ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

28Jun/1318

BURN YOUR DRAFT CARDS 2013.

Posted by Gee_Spot

Ovo već postaje tradicija - drugu godinu za redom draft je jedini NBA prijenos za koji se dižem usred noći, odnosno zbog kojega idem ranije leći. League pass me je toliko ulijenio da mi više ne pada na pamet gledati NBA utakmicu uživo (osim, naravno, ako u pitanju nisu prijenosi Raptorsa nedjeljom u 19.00 - mislim da sam prošle sezone pogledao više utakmica Toronta od Bargnania, spletom okolnosti sigurno su bili u top 10 najgledanijih LP momčadi), pa je red da barem ovim jednim datumom u godini odam priznanje dugogodišnjem ovisništvu.

NBA.tv se ove godine malo više potrudila, skupili su nešto bolju postavu u studiju od lanjske kada su totalno nepoznati tipovi po tisućiti put ponavljali jedne te iste bezvezne fraze, ali i dalje ovaj program zagrijavanja ostavlja dojam po deseti put podgrijane juhe. Nebitno, jer uskoro se na ekranu pojavljuje David Stern - jebote, pa jeli moguće da je ovo zadnji put u životu da ću gledati ovoga čovjeka kako čita imena s podija? Reći da će mi nedostajati bilo bi pretjerivanje, ali draft definitivno više neće biti isti bez njegovog sarkastičnog odnosa prema publici (iako je dobro da ide u mirovinu - kao ni prilikom proglašenje NBA prvaka, nije bio u stanju spojiti uvodne dvije rečenice bez lapsusa).

Uglavnom, kako su minute do izbora Cavsa prolazile, sve sam se više počeo nabrijavati kako ovo neće biti loša večer - ako već nećemo gledati nikakvu spektakularnu promjenu snaga u ligi (a nećemo jer nema rasnog talenta, a pickovi su toliko podjednako osrednji da ih nema smisla uopće trejdati, što umanjuje i mogućnost bilo kakvog tradea uopće), onda ćemo barem prisustvovati totalnoj neizvjesnosti. Obzirom da nitko nema pojma tko će biti prvi pick, svaki Sternov izlazak na pozornicu donijet će dašak uzbuđenja. Plus je i dovođenje komedijaša Rosea i Simmonsa da budu protuteža ogromnom egu Jaya Bilasa (koji iskreno vjeruje da je najpametniji čovjek na svijetu), a minus je angažman Shanea Battiera kao reportera iz green rooma. Ok, sve je bolje od patetike i razrokih pogleda Stua Scotta, ali jadni Shane je izgledao napetije od budućih rookiea, a taj nedostatak šarma mu baš i nije neka preporuka za buduće aktivnosti u ligi (doduše, kada pogledaš Sterna i Silvera, skužiš da je šarm manje bitan od nekih drugih karakteristika).

CLEVELAND CAVS

1. ANTHONY BENNETT

Kao što Simmons skoro reče - jebote. Ono, koliko god nitko nije imao pojma u kojem će smjeru otići Cavsi, a nije jer se do zadnjih trenutaka žongliralo s 5-6 imena, ni jedno od tih nije bilo ono Anthonya Bennetta. Koji definitivno ima talenta da se nosi s ostalima iz klase, ali čiji pedigre baš i nije zračio sigurnošću, prije svega zbog nedefinirane buduće uloge u ligi. S tweenerima nikada ne znaš, iako Bennett gotovo sigurno neće igrati na perimetru. Mislim, u ligi koja svakom prilikom bježi u smjeru niskih postava, očekivati da će netko rasnu četvorku koristiti na boku samo zato što ima mekanu ruku baš i nema smisla, zar ne? Bennett je čista četvorka, a to postavlja pitanje - što Cavsi dovraga namjeravaju? Do sada su svake godine riskirali s potencijalom, Thompson i Waiters su dokaz, ali što će sada biti s Thompsonom? Razvijati dva krilna centra u situaciji kada jasno i glasno najavljuješ borbu za playoff nema smisla. Dakle, prvi dojam je sljedeći - ako su toliko vjerovali u Bennetta da su smatrali da ga ne mogu propustiti, onda možemo očekivati kako će idućih dana Thompson napustiti grad.

19. SERGEY KARASEV

Cavsi su dobili čovjeka kojega su htjeli. Karasev je solidan pick, više 3&D potencijal u stilu Bogdanovića nego all-round u stilu Kirilenka, ali i definitivno bolja opcija od Geea, Milesa ili Casspia koje trenutno imaju na rosteru. Tako da bi ga definitivno trebalo priključiti momčadi što prije, ako ne ove, onda svakako iduće sezone nakon još jedne godine u Rusiji.

33. CARRICK FELIX

Tip se motao po top 100 cijelu godinu, atleta sličan Goodwinu, ali puno slabiji kreator i jednako nepouzdan šuter. Totalno iznenađenje, ali Cavsi očito opet idu na kocku. U drugoj rundi je sve dopušteno tako da tu nema većih zamjerki.

ORLANDO MAGIC

2. VICTOR OLADIPO

Igraju na relativno sigurnu opciju, izbor Oladipa znači da biraju čovjeka koji će od prvoga dana ponijeti dio liderskog tereta u svlačionici i koji će pristupom na treningu pomoći mladoj momčadi da što prije stane na noge. Također, ovo je dodatan znak da je Afflalo u izlogu.

51. ROMERO OSBY

Njegovo ime počelo se provlačiti tek zadnjih dana, u Orlandu su očito bili zadovoljni onim što su vidjeli na treninzima pa im nije smetalo što se radi o senioru koji je odrađivao posao smetlara čak i na sveučilištu.

WASHINGTON WIZARDS

3.OTTO PORTER

Očekivani pick, biraju lokalnog momka i možda najsigurniju produkciju ove klase od prvog dana. Plus, ne trebam ni spominjati što ovo znači za league pass vrijednost Wizardsa - trojka Wall, Beal i Porter zvuči kao fantastična jezgra, a kako su mi osobno Beal i Porter možda i najdraži igrači svojih generacija, promatrati ih kako rastu zajedno biti će dodatan gušt. Sada samo treba držati fige da dogodine ne zeznu prostor na salary capu.

35. GLEN RICE JR

Ok izbor, najbolji igrač NBDL-a zaslužio je da netko pokupi prava na njega. Iako bi Wizardsima bilo bolje da su si ostavili Woltersa, tada bi bilo nemoguće ne navijati za njih.

CHARLOTTE BOBCATS

4. CODY ZELLER

Uf. Madafaka. Ne, nije problem u Codyu Zelleru, momak je definitivno zaslužio vrh lutrije puno više od kraja prema kojem smo ga gurali zadnjih mjeseci. Ali, postaje očito da se momčadi prilikom izbora vode karakterom puno više nego potencijalom, što je u neku ruku u redu obzirom na manjak potonjega. Ok, pick Cavsa se baš i ne uklapa u ovaj trend, ali Magic, Washington i Charlotte su očito birali vojnike, ne revolucionare. Sad, koliko god Bobcatsima treba bilo kakav oblik talenta sposoban pomoći odmah i izgraditi pobjedničku kulturu, možda ne bi bilo loše da su se prilikom ovog izbora malo više zaigrali, pogotovo jer im je na raspolaganju bio i Noel.

PHOENIX SUNS

5. ALEX LEN

Ovo je dobar znak za ostatak lige, izgleda da je Gortat itekako dostupan. Što se Alexa Lena u Sunsima tiče, ovo je ok potez - Len možda bude totalni promašaj, ali, postoji šansa da se razvije i u solidnog startnog NBA centra korisnog u oba smjera. Obzirom da su Sunsi tek krenuli u rebuilding i obzirom da je draft ovakav kakav jeste, takav rizik je potpuno prihvatljiv.

29. ARCHIE GOODWIN

Dobar potez, Sunsi su u fazi kada im još jedan igrač zadatka ne znači ništa, a Goodwin ima potencijal biti nešto više.

57. ALEX ORIAKHI

Veteran, šljaker, dobar dodataka za mladu momčad kao 15-i čovjek na rosteru.

NEW ORLEANS PELICANS

42. PIERRE JACKSON

Solidan brzanac, Jackson je završio u New Orleansu kao bonus poklon od strane zahvalnih Sixersa. Možda je ovo znak da se Vasquez sprema otići u nekom drugom paketu, a možda da Pelicansi nemaju pojma što rade jer ne vidim svrhe u izboru još jednog playa, koliko god solidan bio.

Uglavnom, Pelicansi su zamalo ostali bez picka na ovom draftu onoga trenutka kada su Noela poslali u Sixerse za Holidaya. San zvan twin lampposts završio je tako prije nego je počeo, a ne scenu je stupila nova stvarnost koja kaže da će Dell Demps u roku od par godina vjerojatno dobiti nogu. Ovo je sudar novog vala GM-ova sa starom školom koja misli da su all-star nastupi i brojke sami po sebi garancija kvalitete. Ono čega Demps izgleda nije svjestan je da Holiday ne donosi puno više na parket od Vasqueza, samo što to košta oko 8 milja više. Sam po sebi ovaj trade i ne bi bio toliko loš da nije dodatka budućeg picka - odreći se izbora u prvoj rundi dogodine, u povijesnoj klasi, totalno je blesavo obzirom da Hornetsi sigurno neće u playoff, a ostati bez pojačanja kroz draft dvije godine za redom za mladu jezgru koja se još formira nikako nije dobro (istina, postoji top 5 zaštita, ali pored tankiranja koje će izvesti trećina lige, Pelikani će ionako vjerojatno dobiti pick u rasponu od 5. do 13. mjesta). Praktički, sve nade polažu u Davisovu sposobnost da privuče slobodne igrače, koja je u ovom trenutku još uvijek slabašna. A bez rasne podrške, mogla bi takvom ostati još neko vrijeme.

SACRAMENTO KINGS

7. BEN MCLEMORE

Slično kao i Pelicansi s Noelom, Kingsi su dovedeni u situaciju u kojoj nisu mogli propustiti potencijal. Kao šuter i atleta sposoban igrati obranu, McLemore bi mogao donijeti balans Cousinsovoj igri i pri tome profitirati od njegovih povratnih. Jasno, sve je to čista teorija dok ne vidimo kako će novi trener Malone posložiti momčad, ali možemo očekivati kako će McLemoreov šut igrati značajnu ulogu od prvog dana.

36. RAY MCCALLUM

Bilo je i boljih playeva, ali McCallum je najbolji šuter u ponudi.

DETROIT PISTONS

8. KENTAVIOUS CALDWELL-POPE

Iako su na raspolaganju imali Burkea, Dumars se nije odlučio pokušati pronaći novog Isiaha Thomasa. Što je u jednu ruku i logično jer bi dvojac Burke-Knight bio samo takva obrambena rupa. Kako bi izbor McColluma doveo do sličnog problema, posezanje za Caldwell-Popeom dobar je potez. Momak je pošteni swingman koji će pomoći u oba smjera, a kako će se napad ionako više vrtiti kroz Monroea nego kroz Knighta, taj manjak playmakerske iskre u postavi mogao bi se kompenzirati. Samo treba vidjeti koliko će Cheeks razviti Knighta, jer od toga ovise budući potezi franšize.

37. TONY MITCHELL

Pistonsi zaokružuju solidan draft, Mitchell ima potencijal biti solidan stretch partner startnom dvojcu pod košem. Najbolje od svega, dolazak do tog saznanja neće ih previše koštati.

56. PEYTON SIVA

Ok dodatak ljetnoj ligi, Pistonsima treba dubina na jedinici i Siva je vrijedan ozbiljnijeg pogleda.

MINNESOTA TIMBERWOLVES

14. SHABAZZ MUHAMMAD

Razočarani Wolvesi su uzeli najboljeg igrača na raspolaganju (Burkea) i pretvorili ga u dva picka Jazza. Šteta, ne bi bilo loše vidjeti Adelmana kako se igra s Rubiom i Burkeom u svom sistemu s dva playmakera, ali Saunders je ostao bez Oladipa (očekivano) i Caldwell-Popea (manje očekivano) i očito nije imao plan B. Shabazz Muhammad nije rasni šuter kakav im treba da širi sredinu za pick & roll Rubia i Lovea, plus je višak ako ostane Kirilenko. Kao strijelac s klupe mogao bi imati određenu vrijednost, ali daleko je to od učinka koji bi mogli smatrati pojačanjem, pogotovo jer znamo kakav je Adelman prema rookieima. Plus, to je još jedan upitan karakter i još upitniji košarkaški IQ pored Williamsa, tako da je pitanje samo tko će prije izgubiti živce, Adelman ili Love.

21. GORGUI DIENG

Ovo je pak siguran pick, odlično osiguranje za Pekovića i Lovea, ujedno i poprilična garancija da neće zadržati Stiemsmu.

52. LORENZO BROWN

Solidan back-up play, ali problem je što Wolvesima pored Ridnoura i Baree još jedan nije potreban.

59. BOJAN DUBLJEVIĆ

Stretch visoki, na tragu Teletovića, ostaje u Španjolskoj barem do 2015. Sve što Wolvesima treba u ovoj fazi.

PORTLAND TRAIL BLAZERS

10. CJ MCCOLLUM

Da, ovaj draft je definitivno opravdao očekivanja kada je zabava u pitanju - što ima logičnije od toga da Blazersi izaberu McColluma, čovjeka kojega mnogi smatraju Lillardovim klonom? Ne stranu ironija situacije, ovo je dobar pick jer McCollum zna zabijati, a kao lider druge postave u Portlandu imat će prilike to i raditi iz večeri u večer. Uz malo sreće, Portland je izvukao maksimum iz ove situacije i riješio jedan bitan problem, manjak kreatora u rotaciji.

31. ALLEN CRABBE

Krpanje klupe nastavlja se i dovođenjem Crabbea, solidnog šutera koji će kroz ljetnu ligu dobiti šansu izboriti se za roster (i koji ih je koštao dva buduća picka druge runde). Obzirom na konkurenciju, to će mu vjerojatno poći za rukom. Bye bye Saša Pavlović.

39. JEFF WITHEY

Ok, sada uz Leonarda imaju još jednu zamjenu za startnog centra. Kojega još nisu pronašli. Ali, solidan pick, pogotovo za drugu rundu.

45. MARKO TODOROVIĆ

Uz Abrinesa ovo je jedini igrač za kojega nije teško predvidjeti da je promašaj. Centri kasnije sazrijevaju, ali Todorović je drvo čak i za Euroligaške pojmove.

