30 FOR 30: TORONTO

SCORE: 23-43

MVP: Dwane Casey

X-faktor: ozljede Baylessa i Bargnania

Kapa dolje Caseyu što je u prvoj godini projekta novih Raptorsa uvjerljivo najgoru obranu lige transformirao u osrednju. Taj skok s 30. mjesta po defanzivnoj učinkovitosti na 14. ključni je moment sezone koju Toronto nije iskoristio da udari temelje nekakvoj eventualnoj jezgri budućnosti (njihov draft pick Valanciunas produžio je boravak u Europi za jednu godinu) ili pak da promovira svoj mladi lutrijski talent (Bayless i Bargnani odigrali su sezone života, ali su i propustili više od pola utakmica, dok su individualni pomaci Eda Davisa i DeMara DeRozana zanemarivi).

Ono što je najzanimljivije u cijelom procesu je činjenica kako su Raptorsi uspjeli napraviti ovakav iskorak unatoč rosteru sastavljenom od puno više problematičnih nego kvalitetnih obrambenih igrača. Osim Jamesa Johnsona, čvrstog krila koji je kombinacijom dužine i brzine gomilao blokade i ukradene te jednako dobro igrao obranu i na perimetru i pod košem, obranu Raptorsa činili su prvenstveno u reket nagomilani centri.

Davis i Amir Johnson igrali su role dežurnih blokera, a za masu se pobrinuo Aaron Gray. Naravno, sami po sebi ovi igrači nisu garancija kvalitetne obrane – za nju se pobrinula Caseyeva filozofija koja je u principu prekopirana iz knjige Mormona. Poput Jerrya Sloana i Utah Jazza, Raptorsi su se držali jedne jednostavne ideje – lopta može proći, ali igrač ne. Torotno je tako uvjerljivo predvodio ligu po broju prekršaja, imali su ih 91 više nego drugoplasirani Jazz.

Ovaj podatak govori o agresivnosti koju je Casey tražio od momčadi – centri poput Graya i Magloirea, koji danas jedva da imaju košarkašku vrijednost, služili su samo za fauliranje svakoga tko bi ušao u reket, a jednaki pristup očekivao se i od svih ostalih. Međutim, on u isto vrijeme ukazuje i na spomenute individualne slabosti diljem rostera – Kleiza i DeRozan plivali su na perimetru u pokušajima da glume stopere, Barbosa i Bayless po običaju nisu pokazivali previše interesa za obranom, a Jose Calderon je bez konkurencije najslabiji obrambeni igrač među startnim NBA playmakerima i danas muku muči ostati ispred vlastite sjene, pogotovo kada je u pitanju bočno kretanje.

Jasno, kako bi se napad barem donekle kotrljao, Caseyu je trebao svaki od ovih igrača. Posebice Calderon, koji je još jednim odličnim izdanjem u ulozi playmakera (9 asista na 2 izgubljene) vukao momčad. Doduše, koliko su u tome kotrljanju bili uspješni najbolje govori činjenica kako su sezonu završili predzadnji po ofenzivnom učinku, ali treba priznati da, osim talenta, nisu imali ni sreće. Prvo su ostali bez Bargnania koji je sjajno ušao u sezonu (u prvih 13 utakmica 24 poena po utakmici, šut za dva 48%, šut za tri 34%), da bi ga ozljeda lista potpuno izbacila iz igre.

Casey ima zasluge i za njegov napredak jer je odustao od katastrofalne taktike prethodnika koji su Bargnania isključivo koristili kao centra. Svjestan da Andrea nikada neće postati skakač i žestoki obrambeni igrač, Casey ga je sve više gurao na krilo u ulogu koja mu najviše leži i u kojoj će, jednoga dana kada Raptorsi prihvate da su prvi pick drafta potrošili na igrača zadatka, vjerojatno odigrati ostatak karijere – kao stretch četvorka.

Naravno, Andrei obrana i u ovoj kombinaciji ostaje ogroman problem – isto kao što nema snagu za čuvati reket, Bargnani nema ni brzinu za pokrivati krilne centre, ali njegov šuterski raspon će tjerati svakog trenera da mu pokuša pronaći što više minuta.

