ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

11Jul/139

SHOPPING SPREE, DAYS 8-9-10

Posted by Gee_Spot

S jučerašnjim službenim početkom tržnice, koji ujedno zna biti i kraj jer do tada su uglavnom već sva relevantna imena negdje ostvarila dogovor, završio je najzanimljiviji dio prijelaznog roka. Bacimo li pogled na listu najboljih slobodnih igrača po IOR-u, ispada kako su dostupni ostali još samo Kirilenko, Wright, Ellis, Teague, Jennings i Robinson, uz još dva potencijalno korisna veterana Billupsa i Branda (za obojicu je, gle čuda, bilo zainteresirano groblje slonova poznato i pod imenom New York - Chauncey ima smisla kao zamjena za Kidda, ali Brand je u ovom trenutku najpotrebniji Clippersima, problem je samo u tome što on želi lovu dok Clippersi mogu ponuditi samo veteranski minimum, a i upitno je koliko Sterling želi Branda i obrnuto obzirom na povijest između njih dvojice).

Kirilenkova odluka da se odrekne garantiranih 10 milja skupo će ga koštati (možda čak i pola tog iznosa), osim ako neke momčadi ne stvore dodatan prostor na capu amnestijom - za sada mu ne gine midlevel, ali, teoretski, Kingsi bi mogli amnestirati Salmonsa i ponuditi Rusu njegovih 7.5 milja (slično mogu izvesti i Pistonsi s ugovorom Villanueve). Uglavnom, ako midlevel ostaje jedina opcija jer praktički više ni jedna momčad nema ozbiljnog prostora na capu, onda bi se moglo dogoditi da Kirilenko neplanirano pojača nekog izazivača kako bi barem izvukao nešto iz situacije u kojoj se našao (Spursi ispadaju iz igre jer su izgleda pola midlevela ipak potrošili na Pendergrapha umjesto da su ga doveli za minimum, ali Memphis i Oklahoma imaju pune iznose na raspolaganju, dok Miami i Brooklyn imaju porezni midlevel - možete li zamisliti što bi dodatak takvog igrača značio za bilo koju od ovih momčadi).

Wright i Robinson su imali odlične sezone, ali nemaju pedigre i morat će se zadovoljiti s manje godina i manje novca nego zaslužuju (obojica žele puni midlevel i dok čekaju da im ga netko ponudi ostat će bez dobrog dijela opcija), tako da će i oni upasti u ruke nekome tko je bio dovoljno strpljiv da ostavi vrata otvorenima.

Međutim, daleko najzanimljiviji preostali moment je činjenica da su Ellis, Jennings i Teague još uvijek bez ugovora. To u jednu ruku govori koliko se liga kolektivno opametila jer bi do jučer igrači s njihovim sirovim brojkama kao od šale dobili 10 milja godišnje već prvog dana tržnice. Doduše, Ellis je mogao imati i više da bahato nije odbio ponudu Bucksa (zbog čega je dao i otkaz agentu koji ga je očito uvjerio kako na tržištu ima dovoljno sličnih budaletina spremnih plaćati ga 12 milja godišnje), a ovako će se možda morati zadovoljiti i midlevelom.

Što se dva najbolja preostala playa tiče, Teague će gotovo sigurno završiti u Bucksima u kojima ga želi dojučerašnji trener Drew (realna ponuda bi bila oko 35 milja za 4 godine, a tu negdje se i kreće navodna ponuda koju Teague još nije potpisao), a, kako su Hawksi bez playmakera, kao logično rješenje se nameće sign & trade koji se već danima spominje. Samo, izgleda da se Ferry ne želi dugoročno vezati ni za Jenningsa ni za Ellisa, uostalom da mu je bila namjera potrošiti 40+ milijuna na prosječnog playa do sada bi već potpisao Teaguea, zar ne? Znači, ostaje otvorena mogućnost i da Hawksi jednostavno prepuste Teaguea, zbog čega bi se Bucksi morali odreći prava na Ellisa i Jenningsa kako bi playa Atlante mogli potpisati direktno, a onda bi Atlanta svoj preostali prostor (oko 18 milja ako bi se odrekli prava na grijače klupe poput Stevensona, Scotta i Macka) mogla potrošiti na bahate jednogodišnje ugovore kojima ne bi mogli odoljeti ni Ellis ni Jennings.

Uglavnom, kada sva ova najveća imena u idućih 48 sati pronađu novi klub, bacit ćemo pogled na financijsku situaciju i preostale poteze za svih 30 franšiza, sada se osvrnimo na konkretna događanja protekla tri dana.

PISTONS

Rupe na vanjskim pozicijama i dalje bodu u oči (spomenimo samo da bi Pistonsi amnestijom Villanueve dobili 10 milja prostora s kojima bi slobodno mogli mjesto na rosteru rezervirano za Peytona Sivu prepustiti Brandonu Jenningsu), a vraćanje Willa Bynuma u ulogu strijelca s klupe i dovođenje izvjesnog Gigia Datomea to neće riješiti. Bynum je previše posvećen nabijanju vlastite statistike da bi ikada bio pouzdan back-up play, više je u pitanju combo strijelac koji 1 na 5 igrom povremeno može biti od koristi, a Datome je dugonja koji bi po šuterskim brojkama iz Talijanske lige (ali i nedostatku atletskih pokazatelja za krilnog igrača) mogao biti svojevrsni odgovor Pistonsa na Stevea Novaka.

Kako potpisi njih dvojice Pistonse dovode do brojke od 13 garantiranih ugovora, ovo vrlo vjerojatno znači kraj karijere Kima Englisha u Detroitu (nikakva šteta) - obzirom da su i Siva i Mitchell solidno odigrali ljetnu ligu, za očekivati je da će zadnja dva mjesta na rosteru pripasti njima, naravno osim u slučaju da Dumars u rukavu nema još neki potez kojim bi pojačao upitne bokove ili poziciju jedinice.

PELICANS

Oni su svoju tržnicu zaključili potpisom tricaša Anthonya Morrowa za minimalac (ovim potezom je rotacija na boku definirana) te brzopletim angažmanom Stiemsme na kojega su potrošili jedinu preostalu iznimku. Naravno, trebao im je osigurač iza Davisa, ali Stiemsma? Kao i svi ostali potezi ovoga ljeta, i ovaj im je bio nepotrebno riskantan i užurban, kao da im netko drži pištolj na čelu. Sada doslovno nemaju izbora nego popuniti roster minimalcima, momčad je definirana i samo joj neki trade može dati završnu (smisleniju) glazuru.