PHILADELPHIA SIXERS

6. NERLENS NOEL

Pelicansi nisu imali izbora, uzeli su Noela svjesni da ga uvijek mogu iskoristiti u nekom budućem tradeu i nisu dugo čekali. Novi GM Sixersa očito je bacio dobar pogled na roster, shvatio da se mora početi rješavati skupih i prosječnih igrača, pa je odmah ponudio svog all-stara Holidaya za Noela. Ovo je rizičan, ali ne i glup trade. Šokantan na prvu loptu svakako, ne događa se često da se netko preko noći odrekne nominalno prvog igrača, ali Hinkie je iz pozicije čovjeka koji ima 11. pick došao do igrača koji je po mnogima najveći potencijal ove generacije. A to što se pri tome odrekao Holidaya sigurno ga manje muči nego one koji u njegovim praznim brojkama nisu bili u stanju vidjeti bolno prosječnog igrača s bahatom plaćom.

11. MICHAEL CARTER-WILLIAMS

Sjajan pick, posebice u svjetlu prijašnjeg tradea za Noela. MCW će dobiti ključeve mlade momčadi u ruke i pri tome sigurno neće napraviti ništa lošiji posao od preplaćenog Holidaya. Ovo jasno govori o viziji novog GM-a Sixersa, čovjeka koji je očito do grla u analitici i koji shodno tome ne vidi nikakvu specijalnu vrijednost u Holidayu. Možda se kocka ne isplati, ali u teoriji zvuči odlično - ne samo da su Sixersi završili s dva top 10 igrača ove klase, već će vjerojatno imati i dva top 10 igrača dogodine zbog onog picka Pelicansa. E, tako se radi rebuilding.

54. ARSALAN KAZEMI

Najbolji skakač na NCAA razini, možda uspije prevladati nedostatak centimetara i atleticizma i izboriti se za rolu smetlara.

Kao bonus, Hinkie je sinoć potvrdio i ime novog trenera - još jedan Popov pomoćnik dobiva šansu, ovaj put je u pitanju Brett Brown.

OKLAHOMA CITY THUNDER

12. STEVEN ADAMS

Još jedan prospekt za Thunder, koji će uskoro imati više igrača u NBDL franšizi nego na originalnom rosteru. Na stranu sve, Adams je dobar R&D potencijal koji bi se jednoga dana mogao pridružiti jezgri kao solidan član rotacije.

26. ANDRE ROBERSON

Kako im Adams neće biti od pomoći odmah, dovođenje Robersona riješit će i taj problem. Prvotno izbor Warriorsa, Roberson je odličan skakač koji bi se energijom mogao sjajno uklopiti uz frontcourt sastavljen od Ibake i Duranta.

32. ALEX ABRINES

Ovog klinca sam čak i vidio, nema ni zrno talenta ili kreativnosti jednog Rudya ili Llulla, u najboljem slučaju bit će generički bek. Bačen pick.

40. GRANT JERRETT

Klinac se nije proslavio kao brucoš, ali je hrabro izašao na draft svjestan da ima fizikalije i pick & pop potencijal koji će nekoga definitivno zainteresirati. I pogodio je - kada te još nitko nije pošteno ni skautirao, veće su ti šanse jer nitko nije upoznat s tvojim manama.

DALLAS MAVERICKS

18. SHANE LARKIN

Da bi uštedjeli nekih 300 000 dolara na salary capu (razlika u maksimumu za prvu godinu između 13. i 18. picka), Mavsi su se preko Bostona i Atlante spustili do Shanea Larkina. Što se to događa sa svijetom kada je Mark Cuban ovako oprezan? Njegov strah od novog poreza graniči s patologijom, ali očito smatra da mu treba sav raspoloživi prostor za dovesti Dwighta Howarda (ako je tako, zašto su uopće pristali imati pick u prvoj rundi?). Uglavnom, Larkin im se očito sviđa - pobogu, zadržali su ga - a i s razlogom. Vrhunski hakler koji bi mogao ponoviti poneki trenutak pick & roll magije Dirka i Terrya prije nego Nowitzki ode u mirovinu.

43. RICKY LEDO

Iako zvuči kao južnoamerički prospekt koji voli sladoled, Ricky je spreman staviti se na raspolaganje dogodine. Barem da popuni broj imena na rosteru. Obzirom da je totalna nepoznanica, možda bude i krađa drafta. Inače, skrasio se u Mavsima nakon što je prošao kroz Milwaukee i Philadelphiu, možda čak i Atlantu, tako da je imao burnu noć.

UTAH JAZZ

9. TREY BURKE

Jazzu je zahvaljujući kaosu tijekom prvih 8 pickova u krilo upao jedan od 3 najspremnija igrača na draftu. Sada više ne moraju razbijati glavu oko toga da li preplatiti Jenningsa ili Teaguea, našli su svog lidera i postali jedni od pobjednika drafta. Što je obzirom na početnu poziciju popriličan uspjeh.

27. RUDY GOBERT

Rudy Gobert i njegova povijesna krila možda neće tako skoro u NBA, ali Utah Jazz uvijek može sanjati o tome da su nabavili zamjenu za Marka Eatona.

MILWAUKEE BUCKS

15. ANTETO

Ovo je taman period za kocku, a Bucksi su se itekako kockali izborom našeg dragog Anteta. Pogotovo u svjetlu priča koje kažu da bi Anteto rado u NBA odmah. Vjerojatno neće, što znači da će Bucksi ipak morati malo pričekati prije nego rosteru dodaju još jednu sumnjivu putovnicu.

38. NATE WOLTERS

Bucksi su se zamalo kockali i ovim pickom izabravši Ledoa, ali im je valjda bilo previše imati dva buduća all-stara na rosteru pa su ga zamijenili za sigurnu stvar. Wolters će biti iskra s klupe, ovisno o ostanku Jenningsa možda i nešto puno više.

BOSTON CELTICS

13. KELLY OLYNYK

Olynyk i Melo su sjajna unutarnja linija ako vam je cilj Andrew Wiggins. Najbolje od svega, osim što se za njega odrekli Nogueire, usput su se odrekli i dva picka druge runde. Ainge mora da stvarno voli ovog momka.

A očito voli i draft dogodine jer je razbucao momčad po kratkom postupku. Nakon Doca, izgleda da su poslali i Garnetta (navodno pristao na trade) i Piercea, uz Terryev ugovor, u Brooklyn za tri buduća picka prve runde (koji bi mogli biti zanimljivi ako se KG, PP i JJ raspadnu, a Lopezu opet otkaže stopalo, što uopće nije nerealno očekivati već i prije 2016.) i zadnju godinu Humphriesova ugovora (kojemu je bolje da ne dolazi u Boston da ga Rondo ne bi opet zaskočio). Problem je što su pri tome prihvatili i Geralda Wallacea, čije prisustvo ruši bilo kakvu financijsku dobit od ovoga tradea.

Tako da je ovo čisto tankiranje od strane Bostona, ujedno i početak dugog rebuildinga, a nešto slično su već pokušavali izvesti i u lovu na Duncana i Odena/Duranta. Ako itko zna kolika je vrijednost top talenta, to je momčad koja je osvojila svu onu hrpu naslova, tako da im ne možemo zamjeriti na strategiji. Ali, možemo se pitati - zar nije bilo boljih rješenja?

53. COLTON IVERSON

Da ne bi prekinuli tradiciju izbora bijelog drveta svake godine, Pacersi su zamalo doveli budućeg cimera za Plumleea (plus, nikada dosta bijele boje na klupi kada igraš u Indiani), ali ubrzo su ga prodali Celticsima koji će dvojcu Olynyk - Melo dodati i Coltona kako bi još sigurnije stupali stazama tankiranja. Plus, i u Bostonu je bijela klupa poželjna. Jedini problem - znači li ovo da je Shavliku Randolphu odzvonilo?

ATLANTA HAWKS

16. LUCAS NOGUEIRA

Preko Bostona i Dallasa stigao je čovjek zvan Bebe do Atlante koja je uz njega dobila i prva na kasnije izabranog Muscalu i lani izabranog Jareda Cunnighama.

17. DENNIS SCHROEDER

Ovo je nužni loto listić u ovom trenutku, Schroeder očito ima vrijednost kao projekt, ali i kao potencijalni mamac u nekom tradeu. Uglavnom, Hawksi gomilaju potencijal i prostor na salary capu, samo da pri tome ne zaborave popuniti roster (kako stvari stoje, i oni bi mogli u tankiranje, pitanje je hoće li dogodine na Istoku biti 5 momčadi s pozitivnim scoreom).

44. MIKE MUSCALA

Hawksima trebaju igrači, a Muscala je spreman pomoći odmah.

47. RAUL NETO

Još jedan igrač koji neće tako skoro u NBA. Danny Ferry je sjajan, mislim da nitko nikada ranije nije izabrao tri picka koja ne misli koristiti dogodine.

CHICAGO BULLS

20. TONY SNELL

Zanimljiv izbor Bullsa - umjesto da posegnu za nekim od dostupnih visokih ili barem zamjenom za Bellinelia ili Robinsona, odlučili su se kockati s još jednim 3&D potencijalom koji uglavnom duplira vrline Denga i Butlera. Dugi swingman koji se zna kretati bez lopte (cijeli sistem Lobosa bio je izgrađen oko toga da mu se omoguće otvoreni šutevi), zabiti otvorene trice i ima potencijal smetati u obrani svojim rasponom ruku. Možda ovo znači da je Deng stvarno u izlogu, a možda i da im se čovjek jednostavno svidio.

49. ERIK MURPHY

Ovo nije tip visokog koji bi se trebao uklopiti u obranu Bullsa, ali možda uspiju nešto izvući iz njegove sposobnosti da šutira tricu.

BROOKLYN NETS

22. MASON PLUMLEE

Još jedno drvo porodice Plumlee stiglo je u ligu, Netsima se ostaje samo nadati da će iz njega moći izvući desetak minuta po večeri kao zamjeni za Lopeza, možda i poneku više ako bude u stanju igrati uz Brooka (moguće, obzirom da je Brook razvio sjajan šut s poludistance). Ipak, ne bih se kladio, pogotovo ne kada sam čuo da zvuči kao crna žena.

Na stranu sve, Plumleea treba slaviti jer je to jedan od očito rijetkih pickova koje će navijači Netsa doživjeti za vladavine Prokhorova. Koji je mrtvo hladno Celticsima ustupio sve parne godine na idućih 5 draftova (dao bi im on i neparne da mu to ne brane pravila lige) i još jednom jasno pokazao iz kojega svijeta dolazi.

INDIANA PACERS

23. SOLOMON HILL

Pacersi su drugu godinu za redom ispucali pick prve runde na igrača koji će teško do uloge u momčadi. Hill je skakač i podizač energije koji neće zamijeniti Hansbrougha, tako da sve ovisi o tome koliko će uspješno zabijati tricu. Uspije li se razviti u 3&D igrača na perimetru, mogao bi biti od koristi, ne uspije li, Indiana si je upravo dovela novog Sama Younga.

NEW YORK KNICKS

24. TIM HARDAWAY JR

Knicksi su imali slabosti na bokovima, tako da je Hardaway mlađi logičan pick. All-round igrač koji bi se mogao dobro uklopiti u kretanje lopte po perimetru (dok lopta ne dođe do Carmela) koje preferira Woodson.

LOS ANGELES CLIPPERS

25. REGGIE BULLOCK

Ok pick, nemam pojma može li Bullock igrati NBA obranu, ali zabijati će trice iz kuta bez problema. Ne uspiju li pronaći bolju opciju od Butlera na trojki, mogao bi dobiti značajniju ulogu u rotaciji nego se itko nada.

DENVER NUGGETS

46. ERIC GREEN

Combo strijelac, najbolji u NCAA prošle godine. Dovoljno da natjera Nuggetse da bace pogled.

55. JOFFREY LAUVERGNE

Još jedan Francuz za povećati koloniju u Denveru, posebice nakon što su Goberta neobjašnjivo poslali u Salt Lake City. Zanimljiva kombinacija godina i atleticizma.

Nuggetsi su do njega došli preko Memphisa, koji im je u paketu poslao i Darrella Arthura, dok je u suprotnom smjeru otplovio Koufos. Znači, era JaValea počinje.

SAN ANTONIO SPURS

28. LIVIO JEAN-CHARLES

Spursima očito nije trebao nitko za popunu rostera, odlučili su se klinca koji iza sebe ima jednu dobru utakmicu, ali i donosi zanimljivu kombinaciju atleticizma i fizikalija.

58. DESHAUN THOMAS

Ako itko od njega može napraviti 3&D igrača, to su oni. Dobar posao prije svega za Thomasa.

GOLDEN STATE WARRIORS

30. NEMANJA NEDOVIĆ

Kako su Wolvesi dobili drugi pick od Jazza, za još jednim stvarno nije bilo potrebe te su ga poslali u Oakland (zajedno s nebitnim Malcolmom Leeom). Warriorsi su tako ipak završili na draftu gdje su napravili kaos miksanjem pickova (Roberson u Oklahomu, zatim i Goodwin u Phoenix) dok se nisu odlučili za Nedovića, combo haklera koji je teoretski spreman već od iduće sezone doći i pokušati zamijeniti Jarretta Jacka. Čudno je jedino što nisu ostali pri prvotnom izboru Robersona koji je mogao biti solidna zamjena za Landrya.

HOUSTON ROCKETS

34. ISAIAH CANAAN

Evo se i Rocketsi upisuju među one koji su birali, Canaan je njihov izbor između hrpe potencijalnih back-up playeva.

MEMPHIS GRIZZLIES

41. JAMAAL FRANKLIN

Koliko god je Franklin bio previše primamljiv ovako nisko, Memphis si nikako nije mogao dopustiti izabrati još jednog swingmana upitnog šuta, kao da otvoreno pozivaju da im se rugamo.

60. JANIS TIMMA

Da se barem preziva Timmy, možda bih i razumio ovaj potez Memphisa. Ime dotičnog sam vidio na listama euro prospekata, ali uglavnom na dnu. Toliko o prvom draftu novih Grizzliesa.

Doduše, poslavši pick druge runde i Arthura za Koufusa riješili su barem pitanje poštene zamjene za Gasola, usput otvorivši pri tome prostor Davisu.

LOS ANGELES LAKERS

48. RYAN KELLY

I Lakersi se upisuju na listu birača i daju priliku Ryanu Kellyu da ih zastupa na ljetnoj ligi. Najvažnije, izabran je prije Murphya.

MIAMI HEAT

50. JAMES ENNIS

A da noć ne protekne bez njih pobrinuli su se i šampioni dovođenjem Ennisa od Hawksa u zamjenu za budući pick. Još jedan sirovi atleta s kojim će trebati ozbiljno raditi da izbrusi 3&D potencijal. Problem je što ima već 22 godine, pa je pitanje ima li se tu što brusiti.

Zaključak?