Nakon što se ozlijedio Bargnani, ogroman teret u napadu ponio je Bayless, ali i on se po običaju raspao taman kada je ušao u vrhunsku formu početkom trećeg mjeseca (u nizu od desetak utakmica zabijao je preko 20 koševa uz preko 50% šuta iz igre).

Bez prve opcije i bez prvog čovjeka s klupe, Calderon je uglavnom razigravao aktivne, ali i limitirane napadače poput Davisa i Johnsona (sjajno zakucavali zicere u reketu, ali nemaju šuterski domet izvan reketa) ili DeRozana (trošio 14 lopti po utakmici kao prva vanjska opcija, šutirao 42% ukupno i 26% za tricu).

DeRozan je ujedno i idealan simbol nekvalitete Raptorsa. Momak koji je trebao donijeti startnu kvalitetu na bokove nema slashersku kvalitetu (dribling, ulaz, pregled igre, realizacija u reketu – ništa nije na vrhunskoj razini) koja bi mu pomogla da jednoga dana bude pouzdan strijelac, ali, ono što je najgore, nema čak ni one 3&D potencijale koji bi mu omogućili da dođe do minuta u ograničenoj roli.

Casey se i dalje nada da iz njegovih fizikalija može istesati kvalitetnog stopera, a jedan period početkom sezone daje nadu kako će se razviti i u solidnog šutera iz kuta (u prvih 20-ak utakmica držao se oko 33% za tricu s nekoliko izuzetnih šuterskih partija, ali poslije toga je opet potonuo). Obzirom na pokazano u tri sezone, radi se o jednom velikom možda.

FAST FORWARD

Raptorsi su imali sjajno ljeto jer su konačno posložili obrise nekakve buduće jezgre. Terrence Ross definitivno nije bio naj-atraktivnije ime na draftu, ali Torotno je želio sigurnu stvar, a Rossova kombinacija fizikalija, šuta iz vana i igre u obrani to zasigurno je. Caseyu trebaju igrači koji mogu igrati obranu na perimetru kako bi obrana napravila novi korak naprijed, a Ross se uklapa u takav plan.

Kao i Landry Fields. Iako su Raptorsi ponudili popriličan ugovor za swingmana Knicksa ponajprije kako bi otežali New Yorku eventualni lov na Nasha, kalkulacije su ih mogle koštati i gore od dokazanog bočnog stopera. Jasno, mogli su za duplo manje novca doći do Ronniea Brewera, ali malo veći iznos od midlevela nije previše za igrača koji dokazano može biti član playoff rotacije.

I dok Caseyu sline cure već na samu pomisao kako će DeRozanove i Kleizine minute dobrim dijelom završiti kod Rossa i Fieldsa koji, za čudo, čak mogu ostati ispred protivnika u obrani, dovođenje Lowrya za budući pick poput dobitka je na lotu za cijelu franšizu. Calderon je pošteno odradio svoju rolu u Torontu, ali s godinama je postao prilagođeniji ulozi back-up playa nego startera.

Lowry s druge strane iza sebe ima sezonu karijere i 5 godina manje, a da ne govorim kako donosi svježije noge i energiju koju će Casey znati iskoristiti u obrani. Ne kažem da je Lowry vrhunski obrambeni igrač, daleko od toga, ali je neosporno da se puno bolje uklapa u viziju momčadi koja će pobjeđivati obranom.

Kako se i lanjski pick Valanciunas pridružuje rosteru, nije pretjerivanje ako kažemo kako su se Raptorsi u samo jedno ljeto iznova izmislili. Danas imaju bolju startnu petorku i bolju klupu nego lani, ali o tome imaju li budućnost odlučivat će prije svega kemija između Lowrya, Rossa i Valanciunasa koji su dovoljno mladi i kvalitetni da bi mogli postati trojka vrijedna dugoročnog investiranja. Ako ništa drugo, toliko solidno djeluju da se ni eventualna amnestija Bargnania više ne čini nemogućom.

