ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

25Sep/127

RANKING THE PLAYERS, PART SEVEN (307-361)

Posted by Gee_Spot

Posljednja kategorija igrača uključuje sve one s negativnim bodovima, bez obzira koliko očajni bili. Naime, nije mi se činilo da ima smisla dalje razdvajati ovaj profil igrača u dodatne kategorije obzirom da se radi o imenima ispod granice korisnosti, odnosno o imenima koja bi se bez problema mogla zamijeniti nekim od stotina profi igrača u NBDL-u ili Euroligi (pa i Kini ili ostatku Euro natjecanja, gdje god se već sve kriju nekadašnje NCAA zvijezde) bez da itko osjeti razliku.

ZALUTALI U NBA

307. LOUIS AMUNDSON (Wolves), -1 bod

Svježa prinova Wolvesa jedan je od najgorih visokih realizatora u ligi zadnje dvije godine (tehnički, od kada nema Nashovih zicera nema ni opasnosti od njega u napadu), ali u pitanju je aktivan skakač vrijedan uloge trećeg centra na rosteru.

308. AARON GRAY (Raptors), -1 bod

Gray je idealan treći centar zbog mase kojom je u stanju zakrčiti reket i ničega drugog.

309. EARL WATSON (Jazz), -2 boda

Watson još uvijek baca opake pasove, ali problem je što nema šut ni noge za igrati beka. Još veći problem je što će opet imati puno više minuta na raspolaganju nego što bi trebao zbog tanke rotacije na jedinici u Salt Lake Cityu.

310. KURT THOMAS (Knicks), -2 boda

U svojoj 40-oj godini general Kurt je tek ormar parkiran u reketu.

311. JERRY STACKHOUSE (Nets), -3 boda

Stari Jerry još ima i iznenađujuće dobre brojke obzirom na blijede epizode zadnjih godina, Netsi se nadaju kako će im tu i tamo donijeti poneki koš s klupe.

312. DOMINIQUE JONES (Mavs), -3 boda

Jones ima dovoljno all-round vještina za biti koristan bek, samo ne na NBA nivou. Ako nisi top klasa, moraš imati barem jednu top vještinu koja može koristiti momčadi, a u Jonesovom slučaju to bi jedino mogla biti obrana. Samo, kad će se stići dokazati pored gužve u Dallasu? Ovoga ljeta su na ljetnoj ligi pokušali s njim kao playmakerom, čovjek je pokazao kao solidna combo opcija, ali što mu to vrijedi pored Mayoa ili Westa koji su dokazane klase.

313. DEXTER PITTMAN (Heat), -3 boda

Drvo koje će ostati upamćeno prvenstveno po onom startu protiv Pacersa u playoffu (jedan od većih Spoelstrinih bisera prošle sezone).

314. DEVIN EBANKS (Lakers), -3 boda

Očajan šuter za bočnog igrača, ali možda posluži kao stoper na boku.

315. DOMINIC MCGUIRE (Raptors), -4 boda

Casey trpa roster Raptorsa obrambenim specijalcima. McGuire je napadački bezopasan koliko je to moguće (plus mu je barem što ne davi loptu i ne pokušava glumiti da je prijetnja), ali na parket donosi energiju koja bolje pristaje NFL nego NBA igraču. Jedan od rijetkih swingmana koji će se okušati u čuvanju svih 5 pozicija, s jednom bitnom razlikom u odnosu na Mbah A Moutea ili Jeffriesa - u svih 5 dvoboja neće ostvariti naročito pozitivne rezultate.

316. WES JOHNSON (Suns), -4 boda

Kao da već nije bila dovoljno velika tragedija to što je David Kahn potrošio 4. pick na 3&D igrača, dvije godine nakon ispada kako Wes ne može zabiti ni tricu niti odigrati obranu.

317. TIMOFEY MOZGOV (Nuggets), -5 bodova

Obzirom na lakoću kojom trpa otpatke u reketu rekli bi da se radi o sjajnom garbage manu da nije dva ogromna minusa - nije u stanju uhvatiti skok i lopte mu ispadaju iz ruku u alarmantnim količinama.

318. ISH SMITH (Magic), -6 bodova

Solidna opcija za trećeg playa (nema šut, ali igra obranu) prisiljena glumiti drugog playa na rosteru Magica.

319. JIMMER FREDETTE (Kings), -8 bodova

Kingsi pokušavaju od nekadašnje NCAA zvijezde napraviti barem specijalista za tricu jer, ako je suditi po prvoj sezoni, njegova kreativnost na ovoj razini ne garantira solidne minute ni na playu ni kao combo opcija.

320. WILL BYNUM (Pistons), -9 bodova

Nekada solidni treći back-up play kojemu polako ističe rok trajanja.

321. JON BROCKMAN (Rockets), -9 bodova

Bio bi solidan peti visoki obzirom na dobre skakačke brojke da je u stanju braniti barem jednu visoku poziciju.

322. HASHEEM THABEET (Thunder), -9 bodova

Presti u potrazi za jeftinim Perkovim nasljednikom ide toliko daleko te se nada kako ipak ima nešto talenta u nekadašnjem drugom picku drafta visokom 220 cm. Nadu donekle pravdaju tek skakačke brojke (Thabeet je poprilično slabašan bloker za nekoga takve dužine), a i nije da za zamijeniti Perkov učinak treba neka posebna vrsta igrača.

