ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

24May/1319

IOR TIME-OUT – TOP 10 ROOKIES

Posted by Gee_Spot

Kako bi održao ritam od posta dnevno u pauzama između utakmica (prije nego se bacimo na draft, a nakon toga i na javljanja s placa, dvije teme koje će zauzimati većinu prostora u prvih mjesec dana nakon Finala), odlučio sam objaviti rezultate ovogodišnjih individualnih rankingsa po kategorijama u top 10 ruhu, baš onako kako vole mladi. Danas su na redu novaci, a vi ostavite komentar ispod posta ili pišite na gee@ispodobruca.com u vezi iduće teme koju želite vidjeti (top 10 playevi su spremni za sljedeći post, ali nakon toga sve je otvoreno).

1. ANTHONY DAVIS (Pelicans) 76 IOR

Sjajnim napadačkim učinkom Davis je čak i nadmašio očekivanja od ovoga ljeta kada sam ga stavio u skupinu trećih opcija s 65 bodova - finalni rezultat čini ga bližim ulozi druge opcije u prosječnoj momčadi. Iako je iz aviona jasno da obrambeno još nije ni približno spreman pomoći NBA obrani osim u onom dijelu koji uključuje voljni moment (tanak je za borbu u postu, neiskusan za sistemsku igru), što će s vremenom doći na svoje zbog fenomenalnih fizikalija i još boljeg karaktera, ono gdje je debelo nadmašio očekivanja je napadački dio igre. Ne samo da je bio sjajan u roli smetlara koji kupi otpatke oko obruča i zabija zicere, već je pokazao all-star kvalitete u tranziciji (ogroman plus za visokog) i pick igri. Monty Williams ga je tako u prvoj sezoni maksimalno pripremio na osnove NBA košarke, prilagodivši napad da iskoristi njegovu brzinu i eksplozivnost, a Davis se usput pokazao i solidnim šuterom s vrha reketa te izuzetno inteligentnim cuterom u situacijama kada je Vasquez vrtio pick igru s Lopezom. Ukratko, momak je na pravom putu da opravda velika očekivanja.

2. DAMIAN LILLARD (Blazers) 67 IOR

Zasluženi dobitnik nagrade za rookiea godine sjajno se okoristio kontekstom u Portlandu gdje je okružen all-round talentima poput Aldridgea i Batuma imao puno lakšu prilagodbu na ulogu playa u NBA i gdje je njegova revolveraška igra puno više koristila nego štetila momčadi. Zbog gomile minuta čak je smanjio i ovu individualnu razliku za Davisom, iako je jasno da nema ni približno sličan plafon. Međutim, osim što mu je Stotts našao idealnu rolu kao 1 na 5 kreatoru i spot-up tricašu, Lillard je pokazao i više nego solidnu pick & roll lucidnost, a njegove 2 na 2 majstorije s Aldridgeom obećavaju podmazan napad još dugi niz godina. Ono po čemu je najviše oduševio sistem je igra u obrani - za razliku od sveučilišta, gdje je zbog tereta kojega je nosio u napadu bio pošteđen sudjelovanja u obrambenom dijelu igre, u NBA je svoju solidnu visinu za playa stavio u funkciju momčadi i tako dokazao da je itekako sposoban odraditi glavninu posla u preuzimanjima i rotacijama. Momak uz sve ima i karakter i posloženu glavu, tako da uopće ne bi bilo čudo da već dogodine bude top 10 playmaker lige (ove godine promašio za dlaku).