JEZGRA: Lowry, Ross, Fields, DeRozan, Bargnani, Johnson, Valanciunas (37 milja)

ROSTER: jezgra + Calderon, Davis, Kleiza, Gray, Lucas, Anderson, Acy (60 milja)

– Calderon kao back-up je luksuz, a taj luksuz Raptorsi skupo plaćaju, međutim napravili su pravu stvar što ga nisu amnestirali – neće plaćati porez, nemaju skup roster, a radi se ionako o samo još jednog godini tako da nema nikakvog tereta – ili će im Jose pomoći da imaju 48 kvalitetnih minuta na jedinici ili će ga tijekom sezone pretvoriti u nekakav budući pick ili novog mladog igrača

– vraćanjem Graya i potpisivanjem picka druge runde Acya dobili su dodatnih 12 osobnih s kojima se Casey može igrati i usput riješili pitanje rotacije visokih

– Alan Anderson (nekada sjajan u Ciboni, Maccabiu i Barceloni), solidan je swingman koji će u 30-oj još jednom dobiti šansu biti osiguranje od ozljeda na boku

– dovođenje Lucasa iz Bullsa također je sličan osigurač za slučaj da Calderon uskoro napusti klub

ATLANTIC

Kako se ove sakate NBA predsezone sve odvija na brzinu, tako će i ovogodišnje najave regularne kamilice biti sažetije i ekspresnije nego ikada. Umjesto momčadi ili dvije dnevno, osvrnut ću se na cijelu diviziju u komadu jer vremena imamo manje nego Kobeova koljena, prve utakmice su ante portas. Poruka Raptorsima – Ante Portas NIJE ciparski centar na kojega morate potrošiti budući prvi pick.

BOSTON CELTICS

THAT WAS THEN:

Žilavi veterani dali su sve od sebe tijekom regularne sezone, da bi zatim odigrali iznad mogućnosti protiv Miamia u playoffu. Međutim, godine su učinile svoje, bioritam Piercea, Allena i posebice Garnetta danas je prilagođeniji utakmici tjedno nego bitci svaki drugi dan. Dva problema su samo pojačala veteranske slabosti – nikakav učinak klupe i manjak strijelaca u rotaciji. Ovo drugo su godinama maskirali fenomenalnom učinkovitošću, kontrolom ritma i obranom, ali protiv novostasalih vrhunskih momčadi poput Chicaga i Miamia, koje su obranu igrale jednako dobro, ako ne i bolje, to više nije bilo dovoljno. Klupu su pokušali umjetno pojačati tradeom s Oklahomom, ali eksperiment s Jeffom Greenom donio je samo razočaranja i srcobolju (prvo figurativnu, zatim i doslovnu).

THIS IS NOW:

Sve dobro što kraća sezona donosi (manjak utakmica), negira gomila back to back susreta (o back to back to back datumima da ne pričamo). Šanse da Celticsi u dva dana odigraju dvije odlične utakmice su minimalne, na što se prije svega trebaju fokusirati kladioničari. Hendikepi će biti bazirani na imenima, umjesto na činjenici da u drugoj utakmici back to backa na terenu neće biti Garnett, već njegov ispuhani brat blizanac. Nažalost, tanka klupa opet nije pojačana, zakonitosti salary capa su takve da si Celticsi mogu priuštiti samo otpatke, a Dooling, povratnik Daniels, dva rookiea i Wilcox upravo to i jesu. Suludi jednogodišnji ugovor Jeffu Greenu bio je očiti znak kako u Bostonu smatraju da je usprkos lanjskim mlakim igrama upravo on rješenje ovog problema, ali obzirom na operaciju srca zbog koje će propustiti sezonu, očito je kako Celticsima nije ni suđeno uključiti se u borbu za drugi naslov. I dalje je ovo momčad s dvije ogromne rupe u napadu na pozicijama playmakera i centra koje je sve teže krpati. Rondova drvena ruka imat će nešto lakši posao obzirom da će sada uz Garnetta moći vrtiti pick’n’pop i s Brandonom Bassom, nasljednikom Big Babyevih minuta i lopti, ali gomila visokih koji pucaju s poludistance solidna su opcija u napadu samo kada postoji i jedan pravi post igrač sposoban igrati leđima. Danas takvoga u Bostonu nema.

