ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

22Mar/129

RUNNING WITH THE PACK G48

Posted by Gee_Spot

Spursi su noćas rutinski razmontirali nedorasle Wolvese (i to bez Parkera koji je nakon 10 minuta napustio igru zbog laganog istegnuća tetiva koljena) pa, umjesto osvrta na nebitan tok susreta, dopustite da se većinu današnjeg posta divim rosteru kojega je ove sezone složio San Antonio. Što se same utakmice tiče treba istaknuti samo kako su Wolvesi opet bili bez Pekovića te da je Adelman konačno odustao od Darka i odlučio radije žrtvovati Loveovu učinkovitost stavljajući ga na centra. Trener Wolvesa je ignoriranje svog back-up centra opravdao brutalnom iskrenošću praktički rekavši da Darko ničim nije zaslužio minute, da nije profesionalac i da ga jednostavno nije briga.

Adelman je inače poznat po tome da je pripadnik stare škole i da nema dlake na jeziku, a kako dobro znamo da na Darka nikakva motivacije ne utječe, ovo je očito poruka Kahnu da se uhvati telefona i nekako pokuša skinuti teret njegova ugovora sa salary capa. Ili jednostavno iskoristiti amnestiju jer Wolvesi ionako na rosteru nemaju nikakav drugi problematični ugovor.

A sada da se posvetimo Spursima. Pop je danas uz Georgea Karla najveća trenerska vrijednost u NBA, a od svih sjajnih poslova koje je u svojoj trenerskoj karijeri odradio, ovogodišnje remek-djelo se posebno ističe. Osim sjajne igre u napadu bazirane u potpunosti na pick & rollu i spot up šuterima koja je zamjenila nekadašnju granitnu obranu i igru kroz post, ponajviše u oči upada lakoća kojom su zadnjih par godina napunili roster sjajnim igračima zadatka, za što prvenstveno zasluge pripadaju ocu svih modernih GM-ova R.C. Bufordu, čovjeku koji je u klubu u raznim ulogama još od 1988.

Buford je startao kao pomoćni trener, zatim je bio skaut koji je između ostalih otkrio Manua i Tonya, nakon toga predsjednik kluba, od 2002. pomoćnik Popu tijekom perioda u kojem je dotični bio trener/GM (iako će i sam Pop priznati da je Buford odrađivao posao, a njegovo je bilo samo dati pristanak) te od 2007. konačno i službeno najodgovornija osoba za roster. Ja ću ga najviše pamtiti po legendarnoj izjavi kako bi, da je stvarno takav genijalac kakvim ga neki prikazuju, 1999. potrošio 40. pick na Ginobilia umjesto na Giričeka i da je jednostavno imao sreće kad ga je Manu čekao 17 mjesta kasnije u istom draftu.

Uglavnom, Buford i Pop su oko jezgre Manu-Tony-Timmy opet izgradili potencijalnog šampiona koji ima samo jednu izrazitu manu – obrambenu rupu pod košem koja proizlazi iz nedostatka kvalitetne četvorke sposobne braniti pick igru i zatvarati reket. Blair i Bonner su najslabiji obrambeni igrači u momčadi, doduše iz različiti razloga – jedan je prenizak, drugi je prespor – a kombiniranje Splittera i Duncana ne dolazi u obzir zbog nemogućnosti obojice da igraju obranu na otvorenom prostoru.

Centarska kombinacija Timmya i Splittera daje im čvrstu opciju pod košem, ali, bez visokog igrača sposobnog rotirati se i pokrivati prostor, Spursi su osuđeni na gomilu koševa u reketu. Da bi nekako održali ravnotežu prisiljeni su često udvajati, a čim vanjski igrači moraju dolaziti u pomoć visokima, logično je da ostaju rupe na perimetru na kakve nas Spursi nisu navikli. Ukratko, obrana nije učinkovita, ali zato je napad fenomenalan.

Pick igra Tonya i Manua nekada je nadopunjavala Duncanovu igru leđima, a danas su uloge potpuno obrnute. Ono što dva rasna beka kreiraju, u koš trpaju sjajni šuteri na smiješnim ugovorima pa Spursi danas imaju playoff rotaciju od 9 odličnih igrača s jasnom podjelom uloga. Tony i Ginobili su playmakeri, Neal uskače na obje vanjske pozicije iako se ove sezone prvenstveno nametnuo kao sjajna zamjena za Hilla u ulozi back-up playa (i da, imaju ga pod ugovorom i dogodine za manje od jedne milje), Danny Green je 3&D swingman koji pokriva bokove, a odlaskom Jeffersona u petorku je uskočio sjajni rookie Leonard (stigao zahvaljujući picku kojega su od Pacersa dobili za Hilla) koji svojim all-round učinkom donosi potrebnu energiju u petorku (nije na odmet što zna zabiti i otvorenu tricu). Za svaki slučaj kao osiguranje na bokovima sada je tu i Captain Jack iz čijih uništenih koljena će Pop znati izvući dobru obrambenu rolu i poneku tricu.

Već smo spomenuli probleme pod košem, iako oni nisu pretjerano vidljivi u napadu. Blair je doduše prelimitiran za ulogu koju ima, ali igra leđima Duncana i Splittera uz Bonnerov šut za tri itekako pomažu da napad bude podmazan. Već godinama navijam da dovodu Andersona Varejaoa koji je jednostavno idealno rješenje na četvorki – čovjek bi pokrio sve probleme statične obrane, omogučio Blairu da dobije minutažu primjereniju talentu koji se prije svega zasniva na energiji i usput bi zabio svoju kvotu koševa i uhvatio svoju dozu skokova.

Ovako su usprkos odličnom napadu preosjetljivi na momčadi poput Lakersa i Memphisa s dva dominantna visoka igrača. Doduše, protiv Lakersa imaju šanse jer ovi nisu baš sjajni u branjenju pick igre, a i Kobe voli zanemariti igru kroz post radi nekih svojih vizija, ali Memphis mogu proći samo teoretski jer su ovi u stanju usporiti njihovu glavnu napadačku polugu (Conley i Gasol su majstori obrane pick & rolla) i totalno ih ubiti u reketu. Šanse svakako imaju protiv ekipa s kojima bi ušli u nadigravanje poput Oklahome, Clippersa ili Denvera, a recimo Dallas im nikako ne leži iz nekoliko razloga – previše spot up šutera uokolo u napadu, fanatastična obrana pick igre oko koje Carlisle bazira cijelu obranu i striktno pokrivanje protivničkih šutera (nema šanse da Carlisle pristane na Popov kompromis i odustane od držanja protivnika debelo ispod prosjeka s linije za tri radi udvajanja u reketu).

Eventualno dovođenje Diawa o kojem se šuška neće riješiti njihove probleme pod košem, ali dat će im dodatno tijelo u rotaciju što im je također bilo neophodno obzirom da su ostali doslovno na 4 visoka igrača (3 obzirom da je Bonner praktički bek u napadu). Diaw bi ako zaigra mogao poslužiti kao pick & pop opcija na vrhu posta i dodatni razigravač koji bi hranio Parkera i Manua pravovremenim pasovima, ali dodavanje tih flex elementa, cutova i give & go/hand off opcija u napad neće imati ni približno značaja koliko bi ga imao jedan čovjek u stanju kretati se lijevo-desno u obrani. Pronaći takvoga glavna je zadaća ovoga ljeta, jasno pod uvjetom da Timmy produži vjernost za barem još godinu uz popriličan popust.

Inače, ovo doba nakon trade deadlina uvijek posluži za otpuštanje i potpisivanje veterana, a kako klubovima preostaje još 24 sata da finaliziraju rostere za ostatak sezone, red je da bacimo pogled na ponudu.

Od svih do sada realiziranih poslova dva su svakako najvažnija za širu sliku – dolazak Turiafa u Miami, odnosno Fishera u Oklahomu. Ako je Turiaf spreman igrati ozbiljnu košarku nakon što u dvije sezone zbog ozljeda praktički nije pošteno potrčao, njegova energija u branjenju reketa svakako će pomoći Miamiu da na 20 minuta poboljša jedan od slabijih dijelova svoje igre. Međutim, Turiaf i dalje ne rješava ono bitno, a to je skakačka nemoć u koju unutarnja linija Heata prečesto upada. Spoelstra se sada barem više ne mora mučiti oko nepokretnih bezveznjaka poput Currya i Pittmana, ali rotacija Anthony-Turiaf na petici, koliko god pozitivne energije donijela na parket, i dalje ne umanjuje ulogu Chrisa Bosha koji će i dalje biti ključni čovjek u sredini i koji će zasigurno dobiti više nego dovoljno minuta da se (ne)dokaže.

Turiaf jeste potencijalno pojačanje (a to je nešto što nikako nismo mogli reći za lanjske očajničke potpise leševa Dampiera i Magloirea), ali ničim ne ispravlja one strukturne greške, odnosno ne umanjuje potrebu da i James i Wade i Bosh odigraju gotovo savršeno kako bi došli do kraja. Ukratko, margina pogreške se nije mijenjala. Ipak, Turiaf će ih u jednome apsolutno pojačati – od kada je Udonis pletenice zamjenio vojničkom frizurom, unutarnjoj liniji nedostaje ne samo vatre već i stila, i tu Ronny stiže kao naručen.