Od očekivanih imena u drugoj rundi izostao je smao Jackie Carmichael, možda i Phil Pressey koji se spominjao u kombinacijama Celticsa. Od razvikanih imena primjetan je samo izostanak CJ Lesliea. Sve u svemu zabavan draft, posebice u prvoj rundi kojoj nije nedostajalo ni šokova ni zabave. Vrhunac večeri bi tako svakako bio ponovni susret Sterna i Hakeema (sjajan potez novog komesara Silvera, dovođenje prvog picka kojega je komesar ikada pročitao s pozornice stvarno je izgledalo kao iznenađenje za Sterna iako vjerojatno nije bilo) da se nije dogodio dogovor između Netsa i Celticsa oko mega tradea koji će Netse učiniti onim što su Lakersi bili lani, a Boston kantom za napucavanje.

A sad po dozu kofeina i na posao. O konačnim pobjednicima i gubitnicima više ovih dana.

29Jun/1220

BURN YOUR DRAFT CARDS 2012.

Posted by Gee_Spot

Odmah na početku jedno priznanje. Ove godine nisam pogledao ni jednu jedinu NBA utakmicu. U ovim terminima iza ponoći, mislim. Osim onih izravnih prijenosa vikendima koji bi počinjali u 19 ili 21 po našem vremenu, sve ostale utakmice sam odgledao u snimci. Razlog za ovakvu ipak drastičnu promjenu nekome tko je navikao na dizanja u gluho doba noći (nisam propustio ni jednu „Noć košarke“ ’90-ih, bez obzira na utakmice koje su se prenosile, iako je i sam Slavko Cvitković duhom, kad već nije mogao tijelom, uglavnom preskakao sve one koji nisu uključivale Bullse), leži prije svega u do savršenstva dovedenom League Passu koji omogućuje izuzetan komfor prilikom gledanja snimke – možeš početi gledati utakmicu od početka i prije nego je završila, bez problema možeš izbjeći saznati rezultat, a, najbolje od svega, lakoća kojom preskačeš time-outove i mrtve trenutke praktički znači da utakmicu možeš pogledati za sat vremena, sat i 15 u najgorem slučaju.

Mučiti se i kljucati uz gomile besmislenih prekida, biti kao zombi pola dana nakon nikakvog sna ili ustati sat ranije od potrebnoga i pogledati utakmicu u miru i bez posljedica po društveni život? Nema uopće dvojbi, pogotovo što je i matematika jednostavna – za ono vrijeme uloženo u gledanje izravnog NBA prijenosa, možete pogledati tri (3) utakmice u snimci. Mislim, ovo uopće nije podložno raspravi, ako mene pitate.

Sad, zašto vam ovo uopće pričam? Zato što sam ove godine odlučio barem jednom probdijeti noć uz NBA, a gdje ćeš boljeg povoda za to od drafta. Legao odmah nakon onog (još jednog) sjajnog izdanja Pirla i društva, navio sat za jedan, kad je zazvonio pomislio „jebote, pa ujutro treba raditi, ovo nema smisla“, ustao, upalio NBA.TV (mislim da po prvi puta rade prijenos drafta, nisam siguran da je bio lani) i zaboravio da postoji išta drugo, kamoli nekakve fiziološke potrebe.

U startu odmah šok, nekakav nebitan lik s NBA.TV-a daje svoje sleeper pickove, ističe da treba obratiti pozornost na Johna Shurnu, samo što na ekranu piše John Sherna. I dok se mislim kako je ovo čak ispod ranga jednog Vlade Vanjka (mislim, zar je moguće da pored interneta i svih draft fanatika ovakvi očiti bezveznjaci rade pripremnu emisiju), stiže i David Stern, ovaj put nažalost uz pratnju neke nove melodije, ali i uz neizbježne zvižduke okupljenje publike. Draft kreće, vrijeme je da obradimo svaku momčad redom kako bivaju pročitane.

NEW ORLEANS HORNETS

1. pick
Tu iznenađenja nema, Anthony Davis je prvo ime ove noći koje prelazi Sternove usne.

10. pick
Izbor Austina Riversa bio je svojevrsna javna tajna, momku su danima bila puna usta Hornetsa, a oni pak nisu prestajali izražavati svoje oduševljenje njegovim izvedbama na treninzima. Vjeruju da mogu od njega napraviti novog Stepha Currya, u najgorem slučaju imaju izuzetnog strijelca s klupe. Ostane li Eric Gordon, mogao bi ovo biti zanimljiv bekovski dvojac, možda čak i sposoban nadoknaditi manjak rasnog playa većinu vremena, a, s druge strane, možda će im jedna lopta biti premalo. Ako ništa drugo, Davis i Rivers vjerojatno će biti najatraktivnija kombinacija rookiea suigrača u ligi dogodine.

46. pick
Darius Miller, šesti igrač Kentuckya, stiže u ulogu cimera Davisu. Solidno krilo koje bi moglo ukrasti koju minutu kao spot-up šuter.

CHARLOTTE BOBCATS

2. pick
Ok, Jordan očito nije uspio unovčiti ovaj pick, ali ga nije uspio ni zeznuti. Nakon svih priča o Robinsonu samo zato što im treba visoki, na kraju su ipak izabrali Michaela Kidd-Gilchrista, riješili pitanje trojke, stopera na bokovima i uopće lidera nove generacije. Dobar potez.

31. pick
Odličan ulov s Jeffom Taylorom ovdje, u jednu noć Bobcatsi su riješili pitanje obrane na bokovima. Treći igrač Vanderbilta izabran tijekom drafta možda neće biti u stanju uskočiti u petorku pored MKG-a, ali kao zamjena njemu i Geraldu Hendersonu trebao bi biti sjajan. Krađa.

WASHINGTON WIZARDS

3. pick
Wizardsi slave jer su se dočepali igrača kojega su željeli, s Bradleyem Bealom zaokružuju petorku i dobivaju potencijalnog lidera. On i Wall čine potencijalno najbolji bekovski dvojac u ligi nakon Oklahomina i San Antonieva. To nije mala stvar.

32. pick
Nakon Veselya lani, Wizardsi povećavaju Češku koloniju u Washingtonu. Što vide u Tomasu Satoranskom nemam pojma, stvarno su mogli potrošiti ovaj pick na mladog igrača koji može pomoći popuniti roster, pogotovo obzirom da nakon dovođenja Arize i Okafora baš i nemaju previše prostora na salary capu za slobodne igrače.

CLEVELAND CAVALIERS

4. pick
Evo i prvo iznenađenje. Dion Waiters umjesto Harrisona Barnesa. Hm, Waiters je odličan strijelac, ali nije čista dvojka, treba mu lopta u rukama da bude maksimalno koristan. Znači li ovo da Cavsi planiraju igrati s dvoglavim playmakersim čudovištem? Irvingu svakako dobro dođe jedan odličan slasher koji mu može bacati povratne lopte, takvog šutera treba iskoristiti. Plus, nije da je Kyrie baš briljirao kao kreator. Ok, ovo ima smisla, dva playmakera su bolja od jednoga, ali bit će svakako zanimljivo vidjeti kako će funkcionirati zajedno, posebice u napadu jer Waiters ne bi trebao imati problema s obranom – on će biti taj koji preuzima najopasnijeg protivničkog beka.

17. pick
Dobar potez Cavsa, dali su sve preostale pickove (24. i dva iz druge runde) Dallasu za prava na Zellera. Treba im jedan visoki za zaokružiti rotaciju, Zeller svakako može koristiti uz novu vanjsku liniju i Varejaoa. U svakom slučaju, ovim kasnijim pickovima ne bi dobili tako kvalitetnog igrača, a nema ni potrebe za gomilanjem mladih igrača, imaju sasvim dovoljno prostora na salary capu za popuniti roster solidnim veteranima.

SACRAMENTO KINGS

5. pick
I dalje nigdje tradea, ali Kingsi barem biraju pametno. Thomas Robinson je šljaker kakav im treba, iako uvijek ostaje otvoreno pitanje funkcioniranja njega i Cousinsa. DeMarcusa ionako forsiraju kao centra, u (n)ovoj NBA on ima i visine i mase za pokriti poziciju, sada se samo ostaje nadati da će ga Robinsonova energija inspirirati da igra obranu i ne uzima kriminalne šuteve. Što se potencijala tiče, Cousinsov talent i Robinsonova energija mogli bi biti zajebana kombinacija, kao nekakva otkačenija verzija dvojca Jefferson-Millsap.

PORTLAND TRAIL BLAZERS

6. pick
I dalje nema tradea. Blazersima treba playmaker, Damian Lillard je najbolji u ponudi. Draftiranje za potrebom umjesto za talentom ovako visoko možda nije nužno pametan izbor, ali Blazersi nisu momčad u rebuildingu, njima treba play da zaokruže petorku, a na tržištu možda boljega od Lillarda nema ili ga nema u njihovim očima.

11. pick
Tipični Blazersi. Možda je prerano za ustvrditi tako nešto, ali Olshey je fulao na svom prvom draftu kao GM Portlanda. Draftanje za potrebom i ovdje ima smisla, ali samo ako izabereš Hensona ili Zellera. Leonard je prevelik projekt za momčad koja lovi playoff i kojoj pomoć treba odmah. Bojim se da će LaMarcus morati odraditi najveći dio sezone na petici, a to ovaj pick čini promašenim. Dok Leonard nauči igrati košarku na razini potrebnoj jednoj playoff momčadi, tko zna što će biti s ovom jezgrom, sumnjam da od prvog dana može istrčati na parket i zamijeniti Przybillu (što mu je vjerojatni domet u budućnosti). Razočaran sam, to je očito, mislim da sa sigurnošću možemo reći kako Lillard i Leonard neće ugroziti Davisa i Riversa u borbi za najatraktivniji par rookie suigrača.

40. pick
Ajde, konačno su i Blazersi izabrali najbolji talent na raspolaganju. Will Barton u zadnjoj trećini drafta – krađa.

GOLDEN STATE WARRIORS

7. pick
Opet nema tradea, ali nije ni bitno jer ovo je čista krađa za Warriorse. Dva tjedna već pokušavaju ugrabiti nekakvo preskupo nisko krilo, htjeli su Denga, Gaya, Grangera i Iguodalu, na kraju su za rookie dolare dobili igrača slične kvalitete da zaokruži zanimljivu petorku. Odlična situacija za sve, nije tajna da je Barnes od svih momčadi preferirao upravo Warriorse zbog tržišta.

30. pick
Bogutu i Leeu treba pomoć pod košem, stoga je izbor najboljeg preostalog visokog donekle logičan. Festus Ezeli ima previše Desagane Diopa u sebi, ali ne treba zaboraviti da je jednom davno, dok je bio relativno u formi, Diop bio solidan gurač pod koševima.

35. pick
Draymond Green također spada u kategoriju igrača koji mogu pomoći pod košem, može uskočiti i kao izuzetna zamjena za Davida Leea kao također svestran i nesebičan krilni centar, a može zaigrati i na perimetru.

52. pick
Zakon, evo i novi Đevad Alihodžić ide u NBA. Ognjen Kuzmić, kažu za njega ovi na ESPN-u, koji navodno prate euro košarku, da je super to što ne zna puno pa ima nade da nešto nauči. Visina i oblik teškog centra, zbunjeni pogled ne obećava.

TORONTO RAPTORS

8. pick
Odličan izbor za Raptorse, Terrence Ross je bek oko kojega se može graditi napad, kompletan igrač koji je ogroman korak naprijed u odnosu na ono što su dobivali od DeMara DeRozana. Bude li lanjski pick Valenciunas centar kakvoga očekuju, uz napredak u obrani koji su napravili s Caseyem na klupi, ovo je momčad koja će vrlo brzo kucati na vrata playoffa.

37. pick
Acy je odličan atleta koji napadačke limite kompenzira stalnim kretanjem i skupljanjem odbijanaca, ali nema visine ni snage za čuvati post, niti brzine za čuvanje perimetra. Dodaj svemu slabašan učinak u obrambenom skoku i jasno je zašto je teško vjerovati da će dočekati sezonu na rosteru Raptorsa. Ipak, obzirom na to da i on dolazi s Baylora, dajmo mu šansu, nikada ne znaš koliko je na loše igre utjecao sistem.

56. pick
Izbor Rossa mi se učinio sjajnim, ali sada više nisam siguran. Mislim, izabrala ga je ista momčad koja je potrošila pick na Acya, sada i na Tomislava Zubčića. Ja sam mislio da su skauti digli ruke od njega još 2009. kada se pokazalo da nije ništa više od mekanog visokog sposobnog razvući reket, a ni to naročito uspješno. Očito nisu.

DETROIT PISTONS

9. pick
Kvragu, nisu mogli preskočiti Drummonda u ovoj situaciji, iako ga neće biti lako uklopiti pored Monroea kao što bi bio slučaj s Hensonom. Ono što Drummond donosi to je svakako potencijalna izuzetna obrana i čuvanje reketa, dakle tu svakako funkcionira uz statičnog obrambenog igrača kakav je Monroe. U biti, njegovo prisustvo u reketu omogučit će Gregu da se u napadu posveti igri s vrha reketa, razigravanju i šutu, što su mu svakako bolji aspekti igre od guranja ispred obruča. Međutim, Henson je kompletniji igrač koji bi također mogao igrati licem košu i usput donijeti u obranu sve što i Drummond, tako da ćemo ovaj potez ipak moći suditi tek nakon nekoliko godina, odnosno ako se Drummond ne uspije razviti u ništa više od energičnog igrača za 20 minuta. Razvije li se u igrača sličnog Tysonu Chandleru, bit će krađa drafta.

39. pick
Khris Middleton je čisti rizik, atraktivni strijelac na bočnim pozicijama koji je zbog ozljede koljena i problematičnog ponašanja ispao iz mnogih kombinacija, ali Pistonsi očito računaju na moguću krađu. Sretno s tim.

44. pick
Kim English, tricaški specijalist, dobar u kretanju bez lopte, ima potencijal postati 3&D igrač u NBA.

HOUSTON ROCKETS

12. pick
Evo Rocketsa, ali i dalje nigdje tradea. Uzimaju Jeremya Lamba, što je odličan potez bez obzira biraju li ga za sebe ili nekoga drugoga. Gledajući njih, Lamb je idealna zamjena za Kevina Martina, strijelac sposoban zabijati lakoćom baš poput veterana u čije cipele uskače.

16. pick
Opet dobar potez i za sebe i za eventualni trade, Royce White je atraktivno ime za mnoge klubove, ali može pomoći i Rocketsima uzimajući dio minuta Scoli. Svakako zanimljivija opcija od pick & pop šutera poput Marcusa Morrisa i Patricak Pattersona koje su pokupili u prethodna dva drafta.

18. pick
Morey se očito vodi samo logikom prikupljanja najboljeg dostupnog talenta, izborom Terrencea Jonesa dobili su svog petog krilnog centra. Na rosteru koji trenutno broji 6 igrača pod ugovorom plus tri rookiea.