PLUS:

Nesebični napad baziran na veteranima koji znaju izvući maksimum iz igre s poludistance usprkos tome što njihov glavni igrač i pokretač svega istu ne posjeduje.

MINUS:

Napad baziran na dugim dvicama u ligi koja se oslanja ili na tricu ili na run and gun djeluje kao relikt prošlost. Najluđe od svega, u drugačijem kontekstu, taj relikt je dokazano davao šansu. Danas, bez ikoga u reketu i bez dovoljno tijela za bacati uokolo, ostaje samo kao muzejski eksponat.

PRVIH 5: Rondo, Ray, PP, KG, Jermaine O’Neal

5 ZA KRAJ: Rondo, Ray, PP, Brandon Bass, KG

SCORE: 42-24

NEW YORK KNICKS

THAT WAS THEN:

Sezona provedena u čekanju Godota Anthonya na kraju se smatrala uspješnom zbog simboličnog nastupa u playoffu. Moć samozavaravanja u New Yorku je neviđena s ove strane Zdravka Mamića, jer pored dobrih brojki Amarea i Carmela nitko nije ni primjetio da roster sačinjavaju prolaznici, da na njemu nema nikakvog balansa i da je većina glavnih aktera postavljena u uloge u kojima njihovi talenti ne dolaze do izažaja.

THIS IS NOW:

Knicksima svaka čast na tome što su u ovakvoj situaciji i na ovakvom tržištu uspijeli doći do najboljeg slobodnog igrača u ponudi. Obzirom na napadački arsenal Carmela i Amarea, Chandlerovi igrački limiti neće se ni primjetiti, a, obzirom na stil igre spomenute dvojke, kvalitete će se itekako isticati. Uspiju li naći nekakav ritam u kojem će si međusobno pomagati i razigravati se, tri visoka Knicksa čine možda i najtalentiraniji frontcourt u NBA. Ipak, puno veći problem od njihovih emocionalno-stilskih prepreka (egoizam, slični stilovi igre) bit će pronaći ravnotežu u vanjskoj liniji u kojoj nema playmakera. Da paradoks bude veći, trener ove momčadi je čovjek koji je sve u karijeri postigao bazirajući igru na učinku uber-playmakera kakav je bio Steve Nash. Douglas je dobar šuter, Fields i rookie Shumpert sjajne atlete, ali nitko od njih pojma nema o organizaciji napada. U konkurenciji njih, leša Mikea Bibbya i slomljenih leđa Barona Davisa (koja će ionako na raspolaganju biti tek za par mjeseci) D’Antoni mora pronaći dobitnu kombinaciju. Sretno. Ja osobno jedino neke nade polažem u Douglasov snajper.

PLUS:

Knicksi će učestalim napadačkim eksplozijama s puno manje muke nego lani osigurati nastup u playoffu.

MINUS:

Nedostatak košarkaškog IQ-a (i to ne samo na vanjskim pozicijama), alergija na obranu koju iskazuju Amare i Carmelo i uopće ideja da se u napadu sve vrti oko Carmela, usprkos Chandleru pod košem i gomili atleta uokolo, ne obećava previše u budućim playoff bitkama kada košarka prestaje biti samo gimnastika i dobiva dozu šahovske ozbiljnosti. Također, od kada je pametno sve karte baciti na tri igrača od kojih su dvojica (Amare i Chandler) skloni propustiti po pola sezone od prilike do prilike? Jasno, ne govorim ovdje isključivo o novoj sezoni, već općenito o cijelom ovom projektu koji ima rok od nekih 3-4 sezone. Onda opet, dugoročni planovi i New York ionako nikada nisu išli ruku pod ruku.

PRVIH 5: Toney Douglas, Landry Fields, Melo, Amare, Chandler

5 ZA KRAJ: Melo, Amare, Chandler i koja god dva beka budu imala bolju šutersku večer

SCORE: 40-26

PHILADELPHIA 76ERS

THAT WAS THEN:

Doug Collins je miksao i miksao dok nije našao idealnu formulu kojom može izvući maksimum iz ovog talentom limitiranog rostera. Taj maksimum je simbolični nastup u playoffu koji im ne bi trebao izmaknuti ni ove godine obzirom da su odlučili mirovati i nadati se kako će godina iskustva biti dovoljna za napraviti korak naprijed.