323. XAVIER HENRY (Hornets), -10 bodova

Godine prolaze, a Henry i dalje nikako da ostavi traga barem u jednoj kategoriji. Hornetsi nemaju što izgubiti dok god ga drže na jeftinom rookie ugovoru te se nadaju barem potencijalno korisnom 3&D swingmanu, kada je očito da od rasnog strijelca kakav je najavljivan nakon jedne godine na Kansasu neće biti ništa.

324. DEMARRE CARROLL (Jazz), -10 bodova

Podizač energije bez ekstra vještine još nema potpuno garantiran ugovor za iduću sezonu, ali teško je pomisliti da bi ga neko od u kamp pozvanih imena moglo koštati mjesta na rosteru.

325. AUSTIN DAYE (Pistons), -12 bodova

Nesuđeni nasljednik Princea na krilu u Detroitu do sada nije pokazao nikakve naznake da bi se mogao razviti u korisnog igrača, pa makar za 3&D ulogu. Njegova dužina je i dalje zanimljiva kao potencijalno oružje u obrani, ali očito je da su napadački limiti preveliki da se ikada izbori za išta više od dna klupe. Daye je jednostavno najgora moguća kombinacija za NBA igrača - tweener između pozicija 3 i 4, nedovoljno brz i talentiran da igra na boku, nedovoljno snažan i skočan da igra pod košem. I što je još najgore, bez šuta da posluži kao pick & pop oružje.

326. ANDRIS BIEDRINS (Warriors), -13 bodova

Kao skakač još uvijek može opravdati rolu trećeg centra, ali njegova je karijera nestala u plamenu, ozljede i strah od slobodnih bacanja nekada čvrstu peticu pretvorili su u hrpu beskorisnog mesa.

327. NORRIS COLE (Heat), -14 bodova

Combo zujalica bez učinka koja isključivo gleda vlastiti šut.

328. CHRISTIAN EYENGA (Magic), -15 bodova

Napunivši roster igračima ovakvog profila Magic se ne mora brinuti za lutriju dogodine - Eyenga je solidan atleta na boku koji se ne boji napasti obruč. Problem je samo u tome što nema pojma što napraviti jednom kada dođe do njega.

329. RYAN HOLLINS (Clippers), -16 bodova

Mršavi dugonja koji u idealnom matchupu može zabiti dovoljno zicera i zalijepiti poneku bananu kako bi opravdao minute trećeg centra.

330. BYRON MULLENS (Bobcats), -17 bodova

Još jedan mršavi dugonja koji može skočiti i ima meku ruku u reketu, ali koji ubija vlastitu vrijednost suludom količinom ispaljenih dugih dvica koje jednostavno nije u stanju zabiti.

331. SAŠA PAVLOVIĆ (Blazers), -17 bodova

Totalni anti-euro igrač. Dok za većinu Europljana možemo reći kako su fini tehničari koji izbjegavaju kontakt, Sale je totalna suprotnost - on je od kontakta napravio karijeru, a finu tehniku nema ni u tragovima.

332. DARKO MILIČIĆ (Celtics), -17 bodova

To što ga je još jedna franšiza s gađanjem odbacila, Celticsima nije bilo dovoljno upozorenje. U doba u kojem se liga okreće sve pokretnijim postavama i u kojem spori centra imaju prolaz samo ako su u stanju donijeti plus element na parket, oni su potpisali tešku peticu koja ima skakačke brojke beka, realizatorske učinke bočnog stopera i obrambeni utjecaj combo-beka.

333. ROYAL IVEY (Sixers), -18 bodova

Solidan obrambeni igrač koji može u kratkim epizodama odigrati ulogu stopera na protivničkom playu, ali nikako nije rješenje za back-up jedinicu. Sixersi će morati pronaći ozbiljniju opciju kroz kamp ili neki trade.

334. DESHAWN STEVENSON (Hawks), -18 bodova

Još uvijek može biti žilav obrambeni bočni igrač na par minuta, ali napadački je dno dna.

335. TRAVIS OUTLAW (Kings), -18 bodova

Fascinantna priča, stvarno bi bilo zanimljivo saznati kako je jedan kvalitetan atleta i opasan strijelac iz dana Blazersa odjednom, i to u 26-oj godini, nestao s lica zemlja i pretvorio se u ovu beskorisnu masu.

336. TYLER HONEYCUTT (Kings), -19 bodova

Obzirom na mali uzorak rano je za otpisati ga kao potencijalnu 3&D opciju, ali brojke u rookie sezoni su bile kriminalne u svakom pogledu.

337. TRAVIS LESLIE (Clippers), -19 bodova

Zanimljiv slučaj - Leslie nema šut za igrati beka, ali ni visinu za krilo. Iako bi mu obzirom na skočnost i atleticizam upravo uloga trojke najbolje odgovarala. Nažalost, tržište je puno atleta visokih 2 metra bez izrazitih vještina.

338. JOHAN PETRO (Hawks), -20 bodova

Drvo bez ruku u napadu, ali solidan skakač u obrani. Ipak možda malo nategnut kao peti visoki.

339. RONNIE PRICE (Blazers), -21 bodova

Dame i gospodo, s ovim čovjekom Blazersi kreću u novu sezonu kao svojim back-up playom. I to u godini u kojoj im je prvi play rookie upitnih kvaliteta poznat po tome što prvi gleda vlastiti šut. Price je toliko očajan šuter i kreator da teoretski ne bio smio imati mjesto u ligi niti kao treći play.