WARRIORS

Solidno su se oporavili od gubitka Jacka i Landrya. Speights nije ni približno inteligentan i učinkovit napadač kao Landry, u što će se uvjeriti i navijači Warriorsa kada promaši svoja prva dva nepotrebna šuta s poludistance, ali ima visinu i masu koje ga čine idealnim trećim visokim za potrebe obrane, posebice one u kojoj startni centar često ima običaj sjediti na tribinama. Midlevel (kojega su dobili nakon što su dogovorili sign & trade za Iguodalu) je možda malo previsoka cijena za takvog igrača, ali kako su samo prve dvije godine garantirane i kako je opcija na tržištu bilo sve manje, nije ovo ni tako strašno. Plus, doveli su i veterana O'Neala kao osiguranje dok se Ezeli oporavlja, čime su se i dodatno pripremili za eventualne Bogutove probleme sa ozljedama (ponovi li O'Neal pola lanjske forme, to je čisti dobitak).

Uglavnom, nakon dovođenja Iggya i s ova dva potpisa visokih, jasno je kako je ova momčad preko noći viša, žilavija i snažnija, što će im dobro doći protiv konkurencije na Zapadu.

Jedini flop je potpis Douglasa. Kao peti bek za veteranski minimum Douglas zaslužuje priliku, ali problem je što ga trenutni roster projicira kao zamjenu za Jacka. Kako ni ostanci Machada ili Nedovića nakon ljetne lige neće riješiti ovaj problem, još jedan combo je nužno potreban. Srećom, Warriorsi su pokazali da se ne srame potrošiti novac ili riskirati, tako da je izvjesno kako će potrošiti ili dvogodišnju iznimku ili jednu od trade iznimki koje su dobili za Jeffersona i Rusha.

Barea za Nedovića i prostor na capu mi se činilo kao idealno rješenje, ali kako su Wolvesi upravo ostali bez Ridnoura, to pada u vodu. Međutim, Nate Robinson je slobodan, Mark Jackson ga itekako dobro poznaje od prije dvije godine, a tih 2.5 milje koje mu Warriorsi mogu dati su možda i najviše što će dobiti. Just do it.

CAVS

Bynum je na kraju ipak uzeo ponudu od 12 milja (samo 6 garantiranih, ostatak ovisno o učinku) koja je vrlo vjerojatno na kraju balade bila i jedina ozbiljna. Mavsi, iako im je centar definitivno najpotrebniji, nisu bili optimistični nakon pregleda medicinske dokumentacije, svjesni da će teško od Bynuma dobiti konkretan učinak, a Hawksi imaju drugih potreba za koje im je trenutno potreban sav raspoloživ prostor. Cavsi su pak već posložili rotaciju i mogu slobodno riskirati s ovakvim potezom - ako upali, super, ako ne, dogodine opet imaju gomilu prostora za nova pojačanja. Plus, imaju i popriličnu rotaciju visokih koja može pokriti eventualne probleme. Ako Bynum proigra, uvijek mogu trejdati Varejaoa kako bi otvorili minute za mlade, ako ne, Andy će krpati poziciju petice kao i do sada. Jedini minus ovog poteza je što su si s ovih 12 milja popunili cap, ali, kako ionako nisu bili zainteresirani za Kirilenka, to nije ni bitno. Ostaje im još uvijek dovoljno (oko 6 milja na capu plus room exception) za složiti ostatak rostera (pomoć na bokovima i dalje prioritet).

NUGGETS

Nakon ovih prvih poteza nove uprave Nuggetsa, sve što čovjek može reći je - Denver, welcome to another decade of irrelevance. Ujiri i Karl su barem imali nekakav plan, graditi momčad oko solidnih igrača nadajući se da će kad-tad nekoliko njih biti u stanju pretvoriti u zvijezdu. Najveći uspjeh kojega su ostvarili bio je taj što su zadržali momčad na razini čak i nakon odlaska Anthonya, ali izgleda da će uskoro sve doći na naplatu.

Ako se potpis Hicksona još i može opravdati kao strategijski potez jer Shaw će sigurno igrati drugačiju košarku od Karla i možda je baš on zahtijevao više klasičnih visokih igrača, potpis Foyea kao utješne nagrade za Iguodalu je nepotreban, pogotovo za suludih 9 garantiranih milja tijekom tri sezone. Ok, Foye će uvijek gađati tricu s 40% i to ima svoju cijenu, pogotovo jer je Nuggetsima nedostajao šuter (i bez Galinaria na pola sezone nedostajat će im još više), ali čovjek nije startni materijal, a ujedno blokira minute Hamiltonu i Fournieru koji možda mogu ponuditi neku dozu inspiracije franšizi koja je bez iste ostala u kratkom roku.

Prerano je za kritiku, posebice dok nismo vidjeli kakav će sistem Shaw ugraditi i kako će funkcionirati, ali obzirom na plafon prisutnih nositelja i ugovore koji im žderu cap iduće tri sezone, nije pretjerano reći kako je Denver zaglavio u NBA purgatoriju. I što je najgore, na ovakvom Zapadu to ih možda ostavlja i bez playoffa.

LAKERS

Potpis Kamana je sjajan potez, čovjek se godinama i tenom idealno uklapa uz Gasola i Nasha, plus ga odmah možete zakapariti za 20 do 40 utakmica na listi neaktivnih zbog raznih ozljeda. Naravno, Kaman je doveden kao back-up Gasolu, nema šanse da D'Antoni starta s dva centra sada kada ne mora, ali svejedno je izvjesno kako će barem u jednom trenutku sezone Lakersi imati pet svojih najskupljih igrača zajedno na tribini u odjelima (Kobe, Pau, Steve, Kaman i Blake).

Među najskuplje ne računam Artesta koji će gotovo sigurno biti amnestiran usprkos Bryantovim patetičnim tweetovima, što će Lakerse spasiti nove masne porezne kazne dogodine (i dalje će plaćati penale, ali račun će biti minimalan u odnosu na ovogodišnji).

Potpis Farmara je super potez za momčad u njihovoj situaciji, barem su sigurni da će tijekom cijele sezone imati solidnog playa na raspolaganju (kužim da je Farmar htio doma, tko ne bi htio pobjeći iz Turske, ali zar mu je tamo bilo toliko loše da je ostavio oko 2 milje na stolu?). Sada još samo moraju naći 4-5 sličnih iskoristivih veterana za minimum kako se ne bi totalno osramotili dogodine. Morrow i Ellington su im pobjegli, ali Nick Young se navodno mota u blizini.