THIS IS NOW:

U ovom planu koji slažu Sixersi za korak naprijed puno važnije od vlastitog razvoja bit će pratiti regres protivnika. Jer, iako se nije dogodilo previše promjena, protivnici poput Bostona i New Yorka, da spomenem samo divizijske, ulaze u puno neizvjesniju sezonu u kojoj imaju mogućnost većeg dometa od Sixersa, ali i većeg pada. Taj eventualni pad Sixersi su u stanju iskoristiti upravo zbog cementirane lanjske postave u kojoj su uloge podijeljene do savršenstva. Tri igrača na koja se oslanjaju u obrani i napadu su Holiday, Iggy i Brand. Sva trojica su možda prilagođenija ulogama vodonoša, ali kao temelji barem donose stabilnost, ma kako ona siromašna bila. Uokolo su igrači zadatka s manjim, ali jednako bitnim rolama. Meeks i Hawes šire obrane, Young i Williams to u kasnijim fazama utakmice koriste. Collins jednostavno više nema što izmisliti i pitanje je hoće li uopće imati volje nastaviti s ovim projektom do kraja sezone obzirom na godine i poprilično prgav karakter.

PLUS:

Širina i uigranost.

MINUS:

Nedostatak X-faktora. Lani smo još mogli računati da bi eventualna eksplozija talenta u vidu Evana Turnera mogla momčad odvesti na jednu malo višu razinu, a sada već znamo da Evan Turner nema fizikalije ni šut koji mogu pratiti izuzetni all-round talent koji posjeduje. Još nije kasno da momak s NCAA ritma prijeđe na NBA nivo, ali Sixersi već imaju izuzetnog swingmana sposobnog dijeliti asiste i skakati. Čovjek se zove Iguodala. Također, vrlo dobro znamo da ovi ultra-light Pippeni ne vode dovoljno daleko kada vodu ne nose.

PRVIH 5: Holiday, Meeks, Iguodala, Brand, Hawes

5 ZA KRAJ: Holiday, Williams, Iguodala, Young, Brand

SCORE: 36-30


– Da sam deset godina mlađi napravio bi od tebe igračinu
– Da si deset godina mlađi napravio bi od tebe palačinku

NEW JERSEY NETS

THAT WAS THEN:

Prvi korak u izgradnji budućih Netsa je napravljen dovođenjem Derona Williamsa. Svi drugi očajni potezi, jadne igre i konstantno stanje katatonije u kojem franšiza živi dok očekuje prelazak preko mosta, padaju u drugi plan pored slabašne nade da na Deronu i nekome poput Dwighta mogu izgraditi budućnost. Zvuči jadno, ali je opet bolje nego ništa.

THIS IS NOW:

Nada u budućnost je i dalje jedini plan, a to znači da igre ove sezone nisu u prvom planu. Opet, potpuni pad na dno i manje od 20 pobjeda o kakvim neki pričaju čine mi se ruganjem, obzirom da momčad ima očitu prvu opciju u Williamsu. S njim na čelu ni respektabilnih 30-ak pobjeda nije neuhvatljivo. Lani su Netsi igrali bez talenta, ali i bez playmakera koji bi makar malo olakšao život suigračima. Spremni Deron na cijelu sezonu (makar i ovu kratku) znači da napad više neće biti onako očajan. Spremni Deron na cijelu sezonu znači da tricaš poput Morrowa konačno ima šansu zabljesnuti (tko zna, možda čovjek bude ono što je Dorrell Wright bio lani). Damion James ne može igrati gore od Travisa Outlawa. Brook Lopez je valjda konačno prestao jesti šparoge, odlučan da dokaže da može uhvatiti 8 skokova po tekmi (double-double više ne očekuju ni roditelji mu). Dodaj još Kardashiana kojega jednostavno moraju potpisati obzirom da će se odluka o Dwightu odužiti još neko vrijeme, možda i Kirilenka koji bi trebao sletiti na račun ruske osovine i eto ti solidne rotacije, ništa manje loše od ostalih loših rostera u ligi. Netsi nisu dobri, ali nemojte ih podcijenjivati. Da ne bi završili kao Jerry Sloan.