340. JOEL PRZYBILLA (Bucks), -22

Veće su šanse da se umirovi tijekom godine nego da završi sezonu. Ozljede su učinile svoje, nekadašnji sjajni bloker je danas nevidljiv u obrani, a i kao skakač je osuđen prvenstveno na one lopte koje mu padaju u ruke.

341. KEITH BOGANS (Nets), -23

Još jedan veteran kojega su Netsi pronašli na groblju, nekada solidan obrambeni igrač Bogans je epizodom u Bullsima pokazao da su najbolji dani odavno iza njega.

342. EARL CLARK (Lakers), -23

Tweener bez šuta, pozicije i vještina.

343. JAMAAL TINSLEY (Jazz), -24

Isto kao i Watson - još uvijek može baciti dobar pas, ali na sve drugo zaboravite.

344. MATT CARROLL (Bobcats), -29

Bobcatsi imaju samo jedan cilj - opet imati najgori score u ligi. To je jedini razlog zašto nisu amnestirali Carrolla već ga i dalje drže na midlevel ugovoru iako se radi o uvjerljivo najstarijem 30 i nešto godišnjaku na planeti (kad ga vidiš u akciji, pomisliš da gledaš ligu veterana i samo čekaš da od nekuda iskoče Čutura ili Naglić).

345. LUKE HARANGODY (Cavs), -30

Cavsi imaju sličan plan kao i Bobcatsi i Magic, to je jedino objašnjenje zašto su opet dali mjesto na rosteru bijelom bratu bez skočnosti i brzine koji je u ligu ušao kao šuter i potencijalna pick & pop opasnost na četvorci, da bi se pretvorio u NBDL igrača koji iz igre ubacuje 37%.

346. LANCE STEPHENSON (Pacers), -31

Larry Bird je čudan tip, a ništa to ne dokazuje kao primjer Stephensona, propale srednjoškolske i NCAA zvijezde čiji atleticizam i fizikalije su pokopani ispod mizernog košarkaškog IQ-a i sklonost krivim životnim odlukama. Možda je Larry samo htio pružiti šansu malome gledajući u njemu još jednu žrtvu sistema, ali nakon što u dvije sezone ovaj nije iskoristio ni jednu pruženu priliku, ne bi me čudilo da ga nova uprava otpusti još tijekom trening kampa.

347. JASON COLLINS (Celtics), -33

Ogromni ormar koji se još uvijek zna gurati u obrani, klasični post obrambeni igrač bez ikakve vještine s košarkaškom loptom. Ali, barem ga dobijete za minimalac.

348. JEREMY TYLER (Warriors), -34

Klinac se tek uči košarci, problematičan slučaj koji je preskočio NCAA i kojega su nakon godinu dana u Japanu prigrlili Warriorsi. Ima visinu i masu, ako nauči igrati košarku možda se razvije u nešto više od smetala u reketu.

349. LUKE BABBITT (Blazers), -35

Ima meku ruku i zabit će svaku otvorenu tricu koja mu se ponudi, problem je samo što se nije u stanju otvoriti. Bonner i Novak su ne samo veći i snažniji od njega, nego i brži. Jasno, bez obzira što je rupa oko koje je teško složiti igru, ipak ima taj jedan izuzetan plus koji će ga još neko vrijeme održavati na radaru.

350. TREY THOMPKINS (Clippers), -35

Visokih kakvih ima na bacanje, bez atleticizma za čuvati brze protivnike, bez snage za suprostaviti se jačima.

351. MARCUS MORRIS (Rockets), -37

Tipičan primjer tweenera. McHale bi mu još i oprostio što nema poziciju, ali nedostatak vatre i košarkaškog IQ-a sigurno neće.

352. JOSH SELBY (Grizzlies), -37

Selby je presitan da bude pravi combo strijelac, a nema pojma što je to playmaker. Šuterski je briljirao na ljetnoj ligi, ali to sve govori o ljetnoj ligi - ona je puno bolji pokazatelj kako bi netko mogao igrati na nižoj razini poput Eurolige ili NBDL-a, negoli u NBA.

353. DESAGANA DIOP (Bobcats), -38

Konačno ulazi u zadnju godinu svog očajnog, napuhanog ugovora. Nakon toga se valjda prestaje baviti košarkom iako nikada ne znaš s ovim teškim centrima, kao da uvijek naiđe neka žrtva koja misli da mu roster nije kompletan ako na njemu nema čovjeka visokog 215 i teškog 150.

354. NOLAN SMITH (Blazers), -38

Combo-bek na NCAA razini, u rookie sezoni Nolan je poprilično jasno dao do znanja da je ova konkurencija za njega ipak previše i glede fizikalije i glede talenta.

355. CORY JOSEPH (Spurs), -40

Spursi se rijetko kada zeznu, ali izgleda da su ovaj put totalno promašili. Joseph nije materijal za NBA playa, a šuterske i obrambene brojke su mu toliko mizerne da se čini nemogućim pronaći mu korisnu ulogu.

356. JAMES WHITE (Knicks), -41

Veteran koji se vraća u NBA nakon godina izgnanstva kao i dalje izuzetan atleta za beka, ali i kao poprilično loš košarkaš u svim fundamentalnim dijelovima igre.

357. JEREMY PARGO (Cavs), -44

Pargo je lani u sezonu ušao kao prvi back-up Memphisa, da bi tijekom godine pao na četvrto mjesto iza Mayoa i Arenasa. Od njegovih šuterski očajnih partija gore su bile samo gomile izgubljenih lopti.

