ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

25Sep/127

RANKING THE PLAYERS, PART SEVEN (307-361)

Posted by Gee_Spot

Posljednja kategorija igrača uključuje sve one s negativnim bodovima, bez obzira koliko očajni bili. Naime, nije mi se činilo da ima smisla dalje razdvajati ovaj profil igrača u dodatne kategorije obzirom da se radi o imenima ispod granice korisnosti, odnosno o imenima koja bi se bez problema mogla zamijeniti nekim od stotina profi igrača u NBDL-u ili Euroligi (pa i Kini ili ostatku Euro natjecanja, gdje god se već sve kriju nekadašnje NCAA zvijezde) bez da itko osjeti razliku.

ZALUTALI U NBA

307. LOUIS AMUNDSON (Wolves), -1 bod

Svježa prinova Wolvesa jedan je od najgorih visokih realizatora u ligi zadnje dvije godine (tehnički, od kada nema Nashovih zicera nema ni opasnosti od njega u napadu), ali u pitanju je aktivan skakač vrijedan uloge trećeg centra na rosteru.

308. AARON GRAY (Raptors), -1 bod

Gray je idealan treći centar zbog mase kojom je u stanju zakrčiti reket i ničega drugog.

309. EARL WATSON (Jazz), -2 boda

Watson još uvijek baca opake pasove, ali problem je što nema šut ni noge za igrati beka. Još veći problem je što će opet imati puno više minuta na raspolaganju nego što bi trebao zbog tanke rotacije na jedinici u Salt Lake Cityu.

310. KURT THOMAS (Knicks), -2 boda

U svojoj 40-oj godini general Kurt je tek ormar parkiran u reketu.

311. JERRY STACKHOUSE (Nets), -3 boda

Stari Jerry još ima i iznenađujuće dobre brojke obzirom na blijede epizode zadnjih godina, Netsi se nadaju kako će im tu i tamo donijeti poneki koš s klupe.

312. DOMINIQUE JONES (Mavs), -3 boda

Jones ima dovoljno all-round vještina za biti koristan bek, samo ne na NBA nivou. Ako nisi top klasa, moraš imati barem jednu top vještinu koja može koristiti momčadi, a u Jonesovom slučaju to bi jedino mogla biti obrana. Samo, kad će se stići dokazati pored gužve u Dallasu? Ovoga ljeta su na ljetnoj ligi pokušali s njim kao playmakerom, čovjek je pokazao kao solidna combo opcija, ali što mu to vrijedi pored Mayoa ili Westa koji su dokazane klase.

313. DEXTER PITTMAN (Heat), -3 boda

Drvo koje će ostati upamćeno prvenstveno po onom startu protiv Pacersa u playoffu (jedan od većih Spoelstrinih bisera prošle sezone).

314. DEVIN EBANKS (Lakers), -3 boda

Očajan šuter za bočnog igrača, ali možda posluži kao stoper na boku.

315. DOMINIC MCGUIRE (Raptors), -4 boda

Casey trpa roster Raptorsa obrambenim specijalcima. McGuire je napadački bezopasan koliko je to moguće (plus mu je barem što ne davi loptu i ne pokušava glumiti da je prijetnja), ali na parket donosi energiju koja bolje pristaje NFL nego NBA igraču. Jedan od rijetkih swingmana koji će se okušati u čuvanju svih 5 pozicija, s jednom bitnom razlikom u odnosu na Mbah A Moutea ili Jeffriesa - u svih 5 dvoboja neće ostvariti naročito pozitivne rezultate.

316. WES JOHNSON (Suns), -4 boda

Kao da već nije bila dovoljno velika tragedija to što je David Kahn potrošio 4. pick na 3&D igrača, dvije godine nakon ispada kako Wes ne može zabiti ni tricu niti odigrati obranu.

317. TIMOFEY MOZGOV (Nuggets), -5 bodova

Obzirom na lakoću kojom trpa otpatke u reketu rekli bi da se radi o sjajnom garbage manu da nije dva ogromna minusa - nije u stanju uhvatiti skok i lopte mu ispadaju iz ruku u alarmantnim količinama.

318. ISH SMITH (Magic), -6 bodova

Solidna opcija za trećeg playa (nema šut, ali igra obranu) prisiljena glumiti drugog playa na rosteru Magica.

319. JIMMER FREDETTE (Kings), -8 bodova

Kingsi pokušavaju od nekadašnje NCAA zvijezde napraviti barem specijalista za tricu jer, ako je suditi po prvoj sezoni, njegova kreativnost na ovoj razini ne garantira solidne minute ni na playu ni kao combo opcija.

320. WILL BYNUM (Pistons), -9 bodova

Nekada solidni treći back-up play kojemu polako ističe rok trajanja.

321. JON BROCKMAN (Rockets), -9 bodova

Bio bi solidan peti visoki obzirom na dobre skakačke brojke da je u stanju braniti barem jednu visoku poziciju.

322. HASHEEM THABEET (Thunder), -9 bodova

Presti u potrazi za jeftinim Perkovim nasljednikom ide toliko daleko te se nada kako ipak ima nešto talenta u nekadašnjem drugom picku drafta visokom 220 cm. Nadu donekle pravdaju tek skakačke brojke (Thabeet je poprilično slabašan bloker za nekoga takve dužine), a i nije da za zamijeniti Perkov učinak treba neka posebna vrsta igrača.

323. XAVIER HENRY (Hornets), -10 bodova

Godine prolaze, a Henry i dalje nikako da ostavi traga barem u jednoj kategoriji. Hornetsi nemaju što izgubiti dok god ga drže na jeftinom rookie ugovoru te se nadaju barem potencijalno korisnom 3&D swingmanu, kada je očito da od rasnog strijelca kakav je najavljivan nakon jedne godine na Kansasu neće biti ništa.

324. DEMARRE CARROLL (Jazz), -10 bodova

Podizač energije bez ekstra vještine još nema potpuno garantiran ugovor za iduću sezonu, ali teško je pomisliti da bi ga neko od u kamp pozvanih imena moglo koštati mjesta na rosteru.

325. AUSTIN DAYE (Pistons), -12 bodova

Nesuđeni nasljednik Princea na krilu u Detroitu do sada nije pokazao nikakve naznake da bi se mogao razviti u korisnog igrača, pa makar za 3&D ulogu. Njegova dužina je i dalje zanimljiva kao potencijalno oružje u obrani, ali očito je da su napadački limiti preveliki da se ikada izbori za išta više od dna klupe. Daye je jednostavno najgora moguća kombinacija za NBA igrača - tweener između pozicija 3 i 4, nedovoljno brz i talentiran da igra na boku, nedovoljno snažan i skočan da igra pod košem. I što je još najgore, bez šuta da posluži kao pick & pop oružje.