PHOENIX SUNS

13. pick
Sunsi se očito nadaju nastaviti igrati isti stil košarke i nakon Nasha, iako izborom Kendalla Marshalla baš i ne rješavaju pitanje šuta iz vana. Ali, hej, barem i dalje imaju nesebičnog asistenta koji ne igra obranu. Kvragu, možda će ih imati dvojicu. Kako god ispalo, s Nashom ili bez njega, ovo je najbolja moguća situacija za Marshalla zbog sistema u koji dolazi, ali i zbog toga što ne može fulati – ili će učiti od najboljega ili će odmah dobiti minutažu i priliku da sve shvati sam u momčadi koja ga očito cijeni.

MILWAUKEE BUCKS

14. pick
Predbilježite Buckse za playoff dogodine, rotacija visokih koju čine Henson, Udoh, Dalembert i Sanders pod Skilesovim vodstvom trebala bi zaključati reket. Ne šalim se, nažalost. Ok, baš i neće biti podrška svojim napadačima, ali ovo je pravo bogatstvo kvalitetnih visokih obrambenih igrača. Koje u određenom trenutku postaje i višak. Ali, Bucksi jednostavno u ovoj situaciji nisu imali izbora, trebalo je pokupiti najbolji talent na raspolaganju što je Henson svakako bio.

42. pick
Dobri tricaši nisu na odmet, Doron Lamb najbolji je preostali specijalist na draftu. Čovjek koji gađa trice s 46% šuta zaslužuje šansu.

PHILADELPHIA SIXERS

15. pick
Sixersi se opet krcaju atletskim krilima. Iggy, Turner, Young, sada i Maurice Mo Harkless. Sve atleta do atlete, a nitko nije u stanju spojiti dva šuta iz vana. Zanimljiva formula slaganja rostera. Nema još ni jednog tradea, ali ovoj momčadi bi stvarno dobro došao jedan, za centra ili beka, svejedno.

27. pick
Heat je svoj pick poslao u Sixerse, valjda u strahu od dodatnog prolaženja salary capa još jednim garantiranim ugovorom. Šteta, jer teško da bi inače dobili visokog igrača takvog pedigrea, koji je pao desetak pozicija niže od očekivanog prvenstveno zbog nekih karakternih problema koji su isplivali na površinu. Arnett Moultrie je daleko od gotovog košarkaša, ali kao atleta i skakač spreman je pomoći odmah. Jedini problem – ima 21 godinu, ali ne i pojma o tome kako se igra obrana. Dobra vijest za Sixerse – barem nije krilo.

ORLANDO MAGIC

19. pick
Izbor Andrewa Nicholsona ne riješava ništa poziciono, posebice ne zato što imaju Ryana Andersona na četvorki, ali jasno poručuje koja je filozofija novog GM-a Magica Hannigana – zgrabiti najbolji mogući talent koji je na raspolaganju.

49. pick
Kyle O'Quinn je velika mrcina, drvena naravno, koja je u kolektivnu svijest ušla onoga dana kada je njegov Norfolk State izbacio Missouri iz NCAA turnira. Recimo da se ne radi o zamjeni za Howarda, iako double-double učinak zadnje dvije godine faksa nije za baciti.

DENVER NUGGETS

20. pick
Nuggetsi lansiraju odjeb draftu izborom Francuza Evana Fourniera s namjerom da ga ostave u Europi. Swingman bez šuta je zadnje što je potrebno Nuggetsima u ovom trenutku.

38. pick
Stvarno, još jedno krilo? Quincy Miller je valjda prevelik talent da ga se ovdje preskoči, ali pitanje je kada će (ako uopće) Nuggetsi od njega imati koristi.

50. pick
Izzet Turkylmaz neće tako skoro u NBA (prije nikada). I, naravno, u pitanju je krilo. Provjerio sam, David Kahn i dalje je GM Wolvesa, tako da nemam pojma što Nuggetsi rade s ovim draftom, osim što love u mutnom.

BOSTON CELTICS

21. pick
Ostavši bez Whitea i Nicholsona koji bi se sjajno uklopili u lanjski Boston, Aingeu nije preostalo ništa drugo nego izabrati Sullingera koji je možda i najbolji pick & pop talent od svih spomenutih. Obzirom na mjesto na kojem su došli do nedavnog lutrijskog picka, nemaju pravo žaliti se.

22. pick
Možda se nekome čini da je bilo i boljih opcija, ali Bostonu treba mesa pod košem, a Fab Melo donosi upravo to. Momčad koja je trošila minute na Stiemsmu i Hollinsa svakako može naći prostora za žestokog Brazilca koji bi mogao sjajno uklopiti uz Garnetta, pod uvjetom da ovaj ostane.

51. pick
Kris Joseph, još jedan igrač koji može pomoći kao šuter, dobar skakač za poziciju trojke, iako sumnjam da može odigrati obranu na NBA razini. NCAA veteran koji je razočarao u zadnjoj sezoni sa Syracuse, limitiran u svakom pogledu. Igrač druge runde, dakle.

ATLANTA HAWKS

23. pick
Bilo je i boljih opcija, igrač ovakvog profila mogao se ubosti i u drugoj rundi, ali Hawksi očito u Johnu Jenkinsu ili vide nešto više od specijalista za tricu ili smatraju da im ne treba ništa više od toga. Uglavnom, prvi potez novog GM-a Dannya Ferrya bio je poprilično konzervativan, nije posezao za potencijalom već se zadovoljio igračem koji u tri godine na Vanderbiltu ni jednom nije pucao tricu ispod 40% iako je zadnju sezonu ispaljivao suludih 9 pokušaja po utakmici.

43. pick
Mike Scott NCAA je veteran sjajnih brojki, za popuniti rotaciju pod košem kao šljaker. Problem je mizerna visina i ne baš sjajne fizikalije, plus izuzetna čvrstina.

DALLAS MAVERICKS

24. pick
Pick dobiven od Cavsa, Mavsi su pretvorili u Jareda Cunninghama, combo brzanca upitnog šuta koji stilom igre (brzina i atletika prije svega) podsjeća na njihovog Beauboisa. Rizik je mali, a potencijalni dobitak velik, pogotovo ako ste Dallas i definitivno ne gradite novu jezgru oko drafta.

33. pick
Mavsi pojačavaju bedem pod košem, očito ne računaju na Dwighta tako skoro. Visoki kojega biraju je Bernard James. Čovjek ima 27 godina, bio je u vojsci, odslužio tri ture u Iraku, zatim dvije na sveučilištu. Sam kaže da su mu koljena super jer je košarku počeo igrati nedavno. Jasno vam je o kakvom se talentu radi kada ga se uspoređuje s Joelom Anthonyem, ali, čovječe, bivši vojnik pod košem? I to u Teksasu? Odličan pick za Mavse.

34. pick
Cuban očito traži nove obrambene majstore, izbor Jaea Crowdera na ovoj poziciji totalna je krađa. Ovo je valjda jedini čovjek na draftu koji može namlatiti bivšeg marinca Jamesa, ali i suprostaviti se mišićima onom drugom Jamesu, LeBronu, ako se idućih godina ove dvije momčadi opet sretnu u Finalu. Dallas čisti salary cap, ujedno pokušava održati konkurentnu momčad. Pretvaranje onog jednog picka u tri pri tome se možda pokaže izuzetno bitnim jer im je omogučilo da se dokopaju tri iskoristiva igrača.

MEMPHIS GRIZZLIES

25. pick
Oni se baš nisu proslavili draftanjem zadnjih godina (Selby, Henry i Thabeet čini se totalnim promašajima), a i ovaj izbor Tonya Wrotena baš nema smisla. Prvenstveno zato što momčadi bez vanjskog šuta dodaju još jednog bacača cigli (i to pored dostupnog Jeffa Taylora) koji možda može donijeti Mayovsku energiju s klupe u vidu napadanja obrana, ali ne i onaj često krucijalan šut za tri. Ako ništa drugo, barem se više ne moraju misliti oko toga tko je back-up play i mogu u miru otpustiti onu hrpu leševa koju su lani okupili (Selby, Arenas, Pargo).

INDIANA PACERS

26. pick
Baš me zanimalo što će napraviti Pacersi sada kada je Bird odstupio, a s njim i lukavo kockanje s potencijalom koje im je donijelo i Grangera i Georgea. Nažalost, novi/stari predsjenik Donnie Walsh i novi GM Kevin Pritchard smatraju kako je od talenta važnije naći nekoga tko može zamijeniti legendu kluba Jeffa Fostera u guranju pod košem, pa su se odlučili za drvo vrste Plumlee zvano Miles. Super vijest za Heat, Wade i James sada imaju još jednu metu preko koje mogu zakucavati.

36. pick
Orlando Johnson trebo je donijeti malo stabilnosti na bokove Kingsima, slično onome što im Robinson donosi pod koševe, ali naravno da su ga prodali Pacersima za šaku dolara. Tako to rade braća Maloof. Pacersi pak dobili još jednog igrača za na bok.

OKLAHOMA CITY THUNDER

28. pick
I zato je Sam Presti car. Odnosno, bit će ako se Perry Jones razvije u igrača koji može postati koristan član rotacije, a da ne govorim što se može dogoditi ako tip jednog dana postane talent kakav je najavljivan po dolasku u NCAA. Praktički, sutra OKC može istrčati s 5 igrača lutrijske kvalitete, a Presti se može hvaliti kako je nakon Ibake (24. pick) jednog pronašao i na samom kraju prve runde.

CHICAGO BULLS

29. pick
Zanimljiv izbor, Marquise Teague svakako će jednog dana biti napredak u odnosu na Lucasa i Watsona, ali upitno je koliko im može pomoći odmah, dok čekaju da se Rose vrati u formu.

BROOKLYN NETS

41. pick
Blazersi su im izabrali Tyshawna Taylora, valjda kao utjehu ako ostanu bez D-Willa.

54. pick
A evo nam i prvog Gruzijca - Thornike Shengelia. Zašto uzeti prava na igrača koji ti možda može pomoći već ovoga ljeta kad se možeš kockati s momkom koji vrlo vjerojatno nikada neće doći u NBA. Gruzijski rulet.

58. pick
Evo još jedan majstor, Ilkan Karaman. Zašto jednostavno ne ukinu ovu drugu rundu? Mislim, prava na igrače mogu dodijeljivati i bez prijenosa, a u drugoj rundi ipak ima igrača koji ti mogu pomoći odmah.

MIAMI HEAT

45. pick
Mogli su imati Moultriea, Ezelia ili Taylora, a imaju Justina Hamiltona, novog Pittmana, drvo prema kojem se braća Plumlee doimaju kao gimnastičari.

UTAH JAZZ

47. pick
Kevin Murphy. Hej, nije bijelac, ali svakako zvuči kao jedan. Time ispunjava onaj osnovni uvjet za igranje u Salt Lakeu. Senior, dobar šuter, lijevo sveučilište. Valjda zamjena za C.J. Milesa koji je u zadnje vrijeme nešto previše negodovao zbog manjka minuta.

NEW YORK KNICKS

48. pick
Kostas Papanikolau, njega za razliku od ovih dosadašnjih Europljana znam. Ok igrač. Upitne NBA kvalitete, ali ionako neće tako skoro u New York.

LOS ANGELES CLIPPERS

53. pick
Euro igrači biraju se kao da je izbila nekakva epidemija, nakon jednog u prvoj rundi, Furkan Aldemir je već šesti u drugoj. Clippersi isto očito nemaju namjeru dogodine dodati igrača putem drafta.

LOS ANGELES LAKERS

55. pick
Dallas je nakon Crowdera uzeo još jednog stopera s Marquettea, Dariusa Johnsona-Odoma, ali su ga ubrzo trejdali u Lakerse. Možda nije back-up play, možda nije rasni swingman, ali stoper koji može braniti tri vanjske pozicije – vrlo vjerojatno.

60. pick
Robert Sacre, to je pošten pick druge runde. Snažni centar, malo drven, malo betona u tenisicama, ali visinu ne možeš naučiti, zar ne. Dva igrača zadatka za Lakerse, nebitna kao i mnogi drugi do sada.

MINNESOTA TIMBERWOLVES

58. pick
Bravo Wolvesi. Pick potrošen na igrača koji čak ima šanse zaigrati u ligi, odličnog tricaša upitnih fizikalija za NBA, ali zato potencijalnog cimera Chaseu Budingeru. Ne bi me čudilo da jednog dana saznamo kako je Kahn pripadnik Klana ili barem nekog arijevskog bratstva – Wolvesima izgleda nije dovoljna jedna bijela petorka, već su krenuli po drugu.

SAN ANTONIO SPURS

59. pick
I bravo Spursi. Najbolji preostali šuter u ponudi, Marcus Denmon, član je njihovog ljetnog kampa. Odličan tricaš, ali s onim klasičnim problemom, tijelo playa, a nije play, niti je dovoljno eksplozivan da čuva takve, a niti dovoljno visok i jak da se suprostavi pravim dvojkama.

Uf, na kraju mogu samo zaključiti kako smo, kao i obično, imali puno vike nizašto, jedan pitomi draft bez ozbiljnijih tradeova, ali sa zanimljivim izborom igrača i ovom urnebesnom završnicom u kojoj su se momčadi međusobno nabacivale euro prospektima. Također, rijetkost je da baš svih 30 momčadi ima pick, obično netko preskoči ceremoniju.

Od igrača koji nisu izabrani u oči bode jedino ignoriranje Scotta Machada, možda i Kevina Jonesa s West Virginie i Hollisa Thompsona s Georgetowna, ali oni će u najgorem slučaju doći u Europu mlatiti sve ove koji su izabrani umjesto njih, a u najboljem upasti na neki roster putem kampa.

A sada na kuhanje kave i u nove radne pobjede!

26Aug/111

S(t)ER(nmin)ATOR

Posted by Gee_Spot

ili Kako Je Bljutavi Odvjetnik Desetljećima Prodavao Sliku O Sebi Kao Svemoćnom Arhitektu

Ni sam ne mogu vjerovati da skoro dva mjeseca nisam pustio ni glasa ni slova na ovoj nesretnoj stranici. Bez brige, u životu nikada nije bilo bolje, sve je pod kontrolom, ali očito je kako cijela ova priča oko lockouta ionako cinične poglede na život dodatno puni negativnim stavom prema sportu kao zabavi broj jedan. Rezultat čega je ignoriranje svega vezanog uz NBA, uopće mi se ne da gubiti ni sekundu života na ove idiotske razgovore o Europi, Turskoj i klauzulama koje sve te ugovore čine mrtvim slovom na papiru.

Ajde, nisam zbog NBA zamrzio sport, uživam u fantasy baseballu i uredno se pripremam za početak NFL-a, čak gledam i nogomet kad stignem (i moram priznat da se pripremam i za EP u košarci, gledam taj čemer od košarke i više nego bi trebao), ali jasno je da količina emocija uložena u sve to skupa nije u stanju natjerati me da umjesto kupanja, slušanja dobrog albuma ili gutanja dobre knjige, odlučim pregrijati jaja dok kuckam po laptopu.

