ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

2May/1115

THE TAKE CARE BEARS

Posted by ispdcom

Nedjelja iz snova - dvije NBA utakmice nabijene značenjem i tenzijama, a sve skupa gotovo do ponoći. Divota. Dođe ti da poželiš da je tako uvijek. A onda skužiš - kvragu, da se ne dižem u mrtve sate tijekom kojih bi ionako spavao gledati omiljenu zabavu, teško da bi je uopće stigao gledati u ovolikim količinama. Odnosno, ne bi jučerašnji dan bio tako savršen da je svaki dan nedljelja. Ako kužite što hoću reći. Uglavnom, da ne duljim, slijede osvrti na Memphis i Oklahomu te na Miami i Boston. Inače, redakcija je podijelila zadatke tako da ovu prvu seriju ekskluzivno pratim ja, a Miami i Boston ćemo odraditi zajedno ja i Sickre. Emir će se pobrinuti za Bullse i Hawkse, a o Lakersima će tko stigne.

THUNDER - GRIZZLIES, G 1

Očekivali smo ljepoticu, ljepoticu smo i dobili. U prvih 12 minuta mogli smo vidjeti sve najbolje od obje momčadi – briljantne atletske i fizičke predispozicije pojedinaca u redovima Oklahome, odnosno sjajnu obranu Memphisa te nesebični napad u kojem svi trče, zabijaju i dodaju. Više nego dovoljno za uživanje.

Vidjeli smo i neke loše – nedostatak vanjskog šuta kod Grizlija, odnosno bezglavu igru Russella Westbrooka. S tim da Memphis svoje mane može sakriti - kao prvo, ne potencira ih (cijelu utakmicu potegli su manje od deset nerezonskih šuteva, od čega su pola uzeli Young i Randolph u situacijama kada se moralo pucati), a, kao drugo, Zach Randolph može zabiti koliko treba u reketu onom svojom baršunastom rukom protiv svakog oblika obrane tako da im prijetnja iz vana praktički i nije nužna.

Memphis se od prve sekunde nametnuo kao fundamentalno zdravija ekipa. Dok je Oklahoma brzala sa šutevima i odlukama u obrani i napadu, u svakoj situaciji se kockajući (ishitrenim šutom ili pokušajem krađe lopte), Grizliji su jednostavno igrali košarku - dodaj loptu slobodnom čovjeku u napadu te igraj nogama i svom snagom u obrani.

Za otići na prvo veće vodstvo ipak su morali čekati odlazak Duranta i Ibake na klupu. B postava Oklahome može odigrati solidno, ali obzirom da Memphisova klupa ne igra ništa lošije od startera, to solidno je u ovom slučaju premalo. Battier, Vasquez, Arthur i Mayo su odradili sjajan posao odmah po ulasku, a Conley i Zach su nakon povratka nastavili održavati razliku, u jednom trenutku prijeteći odlaskom čak na +20.

Na poluvremenu je ipak bilo prihvatljivih -10, s tim da je bilo jasno kako s ovakvom šupljom obranom OKC ne može parirati ekipi koja ima više nego dovoljno napadačkog talenta (i strpljenja u građenju napada) koristiti sve njihove rupe. I da stvar bude još gora, ta ekipa s druge strane igra fantastično u obrani. Nadoknaditi toliku razliku bilo bi moguće kada bi uz Duranta cijeli napad igrao učinkovito, ali kako igrati učinkovito kada ti je play Westbrook, čovjek koji gubi lopte, baca krive pasove, razbija ritam, uzima očajne šuteve i forsira ulaze kroz zid u suludim količinama?

Najbolje je rekao Sickre kada je u jednom trenutku rekao – ''Oklahoma možda i dobije ovu utakmicu. Ako Westbrook ubrzo skupi 6 osobnih."

Treća četvrtina donosi živahniju Oklahomu u obrani, a možda i ne - problem s Memphisom u ovom periodu je bio što su umjesto mušketirske momčadske igre odlučili razliku održavati vrteći izolacije za Zacha. To je malo uštopalo ritam u napadu, pa Thunder tako dolazi u egal. Ali, čim su Grizliji opet počeli vrtiti onaj svoj visoki pick 'n' roll kojim su raskomadali Spurse, čim je Gasol zauzeo svoje mjesto na vrhu reketa i počeo razigravati i zabijati i skakati i raditi što ga je volja, odnosno čim je Conley poveo računa o ritmu igre, dakle čim se lopta nastavila kretati, odmah su opet uzletjeli.

Ovaj put bez namjere da uspore – gradili su vodstvo potpuno frustrirajući Oklahomu koja nije imala rješenja u obrani za, možda se čini banalnim tako ih nazvati, inteligentne košarkaške poteze. Ibaka je lijepio banane, ali sam nije mogao zaustaviti ekipu koja je na kraju lakoćom zabila 114 poena. Kada toliko zabiješ u playoff utakmici, uz 50 % šuta i 21 asist naspram samo 7 (!!!!) izgubljenih, jednostavno ne možeš izgubiti utakmicu.