326. ANDRIS BIEDRINS (Warriors), -13 bodova

Kao skakač još uvijek može opravdati rolu trećeg centra, ali njegova je karijera nestala u plamenu, ozljede i strah od slobodnih bacanja nekada čvrstu peticu pretvorili su u hrpu beskorisnog mesa.

327. NORRIS COLE (Heat), -14 bodova

Combo zujalica bez učinka koja isključivo gleda vlastiti šut.

328. CHRISTIAN EYENGA (Magic), -15 bodova

Napunivši roster igračima ovakvog profila Magic se ne mora brinuti za lutriju dogodine - Eyenga je solidan atleta na boku koji se ne boji napasti obruč. Problem je samo u tome što nema pojma što napraviti jednom kada dođe do njega.

329. RYAN HOLLINS (Clippers), -16 bodova

Mršavi dugonja koji u idealnom matchupu može zabiti dovoljno zicera i zalijepiti poneku bananu kako bi opravdao minute trećeg centra.

330. BYRON MULLENS (Bobcats), -17 bodova

Još jedan mršavi dugonja koji može skočiti i ima meku ruku u reketu, ali koji ubija vlastitu vrijednost suludom količinom ispaljenih dugih dvica koje jednostavno nije u stanju zabiti.

331. SAŠA PAVLOVIĆ (Blazers), -17 bodova

Totalni anti-euro igrač. Dok za većinu Europljana možemo reći kako su fini tehničari koji izbjegavaju kontakt, Sale je totalna suprotnost - on je od kontakta napravio karijeru, a finu tehniku nema ni u tragovima.

332. DARKO MILIČIĆ (Celtics), -17 bodova

To što ga je još jedna franšiza s gađanjem odbacila, Celticsima nije bilo dovoljno upozorenje. U doba u kojem se liga okreće sve pokretnijim postavama i u kojem spori centra imaju prolaz samo ako su u stanju donijeti plus element na parket, oni su potpisali tešku peticu koja ima skakačke brojke beka, realizatorske učinke bočnog stopera i obrambeni utjecaj combo-beka.

333. ROYAL IVEY (Sixers), -18 bodova

Solidan obrambeni igrač koji može u kratkim epizodama odigrati ulogu stopera na protivničkom playu, ali nikako nije rješenje za back-up jedinicu. Sixersi će morati pronaći ozbiljniju opciju kroz kamp ili neki trade.

334. DESHAWN STEVENSON (Hawks), -18 bodova

Još uvijek može biti žilav obrambeni bočni igrač na par minuta, ali napadački je dno dna.

335. TRAVIS OUTLAW (Kings), -18 bodova

Fascinantna priča, stvarno bi bilo zanimljivo saznati kako je jedan kvalitetan atleta i opasan strijelac iz dana Blazersa odjednom, i to u 26-oj godini, nestao s lica zemlja i pretvorio se u ovu beskorisnu masu.

336. TYLER HONEYCUTT (Kings), -19 bodova

Obzirom na mali uzorak rano je za otpisati ga kao potencijalnu 3&D opciju, ali brojke u rookie sezoni su bile kriminalne u svakom pogledu.

337. TRAVIS LESLIE (Clippers), -19 bodova

Zanimljiv slučaj - Leslie nema šut za igrati beka, ali ni visinu za krilo. Iako bi mu obzirom na skočnost i atleticizam upravo uloga trojke najbolje odgovarala. Nažalost, tržište je puno atleta visokih 2 metra bez izrazitih vještina.

338. JOHAN PETRO (Hawks), -20 bodova

Drvo bez ruku u napadu, ali solidan skakač u obrani. Ipak možda malo nategnut kao peti visoki.

339. RONNIE PRICE (Blazers), -21 bodova

Dame i gospodo, s ovim čovjekom Blazersi kreću u novu sezonu kao svojim back-up playom. I to u godini u kojoj im je prvi play rookie upitnih kvaliteta poznat po tome što prvi gleda vlastiti šut. Price je toliko očajan šuter i kreator da teoretski ne bio smio imati mjesto u ligi niti kao treći play.

340. JOEL PRZYBILLA (Bucks), -22

Veće su šanse da se umirovi tijekom godine nego da završi sezonu. Ozljede su učinile svoje, nekadašnji sjajni bloker je danas nevidljiv u obrani, a i kao skakač je osuđen prvenstveno na one lopte koje mu padaju u ruke.

341. KEITH BOGANS (Nets), -23

Još jedan veteran kojega su Netsi pronašli na groblju, nekada solidan obrambeni igrač Bogans je epizodom u Bullsima pokazao da su najbolji dani odavno iza njega.

342. EARL CLARK (Lakers), -23

Tweener bez šuta, pozicije i vještina.

343. JAMAAL TINSLEY (Jazz), -24

Isto kao i Watson - još uvijek može baciti dobar pas, ali na sve drugo zaboravite.

344. MATT CARROLL (Bobcats), -29

Bobcatsi imaju samo jedan cilj - opet imati najgori score u ligi. To je jedini razlog zašto nisu amnestirali Carrolla već ga i dalje drže na midlevel ugovoru iako se radi o uvjerljivo najstarijem 30 i nešto godišnjaku na planeti (kad ga vidiš u akciji, pomisliš da gledaš ligu veterana i samo čekaš da od nekuda iskoče Čutura ili Naglić).

345. LUKE HARANGODY (Cavs), -30

Cavsi imaju sličan plan kao i Bobcatsi i Magic, to je jedino objašnjenje zašto su opet dali mjesto na rosteru bijelom bratu bez skočnosti i brzine koji je u ligu ušao kao šuter i potencijalna pick & pop opasnost na četvorci, da bi se pretvorio u NBDL igrača koji iz igre ubacuje 37%.

346. LANCE STEPHENSON (Pacers), -31

Larry Bird je čudan tip, a ništa to ne dokazuje kao primjer Stephensona, propale srednjoškolske i NCAA zvijezde čiji atleticizam i fizikalije su pokopani ispod mizernog košarkaškog IQ-a i sklonost krivim životnim odlukama. Možda je Larry samo htio pružiti šansu malome gledajući u njemu još jednu žrtvu sistema, ali nakon što u dvije sezone ovaj nije iskoristio ni jednu pruženu priliku, ne bi me čudilo da ga nova uprava otpusti još tijekom trening kampa.

347. JASON COLLINS (Celtics), -33

Ogromni ormar koji se još uvijek zna gurati u obrani, klasični post obrambeni igrač bez ikakve vještine s košarkaškom loptom. Ali, barem ga dobijete za minimalac.

348. JEREMY TYLER (Warriors), -34

Klinac se tek uči košarci, problematičan slučaj koji je preskočio NCAA i kojega su nakon godinu dana u Japanu prigrlili Warriorsi. Ima visinu i masu, ako nauči igrati košarku možda se razvije u nešto više od smetala u reketu.