Potpis Fishera za Thunder definitivno je značajniji potez. Njegovo playoff iskustvo bit će apsolutna nadogradnja na poziciji back-up playa jer teško je predvidjeti kako bi rookie Jackson usprkos potencijalu reagirao na playoff atmosferu i pritisak. Fisher je praktički tu samo radi smanjenja rizika, igrački ne donosi previše. Iako, logično bi bilo pretpostaviti da će mu manja rola samo koristiti, a i toliko puta samo ga proglašavili mrtvim da više nema smisla vjerovati kako zombiji ne postoje. Tih 10-ak minuta umjesto Westbrooka zasigurno može odraditi, a, ako ima šutersku večer, pruža ti opciju da ga ostaviš u igri kao spot up šutera, što je dobro jer Harden briljira u napadu kada je na njemu sporije malo krilo (obzirom da je Cook lakše ozljedio koljeno, Brooks će odmah u startu imati prilike testirati ovu kombinaciju, jer dvojac Cook-Harden na bokovima praktički je osnova druge petorke).

Uostalom, već možemo zamisliti sljedeći scenarij – 3 sekunde do kraja protiv Lakersa u sedmoj utakmici finala Zapada, Thunder gubi dva razlike nakon što su stigli minus 15 u tri minute igrajući s niskom postavom (Ibaka na centru, Durant i Harden krila, Fisher i Westbrook bekovi). Zadnji napad, lopta nekako dolazi do Fishera u kutu, ovaj zabija tricu za pobjedu preko Kobea. Čovjek jednostavno vlada narativom u ovoj dimenziji, a, kada imaš takvu moć, koga briga za logiku i činjenicu da više nije u stanju nijedan match-up okrenuti u svoju korist.

Ostale novosti možemo i brzopotezno:

- Sheed se nudi na sve strane, nadam se da kupaca neće biti, ne toliko zbog toga što nije u stanju biti od koristi, nego zato da ne baci dodatnu sramotu na jednu sjajnu karijeru

- Cavsi su otpustili Ryana Hollinsa, mekano drvo bez talenta koje solidnim gabaritima za centra smeta u obrani (i još više u napadu), Celticsi su navodno zainteresirani i nadam se da će ga potpisati samo kako bi zatvorili prostor Sheedu

- Houston je otpustio problematičnog swingmana Terrencea Williamsa i, naravno, Kingsi su mu odmah dali priliku, kao da im nije dosta bezveznjaka uvjerenih da su zvijezde (McHale je odmah skužio propuh između ušiju i sjeo ga na dno klupe, radi se o očajnom šuteru solidnih fizikalija koji bi se mogao uklopiti u nišu 3&D igrača s klupe kad bi sredio stvari u glavi, ali nekako mislim da mu boravak u Sacramentu u tome neće pomoći)

- Hornetsi, kojima kronično nedostaje tijela pod košem, su još jednom negirali da će otpustiti Kamana i usput su doveli očajnog Chrisa Johnsona da popuni roster (nakon što su ga Blazersi otpustili tijekom čistke, momak se skrasio u novom klubu iako nikome nije jasno zašto – radi se o perolakom centru bez talenta koji nema čak ni one minimalne fizikalije za odraditi posao tijekom garbage timea)

- Memphis je doveo Arenasa što je slabije rješenje od Fishera, ali opet je bolje od onoga što trenutno imaju na rosteru (iako je lani bio očajan u Orlandu barem je dokazao da je na onim operiranim koljenim još uvijek korisniji košarkaš od dva najgora back-up playa i možda uopće košarkaša trenutno u NBA koje Memphis vodi kao zamjene Conleyu). Naravno, puštanje Vasqueza u Hornetse bez ikakvog razloga pokazat će se jednim od najgorih poteza uopće ove sezone, a toga će i u Memphisu postati bolno svjesni u prvoj playoff utakmici u kojoj Conley upadne u probleme s osobnima.

- Warriorsi se spremaju potpisati Hicksona, njima definitivno treba jedan visoki sposoban trčkarati uokolo, a Hicksonov anti-talent u napadu (nabio si cijenu zakucavajući LeBronove zicere) i kurcobolja u obrani svakako će im pomoći i u tankiranju.

- Brian Cook navodno želi da ga Washington pusti kako bi se mogao priključiti nekom izazivaču, ali nisam siguran da Cedevita i Zagreb imaju mjesta za još jednog stranca.

- Denver je potpisivanjem ugovora s Chandlerom ipak jedini napravio bitan posao, a, obzirom na Galinarievu sreću, pokazalo se i dobro tempiran. Njihova kilava obrana dolaskom McGeea i rađanjem Farieda možda dobije potrebnu čvrstinu u reketu, ali s Chandlerovim priključenjem Afflalu i Breweru svakako već sad imaju jednu od boljih stoperskih rotacija na bokovima u ligi. Još da jedan od njih može i zabijati redovno, gdje bi im bio kraj.

A, kad smo već kod kraja, dvije tužne vijesti.

Brad Miller je potvrdio kako ide u penziju na kraju godine (i pravo na naš Wall of Fame tu desno), a iako su Wolvesi odmah izrazili želju da ostane u klubu kao asistent Adelmanu (nisam siguran da Adelman više uopće može zamislit život bez njega), Brad kaže da se želi ozbiljnije posvetiti svojoj TV seriji.

Jeff Foster se pak odlučio za instant prekid karijere svjestan da leđa više ne mogu izdržati i da nema potrebe mučiti i sebe i momčad. Pacersi možda i potpišu dodatnog visokog ako se nađe u ponudi, iako se Amundson dokazao kao solidna zamjena Hibbertu dok je Foster bio odsutan (a to je veći dio ove sezone). Umjesto Fosterove gole snage, Lou se više bazira na energiji i pokretljivosti, ali odrađuje podjednako dobar posao za jednu od najboljih obrana reketa u ligi.

27Apr/117

NOAH AND THE GRANDPA

Posted by ispdcom

Rezultatski dosadna noć, ali nije da se nije imalo što vidjeti. Bullsi su konačno odigrali vrhunski. Nošeni učinkovitim Roseom i Noahovim all-round remek-djelom od igre (a ne treba zanemariti da je i Korver u sjajnoj šuterskoj formi) konačno su, kako bi to Ameri rekli, otresli majmuna loših igara s leđa. Deng je valjda opet stekao sigurnost koja ga je učinila drugim najvažnijim igračem za napad tijekom regularne sezone, dok se Boozerova nezainteresiranost produžuje – skupio je osobne, pa se požalio na neku ozljedu te nije ni igrao (Gibson je srećom tu uvijek spreman pomoći). Ali, jasno je da se, bez konkretnijeg napadačkog učinka Carlosa i Luola, mučenje koje smo gledali dobrim dijelom ove serije može nastaviti u sljedećim krugovima.

Pacersima svaka čast na trudu, ali dobili su zasluženo po sebi, kao i Hawksi koji nisu bili spremni na uraganski početak Orlanda. Hornetsi nisu istrčali na teren kao žrtve, za razliku od Hawksa i Pacersa, ali uzalud im još jedna inspirirana partija cijele petorke - da, čak je i Marco ovaj put zabijao - kada su s druge strane Lakersi (konačno) također bili maksimalno spremni. Trpali su kad god je trebalo, a ovaj put nije bilo svemirske igre CP3-a da stvari učini zanimljivima. Uglavnom, slijede osvrti na sve tri utakmice, Emir o Bullsima, Sickre o Lakersima, a ja o još jednom jedva gledljivom dvoboju Magica i Hawksa.

BULLS - PACERS, G 5

Svi oni koji su se u prve četiri utakmice pitali gdje su nestali Bullsi koje smo gledali većim dijelom sezone, sinoć su ih napokon mogli vidjeti. Prvi put u seriji Chicago je na početku utakmice odigrao agresivno u obrani i raznovrsno u napadu te praktično odmah poveo s 10 razlike, prednost koju su više-manje cijelu utakmicu održavali.

Taj početak utakmice obilježio je Noah kojem je očigledno bilo jako napeto da se pred djedom, koji ga je prvi put gledao uživo u jednoj NBA utakmici, pokaže u pravom svijetlu. Noah je zabijao, skakao, asistirao, krao lopte, blokirao ih i, ono što je najvažnije, potpuno dignuo dvoranu na noge. U kombinaciji s Roseovim solidnim startom, ulazima Denga i tricama Bogansa, Bullsi su prvu četvrtinu kontrolirali. Boozer je, naravno, brzo pokupio faulove, a samo činjenica da su u probleme s faulovima ušli i Rose i Noah, spasila je Indianu od brzog razbijanja.

Ovako su Pacersi pokazali kako se nikako ne žele predati. Granger je vukao cijelu momčad, ostali su davali sve od sebe u obrani i u trećoj četvrtini je Indiana došla na samo -4. Rose je tada bio na klupi radi 4 faula, a Thibodeau ga je odlučio poslati na parket i uslijedila je, kada bi se izbacila Royeva zadnja četvrtina u G4 protiv Dallasa, najbolja sekvenca nekog igrača u ovom playoffu. Blokada nad Hibbertom, ukradena lopta, dvije trice, još poneki zabijeni šut i asistencija i Chicago je opet otišao na za Indianu nedostižnu prednost.