3. ANDRE DRUMMOND (Pistons) 65 IOR

Za razliku od Davisa, koji će ipak morati dobiti nešto kila i mišića da postane kompletan obrambeni igrač, Drummond je već od prvoga dana pokazao da se može gurati u postu sa svima, što je ogroman plus jer njegova pokretljivost i eksplozivnost u obrani nikada i nisu bile upitne. S malo iskustva, uopće nije teško zamisliti kako se priključuje Howardu, Gasolu, Hibbertu i Chandleru kao sljedeći obrambeni MVP lige. U napadu će to ići nešto teže, ali učinkovitost kojom zabija zicere i kupi odbijance već sada je dovoljna da mu opravda puno veću minutažu nego je imao prve godine. Doda li ikada šut s vrha reketa (a tu mislim i na slobodna) i barem onih par post-up poteza koje ima Dwight, bit će nezaustavljiv. Doduše, to već spada u dugoročni plan, ali ono u čemu bi iduće sezone definitivno mogao puno više sudjelovati je pick & roll akcija - u rookie godini je bio solidan, ali niti su Pistonsi imali poštenog playa veći dio godine, niti Andre još uvijek zna pravilno postaviti blok i čitati akciju. Svejedno, obzirom na razinu razvijenosti talenta i manjak iskustva, ovo što je pokazao u prvoj sezoni je više nego impresivno.

4. BRADLEY BEAL (Wizards) 46 IOR

Obzirom na ozljede i činjenicu da je veći dio sezone igrao bez playa, pravi je uspjeh već to što se Beal nametnuo kao legitimni član NBA petorke. Spot-up brojke su solidne i u kombinaciji s godinama ukazuju na monstruma koji bi mogao eksplodirati već dogodine. All-round učinak također solidan, posebice obrambeno (on i Wall će definitivno izazvati Currya i Thompsona za titulu najboljeg mladog bekovskog para u ligi - možda neće nikada biti takvi šuteri, ali obrambeno i kreatorski bi ih mogli debelo nadmašiti).

5. PATRICK BEVERLEY (Rockets) 43 IOR

Rookie-veteran kojega su Rocketsi iskopali u Rusiji samo je još jednom pokazao kako je pozicija playa postala relativno jednostavna za popunu ako si u stanju snimiti igrača koji kombinira kvalitetan dribling i brzinu s loptom s odličnim šutom iz vana. Mislim da više nije tajna kako je Beverley startni play ove momčadi baš zbog te sposobnosti da zabija povratne lopte Jamesa Hardena, a da Lin pada u puno mu primjereniju ulogu back-up playa (iako IOR individualnom kvalitetom ne radi veliku razliku između njih dvoje, dapače obojica su na granici između talenta za popunu petorke i vrhunskog back-up playa, Beverley je zbog stila igre puno bolja opcija za napad Rocketsa). Najbolje od svega, Lakersi su bili momčad koja je 2009. izabrala Beverleya u drugoj rundi da bi 4 sezone kasnije u playoffu trošili minute na Duhona, Morrisa i Blakea.

5. JONAS VALANCIUNAS (Raptors) 43 IOR

Maknemo li ozljede i jednostavno lošu situaciju u klubu na stranu, ostaje činjenica da je Valanciunas odradio sjajan posao kao rookie. Pokazao je sličnu agresivnost u napadu kao Drummond i Davis, čak i sličnu učinkovitost, što je obzirom na puno slabije fizikalije odličan znak za budući razvoj. Obrambeno se pak vidjelo da je rookie, ali, iako često nije znao kamo se kreće, poanta je da se kretao odlično i stalno. U skoroj budućnosti, Raptorsi bi oko njega mogli složiti solidnu obranu.

7. MICHAEL KIDD-GILCHRIST (Bobcats) 40 IOR

Znali smo da nema šut, a dok ne riješi taj problem teško će moći napredovati u ostalim aspektima igre. Napadački je pokazao potrebnu dozu agresivnosti i kreativnosti, a u obrani sposobnost da bude davitelj na perimetru, međutim sve nas uvijek vraća na šut - dok to ne riješi, prva asocijacija će uvijek biti Gerald Wallace.

8. JOHN HENSON (Bucks) 36 IOR

U ono malo prilike, Henson je pokazao da je NBA klasa, light verzija Anthonya Davisa. Napadački će teško doseći te visine, ali bljeskovi u obrani jasno govore da bi karijeru mogao ostvariti na tom dijelu parketa (Nerlens Noel je recimo puno sličniji njemu nego Davisu). Izuzetna dužina i pokretljivost u pravim rukama postat će ozbiljno oružje s klupe, dok će za rolu startera ipak morati nabaciti masu i steći iskustvo jer u ovim trenutnim gabaritima teško da može opravdati ozbiljniju minutažu.