WOLVES

Hrabro su ponudili Peku ugovor, po realnoj tržišnoj cijeni, svjesni da se nemaju koga bojati - teoretski još samo Hawksi mogu pokušati nabiti cijenu, što se neće dogoditi jer Ferry nema potrebe za ugovorom od 4 godine. Uostalom, Minnesota ionako svaku ponudu može matchirati, a kako je ovih 12 do 13 milja godišnje više nego pošteno, za očekivati je da će Pekovićev tabor prihvatiti lovu bez velikog odugovlačenja.

Također, poslali su Ridnoura u Buckse kako bi otvorili mjesto za Brewera, čime su složili solidnu rotaciju iako su potonjeg debelo preplatili (5 milja godišnje). Ali, trebao im je jedan aktivni obrambeni igrač na boku kao zamjena za Kirilenka kako bi dobili potreban balans tako da je očito kako nisu previše ni razmišljali - njihova mantra je jasna, playoff odmah, za žrtve (čitaj: salary cap) ćemo se brinuti nakon sezone.

BUCKS

Dovođenjem Ridnoura dodali su još jednog veterana svojoj krami od rostera (i to još jednog igrača s iskustvom cijelogodišnjeg igranja u Wisconsinu). Da su pametni, ne bi ni potpisivali startnog playa već bi krenuli u sezonu s Lukeom. Ovako će imati odličnu back-up opciju, skupog startera i opet će ostati bez playoffa. Eventualno se mogu spasiti tako da Teagueu buduću prvu godinu zaokruže na cifru ispod 8 milja - tada bi im ostalo oko 4-5 milja s kojima bi mogli eventualno uklopiti Kirilenka u cap i time riješiti pitanje trojke koju će nakon odlaska Mbah a Moutea krpati Delfino, možda i Ilyasova kojemu ni Skiles ni Boylan nikada nisu vjerovali u ulozi krila, ali kojemu bi Drew mogao dati šansu pošto je navikao na slične eksperimente sa Smithom.

Jasno, Gooden će izgleda preživjeti još jednu sezonu na rosteru jer njegovom amnestijom bi samo otvorili dodatan prostor koji bi popunili novim groznim ugovorom, a to znači da trenutno na rosteru imaju 7 igrača za dvije pozicije pod košem. To pak znači da bi netko među preostalih 29 franšiza za ništa mogao ugrabiti solidne rotacijske igrače poput Ayona ili Udoha.

HEAT

Birdman se vraća i to za minimalac, što im i dalje ostavlja otvorenu opciju mini-midlevela za eventualno pojačanje. Oden je i dalje želja broj jedan i definitivno isplativ rizik (od pravih petica na tržištu je još samo Dalembert koji nije ni upola privlačno rješenje jer s njim točno znaš što dobivaš, veliko tijelo za začepiti reket - doduše, Heatu i ne treba drugo), a potpis petice olakšao bi i odluku oko amnestije - usprkos potencijalnim uštedama, Arison nema srca otpustiti Millera ili Haslema, međutim puno lakše bi se bilo riješiti Joela Anthonya kada bi na rosteru imao još jedno visoko tijelo.

KINGS

Odrekli su se dva picka druge runde za Mbah a Moutea, čime su rosteru konačno dodali trojku koja može igrati, pa makar i usko specijaliziranu rolu. Stopera sposobnog braniti pozicije od 1 do 4 trener Malone će svakako znati iskoristiti u pokušajima da najgoru obranu lige pretvori u nešto učinkovitiju družinu. Naravno, odluče li se na amnestiju Salmonsa i otvore li dodatan prostor, dovođenje Mbah a Moutea ne govori u prilog angažmanu Kirilenka, ali još uvijek se mogu uključiti u lov na Ellisa ili Jenningsa (iako je AK-47 po svemu logičniji izbor od dva revolveraša koji ne donose ništa što ovaj roster već nema u vidu Thomasa ili Thorntona).

MAVS

Dallas broji mrtve, roster im je u gorem stanju što se dubine tiče od onoga Lakersa, ali su im barem preoteli Ellingtona, koji bi za 2.5 milje možda čak mogao biti i starter dogodine (Carter sigurno ostaje u svojoj roli sjajnog šestog igrača). Jasno, pod uvjetom da im ipak u krilo ne sleti Ellis koji bi popunio poziciju dvojke i pri tome im omogućio pravo na najgori obrambeni bekovski par u ligi (držim fige da Ellis ipak završi u Hawksima jer bi bilo interesantno vidjeti ga cijelu sezonu u roli primarnog playa, do sada smo se mogli uvjeriti da u onoj beka-šutera baš i ne funkcionira, dok je još uvijek izgleda preskupa igračka da bi ga netko koristio kao šestog igrača - što ne znači da se nakon ove tržnice i to shvaćanje neće promijeniti).

Uglavnom, koliko god Cuban pokušavao zadržati zen i racionalno objasniti svoje poteze, okolišanja nema - čovjek je popušio na tržnici, a nepotrebno dug ugovor Calderonu to je samo potvrdio.

RAPTORS

Dodatak Hansbrougha solidan je potez, bijeli brat nije atleta u rangu jednog Eda Davisa, koji je lani harao u paru s Johnsonom dok ga nisu poslali u Memphis, ali trebao im je bilo kakav visoki koji može proizvesti dozu energije ulaskom s klupe. Psycho to provjereno donosi, što je još jedan znak da Raptorsi idu po playoff. S tim da je sada izvjesna i amnestija Kleize - ako su Raptorsi potrošili cijeli ili dio midlevela na Tylera, onda moraju izbrisati ovih 4.5 milje za Kleizu iz knjiga kako ne bi plaćali porez.

15Jan/122

RUNNING WITH THE PACK G12

Posted by Gee_Spot

Darko vs Zaza - gledati ovaj dvoboj na početku utakmice između Hawksa i Wolvesa bilo je ostvarenje sna svakog NBA fanatika. Samo, Rick Adelman nije bio takvog mišljenja. Prvo je sve pokvario stavivši u obrani Lovea na Zazu dok je Darko čuvao Josha (nećemo sada analizirati što to govori o Kevinovoj obrani), a zatim je Darka potpuno izbacio iz rotacije zamijenivši ga Pekovićem (nećemo sada o tome što to govori o Darkovom pristupu igri, poslu i, rekao bih, životu općenito).

Wolvesi su u susret ušli odlično, Rubio je nastavio dokazivati da je rođeni starter udarajući ritam, a Love je nastavio s muškom igrom iz prethodne utakmice. Da su na početku bili okruženi barem prosječno kvalitetnim NBA starterima umjesto Darkom i Johnsonom izgradili bi i veću prednost od desetak koševa pored ne baš angažiranih Hawksa.

