ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

18Aug/1324

2012-2013 IOR (37-61)

Posted by Gee_Spot

37. LUOL DENG (BULLS), 79

Deng je drugu sezonu za redom napadački odigrao ispod razine na kojoj bi trebao igrati čovjek u najboljim godinama s njegovim pedigreom (to se prije svega odnosi na šut), ovaj put zbog povećane odgovornosti do koje je došlo zbog izostanka Rosea (lani zbog ozljeda). Međutim, kada i dalje solidan napadački učinak dodamo vrlo dobrom obrambenom i kada to još stavimo u kontekst nenormalne količine minuta, njegova važnost postaje očita.

37. KAWHI LEONARD (SPURS), 79

Nastavio je gdje je stao u sjajnoj rookie sezoni uz povećanu minutažu, što je sasvim dovoljno za godinu broj dva. Učinkovitost je neupitna, ali sada treba odgovoriti na pitanje može li biti išta više od treće opcije obzirom da je najveći dio napadačkog učinka ostvario kroz spot-up akcije, cutove, traniziciju i skok u napadu, dakle kao realizator, a ne kreator. Obrambeno je pak već sada vrh, kombinacija fizikalija, atleticizma, IQ-a, fokusa i energije u rangu je one Paula Georgea - kada nabaci još poneki kilogram mišića i stekne još dvije godine iskustva, bit će davitelj broj 1 u ligi.

37. JOSH SMITH (PISTONS), 79

Još jedna klasična Smithovska sezona - nepotrebno loši postotci šuta uz previše izgubljenih koji su rezultat činjenice da ima puno više slobode nego što bi je trebao imati, ali zauvrat dobijete čovjeka koji uvijek može napraviti mismatch jer je prebrz za većinu četvorki i presnažan za većinu trojki koji uz to igra fenomenalnu obranu.

40. RYAN ANDERSON (PELICANS), 78

U nešto drugačijoj ulozi, dakle više specijalca kojemu je zadatak potezati trice nego klasičnog igrača na pozicije četvorke koji ima i druge zadaće poput skoka i obrane, Anderson je odradio šuterski slabiju sezonu, što je i razumljivo zbog povećanog volumena lopti i načina na koji ga se koristilo (praktički, uglavnom je visio na perimetru, bez ikakvih ambicija da ga se kroz nekakav pokretni ili flex napad makar reda radi spušta u post), ali zabio je toliko trica da je anulirao svaki regres. Drugačija rola osjetila se i na spomenutim skakačko-obrambenim brojkama, što je šteta jer u Orlandu je dokazao da je sposoban odraditi solidno i prljave poslove. Ipak, stvari bi se trebale mijenjati u novoj sezoni kada će sigurno češće igrati s Davisom u paru - iako Anthony još nije spreman igrati peticu full time, a i pitanje je hoće li mu to ikada postati primarni zadatak, činjenica je kako su njih dva zajedno zbog kombinacije igre licem košu i aktivnosti zajeban matchup i definitivno najbolji napadački dvojac pod košem kojega Pelicansi imaju, ali su obrambeno debelo ispod potrebne NBA razine. O tome kako će Monty uskladiti obranu oko njih u dobrom dijelu ovise i rezultati u novoj sezoni.

40. KYRIE IRVING (CAVS), 78

Sjajan ulazak u sezonu nagovijestio je da bi Kyrie mogao eksplodirati već u drugoj godini, ali pad forme uzrokovan ozljedama i očajnim igrama momčadi ipak je odgodio takav rasplet. Ono što je najvažnije je da mali i dalje posjeduje napodnošljivu lakoću zabijanja, njegova kombinacija šuta i ulaza viđa se jednom u nekoliko generacija i kada potpuno savlada asistentski dio igre (za što, naravno, treba imati i boljeg trenera i bolje suigrače nego što je lani bio slučaj) liga će dobiti novu franšizu. Pokazuje čak i volju za igrati obranu usprkos krhkoj konstituciji i poziciji koja to od njega baš i ne zahtijeva, što je još jedan ogroman plus.

42. GEORGE HILL (PACERS), 77

Najbolju sezonu karijere i prvu važnu ulogu koju je dobio u životu Hill je okrunio sjajnim igrama, dodavši solidne playmakerske brojke za jednog beka-šutera na tradicionalno odličan učinak u 3&D roli.

42. AL JEFFERSON (BOBCATS), 77

Post up mašina i obrambena crna rupa odradio je još jednu sezonu u svom stilu. S njim kao prvim igračem nikada nećete napraviti ozbiljan rezultat, ali s njim kao prvim igračem imate kičmu, što je za momčad poput Bobcatsa koja uopće nema strukturu odličan prvi korak.

42. PAUL MILLSAP (HAWKS), 77

Nije obrambeni as poput Smitha što će sigurno otežati život Horfordu, ali je zato napadački puno korisniji igrač koji igra u skladu s vlastitim mogućnostima. Dakle, kada vrti akciju u postu ne gubi lopte, ne poteže nepotrebne šuteve ako ne mora, a i uvijek će dodati otvorenom suigraču - dakle, totalni anti-Smith osim u ovome zadnjem, što znači da će Hawksi i dalje imati kreaciju s dvije unutarnje pozicije, samo puno realizatorski učinkovitiju. Poanta je samo riješiti rotaciju tako da na pati obrana.

45. ANTHONY DAVIS (PELICANS), 76

Učinkom nevjerojatna sezona za rookiea koja je samo naglasila svemirske potencijale. U ligu je ušao kao potencijalni novi Bill Russell, dakle igrač koji obranom može promijeniti sudbinu franšize, ali prvenstveno je oduševio napadom, odnosno lakoćom kojom se kreće bez lopte i posebice lakoćom kojom igra na laktu gdje posjeduje vještine (šut, dribling, ulaz) koje će ga pretvoriti u prvu opciju vrlo brzo. Uz to, naravno, briljira u tranziciji i kupljenju otpadaka, ali i u pick igri. Praktički, ovakav IQ se ne može izgubiti, sada je samo pitanje kada će dovoljno ojačati i steći iskustvo da ga na sličan način primjeni i u obrani.

45. DANILO GALLINARI (NUGGETS), 76

Još jedan dobra sezona, ali i još jedna sezona u kojoj je bilo jasno kako nije stvoren za ulogu prve opcije. Iako posjeduje neosporan napadački talent, njegovi postotci šuta i realizacija u kontekstu povećanog volumena u kojem je prva opcija nikada neće biti vrhunski jer jednostavno nema potrebnu klasu u fizičko-atletskom pogledu da se izvuče iz nekih situacija u koje neizbježno upadneš kada imaš veliku odgovornost. Međutim, njegova tehnika, IQ i triple-threat kvalitete jasno govore da bi uz dominantnog suigrača bio fenomenalna druga opcija. Sad, pitanje nije samo hoće li se ikada naći u boljoj situacija (a ova u Denveru stvarno više nije sjajna, jer je dobrim dijelom i Karlov sistem bio zaslužan da se često nađe u kvalitetnim situacijama), već hoće li mu i to tijelo sklono ozljedama ikada dozvoliti da napravi finalni korak naprijed.

