ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

25Jun/1311

FREE YOUR AGENTS

Posted by Gee_Spot

March madness je ništa prema ljetnom ludilu koje nam svake godine priušti NBA - dojmovi sjajnog Finala se još nisu ni slegli, a već su pred vratima draft i početak tržnice. Uz nadu da će se tijekom ovogodišnjeg drafta dogoditi i poneki trade, krajnje je vrijeme za baciti još jedan pogled na ponudu u oba smjera. Sutra tako ide finalna draft lista, a danas je red na klasičnu tržnicu uz nekoliko uvjeta.

Prvo, baziramo se samo na igračima kojima je IOR veći od 40 bodova, dakle držimo se razine talenta koja garantira ako ne startne, onda barem ozbiljne minute s klupe. Zatim pokušavamo što realnije sagledati njihove opcije obzirom na stanje tržišta, a na kraju im određujemo vrijednost u skladu s IOR bodovima i specifičnim okolnostima, kako bi lakše pratili tko će dobiti više dolara nego bi trebao, a tko manje.

Pogled na trenutno salary cap stanje svih 30 klubova govori da je više od 300 milijuna dolara prostora spremno za podjelu, a to bi teoretski trebalo biti sasvim dovoljno da svi današnji akteri dobiju koliko zaslužuju. Problem je u tome što će neke momčadi sigurno potrošiti dio slobodnog prostora za nekakav trade (najočitiji primjeri su Pistonsi i Cavsi kojima treba jedan pošteni veteran na boku i koji bi, ako Iggy ostane u Denveru, svoje resurse trebali usmjeriti na igrače tipa Granger ili Deng), a neke će se zadovoljiti i ostvarenjem minimalne potrošnje (ove godine bi minimalni salary cap trebao iznositi 90% od dopuštenog, dakle negdje oko 52-53 milje), tako da će se ponuda i potražnja opet ujednačiti korištenjem Bird prava, odnosno ostankom u matičnom klubu.

Kada dodaš strah od poreza i mizernu draft klasu, sve ukazuje da bi promjene mogle biti minimalne i da će se sljedeća sezona više vrtiti oko zadržavanja stečenih pozicija nego oko stvaranja novih. Međutim, to je ionako samo racionalna misao, a vrlo dobro znamo da, kada su u pitanju ambicije NBA vlasnika i nagon za preživljavanjem GM-ova, racionalnost često biva stavljena u stranu.

U svakom slučaju, bit će zadovoljstvo pratiti svaku promjenu, koliko god minorna bila, a sada se bacimo na određivanje vrijednosti uz još jednu napomenu - igrače poput Arize, Mariona, Marvina Williamsa, Diawa, Rusha ili Artesta sam preskočio jer nema teoretske šanse da odbace zadnju godinu ugovora pošto im nitko ne bi bio spreman ponuditi sličnu cifru (većina ih se do sada i službeno odlučila za ostanak), tako da su u obzir došli samo UFA i RFA statusi plus oni koji su javno iskoristili opcije da to postanu (Iggy, Ellis) ili o tome još razmišljaju (AK-47).

MAX VETERANI VRIJEDNI SVAKOG CENTA, IZNAD 15 MILJA

1. CHRIS PAUL, IOR 132

Obzirom na Docov dolazak i gomilu aktivnosti iskazanih od strane uprave u kojima je Paul sigurno imao utjecaja, sve manje su šanse da CP3 ode iz Los Angelesa. U Clippersima ima garantiranih 5 godina s 20 milja u prosjeku tijekom tog perioda, ima jezgru koja mu garantira 5 kvalitetnih playoff nastupa, ima ambicioznu upravu (da, znam, nevjerojatno) spremnu pratiti njegove želje i, što je najvažnije, apsolutni je šef. Zašto ostaviti sve ovo radi nepoznatoga?

Jedini klub u kojem bi donekle mogao stvoriti ovakav kontekst je Atlanta, ali čak da se on i Dwight pridruže Horfordu i pri tome se odreknu milijuna, ostaje otvoreno pitanje slaganja ostatka rostera. Opcije poput Dallasa ili Houstona traže još veća odricanja i donose još manje sigurnosti, tako da mislim kako možemo s 100% sigurnosti reći da CP3 ostaje u Clippersima. I to vrlo izgledno za max iznos (prva godina oko 18 milja) koji će im u kombinaciji s Blakeovim novim ugovorom (prva godina počinje teći s ratom od 16 milja) zatvoriti salary cap, ali ne toliko da izgube prava na puni midlevel i bi-annual iznos, što znači da će imati još 7 milja za pojačanja (ne mogu ih kombinirati, ali bi trebalo biti dovoljno za zadržati Barnesa i npr. dovesti Korvera ili Piercea ako bude slobodan).

2. DWIGHT HOWARD, IOR 106

Dwight uvijek može ostati u Lakersima i uzeti max na kvadrat (godine + lova), dakle životariti 5 godina i ubrati preko 110 milja. Ili može iduće 4 sezone posvetiti borbi za naslov i potpisati za Rocketse kao što to želi GM Chandler Parsons. Dapače, obzirom da bi se Houston trebao dodatno oslabiti kako bi napravili mjesta za njegovih 18-19 milja u prvoj godini, Dwight bi napravio sjajan potez kada bi pristao na malo sniženje u LeBron-Wade-Bosh stilu, dakle prvu ratu bližu brojci 15 nego 18, čime bi, osim što bi ostavio još novca na stolu, definitivno zaustavio lavinu negativnih komentara koji će ga neminovno dočekati ako napusti i Lakerse. Međutim, tako bi barem dokazao da mu je stalo do pobjeđivanja više nego do brendiranja.

Sve ostalo nije izgledno, Atlanta je teoretski dobra opcija za ponoviti recept Heata, ali uvijek se javlja pitanje vremenske konstrukcije - koliko će Ferryu trebati da zaokruži roster ako bi mu tri igrača zauzela salary cap? Plus, zar Houston s Hardenom i već formiranom kulturom i jezgrom nije još bolja prilika? I uz to imaju Lina i Asika kao zanimljive i pokretne dijelove koji se mogu pretvoriti u pojačanja. Dallas pak ima previše nejasan plan, koliko god Cuban bio dobar trgovac, ni Paul ni Howard ne žele čekati još godinu da bi se borili za naslov.

NEPROCJENJIVI IGRAČI, IZNAD MOĆI MASTERCARDA

3.ANDREW BYNUM, IOR 97

Do prije godinu dana Bynum je bio max igrač, ali nakon još jedne sezone suludih zapleta i brojnih operacija, nemoguće je utvrditi koja je njegova realna cijena. IOR ga i dalje smatra rasnim all-star igračem, ali IOR nije kugla u kojoj se ogleda budućnost, već sistem temeljen na prošlim zaslugama. A tko može znati kakve ovaj današnji Bynum ima veze s onim od prije dvije sezone?

Ovo je dakle čista kocka. Kada bi barem znali da može ostati u komadu, netko bi mu sigurno ponudio max jer u ligi u kojoj nemaš ni 15 franšiznih igrača, franšizni centar nema cijene. Samo, tko je danas dovoljno lud ponuditi mu oko 16 milja godišnje tijekom iduće 4 sezone, pogotovo obzirom na povijest lige krcatu visokim igračima koji su pod teretom ozljeda jednostavno nestali? Dakle, treba pronaći nekakvu sredinu, stoga bi realno bilo očekivati da netko ponudi 2 garantirane godine po 12 milja. To se čini razumnim, a usput i cijelu priču čini zanimljivijom.

Naime, ako Sixersi neće iskoristiti svoju početnu prednost (prava na petu godinu), onda nema razloga da Bynum izabere momčad koja ne ide nigdje. Pogotovo jer ima puno boljih opcija. Od Blazersa, koji bi taman stali u ovaj cjenovni okvir i koji bi tako kompletirali potencijalno zastrašujuću petorku, do momčadi poput Houstona ili Dallasa koji bi se mogli okrenuti njemu ako će već ostati bez Dwighta. Atlanta uvijek može otpuhati cijenom koga želi ako to želi, a ne treba zaboraviti ni Cleveland koji se već spominjao u kombinacijama prošle godine i koji bi s njim na rosteru već mogao sanjati o opasnom playoff potencijalu.

Ali, u tom i je problem, sve je ovo samo san. Postoji prihvatljivi rizik, postoji rizik koji vas može baciti unazad nekoliko sezona. Sve ovisi o tome za koji se put odlučite. I koliko će Bynum biti u stanju pružiti na parketu. Razum pak govori da je sve duže od dvije sezone i više od 12 milja previše opasno.

4. DAVID WEST, IOR 90

West je igrač koji bi svojom kombinacijom iskustva i talenta preko noći preporodio playoff momčad, ali nalazi se u idealnoj situaciji i jednostavno ne bi trebao ni ugledati tržište. Iako bi realno mogao tražiti 12 milja po sezoni, obzirom na skori 33-i rođendan i status koji uživa u svlačionici Pacersa, realnoj je očekivati njegov ostanak po sličnoj rati kao i do sada. Možda čak i manjoj od 10 milja, ovisno o dužini ugovora. Jednostavno, ovo je idealna situacija i za njega i za klub i trebali bi se naći u sredini nakon što sagledaju širu sliku, ako to već nisu napravili.

5. MANU GINOBILI, IOR 83

Manu je u sličnoj situaciji kao West što se tiče vrijednosti koju donosi svom klubu i koja bi se teško mogla replicirati u nekom drugom scenariju prvenstveno obzirom na godine. Ono po čemu nije sličan Westu je činjenica da vanjski igrači brže stare od visokih, a Manuov pad je očit. Čak i u limitiranoj roli, on je danas teško išta više od treće opcije, što u kombinaciji s godinama znači da teško igdje može dobiti više od 8 milja. Spursi bi mu obzirom na zasluge takav ugovor trebali ponuditi bez puno razmišljanja, a i Manu bi ga isto bez razmišljanja trebao prihvatiti jer nema šanse da igdje napravi toliko kao u Popovom sistemu. Dakle, ovdje je sve stvar dogovora, odnosno granice - hoće li Spursi ići do 10 milja za još godinu ili će Manu biti spreman prihvatiti iznos bliži midlevelu za možda još dvije sezone?

KLASA ISPOD MAXA, 10 DO 15 MILJA

6. ANDRE IGUODALA, IOR 82

Denver je ostao bez GM-a i trenera, stoga je teško očekivati da će pustiti da im odšeta možda i najbolji igrač. Iggy nije ostavio mjesta sumnji, odustao je od zadnje godine ugovora teške 16 milja kako bi potpisao dugoročan ugovor. I iako nije isključeno da netko ode toliko daleko i ponudi mu 60 milja za 4 godine, ostanak u Denveru za malo veći iznos, ali i godinu više, nekako je najrealniji. Da li je 70 milja za 5 godina puno? Ne, to je granica za rasnu drugu bananu i sasvim dovoljno da Iggy zanemari činjenicu da je Denver kao franšiza zapeo u mjestu, što će teško promijeniti i dolazak Shawa na mjesto trenera.

Naime, alternative su uglavnom mlade momčadi poput Pistonsa i Cavsa koje, iako imaju zanimljive jezgre, ne nude instant uspjeh. Dakle, Iguodala je kao veteranski lider potrebniji njima nego oni njemu, a to uvijek diže cijenu (u Cavse bi se vjerojatno uklopio sjajnu kao razigravač za Irvinga, dok bi u Detroitu njegov problematični šut u kombinaciji s Monreom i Drummondom vjerojatno ubrzo postao problem). A ako bi već ganjao lovu, ne treba iz kombinacija isključiti Hawkse koji imaju rupu na bokovima koju bi Iggy fino popunio (jasno, ne čistiš salary cap da bi lovu trošio na drugu ili treću bananu, stoga je teško očekivati da će se Ferry uopće uključiti u licitaciju).