Spomenuti Peković je pokazao da će uredno svaku loptu koja dođe do njega pokušati spremiti u koš, ali najvažnije je što smo konačno saznali da ima mjesta i za njega pod NBA suncem. Naime, Zaza je svojim agresivnim stilom igre gnjavio Lovea do te mjere da je Adelman morao prebaciti Lovea na Smitha, a priliku da se hrva s Gruzijcem dobio je Peković. Treba li uopće napominjati da je tri modrice kasnije Zaza nestao. Em više nije bio najagresivniji "košarkaš" na parketu, em više nije imao najveću glavu od svih prisutnih (ne računamo one kartonske glave koje trče pored parketa nakon što netko zabije koš). Ukratko, Peković je Zaza stoper. Treba to imati na umu ako se nađu jedni protiv drugih u Finalu.

Na stranu "zazanje", Kevin Love je noćas bio briljantan. Čvrst pod košem, uvijek u kontaktu, nepogrešiv s poludistance. Nije pretjerivao s tricama niti izvlačenjem iz reketa, očito su popričali o tome kako takav stil igre utječe na njega i momčad. Uglavnom, makao se s perimetra, uvukao pod koš i opet djeluje kao pravi all-star na kakvog smo navikli.

On i Rubio su doslovno igrali 2 na 5 i za razliku od Hawksa stalno su bili u stanju nešto kreirati. Upravo zbog njihove energije Minnesota je praktički vodila cijelu utakmicu po desetak i više razlike. Na kraju se pokazalo da im je u lovu na novu pobjedu više od suigrača pomagala letargija Atlante, koja se probudila u zadnjoj četvrtini i isčupala pobjedu. Rubio je na kraju ubacio u još višu brzinu, s nekoliko Nashovskih poteza pokušao izbjeći poraz (trica, onaj sjajni ulaz iz dvokoraka s elegantnim polaganjem od table), ali nitko se nije priključio.

Atlanta? Sve više i više ovo postaje momčad Jeffa Teaguea. Iz jednostavnog razloga - Joe Johnson igra kao veteran. Tu i tamo primi loptu na lakat, važe situaciju i uglavnom šutira, ali nema više onih 1 na 5 pokušaja penetracije s perimetra. Teague s druge strane ima slash igru i brzinu kojima najlakše kreira mogućnosti za druge, može zabiti i, iako nije rasni playmaker, nije sebičan. Kao ni ostatak momčadi - Smith uvijek voli podvaliti, Johnson je prihvatio sudbinu i sve manje forsira, a sve skupa znači da će bolan gubitak Horforda biti barem malo lakše prebroditi.

Za ovakvu momčadsku igru na oba kraja parketa definitivno treba čestitati Larryu Drewu koji je talentirani roster izbrusio i sakrio dobar dio starih slabosti (najvažnije je što je dodatno ubrzao igru, umjesto da bude spora i dosadna momčad koja je prilagođava Joeu Johnsonu, Atlanta je danas građena oko brzine koja najviše odgovara stilu igre i bioritmu Teaguea i Smitha). Doduše, očito je kako ni on ne može ništa protiv one pospanosti koja je postala zaštitni znak kako Smitha tako i cijele Atlante. Taj toplo-hladno identitet noćas se iskazao u jednoj utakmici, iako se Josh Smith valjda još uvijek nije pošteno razbudio.

Bez neke ekstra partije Smitha, presudio je još jedan čimbenik koji neće dozvoliti da momčad potone bez Horforda. Klupa u koju nitko nije vjerovao i koja djeluje skrpana otpadom kojega nitko drugi nije htio, opet je bila na visini zadatka. Sumnjam da je itko u Atlanti očekivao da će ovakvom kombinacijom veterana dobiti često presudni element igre, ali ove sezone dubina njihove rotacije pokazala se već nekoliko puta odlučujučom.

Noćas su čak i bez McGradya (klasika, problemi s leđima), koji se nametnuo kao legitimni šesti igrač i glavni playmaker u drugoj postavi, dobili ključan doprinos klupe u stizanju prednosti Wolvesa. Umjesto Radmanovića ples trica započeo je Willie Green (inače poznat po tome da nije tricaš i da preferira duge dvice) koji je sam-samcat u tri napada prepolovio prednost Minnesote, a stvar su kraju priveli veteran Collins i Ivan Johnson. Prvi je zatvorio reket i usporio Lovea služeći se nizom veteranskih trikova, a drugi je doslovno išao glavom kroz zid za loptom - prvo je uništio prevagu koju je Minnesota imala u skoku, a onda je agresivnim ulazima i nizom iznuđenih slobodnih razbio do tada solidnu obranu (da ne govorim da je istog trena postao čovjek s najvećom glavom na parketu od kojega se i Peković odbijao).

Upravo su njih troje probudili momčad i ispada da je desetak sjajnih minuta jedne šarene postave koja će teško opet odigrati na ovoj razini bilo dovoljno da se čopor još jednom zaustavi. Teško je očekivati da će svaku večer ovakvi doprinosi klupe u potpunosti anulirati manjak Horforda, ipak su svi ti igrači na njoj s razlogom na minimalcu, ali ovogodišnja Atlanta nije momčad od tri igrača na koju smo navikli. Teague je stigao, klupa zna što radi i sve skupa znači da je playoff siguran dok god se izbjegnu daljne komplikacije.

30Nov/116

SANTA CLAUS IS COMING TO TOWN

Posted by Gee_Spot

Ne znam za vas, ali ja sam dobio jedini božićni poklon koji sam želio (da pomognem onima kojima još nije jasno, taj poklon uključuje desetak mišićavih i vitkih tamnoputih mladića koji trčkaraju za narančastom loptom u šarenim uniformama). Jasno mi je da će on ove godine biti nešto manje glamorozan, realno je očekivati da lockout ostavi posljedice na kvalitetu igre obzirom na nedostatak ozbiljnih priprema i kampova (posebice u najavljenim back to back to back tekmama), ali dobar dio negativnih kretanja bit će prikriven neizbježnom ludnicom na tržnici.

Većina momčadi u ovih manje od mjesec dana do početka nema ni približnu sliku kompletnog rostera, a obzirom na ne baš sjajnu ponudu slobodnih igrača dodatno oslabljenu odlascima u Kinu i Europu, teško da itko može računati na bitnija pojačanja. Dodaj u ovu strku izazvanu slabom ponudom i manjkom vremena još i prigodnu klauzulu kojom će svaka ekipa moći brisati jedan ugovor sa salary capa, zatim midlevel opciju koja je ostala i u novom ugovoru i ispada da će slaganje rostera biti zanimljivije nego ikada.