45. GORDON HAYWARD (JAZZ), 76

Kao i mnoga bijela braća, Gordon će uvijek patiti od manjka brzine i skočnosti zbog kojih će teško postati dominantan igrač na oba dijela parketa, ali, kada je onako bijel, mladolik i slabašan ulazio u ligu da li je itko mogao zamisliti da će se razviti u ovakvog igrača? Iako i dalje funkcionira prvenstveno kao spot-up opcija i dio klasičnog Jazz flexa, pokazao je kako zna igrati i s loptom, što je dobra vijest pred sezonu u kojoj bi trebao biti prva opcija i u kojoj će često imati prilike započeti napad pick & roll akcijom.

45. ROY HIBBERT (PACERS), 76

Nekome tko je gledao samo seriju protiv Miamia činilo bi se da je Hibbert najbolji centar u ligi, ali to samo govori o važnosti matchupa i sistema. Činjenica je pak kako je Hibbert odigrao najgoru napadačku sezonu u karijeri tražeći se u modificiranom sistemu u kojemu su dva čovjeka (Hill i George) učila igrati puno odgovornije playmakerske uloge, što je rezultiralo i s puno manje kvalitetne post akcije za njega nego što bi želio (drugim riječima, dobivao je loptu u puno težim situacijama za realizaciju). Kako je vrijeme odmicalo i kako su Pacersi igrali sve bolje, proigrao je i on, što znači da ga ubuduće možemo očekivati na višoj napadačkoj razini. Ono što je pak u cijeloj priči najvažnije je da se u svim ovim promjenama pretvorio u nezamjenjivog zaštitnika obruča i solidnog obrambenog igrača u svakom pogledu (izuzetan pick & roll branič sa svojom dužinom i pokretljivošću), što je luksuz kakvoga ima malo koja momčad u ligi.

49. KENNETH FARIED (NUGGETS), 75

Gospodin Učinkoviti koristi svoju bogomdanu energiju za hrpu laganih koševa, ali se usput pretvorio i u odličnog realizatora iz pick igre, što je ogroman plus - doda li ikada makar i prosječan šut s poludistance, mogao bi postati sastavni dio budućnosti Nuggetsa. Razlog zbog kojega ipak treba sumnjati u takav razvoj situacije je loša igra u obrani, posebice u paru s JaValeom, odnosno potpuna izgubljenost u rotacijama. Možda Shaw popravi tu sliku obzirom da Karl nikada nije bio poznat kao veliki obrambeni stručnjak, što bi bilo itekako bitno jer bez obrane, a s igrom u napadom oslonjenom isključivo na atleticizam (čak je i prenizak i preslab za četvorku) čeka ga poprilično kratka karijera.

49. PAU GASOL (LAKERS), 75

I u najtežim uvjetima Gasol je našao načina odigrati solidnu košarku. Jasno, ponovi li se opet onakva sezona prošarana ozljedama (sada i službeno ima kronične probleme s leđima, koljenima i stopalima) postat će praktički nebitan, ali uspije li se nekako dovesti u formu i posebice promijeni li okolinu (dođe li u momčad u kojoj će se manje tražiti od njega), posjeduje dovoljno vještina da s vrha posta traje još nekoliko sezona, prije nego se neizbježno potpuno raspadne.

49. TY LAWSON (NUGGETS), 75

Odigrao je još jednu Lawsonovsku sezonu i to je uvijek super kada su ovi minijaturni, ali nabijeni playevi u pitanju (jednom kada se polomi, gotovo je, takva konstitucija jednostavno nije stvorena da traje). Dok ima brzinu, Ty će naći načina kreirati i zabijati, iako je sve lakše uočiti da obrambeno češće upada u situacije bez mogućnosti popravka. Obzirom da je uvijek bio solidan presing igrač, pitanje je koliko je za to kriv eventualni regres (tužna je istina da playevi ovakvog tipa već u 25-oj godini počinju stariti), a koliko kaotični obrambeni sistem koji je Denver lani "prezentirao".

52. NICOLAS BATUM (BLAZERS), 74

All-round all night long - uz onu minutažu i onu hrpu ozljeda, ono što je čovjek napravio prošle godine bilo je izuzetno (između ostalog, pobrinuo se za naslov u fantasy ligi). S boljom klupom, više talenta u petorci, iskustvom i zdravljem, ove godine bi trebao popraviti šut, a to znači da lov na ulogu druge banane počinje.

52. DANNY GRANGER (PACERS), 74

Danny, dobro došao u spot-up fazu karijere. Ako si pametan, uživat ćeš u njoj i u sjeni Georgea i Hibberta doživjet ćeš hrpu bitnih utakmica. Ako nisi pametan, uzet ćeš lovu i pobjeći.

54. ANDREI KIRILENKO (NETS), 73

Kakav luksuz. Kakav jebeni luksuz. Istina, da ga se izračunati, Netse će koštati puno više od onih 10 milja što ih nije uzeo Minnesoti (s tim da će njemu otići 3, a ligi skoro 14 milja kroz porez), ali kada imaš njega iza Piercea, Johnsona i Garnetta i samo čekaš trenutak da ga baciš na parket... Kakav luksuz. Kakav jebeni luksuz.

54. GREG MONROE (PISTONS), 73

Može li dodati šut s poludistance i postati kompletan napadač? Može li odigrati dovoljno dobru obranu da zadrži Smitha i Drummonda iza sebe? Po svemu sudeći ovo je sezona u kojoj će Monroeva doktrina u Detroitu ili konačno postati zakon ili nestati sa scene. A to bi bila šteta jer takva kombinacija radne etike (vrhunski šljaker) i talenta (izuzetan IQ) ne rađa se često.

56. JOE JOHNSON (NETS), 71

Stari dostojanstveno, ali što vrijedi kada onaj enormni ugovor svaki učinak stavlja pod povećalo. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se uklopiti u novi poredak u kojem bi logično bilo da se pretvori u vrhunsku 3&D opciju.

56. DAVID LEE (WARRIORS), 71

Jedna playoff serija bila je dovoljna da opet postane podcijenjen. Naravno da u Warriorsima nitko tako ne misli, iako bi se rado odrekli njegovog ugovora koji je za klasu previsok i za godinu predug. Svejedno, rijetko kompletan napadač s visokog posta koji nije ni izbliza toliko loš obrambeni igrač kao što bi neki željeli da vjerujete.