358. DARIUS MORRIS (Lakers), -48

Rookie nije dobio previše prilika, a i u ono što je dobio nije se snašao. Jasno je i zašto - Morris i na sveučilištu nije bio ništa posebno kao atleta i kao šuter, ali je dominirao izuzetnom masom za playa. Solidan asistent, ali bez NBA fizikalija i šuta teško da će se u dogledno vrijeme izboriti za minute back-up playa ili combo beka. U Europi bi bio general u stilu Aciea Lawa.

359. JUSTIN HARPER (Magic), -48

Izuzetne fizikalije za trojku, ali dok god ne uspijeva pogoditi ništa ni iz vana ni iz reketa - uzalud mu.

360. LUKE WALTON (Cavs), -51

Iako i u svojim limitiranim minutama još uvijek stigne pokazati da ima osjećaj za asist, Luke je totalno uništen fizički i prvenstveno služi kao ugovor, a tek zatim i kao nepokretno tijelo.

361. LAZAR HAYWARD (Thunder), -56

U NCAA vodama njegov nedostatak brzine i talenta dao se sakriti u ulozi visokog strijelca s poludistance, ali u NBA nema mogućnosti za nešto slično. Čovjek je trojka koja bi zbog nedostatka dometa, ali prije svega energije (skakačke i obrambene brojke su mu dno dna za igrača unutarnje linije) teško igrala značajniju ulogu i u Euroligi, a kamoli u NBA. Karijeru može zahvaliti Davidu Kahnu koji mu je izborom u prvoj rundi osigurao nekoliko garantiranih godina i NBA mirovinu.

24Dec/110

NORTHWEST

Posted by Gee_Spot

OKLAHOMA CITY

THAT WAS THEN:

Prilika za uključiti se u borbu za naslov došla je prije nego su se nadali i prije nego su bili spremni. Thunder ima sve potrebno za godinama dominirati ligom – fenomenalna dva temelja u Durantu i Westbrooku, sjajne suigrače koji ih nadopunjuju u Ibaki i Hardenu te cijeli niz korisnih igrača zadatka. Ono što im je stalo na put bila je činjenica da još ne znaju kamo sa svim tim talentom, što je dijelom krivica igrača (posebice Duranta i Westbrooka koji često nepotrebno forsiraju), a dijelom nesretnog trenera Brooksa koji je protiv Memphisa imao sreće što obezgayevljeni Grizliji nisu mogli pratiti ritam njegove momčadi (a i Hollins mu je u par navrata učinio uslugu), dok ga je protiv Dallasa Rick Carlisle potpuno nadigrao i razotkrio. Brooks očito zna s mladima i zna postaviti igru u obrani, ali da je ranije prepoznao Hardena kao playmakera možda bi napad ovisan isključivo o individualnom talentu konačno poprimio i obrise nekakvog sistema.

THIS IS NOW:

Opravdanja više nema, s ovim rosterom Brooks mora napraviti korak naprijed. Westbrook i Durant odradit će glavninu posla, a Brooks samo mora pravilno rasporediti Hardenovu ulogu u napadu i tako postaviti Thunder na vrh Zapada, praktički u klasu za sebe. Istina, još uvijek su svi skupa premladi, ali nije da im konkurenciju više predstavljaju veteranske uber-momčadi protiv kojih treba čekati na red. Red na Thunder je stigao, sada samo moraju pokazati da imaju dovoljno inteligencije i hrabrosti da to iskoriste.

PLUS:

Čak da Ibaka nikada ne postane ništa više od osrednjeg napadača, njegov učinak pod obručima je nemjerljiv za ovakvu momčad i održava balans između obrane i napada. Rotacija je sjajna, posebice pod košem gdje veterani Collison, Perkins i Mohammed donose i šampionska iskustva i gomilu energije. Sefolosha je uvijek potreban stoper, Maynor pouzdani back-up play, a Cook dežurni tricaš. Roster ove momčadi je sastavio genijalac i da se u košarci dodjeljuju oskari, Presti bi dobio onoga za najbolji film kao producent.

MINUS:

Upitni košarkaški IQ. Dolazi li do povremene neuračunljivosti u njihovoj igri samo zbog Brooksovih krivih procjena i mladosti? Ili je greška stilske prirode, odnosno nalazi se u organskoj nemogućnosti da Durant i Westbrook zajedno funkcioniraju? Težina situacije je u tome što pozitivan odgovor na ova pitanje može dati samo naslov.

PRVIH 5: Westbrook, Sefolosha, Durant, Ibaka, Perkins

5 ZA KRAJ: Westbrook, Harden, Durant, Collison, Ibaka

SCORE: 49-17

PORTLAND

THAT WAS THEN:

Tipična sezona za Blazerse, još jednom obilježena ozljedama i vrlo dobrom igrom usprkos svim problemima. Ono što je razlikuje od većine u McMillanovoj eri je ta što označava kraj generacije koja je godinama trebala vladati NBA ligom i koja bi možda upravo ove sezone, obzirom na smjenu generacija, imala najveću šansu u lovu na naslov. Nažalost, Royeva koljena nisu izdržala, Odenova nikada nisu ni dobila priliku i jedno poglavlje je gotovo.