Bullsima će dobro doći koji dan odmora. S obzirom da Atlanta i Orlando igraju još najmanje jednu utakmicu, Rose i društvo će na parket izaći u ponedjeljak. Puno je sitnih ozljeda koje treba pokrpati, još malo treba raditi na nekim situacijama i Chicago je spreman. Ovu seriju su dobili teže nego su mnogi (možda bolje reći svi) očekivali, ali su je na kraju dobili s lijepih 4-1. Indiana nije bila u stanju izbaciti Bullse, ali im je dobro došla kao upozorenje kako će svi igrati protiv njih (zatvarati Rosea i reket i izazivati ih da zabiju nešto iz vana), ali i kako nemaju dovoljno da ne igraju s maksimalnim kapacitetom od prvog podbacivanja.

Inače, novo svjetlo na sportsku povijest obitelji Noah dala je informacija kako je Joakimov djed Zacharie profesionalno igrao nogomet u Kamerunu. To se zovu geni…

LAKERS - HORNETS, G 5

U nedjelju je počela nova sezona serije "Treme" pa ako volite New Orleans bacite oko, jer autor David Simon je uz Chris Paula najbolji play-maker na svijetu i tko zna kada će se opet potrefiti da su u istom gradu.

Nakon kratke digresije nazad na playoff.

Lakersi su najbolja momčad lige kad im se da igrati. Taj motivacijski dio ne može dešifrirati ni mag Phil. Usputni gledatelj bi jedino mogao zaključiti kako se Lakersi ponašaju kao u video igrici. Energy pack donosi određenu količinu energije koju moraju rasporediti tijekom playoffa i prilagoditi procjenjenoj snazi protivnika. NOH su debelo potcjenili i zato sada troše više energije iz ruksaka kako bi se izvukli iz rupe u koju su upali. Samim time, umanjuju si šanse za treći uzastopni naslov.

CP3 i ekipa su opet odlično počeli i šutom od preko nevjerovatnih 80% poveli u prvoj četvrtini. Za to vrijeme se LA držao u igri tricama živahnog penzionera Fishera (najbolji LA čuvar na Chris Paulu), dobitnika NBA Citizenship Awarda Rona Artesta (dobro ste pročitali, sad je u istom rangu s legendama Steveom Smithom i PJ Brownom) i Shannon "don't call me Doherty" Browna.

I tako je utakmica išla neki ustaljenim tijekom, Hornetsi pri vrhuncu napadačkih mogućnosti (Ariza opet odličan), LA osim Bynuma kilav, ali drži priključak. I onda do tada prilično rezervirani Kobe zakucava skoro sa slobodnih bacanja preko Okafora. Čak se i Phil malo pomaknuo na klupi jer se u tom trenutku #24 pretvorio opet u osmicu i reanimirao izdušene Lakerse. Koji zatim vođeni tom novopridošlom osmicom do kraja više-manje veteranski odrađuju posao. Odom je postao opet Odom, a Gasol počeo igrom ličiti na mlađeg buraza, kad već nikako ne može na sebe.

Do Kobeovog kucanja LA je djelovao potišteno i bio prepun njima karakteristične doze drame, prvenstveno oko stanja Kobeovog zgloba/stopala (izbjegavao napraviti MRI kako bi izbjegao dramu, naravno samim time je pojačavši - ne znamo da li iza ovih priča stoji PR tim ili je sve spontano, ali čovjek je definitivno stvoren za Hollywood), pa mučenja s objektivno slabijim Hornetsima, uhićenja nebitnog igrača u New Orleansu te neproduženja ugovora dijelu trenerskog osoblja. Zahvaljujući broju 8 do skorog susreta s Dallasom će sve biti ok.

MAGIC - HAWKS, G 5

Stavljeni pred zid, igrači Magica istrčali su na parket odlučni produžiti boravak u playoffu. Doduše, nije ni do sada problem bio u odlučnosti, već u nečem puno banalnijem. Naime, puno se zadnjih dana pričalo o uzrocima njihove podređenosti u ovoj seriji, a oni se mogu svesti na sljedeće - Orlando ne može ništa pogoditi iz vana. Dijelom je to zasluga igrača Atlante, dugonje poput Smitha, Johnsona pa i Hinricha definitivno nisu tipični igrači za svoje pozicije - Kirk je više dvojka nego play, Joe je ogromna dvojka koja je dobar dio karijere odigrala kao nisko krilo, a Josh je četvorka. Koliko god fizički Dwight bio dominantan pod košem, toliko su ovi Hawksi na ostalim pozicijama. Međutim, još veći dio zasluga ide na račun loše forme, šuteri poput Redicka, Andersona i Nelsona nisu u gore vrijeme mogli upasti u crnu seriju.

Momčad koja živi od trice, umire s tricom, to je dobro znano pravilo kojega je Orlando godinama okretao sebi u korist. Pa tako i noćas, iako je bilo primjetno da ne žele izazivati vraga pa su više od trice forsirali duga dvojke. Jebiga, metar bliže košu puno znači kada nemaš samopouzdanja. Nelson, Richardson, pa zatim Redick s klupe, svi su djelovali maksimalno spremni, na što Atlanta nije imala odgovor. I dok su ovi zabijali, ništa lošija nije bila ni obrana, koja je mlitave Hawkse zadržala na 13 poena u prvih 12 minuta.

Kada je na početku druge i Ryan Anderson zabio tricu, pomislio sam – gotovo je. Jer upravo je Andersonov učinak ono što nedostaje ovoj ekipi. Istina, mnogi su podbacili, ali njegove trice i skokovi tijekom sezone bili su ključni, pretvorivši Ryana praktički u trećeg najučinkovitijeg, a time i najvažnijeg, igrača nakon Dwighta i Nelsona. Do ove pete utakmice, praktički nije postojao. S njim na parketu, visokom četvorkom sposobnom razvući reket, Orlando konačno pomalo podsjeća na onu ekipu koja je nedavno igrala Finale.

U napadu sjajni i precizni, u obrani nisu popuštali ni na sekundu, što ih do kraja poluvremena dovodi u prednost od čak 23 koša. Koju su održavali veći dio treće četvrtine, dok se u zadnjih 12 minuta Hawksi konačno nisu potpuno predali, što je Orlando iskoristio da konačno zabije stotku i tako i simbolično zaključi ovo gaženje i ponudi cijelu bit ove serije - dok zabijaju 80, ne mogu dobiti Hawkse, kada zabiju 100 Hawksi ne mogu dobiti njih.

To što su najbolje odigrali u utakmici koju su morali dobiti, dovoljno govori o njihovom karakteru i vodstvu momčadi. Niti je Stan izgubio konce, niti je Dwight kriv što nije Haakem. Jednostavno, nisu u stanju igrati sjajnu obranu svaki put, niti biti dovoljno opasni iz vana da si izbore prostor (netko tko ima all-star bekove do tog prostora dolazi individualnim akcijama, netko tko ima prosječne NBA bekove mora zabiti 11 trica uz 42% šuta te nebrojene duge dvice da si omogući malo zraka), ali kada im se to dvoje pokopi, i još kada iskoriste prednosti duge klupe na kojoj nema previše zvijezda, ali gdje svatko ima svoju rolu, itekako su opasni.

Sada je samo pitanje koji je trenutno pravi Magic – ovaj, ili onaj iz prethodne 4 utakmice. I još važnije, koji će istrčati na parket u Atlanti.

17Oct/101

LAKERS

Posted by Gee_Spot

"We're hungry. I know I am, as much as anybody else is. And you know Kobe is. Kobe's after something, I don't even know what it is. I think he's after stardom on Pluto or something ... Pluto's not even a planet no more, which I'm very disturbed about. I grew up when Pluto was a planet. Now, I'm 25, I turn around and Pluto's no longer a planet. I'm going to elbow that guy in the nose. I love Pluto. Everybody loves Pluto. There's a dog named Pluto in the cartoons. I don't know how we got on that subject. We've got to see if we can get Pluto back."
- Ron Artest

SCORE: 60-22
PRVIH 5: Blake, Bryant, Artest, Gasol, Bynum
5 ZA KRAJ: Fisher, Bryant, Artest, Odom, Gasol
MVP: Phil Jackson
LVP: kilometraža

Prvo pitanje na kojega treba odgovoriti je gdje će Zen Master s još jednim prstenom? Na prstu svake ruke je po jedan, jedanaesti je ponosno nataknut na bimba. Ali, gdje sa sljedećim? Dobar dio sezone potrošit ćemo u traženju odgovora na ovo pitanje.

Jer u Lakersima je ostalo još dovoljno goriva za posljednji juriš, usprkos tome što je Kobe Bryant već dobrano ušao u onu fazu gdje nagging injuries postaju pravilo, a ne iznimka. Čovjeka treba čuvati kroz sezonu da bi na kraju mogao eksplodirati, kao što se uostalom dogodilo i lani, kada je u playoffu u jednom periodu igrao košarku karijere.