Samo NBA ima tu moć navesti me da riskiram potomstvo po ovim blesavim vrućinama, a nje, kao što dobro znamo, nema. Nema je zbog pohlepnih kretana na obe strane koji se nisu u stanju dogovoriti oko podjele kolača koji nikada nije bio veći. I ma koliko kao pojedinac bili informirani o ovim događanjima i ma koliko stavova imali, preko jedne stvari ne smije se preći.

Naime, nije bitno tko je u ovom trenutku u krivu, a tko je u pravu. Nije bitna čak ni politika, ta vječna izlika za ljude da se ponašaju kao govna. Nisu bitni ni smiješni ideali u koje vjeruju ionako samo šljakeri nesvjesni da za njihov životni standard nije zaslužan nikakav proizvod njihova rada već tržišne špekulacije, štancanje bezvrijednih papira zvanih novac i tehnološki napredak. Ono što je bitno je samo jedna jedina gola činjenica – NBA mlati lovu i ima je dovoljno za sve.

Ma kakve igre moći pizdeci na obje strani igrali, preko ovog argumenta se jednostavno ne može prijeći. Ako se već ne mogu dogovoriti oko podjele kolača za ubuduće (a ne mogu jer vlasnici žele postaviti stvari tako da uberu većinu love kada za par godina potpišu novi TV ugovor, dok igrači, logično, ne žele pristati na višegodišnji ugovor koji će ih spriječiti da tom prilikom dobiju svoj dio), zar je takav problem dogovoriti se da za ovu godinu zaradu dijele 50-50, a da se ugovori i pitanja salary capa jednostavno prenesu do iduće prilike za razgovor dogodine.

Svi argumenti koje vlasnici iznose u sebi imaju logiku. Igrači primaju ogroman novac dok neki klubovi ne zarađuju. To stvarno nema smisla. Ali, u isto vrijeme liga je u debelom plusu. Zašto bi igrači bili ti koji snose odgovornost za onaj dio partnera koji su u minusu kad su tu, kao što im ime govori, partneri, odnosno preostali vlasnici koji su u plusu. I jedna i druga strana imaju racionalnih trenutaka i zahtjeva, ali obzirom da nigdje ne gori i da se ima što dijeliti, nitko me ne može uvjeriti da je pronaći sredinu tako teško.

Tako da, barem se meni čini, ovo nije ništa drugo nego borba za moć. Igrači su imali postotak više, vlasnici sada žele preokret, žele biti na vrhu, žele pokazati da imaju većeg pimpeka. Što je gotovo nemoguće, obzirom da su vlasnici mahom bijelci, dok su igrači tamnoputi. Štogod. Jer, to ionako nije glavni motiv. Glavni motiv, a njega pravi prevaranti itekako dobro vide, je ta buduća lova od televizije. Profit je najbolji afrodizijak, bolji čak i od pobjede u pišanju u dalj.

Postoji jedna osoba na ovom svijetu, osoba koja se voli predstavljati svemoćnom i koja uživa demonstrirati svoj nadmoć u svakom pogledu, koja bi mogla stvari maknuti s mrtve točke. Komesar lige David Stern pak u ovim trenutcima ne poduzima ništa iz jednostavnog razloga što on i nije ništa drugo nego obični birokrata postavljen na poziciju moći od onih s pravom moći. I kao takav, bez obzira što u kolektivnoj svijesti živi kao moćan čovjek, on poput mnogih drugih biva tek običnim činovnikom kojemu je u životu jedino bitno ne naljutiti ruku koja ga hrani i pokupiti svoju milijunsku plaću.

David Stern je najveća prevara koju je ovo informacijsko doba omogučilo. U svijetu sporta barem. Ljudska rasa nije se stigla pripremiti na ovakvu gomilu govana koja im se svakodnevno servira iz medija, to nas opravdava, zato pušimo svakakve spinove i zato nam je i trebalo skoro dva desetljeća da shvatimo istinu. Stern nije spasitelj profi košarke, on je tek još jedan židovski advokat. Nije on nikakav nadčovjek, veleum ili Sternminator. On je poput svih nas, tek jedan mali, obični spermić. David Sperm.

Ne kaže se uzalud da je u životu važnije imati sreće nego onu stvar. Jer, nakon što je godinama visio po ligi kao dežurni odvjetnik, slizavši se sa svim komesarima, vlasnicima i ljudima koji išta znače u NBA, Stern je izabran na poziciju komesara u trenutku kada je liga došla pred prekretnicu.

I za nju Stern, suprotno onom što nam kazuje narodni ep, nije pretjerano zaslužan. Znamo o čemu se radi – nakon godina sjajne košarke koja nije bila interesantna televiziji jer nije imala podtekst koji bi se mogao prodati masama, u ligi su se početkom osamdesetih pojavili Magic i Bird. Koji su ne samo bili možda i najbolji igrači koje je svijet do tada vidio, već su ujedno mijenjali i paradigme igre (svojim all-round kvalitetama kupili su sve prave fanove košarke), usput nudeći show i na onoj naj-jeftinijoj simboličkoj razini na koju se može napaliti čak i prosječni religiozni frik. Crno protiv bijelog. Suburbija protiv ruralnog. Novo protiv starog.

Dodaj na njih dvoje draft 1984. i pojavu Michaela Jordana i to je to. I da je Joža Friščić nakon tri galona gemišta stigao za komesara ne bi bio u stanju upropastiti ovakvu priliku. Stavi to u kontekst tehničkog napretka koji je iz godine u godinu omogućavao sve bolje prijenose i dostupnost utakmica diljem svijeta, rađanje interneta kao budućeg medija broj jedan (na kojem je NBA bez premca najbolje predstavljena liga na svijetu) i rast standarda koji je omogučavao sve većem broju ljudi plaćanje sve skupljih i skupljih karata i postaje ti jasno da je Stern jednostavno došao u idealnu situaciju u idealno vrijeme.

Ok, nije moć Wall Streeta sama po sebi digla Sterna na vrh, jasno je da je u svemu ulogu odigrala i njegova ljigava sposobnost da prepozna moć marketinga i prodavanja muda pod bubrege jadnim mozgovima koji više nisu bili u stanju razaznati ikakve vrijednosti u svom tom šarenilu koje ih je počelo okruživati. Ali, valjda danas nakon svih ovih godina možemo pogledati u prošlost i jasno zaključiti kako je vremensko-prostorna situacija opet odigrala važniju ulogu od onih smiješnih individualnih kvaliteta koje nemaju preveliku važnost u svijetu takvih birokrata. Za razliku od parketa na kojem talent nekog vraga znači, u uredima važno je samo znati bolje lagati. I Stern i slični su toga itekako svjesni i zato će uvijek i biti spremni okrenuti se u trenu od pravih ratnika na parketu. Ovi kastrati u skupim odjelima nikada neće biti muškarci, zato je još jadnije prihvatiti činjenicu da smo u jednom trenu vjerovali da su u stanju raditi na dobrobiti svih nas.

NBA je osvojila svijet, Stern je bio na čelu NBA i ta bijedna igra asocijacija urezala ga je u našu memoriju kao Ultimativnog Komesara. Međutim, profit definitivno nije glavno obilježje njegove vladavine. Jer, sport donosi profit svuda na Zapadu. Kako i ne bi. Državnim novcem grade se stadioni i dvorane, a ti isti porezni obveznici čijim novcem se ta zdanja podižu kasnije plaćaju sulude cifre da imaju pristup događanjima u njima. Vlasnici u svemu tome služe kao posrednici koji tek trebaju brinuti brigu da hladni pogon funkcionira.

Za vrijeme Sternove vladavine ovo je već drugi put da je pogon stao, a to je u mom pogledu na stvari puno važnije od profita kojega je mogao osigurati bilo koji plaćenik. To je razlog da se kaže da je Stern očajan u svome poslu. Uostalom, što očekivati od čovjeka koji je dizao buku i radio cirkus oko gluposti kao što je pravilo o odjevanju, dok je u isto vrijeme šutio i gazio svaki pokušaj razgovora o sudačkim nepravilnostima. Odobrio je upliv novoga kapitala šireći ligu, ne vodeći pri tome računa o održivosti posla na određenim tržištima – u sistemu koji je stvarno postavljen na zdravim temeljima netko bi izgubio glavu zbog onog kraha s Vancouverom.

Ubojstvo košarke u Seattleu, jednom od najkošarkaškijih i civilno najsređenijih gradova na svijetu još je jedan dokaz njegove nesposobnosti, točnije pokvarenosti. Ubiti klub koji ima povijest i naslov vražjeg prvaka može samo čovjek kojemu nije stalo ni do tradicije ni do lige koju prezentira. Naravno, takav će se uvijek pravdati time da kao pravi kapitalist nema vremena za emocije. Ali, Stern nije pravi kapitalist, jer, kao što je dokazao bijeg iz Vancouvera, krah na tržištima New Orleansa ili Memphisa te krađa Sonicsa, Stern se u svakoj situaciji priklanja samo i isključivo trenutnoj, odnosno kratkoročnoj koristi. Zaboravite ikakvu širu sliku, NBA danas je preslika načina na koji funkcionira zapadno društvo – uzmi sve što se uzeti može odmah, spremi na račun u Švicarskoj i gledaj kako se sve oko tebe raspada bez straha od ikakvih posljedica.

Košarka je u cijeloj priči od samog njegovog starta pala u pozadinu, a u prvi plan su iskočili marketing, promocija i biznis. Hej, nema sumnje da je ovakav pristup pomogao da se izvuče maksimum iz vrlih novih vremena, ali pogledajmo samo koliko je nepotrebnih pokušaja stvaranja novih Jordana uništilo ne samo karijere, već i igru. Promovirajući zvjezdani sustav stvoreni su Carteri, Iversoni, Marburyi, promaje od igrača koji su sticali ugled i lovu bez da su išta pokazali na terenu. U tom pristupu nalazila se ogromna greška u sistemu, koja je zatrovala generacije gledatelja koji, lišeni gena košarkaškog fanatika, nikada nisu bili u stanju vidjeti dalje od zakucavanja s NBA actiona. Jadni Jordan, pokušali su ga klonirati toliko puta uvijek zaboravljajući ono najvažnije - MJ nije bio samo letenje i zakucavanja, MJ je bio krv, znoj i suze. Lišeni ikakvog osjećaj osim onoga za vanjskim blještavilom, jasno da Stern i kompanija nisu mogli bolje. Ponudili su prosječnim gledateljima prosjek, uljuljavši se u ulogu vazelina, usput se lažno predstavljajući kao pioniri.

Ok, argument koji se uvijek izvlači u ovim situacijama je da se bez zadovoljenja plitke većine stvari nikada ne bi makle s mjesta i ona manjina koju čine fanatici poput vas i mene nikada ne bi imala prilike uživati u omiljenoj igri na ovoj razini i na ovakve načine kakvi nam se danas nude. Od njihova razumijevanja igre važniji su njihovi novčići. Međutim, nije problem u ustupcima takvima, već potpuno ignoriranje pravih fanova koji su prepušteni sami sebi svih ovih godina. Odluka Sterna da debilizira svoj proizvod ne treba čuditi jer on nikada nije bio naš, on je uvijek pripadao njima.

Uostalom, treba li većih dokaza od njegovih narcisoidnih istupa svih ovih godina, sjetimo se na primjer samo onih intervjua koje je davao Simmonsu u podcastima (ovaj zadnji iz protesta nisam ni pokušao slušati, zašto bi sebi pružio sat vremena laži, muljanja i sranja). Na bilo koje pitanje vezano uz košarku, pitanje na koje bi pravi fan iskazao nekakvu strast ili barem se pokušao iskazati poznavanjem igre, Stern se uvijek držao onoga što znaju i ptice na grani. Osnova za prvi razred. Jordan. Bird. Magic. Prekrasna igra. Sjajni igrači. Bla bla bla. Teza da mu pozicija ne dopušta išta osim diplomatskog govora ne drži vodu, jer u njegovom nastupu osjeća se čista birokracija. Što teoretski nije nužno minus za poziciju koju on drži, ali, nakon svih ovih godina dokaza, zar praksa nije dokazala da birokrata ipak nije u stanju sagledati dublje u problem, ma kako pun dolara i uspješan bio. Jer, brate, sve je to samo još jedan dokaz da nije bitno koliko si pametan, školovan, potkožen i egoističan, već samo da li stvari radiš iz gušta ili zbog ugleda. A, kao što sjajan vlasnik ili vrhunski igrač ne možeš biti ako u sve skupa ne uključiš i strast prema igri, ne možeš biti ni komesar.

Uostalom, NBA u Sternovom dobu ionako nije ništa drugo nego odraz Amerike same, sjaj izvana koji je sakrio činjenicu da sistemom iznutra upravlja najobičnija hrpa lopova. Bacite pogled unazad prije drugog svjetskog rata i što imate? Naciju pohlepnih i jadnih sa svih strana svijeta koje je bila na koljenima, da bi oživjela propašću bližnjih i bogaćenjem na tuđoj patnji. Ma kakvo rimsko carstvo, proglašavati naciju koja je jedva 50 godina drmala planetom novim Rimom promašeno je u potpunosti, Amerika je stvorena u Hollywoodu i danas, nakon niza potresa koje je izazvala njena elita koju su oduvijek sačinjavali korumpirani smradovi, vratila se tamo gdje joj je mjesto. S tim da ovaj puta nema nikakvog rata da je izvuče s dna. Kina i Arapi dolaze kupiti što se kupiti da, pitanje je dana kada će se Prokhorovu pridružiti i poneki šeik. Možda nakon neke buduće Olimpijade ili možda čak SP-a u košarci, sutra će ionako samo oni imati love da organiziraju nešto slično. Mogu se Ameri rugati Kataru kao izboru domaćina World Cupa i ukazivati na to da su tamo nesnosne vrućine, Katar si može priuštiti klimatizirane stadione. Ameri pak danas paze i kada pale klimu u svojim sve manjim i manjim autima.