7. NIKOLA PEKOVIĆ, IOR 81

Po IOR-u ispada kako bi Wolvesi bili blesavi da ne matchiraju bilo koju ponudu za Peka do 12 milja, što je praktički max teritorij obzirom na njegov staž (ako sam dobro računao, njegov max je manji od 14 milja koje je Hibbert dobio lani). Momčadi kojima je Peković zanimljiv, poput Blazersa, tako dolaze u situaciju da se znoje uzalud, a na što su Blazersi ionako navikli zadnjih godina (epizode s Millsapom i Hibbertom). Sve ukazuje na to da će ga Minnesota zadržati, dakle nekih 36 milja za tri sezone uz opciju za četvrtu vjerojatno tešku 13 do 15 milja. Istina, Pek je limitirana treća opcija malih all-round vrijednosti, ali s Rubiom i Loveom uokolo dokazano je ubojit. Pojačaju li se Wolvesi šuterima i ostane li Kirilenko, ovo je playoff momčad, tako da se tu nema što razmišljati, jezgra mora ostati na okupu, pogotovo ako Saunders misli zadržati Lovea nakon isteka njegovog mini-max ugovora.

8. JOSH SMITH, IOR 79 IOR

Smith se vjerojatno i dalje nada maxu od oko 18 milja, netko će mu sigurno ponuditi 15, a IOR jasno kaže da je čovjek teško vrijedan više od 12. Ozbiljne momčadi gledati će na njega uglavnom kao na plan B. U Atlantu se ne vraća, Houstonu ne podiže značajno razinu talenta (dobro bi se uklopio u njihov run and gun, ali i dalje bi to bila momčad za prvi krug playoffa), tako da se čini kako je Smith osuđen na ponude momčadi u rebuildingu koje si mogu priuštiti luksuz preplate igrača koji je više ime nego klasa. 48 milja za četiri godine? To bi bio nekakav max u granicama razuma (jasno, za momčad tipa Sunsa koje tek kreće u rebuilding, ne i za momčad poput Rocketsa koja nadograđuje playoff jezgru) koji uzima u obzir njegov staž i kvalitete, sve preko je apsolutno bacanje novca.

9. PAUL MILLSAP, IOR 77

Za razliku od Smitha, Millsap se ne zanosi time da je išta više od šljakera, što znači da će ga biti moguće dobiti za razumniju svotu. Negdje između 10 do 12 milja, na 4 godine, za ovakvog solidnog all-round igrača je više nego prihvatljivo. Prva opcija je i dalje Utah koja bi imala koristi od ovakvog šestog igrača i veterana koji bi pomogao mladima u tranziciji prema većim ulogama. Tu su naravno i momčadi poput Sunsa i Bobcatsa kojima trebaju kvaliteta i iskustvo, a, slično Smithu, Millsap igra i kao plan B za Houston, Dallas i ostale velike igrače koji će ostati bez Paula i Howarda. Čak i Portland u njemu može naći solidnu utjehu ako ne dovedu centra, kao i Denver ili Spursi ako ostanu bez Iguodale ili Splittera. Definitivno igrač oko kojega će se puno toga lomiti ako ga Jazz pusti - netko bi mogao ići čak i do 50+ milja za 4 godine u trenutku "inspiracije" i panike.

9. AL JEFFERSON, IOR 77

Jefferson vrijedi 10 do 12 milja, ali problem se javlja u tome što za razliku od Millsapa nije all-round igrač. Ako ga želite maksimalno koristiti, morate ga staviti u centar vašeg napada, a onda se možete pozdraviti od toga da ste ozbiljna momčad. Zato Big Al igra samo kao sporedan igrač na rosteru izazivača (a to neće biti zbog cijene) ili na rosteru nekakvih Bobcatsa ili Sunsa. Zadržati ga u Salt Lake Cityu nema smisla (što ne znači da nije moguće), Rocketsi, Mavsi i Hawksi imaju dovoljno bistar management da znaju da s njim na rosteru ne idu nigdje, tako da možemo očekivati nekakvih 45 do 50 milja za 4 godine od Bobcatsa koji bi ovim potezom dali nekakav integritet svojoj franšizi. A Big Al bi nastavio biti Big Al i nabijati brojke bez značenja.

KLASA IZNAD MIDLEVELA, 6 DO 10 MILJA

11. ANDREI KIRILENKO, IOR 73

AK-47 trenutno ima garantiranih 10 milja kojih će se odreći samo ako ga iza ugla čeka višegodišnji ugovor (ima vremena do kraja mjeseca da se odluči). 24 milje za tri godine za ovakvog igrača ne bi bile kraj svijeta, iako uvijek postoji taj rizik od ozljeda. Mislim, Minnesota bi mu već nešto slično ponudila da je ostao Kahn, ovako je upitno što će učiniti Saunders. Sve više se čini da će Andrei uzeti već garantiranu lovu i tek sljedeće ljeto razmišljati o novim opcijama.

12. TIAGO SPLITTER, IOR 71 IOR

Spursi će se teško odreći igrača koji je prošao njihovu akademiju, osim u slučaju da neka momčad poput Atlante (sumnjam da bi Ferry to napravio svom klubu, ali čovjek zna koliko je bitan pravi centar, posebice centar s IQ-om) da nemoralnu ponudu. Dakle, sve što se bude vrtilo oko 10 milja San Antonio će matchirati. Opcija je i Portland, oni toliko žarko žele zaštiti Aldridgea od raubanja pod košem da nije isključeno kako će sav prostor usmjeriti na Splittera svjesni da im je Peković ionako neuhvatljiv (na njihovom mjestu ja bi se posvetio isključivo Sunsima kojima bi za Gortata ponudio Leonarda i ovogodišnji pick). Odreknu li se Spursi svog Brazilca, uvijek se imaju vremena okrenuti nekim od već spomenutih igrača, iako bi ih Millsap ili Smith stajali puno više.

13. BRANDAN WRIGHT, IOR 68 IOR

Wright je drugu godinu za redom odradio sjajan posao za Dallas kao treći visoki. Tip ima dvije vještine u svakom smjeru, zabija otpatke fantastičnim postotcima i izuzetan je pick & roll igrač u napadu, a u obrani odlično blokira iz pozadine i sjajno se kreće u obrambenim preuzimanjima. Iako nema masu za peticu, protiv drugih postava u stanju je i to odraditi solidno, dakle nekog značajnijeg razloga da mu netko ne da spomenuti iznos nema. Naravno, kroz njega nikada nećete moći vrtiti napad i njegova kreativnost, a često i IQ, ozbiljno ga limitiraju, ali visoke atlete imaju ovakvu cijenu. Ako uzmemo u obzir da je na tržištu danas realno Splitteru dati 10 milja, onda Wright definitivno ne bi trebao biti upitan za 6, ali tu se javlja problem pedigrea. Iako lutrijski talent, Wright je godinama bio usporen ozljedama, tako da ove dvije zadnje solidne sezone prolaze uglavnom ispod radara. Što znači da postoji ozbiljna šansa da ga se netko dočepa debelo ispod cijene.

13. KEVIN MARTIN, IOR 68

Dani Martina kao ozbiljne opcije su izgleda prošli, ali čovjek još uvijek može zabijati, a to još uvijek vrijedi malo više od midlevela. Obzirom na godine, a i činjenicu da je rijetko bio dio ozbiljnog rostera, ostanak u Oklahomi za mali popust čini se realan, kao šesti igrač sjajno je funkcionirao i to bi trebala biti rola koja mu savršeno odgovara i ubuduće.

15. JR SMITH, IOR 65

Slično kao i Martin, Smith nije ozbiljna top opcija, ali može zabijati tako dobro da će vas natjerati da pomislite kako jeste. Dokazano idealan kao igrač s klupe, odlično bi došao bilo kojem izazivaču u potrazi za pojačanjem na perimetru. Tri garantirane godine za 20 milja više se ne čine pretjeranim iznosom, čovjek je dovoljno sazrio da znaš kako će tijekom tog perioda dati sve od sebe uz minimum problema. Ipak, obzirom da je Smith tip kojemu gode svjetla reflektora, Knicksi su i dalje realna mogućnost zbog Bird prava, a i odlazak Kidda smanjio im je iznos poreza, tako je 20 milja, ali za 4 godine u njihovom slučaju, realno. Doduše, Knicksi nemaju potpuna Bird prava jer je JR na rosteru dvije nepune godine, ali neće im ni biti potrebna jer teško da će se itko upustiti u rat za njegove usluge do te mjere da ih izbaci iz trke (a za to bi trebalo ponuditi više od 8 milja).

16. MONTA ELLIS, IOR 60

Bucksi su mu navodno ponudili lovu dostojnu solidne druge opcije (36 milja za 3 godine), koju je Ellis odbio jer mu je očito puna kapa Wicsonsina i usput se odrekao garantirane zadnje godine teške 11 milja. Sad, kada bi znali da neće dobiti nešto slično, rekli bi da se radi o lošem poslovnom potezu, ali ovo je NBA, liga u kojoj iz nekog razloga ljudi i dalje Ellisa smatraju kreatorom oko kojega se da izgraditi napad umjesto kreatorom za promjenu ritma. Čovjek pleše na granici između treće opcije i igrača zadatka, što je popriličan znak da ne vrijedi 10+ milja po sezoni, ali tko može reći da toliko neće dobiti? Slash & kick combo igrači doslovno rastu na grani, ali dok god se njegova lakoća zabijanja (i promašivanja) smatraju nečim posebnim, ponuda većih od midlevela će biti. Realan ugovor bi bio negdje oko 18 do 20 milja za tri godine, sve preko toga je pretjerivanje.

16. TONY ALLEN, IOR 60

Tony je uhvatio poprilične godine, zato je očito da mu novi ugovor neće biti dugoročan, ali i dalje vrijedi malo više od midlevela, iako će teško dobiti više od istoga. Ovakav profil igrača čiji doprinos je vidljiv isključivo u obrani prije svega je od koristi ozbiljnim momčadima, stoga je ostanak u Memphisu i dalje prva opcija, kao i prelazak u izazivača koji ima pravo na puni midlevel.

16. KYLE KORVER, IOR 60 IOR

Iako je i on već u poznim godinama, obzirom na catch & shoot prirodu njegove igre, Korver bi barem još 3 sezone trebao terorizirati ligu šutem iz vana. Dakle, bilo koja ozbiljna momčad koja drži do sebe nema se što razmišljati, puni midlevel i ugovori od 15 milja za tri godine su minimum, a uz malo rizika isplati se ponuditi i nešto više (18 milja, 3 godine, to je nešto što bi npr. Pacersi morali dati bez puno razmišljanja, pogotovo ako se u međuvremenu riješe Grangera).

19. JJ REDDICK, IOR 57

Još jedan snajper za čije usluge bi liga trebala stajati u redu. Kako je u najboljim godinama, Reddick može opravdati i ugovor od 30 milja za 4 godine jer bi u adekvatnom sistemu bez problema mogao biti i starter, ne samo tricaš s klupe. Jasno, dosta toga ovisi i o njegovim imperativima - ako prije svega želi igrati za izazivača, onda su 24 milje za 4 godine optimum, kao i eventualni midlevel ugovor za neku momčad koja nema prostora na salary capu, ali zato ima temelje za lov na naslov.

PUNI MIDLEVEL IGRAČI, 5+ MILJA

20. MIKE DUNLEAVY, IOR 54

Iako produkcijski nije upitno da Mike zaslužuje barem dvije godine na punom midlevelu, godine i sklonost ozljedama možda ga primoraju da razmisli i o popustima kako bi za sebe pronašao idealnu situaciju. Osobno, ovaj trojac bijelih šutera (Kyle, JJ, Mike) smatram vrhuncem tržnice - zamislite da Pacersi potpišu dvojicu od navedenih, koliko bi im porasle šanse iduće godine protiv Heata? Uglavnom, veteranski minimum ne dolazi u obzir, tako da Heat ispada iz kombinacija, ali pola midlevela kako bi opet zaigrao u Indiani ili Warriorsima itekako su primamljive opcije.