56. TIAGO SPLITTER (SPURS), 71

Naravno da je razlog zašto je ovako dobar taj što igra u Spursima. Ali, poanta je u tome da je stvarno učinkovit u tome što radi (igra obranu, zabija ono što mora, odrađuje prljavi posao i zna napamet cijeli sistem) - može Cousins imati sav talent ovoga svijeta, ali, nakon što ispali 15 cigli, izgubi 5 lopti i skupi 5 osobnih u 20 minuta, njegova momčad će uglavnom izgubiti. Splitter će zabiti 6 od 8 lopti, postavljati blokove cijelu noć i zalijepiti dvije banane i otići doma s W na računu.

56. THADDEUS YOUNG (SIXERS), 71

Zajeban strijelac koji će ove godine imati dozvolu za ubijanje. Što možda neće biti sjajno za njegove postotke jer nije toliko dobar da živi od izolacije, ali ima dovoljno vještina da napumpa gole brojke.

60. JIMMY BUTLER (BULLS), 70

Nebo je granica - već sada je savršen 3&D stroj, razvije li kreativnu stranu igre možda govorimo i o all-star kvaliteti. Dvoboji njega i Georgea bit će obilježje centralne divizije idućih 8 godina. Jedva čekam imati 41 godinu i gledati ih kako se kolju. I uopće ne kenjam, stvarno to mislim.

60. RUDY GAY (RAPTORS), 70

Gay is okay. Sada kada smo to konačno svi prihvatili, dakle ne radi se o all-star igraču, pokušajmo ga cijeniti zbog onoga što jeste - solidan all-round koji bi odlično zaokružio petorku kada bi imao manji ego. I pratimo hoće li poboljšani vid pomoći kod šuterskih postotaka.

11Aug/132

AGENT SIX ZEROS, PART TWO

Posted by Gee_Spot

MAVS

Oni su stvarno specifičan slučaj jer imaju čak 5 igrača Dana Fegana na rosteru. Doduše, Marion je starosjedilac, a Larkina su draftali puno prije nego je započeo interes oko Ellisa, ali nema sumnje kako je Fegan usmjeravanjem Monte u Dallas zaradio ugovor ne samo za svog novog klijenta, već i za DeJuana Blaira. Također, James je također Feganov igrač, što je svakako onu neugodnu situaciju otpuštanja i ponovnog angažiranja učinilo podnošljivom. Uostalom, razlog zbog kojega je trebalo očistiti cap od prava na vlastite igrače bio je upravo kako bi se smjestilo Ellisov ugovor, nakon čega su Jamesa potpisali za minimalac (također, ovo objašnjava zašto za žilavim centrom nije bilo interesa - prije nego što posegnu za igračem, pa makar i na waiverima, momčadi po pravilu kontaktiraju agenta koji im je vjerojatno objasnio situaciju, a nitko nije toliko blesav da se inati s jednim od najmoćnijih ljudi u poslu). Poseban pak podrav ide Dirku koji je jedan od rijetkih igrača koji nema agenta, sve radi u dogovoru s Cubanom, a tehnički ga zastupa mentor, prijatelj i duhovni otac Holger Geschwindner kojemu Dirk na ovaj način od svakog ugovora daje određeni postotak kao znak pažnje za sve što je ovaj napravio za njegovu karijeru.

NETS

Teško da je Prokhorovu previše bitno tko je čiji agent, ali prilikom pojačavanja rostera sigurno nije smetalo što Pierce ima istog agenta (Schwartz) kao i Deron (ili Teletović, kojega je upravo veza s Deronom dovela u Brooklyn), odnosno što Terry koristi usluge Tellema kao i Lopez ili Johnson. Također, razlog zbog kojega su ovako olako ukrotili Blatchea i vezali ga za minimalan ugovor svakako je utjecaj agenta Millera, kojemu je u interesu da njegov klijent Garnett, nakon što ga je već nagovorio da pristane na trade u Netse, ima kvalitetnu zamjenu. I da, ako se itko pita tko je genijalac koji je Kirilenka koštao 7 milja ove godine, u pitanju je Mark Fleischer. Čovjek je nekada bio prvo ime kada su igrači iz Europe u pitanju, zastupao je imena od Divca i Rađe do Giričeka i Okura, ali danas je ostao samo na Kirilenku. Obzirom na to kako je odradio posao ovog ljeta i činjenicu da mlađe generacije Euro igrača imaju puno više izbora u startu, bojim se da mu je to i zadnji veliki klijent.

NUGGETS

Njihov ovoljetni kaos od tržnice započet gubitkom GM-a dodatno je podcrtan hrpom nejasnih potpisa. Nije tajna da je Tellem čovjek koji ima težinu u ovom klubu obzirom da zastupa tri ponajbolja igrača (Gallinari, Faried i McGee), ali način na koji su sastavili roster jasno ukazuje da ove godine nitko nije imao nikakav plan, od vlasnika preko agenata do novog GM-a padobranca.

PACERS

CAA zastupa i Georgea i Grangera, što znači da, ako misle bez trzavica dati max Georgeu, neće moći trejdati Grangera usred sezone bez njegovog pristanka. Ova situacija objašnjava zašto ovoga ljeta uopće nisu ni istraživali ovu opciju, Granger očito želi biti u Indiani, a Rose je taj koji se brine da tako i bude.

PELICANS

Zašto su bili tako izdašni prema Evansu? Pa, recimo samo da je izvjesni gospodin Tellem, inače zastupnik najvažnijeg čovjeka franšize imenom Anthony Davis, poželio da tako bude, usput se pobrinuvši za još dva klijenta, Vasqueza i Lopeza koje je usmjerio u bolje situacije u kojima ih čekaju startne minute koje su u New Orleansu postale upitne.

PISTONS

Schwartz je odradio lavovski dio posla u tradeu Jenningsa uključivši svoje druge klijente Kravtsova i Middletona u cijelu priču, zadovoljivši tako i jednu i drugu stranu, ali najprije Jenningsa koji je očajnički želio iz Bucksa. Još jedan dobitnik u cijeloj priči je Villanueva, još jedan Schwartzov čovjek na rosteru, koji je preživio i ovaj period amnestije kao bonus za trud njegovog agenta.

RAPTORS

Ujiri je do sada radio isključivo košarkaške poteze, osim što angažman Augustina možemo okarakterizirati kao uslugu Tellemu (njegova karijera je danas u takvoj fazi da možemo slobodno reći kako će krasti minute potencijalno puno korisnijem Dwightu Buycksu). Sličan primjer je i Austin Daye - razlog zašto je i on dobio novu priliku ne krije se u njegovom potencijalu, već u mobitelu Roba Pelinke koji ga je umjesto u Lakerse (na putu prema kojima je već bio) u zadnji tren smjestio u Toronto. Ovo su na kraju krajeva situacije u kojima Ujiri ne može promašiti - ako ne dobije ništa od dva veterana, zadovoljio je dva moćna agenta, ako pak izbore mjesto u momčadi (što nije isključeno jer još uvijek imaju nekakav potencijal obzirom na godine) dobio je igrače koji mogu koristiti za minimalac.