Da, Stern je pri stvaranju NBA kakvu danas znamo također koristio usluge Hollywoodske tvornice snova, ali, bez obzira na površinsku trulež NBA ima šansu živjeti i nakon smrti njegova režima. Zato što je u srži za razliku od nekakve države ona ipak zdrava. Jer u njenoj srži je, ma što mislio nekakav antiglobalist, ekonomski stručnjak ili jednostavno kreten, blago zvano košarkaška igra. Zato što ima Duranta, Miami, Boston i Lakerse koji nisu prevare za razliku od Obama i Milanovića ovoga svijeta. Sport je jedino mjesto na svijetu u kojem se još uvijek može naći pravda, mjesto na kojem zaslužni pobjeđuju, na kojem odricanje, žrtva i poštenje rezultiraju uspjehom. Zato i bježimo u njegovo krilo od stvarnosti pune štakora. Zato i volimo toliko ovu jebenu igru i ovu jebenu ligu. Ovakvu generaciju kakvu danas ima NBA mogu staviti uz rame s onom Birda i Magica ili onom Jordana i Olajuwona (iako, ja tu nisam u stanju biti objektivan, meni su dobre i one Cowensa i Waltona, Embrya i Russella, Westa i Robertsona, iako ih znam samo iz priča) i to je ono što će ih izvući i nakon ovog kolapsa. Samo, nadam se da će novi put prema vrhu početi bez Sterna. Koji će, izgleda, napraviti ono za što smo mislili da je nemoguće. Upropastiti ligu na vrhuncu. Kad je već, barem on tako misli, stvorio, zašto je ne bi i sjebao. Joža Vladimir Stern.

Osim novog komesara, čovjeka kojemu je košarka u životu ako ne važnija a ono barem jednaka lovi (zašto Bill Bradley, senator, prvak s Knicksima i autor jedne od najboljih knjiga svih vremena, Life On The Run, ne bi preuzeo kormilo?), liga definitivno treba i uređen vlasnički poredak, po mogućnosti s ljudima koji imaju pravu lovu i nije ih briga što pale novac.

U tome je Malcolm Gladwell u pravu u ovom nedavnom članku na Grantlandu. U NBA se ne ulazi da se zaradi, već da se čovjek zabavi. Cuban je u tom smislu pravi primjer i treba naći još 29 takvih. Prestanite nam puniti glavu ekonomskom odgovornošću u svijetu u kojem se države ponašaju gore od ijedne kućanice s viškom kartica. Dajte nam kruha i igara, pička vam materina. Uostalom, nije li upravo činjenica da bi Cuban sutra Sterna bacio pod vlak bez razmišljanja samo još jedna potvrda koliko je komesarova zaostalost uteg na ligi?

Zaboravite pravila, regule i sranja. Košarka će uvijek naći načina da ispliva. Igra je sjajna, igrači su genijalni. Samo im dajte da igraju, bez drkanja. Koga briga na kraju krajeva ima li ili nema salary capa kada se ionako samo jedna momčad može okruniti na kraju sezone? Davanje podjednake šanse je najobičnija floskula koja se koristi kada je kome potrebna, ali koju je nemoguće sprovesti u stvarnost. Iz jednostavnog razloga što moraju postojati i oni koji loše rade svoj posao da bi oni koji ga rade dobro bili prepoznati.

Ali, lošeg komesara si NBA više ne smije dopustiti. Pogotovo ne na vremenski rok nekakvog diktatora. Diktator nije svjestan toga da ljudima standard dozvoljava da plaćaju skupe karte, kupuju preskupe dresove i troše lovu na league passove. Diktator misli da su oni tu zbog njega. Međutim, padne li standard, past će i cijene usluga kako bi ih netko koristio. Jedino prema kome se neće nikada trebati prilagođavati, jedini koji plivaju van zakona ponude i potražnje su pravi fanovi. Mi. I zbog nas, zbog toga što nam je dva puta u svom mandatu isčupao srce zbog svoje sitne duše jer to nije shvaćao, Stern mora otići.

Liga treba čovjeka iz košarke, nekoga tko se neće bojati reći - ljudi, prvo i osnovno je da imamo sezonu. Nije uopće bitno tko je u pravu, tko je u krivu. Pravi igrači žele igrati, pravi vlasnici žele igračke. Ako ima netko tko se ne prepoznaje u ovome, netko tko ne želi igrati samo zato što osjeća da je mogao dobiti više novca ili netko tko će radije godinu dana igrati golf nego sjediti u loži samo zato što neće zaraditi koliko je planirao, molim lijepo, možeš u Tursku. Ili prodaj klub ruskom tajkunu, štogod.

Nažalost, šanse da dobijemo Bradleya ili Battiera na čelu lige su minimalne. Osuđeni smo na ovu trenutnu gamad i zato je najbolje nastaviti raditi ono što sam uspješno radio dva mjeseca – ignorirati sve. O NBA više ni riječi dok se ne podbaci lopta.

Zato ćemo ovih dana početi pričati o EP-u u košarci. Iako mi nije bila namjera, nagledao sam se pripremnih utakmica i spreman sam odraditi okladu prateći ovaj smiješni turnir na kojem, čini mi se, nedostaju samo repke Kosova i Farskih Otoka.

Nemam volje pisati ništa pretjerano ni o baseballu, ali zato ću iskoristiti dobrog čovjeka Hrvoja Frančeskia kako bi prokomentirali sezonu i predstojeći playoff. Kaže isti da je voljan pričati i o NFL-u, što znači da će najava ovogodišnje sezone biti kratka tekstom, a bogata snimljenim minutama. Super Hrvoje, pripremi se. Lani sam skinuo Superbowl, ove godine tipujem na Patse protiv Packersa u samoj završnici. Bit će prilike objasniti zašto.

Ali, o svemu tome u danima pred nama. Ljeto je gotovo, vrijeme je za igru. Pred nama je barem hrpa loše košarke, ali ne i loših vibri. Ma kakvi, super smo volje.

Jebi se Stern. Jebi se, dobij spolnu bolest i nek ti otpadne taj mali, obrezani pišulinac.

Tagged as: 1 Comment
25Jun/1125

PODCAST – BURN YOUR DRAFT CARDS EDITION

Posted by ispdcom

Sickre i Gee uz gomilu pozadinskih zvukova odrađuju tradicionalni draft osvrt u nešto manje tradicionalnom podcast izdanju. Sparno je, draft sam po sebi nije bio naročito napet, pa je čavrljanje iza dobrog ručka izgledalo kao bolja opcija od sati pisanja kilometarskog posta. Doduše, razina energije je više Dampierovska nego Chandlerovska, zvuk nikada lošiji, stoga obećavamo vratiti novac svima koji budu nezadovoljni ovim podcastom. Tako nam Jimmera!

12Dec/103

WEEKLY PICK ‘N’ ROLL

Posted by Gee_Spot

DURAN'

Iako u zadnje vrijeme Thunder pomalo počinje nalikovati na lanjsku momčad (kažem pomalo jer obrana još nije ni blizu prijašnje razine, ali barem napad dobiva neke poznate nam obrise – vrti se pick 'n' pop s Krstićem na otvaranju, Harden ulazi s klupe i zabija nakon specijalno za njega postavljenih blokova, Durant je sve precizniji), očito je kako Westbrookova odluka da ovu momčad napravi svojom nije nešto preko čega će se moći tek tako prijeći.

Iako je potpuno besmisleno tumačiti govor tijela i izraze lica kao činjenice, ja se ne mogu riješiti dojma da Russell Westbrook osjeća kako ga trenutna situacija guši. Čovjek puca od snage, spreman je boriti se 1 na 5, samopouzdanje je na vrhuncu, a trener od njega traži da bude razigravač i da se podredi momčadi. Dok se on tako bori sam sa sobom, odnosno s potrebom da ide glavom kroz zid s jedne strane i potrebom da se podredi momčadi s druge, ostatak ekipe mora osjetiti barem malu napetost.

Srećom po Thunder, ostatak ekipe u Westbrookovoj borbi sa samim sobom ne vidi ništa loše jer se redom radi o sjajnim suigračima kojima je najviše od svega stalo do toga da se Westbrook konačno pomiri s tim što jeste, da nađe ravnotežu između svojih mogućnosti i želja. Da konačno bude sretan. Jer, boriti se ovako kako se on bori, a u isto vrijeme imati osjećaj da si iznevjerio suigrače zato što nisi bolji playmaker, stvarno je blesavo.

Jer, iako sam na početku mislio da je glavni problem Thundera sve veća uloga Westbrooka koja ih iz momčadi pretvara u tipičnu NBA franšizu u kojoj su najvažnije zvijezde, sada mi se čini da je Westbrookova upornost još jedino što ovu momčad čini specijalnom. Da nema njega, bili bi u puno goroj situaciji nego što su to danas.

Zbog toga što ovi momci ostavljaju dojam tako dobrih duša i krasnih ljudskih bića kojima je stalo jednima do drugih, nemam nekog pretjeranog straha za njih usprkos svim trenutnim problemima. Kad-tad ova momčad će postati opet moćna. Previše je tu talenta i previše napadačkog oružja da se vječno igra u ovakvom grču, a ne postoje obrane koje mogu zaustaviti sve čime ih Thunder može napasti jednom kada taj grč popusti.

Ali, oko jedne stvari se brinem i nju smatram glavnim razlogom zašto je momčad budućnosti zapela u čistilištu. Što ako je Kevin Durant sjajan momak i strijelac, ali i ništa više od toga? Kada je dolazio u ligu, znali smo da će biti velik samo zbog te lakoće zabijanja iz vana kakvu nismo vidjeli još od onih hall of fame sezona Tracya McGradya u Orlandu. Međutim, što ako KD i nije ništa drugo osim novog Tracya?

Uspkros svom talentu, McGrady je još poznatiji po tome što nikada nije prošao prvi krug playoffa. Iako su do toga dovele i ozljede i limitirani suigrači, moramo priznati da Tracy nije imao ono nešto što često znamo opisati instinktom ubojice. Da, kao i Durant i Tracy je znao zabiti koš pobjede i složiti sulude šuterske serije (ova je nezaboravna), ali u tome i jeste poanta.

Šuterske serije ne donose prstenje.

Za biti prvak, moraš biti all-round igrač. Moraš biti u stanju ukrasti ključnu loptu, dodati završni pas, napasti obruč i riskirati ozbiljnu ozljedu u pokušaju da iznudiš dodatno slobodno. Durant, kao i McGrady, ima talenta za sve to, ali, kao i McGrady, predobro se osjeća u ulozi šutera. Toliko su fludini ti njihovi potezi usprkos tim krakatim udovima, toliko su duži od svakoga tko ih čuva, da im je svaki šut tijekom utakmice lagan poput onoga na treningu. I to su šutevi koji u njihovom slučaju nisu loši šutevi jer su rođeni za takvu igru. Međutim, ako nas je povijest ičemu naučila, onda jeste tome da je skok-šut, uz to što je i najljepši individualni potez u košarci, ujedno i obilježje gubitnika. Odnosno, ako gubitnika zvuči previše negativno, potez nedovoljno čvrstog pojedinca.

MJ i Kobe dobili su gomile utakmica skok-šutom, ali još više su ih dobili i drugim elementima igre. Dok ne vidim da Durant može nešto slično, morat ću se složiti da Russell Westbrook ima pravo tražiti pravo prvenstva u ovoj momčadi. Westbrook je spreman ići kroz zid, Durant se još uvijek zadovoljava pokušajima preko zida.

Da, lako je bilo osvojiti SP šutom iz vana. Budimo realni, u pitanju je ipak drugoligaška konkurencija. Ali, za NBA borbu moraš biti i malo lud u glavu, spreman riskirati. Izići iz zone ugode. Westbrook je to očito spreman, izazvati momčad i tražiti od nje više. Durant to još nije, a nije zato što ni od sebe trenutno ne traži više. Westbrook postaje muškarac, KD to još nije.

Opet kažem – ovi momci mogu zaobići zamke ega, redom su u pitanju sjajni karakteri. Ali, sve opet ovisi o tome koliko će Durantu trebati da mu izraste par testisa. Da, mladi su, ali dosta je bilo igranja. Dosta je bilo navijanja i podrške. KD ne može šetati uokolo i tješiti suigrače. Mora ih izazvati da budu bolji. A to može samo ako je i sam spreman preuzeti na sebe odgovornost. Do tada, morat će to raditi Westbrook. Do tada, Thunder će igrati tvrdo i ružno, s puno grešaka, baš kako igra i Westbrook. Na silu, učinkovito, ali ni izbliza lijepo kao što to može KD.

Ova momčad je zatvorena u kavez, a osloboditi ih može samo Durantova eksplozija. Što je više budemo čekali, to su veće šanse da sav ovaj talent i ovaj trenutak koji imaju jednostavno - prođe. Kevine, znamo da si čudo od talenta. Sad još samo moraš dokazati da si lider.

WADE

Uvijek grintam kako mi je puna kapa Heata i toga da je Heat Index uvijek na naslovnici ESPN-a, a onda i sam uvijek imam nešto dodati na račun cirkusa u Miamiu. Jadno. I u isto vrijeme zanimljivo. Poput Sanadera. I da, jebi se Stankoviću, ti i tvoja umišljenost. Ćelavi egomanijak misli kako je cool da dovede nekog apsolutno nebitnog gosta u ovakvom trenutku, kao - svi pričaju o Sanaderu, zabavljaju se, seciraju, e ja ću biti cool, alternativan, pa baš neću. A sve što si tim dokazao Stankoviću je da si najobičniji papak kojem je vlastiti odraz u ogledalu važniji od posla.

Uglavnom, kada je ovo ljeto LBJ dolazio u Heat, većina nas je pomislila kako je spreman biti Pippen. Onda je stigao, krenula je sazona i LBJ je umjesto uloge Pippena odlučio biti šerif. Čak se pokušao i riješiti trenera u napadu panike. Svo to vrijeme jedan čovjek je bio još veće razočaranje. Dwyane Wade je igrao loše, ali to smo mu tolerirali jer smo znali da je ozljeđen. Ono što mu nismo mogli tolerirati je činjenica da je tek tako, bez borbe, prepustio ulogu lidera Jamesu. A Miami je bio njegova momčad. On ima naslov i titulu MVP-a Finala, on je tu bio prvi.

Samo, sad mi je jasno. Wade nije lider koji puno priča. Čak i u onoj šampionskoj generaciji, Wade je bio u pozadini iza Shaqa, Mourninga i Haslema. Wade priča na terenu. Stoga, ako je bio ozljeđen i ako je igrao ovako loše kako je igrao prvu polovinu dosadašnje sezone, zar nije logično da se nije mogao postaviti kao lider i protuteža Jamesu? Kako će mu u facu reći "Ne seri" kad niti je u stanju odigrati obranu niti gađati s više od 25%?

Pa skočimo sada na ovaj najnoviji niz utakmica. Wade je zdrav, spreman i osjeća se dobro. Čim je krenuo s igrama koje smo navikli gledati od njega, krenuo je i Miami. Konačno gledamo momčad kakvu smo očekivali. Ranjivu, definitivno ne spremnu osvojiti naslov ove godine, ali momčad koja će gaziti Indiane ovoga svijeta, a ne gubiti od njih na svom parketu.

I da, sve je to samo zbog Wadea. Jer, dignuvši igru na ovu sadašnju razinu, Wade je konačno progovorio. Na parketu, jedino kako zna. Ovo je moja momčad. LBJ i Bosh su odmah došli u red, posvetili su se radu umjesto priči. Snage su raspoređene. Wade je šef, igra svoju igru, trpa, a vi se podredite sporednim ulogama i radite prljave poslove.