349. LUKE BABBITT (Blazers), -35

Ima meku ruku i zabit će svaku otvorenu tricu koja mu se ponudi, problem je samo što se nije u stanju otvoriti. Bonner i Novak su ne samo veći i snažniji od njega, nego i brži. Jasno, bez obzira što je rupa oko koje je teško složiti igru, ipak ima taj jedan izuzetan plus koji će ga još neko vrijeme održavati na radaru.

350. TREY THOMPKINS (Clippers), -35

Visokih kakvih ima na bacanje, bez atleticizma za čuvati brze protivnike, bez snage za suprostaviti se jačima.

351. MARCUS MORRIS (Rockets), -37

Tipičan primjer tweenera. McHale bi mu još i oprostio što nema poziciju, ali nedostatak vatre i košarkaškog IQ-a sigurno neće.

352. JOSH SELBY (Grizzlies), -37

Selby je presitan da bude pravi combo strijelac, a nema pojma što je to playmaker. Šuterski je briljirao na ljetnoj ligi, ali to sve govori o ljetnoj ligi - ona je puno bolji pokazatelj kako bi netko mogao igrati na nižoj razini poput Eurolige ili NBDL-a, negoli u NBA.

353. DESAGANA DIOP (Bobcats), -38

Konačno ulazi u zadnju godinu svog očajnog, napuhanog ugovora. Nakon toga se valjda prestaje baviti košarkom iako nikada ne znaš s ovim teškim centrima, kao da uvijek naiđe neka žrtva koja misli da mu roster nije kompletan ako na njemu nema čovjeka visokog 215 i teškog 150.

354. NOLAN SMITH (Blazers), -38

Combo-bek na NCAA razini, u rookie sezoni Nolan je poprilično jasno dao do znanja da je ova konkurencija za njega ipak previše i glede fizikalije i glede talenta.

355. CORY JOSEPH (Spurs), -40

Spursi se rijetko kada zeznu, ali izgleda da su ovaj put totalno promašili. Joseph nije materijal za NBA playa, a šuterske i obrambene brojke su mu toliko mizerne da se čini nemogućim pronaći mu korisnu ulogu.

356. JAMES WHITE (Knicks), -41

Veteran koji se vraća u NBA nakon godina izgnanstva kao i dalje izuzetan atleta za beka, ali i kao poprilično loš košarkaš u svim fundamentalnim dijelovima igre.

357. JEREMY PARGO (Cavs), -44

Pargo je lani u sezonu ušao kao prvi back-up Memphisa, da bi tijekom godine pao na četvrto mjesto iza Mayoa i Arenasa. Od njegovih šuterski očajnih partija gore su bile samo gomile izgubljenih lopti.

358. DARIUS MORRIS (Lakers), -48

Rookie nije dobio previše prilika, a i u ono što je dobio nije se snašao. Jasno je i zašto - Morris i na sveučilištu nije bio ništa posebno kao atleta i kao šuter, ali je dominirao izuzetnom masom za playa. Solidan asistent, ali bez NBA fizikalija i šuta teško da će se u dogledno vrijeme izboriti za minute back-up playa ili combo beka. U Europi bi bio general u stilu Aciea Lawa.

359. JUSTIN HARPER (Magic), -48

Izuzetne fizikalije za trojku, ali dok god ne uspijeva pogoditi ništa ni iz vana ni iz reketa - uzalud mu.

360. LUKE WALTON (Cavs), -51

Iako i u svojim limitiranim minutama još uvijek stigne pokazati da ima osjećaj za asist, Luke je totalno uništen fizički i prvenstveno služi kao ugovor, a tek zatim i kao nepokretno tijelo.

361. LAZAR HAYWARD (Thunder), -56

U NCAA vodama njegov nedostatak brzine i talenta dao se sakriti u ulozi visokog strijelca s poludistance, ali u NBA nema mogućnosti za nešto slično. Čovjek je trojka koja bi zbog nedostatka dometa, ali prije svega energije (skakačke i obrambene brojke su mu dno dna za igrača unutarnje linije) teško igrala značajniju ulogu i u Euroligi, a kamoli u NBA. Karijeru može zahvaliti Davidu Kahnu koji mu je izborom u prvoj rundi osigurao nekoliko garantiranih godina i NBA mirovinu.

21Jan/124

RUNNING WITH THE PACK G15

Posted by Gee_Spot

Da mi je netko rekao da će Wolvesi dobiti utakmicu u kojoj su Ricky Rubio i Kevin Love gađali 1-11, odnosno 5-16, lijepo bi mu rekao da nađe zajebavati nekoga drugoga. Samo, i ovakvi pothvati su mogući kada igrate bez obezglavljene momčadi kojoj bez Chrisa Paula za volanom na dresu piše "Lutrija" umjesto "Clippers".

Znakovi nisu bili dobri za domaćine od samog početka. Prvo, manjak Paula na parketu znači da je uloga Del Negra u vođenju momčadi povećana. Drugo, nedostajao je i Caron Butler, a to znači da punu minutažu dobiva beskorisni i nevidljivi Ryan Gomes. Da priča uz napetu radnju dobije i specijalne efekte, pobrinuli su se Billups (koji je nakon dvije brze osobne prosjedio prvo poluvrijeme) i Mo Williams (koji je zaradio isključenje).

Williams je na trenutke djelovao nazaustavljivo (21 koš samo u prvom dijelu) i njegov šuterski učinak nije bilo moguće nadoknaditi, jednostavno ova momčad je pretanka da samo tako odradi posao bez troje od šest najvažnijih članova rotacije. Chauncey je uzeo stvar u svoje ruke, održavao nekakvu prednost, ali nikako ne treba zanemariti silovanje lopte u završnici. I to dolazimo do najvažnijeg razloga zašto je Paul nezamjenjiv.

Da je CP3 bio na parketu, njegov ulaz završio bi najboljim mogućim rješenjem u tom trenutku. Ponavljam, najboljim. Dakle, nebitno bi li se odlučio na šut ili dodavanje otvorenom suigraču, Paul bi dao momčadi šansu. Čim je Billups uzeo loptu u ruke, znali smo što slijedi u završnici, napad za napadom možete zaboraviti na drugu opciju. Upravo je Chaunceyev neuspio pokušaj iznuđivanja faula Wolvesima dao šansu za pobjedu.

Wolvesi su lovili i lovili prednost cijelu večer, na kraju su došli do zaslužene pobjede samo zbog više srca i više pameti. Rubio je bio očajan šuterski, toliko airballa natjeralo bi valjda i jednog Nicka Younga da zastane prije nego potegne sljedeći put. Ali, Ricky nije posustajao, svaki puta kada je bio slobodan opalio je, što je na kraju rezultiralo tricom za izjednačenje, njegovim jedinim ubačajem na tekmi.