Srećom, ostali su više nego sposobni nositi veći dio tereta. Pau Gasol je najbolja druga opcija u ligi, a nakon što je nosio ekipu u Finalu protiv Bostona pokazao je da je postao i pravi muškarac. Momčad je krcata igračima koji znaju svoju rolu u momčadi, a Phil vrlo dobro zna održati duh zdravim i koncentriranim tijekom cijele duge i dosadne sezone.

Jedini problem je vječno ozljeđeni Andrew Bynum. Lakersi mogu i bez njega napraviti posao, ali s pravom peticom pod košem stvari su puno lakše. Uspiju li ga nekako održati na životu i bude li spreman za rolu od 20 do 30 minuta u playoffu, nikakav Miami Heat, usprkos svim indexima i twitovima, neće imati odgovor na igru njihove unutrašnje linije.

Derek Fisher će valjda i s 55 godina biti u stanju zabiti koš odluke, a život će mu ove sezone olakšati Steve Blake, vrijedni play koji će jesti minute i šutom iz vana služiti njegovom veličanstvu trokutu. S playom koji može zabiti tricu i centrom koji zna odigrati leđima (a Lakersi imaju taj luksuz da im se na rosteru nalaze ni manje ni više nego dva takva – Bynum i Gasol), sve što tri preostala igrača trebaju raditi je kretati se i dodavati u sistemu koji je zaslužan za 11 od posljednjih 20 NBA titula.

Naravno, nije na odmet ni kada si u stanju odigrati fantastičnu obranu. Kobe je lani imao briljantnih perioda u ovom dijelu igre, ali prisustvo Rona Artesta (koji se izgleda pomlađuje) i po novome Matta Barnesa, Lakerse stavlja u rang momčadi s kojima bi najradije izbjegli susret. Ne samo što su velike šanse da će vas razbiti u igri, već bi vrlo lako mogli završiti slomljenih živaca nakon što vas Ron ili Matt provuku kroz svoje prgave i prljave mentalne igrice (umjesto da trpi Artesta 30 minuta, Duranta sada čeka 48 minuta pakla protiv ove dvojice).

Kobea će odmarati Shannon Brown, koji je izrastao u kompletnog napadača i time sveo potrebe za Sašom Vujačićem na minimum. Luke Walton će, što zbog očajnih leđa, što zbog dolasak Barnesa, ostati bez svoje uloge krilnog playmakera, a i all-round rookie Devin Ebanks bi ga svojom energijom mogao izbaciti iz rotacije.

Dobri stari Lamar Odom još jednom će odigrati ulogu ljepila, bilo da treba uskakati s klupe pod obje centarske pozicije, startati kao šljaker umjesto ozljeđenog Bynuma, odigrati ulogu playa s posta umjesto Waltona, prenijeti loptu, a možda i odigrati malo 1 na 1. Još jedan luksuz momčadi koja je navikla na skupocjenosti.

Kvragu, čak su i jednog beskorisnog DJ Mbengu zamijenili veteranom Theom Ratliffom, kako bi i treći centar mogao doprinijeti igri ponekim skokom i blokadom, a ne samo puštanjem loše plesne glazbe.

Ukratko, Lakersi kreću po treći prsten za redom ove generacije, po prvi put u ulozi miljenika javnosti - pojavom Osovine Zla u Miamiu ostali su bez titule dežurnih negativaca. Zen master kreće završiti još jedan, četvrti, ciklus od 3 naslova za redom. Kobe kreće izjednačiti broj naslova s Jordanom. Artest je odavno (s)krenuo. Fish kreće zabiti još poneki šut odluke kako bi izvukao Horrya iz mirovine. Mislim, ima tu puno toga. Ali, nekako mi se i dalje čini da je pitanje gdje će Phil s dvanaestim prstenom najzanimljivije.

9Jun/1017

chat-cast G3

Posted by Gee_Spot

Za noćašnju tekmu zamolio sam Emira da mi se pridruži i pomogne oko komentiranja. Kako je dotični odmrlijao cijeli dan, do zadnjeg trena bilo je neizvjesno hoće li zaigrati, ali kada je trebalo ponio se kao Fisher. I odradio cijelu tekmu bez problema. Doduše, to ga ne opravdava što navija za Lakerse u ovoj seriji, ali i to daje blogu jednu dozu ozbiljnosti. Ono, imamo 30 godina, bdijemo I gledamo NBA, ali bar nismo svi za Boston.

Gee:

Evo, Rondo odmah na početku poveo Boston u petoj brzini, razigrava Garnetta alley-oopovima kao da je Bynum. Moram priznati da davno nisam uživao gledati jednog igrača ovako kao što guštam dok gledam Ronda kako klizi po parketu. A najviše uživam u trenutcima kada kao najmanji igrač na parketu kontrolira skok na obje strane, kao što je to radio u drugoj. Fenomen.

Emir:

Da, dugo je trajao juriš Bostona, evo na pola četvrtine Lakersi su već izjednačili a Rondo ima dva faula, od čega je ovaj drugi bio potpuno nepotreban. Nego, gledaš li tekmu na League Passu ili opet glumiš mazohista i buljiš u Sportklub?

Gee:

Sportklub, kad god mogu biram TV, a ovi play by play komentatori nisu očajni kao Radičević pa me ne nerviraju. Ono, rade korektno posao i imaju ugodne glasove koji ne smetaju. Ne znaju puno ali barem ne gnjave. Griješe, ali nisu naggeri.

Emir:

Lakersi nisu odigrali ni jedan organizirani napad, Gasola uopće ne koriste. U biti, nisu ga koristili ni u drugoj a opet je bio odličan. Kao da ga trenira Vinnie Del Negro.

Gee:

Neorganizirana igra odgovara Bostonu, najbolji su kada Rondo vodi polukontre i kontrolira ritam. Za sada ima prostora, a i suđenje je korektno, dopuštaju mušku igru. Rekao bih da u oba slučaja voda ide na mlin Bostona. Phil će morati vratiti Kobea na Ronda ako misli imati šansu večeras.

Emir:

Ako će Lakersi ovako igrati u napadu te ako će dopustiti Rondu da igra slobodno, onda ih samo Kobe nekom ludom partijom može spasiti.

Gee:

Sreća po Lakerse, ne trenira ih Jusup. Evo već Kobea na Rondu.

Emir:

Nije valjda da si gledao Zadar i Cibonu.

Gee:

Nisam, al je bilo upaljeno a slučajno sam sjedio pred televizijom pa sam čuo da su izgubili doma. Uglavnom, Lakersi će morat trpiti Fishera na Allenu ako misle držati balans.

Emir:

Obzirom kako Ray za sada igra, neće morat previše trpiti. I Pierce je opet nevidljiv, iako je Artest izvan utakmice zbog dvije osobne. S druge strane Odom se čini živ po prvi put u seriji, a i Walton je solidan. Da, Walton igra.

Gee:

Dobra stvar za Boston – Big Baby opet djeluje dobro. Loša stvar – Nate Robinson organizira napad. I puca tricu nakon 20 sekundi pimplanja. Klasika.

Emir:

Nevjerovatno, Allen i Pierce nisu zabili ništa, Rondo dobar a Garnett fantastičan. Imao sam dojam da Boston kontrolira tekmu a onda na kraju četvrtine +9 za Lakerse, i to bez Kobeova učinka. Boston nema šanse ako ova dvojica ne proigraju, pogotovo zato što se čini da je Odom konačno budan.

Gee:

Ma lako mi je za Odoma, njegov učinak anulira Davis. Sumnjam da i Garnett može ovako nastaviti u drugom dijelu, osim ako mu ne spucaju još jednu inekciju. Praktički, on i Rondo su zabili sve koševe, a zaostatak je samo 9. Doduše, nije ni da Lakersi nešto briljiraju, ali opet prelako dolaze u situacije za koš. Da malo bolje šutiraju bilo bi još gore. Možda je tekma jednostavno došla prebrzo nakon druge, osjeća se umor, Boston promašuje zicere a Lakersima su šutevi nekako kratki. Dobra stvar je da barem sudci pošteno rade posao, sviraju ono što se mora i dozvoljavaju mušku igru.

Emir:

Iako se skupilo faula na obje strane, više su rezultat kašnjenja u obrani nego sudačkih grešaka. Klupa Lakersa je napravila dobar posao, Farmar i Brown su opet imali prostora kao u prvoj, a kod Bostona su svi podbacili.

Gee:

Mislim, hoće li ovaj Pierce išta odigrati ovu seriju? U biti, to što su Farmar i Brown bili sami na šutu nekoliko puta govori da je ovo repriza prve tekme, nema intenziteta u obrani. A ako će Ray i Pierce ovako promašivati, onda će Lakersi opet zatvoriti Ronda. Uglavnom, Boston ima šansu ako tekma nastavi ovim ritmom. Ide se na ispod 90, suđenje im odgovara, ima prostora za trku. Samo da više nešto zabiju. Mislim, nitko ne može promašivati cijelu tekmu. Ovaj, ili može?

Emir:

I još Kobeu ne ide šut.

Gee:

Ali je došao do 10 koševa. Što je 10 više nego Pierce i Allen zajedno. Plus, i vrijeme je bilo da zaigra kao smrtnik opet, red je da pokaže znakove umora.