THIS IS NOW:

Međutim, na rosteru je još dovoljno vatre da se ne srlja bezglavo u rebuilding. LaMarcus Aldridge je još uvijek dobar oslonac i, iako nije superstar, okružen gomilom solidnih igrača može nositi Blazerse do dobrih rezultata. Problem s njegovom pratnjom je u tome što se uglavnom radi o igračima koji mogu dati maksimum samo ako su okruženi igračima koji su kvalitetniji. Praktički, svaki od igrača Blazersa igra ulogu koja mu je za jednu poziciju neprimjerena. Aldridge, idealan drugi igrač, sada je prvi. Wallace, sjajno atletsko krilo koje all-round učinkom može biti treća opcija, ovdje je drugo ime. Igrači poput Feltona i Matthewsa, stvoreni za zaokružiti petorku, morat će iskočiti na neki način i prihvatiti veću ulogu. Naravno, sve polazi od činjenice da je Royevom ozljedom brižljivo isplanirana momčad pala za taj jedna stupanj, a, gledano uži kontekst lanjske sezone, činjenica da su ostali bez Roya znači da su ostali i bez prvog čovjeka s klupe. To je donekle ispravljeno dovođenjem Jamala Crawforda, revolveraša sposobnog donijeti instant koševe s klupe. Činjenicu da je Marcus Camby danas uglavnom obrambeni skakač koji sam sebe izbacuje iz rotacije neprestanim promašivanjem šuteva s poludistance pokušat će nekako maskirati dovođenjem podcijenjenog fajtera Craiga Smitha i veterana Kurta Thomasa, koji danas može jedino i igrati u sporoj momčadi kakva su Blazersi. Očekivati da Oden svojim povratkom donese živost pod obruče iluzorno je obzirom na stalna odgađanja njegovog povratka na parkete, tako da jedina opcija da se nekako tijekom sezone pojačaju ostaje ili trade Wallacea (Batum može uskočiti u petorku i dobrim dijelom pokriti njegov učinak) ili eksplozija nekog od cijelog niza mladih anonimnih igrača koje su okupili i koji im sačinjavaju većinu na klupi.

PLUS:

Koliko god ponekad iritiralo gledati njihov spori napad, činjenica je da je nerijetko upravo McMillanov stil igre najveće oružje Blazersa. Posebice tu mislim na obranu koja je građena oko spriječavanja lakih koševa, mada i napad, usprkos prividnoj neučinkovitosti, funkcionira upravo na inzistiranju da su laki koševi ili barem oni iz izrađenih situaciji jedini pravi izbor.

MINUS:

Blazersi niti imaju dovoljno kvalitetnu jezgru da plešu s ovim mladim ekipama koje dolaze, niti su toliko stari da odjašu u sumrak rebuildinga s ovim veteranskim. Treba graditi u hodu, a to je uvijek opasno, posebno kad imate vlasnika koji ne preza od suludog trošenja novca. Tko zna, možda je pametnije pokušati još jednom, pa onda jednostavno krenuti iz početka, ma kako to bolno bilo.

PRVIH 5: Felton, Matthews, Wallace, Aldridge, Camby

5 ZA KRAJ: Felton, Crawford, Matthews, Wallace, Aldridge

SCORE: 38-28

DENVER

THAT WAS THEN:

Kotrljali su se nekako kroz sezonu u sjeni sapunice oko Carmela. Kada su ga se konačno riješili, Karl je osvario svoj davni san i složio run and gun momčad oko dvije podjednake petorke, proizvevši usput najbolji napad u ligi i ujahavši pobjednički u playoff. Gdje im je naravno lakoćom na put stala Oklahoma.

THIS IS NOW:

Karl zasigurno trlja ruke oko ovog rasporeda jer mu stil igre bez zvijezda omogućava da na parketu drži u tom trenutku najspremnije igrače, što bi moglo biti od presudne važnosti u back to back utakmicama. Također, prednost treniranja u Coloradu odavno je dokumentirana, teško će bilo tko u back to back situaciji moći do pobjede protiv Nuggetsa u Denveru. Međutim, sve su to detalji koji ne bi smjeli zasjeniti činjenicu da ovo ipak nije lanjska momčad. Ty Lawson više nije vihor s klupe već startni play i praktički najvažniji čovjek, obzirom da Andre Miller nije na razini na kojoj je bio Felton, niti pod stare dane može pratiti ovaj frenetični ritam Nuggetsa (iako ga Karl vrlo dobro poznaje i zasigurno zna kako ga najbolje može iskoristiti). Pad su doživjeli i na bočnim rotacijama, gdje su ostali bez korisnog Chandlera i Smithove eksplozivnosti – Rudy Fernandez i Corey Brewer daleko su od poštenih zamjena. Tako da će Nuggetsi ipak morati paziti na ritam misle li i sami dočekati kraj sezone na nogama, obzirom da su Lawson i Afflalo ipak puno kvalitetnije opcije od svojih zamjena i da će zbog toga vidjeti gro minuta. Danilo Galinari imat će šansu rešetati s krila, a glavne stvari događat će se pod košem. Zadržavši Nenea napravili su ono što su mogli, ali sada treba vidjeti tko će mu se još pridružiti učinkovitom igrom na način na koji su to lani činili veterani Martin i Andersen. Birdman možda ima još nešto u nogama, ali Martinov učinak trebali bi zamijeniti ili rookie Faried ili netko od euro dvojca Kupus – Mozgov, obzirom da je preplaćeni Harrington u ovoj fazi karijere tek šuter iz vana koji se lani nije ni uspio izboriti za bitniju ulogu u Karlovom sistemu. Ja se kladim na rookiea jer netko u petorci mora i skakati.

PLUS:

Nedostatak vrhunskog talenta nadoknadit će rotacijom i prednošću domaćeg terena. Ipak, sve je u rukama Karla koji mora pronaći načina da iz slabijeg rostera nego lani smiksa slične rezultate.