Jasno, sad će iz konteksta izvući to da je zabio kad je bilo najpotrebnije, ali to su besmislice. Čovjek zadnje tri utakmice gađa 5-29 što je jednostavno nedopustivo. Pitao sam se neki dan nije li njegovo pravo lice negdje između šuterske genijalnosti Stevea Nasha i potpune lišenosti šuterskog talenta Brevina Knighta, a danas mi na pamet pada nova usporedba, možda i najtočnija. Jason Kidd.

Kao i Rubio i on je bio u stanju dominirati susretom u kojem bi ubacio samo par koševa iz jednostavno razloga što je bio all-round zvijer. Ricky ima fenomenalan pregled igre, izuzetan je skakač za svoju poziciju, a obrambeno je klasa za sebe. Kladim se da će kad ostavi prvi triple-double, a to će biti uskoro, usporedbe s Kiddom krenuti kao lavina. Jednostavno, nekako moraš reklamirati svoju novu bijelu nadu, a bez da ističeš kriminalnu ruku. Poanta ja pak da Rubio ima dovoljno znanja i energije da ovu usporedbu opravda.

Love je zabio pobjednički koš, ali sve u svemu odradio je još jednu suhoparnu utakmicu za svoje standarde, tako da su praktički jedini Wolvesi vrijedni hvale sporedni likovi. Ellington je opet imao sjajnu šutersku rolu i nametnuo se kao odlična opcija s klupe za ubuduće, Williams je opet odradio energičnih i pozitivnih petnaestak minuta, a glavni napadački oslonci bili su dvojac Darko-Pek u reketu. I mislim da to sve govori o obrani Lutrije, točnije o dvojcu pod košem Griffin-Jordan.

Njih dvoje su sjajne atlete stvarno zapanjujuće skočnosti, ali miljama su daleko od gotovih igrača. Jordan ostavlja dojam obrambenog asa kada baciš pogled na brojke, gomila blokada i solidan broj skokova, ali prava je istina da je Darko zabijao pored njega kao da je Muggsy Bogues (istina, bila je ovo jedna od onih večeri u kojima sve upada, ali za podatak da je Darko završio s 22 koša na kraju balade mora biti zaslužan i Jordan). S druge strane, Griffin se par puta pokušao spustiti leđima u reket pa je popio dvije brzinske banane od Darka.

O čemu se radi? Zar je Darko na jednu noć bio Superman? Ma kakvi, nešto puno jednostavnije je u pitanju. Jordan i Griffin su "all style, no substance". Blake je jednodimenzionalan igrač koji je opasan samo u pokretu, dok Jordan jedva da ima pola dimenzije. Da, tip je poludimenzionalan igrač koji samo blokira, i to uglavnom niže od sebe. Ne kužim u čemu je stvar, tip je ogroman, a kao da nema mišića za gurati se u reketu. Poziciono je čista nula, posebice u pokrivanju prostora. Najbolji dokaz za to je reakcija na pobjednički koš Kevina Lovea - Jordan je doslovno zaspao u ključnom trenutku utakmice. Mogu pričati o nekakvom sjajnom bloku koliko žele, ali nikakav blok te ne smije spriječiti da dođeš do čovjeka kojega trebaš pokrivati (inače poznatog po tome kako lakoćom zabija otvorene trice) prije nego je ovaj već rasparao mrežicu i okrenuo se uzdignutih ruku prema centru.

Blake nije toliko mlitav, ali nekako više vremena provodi bacajući cigle od obruča i sebe po parketu nego što radi nešto konkretno. I tako od sveučilišta, što mora pomalo zabrinjavati. Previše dribla, forsira igru licem košu i šut iz vana, a istina je da u pozicionoj košarci uglavnom ne zna što treba raditi. Osim ako ne služi kao razigravač - upravo je taj njegov odličan pregled terena razlog za optimizam, momak očito posjeduje IQ i pitanje je samo kada će naučiti usporiti i staviti ga u funkciju.

Čim je u pokretu opasan je, sad samo treba nekako naći načina da ga se što manje dovodi u situacije da zastaje, odnosno da se u organiziranom napadu što više upotrijebe njegove dobre strane (razigravanje s vrha reketa, ulaz), a manje loše (šut). Mislim, tip gađa slobodna malo bolje od Howarda, a poteže s poludistance kad god se sjeti. Zar to nije malo bezobrano? Ako ne možeš zabit slobodno, zašto misliš da možeš pogodit šut iz vana?

Inače me stvarno nije briga za all-star utakmicu, jasno mi je da na njoj nužno ne nastupaju najbolji nego oni s najboljim marketingom iza sebe. Takva su, nažalost, pravila igre. Ali, upadne li Griffin u početnu petorku s ovakvim shvaćanjem igre, to je stvarno trevestija. Kao da klinca koji je tek prohodao pošaljete na maraton.

9Nov/1010

WEEKLY PICK ‘N’ ROLL

Posted by Gee_Spot

Vikend u Zagrebu je, osim fenomenalnog koncerta Teenage Fancluba, donio i predoziranje košarkom koje je kod različitih pojedinaca izazvalo različite reakcije. Sickre je tako odlučio redovno pisati svoj osvrt na ligu, a Emir također namjerava svaku misao o Bullsima pretočiti u post. Ja pak nakon 8 tekmi u 24 sata i još toliko kratkih pregleda samo gledam kako izbjeći NBA.

Šalim se, naravno. Sudar Bostona i OKC-a se pažljivo motrio, kao i Atlanta protiv Knicksa, ali pisanje nije išlo. Kako me Emir ima namjeru napasti zbog odstupanja od obećanja da će svi tjedni osvrti biti spremni za vikend, dopustite da iznesem obranu.

Dakle, nakon dolaska sa ZG vikenda u subotu navečer sjeo sam za komp i guštao u rođenju Evana Turnera. Zanimljivo, do toga je došlo baš u utakmici u kojoj je Iguodala izostao zbog ozljede. Bez Iggya, koji se trudi biti playmaker i igrati nesebično, ali koji pri tome potpuno privatizira igru i uštopava suigrače (nešto kao i LeBronj u Clevelandu nekada, samo što LeBronj nikada nije imao Turnera pored sebe), Evan je briljirao.

Sjajan šut s poludistance, tečnost i točnost pasova, besprijekorno kretanje bez lopte, sjajna obrana. Totalni all-round. U kombinaciji Evana s opet živim Eltonom Brandom (ruka opet sluša, nije sad Elton odjednom dobio nove federe, ali onaj sjajni zglob opet zabija suze s poludistance) te eksplozivnim bekovskim dvojcem Holliday - Williams, Sixersi su izgledali kao momčad koja se ima čemu nadati.