Emir:

Pierce konačno zabio. A Garnett i dalje trči. I ja bih malo te njegove inekcije. Zadnje dvije minute druge, Kobe kreće. Klasika.

Gee:

Phil bi nekako trebao izmisliti sat koji će uvijek pokazivati da je do kraja četvrtine par minuta. Ili barem da na onom za napad uvijek piše 5 sekundi.

Emir:

Kraj prvog poluvremena, klupa Lakersa odlična, Boston u igri drži Garnett, što je odličan znak da u Bostonu imaju dobru drogu. Rondo je počeo dobro, sad su ga usporili. Nego, da li su Pierce i Allen uopće došli na ovu utakmicu?

Gee:

Jesu! Odnosno, izgleda da je barem Pierce stigao. Otvaranje treće i trica. To je to. Sve što treba.

Emir:

Pierce četvrta osobna, taman što je zabio i već ide na klupu. Ulazi Tony Allen, a KG i dalje luduje. Ako Boston ovo dobije bez Piercea i Raya, službeno ću tražiti te droge koje daju Garnettu.

Gee:

Kakva katastrofa, Allen ne može zabit ni polaganje. Ovo je već treći zicer koji mu ispada. 0-9 za sada. Ray Rančić.

Emir:

Rančić bi zabio jednu od devet.

Gee:

Ne sjećam se kad sam zadnji put vidio tekmu u kojoj je netko promašio ovoliko zicera. Perkins, Rondo, Allen. Čak i Big Baby, koji živi od tih polaganja od table, je upravo fulao jedno.

Emir:

Nisu ni Lakersi bolji, lopte uglavnom završavaju na prednjem dijelu obruča. Ili su kratke ili su u Kobeovom slučaju šutirane iz suludih pozicija. Večeras mu ne upada ništa. Boston je definitivno zaigrao bolju obranu.

Gee:

Da, najluđe od svega ritam im potpuno odgovara, stigli su na šest, ali nikako da spoje neku seriju i preokrenu utakmicu. Nikad ne bih rekao da će Lakersi imati šansu ako utakmica bude ispod 90, ali noćas me više ništa ne može iznenaditi.

Emir:

Tony Allen se priključio Garnettu, donio energiju i preokret u trećoj. Boston opet u igri. Evo, Gasol promašuje oba slobodna. Jednom pičkica uvijek pičkica.

Gee:

Ne vjerujem da s ovakvom igrom opet imaju sve u svojim rukama. Garnett? Krivi Allen? Što se ovdje događa? Doduše, obranu su stvarno odigrali dobro, a i konačno se vidi umor ne samo kod Kobea nego i kod visokih Lakersa.

Emir:

Mislim da ono što Bynum nosi na koljenu nije umor. Čim sjedne na klupu hvata se za nogu. Nije mu lako. Tony Allen izluđuje Kobea.

Gee:

To je to, to je ta jedna dobra utakmica u playoffu Tonya i Garnetta. Ovo moraju iskoristiti. Kobe uzima užasne šuteve, forsira. Doduše, Ray Allen radi isto na drugoj strani.

Emir:

I na kraju će baš jedan od njih zabit odlučujući šut. Što misliš koji?

Gee:

Strah me da će Kobe.

Emir:

Mene je strah da će Ray.

Gee:

Nadam se da si u pravu.

Emir:

Nadam se da si ti u pravu.

Gee:

Navijač Lakersa, svašta.

Emir:

I evo Fishera! Kada je najpotrebnije i kada su Lakersi izgledali gotovi donosi nadu s polaganjem i tri skok šuta za redom s poludistance. Kralj.

Gee:

E zato je Fisher važan. Jer, kad su svi umorni i kad više nitko ne može računati na noge, onda igraju glava, srce i muda. A toga Fisher ima na bacanje. Ovo su njegovi trenutci jer su svi ostali sad konačno na njegovoj razini. Ni Rondo ne izgleda svježe. U biti, jedini Celtic koji leti po terenu je KG! Zabija s poludistance, iz okreta, kako god poželi.

Emir:

Kobe ne pogađa ali se bori za svaku loptu, a i sjajno drži Ronda u obrani. Na drugoj strani u napadu, istog tog Ronda Fisher jednostavno gazi. Zamisli – Fisher gazi Ronda! Ludnica. Sudci stalno gledaju snimke i prekidaju igru, lopte se odbijaju u aut na sve strane.

Gee:

I kakav kretenski potez Ray Allena, minuta do kraja, na 84-80 za Lakerse, nakon što je Rondo jedva nekako izborio loptu u skoku protiv Gasola, puca tricu na samom početku napada? Zašto kad cijelu večer nisi zabio ništa? Čemu žurba?

Emir:

Fisher!!! Najbrži čovjek na terenu!!! Nakon Allenova promašaja, dok su svi gledali što se događa, Fisher ide od koša do koša na polaganje. Čudo neviđeno. Nadam se da Kreha ovo ne gleda jer bi se sad ubio.

Gee:

Kakva reakcija Bostona, stoje i gledaju nakon promašaja. Valjda ni njima nije jasno što je Allenu. A možda nemaju više snage ni za disati a kamoli šprintati nazad u obranu.

Emir:

Ray Allen 0-13. Skoro opet naj svih vremena. Od najboljeg do najgoreg ikada u nekoliko dana. Čim je Tony Allen izašao iz igre, Lakersi su se razigrali.

Gee:

Čisti faul Ronda na Odomu, sudci ne sviraju. Lopta se odbija od Lamara, odlazi u aut i Boston ima šansu. Nema. Odmah kompenzacija za maloprije ne-svirani faul Ronda – prekršaj na Garnettu u napadu.

Emir:

I ovo je čisti faul. Gasol umjesto da odigra obranu u takvom ključnom trenutku, odlučuje se za flop i valjanje po podu. Pičkica. Srećom, ovaj put prolazi. Opet kažem, zasluženo. Ali malo jadno.

Gee:

Najluđe od svega – sudci sviraju faul, lopta je za Lakerse a Ray Allen je kupi i kreće na ulaz. Pazi, igra je prekinuta, nigdje nikoga, Ray polaže od table i – promašuje. Lopta curi vani. Kakva večer.

Emir:

Allen u dvije večeri 8-26. Kad staviš ovako na papir i nije neki šut. Skoro kao Kobe večeras.

Gee:

Ne baš kvalitetna tekma, Boston je imao šansu i prokockao je. Kad je bilo najvažnije Lakersi su imali Fishera i to je manje više to. Obrane solidne, ali ne toliko važne koliko očiti nedostatak energije kod obje momčadi. Ajde, barem je ova sudačka postava odradila dobar posao.

Emir:

Ray Allen nam je pružio drugu večer za pamćenja za redom. Najbolji kod Bostona Garnett, Kobe ispod prosjeka a Fisher apsolutni junak. Uzeo stvar u svoje ruke i riješio utakmicu u zadnjoj četvrtini. Tako jednostavno.

Gee:

Da, i to ne nekom tricom sa sirenom nego ulazima, te šutom s poludistance nakon dribilnga. U puno ludih stvari koje smo vidjeli – tipa da Lakersi pobjede u rovoskoj bitci, i to bez Kobea, ili da je Boston u igri bez ikakvog učinka Piercea i Raya – to je definitivno najluđa. Mislim, ovo mu je sigurno utakmica života. A nije da ih nije bilo. Kontrolirao je zadnju četvrtinu kao da se zove Rondo. Kojega, da i to kažem, na kraju nije bilo nigdje. Totalna ludnica. Koja se nastavlja u četvrtak, sa zasigurno odmornijim momčadima. Nema letova, nema promjena vremenskih zona. Sve što im treba je 24 sata spavanja. Nama će biti dovoljna 2 do 4.

2Jun/108

THE FINALS FRONTIER

Posted by Gee_Spot

Odlična sezona stigla je do kraja, pred nama je samo još ova Finalna serija. Koja bi vrlo lako mogla završiti u sedam. Zašto? Pokušali smo pronaći odgovore zajedno, kao i lani. McGee i Sickre. Poanta je jednostavna – obzirom kako ove godine pogađamo, igrajte protiv naših favorita.

Gee:

Još tamo od pobjede Bostona u trećoj protiv Magica mozgam o ovom Finalnom dvoboju, tako da nemam što okolišati sa zaključkom – nemam pojma kome da dam prednost. Obično neka ekipa iz nekog razloga ostavi neki dojam, uvuče mi se pod kožu i dobijem osjećaj da su bolji od svih, ali ovaj put – ništa. Obično krećem u analizu kako bi potvrdio taj dojam, a ovaj put bit će obrnuto, analiziram da dođem do favorita.

Uglavnom, mislim da Boston ima bolji pedigre ove godine, razbili su Cavse i Magic, dvije momčadi koje su debelo iznad konkurencije koju su Lakersi prošli na Zapadu. Tu ćeš se možda i složit sa mnom, da je OKC možda i najteži protivnik kojeg su imali, a Utah i Phoenix usprkos talentu imaju takav propuh u reketu da se nisu mogli mjeriti s visokima Lakersa.