Naravno, postoji još jedan sitan problem. Ako Wade zna pričati samo na parketu, što će se dogoditi u slučaju nove njegove ozljede? Mogu li James i Bosh zadržati ovakvu razinu koncentracije na igru bez Wadeovog smirujućeg prisustva? Ili će opet početi plakati kao primadone kakve jesu? Nekako prije vjerujem da će Wade naučiti biti lider u svlačionici, nego što će ova dva odrasti. U biti, mislim da je to jedina nada za Heat.

IN DIANA JONES

Nakon više od četvrtine sezone jasno je kako uspjeh Pacersa nije slučajan. Naravno, za njega je dobrim dijelom zaslužno i očajno stanje na Istoku, ali, objektivno gledajući i konkurencija je imala iste startne pozicije. Tako da razlika leži ponajviše u tome što su Pacersi od ovo malo talenta što imaju nekako uspijeli složiti momčad.

Evo kako im je to uspijelo. Kao prvo, iako na papiru nemaju predispozicije za momčad koju bi smatrali dobrom u obrani i skoku, oni su to postali. Hibbert je dovoljno pokretan i jak da smeta u reketu, a ključnom se pokazala odluka trenera O'Briena da izbjegava nisku postavu s Grangerom na četvorci o kojoj se puno pričalo te da radije osakati napad kako bi dao ravnotežu momčadi pod košem.

Sva ova drva koje se rotiraju na četvorci donose upravo to, ravnotežu. Napad je na svoj način limitiran, ali za sada daje maksimum. Prvo, u njemu se nalaze tri razigravača, tri igrača koja mogu držati ritam momčadi, a to je itekako važno. Sve ide preko Hibberta, a kada se lopta ima kome spustiti u post, parket se otvara. Ili će Hibbert igrati 1 na 1 ili će poslati loptu vani ili će netko utrčati. Uvijek postoji opcija, nema stajanja u mjestu.

Collison možda nije ništa više od osrednjeg slash 'n' kick playa, ali daje solidne minute, a možda je najvažniji vanjski igrač Mike Dunelavy. Ne samo da drži obrane na petama svojim vanjskim šutom, već i sjajnim osjećajem za pas. Dunleavy ne carini loptu i često je onaj koji daje ključni pas, onaj prvi asist koji vodi do asista za koš.

Čekaj, sad sam upravo naveo tri igrača koja smatram važnima za napad, a ni jedan od njih nije Granger? Kako to? Pa, zato Pacersi i jesu bolji od očekivanja. Jer, sa suigračima koji znaju igrati i drže se sistema, Granger može u miru igrati svoju igru. Zabijati kada i kako hoće, ali i pomoći all-round učinkom. Dok ne siluje i dok radi, svi su na dobitku.

Nakon što si ovako fino zatvorio petorku i stvorio sistem, nije na odmet što imaš i klupu. Brandon Rush je očito shvatio da mu je ovo zadnji vlak za NBA karijeru i pretvorio se u vrlo dobrog šutera (a možda je samo nabavio vrhunsku marihuanu), Ford također želi produžiti život u ligi i igra svoju 1 na 5 igru u za njega idealnoj ulozi back-up playa, a gomila je tu još fajtera zahvalnih uopće na prilici da na ovaj način zarađuje za život.

Nema tu puno talenta, ali sve je idealno. Što nas tjera da postavimo pitanje kako bi se stvari razvijale kad bi Hibbert ili Granger ili čak Dunleavy ispali iz igre na duži period. Samo, zar već i sama činjenica što ih iz takta može izbaciti tek jedna takva katastrofalna situacija, ne govori dovoljno o tome kako su Pacersi ove godine odradili vrhunski posao u svakom pogledu i usprkos svim sumnjama ipak udarili temelj boljim danima. Respect.

KORVER

Kao što ne mogu bez spomena Heata, očito ne mogu ni bez Bullsa. Sjajna pobjeda protiv Lakersa u jednoj čudnoj utakmici (Lakersi su 15 minuta izgledali kao šampioni, nakon čega kao da su zaspali, kao da im se nije dalo odgovarati na sve izazove koje su pred njih stavljali Rose i ekipa) još jednom je pokazala da Chicago već ove sezone moramo smatrati pravim izazivačima.

Osim ako se Durant ne probudi, po meni je Los Angeles još uvijek za klasu iznad svih ostalih momčadi Zapada. Jazz, Spursi i Dallas, ma kako dobro izgledali, ipak imaju tu jednu ogromnu rupu koja ih u eventualnoj seriji već u startu stavlja u ogroman minus (Jazz ne može kontrolirati reket, Spursi nemaju igrača sposobnog nositi momčad kad sve drugo stane, a Dallas nema treću napadačku opciju kojoj možeš vjerovati u ključnim trenutcima).

Na Istoku pak u sličnoj poziciji je Bostona, ali mogu zamisliti da i Orlando i Miami mogu sakriti svoje mane (nedostatak playmakera, odnosno nedostatak igrača zadatka), pa im zaprijetiti. I u tu kategoriju prijetnje definitivno stavljam i Bullse. U biti, smatram ih najvećom prijetnjom.

Kyle Korver je jedan ogroman razlog. Bez problema mogu zamisliti Korvera u playoff seriji kako uništava Magic ili Celticse. Možete se kladiti u barem jednu pobjedu izborenu na račun njegovih trica, jedan trenutak za pamćenje. Čovjek se nije samo izborio za svoju rolu, već pokriva najveću manu Bullsa, nedostatak šutera.

Pogledajte bilo koju utakmicu Bullsa i primjetite kako njegovim ulaskom momčad dobiva jednu drugu dimenziju, kao da prebacuju u višu brzinu. Istovremeno, nema šanse da bilo koja gusta završnica prođe bez njega među pet. Korver ne starta, ali završava. Kao i Kukoč nekada. Uostalom, tako je i bilo i kod Sloana, kada je Korver s jednim Deronom "Imam Muda Kao Da Mi Je Jerry Sloan Otac" Williamsom dijelio ulogu closera.

Mogućnost da jedan šuterski specijalist igra ovako važnu ulogu nije se otvorila samo zbog njegove preciznosti koja pokriva sve minuse. Korver jednostavno nema savjest. Iako na prvi pogled izgleda kao nekakav produkt hrvatske košarke bez mozga, on je totalno neustrašiv u izboru šuta, toliko samouvjeren u to što radi da mu praktički preciznost raste što je situacija teža. Automatsko zabijanje skok-šuta i slobodnih fantastična je osnova, ali Korver je i fajter koji izaziva svaki šut protivnika, mlati se i ne popušta pred nikim. Nije stoper, ali tako se ponaša. I zato ćemo ga se nagledati u finalnoj petorci Bullsa.

Realno, samo je Boozer nešto slabija karika ove sjajne obrane, ali dok je Korver u stanju držati svoju poziciju te dok Noah, Deng i Rose svojim dugim rukama, aktivnošću i borbenošću pokrivaju većinu terena, može se izdržati s dva upitna obrambena igrača u ključnim trenutcima. Uostalom, Thibodeau je pokazao da mu neće biti problem dati prednost Gibsonu zbog obrane ako Boozer stane u onom segmentu igre u kojem je ključan.

Uglavnom, ako svaka utakmica Bullsa u biti počinje i završava onog trenutka kada Korver raširi obrane svojim vanjskim šutom, Boozer je taj koji od svega ima najviše koristi. Čim se obrana širi prema vanjskim pozicijama, Boozer dobiva prostor za zabijati. Međutim, ono što je još važnije, čim ga se krene udvajati, Boozer vraća loptu vani tom istom Korveru. Sad, pametna pick igra je dovoljna za igrati odličnu košarku kada imate NBA talente na raspolaganju, ali još bolje od toga je imati post igru. Unutar-van. Tu zaboravite na prednost obrane. Pick igra se može braniti ma kako savršeno funkcionirala, ali savršeno unutar-van kretanje lopte ne može braniti nitko.

Posebice kada i Rose pogađa tricu za tricom. Ako ovo nije tek nekakav trenutak providnosti, ako je Rose stvarno dodao pouzdan vanjski šut na sve ostale kvalitete, onda Bullsi više nemaju mana. Tricaši Rose i Korver, uz u tom dijelu igre solidnog Denga, čine iznadprosječnu šutersku osnovu. Ova momčad postaje neranjiva.

Time automatski kod mene ima prednost pred Orlandom i Miamiem. Mislim, tu je čak i Noah, čovjek koji je u stanju biti najdominantniji čovjek na parketu bez da zabije koš. Čak ako Rose i ispadne iz ovog trenutnog šuterskog ritma te se vrati igri bez trice, imaju dovoljno.

Korver prijeti iz vani, širi obranu. Boozer prijeti u postu, skuplja obranu. Na takvu igru nema prilagodbe od utakmice do utakmice, treba reagirati u trenutku. I onda kada se protivnik navikne na neki ritam, kada pomisli da ima stvari pod kontrolom, onda Rose krene na ulaze i riješi sve individualnom veličinom.

Bullsi su krcati. Finale Istoka između njih i Bostona bit će sjajna repriza Najbolje Playoff Serije Svih Vremena. Govorim to već dugo vremena, ponavljam to više kao mantru, nadajući se ponavljanju jednog prekrasnog trenutka. Danas se ne nadam, danas sam siguran. Čeka nas nešto specijalno.

CLUBLLESS IN SEATTLE

Veseli me pomisao da bi Seattle opet mogao dobiti NBA klub, ali u isto vrijeme me živcira. Totalno. Više nego činjenica da mi zemlju vode sociopatski lopovi. Jebiga, ako mi je većina sugrađana priglupa, nevažno je tko nas vodi, zar ne? Mislim, ako mi je moj sugrađanin u stanju ukrasti zimski kaput na rock koncertu samo zato što mu je predan greškom, zašto me čudi bilo kakav postupak ovih na vrhu koji ni ne slušaju glazbu? Ljudi su glupi jer misle da je sve u lovi i materijalnom. Ali, Stern nije glup, iako Stern zna da je u lovi i materijalnom puno toga. Samo, kakav god ego imao, kod Sterna je razum uvijek bio jači. Pa kako takav čovjek nije bio dovoljno pametan da shvati da će Hornetsi kad-tad opet završiti u Oklahomi, gdje su onu godinu i pol bili dočekani kao spasitelji? I da jednostavno nije bilo potrebe gasiti klub s takvom povijesti i u takvom gradu kakav je Seattle?

Da nije bilo te potrebe za pozitivnim PR-om (a vezivanje lige uz New Orleans, kojem su svi okrenuli leđa, ispalo je sjajna priča), Hornetsi bi sada bili pred vratima grada gladnoga vrhunskog sporta poput Oklahoma Citya. Ovako, Seattle se spominje kao opcija, ali sumnjam da itko u Seattleu želi napraviti uslugu NBA ligi. Ne nakon igre koju je Stern odigrao u danima selidbe Sonicsa.

Ne, nije problem bila dvorana. Pogledajte koliko godina traje trakavica u Sacramentu, koji ima dvoranu duplu goru i stariju nego je to bila ona u Seattleu. Problem je bio u tome što se na tržištu našao grad željan NBA kluba i ljudi koji su bili spremni na sve da dobiju NBA franšizu. Sonicsi su bili laka meta jer su ispunjavali oba potrebna uvjeta da se zadovolji ekipa iz Oklahome – imali su vlasnika koji je jedva čekao zaraditi neku lovu, plus grad i lokalna zajednica nisu htjeli ni čuti za ucjene NBA lige oko nove dvorane. Sacramento, kao jedini konkurent, ipak ima vlasnike koji ni u ludilu ne žele ostati bez svoje igračke, a samim time i barem vokalnu ako ne i konkretnu podršku zajednice.

Hornetsi, kao najranjivija franšiza, zbog te proklete Katrine nisu mogli nigdje. Trebalo je paziti na ugled lige, usprkos tome što se Oklahoma upravo zbog Hornetsa zaljubila u mogućnost posjedovanja NBA franšize. Da nije bilo tog kretenskog uragana, danas bi Hornetsi bili u Oklahomi, Sonicsi u Seattleu, New Orleans bi živio kao i uvijek sa svojim Saintsima i ne bi se previše uzbuđivao što je nakon Jazza još jednom ostao bez profi košarke, a i svijet nikada ne bi ugledao ove očajne dresove Thundera.

Sad, ja sam se odavno pomirio s tim da se sve poklopilo tako kako je i da je jedna genijalna franšiza jednostavno nestala. Eventualni dolazak Paula i društva u Seattle i povratak Sonicsa zato mi nemaju nikakvog smisla. To nisu Sonicsi, ne mogu to biti dok god Durant igra južnije. Premalo je vremena prošlo da bi nekadašnji navijači tek tako prihvatili potpuno novu momčad.

Opet, ni drugi spomenuti gradovi nemaju nekog većeg smisla. San Diego bi imao smisla kad bi se Clippersi vratili, ali ovakvo gomilanje klubova u Kaliforniji nema ekonomsko opravdanje (ima po pitanju publike i njihova interesa, ali Kalifornija nikada neće izgraditi dvoranu samo da bi neki grad imao profi klub, pa ti ljudi su toliko osjetljivi na svoje zajedničke dolare da nemaju čak ni NFL klub u jednom Los Angelesu, o čemu pričamo). Kansas City ima football momčad za kojom luduje, ima baseball i košarka im nije toliko bitna, pogotovo ne dok imaju toliko uspjeha na sveučilišnoj razini s Kansasom.

Stern treba čisto tržište, novo, koje može monopolizirati, kao što je to napravio u Oklahomi. Stoga mi se od svih opcija o kojima slušam kao jedino logično rješenje nameće Louisville. Uz Kansas i North Carolinu, Kentucky je možda i najluđa košarkaška država, ali iako imaju moćna sveučilišta i indie rock scenu, nemaju ni jedan profesionalni klub.

Louisville nije više mali grad – u američkom stilu spojen s obližnjim gradovima (čak i nekima koji se nalaze u graničnoj Indiani) u veće metro područje, on danas broji više stanovnika i potencijalnih NBA fanova od New Orleansa, ali i Oklahoma Citya i Salt Lake Citya.

Potencijal tržišta ne može se možda mjeriti s onim Seattlea ili San Diega, pa ni Kansas Citya, ali možda je upravo glad stanovnika u stanju napraviti razliku na način koji je to uspijelo baš u Utahu ili Oklahomi.

DUMARS VS MONROE

Oduševio sam se neki dan kada sam vidio da je Greg Monroe konačno startao za Pistonse. Takav talent mora dobiti šansu, kada danas gledam Hibberta kako igra sve sam uvjereniji da i Monroe, koji ima slične kvalitete i koji prije svega zna igrati košarku, može imati svoju ulogu u ovoj ligi. I onda skužim da Greg nije startao zato što je Dumars shvatio da mora razmišljati o budućnosti, već zato što su odmarali Big Bena kako bi ovaj bio što spremniji za utakmicu protiv Toronta.