Mada, pobjeda protiv očajnih Knicksa teško da može biti neko značajnije mjerilo. O Knicksima mogu reći samo jedno - kada vam je Amare najveći fajter na rosteru, to teško da može biti garancija uspješne sezone.

Uglavnom, u ponedjeljak sam se digao ranije pogledati snimku Bostona i Oklahome (o čemu malo više kasnije). Nakon toga sam doručkovao, poigrao se s Dragom, Davorom i Boškom, odradio trening i stretching, a kada je došlo vrijeme za pisati jednostavno mi se nije dalo. Odgledao sam zadnje dvije epizode ''Treme'' i otišao na posao kao sretan čovjek. Da ne govorim da sam na poslu cijelo vrijeme slušao WWOZ.

Nakon toga dođem doma, a na televiziji Gargamel u novoj epizodi Latinice. Neka legenda optužuje Bandića okružen desetcima registratora, sjajni prilozi plus ekskluzivni snimci. Nisam oka maknuo s monolita, priznajem - kriv sam. Poslije nisam imao snage za ništa drugo osim nekoliko stranica ''The Empathic Civilization'' profesora Rifkina i san.

Dodaj da sam radio jutros, da sam nakon dolaska s posla slagao playlistu po svježim set listama Drive-By Trukcersa i pitam ja tebe, Emire, kad sam mogao prije, kad?

ŠKOLA

Da li se to samo meni tako čini ili je sezona stvarno fantastično krenula? Obično početak bude njonjav, kilav, takav da jedva čekamo nekakav trade ili playoff. Ono, uživamo u omiljenim igračima, u sudarima sjajnih ekipa, ali trenutno imam osjećaj da, koju god utakmicu stavio u player, ne mogu proći ispod graničnog remek-djela.

O čemu se radi? Pa ako mene pitate, stvar je jednostavna - liga je krcata. Pazi, trenutno imamo dvije uber momčadi koje su na jednoj drugoj razini (Lakersi i Celticsi), provjerene kvalitete koje ne idu nikamo (Utah, Orlando, Spursi, Mavsi) i, da je sad ne bi započeo nekakav mini power ranking, uopće gomilu ekipa koje imaju čime ciljati na više od polovičnog učinka.

Pogledajte samo ovaj ludi Zapad - ne samo što Warriorsi i Grizzliesi djeluju kao sjajne momčadi koje su napravile korak naprijed, već odjednom i Hornetsi djeluju kao da su zajedno godinama, a Clippersi i Kingsi plivaju u talentu koji svaku večer može nekoga doći glave.

Da nije ovoga nesretnog Istoka i Minnesote, bila bi ovo valjda jedna od najzanimljivijih NBA sezona ikada. Šteta što se ova sjajna priča dogodine neće nastaviti zbog lockouta (šalim se, šalim se - barem se nadam da se šalim).

Ukratko, poanta je da kvaliteta i kvaliteta u spoju daju - kvalitetu. To je ono što NBA košarku oduvijek razdvaja od svih drugih sportova. Samo u NBA ćeš uvijek dobiti sjajnu utakmicu kada spojiš dva kvalitetna suparnika, a kako je barem 20 momčadi kvalitetno, ispada da su dobre utakmice na sve strane. I jesu. Zato - gledajte, ljudi, gledajte!

Nego, da se vratim na podnaslov. Pod škola mislim na lekcije koje su Lakersi i Celticsi očitali mnogima već na startu, ali nigdje tako izraženo kao u ovim nedjeljnim utakmicama u kojima su Lakersi rastavili Blazerse na proste faktore, a Celticsi pokazali Thunderu da nije sve u mladim nogama, nešto je i u glavi.

O Oklahomi nemam previše toga reći, ovaj loš početak za njih je tek prva prepreka na do sada uglavnom ružičastom putu i kada se priberu bit će opet opasni. Mislim, trenutno ne igraju čak ni dobru obranu, a to je minimum koji moraju odraditi. Ne sumnjam da će Brooks ukazati na taj problem i da će sve vrlo brzo na tom dijelu parketa izgledati bolje, ali napadački problemi su nešto dublji.

Durant trenutno nije u sjajnoj formi, ali ukazati samo na to značilo bi da smo totalno promašili poantu. Razlog zašto Thunder ovako šteka u napadu je taj što još nisu shvatili da nije dovoljno dati samo po 30 lopti Westbrooku i Durantu (i još njih 15 Greenu) nego da treba ispucati tih 75 lopti u najboljim mogućim situacijama. Bez obzira uzeo ih Harden, Ibaka ili Krstić.

Za razliku od lani kada su još uvijek bili sirovi, ali kada su utakmice otvarali pick 'n' pop akcijama za Krstića, a nastavljali izolacijama za Hardena, Thunder ove godine djeluje kao privatna prćija Westbrooka i Duranta. Momci siliju li ga siluju, umjesto da se opuste. Jer, nakon što Krle The Stolica zabije dvije suze i nakon što Harden Kriv Sam Što Je MBV Zadnji U Fantasy Ligi zabije prvu tricu, i njima će odjednom biti lakše jer će im ostati više prostora. Nema ništa lakše za braniti od 1 na 5 probijanja, bez obzira kakva atletska čuda fizički bili i Russell i Kevin.

Blazersi su pak totalna suprotnost. Dok je Oklahoma tek osjetila prve kapi kiše, nad Blazersima su već godinama crni oblaci. Iz kojih šiba tuča. Ova generacija je, bojim se, prošla točku bez povratka. Ne vidim više ni jedan scenarij u kojem Greg Oden može biti nositelj pod koševima, a bez njegove dominacije pod obručima plan se raspada. Ne zaboravite da je Greg Portlandu trebao biti ono što Durant Oklahomi, odnosno da su tako razmišljali kada su ih draftali jednoga za drugim.

Camby je sjajan košarkaš, jedan od onih koji bi defaultu moraju igrati u playoff momčadima (stvarno, Stern bi trebao donijeti pravilo po kojem korisni veterani koji znaju sve o košarci i koji su svjesni svoje uloge ne parketu ne smiju gubiti vrijeme u lošim ekipama kako je to Camby radio u Clippersima ili kako sada trunu Nocioni, Hinrich ili Captain Jack, da ne nabrajam dalje), ali Camby nije drugi čovjek.

To definitivno nije ni jadni Andre Miller, obilježeni krivac, igrač koji je to što jeste, ali igrač čije kvalitete od prvoga dana nisu prihvaćene u Portlandu jer su iz ritma izbacile njegovo veličanstvo Brandona Roya. Što me dovodi do ključnog momenta, a taj je sljedeći - čime je to Brandon Roy zaslužio takav kredit?