MINUS:

Napadačka učinkovitost će zasigurno pasti obzirom na promjene, a, kako osnova za značajniji napredak u obrani nema, Denver će morati itekako pripaziti ne bi li im se dogodilo upravo suprotno od onoga što većina očekuje – umjesto da budu potencijalno iznenađenje iz sjene, vrlo lako bi mogli ispasti iz playoff slike.

PRVIH 5: Lawson, Afflalo, Galinari, Nene, Mozgov

5 ZA KRAJ: Lawson, Afflalo, Galinari, Faried, Nene

SCORE: 35-31

UTAH

THAT WAS THEN:

Prošla sezona u povijesti Jazza bit će upamćena po odlasku legende Jerrya Sloana. Nakon toga, bit će zapamćena i po lakoći kojom su se odrekli svog najboljeg igrača Derona Williamsa, sve kako bi izbjegli buduće sapunice. Nije zemlja mormona diznilend ni Gotham pa da se poštena raja gnjavi tračevima. U SLC-u je bitna samo košarka, a ona je, nakon još jednog osrednjeg početka sa Sloanom i Deronom, dolaskom Corbina za trenera postala jedva gledljiva.

THIS IS NOW:

Možda je rano tako nešto tvrditi, ali meni se čini da Tyrone Corbin nije kapacitet za NBA trenera. Čovjek navodno želi popraviti nedostatke koje je imala Jerryeva obrana (previše faula i previše rupa) i onda u sredinu reketa gurne Ala Jeffersona, genijalnog strijelca koji se nije u stanju obraniti niti od muhe. Posao Corbinu neće olakšati ni čudna formula kojom je posložena ova momčad. U rukama ima roster sastavljen od gomile mladih igrača kojima treba dati minute i šansu s jedne strane, dok s druge strane stoji niz iskusnih veterana kojima se zasigurno ne prolazi kroz nekakav rebuilding. Pouzdani veteran Milsap svojom igrom s poludistance i konstantnim kretanjem dobro paše uz Jeffersona u napadu, ali oba su preniska za nadopunjavati se u obrani. Mladi Favors ima potencijal jednog dana biti rješenje za sve njihove probleme u reketu, možda pomogne i rookie Kanter, ali dok njih dva stasaju Big Al i Milsap vjerojatno će već biti u novim klubovima. Jazz je krcat pod košem i trebat će pametno podijeliti minute između veterana i mladih, ali zato na vanjskim pozicijama vlada suša. Doveli su veterana Josha Howarda ne bi li uštrcali malo eksplozivnosti u napad, ali Howard nakon svih ozljeda nije ništa manje istrošen od Rajae Bella. Uglavnom, dati minute njima na boku totalno je blesavo pored mladog Haywarda i novog rookiea Burcsa. Jedina pozicija na kojoj nemaju alternativu istrošenom veteranu je ona playmakerska gdje je Devin Harris usamljen do te mjere da su mu doveli Jaamala Tinsleya. Uglavnom, u ovoj sezoni osnovno će biti pratiti razvoj mladih, možda usput zamijeniti ponekog veterana za budući pick (makar i druge runde kao što su napravili davši Netsima Okura, usput dobivši i poprilični trade exception) ili neko prikladnije pojačanje. I, naravno, doći u poziciju sudjelovati u što boljim okolnostima u budućem super draftu.

PLUS:

Big Al je sposoban zabiti pod košem kao malo koji igrač u ligi, a cijeli niz zanimljivih igrača mogao bi potencijalno značiti i puno efikasniji napad nego je to bio slučaj lani.

MINUS:

Bez obzira koliko se Corbin trudio posložiti obranu, s ovim Sloanovskim rosterom bez i jednog stopera za očekivati je kako će Jazz uvijek puno više primiti nego će moći zabiti. Također, upitno je tko je od ovih mladih igrača uopće talent na kojega će se ubuduće moći osloniti. Hayward je u rookie sezoni pokazao malo, Favors osim povremenih skakačkih bljeskova nije pokazao ništa, Evans je bio dobar za kasni izbor druge runde samo što ove sezone mora uskočiti u Kirilenkove cipele (Miles to definitivno ne može), Kanter je praktički izabran na osnovu priča jer malo ga je tko ikada vidio da igra osim ovoga ljeta na EP-u, a Burcs je igrao na lijevom sveučilištu i pitanje je kako će se njegovi talenti prenijeti u NBA. Opet, obzirom na dokazanu kvalitetu Kevina O'Conora kada je pronalaženje talenta u pitanju, sve je moguće.

IDEALNIH 5: Harris, Hayward, Evans, Favors, Jefferson

SCORE: 27-39

THE PACK

THAT WAS THEN:

Kahnovski roster skrpan od gomile osrednjih playeva, promašenih visokih draft pickova i krilnih igrača koji smetaju jedni drugima, nikako da napravi nekakav mali iskorak koji bi, barem na sekundu, natjerao čovjeka da pomisli kako je Kahn svih ovih godina imao ideju što radi. Prošla sezona obilježena je promašajem s izborom trenera (nesretni Rambis pokušao je učiti trokut potpuno za njega ne-adekvatnu skupinu, što je nažalost rezultiralo time da je trokut osuđen na nestanak iz NBA, barem dok Phil ne sleti u Knickse) i Loveovom eksplozijom koja je povremeno skretala pozornost i na Wolvese. 30-30 i 20-20 nisu samo nazivi nekih tamo dokumentaraca, barem ako pitate prave NBA fanove.