ROCKETS

Nakon što je Dwight potpisao, njegov agent Fegan brzinski je smjestio nedraftiranog Roberta Covingtona na roster kao bonus. Ostavivši time lani korisnog Grega Smitha na milost i nemilost trening kampa - tko mu je kriv kada mu se za karijeru brine lijeva agencija.

SIXERS

Čovjek koji itekako pušta pipke na ovom rosteru je Andy Miller, agent Nerlensa Noela. Nakon što je smjestio rookiea u Sixerse, sredio je još dolazak Roycea Whitea i Jamesa Andersona iz bivšeg Hinkievog kluba. Obzirom na stanje rostera, nije ni čudo da agent jednog rookiea ima ovakav utjecaj.

SPURS

Pitanje ljeta glasi - zašto su pobogu Spursi angažirali Jeffa Pendergrapha i pri tome još ostali bez dijela midlevela koji im je mogao pomoći angažirati igrače poput Kirilenka ili Mo Williamsa od kojih bi imali stvarne koristi? Odgovor je jednostavan - zato što Pendergrapha zastupa Mitch Frankel, isti agent koji zastupa Kawhia Leonarda, momka koji je u ovom trenutku možda, a dogodine će biti sigurno, najvažnije ime budućnosti ove franšize (prevedeno, treba se sa svih strana osigurati da tako i ostane jedan puno duži period). Spursi su inače skloni ovakvim mafijaškim potezima, što ne treba čuditi nikoga obzirom na Popovu pragmatičnost - razlog zašto su Bonner i Mills dobili još jednu priliku, odnosno zašto je De Colo uopće na rosteru nije njihova nezamjenjiva uloga na rosteru, već taj što imaju istog agenta kao i Parker (Roseov CAA).

SUNS

U rebuildingu su, a to znači da tek traže strane kojima će se prikloniti. Nametne li se Bledsoe kao budućnost, nemojte se čuditi ako pokušaju angažirati Tristana Thompsona iz Cavsa - obojicu zastupa LeBronov prijatelj Paul (kako LeBron, nakon što je osvojio svijet i prstenje planira postati i šef udruge igrača, direktno bavljenje ovakvim poslom dovelo bi do sukoba interesa, ali bit će vremena za postati najmoćniji agent u mirovini).

THUNDER

Razlog zbog kojega bi na kraju balada bokove trebali ipak popuniti Ripom Hamiltonom zove se Leon Rose, Durantov agent. Problem je samo pronaći dovoljnu rupu u koju se može smjestiti njegov minimalac. Inače, ako se pitate tko sve ove godine štiti leđa Perkinsu (osim Brooksa), odgovor je - Tellem, ujedno i agent Westbrooku i ovogodišnjem rookieu Adamsu.

WARRIORS

Njihova uprava na čelu koje su legendarni West i GM Myers koji je i sam bio agent za sada je izbjegla slagati momčad putem veza i vezica, pokazavši zavidnu sposobnost ovoga ljeta kada su iz bezizlazne situacije (mrtvi ugovori Biedrinsa i Jeffersona, otvoreni apetiti Landrya i Jacka) izašli ne samo jači za Iguodalu već i jeftiniji, što je definitivno razlog za slavlje ovih dana.

WIZARDS

Osim što je osigurao Wallu max ugovor godinu prije nego je trebalo (za igrača toliko sklonog ozljedama koji još nije pokazao talent vrijedan takvog ugovora stvarno nije bilo potrebe žuriti, Wizardsi su dogodine mogli matchirati svaku ponudu), Fegan je usput natjerao Leonsisa da cijeli midlevel potroši na Webstera iako su upravo bili draftirali Portera i imaju solidnog Arizu na rosteru. Inače, Fegan zastupa i Nenea, tako da je jasno koliki je njegov trenutni utjecaj u momčadi koja toliko očajnički želi postati dobra da će vjerojatno opet sama sebi spotaknuti nogu u skoroj budućnosti.

WOLVES

Osim što će Schwartz, kada se saga s Pekovićem konačno okonča, imati dva najskuplja igrača na rosteru, s Wolvesima je u dobrim odnosima i Fegan koji je na ovaj roster upravo smjestio Martina i Brewera te se izborio da njegov klijent Barea ostane kao back-up njegovom klijentu Rubiu. A od tud mu i tolika moć - Rubio je toliko popularan u Minnesoti, možda i više od Lovea, da su Taylor i Saunders spremni na sve ustupke, pa i te da nemaju GM-a već da taj postao prepuste Feganu, kako ovaj jednoga dana svoj dječački izgled i igru ne bi poveo u neke toplije krajeve.

12Jun/1322

DAY 41 – GARY GREEN LEONARD

Posted by Gee_Spot

Spursi utakmicu otvaraju svojim već klasičnim hibridom zone i obrane na čovjeka, s tim da ovaj njihov box & 1 sistem često izgleda tako da je svih 5 igrača oko obojanog prostora pod košem, što jasno od početka ukazuje koji je osnovni zadatak domaćina u ovoj utakmici. Heat u startu nema rješenja za ovakvu koncentraciju igrača u sredini - prostora za šut ima koliko hoćeš, ali Bosh ne pogađa, Wade se ne usuđuje potezati, a James je ulogu organizatora s loptom prepustio Chalmersu. Dodaj još na ovo Haslema, čija ruka je daleko od pouzdane, i jasno je zašto Heat ima problema s napadom u uvodnim minutama.

Međutim, čim je na parket stupio Miller umjesto Udonisa, Heat je dobio potreban snajper koji će raširiti Spurse i nije čudo da su odmah živnuli čim se otvorio prostor za slash & kick igru. Mislim, ovih dana se pričalo o tome kako je Wade neučinkovit i kako zbog koljena nije dovoljno aktivan u ostalim segmentima igre da nadoknadi taj šuterski minus koji donosi. Međutim, ljudi pri tome zaboravljaju da se James razvio u sjajnog šutera i da se Bosh izvlači vani upravo kako bi se otvorio prostor za Wadea.

Dakle, problem protiv Spursa, barem onaj za kojega ima rješenja, nije Wade već Haslem, koji u ovoj seriji za razliku od one protiv Pacersa nije potreban, jer ovdje Heat ima obranu kakva mu treba i bez njega, ali mu treba i raspoloženiji napad. A to mogu imati samo kada je na parketu dodatan šuter, James na četvorci i kada mogu ulaziti u sredinu i bacati povratne od jutra do sutra.