Obzirom da sam ja svoj poklon dobio, doduše nešto kasnije zbog čega će i ovogodišnja najava NBA sezone biti škrtija nego ikada (nećemo odbrojavati dva tjedna po dvije ekipe dnevno, nego ćemo u tjedan dana prije starta odraditi diviziju po diviziju), red je da zaželim i NBA franšizama sve najbolje u nadi da će barem nešto od nabrojenog završiti ispod njihovog bora.

Braćo i sestre, sretna nam nova sezona!

ATLANTA

Njima želim novog vlasnika jer dok se ne riješi ovo opsadno stanje koje traje godinama i u kojem nekoliko ljudi koji uopće ne žele imati NBA franšizu (ili žele, jer meni tu više ništa nije jasno) traži načina za izaći iz igre, Hawksi neće imati potreban mir za slaganje dugoročno zdravog kluba. Također, želim im da Jeff Teague nastavi s igrama iz playoffa. Odakle se taj momak pojavio nije jasno nikome, ali činjenica je kako je svojim slash 'n' kick majstorijama unio svježinu u umrtvljenu vanjsku liniju Hawksa i na trenutak oživio jedan spor i neinventivan napad. S takvim Teagueom, Atlanta se može nadati nečemu i u novoj sezoni, bez njega još jedan korak unazad je neminovan. Posebice stoga što će sigurno ostati bez Crawforda koji će midlevel sreću pronaći negdje drugdje, a možda i bez Marvina Williamsa (otpis!!!) koji je s preostale tri godine i 23 milje kamen oko vrata momčadi koja već ima tri maksimalna ugovora i nema gazdu voljnog plaćati porez na luksuz. Iako mu u ovom slučaju to nitko i ne može zamjeriti.

BOSTON

Njima pod borom prije svega želim zdravlje za njihova tri veterana. Boston je jedna od onih momčadi kojoj nikakvi kampovi ni ekstra treninzi nisu potrebni (dakle, momčad koje bi Allen Iverson volio biti član) i kojoj će ova kraća sezona donijeti više dobra nego lošega (iako su potencijalne back to back to back tekme uvijek opasne, da ne govorim o mogućim back to back utakmicama u playoffu, koje bi valjda trebale biti zabranjene ustavnim zakonom svake normalne nacije). Osim zdravlja, želim im i produktivnog Jeffa Greena, ma bilo koga od klinaca (Bradley, Moore, Johnson), jer ovom učinkovitom i pametnom napadu kronično nedostaje energije s klupe, a, napusti li ih Big Baby, stanje bi moglo postati kritično.

CHARLOTTE

Jordanu želim prazan roster da ga može popuniti ponekim igračem koji ima NBA talent. Čovjek će barem imati slatku brigu oko toga koga izabrati za otpis, kandidata je više nego dovoljno.

CHICAGO

Bullsima želim beka-šutera koji može ponijeti dio tereta u napadu. Neće do Afflala iz jednostavnog razloga što si Denver u ovoj situaciji kineskog egzodusa ne može dopustiti ostati bez još jednog swingmana, a to znači da se Bullsi moraju nadati kako je Jason Richardson u fazi karijere u kojoj će midlevel biti dovoljan. Ili pak da će Miami biti dovoljno blesav da otpusti Mikea Millera. E, to bi bila priča. Mislim da bi Miller u budućim bitkama protiv Heata valjda po prvi puta u životu prestao biti nesebičan šuter.

CLEVELAND

Obzirom da će se riješiti Barona Davisa, jer ova klauzula o amnestiji praktički postoji samo zbog njega, Arenasa i Rasharda Lewisa (nekako mi je mučno staviti Roya u ovo društvo), njima samo mogu poželjeti još jednu sezonu u kojoj LeBron neće otići do kraja. Uživanje u tuđoj nesreći je jedino što im preostaje, jer rebuilding je tek krenuo - ako su pametni pokušat će nešto izvući za Varejaoa dok još mogu, čekati da Jamison odjaše u suton i istovremeno ne bacati novac (i ono prostora što im ostane nakon odlaska navedenih) uzalud.

DALLAS

Njima želim ponavljanje lanjske sezone, a to uključuje igru najljepše košarke i iskorištavanje spoticanja protivnika o vlastite slabosti. Za tako nešto trebat će ostati na okupu, a to neće biti lako. Između ostalih, Chandler, Butler i Barea slobodni su igrači, a naravno da je Chandler ključ svega. Čovjek je oku ugodnu momčad šuplje obrane pretvorio u čvrstu družinu pod oba koša, a sebe u prvo ime ovogodišnje tržnice. Paradoks toga je da usprkos svemu tome Chandler ima smisla jedino u Dallasu. On u Mavsima ne mora igrati u napadu, dok bi ga eventualni odlazak zbog maksimalne love u Toronto, Denver, Indianu ili Netse doveo u poziciju u kojoj bi se puno veća pozornost davala njegovim slabostima nego plusevima, a to opet znači da bi se preko noći od junaka pretvorio u negativca. I za kraj, iako znam da Cubanu novac nije važan, želim mu da se ne srami iskoristiti mogućnost otpisa groznog Haywoodova ugovora (9 milja godišnje u prosjeku tijekom idućih 5 sezona).

DENVER

Želim im da što manje novca potroše kako bi zadržali Nenea i Afflala, jer iako bez njih ne mogu biti playoff momčad, s njima u preplaćenim ulogama ne mogu prema naprijed. Nene je idealan za Denver, momčadi koje trebaju centra koji može zatvoriti reket s njim ne dobivaju ništa jer on obrambeno igra kao krilo, dok one koje trebaju strijelca pod košem u njemu ne bi dobile kompletan paket jer čovjek nije u stanju raširiti reket. Po svemu radi se o igraču koji treba idealan kontekst da pruži maksimum, a on je upravo Denverov stil – brza tranzicija u kojoj do iražaja dolaze spretnost i agilnost pod košem, a ne šut ili igra leđima u osmišljenim akcijama. Slično je i na drugoj strani, Nene ne može kontrolirati reket na postavljene obrane, ali u bržem ritmu njegove ruke dolaze do izražaja. Također, želim im da očajni Harringtonov ugovor uskoro bude daleko od njih, usprkos nedostatku tijela dugoročno plaćanje takvog igrača nema nikakvog smisla.