THIS IS NOW:

Rubio je konačno sletio u čopor, što Kahnu izbija zadnje opravdanje iz ruku obzirom da je sve ove godine gradio momčad oko na Rubia potrošenog picka. Ili će Wolvesi konačno zaigrati košarku ili će David tražiti novi posao. Da zaigraju košarku pobrinut će se Adelman, iskusni trener koji neće poput Rambisa tvrdoglavo tražiti od igrača da se nametnu njegovim idejama. Adelman će ionako potentan napad dodatno otvoriti, što je dobra vijest za Lovea i suigrače. Obrambeno, Wolvesi ionako nemaju potencijala biti kvalitetni, a to znači da je suludo trošiti minute na likove poput Darka ili Pekovića. Adelman će svjesno riskirati dodatnu propusnost u reketu samo kako bi s Loveom ili Millerom na petici napad dobio dodatnu opciju. Bit će zanimljivo vidjeti kako će iskoristiti navodne talente (kažem navodne jer ih nitko još nije vidio, iako svi o njima pričaju) Randolpha i u manjoj mjeri Johnsona, a naravno da će sve oči biti uprte u Rubia. Nakon očajnih igara u Euroligi optimisti se mogu samo nadati da je NBA primjereniji stil za rastrčanog Španjolca. Način na koji će se raspodjeliti minute između Beasleya i Williamsa još je jedan zaplet na koji treba obratiti pažnju. Oba su preniska za klasične NBA četvorke, ali gurajući ih na krilo oduzimate im šansu da iskažu svoj skakački potencijal. Williams je bolji šuter za tri i boravak na perimetru ne bi ga trebao potpuno iznerediti, iako bi i njemu uloga četvorke pored Lovea najbolje legla, dok je usprkos gomili koševa lani bilo vidljivo da Beasley udaljen od koša nije ništa više od uber verzije tweenera poput Ryana Gomesa ili Marvina Williamsa.

PLUS:

U Williamsu imaju all-round potencijal koji bi mudrim vodstvom Loveu trebao konačno donijeti kvalitetnog suigrača. Ključna riječ za njih je svakako potencijal. Odigra li Rubio kako Kahn očekuje, pronađe li Adelman ulogu Randolphu (možda kao centru), tada mogu biti stvarno opasni.

MINUS:

Očekivanja su jedno, a činjenice nešto sasvim drugo. One i dalje jasno govore da je jedino Love dokazana kvaliteta, što je u ovakvoj sezoni možda dovoljno za desetak pobjeda. Moja prognoza je nešto optimističnija i najvećim dijelom se bazira na poboljšanjima koja će uvesti Adelman. Međutim, sumnje u ostatak rostera itekako postoje, bilo da gledamo individualno ili skupno. Jednostavno, previše je tu loših poteza bilo odigrano da bi se u jednu godinu sve dovelo u red.

IDEALNIH 5: Rubio, Johnson, Williams, Love, Randolph

SCORE: 23-43

19Apr/114

COLONEL KURT

Posted by Gee_Spot

Noćas su odigrane dvije utakmice na Istoku, obje ružne. Nakon klimavih prvih utakmica oba favorita su imala šansu pokazati zašto su favoriti, ali to je uspijelo samo Miamiu. Heat je taman negdje za ovih 20-ak koševa bolji od Sixersa kada odigra blizu gornje grancie mogućnosti. Aktivna obrana, kontrola skoka pod oba koša i Dwyane Wade u formi više su nego dovoljni za prošetati se kroz susret. Sixersi ne mogu usporiti Bosha (nadigrao Branda u svakom detalju), a time su sebi potpisali smrtnu presudu, s Boshevim koševima Miamiev napad uspijeva sakriti sve nedostatke.

Čak i James izgleda poprilično dobro u ulozi vodonoše, ničim nije pokazao da mu teško pada raditi umjesto šutirati i silovati loptu (a treba priznati da i Iggy nekako uspijeva otežati mu život, svaka čast). Većinu koševa zabio je nakon što je susret već bio prelomljen, ali ni to nije za zanemariti jer je praktički svojom ozbiljnošću sam kontrolirao razliku do kraja. U startu je najveći posao odradio Wade - iako se prije utakmice opet pričalo o migreni koje ga muči cijelu sezonu, Dwyane je u obrani sijao paniku, a u napadu uredno lomio svoje čuvare (posebno je bilo simpatično vidjeti kako je slomio koljena Turneru, rookie je u jednom trenutku izgledao kao epileptičar).

Za Heat su tako dvije stvari trenutno najvažnije:

- da ni Wade ni itko drugi nema nikakvih bitnijih zdravstvenih problema i da igraju blizu 100%

- da ni u jednom trenutku nisu smanjili intenzitet obrane ili napustili dogovorenu igru u napadu tijekom svih 48 minuta druge utakmice

Iako je rano, treba voditi računa o tome da je nakon dvije utakmice Wade vodeći u bitci za MVP-a playoffa.

A kandidat za LVP-a bi se mogao naći među Bullsima. Koji su se opet mučili zabiti, odjednom kao da je potpuno nestala ona fluidnost u napadu i unutar-van igra s puno pasova koja ih krasila i tako prikrivala činjenicu da su ovisni o Roseu. Sada kao da svi čekaju da Derrick riješi stvar, svi gledaju i promašuju. S tim da koliko god napad bio drven, najveći problem predstavlja nedostatak one obrane koja ih je krasila cijelu sezonu.Točnije, nedostatak borbenosti.