20. JEFF TEAGUE, IOR 54

U četiri godine Teague nije dokazao da je vrijedan ugovora ozbiljne opcije, ali, u ligi u kojoj je Jrue Holiday all-star i u kojoj Ellis dobiva ponude od 12 milja godišnje, nije nemoguće zamisliti da mu netko ponudi 8 milja u prosjeku za 4 sezone. Sve ovisi o tome koliko ga Hawksi žele zadržati i kakva će biti potražnja. Realno, midlevel možda stvarno zvuči malo za igrača koji je u 24-oj godini pokazao napredak, ali problem je što bi to vrlo lako mogao biti i njegov vrhunac. Playmakeri, pogotovo ovi prosječni, sazrijevaju vrlo rano, a vezati se velikim ugovorom uz poziciju koju je najlakše popuniti nema previše smisla. Hawksi si mogu priuštiti ponuditi 30 do 35 milja za 5 godina, ali sve preko toga bilo bi previše.

20. TYREKE EVANS, IOR 54 IOR

Teško je reći kakav će status prema njemu zauzeti nova uprava, ali da je po staroj, Evans bi vjerojatno odšetao i time ojačao neku lukavu momčad za kikiriki. Ovako, realno je očekivati da će novi GM matchirati svaku ponudu koja bude u rangu midlevela, dakle nekih 20 milja za 4 sezone, osim ako ne osjete da je ipak najbolje okrenuti novu stranicu. U tom slučaju bi momčad poput Spursa mogla za male pare pronaći svog novog slash & kick gurua s klupe.

20. JARRETT JACK, IOR 54 IOR

Jack je ponajbolji back-up play u ligi i instant strijelac prve klase, uz to i dokazani veteran i lider, dakle kao takvoga ga treba adekvatno i platiti te je midlevel razina realna cijena. Problem s Warriorsima je što su debelo iznad capa i eventualno produženje s Jackom oduzelo bi im većinu drugih opcija (ostali bi bez punog bonus midlevela za dovesti igrača sa strane gotovo sigurno), a pitanje je koliko ima smisla vezati se ipak uz sporednog igrača (po svemu što se moglo čuti od GM-a Myersa, samo je jezgra bitna). Ako više nema straha od Curryevih gležnjeva, vjerojatno ćemo gledati kako Jack odlazi za 15 milja na tri godine u neku novu sredinu.

24. BRANDON JENNINGS, IOR 53

Za njega možemo reći isto što i za Teaguea - ničim nije pokazao da vrijedi više od midlevela; možemo razumijeti ako mu netko da 7-8 milja godišnje; na kraju balade netko će mu dati 10+ po godini. Jennings je dobar napadač, možda malo problematičnog izbora šuta, ali solidan pick & roll play koji bi u pravom sistemu i u pravim rukama (ako ikada sazrije kao osoba, jasno) mogao odraditi dobar posao. Ali, zaboravite na all-star produkciju i ulogu nositelja. Dakle, svaki pravi GM samo bi si trebao postaviti sljedeće pitanje - da li bi radije iduće dvije godine imao Jenningsa za 20 milja ili Beverleya za desetinu tog iznosa? Jer, razlike među njima su puno, puno manje od nesrazmjera u plaćama.

24. CHRIS ANDERSEN, IOR 53

Obzirom na godine i limitirane minute, puni midlevel više nije opcija, iako će Birdman barem po IOR-u uvijek opravdati takav iznos. Bitno je istaknuti da vrijedi puno više od minimalca, a to znači da će Heat, ako ga misli zadržati, morati potrošiti svoj porezni midlevel (težak 3 milje umjesto 5 koliko iznosi onaj od momčadi koje ne plaćaju porez) na njega. Osim ako se Birdmanu nije toliko svidjelo na Floridi da je spreman potpisati za veteranski minimum, što nije isključeno. To su prednosti kada imate LeBrona Jamesa na rosteru.

26. NATE ROBINSON, IOR 52

Izgleda da Robinson postaje sve bolji što ide stariji, što je totalno netipično obzirom na rolu combo strijelca. Puni midlevel vjerojatno ne dolazi u obzir zbog kombinacije godina i ne baš sjajne forme u ranijim sezonama, ali nije nemoguće zamisliti da mu netko da 10 milja za tri sezone kako bi glumio revolveraša na 20 minuta. Jedino što je sigurno da će njegov agent u svakom razgovoru izvući snimku završnice protiv Netsa u G4.

26. MATT BARNES, IOR 52

Barnes nikako da zaradi višegodišnji ugovor zbog svoje jezičine, ali Clippersi bi bili ludi da ga puste da odšeta bez da ga pokušaju zadržati kombinacijom godina i dvogodišnje iznimke (2 milje puta dvije godine). 4 milja za dvije godine malo su za ovakvog podizača energije, ali Barnes bi se možda i zadovoljio kombinacijom ozbiljnog playoff rostera i sigurnosti (naravno, druga godina bi trebala imati timsku opciju jer nikada ne znaš koliko će Barnes moći izdržati da ne nokautira nekoga na treningu).

28. JOSE CALDERON, IOR 51

Kao što smo već rekli, plaćati back-up playa u razini midlevela je suludo, tako da sve ovisi o Calderonu. Ako želi igrati u ozbiljnoj momčadi, onda 3 milje za jednu sezonu kao back-up u Spursima ne zvuče loše. Ako mu se to pak čini preranim stupanjem u drugi plan, uvijek se može vratiti u Španjolsku gdje će za sličan novac imati puno bolji status. Nije nemoguće zamisliti da ga Detroit zadrži kao mentora za pristojan ugovor od tipa 15 milja za tri sezone, ali možda bi najbolje bilo čekati da vidi što će se dogoditi u Dallasu ili Salt Lake Cityu. Tim momčadima prijeti ozbiljna rupa na jedinici, a imaju dovoljno love da je zakrpaju masnim ugovorom od jedne do dvije godine. 8 milja Calderona na godinu čine se boljim izborom od 40 milja Teagueu na 4 godine, ako već krpaš roster.

29. CARL LANDRY, IOR 50

Iako je Warriorsima izuzetno bitan kao treći visoki, momčad koja ponudi 15 milja za 3 sezone vjerojatno će ga odvesti iz zaljeva. Gotovo je sigurno kako će iskoristiti opciju kojom će se odreći zadnje godine teške 4 milje, dakle pred Myersom je ozbiljan izazov. Teško je naći igrača sposobnog pružiti Landryevu razinu talenta za ovaj novac, puno teže nego pronaći zamjenu za Jacka. A pustiti obojicu da odšetaju bilo bi kontraproduktivno.

KLASA POLA DO PUNOG MIDLEVELA, 3 DO 5 MILJA

30. CHAUNCEY BILLUPS, IOR 48

Chauncey može birati veteranski minimum gdje god poželi (već je spominjao Miami), možda i nešto veći iznos ako bi nekome njegovo iskustvo bilo od posebnog značaja, iako je teško zamisliti da će napustiti Clipperse ako uopće želi igrati još jednu sezonu. Ozljede i godine su učinile svoje, on možda može pružiti dobre partije kada igra, problem je samo što se više ne možeš osloniti na to da će igrati.

30. MARTELL WEBSTER, IOR 48

Webster je konačno uspio spojiti sezonu bez ozljeda u kojoj je dokazao da je sposoban biti solidan 3&D igrač, sada je samo pitanje koliko u Washingtonu vjeruju da je to u stanju ponoviti. Dodatan je problem što već imaju dovoljno bočnih igrača, tako da je teško očekivati da će Webster dobiti 5 milja godišnje usprkos lutrijskom pedigreu. 3 milje za jednu godinu, uz dodatnu momčadsku opciju za sličan iznos? Čovjek je ubacivao više od dvije trice po utakmici uz 42% šuta, tu se nema što misliti.

32. GERALD HENDERSON, IOR 47

Iako je još uvijek upitan kao šuter, Henderson je pokazao dovoljno kvaliteta da se Bobcatsi ne bi trebali previše misliti oko toga da mu daju ugovor na 5 milja godišnje, pogotovo u njihovoj situaciji u kojoj je svaki prosječni NBA talent zlata vrijedan. Teško je očekivati da će netko sa strane stati ovakvom razvoju situacije na put, baš zato što se u 4 sezone Henderson nije potvrdio kao definitivni 3&D potencijal.

33. DEVIN HARRIS, IOR 46

Njegovi dani kao startera su prošlost, osim u nekoj epizodi plaćenika spomenutoj ranije kod Calderona. Ali, npr. zašto ne bi pristao na 6 milja za dvije godine od Pacersa ili nekakve momčadi sličnog profila?

35. ANDRAY BLATCHE, IOR 46

Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Zato bi u pravila salary capa trebalo uvesti pravilo da je igračima poput Blatchea zabranjeno dati više od 3 milje godišnje i išta duže od jedne garantirane sezone. Ipak, Netsi će vjerojatno riskirati, nemaju prostora da nadoknade gubitak ovakvog igrača, stoga je nekih 10 do 12 milja za tri sezone realno očekivati. Makar to značilo da će Blatche nestati u akciji sve do sezone 15/16.

36. DARREN COLLISON, IOR 45 IOR

Danas definitivno znamo da je Collison back-up play, a o takvima smo već sve rekli. Nije puno gori od Brandona Jenningsa - daj mu neograničene minute i neograničen broj lopti i dobit ćeš sličan učinak. Poanta je da to ovaj put dobiješ za 3 do 4 milje godišnje, na kratkoročnom ugovoru, uz 20 minuta po večeri.

37. OJ MAYO, IOR 45

Jadni OJ, prvi dio sezone pokazao je kako bi mogao biti čak i startna dvojka u ligi u kojoj šuteri kronično nedostaju, ali drugi dio koštao ga je gomile dolara jer je donio poznatog Mayoa, idealnog za ulogu strijelca s klupe. Ipak, sjaj onih šuterskih epizoda ne blijedi tako lako, netko bi možda mogao biti dovoljno zagrijan da ponudi više od midlevela, što bi bila totalna katastrofa. 20 milja za 4 godine, to je ok, a, ako si već spreman dati 30 na 4 sezone za streaky šutera iz vana, onda je JR Smith neopisivo bolja opcija.

38. ELTON BRAND, IOR 44

Elton još uvijek može odraditi solidan posao kao treći visoki, pogotovo u obrani. Sada je samo pitanje hoće li birati destinaciju kako bi veteran trebao, po playoff potencijalu, ili će opet u lov na dolare? Meni osobno se povratak u Clipperse čini idealnim i to za minimalac, kako bi klubu barem djelomično vratio za zajeb od prije nekoliko godina kada ih je ostavio radi Sixersa.

39. JJ HICKSON, IOR 43

Njegov agent će mahati brojkama i tražiti puni midlevel, ali će zaboraviti spomenuti da mu klijent igra samo na jednoj strani parketa, da može igrati isključivo četvorku što ga isključuje kao idealnog trećeg visokog u ozbiljnoj momčadi i da je sve te brojke napumpao u lutrijskoj momčadi koja je uglavnom igrala bolje s postavama kojih on nije bio dio. Uglavnom, nijedan izazivač neće mu dati ozbiljnu lovu da bi ga kasnije koristio 15 minuta, ali momčadi poput Sunsa ili Bobcatsa u potrazi za talentom mogle bi ići toliko daleko da ponude cijeli midlevel. U to da će mu netko možda ponuditi više od 5 milja godišnje na račun sirove box-score statistike jednostavno ne želim vjerovati u godini 2013-oj.

40. DORRELL WRIGHT, IOR 41

Već četvrtu sezonu za redom Wright se potvrdio kao solidan šuter za tri, a, po novome, pokazao je i sposobnost da igra stretch četvorku u niskim postavama. Dakle, u pravim rukama mogao bi postati solidan igrač zadatka čak i na playoff rosteru, a to je vrijedno većeg dijela midlevela.

VRIJEDNI SPOMENA I EVENTUALNO POLA MIDLEVELA, DO 3 MILJE

HANSBROUGH, BUDINGER, CARROLL, BAYLESS

Hansbrough je solidna back-up četvorka, ali držati ga na razini dosadašnjeg rookie ugovora možda je previše obzirom na ograničene situacije u kojima ga možeš koristiti. Budinger bi mogao biti krađa ako ga netko uhvati za 9 milja na 3 sezone, u teoriji se radi o midlevel igraču koji bi u pravom sistemu mogao odraditi poštenu 3&D rolu. Carroll je Jazzerima donio sjajnu energetsku rolu u protekloj sezoni, pokazao se kao solidan obrambeni igrač i to bi se trebalo nagraditi s garantiranim ugovorom malo većim od minimalca na kojem je bio do sada - takvi igrači koji su spremni poginuti za klub vrijede u svakoj svlačionici, pa makar bili napadački nebitni. Bayless se još nije odlučio ostaje li ili odlazi, ali njegov ugovor je realan, čak i ako odustane od 3 milje koje ima u Memphisu, više od toga ne bi trebao dobiti.