8. JARRED SULLINGER (Celtics) 36 IOR

U njegovom slučaju zdravlje je očito problem broj jedan, jer na parketu sve ide po očekivanjima - radi se o solidnom trećem visokom koji izuzetno dobro koristi masu za skupljati skokove i zabijati zicere, a zbog činjenice da je i dovoljno jak i pokretan da čuva i centre i krilne centre više je nego poželjan kao član rotacije. Za njega je ključno, uz zdravlje, da popravi šut s poludistance jer je to jedini način da dođe do koševa uz guranje pod obručem - postane li opasnost u pick & pop igri, tu se već otvaraju i vrata za ozbiljnije role od one prvog visokog s klupe.

10. PABLO PRIGIONI (Knicks) 35 IOR

Svaka čast Knicksima što su u ovim uvjetima našli sjajnog back-up playa za tako sitnu lovu. Prigioni nema fizikalije, ali IQ i šut su mu sasvim dovoljni da odradi svoj posao pošteno. Nemoguće je zamisliti scenarij u kojem bi mogao biti stalni starter (iako je upravo to bio u završnici sezone, što dovoljno govori o problemima s rosterom Knicksa), ali, dok god može hodati i biti dio momčadske obrane (točnije, usmjeravati protivnika prema osnovnoj liniji), odradit će solidan posao na 20 minuta.

Igrači koji su za malo upali na popis: Terrence Jones, Harrison Barnes, Dion Waiters, Maurice Harkless, Andrew Nicholson.

Za Barnesa je očito da će nakon ovakvog playoff nastupa dogodine imati puno značajniju ulogu i da će se smjestiti negdje u kategoriju između Beala i Kidd-Gilchrista, posebice nastavi li napredovati kao šuter i obrambeni igrač. Ovi ostali za sada su pokazali tek naznake talenta, ali još ni približno nemamo jasnu sliku o ulogama u kojima bi se mogli pronaći. Jones je u ono malo prilike što je imao dao naznake da bi mogao biti pick & pop majstor i uz to kvalitetan obrambeni igrač (ne na razini Hensona ili Davisa, ali ima sve potrebne fizikalije da bude dio dobrog sistema), što je upravo ono što Rocketsima treba na četvorki (posebice ako dovedu Dwighta). Waiters ostavlja dojam combo-strijelca, a za tu rolu će itekako trebati popraviti učinkovitost, Harkless je pak rasni atleta koji tek traži svoj put (light verzija MKG-a ili nešto puno više - njegov razvoj će svakako biti zanimljivo pratiti), a Nicholson je nakon solidnog ulaska u sezonu potpuno ispao iz rotacije zbog očajnih partija u obrani (što u njegovom slučaju predstavlja puno veći problem zbog viška godina koje ima u odnosu na Hensona ili Davisa). Međutim, solidne napadačke partije, posebice ona kombinacija šuta s poludistance i lucidnih post-up poteza, ukazuju da bi u pravim rukama mogao postati izuzetno koristan rotacijski igrač.

8Jan/1328

THE RE-DRAFT POD

Posted by Gee_Spot

I stigao je i novi mega podcast! Sickre i Gee su se našli kako bi kroz 30 i nešto minuta pretresli ligu, nakon čega su se idućih sat i pol bacili na re-draft. Na što? Točno tako. (Ne) propustite potrošiti 90 naj-besmislenijih minuta u vašem životu.