Gasol i Zach su totalno nadigrali OKC pod košem, braća Ransol su se još jednom pokazala prevelikom preprekom. Nije stvar u moći, Oklahoma ima dovoljno mesa i snage da zatvori reket i kontrolira skok (iako je sinoć izgledalo da Memphis može do ofenzivnog skoka svaki puta kada im treba), ali njihovi visoki igraju košarku na jednoj šljakerskoj razini i jednostavno ne mogu pratiti all-round učinak Ransolovih. Šut s vrha reketa, skok-šut unazad s boka, horok, asisti - jadni Perk, Ibaka, Collison i Nacist u čudu gledaju što se to događa. Čovječe, čekali smo nekakve Grizzliese, kad ono tamo Kingsi s Webberom i Divcem 2.0!!!

Durant i društvo se jedino mogu nadati da će im uspijeti zabiti koš više. Nema šanse da ostave Memphis ispod 100 koševa, a to znači da će morati zabijati debelo preko 100 protiv jedne od najboljih obrana u ligi. Sad, kada imaš Kevina Duranta u momčadi, uvijek imaš šansu zabiti više od svakog protivnika, bez obzira koliko inferiroan bio. Ali, prvo će trebati zauzdati Westbrooka kojemu su ove svježe kritike izgleda totalno poljuljale samopouzdanje pa sada više ne zabija ni one ulaze u kojima je dominirao. Duh je pušten iz boce, cijeli svijet sada priča o Westbrooku kao o problemu i to sigurno ostavlja dojam na ovog momka. Ali, nema ga smisla žaliti - ispucati 23 lopte od čega je barem 15 bilo iz bezveznih situacija, imati više izgubljenih od asista i potpuno ubijati ritam u napadu umjesto ga davati, e to je stvarno previše. Durant bi s jednim playom u rangu Nasha ili Ronda zabijao 40 kao iz šale, a to što s Westbrookom uspijeva doći do 33 u utakmici u kojoj mu ovaj nije praktički dao loptu (osim onog jednog NBA action asista), pravo je čudo.

A kad sam već spomenuo NBA action, upravo me on vodi do najvažnije istine prve utakmice - prekrasno je konačno vidjeti mladu momčad koja igra Košarku kako očitava lekciju tipičnim NBA proizvodima koji jašu talent i fizikalije bez da shvaćaju igru. Dosta mi je više tih paradoksa Oklahome, tih sjajnih momaka koji su fantastični van terena, sve redom Grant Hill do Grant Hilla, da bi na parketu igrali kao gomile Iversona i Cartera. Daj mi tipove koji su na parketu Momčad. I daj mi dobrog duha Shanea Battiera. Kako navijati protiv ekipe za koju igra ovaj majstor?

Napomena za kraj – ima Memphis svoga Westbrooka, taj se zove OJ Mayo. Svojim ishitrenim potezima i pogrešnim odlukama u jednom periodu kočio je momčad, ali zbog činjenice da je bez premca najbolji šuter u ekipi, Hollins ga jednostavno mora trpiti na parketu. Međutim, njegov stil igre strši iz ove kontrolirane igre Memphisa kao govno u bazenu za vrućeg ljetnog dana, tako da sumnjam da će ostati dio ekipe poslije ove godine. Obzirom da je tu Zach i da će se dogodine pridodati Gay, imati još jednog takvog individualca bilo bi preopasno za kemiju koju su razvili. Moj savjet? Poslati ga u Portland u zamjenu za Odena – Memphis time dobiva čvrstu peticu, Oden bi valjda mogao 15 minuta igrati da se ne ozljedi, plus opet bi se spojio s najboljim prijateljem Conleyem. Portland dobiva Mayoa, potencijalnog ubojicu (protivničkih obrana, ali i vlastite momčadi). U biti, on Portlandu uopće nije potreban, ali kako se zadnjih dana bavim samo Memphisom (ovakav crush u jednu momčad nisam imao od 2002. i Kingsa), to mi je palo na pamet da im fali samo sirova back-up petica kako bi imali po dva igrača za svaku poziciju.

Uf, jedva čekam osvetu Lakersima za sve one rane koje su nanijeli Bibbyu, Divcu, Webberu i Bradu Milleru.

HEAT - CELTICS, G 1

Gee: Na startu kao da je sve bilo protiv Bostona - prvo dvije brze osobne Ronda (uz dodatak da je i ono što je odigrao do odlaska na klupu odigrao ispod svake razine), zatim Miami kreće sa serijom trica kojom se konačno uspijeva odvojiti i onda se još Wade i LBJ odmaraju dobar dio druge četvrtine i čuvaju za kasnije, zato što igrači s klupe Miamia gaze klupu Bostona.

Sickre: Ne radi se samo o lošem startu, osim Raya Allena nitko od nositelja sinoć se nije pojavio na utakmici. S druge strane James Jones je odigrao utakmicu karijere, izbombardirao je Boston i ubio im svaku nadu tricama, a Wade je konačno dokazao da su lošije partije protiv Bostona u regularnom dijelu sezone bile slučajne. Ili nisu?