BACK-UP POTENCIJAL ZA MALO VIŠE OD MINIMUMA, DO 2 MILJE

PRIGIONI, JAMISON, AMINU, YOUNG, DALEMBERT, LIVINGSTON, PACHULIA, BREWER, ELLINGTON, ODOM, UDRIH, BELINELI, WILLIAMS

Back-up centri i back-up playevi koji mogu odraditi posao za max 2 milje su uvijek dobrodošli (iako Zaza i Dalembert mogu dobiti i nešto veći iznos zbog manjka ponude na pozicijama koje igraju), a Young i Aminu su dovoljno mladi da netko u njima vidi i nešto više od instant koševa (koji u Youngovom slučaju dolaze s problematičnim karakterom, što znači da su velike šanse da i ne dobije ugovor) ili solidnih fizikalija korisnih u obrani.

Corey Brewer je toliko streaky u napadu da ga je teško zamisliti kao korisnog igrača u ijednom drugom sistemu osim Karlovog run and guna. Ellington je pokazao trenutke šuterske lucidnosti, ali ne i dovoljno konstante da bi zaslužio povjerenje na duže od godinu dana. Odom je malo oživio u Los Angelesu, ali i dalje nema nikakve uloge u napadu, dakle sveo se na četvrtog ili petog visokog. Udrih može odraditi solidnu combo ulogu, kao i Belineli, a Mo Williams bi se pod hitno trebao vratiti u ulogu strijelca s klupe jer ova startna epizoda u Jazzu je bila čisti horror.

IGRAČI ZA MINIMUM

NEAL, KAMAN, MORROW, MAYNOR

Istina, imaju imena, ali sličnu produkciju nađeš u Europi, NBDL-u ili na tržnici i ne moraš se brinuti oko cijene. Uostalom, pitajte samo Moreya kako se to radi. Naveo sam ih čisto kao primjer principa na kojemu NBA funkcionira i po kojemu se često plaća ime na dresu, a ne učinak. Evo, zašto bi netko dao Kamanu 3 milje godišnje kada može angažirati Aldricha za jednu milju i dobiti istih 10 minuta po večeri? Što su to Neal ili Morrow osim specijalista za tricu? Koliko igrača u rangu Maynora ima na ovom svijetu?

Jedino bih još istaknuo Jermainea O'Neala - ako će Sunsi dopustiti da sa sobom povede jednog doktora, taj bi trebao put Miamia.

24Feb/1316

THE RANKINGS, WEEK 16.

Posted by Gee_Spot

Bio je ovo prijelazni rok toliko dosadan da imam dojam kako ga je režirao Terrence Malick, da je glazbu za njega radio The National, a sve po scenariju Dona DeLilloa. Bože, bilo je toliko dosadno da mi je u jednom trenutku čak palo na pamet "hej, možda ne bi bilo loše opet početi pratiti nogomet". Srećom, razum je brzo prevladao (dovoljno je bilo vidjeti 10 minuta Schalkea), pa su događanja na parketu učinila ona uokolo nebitnim, ali to ne znači da se najveći dio tjednog izvještaja neće baviti događajima na tržnici (ili je bolje reći - nedostatkom događaja).

1. SPURS (5635)

Nije iznenađenje da je trade deadline prošao bez njihova uplitanja (iako je iznenađenje što će drugu godinu za redom plaćati porez, ali o tome više idućih dana) - potrebnog visokog igrača koji bi bio x-faktor nisu tražili ni u ranijim sezonama kada im je obrana bila u puno gorem stanju, pa zašto bi danas kada igraju na najvišoj razini još od 2007. Njihove slabosti u branjenju pick igre danas ionako eventualno mogu iskoristiti samo Heat i Thunder, dva vanserijska napada koja imaju potrebnu kombinaciju individualne kvalitete (1 na 5 slash & kick kreatore - primijetite množinu) i momčadske zrelosti (svijest o potrebi brzog kruženja lopte i kretanja igrača bez lopte).

Iako se negdje u njihovoj srži i dalje krije ona momčad koju smo gledali tijekom zadnje dvije sezone, dakle momčad koja je puno bolje prilagođena ritmu regularne sezone nego playoffa, kvaliteta košarke koju Spursi trenutno prezentiraju nešto je zadnji put viđeno prije dvije godine, kada je Dallas u dva navrata upadao u briljantne serije na početku i kraju sezone prekinute samo ozljedom Nowitzkog u siječnju.

Iako su igrali najljepšu košarku, Mavse je bilo lako zanemariti zbog povijesti playoff razočaranja, odnosno epiteta momčadi za regularnu sezonu koja jednostavno nema dovoljno čvrstine za odraditi četiri serije playoff košarke. Znamo kako je to završilo - dobili smo jednog od najneočekivanijih prvaka u povijesti.

Spursi su tako danas u sličnoj situaciji - u doba LeBrona i Duranta lako ih je zanemariti gledajući uzorke zadnjih sezona. Međutim, iako povijest može poslužiti kao ključ za dešifriranje konteksta, nikako ga nije u stanju objasniti sama po sebi. I Heat i Thunder imaju slabosti koje je moguće iskoristiti, a, tko zna, možda upravo jedan od načina da se to napravi bude ljepota, odnosno kvaliteta izvedbe, što je područje u kojem Spursi nemaju premca.

U svakom slučaju, kako je playoff još daleko, ostaje nam samo zaključiti kako Spurse jednostavno treba gledati, posebice u sudarima s ozbiljnim momčadima. Tako da obilježite u kalendaru datum 11.3. (protiv Oklahome doma) i 4.4. (protiv Oklahome u gostima), kao i da držite oko na periodu od 20.4. do 1.4. kada Spurse za redom čeka 7 utakmica protiv playoff konkurencije (Warriors, Jazz, Rockets, Nuggets, Clippers) koje kulminiraju sudarom protiv Heata doma. Jedini problem je što sedma (i to protiv Memphisa u gostima) pada dan poslije obračuna s Miamiem, što vjerojatno znači da je možemo prekrižiti s liste (kao što je to do sada već napravio i Pop).

Nastave li i tijekom završnice sezone pružati ovakvu razinu igre, nemoguće ih je zanemariti kao legitimne izazivače. Spotaknu li se, možemo opet početi pričati o momčadi koja nema ono nešto da se u seriji od sedam suprotstavi Jamesu i Durantu. Ali, kako god se priča razvijala, nemojte si dopustiti zvati se fanom NBA košarke, a ne gledati San Antonio u akciji kad god stignete - regularna sezona služi još nečemu osim tradeovima.

2. HEAT (5225)

Slanjem Pittmana u Memphis oslobodili su mjesto na rosteru, što teoretski znači da mogu potpisati još jednog veterana za pod koš, npr. kada O'Neala otpuste Sunsi kako bi se mogao ukrcati na nečiji playoff brod. U najgorem slučaju, ako O'Neal odluči da ne može živjeti bez doktora u Phoenixu (koji su, ako itko broji, upravo oživjeli još jednu karijeru - koje su šanse prije sezone bile da će itko Jermainea smatrati potencijalno naj-atraktivnijim imenom u bilo kojoj fazi sezone), u Miamiu su barem uštedjeli nešto siće (iznos poreza koji bi morali platiti s Pittmanom kretao se negdje oko 29 milja, sada je bliži brojki od 27). Ovako na papiru ne zvuči puno, ali kada moraš posegnuti u svoj džep... Uglavnom, sada tu razliku mogu potrošiti na nešto pametnije, tipa na party na jednom od Arisonovih cruisera nakon što osvoje drugi naslov.

3. THUNDER (5120)

Očito nemaju problema s Reggiem Jacksonom kao back-up playom, iako ovaj u suštini nije ništa više od još jednog combo-beka koji ne zna igrati poziciju jedinice i ne razlikuje dobar šut od lošega. Međutim, za razliku od Maynora koji nikada nije bio oličenje atleticizma i koji je nakon ozljede koljena ostario za jedno 5-6 godina, Jackson danas barem leti po parketu.

Uglavnom, slanjem Maynora u Blazerse otvorili su mjesto na rosteru koje su popunili dovođenjem Ronniea Brewera iz Knicksa (zauzvrat su se odrekli picka druge runde). Brewer je doslovno kopija Sefoloshe, ali slabija kopija i obrambeno i šuterski (ima problema s čuvanjem trojki, a tricu zabije samo slučajno), ali sada se barem neće dovesti u situaciju da u playoffu moraju koristiti neprovjerenog Ligginsa kao 3&D opciju na boku.

4. CLIPPERS (5110)

Ovo gaženje od Spursa koje su doživjeli neki dan ipak je pokazalo da su za klasu ispod udarne trojke. Bez obzira što Paul nije u top formi, jedan pogled na igru ove dvije momčadi je dovoljan da se uoči ključna razlika između njih. Nazovite to sistem, kvaliteta ili kako god hoćete, ali dok Spursi igraju košarku, Clippersi haklaju.

Evo samo niz sekvenci iz prve četvrtine. San Antonio vrti redom:

- pick & roll Parkera i Splittera nakon kojega Parker koristi izlazak Jordana i namješta zicer Splitteru
- pick & roll Parkera i Splittera nakon kojega Jordan ostaje uz Splittera što Parkeru otvara otvoren put prema obruču
- protrčavanje Parkera uz osnovnu liniju te istrčavanje kroz dvostruki blok na vrh lakta gdje prima loptu i zabija otvoreni šut
- još jednom potpuno istu akciju s istim rezultatom
- flex nakon kojega Green ostaje sam na trici netom nakon što je napravio blok za Parkera u sredini
- flex nakon kojega Diaw ostaje sam pod košem protiv beka Clippersa nakon što je Green blokom skrenuo centra

Ono, sve redom osnovne akcije koje u biti prikazuju koliko je košarka jednostavna igra kada imate igrače sposobne odraditi svoje uloge (u tome i je problem Spursa - ono što oni rade djeluje toliko jednostavno da se čini banalnim ljudskom oku koje je naviklo primjećivati napor, a poanta je upravo u tome da se u rukama profesionalaca napor i ne primjećuje).

S druge strane Clippersi na ovo odgovaraju sljedećim nizom:

- pick & roll Paula, udvajanje s desne strane, guranje prema aut liniji koja u ovom trenutku praktički postaje treći igrač (opet školski - prisiljavaš Paula da se koristi slabijom lijevom rukom i smanjuješ mu broj opcija, ukratko smanjuješ mu učinkovitost koliko god je to moguće), sve završava lošim 1 na 5 pokušajem
- opet isto
- opet isto
- spuštanje lopte na Blakea u postu, koje protiv Spursa nema smisla jer su i Duncan i Splitter u stanju igrati jedan na jedan u sredini, što praktički znači da Blakeu uzimaš one povratne lopte i osuđuješ ga na osrednji post-up pokušaj u 1 na 1 situaciji
- opet isto
- Crawford dribla 20 sekundi i puca preko nečije ruke (kvragu, čini se kao da je najbolja obrana protiv Crawforda uopće ne igrati obranu - taj valjda ne bi ni znao potegnuti šut dok mu netko ne mahne rukom ispred nosa)

Ukratko, dati Clipperse s ovakvom razinom talenta čovjeku poput Del Negra u ruke isto je kao da našim političarima date na raspolaganje državni proračun (ups). Ako CP3 prilikom potpisivanja novog ugovora ne bude tražio i novog trenera, onda i ne zaslužuje bolje od ovoga.

5. NUGGETS (4855)

Očito nisu ni imali namjeru ozbiljnije se uključiti u tržnicu jer se nalaze oko 30 000 dolara ispod granice poreza, što je taman iznos jednog desetodnevnog ugovora kojega ionako neće potpisati obzirom da imaju svojih 15 imena na rosteru.