Ovaj put ti visoki idu na zid Bostona, koji pod košem ima, kad je zdrava, najbolju obrambenu unutarnju liniju u ligi. Obzirom na tanku klupu Lakersa, Boston čak i tu ima prednost, a na vanjskim linijama su u najmanju ruku izjednačeni. Kasnije ću malo detaljnije o svemu, ali ovako na prvi pogled, Boston bi definitivno trebao dobiti prednost. Ipak, neke stvari koje su pokazali Lakersi jednostavno mi ne dozvoljavaju tek tako preći preko njih.

Prvo, Kobe igra fantastično, u boljoj je formi nego u oba zadnja playoffa. Ono, potpuno je sjebao onu moju tezu da bi Lakersi bili najbolji na Zapadu i s bilo kojim drugim bekom šuterom all-star kvaliteta. Tip je zdrav, to je očito najvažnije, i nema tu ni traga nekim staračkim boljkama kakve je pokazivao lani protiv Denvera ili Magica. Igra u top formi, gotovo cijelu utakmicu, i radi sve. Razigrava, skače, igra obranu (ove godine najpotcijenjeniji dio njegove igre), zabija. Ja ne znam od kuda mu energija za sve to, ali znam da će biti najbolji pojedinac u Finalu.

Drugo, Lakersi iz nekog razloga doma igraju puno bolje, a ovaj put imaju tu utakmicu prednosti. OK, ovo je možda nategnuto obzirom da Boston igra bolje vani zbog te lude psihe koja uživa kada su svi protiv njih, ali, kažem ti, navlačim ovakve teze jer nemam pojma gdje bi našao da jedni imaju prednost nad drugima.

Sickre:

Ja nemam problema s izborom svog favorita. Zbog svih svojih grijehova u procjenama ove sezone, smatram da imam moralnu obavezu odabrati Celticse za nove prvake. Da ne bude samo da razmišljam navijački ili da me u ovom slučaju vodi osjećaj krivnje zbog ignoriranja Celticsa pred playoff, evo nekih brojki.

107, 112, 118, 115, 101, 103.

Gee:

Hm, nisam siguran ali mislim da to nije onaj niz brojeva iz Losta koji su se stalno pojavljivali svuda.

Sickre:

Ne znam ništa o tome, ali znam da je ovo broj koševa koji je LA primio u seriji protiv Sunsa. Od prve do šeste utakmice. Jest da je zapad, jest da je run'n'gun, ali je previše za momčad koja se diči i obranom. S druge strane, Celticsi su u cijelom play-offu primili više od 100 samo četiri puta. To je jedini pokazatelj koji mi nešto govori o omjeru snaga u seriji, jer se slažem s tobom da ona nadilazi racionalne okvire. Da, volim Celticse i iskreno nisam očekivao da će dogurati do Finala. Do fighta Piercea i Quentina Richardsona su djelovali kao veterani koji jedva čekaju da odu na godišnji. Međutim, sada su vjerovatno iznenadili i sami sebi jer igraju čak i iznad razine s početka regularnog dijela sezone. Lakersi s druge strane nisu uvjerljivi, i sam kažeš da su imali neusporedivo lakši put do Finala. I ostavili su slabiji dojam.

Gee:

Ne znam, teško mi je uspoređivati na osnovu tih serija, jer Orlando i Phoenix su totalno različite momčadi. Da su igrali protiv iste ekipe, možda bih nešto i znao. Uglavnom, između slamki za koje se hvatam, bacio sam pogled na dva susreta u regularnom dijelu.

Obje momčadi su dobile po jednu, i to svaka onu gostujuću. Koš razlika? 0. Zero. Lakersi dobili u Bostonu 90-89, Boston u Gradu Anđela 87-86 (doduše, Kobe nije igrao pa ne znam koliko je ta tekma relevantna – samim time i ova usporedba, kvragu).

Možda nije važno, ali pokazuje o kakvoj se izjednačenosti radi, stvarno imam osjećaj da će ovo biti najuzbudljivije Finale još tamo od dvoboja Bullsa sa Sunsima, Sonicsima i Jazzom. A po izjednačenosti trebalo bi biti negdje u rangu bitke Rocketsa protiv Knicksa. Ne tako krvavo, sigurno ne ni tako negledljivo, ali izjednačeno, bitka u sedam činova.

Sickre:

Pa ako će doći do takvih bitki, Boston kao bolja obrambena momčad ima prednost. Plus, iza sebe imaju dvije serije koje su ih pripremile na sve. I što je najzanimljivije, te teže protivnike su riješili puno uvjerljivije nego Lakersi svoje. Jednostavno, u stanju su odigrati sve što im je potrebno u datom trenutku, bilo da se radi o nekom potezu u obrani, napadačkom skoku u gužvi, trici ili ulazu. Čak i Rondov poluhorokskokšutnešto pomaže.

Gee:

Boston je definitivno u stanju igrati tu playoff obranu na granici hrvanja, i ako će sudci dozvoliti kriterij kakav su dozvoljavali u prve dvije utakmice u Orlandu, definitivno imaju prednost protiv Lakersa. Ali, obzirom da postoji opcija da sviraju svaki kontakt kao u prvih par utakmice finala Zapada, tu Bostonu ne možemo dati prednost. Jednostavno, ne znamo kako će se stvari razvijati.

Plus, čak i u tom ratničkom kontekstu, Lakersi su s Artestom i Bynumom (makar opet načet, bolji je od ičega što su imali prije dvije godine) spremniji nego što su bili prilikom zadnje bitke u Finalu, gdje su ih Celticsi namlatili. Kobe sada ima nekoga da mu čuva leđa. Također, nešto manje makljaži sklone karaktere pokrit će i fantastičan napad koji koristi svaku priliku. Svi se čude kako to Fisher, Artest i Odom odjednom zabijaju kako se sjete, kao da ne igraju u sistemu kojega već dobrih 20 godina još nitko nije naučio braniti. Dva tricaša na jednu stranu reketa, trojica se smjeste u trokut na drugu s tim da dvoje zauzme poziciju na postu, i kreni s kretanjem bez lopte i pravovremenim pasovima. Trokut je osnova košarke, a igre je jedna i pol momčad (ono što vrte Wolvesi smiješno je).

Sickre:

Da, ali bez obrane Lakersi ne mogu pobijediti. Možda imaju blagu prednost pod košem, ali Celticsi imaju veći izbor kvalitetnih rješenja na vanjskim pozicijama. Kad su momčadi ovako izjednačene, mogle bi presuditi sporedne stvari, poput dužine klupe i ozljeda. I tu je Boston u prednosti. Da, svi su umorni i slomljeni, ali ni jedan nije u tako lošem stanju kao Bynumovo koljeno. Bez njega, rupa u obrani je još veća a to znači da će je Rondo napadati kad god stigne. Također, bez pravog Bynuma previše je toga na Gasolu. Zar misliš da će on, nakon svega što ga bude čekalo u napadu, stići još odigrati važnu ulogu u obrani? Plus, Kobe i Ron mogu čuvati samo dva igrača, dakle netko od trojke Pierce, Ray i Rondo bit će slobodan.

Gee:

Kakvo podcijenjivanje Fishera. Čovjek je zaslužio respekt, zar nije i sad protiv Sunsa dokazao da ga se ne smije ostaviti samoga?

Sickre:

Tko je Fisher?

Gee:

Komedijaš. Ne, ozbiljno, međusobni dvoboji će definitivno odlučiti. Iskreno, prva misao koju sam zapisao kada sam počeo pripremati ovaj post bila je – tko će zaustaviti Ronda. Ono, zar on sam ne bi trebao dobiti ovu seriju prednošću koju donosi protiv Fisha? Ovaj ga ne može pratiti ni pod razno, znači Kobe će morati uskakati kao što je radio protiv Westbrooka. S druge strane, Rondo je u stanju zatvoriti Fisheru svaki kut i maksimalno mu otežati život u napadu. Rajon nije Steve Nash pored kojega je Fish zabijao kako je stigao.

Ipak, pitanje je u kakvom je stanju stvarno Rondo, nakon svih onih batina što ih dobio od Howarda (koji možda nije zabijao iz reketa, ali je namlatio cijelu ekipu Bostona, čime je po meni položio ispit i zaslužuje igrati playoff do kraja karijere).

Znači, ako je Rondo usporen i neće igrati na razini kako je odigrao prvih nekoliko utakmica protiv Magica, Boston će imati velike probleme s napadom. A oni postaju još veći kad uzmeš u obzir da Pierce tradicionalno muku muči s Artestom.

Sjećam se polufinala Istoka 2003. između Bostona i Indiane kada ga je Ron uštopao te praktički pretvorio u promatrača. Pazi, taj Pierce iz 2003. bio je Pierce u naponu snage, a ne veteran koji raspoređuje energiju kao danas. Zar nije i sam rekao da je razlog zbog kojega je puno bolje igrao protiv Orlanda nego protiv Cavsa taj što ga nije čuvao netko kao LeBron? I sada ga čeka još širi, veći, i daleko agresivniji stoper.