DETROIT

Želim im dodatne opcije oprosta kako bi se odjednom mogli riješiti Hamiltona, Gordona i Villanueve, trojice jednako preplaćenih i jednako nebitnih igrača za sadašnjost i budućnost franšize. Stvarno, ovaj niz ugovora koji je podijelio Dumars tjera čovjeka da se pita nije li mu netko držao pištolj nad glavom.

GOLDEN STATE

Želim im da pronađu kristalnu kuglu jer samo uz pomoć nje mogu pronaći odgovor na pitanje što nosi budućnost. Hoće li Curry ikada moći ostati zdrav? Kakav će trener biti Mark Jackson? Što se može dobiti za Ellisa? Ajde, konačno se mogu riješiti najbeskorisnijeg NBA igrača zadnjih 3-4 godine (ako ikoga zanima, dotični se zove Charlie Bell), iako se možete kladiti kako će im, barem na trenutak, na pamet pasti i opcija da se riješe maksimalnog ugovora kojega su iskrcali Davidu Leeu.

HOUSTON

Želim im da se konačno prestanu igrati i skupljati gomile dobrih igrača te da se koncentriraju na dovođenje barem jednog rasnog talenta koji ih može pretvoriti u nešto više od simpatične momčadi koja igra lijepo, ali ne može pobijediti nikoga. Također, želim im da uživaju u eri Kevina McHalea, jer, ako ništa drugo, ove sezone od Rocketsa možemo očekivati da nastave s nesebičnom igrom, da se puno kreću u napadu i rotiraju u obrani i da se puno smiju Kevinovim šalama (a od Scole osobno da pokaže dodatni repertoar post poteza koje je pokupio na treningu).

INDIANA

Želim im da uspiju dovesti barem jednog od slobodnih visokih igrača. Nene, Chandler, West, Gasol, Jordan, pa čak i Oden, kao sin Indiane, u igri su za Pacerse koji će, ako iskoriste klauzulu oprosta na Poseya, imati dovoljno love na salary capu za maksimum. Nitko od navedenih nečega sličnog nije vrijedan, to je jasno, ali Pacersi će morati pretplatiti kako bi i dalje ostali prosječni. Što opet govori da lockout nije riješio ništa bitno jer je srž sistema ostala ista.

LA CLIPPERS

Želim im da jezgra Griffin – Gordon konačno ostane zdrava i odigra jednu sezonu u komadu. Plus, želim im da rupu na malom krilu popune nekim od sjajnih veterana koji bi ovu momčad konačno mogli povesti na pravi put (Grant Hill, Shane Battier ili neki sličan kandidat za budućeg NBA komesara).

LA LAKERS

Svim srcem im želim da pod borom pronađu playmakera, jer ako je u Fisheru i bilo još nešto života, on je nakon ovako stresnog razdoblja lockouta zasigurno ispario (sumnjam da planiraju dati većinu minuta rookieu Dariusu Morrisu). Također, želim im miran početak suživota između Kobea i Mikea Browna. Obzirom na to da Kobea u karijeri praktički nije trenirao nitko osim Phila (eksperiment s Tomjanovichem je brzo prekinut, a u vrijeme Dela Harrisa bio je klinac), bit će zanimljivo vidjeti kako će čovjek reagirati na totalnu suprotnost, trenera koji kao potomak škole Larrya Browna itekako voli držati stvari pod kontrolom, posebice u obrani. Usprkos rezultatima s Cavsima, nad Brownom je još uvijek previše upitnika i pitanje je kako će se postaviti prema ovako iskusnoj ekipi koja je prošla sve i kojoj ne treba teorija koliko motivacija. Kobe u ovim godinama i s novim bioničkim koljenima neće mirno gledati kako mu netko smeta u lovu na Jordanovo prstenje i rekorde.

MEMPHIS

Njima želim hrpu dolara od Knicksa i Lakersa kako bi mogli poplaćati sve što jesu i namjeravaju kupiti (uz Randolpha, Gaya i Conleya uskoro će imati na platnoj listi i Gasola). Također im želim da pronađu kupca za Mayoa, jer za njega definitivno neće ostati dovoljno. Što je možda još važnije, želim da im Gay donese ono što im je lani nedostajalo - talentiranog strijelca koji može uzeti loptu i zabiti kada sistem zakaže (a da pritom ne naruši kemiju koju su stekli u lanjskom playoffu, posebice u obrani). Zanimljivo, ali na ovako škrtom tržištu upravo će povratak Gaya nakon ozljede biti potencijalno najveće pojačanje uopće.

MIAMI

Oni su svoj poklon već dobili time što će se održati sezona, jer to vrlo vjerojatno znači gomile dolara, vagone pozornosti i prvi prsten. Opet, kako se ne bi osjećali zakinuti za dobre želje, nadam se kako će upecati barem jednog veterana, bio to Samuel Dalambert za pod koš ili Baron Davis za na vanjske pozicije, te da usput neće morati otpisati nikoga.

MILWAUKEE

Njima želim novi lakat za Boguta i novi mozak za Jenningsa jer inače ih čeka još jedna sezona puna razočaranja.

MINNESOTA

Nadam se da će Rubio ipak biti nešto više od totalnog promašaja kakvim se trenutno čini nakon dvije očajne godine u Europi. Podbaci li Ricky, uzalud im trener poput Adelmana i sva ona talentirana krila uokolo, miris razočaranja i frustracija još jednom će nadjačati sve, usprkos hladnim zimama na sjeveru.

NEW JERSEY

Želim im dolazak bilo kakvog talenta ne bi li zadržali Williamsa, a ako je moguće i nekoga tko bi mogao zatvoriti ogromnu rupu pod košem kojoj Brook Lopez nije dorastao. I pri tome ne mislim na Howarda. Fascinantno je da u novom kolektivnom taj nesretni sign & trade nije u potpunosti ukinut, jer to znači ne samo da su vlasnici popustili u borbi ega, već i da su nam još jednom priuštili gomilu iritantne i nepotrebna drame primjerenije sapunicama nego sportu. Gdje će Dwight? Hoće li Paul u New York? Kad će Dwyane zaprositi LeBrona? Bla bla. Tek je počelo i već je gadljivo.

NEW ORLEANS

Želim im da Paul ostane u gradu doživotno, jer bez njega NBA u New Orleansu nema šanse. Liga ne može pronaći kupca koji bi ostavio franšizu gdje jeste, a ovih koji računaju na preseljenje navodno ima na bacanje. Taj New Orleans stvarno nema sreće, čak je i druga sezona Treme bila dosadna poput napada Hornetsa kad je CP3 na klupi.