Postavimo stvari realno. Roy je fantastičan old-school košarkaš, idol svima nama koji u košarci cijenimo nesebičnost, kreativnost, igru glavom. Uspjeh usprkos tome što nisi ni najbrži, ni najljepši, niti najviše skačeš. Brandon Roy je poput naših očeva, čovjek koji je sve stvorio sam, svojim rukama. Brandona Roya je lako voljeti.

Međutim, Brandon već dugo grinta kako ne može s Millerom. Sad, da je nešto slično izjavio neki drugi igrač, npr. jedan Arenas, sa svih strana bi ga napali kako je dno, razmaženi bogataš, bla bla. Kako ponekad znamo biti licemjerni. Wade i LBJ tek su krenuli na svoje putovanje i ma kako im čudan bio početak, u startu su dočekali jedan drugoga raširenih ruku. Pokušat će.

Roy Milleru nije dao šansu. Blazersi su čudna ekipa, mlada a veteranska, zarobljena u McMillanovom militarističkom maršu i Royevim tako ozbiljnim potezima za tako mladog čovjeka koji je rano morao odrasti. Miller se možda nije uklapao u to, ali Miller je dobar košarkaš. Kad je već doveden, trebalo mu je omogućiti da uspije.

Ovako, niti on niti Roy ne daju ni pola od onoga što mogu. Roy se previše bavi razmišljanjem o tome kakve su stvari mogle biti, umjesto da se koncentrira na ono što mu je pred nosom. Kao što kaže ona mudra izreka, život je ono što ti se dogodi dok planiraš druge stvari. Dok Roy čeka slobodu bez Millera ili život bez ozljeda, prolaze mu najbolje godine. Brandone, osvijesti se. Igraj košarku. Ne treba ti lopta non-stop da zabiješ deset koševa, odigraš obranu, skačeš. Ne krivi druge za ono što ti se događa, ne budi jebeni Giriček. Budi ono što jesi - igračina.

RUŽA

Čekaj, koji je ono bio Derrick Rose na ESPN-ovoj listi najboljih fantasy igrača? Što kažete, pedeset i neki? A u kojoj je rundi planuo u fanasy ligi ispodobruca? U prvoj? Mislim, nije da nešto impliciram (a još manje želim nekom nesretnom američkom geeku uzeti posao), ali neki ljudi se stvarno pre-ozbiljno shvaćaju. I onda još imaju muda napisati knjigu poput ''Kult Amatera'' (o njoj više idućih dana).

Rose igra na jednoj suludoj razini, ali Noah je još bolji (ako je to moguće). Meni je jednostavno nevjerojatno da Bullsi igraju ovako dobro i smisleno u napadu nakon samo jednog kampa s novim trenerom Thibodeauom. OK, Thibo je obrambeni guru, obrana ne funkcionira (ali hoće), tako da je teško njemu pripisati sve zasluge, ali Bullsi su u napadu ekipa s glavom i repom.

Bilo da Rose probija (njegov ulaz, kočenja, okret za 360 i polaganja postali su mi omiljeni individualni potez jednog NBA superstara), bilo da Noah igra na vrhu reketa ili da Korver istrčava iz blokova (u akcijama kao precrtanim iz bilježnice Jerrya Sloana), ova momčad više ni malo ne podsjeća na Vinnievu eru.

CRTICE

Izgleda da se Stan Van Gundy konačno odlučio premjestiti Rashardov leš s četvorke na trojku kako bi otvorio više minuta igračima s pulsom poput Ryana Andersona i Brandona Bassa. Sad, obzirom da je u pitanju jedan Van Gundy, moguće da se radi samo o privremenom potezu, ali za dobro Orlanda nadam se da su dani Q Richa u petorci prošlost. Kao što je prošlost i nekadašnja komentatorska veličina Jeffa Van Gundya, koji se toliko sramoti svakom novom izjavom da sumnjam kako će ikada više dobiti priliku za trenerski posao.

Tri ekipe na Zapadu u kojima najviše uživam su trenutno Warriorsi, Grizzliesi i Rocketsi. Sjajne momčadi stavljene u sisteme koji im potpuno odgovaraju, ali nažalost svaka s po jednom kritičnom manom koja će ih na kraju koštati glave. Warriorsi imaju prekrasnu petorku, ali nakon nje - suša. Mislim, podatak da Vlad Radmanović i dalje tetura po NBA parketima na 20-ak minuta dovoljno govori o tome koliko su očajni. Memphis ima sličan problem - makni fenomenalnu prvu petorku (ne znam dokle će ovo trajati, ali nastave li igrati ovako nesebično i timski, natjerat će me da ih zovem mini-Celticsima - čak više nema potrebe za igrati preko Gasola, jer sva petorica su uvijek spremna razigrati se međusobno) i ostaje ti jedno veliko ništa. Rocketsi pak mogu zabiti koliko žele, ali pod košem imaju rupu veličine Sanaderove crne duše. Mislim da bi im i Bagarić više pomogao zatvoriti je nego što su to u stanju Yao Pravila Pravila Da Bi Momčad Udavila, Brad Mumija Miller ili Jordan JoJoHill. Šteta, jedan od njih morat će otpasti, ali za utjehu - Sunsi su u još gorem stanju, a izgleda da je i Steve u izlogu. Orlando, što čekaš?

Čisto usput da kažem - Steve je u prvih pet utakmica propustio doći do deset asista. Ne, nije to znak da je ostario, već da je okružen smrtnicima. Kad Hedo puca cigle, nije lako doći do tog desetog asista.

Kad sam već kod čudnih podataka, ima li čudnijeg od ovoga - Brook Lopez (djevojačko Scalabrine) u zadnje dvije tekme skupio je 8 skokova za 60 minuta igre. O šutu 8-33 da ne govorim.

Ipak, ima i luđih brojki. Npr. tri unutarnja igrača Wolvesa u prosjeku su birana trećim pickom (Love 5., Beasley i Darko 2.). Rekli bi, ima budućnost ta Minnesota. He he. Darko Legenda ipak je u nečemu car - nitko nema luđu statistiku. Centar od 213 cm iz igre gađa 23% (9 od 39) i doslovno ima duplo više blokada nego ubačaja iz igre. S 19 bananerosa treći je bloker lige. Naravno, kad vidiš Ridnoura kako šetka, Darkove cigle i Beasleya uopće kao pojavu, dođe ti da zahvališ Svevišnjem što ne živiš u Minnesoti i ne moraš trpiti Davida Kahna. Ova momčad je jednostavno ridikulozna.