6. GRIZZLIES (4440)

Oni su svoje odradili kroz tradeove s Pistonsima, Cavsima i Raptorsima. Preuzimanje Pittmanova ugovora donijelo im je pick druge runde koji im baš neće pomoći nadoknaditi gubitak onoga što su morali poslati u Cleveland obzirom da će se raditi o jednim od zadnjih pickova uopće (osim ako Heat ne izgubi sve utakmice do kraja sezone). Ali, i skauti i treneri moraju zaraditi plaću, zar ne?

7. KNICKS (4370)

Brewer je postao višak povratkom Shumperta u rotaciju, iako bi se činilo logičnijim da su se odrekli nekog od gerijatrije pod košem nego osiguranja na boku. Međutim, interesa za uslugama Thomasa i Sheeda očito nema (zamisli), a vremena se toliko mijenjaju da su eto i Knicksi odradili trade za pick druge runde i šaku gotovine. Ironično je što su se odrekli dokazanog stopera (koji se, istina, nikako nije mogao uklopiti u šuterski nastrojen roster svojim lošim šutem) samo kako bi otvorili mjesto za dovođenje još jednog penzionera - priključenjem Kenyona Martina, sada su i službeno u prosjeku stariji od prosječne momčadi iz lokalne lige veterana (navodno su Martina potpisali nakon što je Woodson odbio opciju s Čuturom jer je premlad). A danas valjda ni Dolan ne misli da će im Martin sa svojih 6 grubih faulova pomoći da postanu bolja obrambena momčad.

8. ROCKETS (4265)

Glavni problem ovog prijelaznog roka, uz nezaobilazni strah od poreza i aktivacije hard capa, bio je i manjak ponude. Naime, tradeovi se obično vrte oko formule koja kaže da lutrijske momčadi prodaju radi budućnosti, a playoff momčadi kupuju radi sadašnjosti. Paradoksalno, ove godine ponudu su uglavnom činile playoff momčadi poput Jazza i Hawksa koje nisu imale imperativ prodaje pod svaku cijenu - da je došlo do neke nemoralne ponude bilo bi i tradeova, a poneki pick i prostor na capu može se dobiti i na ljeto putem sign & tradea.

Ono što se dogodilo Rocketsima pak primjer je nemoralne ponude - iako su i sami playoff momčad, svjesno su se odrekli prva dva krilna centra u rotaciji i tako si otežali život, a sve radi budućnosti. Paket Kingsa jednostavno se ne odbija, bez obzira na trenutni rezultatski kontekst. Thomas Robinson bio je lutrijski pick s razlogom - čak ako nikada i ne nadraste trenutni skup vještina garbage mana, njegove fizikalije i mentalitet su takvi da će u tome što radi biti najbolji (mislim, jedan Hickson je naučio biti double-double igrač samo kretanjem i življenjem na račun boljih od sebe, nema šanse da nešto slično ne nauči i Robinson, a tu je uvijek i nada da će razviti i šut).

Iako gubitak dva bitna člana rotacije mora ostaviti traga, najluđe od svega je što su Rocketsi dugoročno ostavili tri najbolje četvorke na rosteru - i Jones i Robinson, pa i White, talentom su puno veći potencijali nego što su to ikada bili Pattersona i Morris koji su se profilirali kao isključivi pick & pop specijalisti. Doduše, takvi su upravo i potrebni igri Houstona kako bi što više raširili reket za Hardenovu pick & roll akciju, ali nije isključeno da će Robinson i Jones uskoro možda biti i nešto puno više.

Trade s Phoenixom iz ove perspektive se možda čini nepotrebnim, ali obzirom da su Sunsi jedna od 5 najgorih momčadi u ligi, praktički se radi o zamjeni igrača zadatka za izbor negdje između 30. i 35. mjesta gdje je itekako moguće pronaći kvalitetnu opciju (da ne spominjemo kako svi ovi pickovi mogu dobro doći u nekom budućem sign & tradeu). Također, ne treba zanemariti ni činjenicu da nitko u Houstonu nije bio oduševljen Morrisovim kvalitetama - momak se pretvorio u solidnu stretch opciju za što mu treba čestitati jer je nakon očajne rookie sezone izgledao kao totalni promašaj, ali njegova skakačka i obrambena uloga nikada neće biti vrijedne spomena.

Uglavnom, Houston je napravio ono što je morao bez da je previše riskirao, a par milja viška koje će potrošiti nebitni su u kontekstu bogatog kluba (Rocketsi žive na jednom izuzetno zahvalnom tržištu) i činjenice da se nalaze ispod capa. Eh, da - treba spomenuti Francisca Garciu (Tylera Honeycutta koji ni u NBDL-u nije ostavio traga nećemo). Teoretski, postoji šansa da Cisco olakša rotaciju na boku i život Delfinu koji se sada praktički pretvorio u startera u niskoj postavi koju trenutno koriste (i koju su praktički koristili i tijekom sezone jer ni Patterson ni Morris nisu igrali kao klasični visoki), ali od njega se ionako neće tražiti ništa više nego da zabije poneku otvorenu tricu koju će mu servirati Harden (praktički, treba nastaviti raditi ono što je radio Douglas, za što je više nego sposoban).

9. LAKERS (4220)

Stvarno bi bilo super saznati reakcije protivničkih GM-ova nakon što ih je Kupchak nazvao i ponudio im Blakea i Duhona.

10. PACERS (4175)

Trade Grangera se odgađa do ljeta (kada bi ta zadnja godina ugovora mogla postati još atraktivnija, obzirom da Dannyeva koljena baš i nisu na vrhu želja). Sada je ionako puno važnije dovesti ga u pristojnu formu pred playoff.

11. CELTICS (4035)

Prijelazni rok je prošao bez potrage za visokim igračem, što znači da će pojačanje tražiti među otpisanima (Jermaine O'Neal kao povratnik u Boston, to bi bila fora) ili uokolo (navodno se spremaju dovesti DJ Whitea koji je sezonu proveo u Kini, iako mi nije jasno što će im još jedan pick & pop "visoki" koje nema ni tijelo ni visinu za pomoći u obrani i skoku).

Ali, zato su našli zamjenu za Barbosu u Jordanu Crawfordu, revolverašu kojega su se Wizardsi željeli riješiti pod svaku cijenu. Ozljeda Barbose ostavila ih je bez igrača koji je u relativno maloj ulozi puno značio zbog lakoće kojom je sebi kreirao prilike, što bi teoretski trebao odraditi i Crawford koji se u prvom dijelu sezone prezentirao kao solidan combo-bek. Ipak, ogromna je razlika između učinkovitosti kojom je to radio Barbosa (uglavnom ulazima) i kojom to radi Crawford (šutevi preko ruke).

Uključenje Collinsa u trade otvara dodatno mjesto za potpis nekog veteranskog imena koje bi u narednim danima moglo završiti na waiverima (potpisali su solidnog swingmana Terrencea Williamsa što im je već uzelo jedno slobodno mjesto za visokog, iako je pitanje hoće li Williams zaraditi ugovor do kraja sezone), a usput sprječava da Crawfordov dolazak dodatno poveća već ionako ogroman iznos poreza (poslali su nešto dolara više u Washington nego što su ih doveli).

11. HAWKS (4035)

Što će im pak još jedan stoper od kojega nema koristi u napadu, to je valjda jasno samo njima (Jones je identičan igrač Stevensonu, davitelj u obrani bez igre u napadu). Aha, uštedili su par milja poreza? Onda ima smisla zamijeniti jednog igrača koji ne igra drugim koji neće igrati.

Dovođenje Tylera iz Warriorsa za praktički ništa (vjerojatno su dogovorili nekakvo pravo da u budućnosti zamijene pick druge runde) kolegijalna je usluga jednoj franšizi koja će svakako poboljšati odnose između uključenih (Jerry West svakako vodi na večeru Ferrya čim Hawksi budu gostovali u Oaklandu), ali neće previše utjecati na budućnost Hawksa (Tyler je ogroman, ogroman upitnik, ponajviše ogroman zbog hamburgera koje trpa u sebe - nema vještine koje bi ga istakle, a niti one specijalne fizikalije kojima može maskirati manjak talenta).

13. WARRIORS (4000)

Oni su imali jedan cilj – srezati dva minimalca kako ne bi platili ni centa poreza. Misija uspjela. Sada imaju 13 imena na rosteru, a učinke Jenkinsa i Tylera moguće je zamijeniti s par telefonskih poziva. Puno je teže zamijeniti učinak Rusha i Boguta (koji po novome ima i probleme s leđima) – kada oduzmemo i njih dvoje, ispada da Jackson na raspolaganju ima samo 11 tijela na koja može računati, a to znači da će opet raditi veze GM-a Boba Myersa, bivšeg agenta koji se specijalizirao upravo za NBDL skauting i 10-dnevne ugovore.

14. BULLS (3890)

Nevjerojatno, ali istinito - Bullsi nisu uspjeli nikome uvaliti Hamiltonov ugovor, što znači da će platiti porez u iznosu od skoro 9 milja (da su utopili Ripa, pali bi taman toliko ispod crte da ne plate ni centa). Kada je čuo vijest da će platiti ovoliku "mrcinu" od poreza, Reinsdorf je navodno rekao "ako me sada nije šlogiralo, nikad neće".

15. MAVS (3785)

Morrow nije dobio puno prilike u Atlanti jer su im bokovi krcati sličnim igračima, ali radi se o jednom od boljih tricaških specijalista u ligi. Jones je danas praktički isti igrač kao Deshawn Stevenson, nula u napadu, davež u obrani, tako da su Mavsi definitivno bolje prošli prilikom ove zamjene - Atlanta je dobila uštedu, Dallas igrača koji može postati dio rotacije.

16. JAZZ (3650)

Kada ste poput Jazza smješteni u jedno od najmanjih NBA tržišta, onda vam i one minimalno dvije garantirane playoff utakmice znače puno, puno više od iskustva za mlade igrače - znače vam povećanje profita od, po nekim procjenama, 10% u odnosu na ono što vam ostaje nakon samo regularne sezone (jasno, mora vam biti jasno da tih 10% zvuče puno samo izvan šireg konteksta - npr. jednim Lakersima to bi iznosilo 0.1% godišnje zarade).

Iz tog razloga potpuno je opravdana odluka da zadrže Jeffersona i Milsapa, koliko god iritantna bila pomisao da ćemo i dalje morati gledati ovu Corbinovu rotaciju u kojoj najboljih pet igrača sjedi na klupi. Ljeto, ljeto će donijeti pomake (barem se nadam) - Corbin je tu da ostane (nažalost), ali nema šanse da opet vidimo i Big Ala i Milsapa, a pogotovo ne Foyea, Tinsleya i oba Williamsa. Ili, ovaj, ima?

17. NETS (3585)

Možda su nakon ovog prijelaznog roka konačno i Netsi shvatili nešto što je, Bogu hvala, većina lige pohvatala još ranije - NBA je kombinacijom suludih poreza i zabrana, ako već ne teoretski, a onda praktički, uvela hard cap, a to znači da danas vrijede neka druga pravila od onih na koja se Billy King navikao dok je bio GM u Sixersima (razne iznimke bile su kruh i voda većini GM-ova prilikom slaganja i posebice pojačavanja momčadi, a bez te fleksibilnosti ostaje im samo draft i potpisivanje igrača iz NBDL-a, Europe ili Kine). Više si čak ni franšize koje se kupaju u novcu poput Netsa ne mogu dozvoliti raditi poteze niže IQ razine jer ih je sve teže i teže ispraviti, a, ako neka momčad s prostorom na salary capu i bude spremna preuzeti nečiji loš ugovor (Humphriesa ili Wallacea), možete biti sigurni kako će cijena biti veća nego ikada (osim pickova, svakim novim tradeom Netsi će gubiti i budućnost).

18. BUCKS (3580)

Napravili su odličan posao, dobili su najboljeg igrača prijelaznog roka koji im rješava itekako akutan problem šutera na boku i time vjerojatno osiugrava playoff (trade između njih i Magica spada u onu kategoriju sadašnjosti za budućnost koja je obilježje ovog dijela godine). Samo, da bi iz ovoga izvukli korist, moraju Ellisa staviti u prirodnu ulogu strijelca s klupe. Ostanu li pri starome stilu igre, a Redicka budu koristili tek kao trećeg beka koji mijenja oba startera, neće maksimizirati potencijal nove rotacije (a pogotovo to neće napraviti ako ga budu koristili u NCAA postavi u kojoj Redick igra trojku).

