasovima i šutom s vrha posta napad učinio tečnijim i iako je svojom masom omogučio Loveu da igra dalje od sredine, najsporiji centar u NBA teško da je mogao pomoći u zaštiti reketa kroz koji su se Kingsi šetali kako su god znali.

Dobrom napadačkom izdanju u utakmici u kojoj se obrana igrala isključivo fauliranjem, dodatno je pomogao Peković koji se vratio nakon ozljede i odradio solidnu
rolu s klupe. Međutim, nekoliko dobrih rola nisu bili dovoljni za stati na kraj cijelom nizu razigranih Kingsa. Povratnički izlet Adelmana i Millera u Sacramento tako su, između ostalih, pokvarili i:

- Jimmer, koji je konačno nešto i zabio, igrajući protiv Ridnoura, Leea i Ellingtona, sve redom obrambenih majstora, . Uglavnom bi pogodio iz spot up situacija, a uredno je promašivao iz onih 1 na 5 juriša koji su mu očito još ostali iz sveučilišnih dana. Kad i ako shvati da je njegova budućnost vezana uz životnu putanju Stevea Kerra, imat će šanse postati NBA košarkaš (specijalist za tri sposoban odigrati rolu back-up playa), a ovako kako sada igra (all-star revolveraš u vlastitoj glavi, ne igra obranu i ne vidi ništa drugo osim koša) na najboljem je putu za NBDL.

- Terrence Williams, koji se odmah po dolasku iz Houstona nametnuo kao najbolji swingman s klupe inače krcate leševima (Salmons, Outlaw, Garcia, Greene), noćas je dobio popriličnu minutažu zahvaljujući ozljedi Thorntona. Smart je pametno (valjda mu od tuda i ime) prebacio Evansa s trojke u vanjsku liniju, a na krilo gurnuo Williamsa, koji je odmah uzvratio sjajnom razinom energije i borbenošću. I dalje je to igrač sklon glupim potezima, ali žar koji pokazuje u obrani i nesebičnost koju iskazuje u napadu nekoga će natjerati da mu ponudi ugovor kao 3&D opciji. Poslije toga samo ostaje saznati da li je sav ovaj znoj tek rezultat lova na novi ugovor ili je momak, kojega je Kevin McHale nedavno okarekterizirao izgubljenim slučajem, stvarno odlučio postati NBA profesionalac.

- Isaiah Thomas, koji se iz utakmice u utakmicu potvrđuje kao solidan startni play i emotivni lider ove momčadi.

- Tyreke Evans, koji se udaljen od role playmakera nametnuo kao koristan swingman, a možda i potencijalni strijelac/all-rounder u stilu Wadea. Možda je blesavo implicirati nakon jednog poluvremena, ali, maknut s krila (gdje ga je Smart stavio kako bi napravio mjesta za Thomasa) na poziciju dvojke odigrao je puno bolju partiju i bit će zanimljivo gledati hoće li ga eventualno duže Thorntonovo izbivanje konačno promovirati u dvojku budućnosti, što je pozicija na kojoj njegove fizikalije i talenti najbolje dolaze do izražaja. Jasno, ovo su Kingsi, trebalo im je dvije i pol godine da shvate kako nije play, ne bi nas trebalo čuditi da im treba barem još tri da shvate kako nije ni krilo.

Jasno, za napredak bilo kojega od ovih igrača (čak i Tyreke ima tek 22 godine) trebat će puno bolja situacija od ove trenutno u Sacramentu, gdje se trener igra s postavama bez ikakvog plana i gdje uz parket sjede nesretna braća Maloof, vlasnici zbog čijih financijskih problema ovaj klub već godinama pati. Iz kojih razloga Stern uporno inzistira na njima kada je očito da nisu u stanju izdržavati NBA franšizu nemam pojma, ali, novi problemi s financiranjem buduće dvorane koji su se javili nedugo nakon što su NBA, grad Sacramento i Kingsi navodno sve dogovorili kako bi klub ostao u glavnom gradu Kalifornije, samo još jednom ukazuju na sav besmisao prikupljanja i evaluacije talenta, a samim time i gradnje momčadi, u ovako nezdravoj atmosferi.

5Feb/120

RUNNING WITH THE PACK G24

Posted by Gee_Spot

Nastavak lutrijske serije između Wolvesa i Rocketsa ni u ovom trećem izdanju nije donio previše uzbuđenja. Utakmica je opet počela bez obrana, a Wolvesi su iskoristili period totalne nezainteresiranosti protivnika da stvore prednost od desetak koševa koju su praktički održali do samog kraja. Glavni razlog zašto je Minnesota došla do druge pobjede u trećem ovosezonskom susretu je činjenica da ima dva najbolja igrača na parketu u Loveu i Rubiu. Zatim, Houston nije uspio iskoristiti kvalitetniji protok lopte u napadu (opet su imali dobrih 24 asista naspram samo 10 izgubljenih lopti) jer je Kevin Martin odigrao jednu od najgorih utakmica karijere (na njega ćemo se još vratiti), a, bez napadačke učinkovitosti, Rocketsi praktički nemaju čime parirati u skoku moćnijim Wolvesima.

U nastavku su konačno viđene obrane, ali usprkos probuđenoj želji kod igrača Houstona, učinak Minnesote nije pao dovoljno da Rocketsi preokrenu utakmicu. Nakon ovog kratkog sažetka, najbolje je koncentrirati se na zanimljivosti. Evo, otkriti najgoreg obrambenog igrača u prvom dijelu stvarno bi bio posao za Poirota i Holmesa zajedno. Lowry je imao pune ruke posla s Rubiom, kasnije je Rubio imao pune ruke posla s njim, ali preostali match-upovi bili su obrambeno neučinkoviti koliko je to moguće.