19Dec/1215

THE ROOKIES

Posted by Gee_Spot

Iako četvrtina sezone baš i nije neki uzorak za izvlačiti ozbiljne zaključke, izračunao sam IOR učinak ovogodišnjih rookiea nakon 20 i nešto utakmica čisto da vidimo kakva su kretanja. Za početak nekoliko bitnih napomena. Iako IOR ima sasvim dovoljno alata da sreže odstupanja uzrokovana kontekstom i prilagodi ih srednjoj vrijednosti, većina rookiea ima tako limitirane role da njihovi učinci, bili oni pozitivni ili negativni, jednostavno nemaju nikakvog uporišta u stvarnosti. Kako bi izbjegli situaciju da neka imena dobiju izuzetno dobre ili izuzetno loše ocjene na osnovu ničega, u predstavljanje sam uključio samo one igrače koji su skupili 200 ili više minuta.

U izbor je tako ušlo samo 27 od ukupno 67 igrača prve godine koji su istrčali na parket (dvojica iz prve runde još se nisu ni skinula u dres – Fab Melo i Royce White). Iako se ne radi o definitivnim činjenicama (ovakav način ocjenjivanja učinka može poslužiti kao ozbiljan alat za evaluaciju tek nakon uzorka od dvije do tri sezone), vrijednost ovih brojki kao putokaza trenda u kojem se kreće karijera neosporna je čak i na ovako malom uzorku. Drugim riječima, ako netko trenutno ima sjajne brojke i već kao rookie se nameće kao legitimna NBA opcija, male su šanse da će u budućnosti nestati s radara. Osim, naravno, ako se dotični ne zove Tyreke Evans.

1. Anthony Davis (89 bodova)

Zadrži li ovaj broj bodova do kraja, Davis će već u prvoj sezoni biti top 25 igrač u NBA. Mislim da tome više ne treba ništa dodati, osim da ima najbolje brojke za visokog igrača još od Duncana iako ima tri sezone manje NCAA iskustva nego što ih je imao Timmy u svojoj rookie sezoni. Usporedio sam statistiku top 5 pickova do 1980. i preostala imena koja su u rookie sezoni imala učinak sličan Davisu su Chris Paul, Chris Webber i Hakeem Olajuwon, dok su Michael Jordan i David Robinson nedodirljivi sa najboljim rookie godinama u modernoj povijesti (ako modernu povijest računamo od 1980-ih, točnije od dana kada su Larry i Magic počeli spašavati ligu od Kareemove dominacije). Ono što najviše ohrabruje je da je sve ovo temeljeno na napadu, bez obrambenih brojki (isključimo li blokade, Davisov ulazak u NBA na ovom dijelu parketa je - katastrofa). To znači da će Davis biti još bolji kada svoju sposobnost čuvanja reketa nauči koristiti na ovoj razini (što dobrim dijelom počiva i na potrebi da počne unositi više kalorija, iako nedostatak mase ne može u potpunosti opravdati činjenicu da trenutno izgleda kao da se prvi put u životu susreo s obrambenim rotacijama). Sve u svemu, ako je i bilo sumnji u njegovu NBA karijeru, mislim da su već danas one potpuno nepotrebne – Davis je poseban igrač i vrlo vjerojatno nova NBA franšiza.

2. Damian Lillard (68 bodova)

Zanimljivo, Kyrie Irving je prošle sezone završio kao najbolje plasirani rookie s 69 bodova, tako da možemo reći kako je Lillard u izuzetnom društvu. Obzirom na razliku u godinama (Lillard je dvije godine stariji iako ima NBA sezonu manje), jasno je kako Irvingov talent garantira puno veće domete (ili, da postavimo to drugačije, nema šanse da za dvije godine Irving i dalje bude u bodovnom razredu treće opcije), ali Lillard je već sada šuterski, kreatorski i fizikalijama dovoljno dobar da nastavi odrađivati rolu druge ili treće opcije godinama. Iako je Irving u svemu (osim u količini izgubljenih lopti) za dlaku bolji, ono što ih povezuje obrambena je jalovost. Međutim, ona je prije svega produkt konteksta koji uključuje privikavanje na NBA i igru u lošim obrambenim kolektivima. Aktivnost, IQ i atleticizam su tu i nema razloga da jednoga skorog dana obojica ne izrastu u all-round klase.