Za kraj pozdrav jednom čangrizavom starcu. Joe Johnson, nažalost, više ne prolazi test Clinta Eastwooda. Čovjek mora biti svjestan svojih ograničenja, a Joe se ne želi pomiriti s istinom da je u Atlanti danas manje važan nego Al Ultimativni Cooler Horford i Josh Ultimativni Stoner Smith. Jedan drži momčad svojom neprikosnovenom psihičkom ravnotežom, drugi svojom nepodnošljivom lakoćom loptanja pod obručima®. Jedino što Johnson ima za ponuditi, a da je veće od ičega što imaju ova dva genijalca, su ogroman ego i ogroman ugovor. Možeš pucati 30 lopti svaku večer Joe, ali za pobjedu su važni Al i Josh. Pomiri se s tim. Mislim, tako povučen, bezličan čovjek, a u biti tako egocentričan. Bljak.

3Oct/104

WOLVES

Posted by Gee_Spot

''Michael Beasley is a very young and immature kid who smoked too much marijuana and has told me that he’s not smoking anymore”
- David Kahn

"With us, Darko was like manna from heaven. I mean, he's 7'1", he moves fluidly like a forward and I haven't seen a big man pass like him - he really does pass like Vlade.''
- David Kahn

SCORE: 14-68
PRVIH 5: mislite da ih zna i Kurt Rambis?
5 ZA KRAJ: Flynn, Johnson, Brewer, Beasley, Love
MVP: Kevin Love
LVP: David Kahn

Nisam ni započeo post o Wolvesima, a već me dvije stvari izbacuju iz takta. Prvo, umjesto jednog citata po momčadi, morao sam napraviti iznimku i staviti dva jer David Kahn to jednostavno zaslužuje svojim potpunim ignoriranjem razuma (a i nije bilo lako izabrati koji je bolji). Druga stvar koje mi smeta je to što sam gotovo siguran da sam pretjerao s ovih 14 pobjeda, Wolvesi imaju šansu kakva se ne pruža često - srušiti rekord Sixersa iz sezone 72/73 od 9 pobjeda. Na kraju sam se odlučio za ovu nešto veću brojku samo na račun Kevina Lovea i nešto duže klupe nego lani.

Samo, kad se sjetim onih lanjskih 15 pobjeda i načina na koji su igrali drugi dio sezone, tog potpunog kaosa koji je vladao na terenu i okolo njega, pa kad se još podsjetim da je na čelu kluba Kahn svih khanova, da su slabiji za Jeffersona usprkos svim pridošlicama te da Kurt Rambis nije implementirao ni mimimum sistema kojega je zamislio (a i da je, ionako opet mora iz početka obzirom na promjenu pola momčadi), nekako mi se brojka 8 čini realnijom od 14.

Kada gledaš ovaj roster i pokušavaš na njemu uočiti prednosti, samo ti jedna upada u oko - s ovoliko centara koje je prikupio Kahn, barem skok bi trebao funkcionirati. Doduše, Darko Miličić i Nikola Peković za sada to garantiraju samo na papiru, ali Kevin Love može uz poštenu minutažu sam držati momčad iznad vode u tom segmentu.

Love je danas praktički jedini dokazani NBA talent na rosteru, a to sve govori o tome koliko je ova momčad sakata po pitanju potencijala. Rookie Wes Johnson svakako ima sve potrebno za biti igračina, uz gomile prilika možda bude i bolji od očekivanoga (a možda ga potreba da igra 1 na 1 iz sjajnog timskog igrača kakav je bio na Syracuse pretvori u još jednog NBA statističara). Michael Beasley je u dvije sezone pokazao da može zabiti, ali isto tako da nije u stanju biti nositelj igre u nijednoj ulozi. Bez ikakve konstante u igri i pristupu igri, osuđen je na ulogu strijelca s klupe, a izbjegavanje fizičke igre pod koševima dodatno mu otežava put do minuta.

Corey Brewer je dodavši šut na igru oslonjenu na atletiku i obranu postao solidan NBA igrač, nešto kao Martell Webster, za kojega je Kahn u Portland poslao 16. pick ovogodišnjeg drafta. Kad dodaš da je Wes Johnson isti takav swingman koji može zabiti otvoreni šut i odigrati solidnu all-round košarku, ispada da Minnesota ima sasvim solidnu rotaciju na pozicijama 2 i 3. Jedini problem? Nema nikakvu raznovrsnost (Wayne Ellington i Lazar Hayward kao preostali bek-šuter i malo krilo nisu ni izbliza spremni pomoći).

Radi se o tri slična igrača koji ne donose ništa novu u igru, posebice ne u segmentu kreiranja šuta za sebe ili druge, a nedostatak kreacije je i inače najveći minus ovog rostera bez talenta. Stoga, prilikom slaganja ovakve ekipe u kojoj nema playmakera, obično ključnu ulogu igra sistem. Međutim, Rambisovi pokušaji da instalira trokut napad lani su pali u vodu, a teško da će se nastaviti obzirom na neadekvatni roster na kojem jednostavno nema dovoljno potrebnih sastojaka da bi se napravila ikakva koncepcija, a kamoli uveo Winterov napad koji zahtjeva od igrača konstantno prepoznavanje situacija na terenu.

Najgore od svega je što osim manjka talenta dolazi i do zagušivanja na određenim pozicijama. Osim što će Johnson, Webster i Brewer uzimati jedan drugome minute, slična situacija čeka Lovea i Beasleya. Beasley definitivno ne može igrati ništa osim četvorke, a s njim u toj ulozi spominjani skok kao glavno oružje postaje upitan. Također, Love na petici jednostavno nije dovoljno jak i skočan da odradi išta u obrani, dok bi se u napadu sa sidrenjem pod košem ubile sve njegove dobre strane.

Što nas opet dovodi do podjele minuta, koja neće koristiti nikome. Mislim, jedan od razloga zašto je Jefferson prodan u bescjenje je taj što se dokazalo da ne može funkcionirati s Loveom. Dovođenje Beasleya ne mijenja ništa jer opet dovodi do sličnog problema (dapače, u pitanju je i gora kombinacija jer Big Al je barem imao post igru, dok i Love i Beasley funkcioniraju jedino okrenuti licem košu gdje mogu koristiti meku ruku, odnosno eksplozivni prvi korak). Osim ako u Minnesoti stvarno ne misle da većinu minuta na petici između sebe podijele Darko, Peković i Kosta Koufos. Čemu to vodi kada ova tri balvana ne mogu garantirati solidne igre u reketu čak ni u Euroligi?

Dobro, treba priznati da je Darko završnicu sezone u Minnesoti odigrao pristojno i da je u tom kratkom periodu dokazao da može biti back-up centar za nekih 15-ak minuta po utakmici. Ne možemo reći ništa ni o Pekoviću dok ne vidimo kako će reagirati na kaotični kontekst u kojem se nalazi i NBA igru koja će mu se u početku zasigurno činiti poput ubrzanog filma. Problem je samo što ova momčad od Darka ne traži da bude back-up već da nosi momčad (lani su pokušavali igrati preko njega na visokom postu, ne bi li tako dobili barem jednog playmakera u ekipi, što je uglavnom izgledalo smiješno), isto kao što neće imati vremena razviti Pekovića, već će ga odmah baciti u vatru (ako je lani nesretni Pecherov uporno dobivao šanse na petici usprkos tome što je od početka bilo jasno da igrom ne pripada u NBA, nema sumnje da će masno plaćeni balvan imati prilike dokazati što ne-zna).