Kako je Rindour preopasan šuter da se povjeri Martinu, McHale ga je prepustio mladom Parsonsu koji u trenerovim očima očito izgleda kao nekakva karika koje nedostaje. Momak zna igrati košarku, ali daleko je od toga da u ovom trenutku može nositi svu odgovornost koju na njega stavljaju i u obrani i u napadu. Uglavnom, Ridnour je bio na pikniku, zabijao otvoreni šut za otvorenim šutem, ali s druge strane Parsons mu nije ostajao dužan. Naime, Adelman je Martina povjerio dužem i bržem igraču od Lukea, Wesu Johnsonu, pa je Parsons trpao preko za dvije glave nižeg Ridnoura.

Naravno, treba spomenuti i već legendarni dvoboj Scole i Lovea koji je ovaj put dobio i dodatni začin u činjenici da je Love prilikom jednog doskoka malo prošetao po Scolinoj glavi. Ali, sumnjam da se Argentinac ljutio na Lovea, čovjeka koji mu uvijek omogući da izgleda sjajno. Još mi nije jasno kako protivnički treneri nisu shvatili da Lovea moraju izvući ispod koša upravo ovakvim tipom igrača, jer Kevin je prespor za pratiti visoke šutere s poludistance izvan reketa. Doduše, sve što je Scola zabio, Love je nadoknadio na drugoj strani, što snagom i guranjem ispod reketa, što šetanjem kroz obranu Rocketsa i hvatanjem pravovremenih pasova svojih bekova, prije svih Baree.

Uz Pekovića, koji je još jednom bio čovjek od povjerenja u skoku, upravo je Barea odradio važnu combo rolu strijelca i razigravača te je Minnesota tijekom njegove šihte u drugoj četvrtini stekla tu, pokazat će se, ključnu prednost. Nego, da se vratim na Martina. Čovjek je promašivao šuteve koje inače stavlja zatvorenih očiju i, što je najčudnije, nije pucao ni jedno slobodno iako se radi o jednom od vodećih igrača u ligi kada je boravak na liniji slobodnih u pitanju. Točnije, radilo se, jer za razliku od prijašnjih sezona, kada je na liniji slobodnih boravio između 8 i 10 puta (u nekim sezona u Sacramentu znao je pucati i preko 10 slobodnjaka po tekmi), ove godine izvlači jedva 4.

Obzirom da nije primjetno kako je izgubio korak ili nešto slično, očito se, kao i u pitanju obrane, radi o kombinaciji McHalevih promjena u igri te uloženog truda. Mislim, nije slučajno da se u ovoj ekipi Martin ne trudi izboriti slobodna kada se malo tko uopće trudi igrati obranu ili bacati za ničijim loptama. Rocketsi kao da su na svim razinama svjesni da su samo skupina plaćenika bez budućnosti, a bez ikakvog cilja teško je naći motiva za natjecanje protiv momčadi poput Wolvesa koja je gladna košarke i pobjeđivanja. Tako da, iako su obje ekipe u sličnoj situaciji u toj ničijoj zemlji (preslabe da uđu u playoff, predobre da budu u lutriji), ključna razlika između njih je ta što su Wolvesi na putu prema gore, dok su Rakete - u slobodnom padu.

Još jedna sličnost između ova dva kluba je roster krcat mladim igračima koji trebaju minute. Doduše, malo tko među tom hrpom igrača na rookie ugovorima je specijalni talent i u tome je najveći problem. U trendu gomilanja potencijala jedna Oklahoma je barem uspijela dobiti gotovog igrača zadatka poput Perkinsa za Jeffa Greena. Minnesota i Houston za sve svoje pickove nisu dobili ništa, a kako stvari stoje i neće. Pouka? Jedan visoki draft pick više vrijedi od deset osrednjih.

Konkretno, Wolvesi trenutno imaju 15 igrača na rosteru (14 ako oduzmemo ozljeđenog rookiea Malcolma Leea koji još nije odigrao ni jednu NBA minutu), od čega se njih desetak bori za minute. Ako su Love, Rubio, Ridnour, Peković i Barea nedodirljivi, jasno je kakvu Adelman ima muku složiti rotaciju od ostatka jednako prosječnih pojedinaca koji bez minuta nikada neće imati šanse isplivati. Brad Miller uvijek može biti od koristi, ali ujedno uzima tih vrijednih 10-ak minuta mladima poput Williamsa i Randolpha. Ridnour igra rolu startera, čime bez minuta ostaju šuteri Ellington i Webster. Ukratko – netko mora otići kako bi se otvorio prostor za ostale. Najveći problem je što su i Rocketsi i Wolvesi propustili u zadnje dvije godine pošteno evaluirati svoje igrače, odnosno što McHale i Adelman sada počinju proces iz početka.

Jedan simpatičan detalj za kraj - nakon što je sjeo Rubia i Lovea na klupu i tako praktički ostao bez čovjeka preko kojega može vrtiti napad, Adelman je u igru ubacio Brada Millera koji je s vrha reketa razigravao i usmjeravao suigrače, još jednom ukazavši na to koliko kretanja bez lopte nedostaje u igri Wolvesa. Vrhunac ove epizode bio je kada je Beasley odbio izvesti protrčavanje koje mu je sugerirao Miller, nakon čega mu ovaj nije dao loptu da odigra 1 na 1 nego je pronašao Webstera na backdoor cutu. Brad više nije materijal za startera, ali to što je u stanju na nekoliko minuta preuzeti kontrolu nad igrom ogromna je pomoć Rubiu i Loveu, a na kraju krajeva i priznanje njegovom talentu i veteranskoj kvaliteti. Nije ni čudo da je Adelman inzistirao da ga Kahn dovede u Minnesotu.