Jasno, sve ovo im omogućuje ta kontrola pick & roll igre Spursa bez koje je Splitter praktički neupotrebljiv, što stavlja dodatan teret na Timmya u postu. A Bosh se tu pokazao sasvim solidnim u 1 na 1 čuvanju legende. Dakle, Heat ne treba dva visoka gotovo nikada, što je ogroman plus za njihov napad.

Doduše, sada se postavlja pitanje, ako je to plus za napad, zašto su upali u onakvu rupu sredinom druge četvrtine što su Spursi iskoristili da dođu do +10? Zato što nisu ništa pogodili iz vana, a posebna šaka u oko su bila dva Jamesova isforsirana pokušaja za tri i Wadeov airball. Iako ni Spursi nisu bili savršeni, odlična partija Neala s klupe (3 trice, duga dvica) i razigrani Ginobili u ulozi playmakera bili su dovoljni da se napad vrti na potrebnom ritmu od 45 do 50 koševa po poluvremenu.

Heat dolazi u egal s dvije trice Millera, koji se razvija u ključnog čovjeka (postavlja se pitanje zašto napad Heata jednostavno ne koristi više činjenicu da ima dva ponajbolja šutera u ligi, Millera i Allena, obzirom da im zona Spursa ostavlja prostora koliko žele), prije nego što Parker i Neal opet tricama ne stvaraju malu prednost. Malu u odnosu na ono što je Heat pokazao u napadu u prvom dijelu – po viđenom, Spursi su trebali imati barem 15 poena prednosti. Tako da je fascinantno kako se Heat žilavo drži usprkos lošem šutu i tome što James opet ima očajnu realizatorsku večer (samo 4 poena uz 2-8 šut u prve dvije četvrtine).

U nastavku ista priča, Spursi nastavljaju zabijati pristojnim postotkom, dok Miami u igri drži samo Millerova tricaška ludost. Od udarnih igrača posao odrađuje samo Bosh, dok Wade igra kako smo već neko vrijeme navikli (obrana Spursa ga doslovno ignorira, praktički igraju 5 na 4 tretirajući Wadea kao tipa koji je slučajno zalutao na parket), a James nije u stanju zabiti ni skok-šut s lakta. Pitanje za Spoelstru – zašto u ovim trenutcima, u kojima se utakmica očito lomi i u kojima energija Spursa postaje zarazna (sjajni Leonard cijelu večer trči i skače u svim smjerovima, a Neal nastavlja lomiti kičmu obrani Miamia clutch šutevima - kako se braniti kada peta opcija na parketu ovako zabija), ne stavi na parket jedinu petorku sposobnu izluditi San Antonio, onu s Millerom i Allenom u isto vrijeme na boku?

Iako više nije ni bitno – Spursi ulaze u zadnju četvrtinu s plus 15, a onda vraćaju Heatu za završnicu prošle utakmice. Neal nastavlja biti u nekom drugom stanju svijesti, zabija od kud god da potegne, pridružuje mu se i Green i uskoro je +29, što znači da će Rashard Lewis i James Jones drugu večer za redom raditi prekovremeno.

Iako su Spursi ubacili 16 trica i tako odradili onu klasičnu "shoot the lights out" tekmu (na jednu takvu u seriji su praktički predbilježeni), odbaciti ovu pobjedu tek kao slučaj bila bi pogreška. Iako pick & roll Parkera opet nije bio nikakav faktor (Tony samo 1-3 za večer, Ginobili je praktički preuzeo ulogu playa u drugoj četvrtini i nije ju puštao do kraja, a visoki opet skromni sa samo 6 pokušaja iz pick igre, od čega su većina ionako bili Duncanovi popovi prema vrhu reketa), što samo dodatno naglašava važnost spot-up situacija sinoć za domaćina, Heat je pokazao neke uznemirujuće trendove, a osnovni je da nemaju rješenja za ovu najosnovniju obranu Spursa ako će James iz vana gađati kao Wade - ponove li ovakve šuterske partije u iduće dvije tekme, publika u Miamiu neće vidjeti povratak serije (dojam je da obojica mogu nakon karijere put placa, odlično se snalaze s krumpirima).

Popovich je zaigrao na sve ili ništa – netko bi nakon onakvog poraza u drugoj utakmici ozbiljno razmislio o promjeni obrane, ali on se još čvršće stisnuo u reket, oduzeo Jamesu slash & kick (koliko je Pop lukav, jasno govori i to što živi s Jamesom u postu, svjestan da je ovaj puno opasniji kada napada s pozicije jedinice nego četvorke ili petice) i odlučio da, ako već mora poginuti, onda neka to bude od trice Heata.

Dva zanimljiva dana su sada pred Spoelstrom. Prvo treba regenerirati Jamesa, jasno, jer bez njega u petoj brzini im nikakva trica neće pomoći, kao ni podatak da su drugu večer za redom pod kontrolom držali i Parkera (prema kraju su bili čak i previše agresivni u izlazima na playmakere, što je dodatno otvorilo prostor šuterima na bokovima, ali to već možemo pripisati i gubitku ritma u očajničkim pokušajima da barem nekako pokrenu napad) i Timmya (a to je i jedini plus kojega Miami može ponijeti iz ove utakmice, zaustavili su dvije glavne opcije prepustivši drugu utakmicu za redom sporednim igračima Spursa da nose teret - može li ta formula donijeti uspjeh do kraja i hoće li nakon eventualne nove šuterske rapsodije u četvrtoj Spoelstra prvi trepnuti i otvoriti prostor Duncanu i Parkeru na štetu Greena i društva?). A nakon toga treba pronaći konkretna rješenja u organizaciji napada, točnije kako stvoriti što više dobrih situacija za Bosha, Millera i Allena kako bi otvorili taj reket San Antonia za Jamesove ulaze, a da pri tome ne izgube Haslema i Wadea za ostatak serije (iako je pitanje, obzirom na to kako igraju, koliki bi to uopće bio gubitak).

3May/121

DAY FIVE – GRIZZLIES BEING GRIZZLIES

Posted by Gee_Spot

JAZZ @ SPURS

- do sada već svi znamo da Jazz ne može zaustaviti Parkera, a u noćašnjem furioznom startu Spursa nisu ništa mogli ništa ni protiv Leonarda i Greena, vanjski trojac Spursa potpuno je nadigrao suparnike na drugoj strani (stvarno Corbin, zar je ubacivanje do jučer ozljeđenog Howarda u petorku umjesto Carrolla trebalo donijeti neki napredak u igri?)