Gee: Ray ih je nosio cijelu utakmicu, njegovim potezima i Docovim antologijskim motivacijskim govorima Boston može zahvaliti što nije pregažen. Pierce i KG bez Ronda kao da su sakati, čudo kako je Rondo ne samo postao najvažniji igrač nego praktički izgleda kako je on za ovu ekipu ono što je Rose za Bullse ili Howard za Magic, esencija. To nije dobar znak za momčad koja se uvijek hvalila podjednakim mogućnostima i odgovornostima prva četiri igrača. I da, Jeff Green je najgori igrač u playoffu, crni Turkoglu.

Sickre: Boston je usprkos očajnoj igri nekoliko puta krenuo u seriju, svaki puta ih je Heat odbio. Spoelstra je zvao pravovremene time-outove nakon kojih bi Miami opet krenuo naprijed, a onaj zadnji pokušaj povratka, kada se Allenu konačno priključio Pierce i kada je Garnett zaigrao obranu kao u najboljim danima, prekinut je Pierceovim glupim isključenjem. Što je i simbolično, jer usprkos sjajnom izdanju Heata, Boston je sinoć sam sebi bio najveći protivnik. Sjeti se samo Rondovih izgubljenih lopti u završnici koje su dovele do laganih tranzicijskih poena i potpuno razigrale Miami.

Gee: Moram istaknuti kako je uz Raya najbolji igrač Bostona bio Chris Bosh. Gledam ga godinama, ali svaki put me uspije iznova iznenaditi, sinoć je izgledao mekano poput Ive Josipovića. Mogao bi složiti film samo od njegovih kukavičkih poteza u prve dvije četvrtine – kilavi skok-šutevi pored Garnetta koji su jedva dolazili do obruča, panični pasovi u prazno, padovi nakon sudara s bilo kojim tijelom u kretanju. Tip je takva vagina da me ne bi čudilo da ima menstruaciju jednom tjedno.

Sickre: Sve ti govori da je Heat na poluvremenu imao +16, a da Boshov +/- bio -1. Neviđeno.

Gee: Ali i to dosta govori o utakmici koju su odigrali svi ostali igrači Miamia. I da, taj Bosh je usprkos svemu na kraju uhvatio više skokova od Garnetta.

Sickre: Ma Boston ne može lošije od ovoga, a Heat je odigrao maksimalno. To je kratki sažetak na trenutke negledljive utakmice, koja je nakon one fantastične predstave u Oklahomi stvarno došla kao antiklimaks.

Gee: Doc je u jednom trenutku rekao ključnu stvar - mi ovog protivnika ne možemo dobiti njihovom igrom, fizičkim sudarima prsa u prsa. Moramo ih dobiti košarkaški - dodatnim pasom, pomaganjem u obrani. Toga svega sinoć jednostavno nije bilo. I nikako za sve mane Bostona ne može biti kriv Miami - jesu odigrali dobro, ali ne toliko dobro. Jednostavno, Wade i društvo su izašli napaljeni i puni pozitivne energije, a Boston je s druge strane bio prazan, nespreman, onakav kakav je bio dobar dio završnice regularne sezone.

Sickre: Rivers je neočekivano zbog svih spomenutih problema imao priliku testirati klupu, možda ga može radovati solidna igra Delontea Westa. Netko mora pomoći u napadu jer bez Ronda u naponu snage Boston često upada u takve realizatorske crne rupe da izgledaju kao NBDL ekipa.

Gee: Celticsi ne smiju dozvoliti Miamiu toliko odvajanje ubuduće, jer svi znamo da Miami igra sve bolje što je plus u kojem se nalaze veći. Mislim, Miami im je zabio 99 koševa, to sve govori. Da mi je netko prije početka serije rekao da će netko zabiti više od stotke u ovoj seriji, rekao bi mu da izvodi Jeffa Van Gundya, odnosno da priča gluposti. I onda se skoro dogodilo da je Miami već u prvoj zabio preko 100. E, sad, obzirom da se to nije dogodilo čak ni usprkos svim onim tricama i šupljoj obrani Bostona, vjerovatno i neće, ali meni je to simbolično za ovu seriju. Naime, kako jedna momčad može biti toliko bolja i da se opet ne može odlijepiti na sigurnu razliku? Kako ne mogu preko 100 čak ni u utakmici u kojoj im sve ide od ruke?

Sickre: Ma ovo je očito rovovska borba čak i kada obje momčadi nisu na istoj razini. Heat je dokazao da uz fenomenalnu partiju Wadea (više energije od cijele momčadi Bostona zajedno), all-round učinak Jamesa (radio na oba kraja terena) te podršku šutera može odigrati sjajno. U sljedećoj ćemo možda gledati Heat u kojem nitko ništa ne može pogoditi i u kojem Wade neće biti na ovoj energetskoj razini, odnosno možda se toliko istroši u obrani da mu ništa ne ostane za napad. Boston možda bude pravi, odigra na tragu ubuntua. I bez obzira na sve opet ćemo gledati neizvjesni rat na parketu. Bit će ovo duga, duga serija. Pa tko prvi pukne.