2. Andrew Nicholson (68 bodova)

Slično Lillardu, Nicholson je NCAA veteran ispoliranih vještina koji se brzo nametnuo kao legitimna pick & pop opcija u ligi. Ono što ga diže iznad kategorije specijalca koji tek razvlače reket su sjajno kretanje bez lopte i sposobnost realizacije u reketu na desetke različitih načina - iako fizički nema masu za dominirati u skoku i vladati golom silom u sredini, Nicholson je već sada post-up umjetnik u rangu Carla Landrya. Ono što ga trenutno pak izdiže debelo iznad Landrya i što mu otvara priliku da realizira jednu puno veću usporedbu, onu s Davidom Westom, obrambene su brojke koje se trenutno nalaze debelo iznad učinka koji se očekuje od rookiea, makar i 23 godine starog.

4. Michael Kidd-Gilchrist (64 boda)

Njegova energija i zrelost za godine su već odavno opjevane, kao i nedostatak šuterskog dometa, ali ono što oduševljava je podatak da je, čak i bez pouzdanog skok-šuta, MKG dobio najviše bodova u IOR-u za vještine - uz solidan broj koševa do kojih dolazi aktivnošću (uglavnom kroz tranziciju, ulaze i cutove), momak je izuzetan asistent i skakač za poziciju. Mislim da već sada možemo reći kako se radi o budućem 1 na 1 davitelju u rangu Iguodale, Jamesa ili Denga, tako da uopće nije teško zamisliti dan kada će biti kompletna all-round zvijer.

5. Andre Drummond (57 bodova)

Od Drummonda smo očekivali hrpu NBA action akcija, ali ne i to da od prvog dana bude koristan rotacijski igrač. Momak ne samo da skače, lijepi blokade i zakucava, već to čini ritmom koji ga već sada klasificira kao startera u ligi. Jasno, njegova igra je trenutno sastavljena isključivo od banana s leđa u obrani, odnosno od trpanja otpadaka u napadu, ali, kada to radiš ovako učestalo (top 8 u skakačkim i blokerskim postotcima među igračima koji su skupili više od 200 minuta), vrijednost ti se ne može osporiti. Izgleda da se strah od pasivnosti zbog kojega je Drummond potonuo na draftu pokazao potpuno neutemeljenim. One druge brige, o sirovosti njegove igre, realne su, ali i puno manje problematične u svjetlu ovakvih brojki. Koje su, da napomenemo i to, bolje od onih Dwighta Howarda u rookie sezoni. Točnije, kad smo već povukli paralale s ranijim draftovima, recimo i ovo - da kojim slučajem Drummond ostvaruju ovakav učinak za 28 umjesto za 18 minuta, našao bi se odmah iza Davisa i bio bi u konkurenciji za jednog od najboljih rookiea zadnjih 20 godina.

6. Alexey Shved (46 bodova)

Iako po broju bodova spada u NBA startere, Shved je idealan kao lider druge postave zbog combo kvaliteta. Može igrati obje vanjske pozicije, ali njegova kvaliteta proizlazi prvenstveno iz kreativnosti s loptom, bilo da otvara prilike sebi ili drugima, zbog čega bi bilo poželjno da Wolvesi u njemu razvijaju svog Manua, Crawforda ili Redicka.

7. Brian Roberts (33 boda)

Roberts je dokaz koliko solidnih košarkaša čeka uokolo i koliko je nepotrebno gubiti vrijeme na ostarjele veterane ili nedovoljno zrele projekte. Čovjek ima 27 godina, iza njega je sjajna NCAA karijera i niz sezona u Izraelu i Njemačkoj. Hornetsi su tražili jeftinu opciju s klupe sposobnu kreirati za sebe i druge i našli su je u iskusnom combo-strijelcu koji nedostatak NBA tijela i atletskog talenta kompenzira poznavanjem igre. Nije Roberts ništa posebno, a pogotovo nije igrač koji će se nastaviti razvijati, ali kao jeftina opcija s klupe apsolutno pokazuje da zaslužuje mjesto u NBA. Sve što mu je trebalo bilo je puno strpljenja i malo sreće.