- Jazz je uspio zaigrati svoju igru kroz post tek sredinom druge četvtine i to zahvaljujući prije svega Favorsovoj energiji (mrcina se definitivno potvrđuje kao neprikosnoveni starter dogodine), ali i Popovoj kombinaciji s Bonnerom i Duncanom pod košem – najefikasniji napadački dvojac Spursa pokazao se potpuno nesposobnim odigrati obranu za razliku od prethodne utakmice kada su se dobro držali i tako još jednom ukazao na najveći problem Spursa ubuduće

- Pop ne bi bio Pop da nije ekspresno reagirao, ubacio Diawa u igru umjesto Bonnera i stabilizirao obranu, a ostalo su napravili Green, Leonarda i Parker, koji su još jednim furioznim periodom potpuno izrešetali Jazz, usput držeči Harrisa, Howarda i Haywarda pod ručnom i potpuno ugušivši protok lopte do dvojca pod košem

- otišavši na 20 razlike Spursi su riješili utakmicu, a žalosno je da Jazzeri cijelo drugo poluvrijeme nisu ni pokušali započeti borbu, prepustivši se ritmu utakmice držali su se na minusu koji se kretao od 30 do 40 koševa, dok su se Spursi odmarali, a da se nisu pošteno ni umorili - o razlici u klasi dovoljnog govori da im za ovakvu dominaciju čak nije ni trebala nekakva specijalna partija Parkera ili Ginobilia, već je sve riješio šut i sjajna igra u oba smjera swingmanskog para Green – Leonard

PACERS @ MAGIC

- Pacersi su od prve sekunde krenuli odlučno, uspostavivši kontrolu u reketu u obrani, odnosno igrajući kroz post u napadu, samo što su ovom prilikom, za razliku od utakmica u Indiani, odigrali precizno i pametno, bez nervoze, stalnim kretanjem lopte i igrača konačno koristeći prostor koji bi nastajao udvajanjem Westa i Hibberta

- Orlando je djelovao nemoćno u otvaranju, ali su tijekom druge četvrtine dobili neočekivanu inekciju adrenalina u vidu Big Babya koji je, van svake pameti, zabijao skok-šut za skok-šutom s poludistance i praktički vratio utakmicu u egal

- međutim, Pacersi su potpuno spriječili lake koševe u reketu, odlično su čuvali tricu i to se moralo vratiti, kada su u nastavku opet zaigrali nesebično i aktivno, uz stalno kruženje lopte, unutar-van igru i aktivnost svih pet igrača na parketu, opet su uzeli utakmicu pod kontrolu

- iako je Big Baby još jednom pokušao istim receptom probuditi momčad, ovaj put nije bilo efekta jer se konačno, po prvi puta u seriji, Hibbert uspio nametnuti kao ozbiljna opcija i praktički riješiti utakmicu (zabijao je u post-up situacijama, zaigrao dovoljno agresivno da izbaci Davisa iz igre, kupio skokove u napadu i zabijao odbijance, a usput je i zatvorio svoj reket kao prava petica)

CLIPPERS @ GRIZZLIES

- najbolja i najneizvjesnija košarka očekivano se igra u ovoj seriji, noćas su nam Grizzliesi i Clippersi opet priredili pravu poslasticu, ovaj put u nešto drugačijem pakiranju – Memphis se, nakon izleta u atraktivnu košarku na puno koševa s puno šuteva iz vana, vratio svojoj upornoj borbi pod koševima i pritisku na linije dodavanja, hraneći redovno Gasola i Zacha pod košem (Gay je dobio puno manju ulogu i samim time je bio puno korisniji), ali još više forsirajući ulaze iz vana Conleya, Gaya, Mayoa i Allena, koristeći tako nedostatak stopera u vanjskoj liniji Clippersa, a ujedno i slabe rotacije njihovih visokih

- s druge strane utakmicu je cijelo vrijeme u egalu držao Chris Paul, čovjek je kontrolirao ritam (iako ne i loptu, ovaj put su Mayo i Allen odradili sjajan posao i natjerali ga na 5 izgubljenih lopti naspram samo 6 asista), otvarao prostor suigračima i zabijao kad god je trebalo, održavajući idealan omjer post-up situacija za Blakea i spot up šuteva za Younga, u ovom trenutku definitivno dva najvažnija igrača u napadu uz njega (Memphis je sjajnim rotiranjem potpuno odsjekao pick & roll kombinacije Paula s visokima)

- za razliku od prethodnog susreta, ovaj put je Memphis stvar zaključio u zadnjoj četvrtini, kada se učinku pod koševima šutem iz vana priključio Mayo, tako da smo praktički imali prilike gledati jednu klasičnu partiju Grizlija, uz nekoliko sitnica koje upadaju u oči čak i u pobjedi i koje će kasnije tijekom playoffa doći na naplatu – iako je tu i tamo maltretirao Blakea pod košem, Zach još uvijek nema noge da bi se nametnuo kao pouzdana opcija tijekom utakmice; Mayov šuta iz vana se i dalje nameće kao izuzetno važan x-faktor kojega čak ni Allenova borbenost ni Gayeva all-round aktivnost ne mogu nadoknaditi; tu je i pitanje Conleyeve zamjene koje još nije adekvatno riješeno (Hollins očito ne smatra da je Arenas spreman za ovaj nivo natjecanja, a pokušaji s Gayom i Mayom kao playevima donose užasne rezultate, u onih 10 minuta bez Conleya na parketu uspijeli su izgubiti 5 lopti, praktički anulirajući time sve ono dobro što su kao momčad napravili na Paulu tijekom 41 minute njegovog boravka na parketu)

27Dec/112

RUNNING WITH THE PACK G1

Posted by Gee_Spot

Sezona nije mogla početi bolje za Wolvese. Serem, naravno da je mogla, pobjedom recimo. Ali, ako postoje takve stvari poput moralnih pobjeda, časnih poraza ili životnih lekcija, onda je ovo što smo gledali noćas bilo sve to skupa. Na kubik. Adelman je napad učinio boljim preko noći (što bi tek bilo da je imao na raspolaganju cijele pripreme), Loveove sposobnosti su konačno stavljene u poziciju da dođu do maksimalnog izražaja, Rubio je sve što je Kahn očekivao, a Barea je donio šampionska muda i iskustvo. Uostalom, ispod imate priliku pročitati detaljne dojmove o susretu između Thundera i Wolvesa, uz poneki komentar na dio preostalih utakmica koje sam pogledao ili u cjelosti ili djelomično.