Kako je instaliranje Darka u momčad došlo uz završnicu u kojoj je momčad slučajno dobila 2 puta u 30 utakmica, nikako mi nije jasno po kojoj logici i procjeni igara su se vodili kada su mu nudili produženje ugovora. Kad još dodaš da je Koufos već jednom nogom u Europi jer je dokazao da ni talentom ni srcem nema što raditi u profesionalnoj košarci, ispada da bi negdje oko nove godine u petorku mogao uskočiti Anthony Tolliver, tipični plaćenik s rubova lige, koji se lani kroz minutažu u Warriorsima dočepao statistike koja mu je donijela ugovor u Minnesoti.

Tolliver nema ni tijelo ni instinkte da bi držao sredinu, ali barem ima ruke i aktivan je oko koša te bi se iz programiranog petog visokog ni kriv ni dužan vrlo brzo mogao naći u ulozi startera. Što me opet dovodi do Lovea. Ova sezona je prekrižena i prije starta, ali ako ičemu može poslužiti to je afirmaciji Lovea kao igrača i kao lica franšize. Za to mu momčad jednostavno mora omogučiti maksimalnu minutažu i maknuti sve potencijalne smetnje, makar to značilo koristiti Beasleya na 15-ak minuta.

Love je u onim kratkim epizodama na SP-u pokazao cijelome svijetu o kakvoj se igračini radi. Nije brz, djeluje nezgrapno, ali u skoku je eksplozivan i agresivan poput najvećih te nas ne bi trebalo iznenaditi ako bi uz punu minutažu preskočio Dwighta Howarda kao prvi skakač lige. Nažalost, čak ni usprkos sjajnom skoku u napadu nije u stanju zabiti previše zicera jer je valjda od svih dobrih igrača u NBA najskloniji blokadama, baš zato što mu treba previše da se nakon uhvaćene lopte odrazi i položi loptu od table. Kad shvati da je pametnije loptu vratiti nazad na novi napad, taj problem će se riješiti sam od sebe.

Druga dva ogromna plusa su meka ruka, koja je svake godine sve bolja i koja mu omogućuje da zabije otvoreni šut od kuda god poželi u rasponu od reketa do trice te fenomenalni prvi pas kojim poput quarterbacka pronalazi suigrače u kontri. Pametan trener bi od ovoga napravio taktičko oružje, kad imaš ovako dominantnog skakača samo trebaš zadužiti jednog beka da odmah po ispaljenoj lopti trči u napad gdje će ga Love već naći na ziceru. Ono, šanse da bude i prvi strijelac i prvi skakač i prvi asistent momčadi su poprilične ako se oko njegovih jakih strana bude gradila igra.

Doduše, tu treba dati Rambisu za pravo kada kaže da dobar dio zasluga za Loveovu učinkovitost pod koševima ide baš tome što ne igra punu minutažu, zbog čega je uvijek dovoljno svjež za igrati punom snagom. U težem ritmu, ni on ne bi mogao sumanuto skakati pod oba obruča. Ali, obzirom na ostatak ekipe, razvijati ultimativnog trećeg visokog nema smisla – valjda je vrijeme za dobiti barem jednog poštenog startera.

To što uopće pričamo kako Love ima šansu biti prvi asistent momčadi sve govori o playmakersom trojcu kojega je okupio Kahn. O povratku Sebastiana Telfaira nema se što reći, ovaj je do danas valjda svjestan da može biti presretan što mu netko uopće plaća ogromne cifre da bi glumio trećeg playa te se valjda i navikao na ulogu hodajućeg ugovora kojega se preporučeno šalje iz grada u grad. Dovođenje Luke Ridnoura, najsporijeg playa u ligi, uz suludi ugovor na četiri godine ne vodi nigdje, osim što Wolvese stavlja u poziciju da na klupi imaju skupog back-upa koji nije u stanju pomoći momčadi.

Što opet ostavlja posao organizatora u rukama lanjskog rookiea Jonnya Flynna koji se pokazao kao solidna slash 'n' kick opcija, ali ujedno i igrač kojega teško možemo nazvati produženom rukom trenera. Flynn je praktički slabija verzija Tya Lawsona, igrača kojega je Kahn lani draftirao te poslao u Nuggetse za ništa, da bi se kasnije ispostavilo da se radi o najboljem playu kojega je uopće izabrao. Doduše, kad bi popravio šut iz vana Flynn bi bio solidan bek, ali ovako je u kategoriji zujalica koje tek trebaju dokazati da imaju budućnost u ligi.

Treba biti iskren i reći da je od svih poteza za ovaj s Lawsonom Kahn najmanje kriv, jer tko je mogao znati da Ricky Rubio u glavi nije košarkaš nego maneken. Onim svojim hiperaktivnim stilom igre djelovao je kao netko tko jedva čeka istrčati na parket i trčati gore-dolje, a, eto, danas znamo da preferira šetati kako mu se ne bi pokvarila frizura. Ali, kako Ricky nije bitan za ovu franšizu uopće (nakon dvije loše godine Eurolige, pitanje je vidi li u njemu ijedna franšiza potencijal vrijedan odricanja), a kamoli sada pred početak nove teške sezone, ostavimo ga na miru. Ako ne želimo imati posla s mamom Rubio.

Za kraj bih samo naglasio ono što je valjda očito, a to je da David Kahn mora dobiti nogu pod hitno. Dvije godine konstantnih tradeova dovele su do rostera na kojem osim Lovea nema ni jednog igrača zbog kojega bi se neka momčad odrekla budućeg prvog picka. Sve što Kahn ima za pokazati je čista platna lista, koja ionako nema nikakvog smisla jer nijedan normalan free agent neće izabrati ovu franšizu i život u Minneapolisu.

Preplatiti nove mediokritete ne vodi nigdje, ali ako nisi u stanju draftati i slagati momčad oko svojih mladih igrača, dakle ako nisi u stanju primjeniti moneyball princip, ionako nemaš budućnost ni drugog izbora. Imaš kahnball koji te uči da isplatiš Darku midlevel i da dovedeš Beasleya, samo zato što ih je netko jednom izabrao visoko na draftu pa se nadaš da je taj znao što radi, ali da nije imao strpljenja. Logično, isto kao što je i logično uzeti godišnju pretplatu za Wolvese - kahnball je definitivno jedinstven događaj.

Drži se Kevine, još dvije godine i slobodan si.