NEW YORK

Želim im barem jedan pick prve runde u idućih deset godina kad je već sistem bez salary capa još jednom ostao pusti san.

OKLAHOMA

Nadam se da je ono što je Harden pokazao u playoffu (i na što je Brooks nabasao slučajno, da naglasim) riješenje svih problema, jer osloniti se na Westbrookov mozak i Durantovu muškost, barem za sada, ne čini se najboljim putem u budućnost.

ORLANDO

Želim im pronalazak magične formule kojom će zadržati Howarda sad kad su se već riješili Arenasa (jednadžbe koje treba uzeti u obzir su dovođenje vrhunskog igrača, a možda čak i promjena trenera jer Van Gundyev Orlando je pročitana knjiga). Također im želim da se ne moraju više oslanjati na Turkogluove playmakerske sposobnosti.

PHILADELPHIA

Želim im da nova uprava biti pametnija od stare, što prevedeno znači da neće dati suludi ugovor Youngu kako bi gradili na lanjskim solidnim igrama. Da Božić stvarno bude vrijeme darivanja pobrinut će se i opcija kojom se mogu riješiti Branda dvije godine ranije.

PHOENIX

Sunsima želim da ih Robert Sarver odluči prodati nekome tko ih zaslužuje, s tim da usput pošalje Nasha u momčad koja se može boriti za naslov. Čovjek zaslužuje zadnju šansu nakon svega što je dao klubu, a svi znamo da je predobar i preponosan da je sam zatraži.

PORTLAND

Nadam se da ih karma neće uništiti zato što će škartati Brandona Roya. Obzirom da su do sada ionako naj-nesretniji klub u ligi, možete misliti što će se tek dogoditi nakon tog poteza.

SACRAMENTO

Želim im da konačno krene izgradnja te nove dvorane, po mogućnosti s novim vlasnicima i s manje sumnjivih tipova na rosteru.

SAN ANTONIO

Želim im što bezbolnije buđenje u ovom penzionerskom dobu, da više nalikuje na ugodni san nego na noćnu moru (trejdanje Parkera dok još ima vrijednost i otpis Jeffersona dobar su način za krenuti u novo doba).

TORONTO

Želim im da novi trener Casey bude u stanju prenijeti obrambenu čaroliju na sjever pa da najgora obrambena momčad lige postane samo jedna od najgorih. Također, od sveg srca im želim da Andrea Bargnani uhvati skok u napadu barem jednom u karijeri.

UTAH

Nadam se da je netko od dvojca Favors – Kantner pravi temelj za budućnost.

WASHINGTON

Nadam se da Flip Saunders neće još dugo maltretirati Johna Walla i kompaniju.

5May/112

CUBANISMO

Posted by ispdcom

Noć je prošla u latinskom ritmu za što se pobrinuo J.J. Barea, pod bunim okom Marca Cubana, Jacka Nicholsona i Jima Carreya maskiranog u trenera Mavericksa. I ma koliko luda bila činjenica da je baš Barea zabio kolac kroz srce neuvjerljivih Lakersa, toliko je očekivana spoznaja da su Bullsi dobili Hawkse u utakmici u kojoj su konačno zaigrali mušku obranu, dominirali u skoku (19 skokova više od nojeva iz Atlante) i bacali se za svakom loptom. Uostalom, da vidimo slaže li se Emir s ovom konstatacijom, a nakon toga slijedi sažetak druge tekme između Lakersa i Mavsa, u narodu poznate i pod imenom ''Noć kada je Barea postao portorikanski Ginobili i najveći košarkaš domovine koja je dala Arroya i Ayusa". Pa ti igraj košarku bez beka koji može raditi rusvaj u reketu.

BULLS - HAWKS, G 2

NBA liga bi Derricku Roseu trebala dodijeljivati pokal za MVP-a prije svakog poluvremena, da ne kažem četvrtine. Naime, Rose je u utakmicu ušao s namjerom da pokaže kako je svoju titulu i zaslužio (u što mi ne sumnjamo, pa nije ispodobruca ESPN) i upravo je njegova agresija zaslužna što su Bullsi napokon dobili prvu četvrtinu. Doduše, da je Atlanta početkom utakmice uspjela kazniti sve greške koje je Chicago napravio u prvih par minuta, možda bi sve izgledalo kao u prvoj utakmici. Ovako je Rose sjajnim izdanjem u startu na neki način prelomio utakmicu.

Da je Chicago sinoć igrao protiv neke ozbiljnije momčadi, ne bi se dobro proveli, ali Atlanta je konačno pokazala koliko je limitirana. Prije svega, Atlanta u svojim redovima ima Josha Smitha. Momak ima predispozicije da bude među dominantnijim igračima lige, ali sve se više čini kako u glavi nema ništa. Jer, iako je Larry Drew cijelo vrijeme govorio svojim igračima kako gube jer uzimaju loše šuteve, Smith to nije imao namjeru prestati raditi. Jedino dobro što je Smith napravio je to što je zalijepio bananu Boozeru svaki put kada bi ovaj pogledao na koš. Meni se čini da se to dogodilo barem pet puta na utakmici.

Osim lošeg Smitha, Bullsima je pomoglo i to što je Noah nadigrao Horforda na oba kraja terena. Njihove skakačke borbe je stvarno gušt gledati i znali smo kako će u njima 'rezultat' biti neizvjestan, ali nitko nije očekivao da će Noah u oba susreta ostaviti bolji napadački dojam od brata Gatora. No, Noah zna da se od njega očekuje da digne momčad kada god to može napraviti te je pametno koristio situacije u kojima je igrao leđima košu. S druge strane, imao je nekoliko netipičnih grešaka u obrana, nepotrebnih prekršaja koji su Atlanti donosili dodatna bacanja u situaciji kada sa moglo i bez njih.

Joe Johnson je u prvoj utakmici fantastičnim šutem uništio Bullse, a sada je ipak bio malo skromniji. Naravno, Chicago ga je dosta čvrsto čuvao, a posebno je na njega izgleda napaljen Bogans. JJ se u prvom poluvremenu praktično nije vidio da bi u trećoj povezao nekoliko dobrih akcija i u jednom trenutku smanjio prednost Bullsa. No, to nije nilo dovoljno. Na njemu se opet izmijenila cijela rotacija igrača (Bogans, Brewer, Deng).

Daleko od spektakla bio je Crawford koji je do sada u ovom playoffu izgledao fantastično, da bi noćas potpuno nestao i pokazao sve svoje slabosti. Kada ga se malo čvršće čuva, Crawford ne može doći do pravih šuteva, a u obrani ne postoji. Kada se svemu tome doda da je izostao i Zaza efekt, onda je jasno kako Atlanta nije imala previše šanse u ovakvom blijedom izdanju.