Thunder @ Wolves

Prvo pa muško - kažu komentatori kako dvorana nije bila ovako krcata ljudima i energijom još od serije protiv Lakersa u finalu zapadne konferencije u davna doba dok je još Garnett tumarao parketom u Minneapolisu. Atmosfera brzo nestaje pod dojmom početka koji ne obećava, tri isforsirana šuta Beasleya podsjećaju na prošlu sezonu, javlja se strah da Adelman ne shvaća kakav je tip moron. Međutim, kako je tekma odmicala bilo je jasno da Beasley jedini na ovom rosteru ima instinkte all-star strijelca i očito Adelman u njemu vidi dežurnog volume scorera (u jednom periodu čak je relativno uspješno igrao simultanku protiv Duranta, odgovarao košem na koš). Problem je samo što čovjek i dalje ne koristi u nijednom drugom aspektu igre, kao i to da će mu nedostatak košarkaškog IQ-u biti vječni minus (skoro je prodao utakmicu prije vremena jednom naivno izgubljenom loptom, takve sitnice su često razlika između pobjede i poraza). Međutim, ono što mu čak i ja moram priznati je da ima strašne fizikalije, posebice drugi skok koji je ravan Marionu u najboljim danima - dok su drugi igrači tek dotakli pod, on je već opet u zraku. Na takvim osnovama možeš izgraditi karijeru, da ne govorim da možeš biti sjajan skakač i obrambeni igrač. Hm, a zašto to onda nije?

Ali, dok ne dođe netko bolji morat će poslužiti i Beasley, jer sve drugo štima. Adelmanov potpis ubrzo se počeo pokazivati, svi kao da su postali zaraženi dodavanjima i cutovima iza leđa obrane, kretanje lopte i kretanja igrača bez lopte kao iz udžbenika. Prva akcija za Lovea na utakmici - dva brza pasa na perimetru, back door cut Lovea, lopta stiže pravovremeno i eto laganog polaganja. Za razliku od lani kada se za sve morao izboriti sam, očito je kako u ovoj koncepciji Adelman na Lovea računa kao na triple-double opasnost. Kao što smo očekivali, preko njega postavljenog na vrhu reketa vrti se najveći broj akcija, a njegov osjećaj za prostor i asist drži napad podmazanim. Naravno, dio toga je Adelman, a dio toga je njegov talent prikazan u jednoj već klasičnoj situaciji - skok u obrani i dok još nije ni doskočio na parket lanisran pas preko cijelog terena za lagano polaganje Beasleya (koji je nekim čudom kasnio u obranu).

Vrhunac je pak ulazak u igru Rubia koji već nakon 5 minuta daje odgovor na ono što sam se jučer pitao - može li odigrati obranu i razigravati na takvoj razini da opravda minutažu i sakrije nedostatak šuta? Nego šta. Ono što je odmah postalo jasno je da su zadnje dvije godine provedene u Barceloni bačene u vjetar, Rubio je stvoren za trku i otvorena prostranstva, a ne tamo neke postavljene napade. U roku od minute namjestio je tri zicera u maniri Nasha, pronalazeći najluđe moguće kutove i za čas osvojio srce publike i svih fanova košarke, posebice nas koji smo ga prekrižili prije vremena (ok, ne treba pretjerivati, i Sergio Rodriguez je u svoje vrijeme bio inkarnacija Jasona Williamsa pa nije uspio, pitanje je može li se Rubio dovoljno približiti učinku jednog Jasona Kidda da sakrije šuterske manjkavosti).

Odmah je postalo jasno da će on i Barea biti zeznuta kombinacija na vanjskim pozicijama, posebice u kontri. Adelman uopće nema namjeru koristiti Bareu na jedinici, što je i razumljivo obzirom da je Wes Johnson upitne kvalitete za startera, obzirom na manjak elitne vještine možda čak i za igrača rotacije. Bilo je sjajno gledati kako svaki potez Bareae živcira igrače Thundera koji mu očito još ne mogu oprostiti način na koji ih je masakrirao u lanjskom finalu Zapada. U petorci najboljih ostavljenoj za kraj Adelman je tako logično posegnuo za Rubiom i Bareom kao bekovima, te Loveom, Williamsom i Beasleyom pod košem. Drugi rookie je također odigrao dobro, aktivno na oba kraja parketa i nema sumnje da će biti koristan igrač. Može pomoći na sto načina, posebice u skoku, a obzirom na borbenost pod obručima nameće se kao legitimni partner Loveu. I kao najveći konkurent Rubiu za rookiea godine.

Osim Johnsona koji izgleda kao da nije na NBA razini, jedini član rotacije Wolvesa koji djeluje izgubljeno je Randolph. Darko i Tolliver imaju svoje role, Rindour je u ulozi drugog playa puno poželjniji na parketu, ali Randolph i dalje djeluje kao da je operiran od shvaćanja košarke. I da, treba naglasiti kako bi Loveove skakačke brojke ove godine mogle patiti, najvećim dijelom zbog Williamsa, a dijelom i zbog žestine koju prilikom skoka iskazuju Rubio i Barea. U biti, svi Wolvesi osim Beasleya djeluju agresivno i energično.

Što se Thundera tiče, na kraju ispada da su došli do rutinske pobjede, što je najveći kompliment koji možemo uputiti ovako mladoj momčadi. Durant je opet bio najbolji čovjek na terenu, impresionira lakoćom kojom zabija i očito je kako su oni i Miami, barem po do sada viđenom, apsolutni pretendenti za Finale. Thunder je klasa za sebe na Zapadu, usprkost tome što je Westbrook dio večeri bio ravan Beasleyu po sklonosti uzimanju loših šuteva. Ali, formula je jednostavna, imaju top 2 krilo u Durantu, top 10 playa u Russu i top 10 beka šutera u Hardenu. Ne vjerujete u ovo zadnje? Pogledajte bilo koju od ove prve dvije utakmice i uživajte u lakoći kojom Harden dirigira napadom, lakoći koja ovoj momčadi daje dimenziju kakvu lani uglavnom nisu imali. Sumnjam da su toga bili svjesni kada su ga draftali, ali u bradonji su našli idealnog partnera Westbrooku koji više u završnicama ni ne gleda koš, već prvo dodaje loptu istinskom playmakeru ove momčadi.

Sixers @ Blazers

Sve je manje više napisao sjajni Pelton. Ja mogu samo dodati da Sixersi očito nemaju namjeru odustati od Williamsovih 1 na 5 juriša i Iggyevih usiljenih šuteva preko ruke u završnicama. Noćas ih je to vratilo u igru, ali rezultat je opet bio – poraz.

Bucks @ Bobcats

Sad je jasno zašto je Jackson tražio produženje ugovora – nakon što ga vidi u akciji s ovakvim koljenima, ne bi mu ga dala ni vlastita majka. Uspio je izdržati 17 minuta prije nego je skupio 6 osobnih, a teško da će ubuduće dobivati puno više obzirom da Skiles neće trpiti nekoga tko se ne može pomaknuti u svojoj obrani. A Jackson se može pomaknuti taman toliko da napravi faul. Plus, možete zaboraviti na njega u back to back večerima. I kao da to nije dovoljno, nikad nije bio sjajan šuter, a sada mu praktički ne preostaje ništa drugo osim da promašuje iz vana. Captain Jack, dobrodošao u mirovinu.