Istina, Redick je kroz ovu godinu u Orlandu pokazao da može više nego pošteno odraditi rolu combo beka, ali Bucksima bi bolje bilo pripremati teren za budućnost - ako budu imali sreće da ih Ellis napusti na ljeto i ostavi im dodatnih 11 milja prostora, potpis Redicka kao dugoročnog rješenja na dvojci nameće se kao imperativ. Na ovakvom tržištu možeš graditi playoff momčad samo oko karakternih likova, a Redick karaktera ima na bacanje. Čovjek nikada neće biti Ray, Reggie ili Rip, dakle bek-šuter oko čijeg kretanja kroz blokove se može izgraditi potencijalni šampionski napad, ali već sama izgradnja jednog takvog šljakerskog stila igre koji nije za svakoga dala bi Bucksima smisao bez kojega su ostali onoga dana kada je Bogut ostao bez lakta.

Ayon i Smith su višak, ali dobro će doći kao osiguranje (u nekoj drugoj momčadi Ayon bi možda bio i pojačanje, ali pored gomile visokih koje Bucksi imaju na raspolaganju teško će uopće doći do prilike).

19. RAPTORS (3575)

Bravo Raptorsi! Nekada, u vrijeme prije novog kolektivnog ugovora, pickovi druge runde imali su vrijednost kao dinar u vrijeme Ante Markovića. Danas ih pak svi čuvaju kao da je u pitanju nuklearno naoružanje, točnije svi osim dobrog starog Bryana. Colangelu je trebao back-up play, bogami on ga je i doveo, a sve kako bi Raptorsi umjesto s 37-45 sezonu završili s 37-45. Usput su u Phoenix poslali i Haddadia koji ionako nije mogao dobiti vizu za Kanadu (ako vas zanima zašto, pogledajte "Argo", jedan od rijetkih filmova zadnjih godina koji se ne srami biti samo dobar film).

20. SIXERS (3280)

Nakon što su držali Parga, Waynsa i Macka na 10-dnevnim ugovorima kao treće playeve, sada su dovođenjem Jenkinsa riješili i to pitanje do kraja sezone (Warriorsima su dali pick druge runde toliko zaštićen da ga ovi nikada neće ni dobiti). Naravno, to što već imaju trećeg playa (Ivey) u ulozi drugoga, puno je veći problem, ali očito ovo nije bio prijelazni rok za rješavanje većih problema. Također, ovaj potez ima još manje smisla ako uzmemo u obzir da su nakon samo jednog 10-dnevnog ugovora Parga potpisali do kraja sezone (hipotetski, čak i da postoji laboratorij koji je u stanju kombinirati DNA Iveya, Jenkinsa i Parga, teško da bi dobili išta više od back-up playa - kao i kada množiš nešto s nulom, rezultat je uvijek nula). Od 15 mjesta na rosteru, Sixersi tako trenutno čak 3 troše na treće playeve, inače poziciju koju je najlakše pokrpati u košarci (osim ako ste Cibona, tada igrača klase trećeg playa na NBA rosteru ne možete naći ni pod razno - eh, a kako bi ga i našli kad su ih sve potpisali Sixersi).

20. WOLVES (3280)

Poznavajući Adelmana, Ridnour vjerojatno nije ni bio u ponudi, ali očito je i tržište bilo totalno nezainteresirano - skupi back-up playevi očito više nikoga ne zanimaju u klimi u kojoj smo sve bliži formuli "jedna momčad, jedan max ugovor".

22. WIZARDS (3095)

Ako ništa drugo, barem im treba čestitati na dosljednosti - nakon što su se riješili Younga, Blatchea i McGeea, sami sebi su se obvezali da više nikada neće trpjeti slične probleme u blizini. Crawford je počeo unositi nemir u svlačionicu nezadovoljan svojim statusom, a to je rezultiralo ekspresnim micanjem iz kluba. U sferi gdje svi vode računa prije svega o troškovima, jedan ovako emotivan potez dođe kao osvježenje.

23. HORNETS (3080)

U nekim drugim vremenima, možda bi Robina Lopeza i pretvorili u pick.

24. PISTONS (3050)

Posao s Memphisom i Torontom očito bio je više nego dovoljan (a što se toga tiče, da su ova tri kluba ono što su odradila napravila 5 minuta prije isteka roka, danas bi se puno manje govorilo o dosadnom prijelaznom roku - toliko o kontekstu).

25. BLAZERS (2840)

Doveli su solidnog back-up playa što znači da više u akciji nećemo morati gledati možda najgoreg NBA igača zadnjih par godina, Ronniea Pricea (koji je ekspresno dobio nogu, što mu otvara prostor dolasku u Cibonu na 4-satni ugovor). Koliko god se nevažnim činio u široj slici, za Blazerse je ovo izuzetan potez - Maynor je ok igrač, a ok je miljama iznad onoga što su u stanju prezentirati Price ili Smith.

U nekim drugim vremenima možda bi i Hickson sada bio negdje drugdje (sigurno bi se našla neka playoff momčad spremna dati pick prve runde za double-double mašinu), ali, ako nitko ne želi dati pick za Smitha ili Jeffersona, zašto bi za Hicksona koji uz to dolazi i bez Bird prava i kojega većina ionako ne može potpisati iznad salary capa? Čovjeka u svakom slučaju čeka status slobodnog igrača jer Blazersi nemaju namjeru zadržati nikakva prava na njega (čega je Hickson svjestan i zbog čega ne bi blokirao trade u dobru situaciju) jer s njim na rosteru jednostavno više nema dovoljno prostora za lov na Pekovića ili nekog drugog partnera Aldridgeu.

26. SUNS (2565)

Slanjem Telfaira u Raptorse vratili su pick koji su nešto ranije poslali u Houston kako bi se dokopali Marcusa Morrisa. Vrati li se Frye dogodine, mogu se pohvaliti da trenutno imaju tri limitirana pick & pop specijalista u rotaciji. S tim da nije isključeno da je Simmons u pravu kada (polu)ozbiljno kaže kako se glavni razlog za ovaj trade s Houstonom krije u tome da Sunsi sada mogu igrati na kartu blizanaca. Sarver tako potezima podsjeća na nekadašnje NBA i ABA vlasnike koji su bili spremni na sve ne bi li prodali kartu viška (mislim, koji je drugi razlog bio da su baš u Washingtonu igrali Manute i Muggsy?) - Sunsi su ove sezone već imali akciju povrata novca svima koji su bili nezadovoljni utakmicom s Mavsima (nažalost, nije bilo informacija o tome koliko je fanova iskoristilo ovu mogućnost).

27. KINGS (2520)

Robinson nije imao svijetlu budućnost uz Cousinsa, to je bilo jasno od prvog dana (previše slični u napadu, obojici treba pravi centar iza leđa u obrani), ali teško da je i specijalac poput Pattersona dugoročno rješenje iako košarkaški u ovom trenutku svakako ima više smisla od Robinsona (Aldrich i Douglas nemaju nikakvog značaja i uključeni su samo radi usklađivanja iznosa).

Međutim, čak i da se boriš za naslov i da ti nužno treba pick & pop igrač koji može pomoći odmah, jednostavno je neodgovorno odreći se petog picka drafta koji po defaultu ima puno veću vrijednost i može donijeti puno veći povrat od jednog igrača zadatka i par milja uštede (točnije zarade, jer Kingsi nemaju što uštedjeti pošto ništa i ne troše - ovo također ne treba zanemariti jer su braća Maloof, bez obzira na prodaju franšize, upravo u kasu spremila minimalno 4 milje koje činu razliku između ugovora koje su poslali u Houston i ovih koje su primili, plus milja koja im je isplaćena kao bonus - nešto od ovoga sigurno će se prikazati kao profit).

Uglavnom, odavno je postalo besmisleno analizirati poteze ove franšize. Žalosno je da su povukli ovakav potez u situaciji kada to nisu morali (kao i to da su budući vlasnici samo mogli gledati ovakvo rasipanje sredstava), ali on ne bi smio biti iznenađenje nikome tko prati ligu obzirom na sve što se događa zadnjih godina u Sacramentu. Ovu franšizu je vrijeme odavno pregazilo u svakom pogledu, a, srećom, moramo ih podnositi još samo nekoliko mjeseci.

28. CAVS (2460)

Svoje su odradili nešto ranije, tako da su one preostale 2 milje ispod salary capa ostale neiskorištene.

29. MAGIC (2195)

Sigurno su očekivali puno više, ali opet su bolje prošli nego da su dobili ništa za igrača koji bi na ljeto ionako otišao (Orlando jednostavno ne bi imao prostora za potpisati ga osim ako se ne bi prije toga nekako riješili Turkoglua ili Afflala, tako da je odlazak Redicka bio sigurna oklada, bez obzira na priče kako mu Orlando dom - dom je tamo gdje je lova). Ono što su dobili jesu prava za skautiranje potencijala dvoje mladih igrača (Lamba i Harrisa) iz prve ruke (možda je među njima jedan koji će biti dio buduće jezgre), a dobro će im doći i Udrih kao pouzdana back-up opcija na jedinici (za klasu bolja od Moorea ili Smitha).

Zašto se pak Orlando uopće trudio oko tradea s Bobcatsima? Nemam pojma obzirom da već imaju Nicholsona i možda uskoro i Harringtona (navodno je spreman za povratak nakon još jedne gadne ozljede) u ovim rolama pick & pop igrača, ali Warrick im sigurno neće previše pomoći (možda jednostavno kao franšiza više od svega cijene stretch četvorke zbog iskustava koja su imali s Lewisom i Andersonom). A možda su jednostavno htjeli ostaviti dojam da nešto rade kako bi umirili vlasnike.

30. CATS (1725)

Zamjena Warrick – McRoberts toliko je nebitna da stvarno ne znam što misliti o činjenici da joj uopće posvećujem pažnju (možda bih stvarno trebao početi opet pratiti nogomet ili tu i tamo pogledati neki film umjesto NBA utakmice). Ali, ako sam već odlučio ići ovim putem NBA kroničara, onda treba priznati poraz. Dakle, iz kuta Catsa ovo ima smisla, McRoberts je smetlar koji može odraditi desetak minuta pod košem, gdje od pick & pop specijalista poput Warricka nikada nije bilo koristi jer se pod koš nikada nije ni spuštao.

27Apr/117

NOAH AND THE GRANDPA

Posted by ispdcom

Rezultatski dosadna noć, ali nije da se nije imalo što vidjeti. Bullsi su konačno odigrali vrhunski. Nošeni učinkovitim Roseom i Noahovim all-round remek-djelom od igre (a ne treba zanemariti da je i Korver u sjajnoj šuterskoj formi) konačno su, kako bi to Ameri rekli, otresli majmuna loših igara s leđa. Deng je valjda opet stekao sigurnost koja ga je učinila drugim najvažnijim igračem za napad tijekom regularne sezone, dok se Boozerova nezainteresiranost produžuje – skupio je osobne, pa se požalio na neku ozljedu te nije ni igrao (Gibson je srećom tu uvijek spreman pomoći). Ali, jasno je da se, bez konkretnijeg napadačkog učinka Carlosa i Luola, mučenje koje smo gledali dobrim dijelom ove serije može nastaviti u sljedećim krugovima.

Pacersima svaka čast na trudu, ali dobili su zasluženo po sebi, kao i Hawksi koji nisu bili spremni na uraganski početak Orlanda. Hornetsi nisu istrčali na teren kao žrtve, za razliku od Hawksa i Pacersa, ali uzalud im još jedna inspirirana partija cijele petorke - da, čak je i Marco ovaj put zabijao - kada su s druge strane Lakersi (konačno) također bili maksimalno spremni. Trpali su kad god je trebalo, a ovaj put nije bilo svemirske igre CP3-a da stvari učini zanimljivima. Uglavnom, slijede osvrti na sve tri utakmice, Emir o Bullsima, Sickre o Lakersima, a ja o još jednom jedva gledljivom dvoboju Magica i Hawksa.