8. Kyle Singler (31 bod)

Primijetili ste da, kad maknemo top 3 talent poput Davisa, Drummonda i Kidd-Gilchrista, na popisu do sada dominiraju iskusni igrači s godinama i godinama košarkaškog staža? E, pa Singler se sa svojim kompletnim NCAA iskustvom uz dozu Eurolige u takav trend itekako uklapa. Ono što njega čini korisnim NBA igračem prije svega je izuzetno shvaćanje svoje uloge u momčadi na oba kraja parketa, što mu omogućava da izvuče maksimum iz tek solidnih fizikalija (trećina njegovih koševa dolazi iz spot-up situacija, a još trećina iz tranzicije i cutova).

9. Dion Waiters (30 bodova)

Waiters je i na Syracuse igrao igru combo-beka koji troši gomilu napada, a sličan trend nastavlja se i u NBA. Nije nemoguće da takav igrač uspije postati starter, ali, da bi nekako nadoknadio manjak šuterske učinkovitosti i gomilu izgubljenih lopti, morao bi barem biti dominantan u obrani. Waiters za sada ne pokazuje ništa što bi ga izdiglo iznad kategorije budućeg šestog igrača.

10. Pablo Prigioni (28 bodova)

Da Pablo zna svoj posao, u to nije bilo sumnje. Međutim, prognozirati kako će se u NBA ritmu ponašati 35 godina staro tijelo koje nikada nije igralo u ovakvom kontekstu bilo je nemoguće. Sada pak znamo da mu 14 minuta po utakmici u ulozi back-up playa nisu nikakav problem i da je sasvim solidan na oba kraja parketa. Što samo još jednom potvrđuje tezu da je pronaći solidnog back-up playa najlakši posao prilikom slaganja momčadi (osim ako ste Blazersi pa angažirate Ronniea Pricea).

11. Harrison Barnes (25 bodova)

Nemamo još ni približno odgovor na pitanje hoće li Barnes ikada postati ozbiljna napadačka opcija, ali, čak i u ovoj šljakerskoj 3&D roli koju trenutno odrađuje dok krpa izostanak veterana Rusha i Jeffersona, vidljiva je tendencija da mu se spusti lopta na blok kako bi u stilu Jamesa ili Piercea završavao post-up situacije šutom iz okreta kao da je i dalje na North Carolini. Što je pozitivno, jer njegov atleticizam i all-round talenti definitivno zaslužuju veću rolu. Dakle, njegov IOR je rezultat prije svega trenutne uloge i škole koju prolazi, dok eye test ukazuje na neminovan budući rast.

12. Meyers Leonard (20 bodova)

Osim meke ruke Leonard za sada nije pokazao previše i njegov učinak back-up centra baziran je isključivo na pick & pop pokušajima i za centra fantastičnom postotku slobodnih (čak 86%). Blokersko i skakački ispod je potrebne razine što nije dobar znak - iako ima samo 20 godina, što ga može opravdati u manjku shvaćanja igre u obrani, za manjak aktivnosti pod obručima opravdanja nema. Tu je razlog sljedeći - ili si mekan ili nisi dovoljno dobar atleta. Što god od ovo dvoje bilo, ne obećava u slučaju čovjeka koji bi za život trebao zarađivati u sredini reketa.

13. Jared Sullinger (19 bodova)

Sullinger je skakanjem opravdao pozitivna očekivanja, a igrom u obrani negativna, ali ono što ga trenutno drži ispod granice ozbiljnog rotacijskog igrača je ispod-prosječni učinak u pick & pop akciji. Kad ga šut konačno počne slušati, a hoće jer ima dokazanu ruku za ovaj tip igre, trebao bi dodati destak bodova na svoj konto i nametnuti se kao koristan visoki u užoj rotaciji.