Loša vijest za Buckse je ta da njihova "pojačanja" Jackson i Dunleavy više ne mogu trčati osim u pravocrtnom kasu, a dobra da barem Bogut djeluje zdravo. Uglavnom, dok Skiles od ovog otpada na raspolaganju pronađe rotaciju, možda već bude kasno. Još jedan detalj koji fascinira je Jenningsova nesposobnost realizacije nakon ulaza. Ono što ga čini podnošljivim starterom je solidna pick igra i sve bolji šut iz vana, ali biti slasherski tip zujalice nesposoban napasti obruč toliko je netipičan minus da se čovjek pita nije li Repeša bio u pravu kada ga je onomad proglasio nedovoljno dobrim za NBA.

Što se Bobcatsa tiče, mogu biti zadovolji s Kembom, mali ima muda i lakoćom si kreira prostor za šut te je istaknuo svoju kandidaturu za rookiea godine (prilika će imati dovoljno, što pokazuje i odluka Silasa da završnicu odigra sa svojim minijaturnim bekovskim parom). Ukratko, Lakersi bi dali sve da imaju nekoga poput njega ili Augustina, dakle mladog beka čije noge mogu podnijeti promjenu smjera kretanja i stvoriti višak igrača lakoćom.

Ostalo? Diaw možda jede više od svih nas skupa, ali - he got game. S njim na postu i ove dvije zujalice uokolo Bobcatsi se barem ne moraju brinuti za kretanje lopte. Također, imaju i mogućnost natrpati reket s 250 kg želea - kada double D stanu u njega (Diaw i Diop) nema mjesta za ulaze ni lagane koševe. Prst gore i za iz Oklahome dovedenog Mullensa, mali ima šansu postati dobra pick 'n' pop opcija ako doda još malo mišića (tko bi rekao da je Presti imao još jednog kvalitetnog igrača na rosteru).

Ukratko, bio je ovo sudar dvije loše ekipe, ali u ovom trenutku povijesti definitivno bi radije bio Charlotte jer mogu samo prema gore. Buckse i njihovih sakatih 12 čeka gadna godina.

Hornets @ Suns

Početak indikativan za cijelu buduću sezonu - Nash baca dva sjajna asista, Hill i Gortat ih ispuštaju. Ah, kako je lijepo nabijati brojke u pick 'n' rollu sa Steveom, zar ne Marcine i Robine? S tim da mi se čini kako Stevea malo godine stišću, ruka je bila kraća na nekoliko šuteva, netipično, a čak i neke odluke, poput one da u završnici doda loptu rookieu Morrisu koji ju je zatim izgubio (i što je uopće ovaj radio na parketu u ključnoj akciji), šalju poruku da Steve nema još puno u nogama. Zato, dajte čovjeku šansu da se bori za naslov dok još može!

Hornetsi? Startali bez playa, Jack služi nekakvu suspenziju, s Gordonom i Belineliem kao parom bekova. I stvarno dobrom rotacijom pod košem. Ono što je odmah postalo jasno je da je ovo Gordonova momčad. Mali će trpati ove sezone, lakoća kojom zabija, bilo da si kreira sam ili nakon povratne, je zapanjujuća. Plus, dobio je utakmicu hladnokrvnim šutom za pobjedu.

Grizzlies @ Spurs

Memphis je nekako nalazio načina za doći do lagane prednosti dok su startne petorke na parketu, ali ritam se razbije čim krenu rotacije. U prvom poluvremenu Spursi su se vratili u igru odmah nakon ulaska rezervi, a u drugom su u sličnoj situaciji nabili razliku koju Memphis do kraja nije stigao. Spursi su jači nego lani, Leonard je apsolutni dobitak kao podizač energije, a nakon godine prilagodbe i Anderson i Splitter djeluju kao solidni članovi rotacije.

Ginobili je odigrao fenomenalnu partiju i praktički donio pobjedu, ali u sjeni njega i Leonarda kao junaka na parketu odigrao se dvoboj trenera kojega je lakoćom dobio Pop. Naime, Pop je početkom treće odmah reagirao i bacio u vatru Leonarda, Bonnera i Splittera, počeo miksati kako bi svježim nogama totalno izneredio Memphis. Hollins s druge strane igra s pet najboljih i onda se dovede u situaciju da ih odmara u isto vrijeme što je neprihvatljivo. Mora naći nekakvu kombinaciju u kojoj će mu barem 2 startera biti cijelo vrijeme na parketu, jer bez njih Grizliji djeluju nemoćno. Logično je razbiti petorku jer Gay uzima toliko lopti da nema smisla gledati Randolpha kako trčkara za njim, umjesto da se lopta spušta njemu u post. Jedan od njih dvoje će morati ranije na klupu kako bi kažnjavao druge postave i bit će zanimljivo pratiti kako će Hollins riješiti ovu situaciju. Treba skrpati rotaciju s jednom od najgorih klupa u ligi, neshvatljivo dodatno oslabljenju slanjem Vasqueza u Hornetse za totalno nebitnog Pondextera koji nije ništa drugo nego Sam Young 2.0 (ne i bolji zbog toga).

Lakers @ Kings, Bulls @ Warriors, Pistons @ Pacers

Dumars je genije, mi mu se rugamo, a čovjek je znao što radi kad je dao ugovore Princeu i Stuckeyu – osigurao se da će imat jedan od prva tri picka na draftu. Pistonsi su najgora momčad ove sezone koju su moje oči ugledale.

Lakersi nisu daleko od toga, iako treba priznati da Kingsi stvarno imaju artiljerije na bacanje. Svi trpaju, a Hayes radi. I noćas mu je još ruku dao i Cousins. Ako koga zanima, Jimmer nije istaknuo svoju kandidaturu za rookiea godine.

Što se dogodilo s Curryem? Kojim drogama su ga vratili u život? Tip je šuterski uništio Bullse, koji opet nisu odigrali na energetskom nivou protivnika. Nema opravdanja za dva suhoparna izdanja za redom. I da, javlja se mogućnost da su Warriorsi možda bolji od Lakersa. Sve ovisi o tome koliko često Curry može pružiti ovakve partije i koliko će im trebati da ih Mark Jackson upuca u nogu nesuvislim rotacijama i nepotrebnim usporavanjem igre kako bi, kao, pokazao da misli ozbiljno s pričom o tome kako obrana čini prvake. Mark, treniraš Warriorse.