Ono što je jasno nakon ove prve dvije utakmice je činjenica da Jeff Teague ima budućnost u NBA ligi. Sinoć je bio najbolji igrač na terenu – zabijao je vanjske šuteve, ulazio pod koš, krao lopte, bio opasnost po Rosea i solidno organizirao napade. S njim i Hinrichom ta rotacija izgleda sasvim solidno i Atlanta može igru slobodno graditi na njima i Johnsonu. Posebno je lijep detalj bio kada je Teague zalijepio bananu Taju Gibsonu.

Trebamo se još vratiti na Rosea i Bullse. MVP je na kraju imao dosta loš šut (10-27), ali ponajviše zbog toga što i dalje bespotrebno forsira trice (1-8). Očigledno je kako zglob dosta smeta i kako Rose rješenje za manji broj ulaza traži u vanjskom šutu, ali forsiranje je ipak forsiranje. Uzeti 8 šuteva za tricu kada te ne ide ipak je malo previše. Rose je imao i 10 asistencija, ali i 8 izgubljenih lopti. Turnoveri ovaj put nisu bili plod nekog velikog pritiska na njemu (barem ne uvijek) nego i, takav je barem moj dojam, ipak ograničenih kretnji. No, na kraju je MVP odveo svoju momčad do pobjede.

Bilo bi nepravedno ne spomenuti Denga koji je opet imao solidne brojke (14k, 12s) i uzimao odgovornost kada je trebalo, a Boozer je opet bio Boozer. Počeo je solidno, a onda se Josh Smith napalio na njega. No, valjda će i Boozer donijeti Bullsima poneku pobjedu u playoffu. Ima još vremena. (samo se ti nadaj - opaska komesara)

LAKERS - MAVS, G 2

Prvo poluvrijeme bilo je kopija onoga što smo imali prilike gledati u prve dvije četvrtine prethodne utakmice. Samo bez onog trenutka mentalne blokade koju su Mavsi doživjeli u zadnjim sekundama. Dakle, da ne copy-pejstam sada ono što sam pisao prije neki dan, ukratko – gledali smo odličnu košarku dvije sjajne momčadi koje poznaju sve mane i prednosti jedni drugih i samo čekaju priliku da zadaju prvi udarac.

Razlog zbog kojega Mavsi nisu upali u nikakvu crnu rupu bio je vidljiv od podbacivanja – momčad je pucala od samopouzdanja. Uzevši jednu u Los Angelesu, veterani su postali svjesni da imaju i prednost i igru za Lakerse. Shvativši da mogu, ušli su u ovaj susret bez nervoze, znajući da će igrajući svoju igru, kojom oduševljavaju cijelu godinu, ostati blizu do samog kraja i da nema potreba za osjećati ikakav pritisak. Stoga su si i mogli priuštit bijeg na +8 kada je njihova klupa opet sjajno reagirala, prisilivši tako prvu petorku Lakersa da pošteno zapne ne bi li stvari vratila u egal.

Lakersi s druge strane nisu smjeli ponuditi išta drugo osim vrhunske partije. Činjenica da se opet nisu mogli odvojiti od Dallasa, iako su odigrali vrlo dobro u prve 24 minute, zasigurno je ostavila traga na ne tako više arogantnu momčad. To objašnjava i nervozu na početku treće – Mavsi su svaku akciju završavali sa smiješkom, a igra Lakersa je postala sve grčevitija. Kada vam Stevenson ubacuje krumpire od table, nije lako ne živcirati se.

Obje strane su zaigrale čvrste obrane, stisli su se u reket i odlučili spriječiti lake koševe, što je rezultiralo sa naizgled smiješnih 17-13 za Dallas. Razlika je pak bila u tome što su se Lakersi dobro namučili za ovih svojih 13 koševa, praktički ne pogodivši ni jedan šut iz vana, dok je Dallas ipak ostavio dojam momčadi koja može zabiti svoje otvorene situacije za što su se pobrinuli Peja, Terry i naravno Dirk (sad se možemo pitati kako je uopće moguće da on bude otvoren, ali bio je i previše puta u ovom susretu).

Početkom četvrte pak događa se ključni trenutak. Rezerve su na parketu, a to nikako nije dobra vijest za Lakerse koji imaju i taj minus od 6 koševa koji u ovoj situaciji barem ne smiju povećati. Međutim, nemaju odgovor za Bareu – mini-Me kreće u slash 'n' kick show, vrteći se po reketu Lakersa kao Nash ili Rondo i praktički sam radi razliku – namješta zicere Haywoodu i Terryu, zabija iz ulaza, sa linije slobodnih i iz vana. Samo tako, Dallas odlazi na desetak razlike. I bez obzira što su se vratili starteri, utakmica je bila prelomljena – Haywood je igrao obranu i skako kao lud nadahnut s tih nekoliko koševa, Kidd je zabio još jednu tricu s mudima, po tko zna koju po redu u ovom playoffu, a ostatak momčadi je uživao gledajući kako Barea secira Lakerse.

Odgovora nije bilo – ni Kobe, ni Gasol, ni Odom, ni Bynum, ama baš nitko, nije djelovao raspoložen poduzeti nešto. Trudili su se, ali nikako nisu uspijevali ubaciti u tu famoznu višu brzinu. Na kraju su u zadnjoj zabili jedva 19 nasuprot Dallasovih 25.

I razlika nije samo tih 8 Bareinih koševa i niz sjajnih asista, već činjenica da je potpuno izneredio obranu i donio Dallasu, koji je ionako bio mentalno spremniji, tu dodatnu dozu energije u ključnom trenutku. Ispada da je, kao i u prethodnom susretu, bilo dovoljno pogledati samo zadnju četvrtinu da vidiš sve što treba. Kada se susret lomi, Lakersi jednostavno nisu u stanju izvući iz sebe potrebnu snagu da ga privedu kraju. Stari? Razbijeni? Ili jednostavno ne igraju dobru košarku kao Dallas?

Po govoru tijela Lakersa i uopće nemoći da reagiraju tijekom ove završnice, moglo bi se zaključiti kako jednostavno ne mogu bolje. Niti se Phil previše trudio probuditi ekipu, niti se itko previše živcirao. Jednostavno, kao da su shvatili da su stigli do kraja jednog puta. Glupo je sada govoriti da je umjetna kemija koju su godinama održavali konačno pukla, ali po mnogo čemu ova momčad ostavlja dojam onih Lakersi koji su izgubili Finale od Detroita.