13. Jeff Taylor (19 bodova)

Taylor je iskusan (23 godine) i na NCAA razini dokazan igrač zadatka u 3&D roli. Međutim, sve što trenutno pokazuje zasniva se prije svega na izuzetnim fizikalijama dok su šut za tri i 1 na 1 obrana ispod potrebne razine. Kako stvarno ima sve fizički potrebno da se izbori za dug život u ligi, trenutne slabosti pripišimo fazi navikavanja.

13. Jonas Valanciunas (19 bodova)

Dobra stvar kod Valanciunasa je izuzetna energija koju iskazuje na oba kraja parketa, bilo da se radi o postavljanju blokova u napadu ili rotacijama u obrani. Naravno, sve to uglavnom ne završava konkretnim rezultatima, pogotovo u obrani gdje često gubi poziciju, ali ta kombinacija pokretljivosti, srca i tehnike garancija je da će Raptorsi kroz idućih 5-6 sezona razviti svog franšiznog centra. Meka ruka i solidan osjećaj za asist samo su pokazatelj da bi taj stabilizator pod košem mogao izrasti i u ozbiljnu napadačku opciju.

16. Jae Crowder (15 bodova)

Prelazak isključivo na perimetar oduzeo je dio Crowderovih kvaliteta koje su na NCAA razini dobrim dijelom počivale na energiji u reketu. Treba se priviknuti na situaciju u kojoj mu napad više neće toliko dolaziti iz kretanje bez lopte ili kupljenja odbijanaca koliko iz spot-up situacija, odnosno u kojoj će većinu obrambenih zadaća odrađivati na perimetru u 1 na 1 okolnostima.

17. Nando De Colo (14 bodova)

De Colo je solidan all-round čija najveća vrlina je ta što je u stanju odigrati sve tri vanjske pozicije i ponuditi dovoljan omjer šuta, kreacije i borbenosti da tijekom njegova boravka na parketu momčad ne potone. Idealan vojnik za sistem Spursa.

18. Tyler Zeller (13 bodova)

Zeller ima visinu i može skočiti, ali, za izboriti veću ulogu od dodavača ručnika, u budućnosti će morati zabiti još ponešto osim zicera kako bi sakrio nedostatak pokretljivosti i snage u obrani.

19. Bradley Beal (12 bodova)

Beal je šuterski i kreatorski, pa i kao all-round, u NCAA pokazao izuzetne vještine, stoga pripišimo njegov mizeran učinak u prvoj četvrtini NBA karijere kontekstu. U Wizardsima se trenutno od njega jednostavno previše traži i nema nikoga da mu olakša život, što je dovelo do totalne napadačke katastrofe. Ono što je najvažnije - Beal ima tek 19 godina i ovakvo iskustvo će ga samo ojačati. Jasno, ako je stvarno takav lutrijski as kakvim smo ga smatrali.

20. Maurice Harkless (11 bodova)

Nicholson nije jedini razlog za zadovoljstvo u Orlandu - Harkless još uvijek nema pojma što bi trebao igrati u napadu, ali lakoća kojom leti po parketu i skače, skuplja blokade, krade lopte i trči u tranziciji jasan su pokazatelj da se radi o atleti prve klase. Kako je u pitanju još jedan tinejdžer, jasno je da u Orlandu samo trebaju imati strpljenja kako bi razvili barem novoga Geralda Wallacea.

21. Festus Ezeli (9 bodova)

Gurač u reketu na NCAA razini ostaje i gurač u reketu na NBA razini. Sada doduše još teže dolazi do zicera koje može zabiti, ali skok i 1 na 1 obrana u postu trebali bi mu omogućiti dugu karijeru back-up petice.