BULLS - PACERS, G 5

Svi oni koji su se u prve četiri utakmice pitali gdje su nestali Bullsi koje smo gledali većim dijelom sezone, sinoć su ih napokon mogli vidjeti. Prvi put u seriji Chicago je na početku utakmice odigrao agresivno u obrani i raznovrsno u napadu te praktično odmah poveo s 10 razlike, prednost koju su više-manje cijelu utakmicu održavali.

Taj početak utakmice obilježio je Noah kojem je očigledno bilo jako napeto da se pred djedom, koji ga je prvi put gledao uživo u jednoj NBA utakmici, pokaže u pravom svijetlu. Noah je zabijao, skakao, asistirao, krao lopte, blokirao ih i, ono što je najvažnije, potpuno dignuo dvoranu na noge. U kombinaciji s Roseovim solidnim startom, ulazima Denga i tricama Bogansa, Bullsi su prvu četvrtinu kontrolirali. Boozer je, naravno, brzo pokupio faulove, a samo činjenica da su u probleme s faulovima ušli i Rose i Noah, spasila je Indianu od brzog razbijanja.

Ovako su Pacersi pokazali kako se nikako ne žele predati. Granger je vukao cijelu momčad, ostali su davali sve od sebe u obrani i u trećoj četvrtini je Indiana došla na samo -4. Rose je tada bio na klupi radi 4 faula, a Thibodeau ga je odlučio poslati na parket i uslijedila je, kada bi se izbacila Royeva zadnja četvrtina u G4 protiv Dallasa, najbolja sekvenca nekog igrača u ovom playoffu. Blokada nad Hibbertom, ukradena lopta, dvije trice, još poneki zabijeni šut i asistencija i Chicago je opet otišao na za Indianu nedostižnu prednost.

Bullsima će dobro doći koji dan odmora. S obzirom da Atlanta i Orlando igraju još najmanje jednu utakmicu, Rose i društvo će na parket izaći u ponedjeljak. Puno je sitnih ozljeda koje treba pokrpati, još malo treba raditi na nekim situacijama i Chicago je spreman. Ovu seriju su dobili teže nego su mnogi (možda bolje reći svi) očekivali, ali su je na kraju dobili s lijepih 4-1. Indiana nije bila u stanju izbaciti Bullse, ali im je dobro došla kao upozorenje kako će svi igrati protiv njih (zatvarati Rosea i reket i izazivati ih da zabiju nešto iz vana), ali i kako nemaju dovoljno da ne igraju s maksimalnim kapacitetom od prvog podbacivanja.

Inače, novo svjetlo na sportsku povijest obitelji Noah dala je informacija kako je Joakimov djed Zacharie profesionalno igrao nogomet u Kamerunu. To se zovu geni…

LAKERS - HORNETS, G 5

U nedjelju je počela nova sezona serije "Treme" pa ako volite New Orleans bacite oko, jer autor David Simon je uz Chris Paula najbolji play-maker na svijetu i tko zna kada će se opet potrefiti da su u istom gradu.

Nakon kratke digresije nazad na playoff.

Lakersi su najbolja momčad lige kad im se da igrati. Taj motivacijski dio ne može dešifrirati ni mag Phil. Usputni gledatelj bi jedino mogao zaključiti kako se Lakersi ponašaju kao u video igrici. Energy pack donosi određenu količinu energije koju moraju rasporediti tijekom playoffa i prilagoditi procjenjenoj snazi protivnika. NOH su debelo potcjenili i zato sada troše više energije iz ruksaka kako bi se izvukli iz rupe u koju su upali. Samim time, umanjuju si šanse za treći uzastopni naslov.

CP3 i ekipa su opet odlično počeli i šutom od preko nevjerovatnih 80% poveli u prvoj četvrtini. Za to vrijeme se LA držao u igri tricama živahnog penzionera Fishera (najbolji LA čuvar na Chris Paulu), dobitnika NBA Citizenship Awarda Rona Artesta (dobro ste pročitali, sad je u istom rangu s legendama Steveom Smithom i PJ Brownom) i Shannon "don't call me Doherty" Browna.

I tako je utakmica išla neki ustaljenim tijekom, Hornetsi pri vrhuncu napadačkih mogućnosti (Ariza opet odličan), LA osim Bynuma kilav, ali drži priključak. I onda do tada prilično rezervirani Kobe zakucava skoro sa slobodnih bacanja preko Okafora. Čak se i Phil malo pomaknuo na klupi jer se u tom trenutku #24 pretvorio opet u osmicu i reanimirao izdušene Lakerse. Koji zatim vođeni tom novopridošlom osmicom do kraja više-manje veteranski odrađuju posao. Odom je postao opet Odom, a Gasol počeo igrom ličiti na mlađeg buraza, kad već nikako ne može na sebe.

Do Kobeovog kucanja LA je djelovao potišteno i bio prepun njima karakteristične doze drame, prvenstveno oko stanja Kobeovog zgloba/stopala (izbjegavao napraviti MRI kako bi izbjegao dramu, naravno samim time je pojačavši - ne znamo da li iza ovih priča stoji PR tim ili je sve spontano, ali čovjek je definitivno stvoren za Hollywood), pa mučenja s objektivno slabijim Hornetsima, uhićenja nebitnog igrača u New Orleansu te neproduženja ugovora dijelu trenerskog osoblja. Zahvaljujući broju 8 do skorog susreta s Dallasom će sve biti ok.

MAGIC - HAWKS, G 5

Stavljeni pred zid, igrači Magica istrčali su na parket odlučni produžiti boravak u playoffu. Doduše, nije ni do sada problem bio u odlučnosti, već u nečem puno banalnijem. Naime, puno se zadnjih dana pričalo o uzrocima njihove podređenosti u ovoj seriji, a oni se mogu svesti na sljedeće - Orlando ne može ništa pogoditi iz vana. Dijelom je to zasluga igrača Atlante, dugonje poput Smitha, Johnsona pa i Hinricha definitivno nisu tipični igrači za svoje pozicije - Kirk je više dvojka nego play, Joe je ogromna dvojka koja je dobar dio karijere odigrala kao nisko krilo, a Josh je četvorka. Koliko god fizički Dwight bio dominantan pod košem, toliko su ovi Hawksi na ostalim pozicijama. Međutim, još veći dio zasluga ide na račun loše forme, šuteri poput Redicka, Andersona i Nelsona nisu u gore vrijeme mogli upasti u crnu seriju.

Momčad koja živi od trice, umire s tricom, to je dobro znano pravilo kojega je Orlando godinama okretao sebi u korist. Pa tako i noćas, iako je bilo primjetno da ne žele izazivati vraga pa su više od trice forsirali duga dvojke. Jebiga, metar bliže košu puno znači kada nemaš samopouzdanja. Nelson, Richardson, pa zatim Redick s klupe, svi su djelovali maksimalno spremni, na što Atlanta nije imala odgovor. I dok su ovi zabijali, ništa lošija nije bila ni obrana, koja je mlitave Hawkse zadržala na 13 poena u prvih 12 minuta.

Kada je na početku druge i Ryan Anderson zabio tricu, pomislio sam – gotovo je. Jer upravo je Andersonov učinak ono što nedostaje ovoj ekipi. Istina, mnogi su podbacili, ali njegove trice i skokovi tijekom sezone bili su ključni, pretvorivši Ryana praktički u trećeg najučinkovitijeg, a time i najvažnijeg, igrača nakon Dwighta i Nelsona. Do ove pete utakmice, praktički nije postojao. S njim na parketu, visokom četvorkom sposobnom razvući reket, Orlando konačno pomalo podsjeća na onu ekipu koja je nedavno igrala Finale.

U napadu sjajni i precizni, u obrani nisu popuštali ni na sekundu, što ih do kraja poluvremena dovodi u prednost od čak 23 koša. Koju su održavali veći dio treće četvrtine, dok se u zadnjih 12 minuta Hawksi konačno nisu potpuno predali, što je Orlando iskoristio da konačno zabije stotku i tako i simbolično zaključi ovo gaženje i ponudi cijelu bit ove serije - dok zabijaju 80, ne mogu dobiti Hawkse, kada zabiju 100 Hawksi ne mogu dobiti njih.

To što su najbolje odigrali u utakmici koju su morali dobiti, dovoljno govori o njihovom karakteru i vodstvu momčadi. Niti je Stan izgubio konce, niti je Dwight kriv što nije Haakem. Jednostavno, nisu u stanju igrati sjajnu obranu svaki put, niti biti dovoljno opasni iz vana da si izbore prostor (netko tko ima all-star bekove do tog prostora dolazi individualnim akcijama, netko tko ima prosječne NBA bekove mora zabiti 11 trica uz 42% šuta te nebrojene duge dvice da si omogući malo zraka), ali kada im se to dvoje pokopi, i još kada iskoriste prednosti duge klupe na kojoj nema previše zvijezda, ali gdje svatko ima svoju rolu, itekako su opasni.

Sada je samo pitanje koji je trenutno pravi Magic – ovaj, ili onaj iz prethodne 4 utakmice. I još važnije, koji će istrčati na parket u Atlanti.

5Jul/102

MAXIMUS FOR LIMITUS

Posted by Gee_Spot

Svi smo očekivali da će Kralj James biti taj koji će prvi potpisati novi ugovor nakon čega će se sve ostalo odigrati lančanom reakcijom. Pokazalo se pak da je prvi potez povukao Joe Johnson i time postavio nova pravila igre. Mjesecima se priča u prazno kako će Joe za LeBronom ili za naslovom ili za Wadeom, bla bla, a nitko nije uzeo u obzir činjenicu da Johnson ide za lovom. To je ona vječna priča – ako se glasa kao patka i hoda kao patka, onda je – patka. Joe je napustio Sunse, nekada momčad budućnosti, kako bi uzeo novac u Atlanti. Zašto bi itko očekivao da ostavi novac na stolu kako bi išao u New York? Ili kako bi možda osvojio naslov u nečijoj sjeni, iako je drugi razlog prelaska u Atlantu iz Sunsa bio i taj što je htio momčad samo za sebe?

Evo zašto je bilo očekivano da ostavi novac na stolu - zato jer je bilo logično pretpostaviti da ga neće ni biti. Osobno sam mislio da će se Hawksi okrenuti nekakvim promjenama i da ni u ludilu neće Johnsonu ponuditi maksimum, te ga na taj način natjerati da potraži utjehu u Chicagu ili New Yorku. Međutim, u Atlanti su se odlučili vjerovati kako je bolje imati vrabca u ruci nego goluba na grani – čemu slagati novu momčad kad već imaš na okupu četvrtu ekipu na Istoku te ti ostaje nada da će u idućih 3-4 sezone u nju na neki način sletiti taj jedan igrač koji će napraviti razliku. Hawksi imaju mlade krvi koje itakako obećava (Teague, od ove sezone i Crawford mlađi) ali njih dvoje u najboljem slučaju zamijenit će Bibbya i Crawforda starijeg. Taj igrač koji bi mogao napraviti razliku mora biti centar koji će stići u nekakvom sign'n'tradeu, obzirom da su pretrpani garantiranim ugovorima. Dok ga čekaju, ostaje im se samo nadati da će Johnson opravdati barem mali dio ugovora. Ja mu tu lovu ne bih dao nikada, ali razumijem da je strah od ponovnog pada na dno jači. Ima nešto smirujuće u osrednjosti. Ali, ima i nešto uznemirujuće u tome što je limitirani igrač kao Joe, granični all-star i potencijalna sjajna druga banana, kroz karijeru uredno dobivao maksimalne ugovore te ih potpisivao. Što je s pričama o pobjeđivanju? Zar je i danas, kada su najbolje godine iza tebe, važnija lova i status od mogućnosti da za pišljivih 20 milja manje igraš u Bullsima i boriš se za naslov? Je, kada si Joe i kada si očito svjestan toga da u biti nisi u stanju napraviti razliku nigdje. Da je završio u Bullsima, Johnson bi morao opravdati ugovor sjajnim partijama u playoffu protiv ne samo Salmonsa, već i protiv Piercea, Redicka i Jamesa. Ovako, može mirno ostati u Atlanti, te bez pritisak i dalje biti ono što je. Limitirani igrač vrijedan maksimalnog ugovora (čisto da spomenem, Johnson će zaraditi 80 milja više od Salmonsa za godinu više - zar to nije malo suludo ako ćemo se sjetiti kako su igrali jedan protiv drugoga u nedavnom playoffu?).