Ne znam što da kažem. Nisam siguran da li mi je smiješnije to što se netko na ovaj način posvećuje utakmici protiv Raptorsa (i onda je još izgubi) ili što je netko ovako fokusiran na kratkoročni plan. Dumars očito ima problema, čovjek je još pod dojmom naslova osvojenog s odbačenim igračima te valjda i dalje vjeruje da još jednom može napraviti nešto slično.

Samo, jednom u životu ti se sve onako poklopi. Da dobiješ sve igrače koje trebaš praktički bez drafta ili velikih financijskih rizika, samo kroz tradeove. I ne samo da ih dobiješ, već da svi odigraju svoju najbolju košarku prelaskom u tvoj klub. Dumars bi do sada trebao znati da je ova momčad disfunkcionalna. I okrenuti se Monroeu. Ne kao zamjeni za Big Bena, koji već dvije godine priča o odlasku u mirovinu, već kao nositelju igre.

Inače, svi ti planovi o novom podvigu postaju besmisleni. Najluđe od svega, to je jasno svima osim Dumarsu. Igrači su odavno isključili ikakvo zajedništvo, samo čekaju da završi sezona i da krenu dalje. Šteta je zato jedinog čovjeka koji ne ide nigdje i koji se tek uči profesionalnom životu već od prvih koraka obilježiti cinizmom NBA lige. Upornim forsiranjem veterana koji uporno gube Dumars upravo to i radi. Čime samo još jednom ističe svoju kandidaturu za najgoreg GM-a lige. Nije sramota pasti na dno, pogotovo ako se imaš plan opet dignuti. Samo, čini se da Dumars više nema nikakvog plana.

FEAR THE DEER

Sa zdravim Bogutom u postavi ova parola opet ima smisla. Na stranu bezidejni napad i tragični učinci Jenningsa - dok god Bogut caruje pod košem, Skiles može biti zadovoljan obranom. A dok je Skiles zadovoljan obranom, Milwaukee ima šanse.

Ja više ne sumnjam u njihov playoff nastup. Ne, nisam očekivao da će i Salmons i Jennings i Maggette biti ovako neučinkoviti, ali isto tako nisam mislio da će Larrya Sanders još više pojačati zid koji Skiles gradi pod svojim košem.

Rookie je fascinantna nadopuna Bogutu, momak je kopija Ibake, što praktički znači da Skiles sada može računati na dva sjajna blokera u reketu u svakom trenutku. A, kao što znamo, zatvoren reket i kontrolirani skok prva su obilježja kvalitetne momčadi.

Još kada bi dobili nešto od napada, Bucksi bi vrlo brzo bili na lanjskoj razini. Dobrim dijelom i zbog momka izabranog sredinom prve runde za kojega nitko nije čuo do drafta, kojega inače volimo smatrati jednim od gorih ikada. E, zato plaćaš skaute.

28Oct/109

NBA – WHERE BUFFERING HAPPENED

Posted by Gee_Spot

Dva dana i 16 utakmica je iza nas, dojmovi se samo gomilaju. Nakon par dana kontemplacije pomirio sam se čak i sa svojom fantasy ekipom (počinjem vjerovati da uz malo sreće imam šanse boriti se za naslov). Ono, neću vas sada gnjaviti s analizom po pozicijama, svi dobro znamo da nema ništa dosadnije na svijetu nego gnjaviti druge svojim fantasy odabirom. Za to se priprema podcast, he he.

Mislim, koliko je ova NBA fiksacija ljudima s vremenom postala normalna najbolje govori činjenica da me prijatelji koji uopće ne prate ligu dočekuju s ''hej, super izgledaš za nekoga tko nije spavao cijelu noć'' (kako da ih razočaram i kažem da sam se digao u 6 gledati snimku Bostona i Heata?). Čak i Stari, koji uglavnom kad dođe s posla prvo pita ''šta ima za izist'' i ''di je Slobodna'', jučer odmah s vrata viče ''jel sredio Boston LeBrona'' i ''jel igrao Škalabrin''. Naravno, objasnio sam mu da je Scal otišao u Bullse, na što me zbunjeno pogledao ''čekaj, netko mu je dao novi ugovor'' da bi se brzo snašao i počeo smijati ''ništa od naslova Bostonu ove godine onda''.

NBA - it's amazing.

Uglavnom, dok planiramo podcaste, češće (i kraće) tekstove (barem tri tjedno) i slične stvari kako bi NBA sezonu učinili što zanimljivijom i zabavnijom, red je da odradimo i prvu izložbu fotografija (točnije screenshotova) u čast najdražoj ligi. Pa ti reci da sport i umjetnost ne idu ruku pod ruku. Za početak kratka kronologija rađanja možda najznačajnijeg postmodernog hrvatskog umjetničkog smjera. Do čega je došlo, a gdje drugdje, nego u gradu Đore, Đive, Đele, Điđe i Đođe.

Naime, prošle sezone League Pass postao je standardni dio opreme većine NBA fanatika, a onaj najluđi dio okupljen oko Emira u Dubrovniku često je vikende provodio gledajući ekipno utakmice. Samo, za razliku od ovoga novog League Passa, koji dolazi s riješenim streamingom tijekom kojega se prijenos nije u stanju niti zagrcnuti, a kamoli zalediti, onaj nekadašnji često je pucao, naravno baš u trenutcima kada bi se događalo nešto važno. Slika bi se razlila po ekranu poput najljepšeg pastela Jacksona Pollocka te bi tako korisnik tog masno plaćenog izuma umjesto pravog Dwighta Howarda gledao njegovu apstraktnu verziju.

Umjesto da proklinju Sterna, kapitalizam i život u maloj zemlji za malu brzinu prijenosa podataka, zen masteri su nadahnuto pronašli kompromis. Uz prijenos na League Passu, 2K na playstationu i razne mirodije, određenim kreativnim navijačima Jazza (kreativni navijači Jazza, kakav apsurd) palo je na pamet da bi bilo super stisnuti Prnt Scrn, s ili bez Alt, pa spremiti te jedinstvene trenutke u kojima je život uhvaćen u svoj svojoj ljepoti.

Izložba je pripremana temeljito, možda čak zaživi i u obližnjim knjižnicama i galerijama do vas, ako nadležni pokažu sluha i uopće ako se nađe netko dovoljno mudar da prepozna originalne ideje, a ne samo one koje slijede već utabane staze. Do tada imate čast i privilegiju gledati je ekskluzivno na stranicama vašeg omiljenog košarkaškog bloga.

Uživajte i Sretna Vam Nova Sezona!


in the rim


why is the King here


just another manic sunday


yes we can


buffering and gold


the perceived need for relaxation


tribute to Stringer Bell


the team


having power


dance the night away


purple rain


inside the brain of a genius


wild wild west


in green we trust


iron man


you are your own worst enemy


scusi capitano Kirk


the flash


come on Dwight, get some rebounds


the man the legend


the man the bong


zen and the art of motorcycle maintenance


heart of a champion

I za kraj, nešto nevezano uz buffering. Kroz gornje slike na sjajan način je prikazana jedna sezona, ali ova donja govori da nije sve ni u stvarnosti, nešto je i u mašti. Kvragu, nekima je mašta sve što im preostaje.


la la land

22Oct/100

NFL POWER RANKINGS, WEEK 6

Posted by Gee_Spot

Ludilo zbog početka NBA sezone i skorašnjeg draft vikenda opet je ostavilo traga na praćenju NFL kola. Osim one tri nedjeljne utakmice nisam vidio previše (a i njih sam gledao editirajući podcast), još sam manje pratio naslove i zbivanja u ligi. A nije da se stvari ne događaju. Samo, nažalost, očito je da u ovaj postojeći stil života ne mogu uklopiti football onoliko koliko on to zaslužuje. Kvragu i limiti.

S druge strane, kako je on danas praktički jedini sport koji pratim uz košarku, trudit ću se naći za njega barem minimum vremena kroz ova nabrajanja. Kako je ispred nas fantasy draft vikend, vjerovatno neću stići odgledati ni jednu utakmicu kola pred nama, tako da onaj sljedeći tjedan uzimam takozvani BYE u kojem uopće neći biti rankingsa, ali nakon toga bacam se na jedan pravi post od 20-ak kartica.

Jebiga, htio sam se tu i tamo osvrnuti i na MLB playoff (na kraju odgledao tek nekoliko inninga Cliffa Leea), možda čak napisati i najavu NHL-a (skupio masu materijala, ali tko im je kriv kada kreću u isto vrijeme kada i NBA), ali ništa od toga. Vrijeme je da se suočim s tim - ja sam NBA fanatik i kao takav obilježen do kraja života.

Fuck it, let's go bowling. Pregled preostalih osam momčadi na Istoku nastavlja se u ponedjeljak, do tada je blog na mirovanju. I da, sretno svima na fantasy draftovima diljem svijeta.

1. (1) STEELERS 4-1

Povratkom Big Bena samo su pojačali dojam da se radi o jedinoj momčadi koja zaslužuje epitet vrhunske. James Harrison je totalna zvijer u obrani, a ova glupa kazna koju je zaradio zbog nasilja (!!! kakvo licemjerje, kampanja protiv nasilja u ovakvom sportu, NFL ekipa po smradoljublju se može mjeriti sa Sternom) samo će dodatno napaliti najbolju obranu lige.

2.(2) JETS 5-1

Možda su dobili pomalo sretno u Denveru, ali su dobili.

3.(5) PATS 4-1

Dok se sredina obrane ovako drži, možda imaju šanse napraviti rezultat već i ove sezone. Ali, iduće, pikirajte ih kao prve favorite jer ovi klinci koji stasavaju u napadu su redom odlični (gdje su iskopali ovog Dannya Woodheada koji rastura kao zamjena ozljeđenom fullbacku Faulku?).

4.(3) RAVENS 4-2

Usprkos porazu kod Patsa, drugo kolo zaredom dokazali su kako uz Steelerse imaju najbolji balans obrane i napada.

5.(6) COLTS 4-2

Ozljeda Dallasa Clarka vjerovatno znači da ih do kraja nećemo moći staviti više od ove pozicije.

6.(8) SAINTS 4-2

Kada dobiju nazad trku, bit će ona ista opasna momčad. Za sada su Brees i napadačka linija dovoljni da ih drže u igri.

7.(4) PACKERS 3-3

Nažalost, Superbowl ove godine ostaje san. Iako je Rodgers odigrao sjajno nakon potresa mozga, napad bez startnih RB-a i TE-a (Grant i Finley su out cijelu sezonu) nije toliko potentan, napadačka linija je očajna, a obrana bez Matthewsa (on se barem vraća uskoro) nije ni upola opasna kao s Clayom.

8. (7) FALCONS 4-2

Rasturanje od Eaglesa samo nas je podsjetilo da su Falconsi tek na putu postati ozbiljna momčad.

9.(9) VIKINGS 2-3

U ružnoj utakmici protiv Boysa odradili su posao, vratili se opet u igru, možda čak i za osvajanje divizije.

10.(10) DOLPHINS 3-2

Odlična obrana još jednom je donijela pobjedu na strani, a Cameron Wake zaslužuje jedinu ovotjednu nominaciju.

11.(14) GIANTS 4-2

Dok obrana ovako igra imaju šanse osvojiti diviziju. Ispit protiv Boysa u idućem kolu bit će ključan.

12.(11) TEXANS 4-2

Iako ne djeluju više onako potentno kao na startu i dalje su taman tu negdje gdje smo ih očekivali, na rubu playoffa.

13.(12) REDSKINS 3-3

Poraz od Coltsa nije sramota, ali sve veća ovisnost o McNabbu definitivno nije dobar znak.

14.(16) TITANS 4-2

S probuđenim Chrisom Johnsonom zadnja dva kola opet su ono što jesu - 8-8 ekipa, točno za sredinu ljestvice.

15.(18) EAGLES 4-2

Svaka čast na dvije teške pobjede u kojima je i Kolb izgledao odlično. I dalje su 8-8 ekipa, ali i to je bolje nego biti u debelom minusu, što se početkom sezone činilo neminovnim.

16.(13) BEARS 4-2

Poraz od Seahawksa doma samo je potvrdio o kako se krhkoj momčadi radi. Na račun obrane i dalje se mogu nečemu nadati, ali u diviziji s Vikingsima i Packersima teško će do vrha.

17.(18) CHIEFS 3-2

Poraz od Texansa je lako mogao biti i pobjeda na strani. Zeznuta ekipa.

18.(15) CHARGERS 2-4

U jednom trenutku glupi porazi prestaju biti slučajni i postanu pravilo. Zbog mentalnog zdravlja Philipa Riversa nadam se da to još nije slučaj s Chargersima.

19.(20) BRONCOS 2-4

Opet solidno izdanje protiv Jetsa, za sada su jedno od ugodnijih pozitivnih iznenađenja sezone.

20.(17) COWBOYS 1-4

Romo je opet homo, ali nije jedini krivac. Ova momčad jednostavno ne zna odraditi posao do kraja i mislim da su upali u glib iz kojega se više ne mogu iskopati. Sva tri konkurenta u diviziji djeluju puno, puno čvršće. Uzalud ti sav talent kad nemaš glavu.

21.(21) LIONS 1-5

I u porazu protiv moćne obrane Giantsa pokazali potencijal.

22.(25) RAMS 3-3

Odmah su uz Lionse kao najpotentnija mlada momčad. Tri pobjede zvuče nevjerojatno.

23.(23) BENGALS 2-3

Imali su tjedan odmora, što znači da se Carson Palmer nije stigao još jednom osramotiti.

24.(22) BUCS 3-2

Saints su ih rasturili, u skupini mladih momčadi pred kojima je budućnost ipak su korak iza Lionsa i Ramsa.

25.(30) 49ERS 1-5

Vjerovali ili ne, konačno su dobili.

26.(26) SEAHAWKS 3-2

Dobili Bearse na svježinu, još ako dobiju i Cardse u idućem kolu eto ih u borbi za playoff. Amazing.

27.(28) CARDS 3-2

Tko zna, možda se ovaj ne-draftani rookie QB pokaže rješenjem. Ni Kurt Warner nije bio izabran na draftu u svoje vrijeme.

28.(27) RAIDERS 2-4

Pali su kao prve žrtve susjeda iz San Francisca.

29.(24) JAGUARS 3-3

Protiv Titansa odigrali najgoru partiju tjedna.

30.(29) BROWNS 1-4

Nisu bili nikakva prijetnja Steelersima.

31.(31) PANTHERS 0-5

Srećom, odmarali su se pa nije bilo prilike za novu sramotu.

32.(32) BILLS 0-5

Jedina konstanta ove turbulentne sezone.