PLUS:

Deron Williams. Koliko danas poznajete double-double mašina na vanjskim pozicijama? Deron ima rijetki talent koji mu omogućava da u isto vrijeme bude i volume scorer i playmaker, i slasher i šuter. Tijekom izleta u Tursku je čak viđen kako u jednom trenutku ulazi pod koš i onda vraća loptu samome sebi na krilo za otvoreni šut. Jedna lasta ne čini proljeće, ali čini zeznutu momčad. Ovo nisu lanjski Netsi koji su imali Derona na 12 utakmica.

MINUS:

Tanka rotacija. Potencijala za korak naprijed ima, ali još je više pitanja. Što ako su Lopez i Morrow stvarno fizički limitirani do te mjere da nikada neće napraviti makar i taj mali korak naprijed? Hoće li, kvragu, uopće potpisati ta dva imena koja im trebaju da se kompletiraju pod košem?

PRVIH 5: Deron, Anthony Morrow, Damion James, Kris Kardashian, Brook Lopez

1 ZA KRAJ: Deron

SCORE: 28-38

TORONTO RAPTORS

THAT WAS THEN:

Lani su pale sve maske s Colangelova projekta kanadsko-europskog hibrida NBA kluba. Baziranje momčadi na šuterima i bijeloj boji, a potpuno zanemarivanje skoka i borbenosti, dovelo je do pada na dno s kojega se ne vidi put prema gore. Osim nizanjem visokih draft pozicija. Ova sezona pobrinut će se za prvi ulov.

THIS IS NOW:

Casey je dokazani doktor obrane, ali kao što su pokazali mnogi prije njega, za složiti obranu nije dovoljno imati samo dijagrame. Puno je važnije imati igrače s određenim talentima, a takvi ne stanuju u Torontu. O Bargnaniu i njegovoj personi znamo sve, pa nećemo još jednom ponavaljati kako je preplaćen i precijenjen. Ono što je sigurno kako ga Casey više neće koristiti kao centra samo da bi imao šutera više u napadu. Barganani će na krilo, a pod koš će netko tko ima noge za čuvati reket. Mrtvaci poput Magloirea, Graya i Alabia donose samo 6 osobnih, tako da možemo očekivati kako će jedan fini momak poput Eda Davisa ili skočni atleta poput Amira Johnsona imati najvažnije uloge upravo zbog obrambenog potencijala. Problem je samo jedan – Davis nije oličenje snage, a Johnson je upravo operirao skočni zglob zbog čega bi mogao patiti njegov najveći talent – skočnost. Što se vanjskih igrača tiče, DeRozan je uspio nametnuti se u gubitničkoj sezoni gubitničkim stilom igre koji uključuje puno šuteva s poludistance i uporne juriše na koš s jedne strane, odnosno potpunu alergiju na obranu i uopće odrađivanje bilo čega što koristi momčadi s druge. Calderon je pak oličenje nesebičnosti, ali i čunja oko kojega protivnički playmakeri vježbaju za All-Star Weekend.

PLUS:

Dogodine je draft sjajan.

MINUS:

Kakav genijalan zaključak – imamo lošu obranu, dovedimo trenera koji je zna učiti. Na papiru čak i ima smisla, dok ne pogledaš roster Raptorsa. Prema kombinaciji Caseya i ovih igrača, kombinacija D’Antoni-Knicksi čini se idealnim parom. Napadački potentni igrači poput Bargania ili DeRozana mogli bi dočekati pad minuta, dok bi limitirani tipovi poput Johnson & Johnson dvojca mogli biti na parketu puno više nego treba samo zbog toga što se trude. Sve skupa samo će dovesti do još većeg kaosa pa bi se na kraju sezone moglo postaviti pitanje ima li na ovom rosteru iti jednog jedinog igrača vrijednog da se u njega ulaže?

PRVIH 5: kao da ih Dwane Casey zna

5 ZA KRAJ: Ed Davis i još četiri igrača kod kojih Casey otkrije puls

SCORE: 16-50