OK, jedan detalj moram istaknuti. Pierce je odigrao loše šest utakmica te serije, ali je briljirao u sedmoj, ključnoj. Tu njegovo kvalitetu u najvažnijim trenutcima utakmice uvijek je važno istaknuti jer njom se Lakersima izbija jedna velika prednost. Naime, Kobe je uvijek bio ubojica, završnica je njegovo vrijeme, ali sve što u zadnjih par minuta može on, može i Pierce. Kako očekujem seriju u kojoj će biti puno gustih završnica, to je itekako važan detalj.

Ta obrana Bostona na Kobeu također će biti važna, Ray, Pierce i Tony Allen rotirat će se i stalno mu biti na ruci. Ali, ne zaboravi da su nešto slično pokušali i Grant Hill i Jason Richardson. Nije da su u pitanju baš neki vrhunski stoperi, ali ako spuste njegov učinak na 30 koševa s 25 ili više ispucanih lopti, napravili su dovoljno.

Sickre:

A to uopće nije nemoguće, jer ma kako dobro igrao, Kobe neće moći igrati svih 48 minuta protiv tri solidna individualna čuvara i održati sjajni učinak iz prijašnjih serija. Znači, nema udvajanja koja će mu otvoriti prostor za asiste, a ako i napravi višak igrača čeka ga ostatak petorke Bostona. Najvažniji dio njihove obrane ionako je to kretanje i zatvaranje, u svakom trenutku dva ili tri suigrača spremna su pomoći.

Gee:

Da, to što Boston ima obranu s kojom može izbjeći udvajanja ogroman je plus, time praktički anuliraju učinak Fishera i Artesta koji se pokazao itekako bitnim protiv Sunsa. Oni su jedan na jedan nemoćni, sav učinak će im ovisiti o preciznosti, a uvijek će im netko biti na ruci. Ali, ako je utjeha, ne bi bolje prošao ni Ariza, tako da barem možemo reći da je Mitch Kupchak bio u pravu kad je doveo Rona, tip je odigrao sjajan playoff.

Čak bih rekao da Lakersi nemaju ni tu blagu prednost pod košem, i sam kažeš da je Bynum možda u najgorem stanju od svih sudionika Finala. Mislim, lako je bilo dominirati nad Boozerima i Amareima, hajde ti onako skači i dominiraj u reketu protiv Perka, Big Babya i Garnetta. Mislim da Odomu i Gasolu neće biti lako. Nimalo.

Perkins će sigurno preskočit jednu utakmicu zbog tehničkih, važno je samo da ih ne bude više (a moguće je da ih bude, obzirom da nakon suspenzije koju može dobiti npr. već za drugu tekmu, sljedeća kazna slijedi već nakon dvije nove tehničke, tako da ga možda ne bude ni u npr. petoj). Tu će biti malo pošteđeni batina, ali naglašavam malo, jer Sheed se bori svim srcem, a intenzitet kojim igraju KG i Davis je nenormalan.

Sheedu i dalje nisam oprostio očajnu igru u regularnoj sezoni, ali činjenica je kako je koristan, posebice kao back-up petica. Big Baby i Garnett nude uglavnom sjajnih 48 minuta na četvorci, i mislim da im baš odgovara dvoboj protiv Gasola i Odoma. Naime, KG će se konačno odmoriti obzirom na Gasolovu mekšu igru, uglavnom licem i dalje od koša, dok će agresivnijeg i energičnijeg Odoma Big Baby jednako izmoriti na drugoj strani.

Čekaj, mislim da sam došao do svog x-faktora. Lakersi su gazili zbog te rotacije pod košem, na račun skokova i koševa iz reketa. Protiv Bostona taj dio igre im neće donijeti prednost. Dakle, sve pada na Kobeova leđa. A obzirom kako igra, to nije mala stvar. Samo, nekako mislim da će nedostatak podrške presuditi.

Sickre:

Znači, slažemo se da će Boston osvojiti naslov?

Gee:

Pa, previše sitnica mi vuče na njih.

Sickre:

Lakersi možda imaju prednost u treneru, Phil će lakše pronaći načina da se prilagodi nego Doc koji igra na kartu srca i borbenosti. Ali, to bi mu trebalo biti sasvim dovoljno u Finalu. Navijače ne treba ni spominjati, obje skupine su maksimalno napaljene, ipak je ovo jedan od rijetkih američkih derbija koji je u stanju izazvati potpunu mržnju prema protivniku. Mediji su odavno počeli s pumpanjem atmosfere, s tim da i ovdje Boston ima prednost jer Lakersi uvijek imaju previše šminkera na tribinama, čak i kada je ovakav rat u pitanju.

Gee:

Da li je moguće da te ništa ne plaši kod Bostona?

Sickre:

Više od ičega, uključujući i Kobea, plaši me Rondovo stanje. Znamo da on nije ni upola dobar bez fizikalija. Ako je načet, Lakersi mogu iskoristiti njegove slabe strane poput šuta iz vana i slobodnih. Kako biti siguran da je u pitanju samo bol od Howardovih udaraca? Što ako je nešto ozbiljnije?

Sheed je s druge strane vjerovatno sveden na promatrača, mislim da kada te u tim godinama i s takvim pristupom treningu kakvoga je on iskazivao kroz sezonu stisnu leđa, e onda te stisnu. Teško da će previše pomoći, što u slučaju Perkinsovih suspenzija definitivno prebacuje ulogu favorita na stranu Lakersa.

Gee:

Mene najviše plaši što u cijelom ovom preokretu u kojem je Boston uspio razbiti sve naše stereotipe stvorene tijekom sezone – od stare, istrošene i bivše momčadi dokazali su da i dalje imaju srce ratnika i prvaka, igraju obranu kakvu nitko drugi ne može, kada im igra velika trojka i kada Rondo leti po parketu nitko ih ne može braniti - jedan stereotip ipak ostaje. Točnije, riječ je o dokazanoj činjenici koja govori da Boston uredno gubi završnice, posebno su klimavi u drugoj i zadnjoj četvrtini. Dakle, otvore sjajno, puni energije, i onda kako energija lagano pada, tako kreću izgubljene lopte, lošija obrana, jalovi napad. Uspijeti održati tu ravnotežu bit će jako važno. Uspiju li Lakersi cijelo vrijeme biti u egalu, ući u završnicu s manje od deset koševa zaostatka, imat će šansu. Osim ako baš u Finalu Boston i taj stereotip ne razbije. Što me uopće ne bi čudilo.

Sickre:

Kad bacimo sve na stranu, ostaju nam dvije maksimalno napaljene momčadi. Koje možda nisu u sjajnom fizičkom stanju, ali jesu u mentalnom jer su rasli sa svakom playoff utakmicom i s razlogom su tu gdje jesu. Igrat će se sedam utakmica i Boston pobjeđuje jer je u stanju odigrati obranu na najvišoj razini i zato jer može pobijediti u gostima bilo koga te mu pritisak sedme u Los Angelesu neće pasti teže od uloge favorita Lakersima u tom trenutku.

Ključ serije je Rondo, cijelu sezonu najbolji i najkonstantniji Celtic. Razlika koju napravi protiv Fishera bit će ključna.

Gee:

Slažem se oko svih ovih stvari na kraju, Boston pobjeđuje u sedmoj, a Rondo je novi MVP, s prosjekom od 18 koševa, 14 asista i 8 skokova.

Jedini problem sa svim ovim? Obzirom da smo se obojica složili oko ishoda, a obzirom na dosadašnje prognoze, sve sam skloniji kladiti se na Lakerse.

28May/100

UBER-LOST

Posted by Gee_Spot

Već sam počeo slagati post za najavu Finala, razbijati glavu oko toga da li je dvoboj Rondo - Fisher dovoljan da se odlučim za Boston, kad ono – amazing strikes again. Bum. Završnica Losta je najobičnija kamilica (i to ona najgora, Franckova) prema vrhunskom zelenom čaju koji nam pruža NBA playoff. Taman kad sam se pomirio s tim da više nema noćarenja, da će i snimka biti sasvim dovoljna jer ionako se više nema za vidjeti bog zna što značajnoga, u obje serije došlo je do zamjene uloga. Potlačeni su postali tlačitelji.

Orlando je od početka igrao čvrsto, ali nedovoljno dobro, i nakon što ih je Boston onako pregazio u trećoj, serija je za mene bila gotova. Mislim, tu večer su ostali i bez muškosti koju su pokazivali, kada već nisu mogli pokazati igru. I onda u četvrtoj ne samo da se muškost vratila, već su počeli igrati brže, lakše, učinkovitije. Naravno, da je Boston pametnije odigrao završnicu, sad ne bi uopće pričali o tome, ali činjenica je kako je Orlando pronašao muđu, te je u četvrtoj odigrao onako kako smo očekivali cijelo ovo vrijeme. S puno trica, brzo i nesebično u napadu, čvrsto i pametno u obrani.