22. Thomas Robinson (-4 boda)

Osnovni Robinsonov problem je što se našao u klubu koji je već imao definiranu rotaciju pod košem. A kako su njegove vrline prije svega šljakerske, nije mu lako preskočiti slične veterane u hranidbenom lancu. Robinson je najsvježiji primjer kako treba znati dešifrirati kontekst. Njegove sjajne brojke na Kansasu bile su isključivo produkt dviju stvari - ogromnog volumena lopti koji je imao na raspolaganju te činjenice da je najčešće bio muškarac među dječacima kao igrač treće godine. Prelaskom u NBA taj kontekst nestaje - Robinson više nije najsnažniji igrač na parketu, već tek jedan od mnogih visokih prosječne visine, mase i atleticizma. Također, iz situacije u kojoj se tolerira ogromna potrošnja (bilo kroz izgubljene lopte ili isforsirane šuteve) dolazi u okruženje u kojem nakon svake greške ide na klupu. Drugim riječima, Robinson se tek mora izmisliti kao NBA igrač, a za to treba vremena. Ono na čemu može početi graditi karijeru je izuzetan osjećaj za skok, a sljedeći korak bi bio prestati trošiti napade kao da je prva opcija i naučiti kako dolaziti do lakih koševa.

23. Draymond Green (-12 bodova)

Kao i Robinson, Green je također bio dominantan NCAA igrač na račun all-round talenta, iskustva i fizičke snage. U NBA je on tek još jedan tweener bez iskustva koji mora pronaći nišu. Usprkos neospornoj energiji teško ga je zamisliti u rotaciji Warriorsa jednom kada se vrati Bogut iz jednostavnog razloga što u ničemu nije izuzetno dobar. Razlog zbog kojega trenutno ima NBDL-u primjeren IOR leži u očajnom šutu (27% iz igre), gomili izgubljenih lopti (1 naprema 1 u odnosu na asiste) i očajnim rezultatima u obrani reketa.

24. Terrence Ross (-15 bodova)

Ross je izuzetan atleta koji bi se trebao razviti u barem solidnu 3&D opciju, a razlog zbog kojega je trenutno na NBDL razini očajan je šut - dok "zabija" tricu s 27% i slobodna s 55%, uzalud mu sasvim solidna prezentacija u obrani.

25. Austin Rivers (-19 bodova)

Nakon što je cijeli život proveo igrajući 1 na 5 i nakon što je navikao da si lakoćom kreira šut, Rivers je naišao na zid kada se suočio s NBA obranama naviknutima braniti puno opasnije haklere. Njegov dribling i šut nisu nestali preko noći, ali momak će morati naučiti nove trikove ako ikada misli biti dio ozbiljne rotacije. Uostalom, njegove spot-up brojke su odlične i jasno ukazuju na to da šuterski talent postoji (i u kojem se smjeru treba okrenuti), a trenutni problem su izolacije i ulazi koje realizira učinkovitošću epileptičara. Mislim, nije da se događa nešto što nismo predvidjeli - to da Rivers vjeruje da je novi Kobe znali su svi - tako da je sada ključno koliko će mu trebati da dođe u dodir sa stvarnošću i šutu za tri doda organizatorske sposobnosti te se tako razvije u solidnog combo-beka s klupe. To bi mu svakako bilo lakše da je ostao još dvije-tri sezone u NCAA gdje bi brusio zanat.

26. Darius Miller (-25 bodova)

Darius Miller je veteran koji je završio na draftu samo zbog činjenice da je igrao na Kentuckyu i da ima visinu i građu NBA swingmana. Momak nema ni talenta ni vještina koje bi mu garantirale stalnu NBA rolu, a višak godina jasno ukazuje da velikog individualnog razvoja neće biti. Za biti 3&D opcija na boku NBA rotacije moraš imati ili vrhunski šut ili brzinu za igrati vrhunsku 1 na 1 obranu, a Miller nema ni jedno ni drugo.

27. Doron Lamb (-34 boda)

Kako nema fizikalije za biti išta više od šuterskog specijalista, Lamb je osuđen boriti se za opstanak u ligi zabijanjem otvorenih šuteva. Kako trenutno trice gađa 21%, slobodna 46%, a iz igre 34%, jasno je kako je na najboljem putu za Euroligu (na Kentuckyu tijekom dvije godine tricu gađao 48%).