Međutim, najbitnija stvar u cijeloj priči je ta što je, uzevši maksimum, Johnson jasno zacrtao put ostalima. Lova se ne ostavlja. Svatko tko misli da će LeBron, Bosh, Boozer i Amare uzeti manje novca da bi se borili za naslov je naivac u rangu najvećih Hlebinaca. Doduše, Amare i Knicksi su se izgleda već dogovorili oko maksimuma, te je perverzna medijska mašinerija Gothama već krenula u proizvodnju novih dimnih zavjesa za iduću sezonu, s pričama o Parkeru i Anthonyu, da se skrene pažnja s još jednog poraza Knicksa, koji očito nikada neće shvatiti da se momčad gradi vremenom i pickovima a ne arogancijom i glupošću.

Kad sam se već dotakao New Yorka, ono što želim da im se dogodi je Tony Parker. Naime, još dok sam slagao potencijalne tradeove u ESPN-ovom Trade Predictoru, najteže mi se bilo odlučiti kamo bi poslao Davida Leea. Kako su Spursi prisiljeni na promjene ne bi li ostali pri vrhu, a svi znamo da Tony Longoria neće produživati ugovor jer je uškopljen u najboljem Beckhamovom stilu i ide tamo kamo Evica kaže, jedino što im ostaje je trejdati Parkera što prije kako bi dobili nešto zauzvrat. New York je zasigurno grad u kojem bi Eva radije sjedila uz parket od San Antonia, pa zašto onda Knicksi i Spursi ne bi jednostavno zamijenili Leea i Parkera? Iz onih podataka koje sam pronašao, ovakav trade nije vjerojatan jer Spursi nisu mišljenja da Lee vrijedi svotu koju bi mu morali plaćati, a osobito ne u Popovom sistemu. Štogod. Neke stvari su prelogične da bi se dogodile - Parker bi dao D'Antoniu potrebnog playa, Knicksi bi si kupili godinu mira te bi dobili priliku ipak složiti respekta vrijednu ekipu dogodine kada se riješe Currya, a David Lee bi Spursima dao double-double mašinu pod košem kojoj leđa i dalje može čuvati Timmy, dok bi Parkera zamijenio George Hill. Plus, ne sumnjam da bi Knicksi bili spremni dati nekoliko pickova prve runde, tamo negdje oko 2020.

Kad sam već počeo s nagađanjima, da kažem zašto mislim da će na kraju u Dallasu završiti i Ray Allen i Shaq. Zato što je Dallas poput groblja slonova, svi veterani tamo odlaze umrijeti. Ne znam kako će to izvesti, možda će Rayu dati midlevel a Shaqu veteranski minimum ili bi-annual, možda neće, ali iako mi je Ray najdraži igrač ikada, ne želim ga više gledati u Bostonu. A kad sam već kod toga, ne želim ga gledati ni u jednoj momčadi koja ima budućnost, dakle ni u Bullsima, Thunderu (iako znamo da mu Presti nikada ne bi dao lovu), Clippersima, Rocketsima i tako dalje.

Boston se mora pojačati a za to mu ostaje samo midlevel opcija i mora je mudro iskoristiti. Pogledajte što nam ostaje na tržištu i recite mi ima li boljeg igrača za Celticse od bijelog Raya poznatog i pod imenom J.J. Redick? 30 milja za njega imaju puno više smisla nego za Allena, i iako će Orlando odgovoriti na svaku ponudu, ako bi Redick izrazio želju za odlaskom sumnjam da bi ga itko pokušao zadržati na silu. Naravno, sad već pričam gluposti, iz svega što znamo logičan je Redickov ostanak u Orlandu – em se vlasnici Magica ne boje trošiti, em se J.J. pokazao kao ultimativni suigrač i pametan momak koji neće tek tako napustiti klub. Nije da želi pobjeći iz momčadi prikovane na dno, zar ne? Kvragu, izgleda da Ray ipak ostaje Celtic.

A po novim glasinama čak bi i Sheed i dalje ostao Celtic, sada kada su svi ostali odlučili da se vraćaju. Jadni Ainge, taman se ponadao da bi mu njegov ugovor mogao donijeti neko dodatno pojačanje sa strane (već su poslali upit Sunsima za Barbosu čijega ugovora bi se Sarver riješio dok kažeš Nash). Ovako će izgleda morati produžiti ili s Tonyem Allenom ili s Robinsonom, uz eventualno dovođenje Rajabelle, Brada Millera ili Kurta Thomasa. Navodim ove veterane tek tako, iako je Brad navodno bio na razgovoru u Bostonu, jer ne mogu dočekat vidjeti gdje će se skrasiti.

Kad sam već kod toga, evo liste top 5 ljubimaca ispodobruca.com koji su potpuno slobodni igrači i samo čekaju da im netko omogući da prehrane obitelj:

1. Brian Scalabrine (valjda će netko tko slaže novu ekipu shvatiti njegovu vrijednost u svlačionici, u pretežno crnom svijetu on je komični predah, ekvivalent onome što su u pretežno bijelom svijetu Chris Tucker ili Chris Rock)

2. Craig Smith (kad će više završiti u momčadi koja je važna kako bi svi vidjeli o kakvom se borcu pod koševima radi?)

3. Adam Morrison (tko će se upecati na mogućnost da ipak ima nešto u njemu?)

4. Steve Blake (čekaj, njega su već zakaparili Lakersi, što reći nego da Kupchak zna posao)

5. Mike Miller (ako je istina da ga interesira ponuda Clippersa, onda ga se odričemo te ovdje upisujemo Udonisa Haslema u kojem ima još dovoljno vatre i kvaliteta za pomoći pravoj ekipi)

Prije nego se pogubim u ovim kombinacijama, koju su da istaknem puno slađe od nagađanja gdje će završiti LeBron, još par riječi o - LeBronu. I tako je Kralj prekršio obećanje da će do danas donijeti odluku, sada čeka do četvrtka, točnije do službenog početka potpisivanja kada ćemo doznati i iznos salary capa dogodine. Tko zna, možda čeka da se sve druge pozicije popune pa da mu ne preostane ništa drugo osim ostanka u Clevelandu.

Ionako su se u razvoju stvari oko superzvijezda javila dva puno važnija motiva od LeBronove neodlučnosti aka maksimalnog iskorištavanja medijske pažnje kako bi si dodatno pojačao brand. Naime, Wadea smo svi uzeli zdravo za gotovo u Miamiu, međutim zbog obiteljskih razloga Bulls se opet vraćaju u prvi plan. Prva misao - Wade i Rose nisu idealna kombinacija, ali su svakako bolja od Jamesa i Rosea. Ali, razmislimo, hoće li Dwyane imati snage ostaviti iza sebe klub u kojem je doslovno sve kako bi bio bliže djeci i kako bi se skrasio u rodnom gradu? Ili je i ovdje u pitanju stvaranje nečega iz ničega? Naime, Wade je odavno odlučio da između sezona živi u Chicagu, i već odavno je kupovinom nove kuće krenula priča o njegovom mogućem prelasku u Bullse. Međutim, kako je vremenom pokazivao da nema namjeru napuštati Miami, logično da su se lešinari okrenuli tajnovitom Jamesu koji puno bolje manipulira s njima. Sad je taj novi motiv razvoda i djece u igri, ali, ako se ne varam, Wade je dobio skrbništvo nad djecom te će ona ionako biti s njim, bilo u Miamiu bilo u Chicagu. Mislim, definitivno ima najviše razloga od svih razmisliti o preseljenju (LeBron ostaje doma, Bosh se vraća doma, pa što ne bi i on, kad je takav trend) ali sve su to nagađanja bez činjenica koja bi ukazale na mogući rasplet. Ipak, sama mogućnost nas tjera da se pitamo što ako Heat ostane bez ičega, da li će Riley otići u mirovinu ili će ostati na čelu momčadi koja će muku mučiti da skupi 13 pobjeda?

Druga stvar oko koje se šuška je nestrpljenje Raptorsa da zaključe posao i dobiju nešto zauzvrat prilikom Bosheva odlaska. U pitanju su vjerovatno sitni pritisci na Bosha kojima mu se daje do znanja da pristane na povratak u Teksas, ako misli dobiti maksimalan ugovor koji želi. Kako postoji već popriličan broj situacija koje potvrđuju da Bosh baš i nije lud za povratkom doma, možda cijela priča o sign'n'tradeu pukne zbog nemogućnosti dogovora. Ali, obzirom da Houston stvarno ima sve potrebno da zadovolji i Toronto (igrače, talent i ugovore) i Bosha (jedina momčad u kojoj bi definitivno bio prva opcija, a da ga već čekaju spremni igrač broj 2 i broj 3 – Ming i Martin), njegov ostanak na Istoku za manje novca i u goroj situaciji bio bi pravo iznenađenje. Kao što je Joe Johnson pokazao, igrači svjesni vlastitih limita uvijek će pokušati zgrabiti maksimum. Bosh nije glup momak, tako da je valjda svjestan da nije u rangu s Wadeom i Jamesom. Zašto bi pristao na manje i život u sjeni kada može imati (skoro) sve?

U ovom čekanju do konkretnih događaja, da ne bi pričali samo u prazno, evo i nekoliko činjenica.

Trent Plaisted, drvo koje je upravo odigralo sezonu u Zadru, pokušat će upasti u NBA na ljetnoj ligi, i to u dresu Sixersa. Obzirom na ono što smo vidjeli u dresu Zadra, šanse za tim su jedno 598 puta manje nego da Urugvaj osvoji SP.

Jedno pak drugo drvo potpisalo je za Netse. Šokiralo me da nitko nije izabrao Briana Zoubeka na draftu, mislim da kraj svakakvih igrača čija imena su pročitana u drugoj rundi prava petica koja je upravo osvojila naslov s Dukeom, koja fizičkom igrom pod košem podsjeća na Brada Millera i koja je odličan skakač, nije smijela biti zaobiđena. Tu grešku su ispravili Netsi, potpisavši ga za nekakvu siću. Eto ti drafta – pola igrača izabranih u drugoj rundi nikada neće vidjeti ligu, a Zoubek je oklonim putem već započeo svoj profesionalni put za kojega ne sumnjam da će trajati dok god koljena dozvoljavaju. A Netsi su bez puno muke riješili pitanje back-up Lopezu.

Samo me čudi jedno – Jazz je tako dozvolio da im pobjegne još jedan potencijalni igrač koji može zatvoriti reket, bijelac uz sve, te me baš zanima na koji način misle zakrpati rupu koja će nastati kada ode Boozer? Plaisted u Jazzu, koji je koeficijent?

Možda će se ugledati na Sunse, koji su u tipičnom Sarverovom škrtom stilu Amarea brzinski zamijenili Hakimom Warrickom. Ono, ni on ne igra obranu niti skače, a može zabiti s poludistance kao i Amare. Praktički, sve ostaje isto, samo što umjesto čovjeka koji može zabiti 40 u playoff utakmici sada imate drugoga koji će zabijati 10 (možda i nešto više uz Nasha). Ono što je Sunsima ipak najvažnije je da će umjesto 20 i nešto imati 4 i nešto milje plaće. Jeiii.

I još za kraj da spomenemo kako je jedan od ljubimaca bloga, Sergio Rodriguez, mudro odlučio vratiti se u Španjolsku. Mali ima talenta, ali kada se nije u drugom dijelu sezone uspio nametnuti kao play u Knicksima, i to u sistemu koji je kako stvoren za njega, očito je da niti mentalno a niti fizički nije NBA materijal. Šteta, njegovo trčkaranje, asisti i povremena luda trica od prvog dana u Portlandu napravili su od mene fana, ali nije sve ni u stilu, treba malo i sadržaja. Pa gdje ćeš onda boljeg kraja još jednog posta o tržnici nego sa Sergiom, jer i tržnica je na kraju poput njega – puno se zuji a meda nigdje.