Boston još uvijek ima dovoljnu prednost, mogu ubaciti dovoljno i obrana im je itekako u stanju uštopati Orlando, ali serija je opet postala obavezna lektira. S tim da sjajnu igru Magica u petoj ipak treba uzeti u kontekstu, a on nam govori da je Boston bio ranjeni protivnik. Itekako ranjeni. Da Perkins nije bio isključen, da Davis nije bio nokautiran i da Sheed nije bio u problemima s osobnima, siguran sam da bi gledali nešto neizvjesniju završnicu. A to kako su sudci kriminalno reagirali i ubili jednu utakmicu bespotrebnim isključenjem Perkinsa, prestrašno je. U isto vrijeme dopuštaš ratničku igru na rubu tuče, koja očito odgovara objema ekipama, a onda u sljedećem drastično kažnjavaš bezazlene reakcije igrača? Da stvar bude apsurdnija, u onoj drugoj seriji praktički do noćas nismo vidjeli mušku igru, a fauli se sude na sve strane.

Srećom, liga je poništila tehničku, koja je ujedno značila i izostanak Perkinsa iz šeste utakmice, i Boston ima priliku sve riješiti u svojoj dvorani - kompletan. Mislim da ne treba naglašavati koliko je i zašto Perk bitan za igrati obranu protiv Magica. Uglavnom, pobjeda Celticsa večeras puno je logičniji rasplet od toga da Magic preokrene tri tekme zaostatka. A opet, ako smo išta naučili svih ovih godina, kada je playoff košarka u pitanju, logika nije uvijek najbolji izbor.

Kako god, Orlando ima momentum, što je opet dobro za Boston jer znamo da oni najbolje igraju kada su pred zidom i kada im nitko ne vjeruje. Sve što im treba je još jedna jedina vrhunska tekma prepuna energije, posebice Rondove, te pametna raspodjela napadačkih prilika između Piercea, Allena, Garnetta i klupe.

I još dvije stvari. Kad bi na početku playoffa morao izabrati jednu momčad kao potencijalno sposobnu preokrenuti 0-3 i ući u povijest, zar to ne bi bio baš Orlando zbog stila igre i ogromnog napadačkog potencijala? Ono, ako itko može ovo izvesti to je Magic.

Ali, tu je ipak prevelika prepreka, ne samo u činjenici da je dokazano kako je najbolje izdanje Bostona bolje od najboljeg izdanja Orlanda, već prije svega u karmi. Naime, kakve su šanse da još jedna momčad iz Bostona izgubi četiri utakmice za redom nakon prednosti od 3-0? Bruinsi su to odveli na novu razinu, izgubili su čak i rezultatsku prednost od 3-0 u sedmoj utakmici, primivši i 4 gola za redom na putu do svog četvrtog poraza. Nemoguće da se dogodi i Celticsima, zar ne? Preokret Red Soxa iz 2004. doveden je u balans kolapsom Bruinsa. Celticse isključimo iz toga.

Po meni, Orlando je jednostavno predobar i morao je razvuči seriju, ali noćas i tome dolazi kraj. Problem je bio samo u tome što smo prestali vjerovati da Boston može od nekuda izvući vrhunske partije, jer ih predugo nije bilo, ali sada kada znamo da su to u stanju, dajem im prednost. Osim, ako karma ipak nije odlučila zaigrati na jednu drugu kartu - što ako se loše igre u regularnom dijelu na neki način moraju naplatiti, te nam je prikazana sva ova drama samo kako bi poraz bio još bolniji. Ono, napustimo paralelni svijet/čistilište i vratimo se u stvarnost u kojoj je Boston odavno ostavio najbolje dane iza sebe.

Uglavnom, pomak u ovoj seriji ne čini mi se ni izbliza tako dramatičnim kao u onoj između Sunsa i Lakersa. Rezultat je isti, ali Orlando je ionako većinu vremena bio u igri, dok su Lakersi u prve dvije jednostavno zgazili Sunse. Pobjeda Phoenixa u trećoj nekako me nije pretjerano uzbudila, odgledao sam tekmu u snimci i vidio dvije momčadi koje ne igraju obranu i mogu zabiti kad god se sjete, s tim da se Phoenix odvojio u pravom trenutku, serijom koševa na kraju, te da su im nakon toga upale sve lopte koje su trebale, dok Lakersima nisu.

Četvrta, pak, donosi nešto potpuno novo, jednu dozu samopozdanja kakvu do sada nismo vidjeli kod Sunsa, nešto što nam konačno omogućuje da gledamo pravi dvoboj i na Zapadu. Lakersi više nisu ti koji dominiraju i odlučuju, ovisno o svojoj volji, kada netko pobjeđuje a kada gubi, već ravnopravan protivnik jednako otvoren porazu ili pobjedi.

Svu prednost koju su Lakersi nametnuli igrom u reketu, Sunsi su poništili zonom, klupom i vanjskim šutom. Priče kako će biti dovoljno zaigrati ozbiljnije pale su u vodu jer Nash i društvo su ubacili u višu brzinu, kakvu Lakersi vidjeli od onih dvoboja s Thunderom. Ne, i dalje ni jedni ni drugi nisu igrali obranu, ali obrana je u ovom slučaju precijenjena jer nisu Lakersi dominirali na početku zato što su zaustavili Phoenix, već zato što su maksimalno koristili svoje ofenzivne kapacitete. Poanta je cijelo vrijeme bila u učinkovitosti, u tome da su na 50% šuta Sunsa oni odgovarali sa 60%, dok je sad situacija promijenjena – šut je 50-50, a takve su i šanse.

Lakersi su znali da sinoć neće biti dovoljno odigrati samo ozbiljno, kao u prve dvije, da se odvoje i opet vrate prednost, jer ovo nisu isti Sunsi. Već da će morati boriti za svaku loptu. Tako da smo već u startu vidjeli netipično čvrstu obranu za seriju, rekao bih - konačno obranu na razini playoffa. Sunsi borbeni i rastrčani, u svom elementu, Lakersi čvrsti pod košem i odlučni, kao pravi prvaci. Nitko ne dozvoljava laki koš. Gledam to i mislim se kako serija definitivno po prvi put izgleda kao nešto što će se odlučiti i ponekom obrambenom reakcijom, i najluđe od svega, Sunsi ne izgledaju ništa manje sposobni.

Naravno, prema kraju je opet sve bačeno u stranu u korist zabijanja, samo se čekalo tko će prije promašiti. Ako ništa drugo, čovjek se u ovim utakmicama može uvjeriti da su najbolje NBA momčadi vjerovatno u stanju odigrati nekakav revijalni susret bez promašaja, samo kada bi se dovoljno koncentrirali. Razina talenta je takva da cijela ta priča oko zone nema smisla. Jer, nije zona zaustavila Lakerse, već činjenica da odjednom svi Sunsi zabijaju. Odnosno, tako je bilo do sinoć.

Opet, bez obzira što su Lakersi na kraju izvukli sretnu i spretnu pobjedu, čak i pomalo tragičnu (smiješna završnica u kojoj je prvo Kobe ispucao napad bez veze, pa Nash, pa onda Artest s onom glupom tricom na početku napada) - sve je otvoreno. Usprkos sjajnom Kobeu, Sunsi su ti koji sami kontroliraju svoju sudbinu, a da mi je to netko rekao nakon prve dvije tekme, mislio bi da nije normalan. Playoff je zakon.

I tako će Sunsi dobiti doma šestu, jer su u ritmu u kojem ne mogu izgubiti dvije za redom, ali ipak mislim da će, usprkos svemu, Lakersi opet izvući pobjedu u sedmoj. Jebiga, ovakve prilike kao što je bila peta se ne pružaju uvijek na protivničkom parketu. Problem je i što ne samo da Kobe zabija kako se sjeti, već je i Fisher odličan, i da stvar bude gora, čak i Farmar i Brown i Vujačić ostave neki pozitivni trag kada uđu u igru. Što u prijevodu znači da je vanjska linija Sunsa u obrambenom dijelu još gora od unutarnje, ma koliko se to nemogućim činilo. Njima zona praktički i jeste jedino oružje, i to, ponavljam, ne zato što nešto previše smeta Lakersima, već više jer ih tjera da uzimaju šut nego da do kraja igraju svoju igru brzih pasova. Ono, umjesto da igraju za peticu, igraju za minus 5, i tu je taj mali, mali prostor koji su Sunsi sinoć mogli iskoristiti.

Noćas je bilo primjetno i da Sunsi imaju problema čim lopta uspori, iako Lakersi ne igraju zonu. Naime, čim počnu razmišljati, napad otupi, izgubi oštricu. To ih je mučilo dobar dio pete tekme, ali čim su ušli u svoj ritam, za čas su izjednačili. Ali ne i pobjedili. I taj nedostatak čvrstine, kako mentalne, tako i fizičke, na kraju će ih koštati. Jer, nema šanse da im Lakersi opet dozvole dva skoka u napadu za redom u ključnim trenutcima. To imaš priliku iskoristiti jednom u životu. Ako ne uspiješ, čemu se više imaš nadati. Mislim da su toga svjesni svi, pogotov stari ratnik poput Nasha. Njihova jedina nada sada je da netko od mlade garde poludi, da stasa u ubojicu preko noći. Obzirom da u i Dragić i Dudley i Frye već imali svoje momente, nekako mi se čini da je i ta nada poprilično sitna.

Sve to me vodi ka sljedećem - neće li utakmica viška i nekoliko dana odmora manje biti prevelik minus Lakersima u Finalu protiv Celticsa?