Tko je mogao pomisliti da će Pacersi nadigrati Bullse u kategoriji u kojoj ovi vode ligu cijelu sezonu, a to je upravo taj ratnički pristup. Nema šanse da ijedan igrač Bullsa uđe pod koš bez da popije batine, obrana se igra u kost dužinom cijelog terena, a posebice sjajan dojam ostavlja rookie George koji pošteno muči Rosea kretanjem i dugim rukama. Pacersi su opet izgubili na isti način kao i dvije večeri ranije - nisu u stanju stvari privesti kraju, dok Bullsi upravo u tom segmentu igre briljiraju.

Što me totalno zbunjuje. S jedne strane imaš dojam da je Chicago nervozan zbog mladosti i pritiska, ipak se prvi puta od njih nešto očekuje. U regularnoj sezoni su nadmašili očekivanja, ali sada je praktički sve osim Finala - razočaranje. To nije mali psihološki korak. Samo, kako onda objasniti da jedna takva naizgled ukočena momčad može samo tako, u ključnim trenutcima, postati podmazani stroj?

Ne znam, jedva čekam vidjeti kako će odigrati u gostima, uspiju li tamo dignuti razinu obrane i konačno kontrolirati utakmicu od početka do kraja, onda stvarno sve možemo pripisati mladosti i prilagodbi promjeni konteksta u kojem se nalaze. Međutim, pokažu li i na strani iste boljke, dekoncentraciju u napadu i obrani, dozvole li Pacersima da ih još jednom nadigraju u aspketima igre koji se ne iskazuju brojkama već znojem i modricama, e onda se već možemo pitati gdje je nestala ona momčad iz regularne sezone.

Tražeći odgovor na to pitanje možemo izabrati dva puta. Već vidim kako će mnogobrojni mudraci izabrati prvi, po kojem ove dvije utakmice ukazuju na slabosti Bullsa koje se u playoff nisu u stanju maskirati jer ovo je ipak neka druga razina igre. Što mi nema smisla, jer ovo je ipak jebena Indiana. Takav stav implicira da su Pacersi preko noći dodali jednu razinu više svojoj igri samo zato što je ovo playoff, a to je suludo. Ova momčad se do zadnjeg trena borila za uhvatiti tu osmu poziciju, kvragu.

Drugi put mi se čini realniji i bliži istini. Bullsi su iste mane iskazivali cijelu godinu, svi ih dobro znamo, ali do sada su ih vješto maskirali dominacijom u kategorijama poput obrane, skoka, zatvorenog reketa, borbenosti. Bez toga, čak ni protiv limitirane momčadi kao što je Indiana, kojoj je želja upravo najveći plus, nisu u stanju ostaviti dojam šampionske ekipe. U biti, koliko je kilava njihova energija bila noćas dovoljno govori podatak da su visili do samog kraja usprkos tome što su imali 20-ak skokova više od Pacersa.

Poanta je sljedeća - da je neka druga NBA ekipa u pitanju, čovjek bi posumnjao da ne doživljavaju Indianu dovoljno ozbiljno i da jedva čekaju sljedeći krug. Kako su u pitanju Bullsi, radnička momčad koja svakoj utakmici prilazi na isti način, a tako barem kaže mit, uvećavamo njihove mane tražeći odgovor. A on nam je pred očima - Bullsi jednostavno igraju koliko treba da ostanu u igri, pa onda na kraju privedu stvar kraju tim urođenim mentalitetom ubojica.

Pacersi mogu tražiti isprike u tome što se ozljedio Collison, koji je radio popriličan napadački pritisak na Rosea, iako ne treba zanemariti da su dobro odigrali i Price, pa čak i Ford, koji je ispuzao iz svoje grobnice kako bi zabio tricu preko cijelog terena. Ali, sve to skupa kao da nije služilo da podigne Pacerse, već da testira Bullse. Koje je, nije li to fantastično, živima u trećoj držao dobri stari Kurt Thomas svojom neuništivom energijom i iskustvom, dok stvar u svoje ruke u završnici nije uzeo Rose, poigravši se i s obranom Pacersa i samim sobom. I, naravno, dok se Korver nije ukazao ključnom tricom.

Ta neozbiljnost Bullsa nije tipična za momčad koju smo navikli gledati, ali samo njeno postojanje dovoljno govori o tome da ova ekipa ima ogromne rezerve i da je ovo što smo gledali u prve dvije utakmice tek vrh ledenog brijega. Ali, opet kažem, mislim da je vrijeme da u Indianapolisu konačno vidimo onu obranu i onu fanatičnu borbenost koju smo navikli gledati od njih, a ne da McRoberts, Hibbert, Psycho i Foster ostavljaju bolji dojam od Boozera, Noaha i Gibsona (uz časnu iznimku pukovnika Kurta).

Nikada nije mudro praviti ražanj dok je zec u šumi, a ovi Bullsi kao da su već mislima na puno većim stvarima. Što nije dobro, jer su itekako ranjivi, a Pacersi su sinoć pokazali kako ranim udvajanjem Rosea možeš potpuno zbuniti njihov napad. Rose previše drži loptu u takvim situacijama, a najluđe od svega je što mu nitko ne dolazi u pomoć, svi kao da čekaju da on sam riješi sve što iskrsne pred njim. S malo više preuzimanje odgovornosti ostalih i puno više ritma, dojam je kako bi Bullsi igrali puno bolje u napadu. S tim da se za sada ispodprosječna razina energije u obrani ipak čini njihovim najvećim problemom.