SCOLA’S WORLD

Zbog spleta okolnosti nisam pogledao ni jednu jedinu utakmicu osmine finala, osim malog dijela USA-Angola (jebiga, kad me samo NBA igrači zanimaju), ali srećom Emir ima volje održavati košarkaški duh i dalje živim. Iskreno, nije mi žao, osim možda zbog sinoćnjeg poklapanja utakmice za broncu (zlato i srebro su na startu podijeljeni) s novom blamažom jedine Repke (vidio samo par Scolinih suza s poludistance). Slaven Bilić je, dragi moji, veći joke od Joke, a sinoćnji nastavci njegove sage ”My Fat Greek Point” i ”Get Him To The Greek Every Qualifications, Thankful They Will Be” su odlični prilozi uz tu tvrdnju. Uglavnom, dok naši treneri mjenjaju paradigme nogometne i košarkaške igre provodeći revoluciju koja kaže da ni nakon sati treniranja ne moraš ličiti na konkretnu momčad s određenom filozofijom igre, da vidimo što kaže borac za Srđ.

Baš me zanima koliko je Hrvata umjesto dosadnog nogometa gledao fenomenalnu utakmicu između Brazila i Argentine? Tko god da jeste mogao je uživati u jednoj od najboljih košarkaških utakmica u posljednje vrijeme, a prava je šteta što se ovaj susret morao dogoditi u ovako ranoj fazi natjecanja jer su obje reprezentacije zaslužile borbu za medalju. Ovako Brazilci idu doma, a Gaučosi će preko Litve tražiti put prema polufinalu i utakmici protiv SAD-a. Koja bi također trebala biti sjajna jer Argentinci u svojim redovima imaju Scolu koji je dosadašnji MVP prvenstva. Doduše i dalje na playu imaju Prigionia kojem nimalo ne vjerujem i zbog kojeg sam i prognozirao pobjedu Brazilaca jer je Huertas (odnosno Marcelinho kako mu piše na dresu) puno bolji igrač što je i dokazao. U stvari, Huertas je trebao biti prevaga samo da je Splitter malo bolje igrao u napadu, odnosno da Barbosa nije Barbosa (izgubio onu loptu u zadnjoj minuti koju mu je ukrao, a tko drugi nego Scola).

U najavi utakmica osmine finala rekao sam kako nisam gledao baš previše utakmica u prvoj rundi. Sada se stvar promjenila jer sam odgledao svih osam eliminacijskih utakmica. Doduše neke sam gledao samo dok ih je bilo smisla gledati, odnosno dok se nije sve rješilo. Koji su zaključci? Kao prvo (da ponovim još jednom), Argentina i Brazil su odigrali sjajnu utakmicu. Nakon toga moram odati priznanje Turcima koji su Francuze naprosto razbili, a uz sjajnu igru Turkoglua, Ilyasove i društva treba istaknuti kako je Tanjević tako dobro pripremio momčad da me tuga uhvati kada se sjetim da nas vodi Joke. Uz Turke iznenadili su me Slovenci koji se još nisu raspali i koji su Klokanima od samog početka utakmice pokazali kako nemaju nikakve šanse. Španjolci i Grci su također odigrali dobru utakmicu, a bez obzira što je Navarro bio najbolji, onih nekoliko poteza koje je Rubio napravio mene čini i dalje ‘vjernikom’ u njegove kvalitete, za razliku od Sickrea. Od svih ostalih, mene su najviše impresionirali jedni gubitnici. Da ne bi bilo zabune ne radi se o nama već o Novom Zelandu koji je stvarno priča za sebe.

Činjenica kako su Kiwiji u Zadru na pripremnom turniru pobjedili Ruse sigurno im je dala podstreka uoči ove utakmice. Doduše, njima nakon hake (poprilično sam siguran da taj ples oslobađa neke kemikalije u našem tijelu) koje izvode na početku utakmice daljnji podstreci i nisu potrebni, ali činjenica kako Rusi nemaju neku momčad sigurno ih je obradovala. A ono što su pokazali na terenu trebalo bi satima pokazivati Rockin’ Roku i ekipi. Ne da su se borili za svaku loptu nego su bili spremni poginuti za nju (znam da zvuči kao stereotip kojeg sportaši redoviti koriste, ali stvarno je tako bilo) i tek je jasna limitarnost i činjenica kako su Penney i Vukona, njihovi najbolji igrači, zaradili četiri osobne već u trećoj četvrtini spasila Ruse od muka do samog kraja utakmice. Za vrijeme utakmice sam razmišljao kako bi bilo dobro da Kiwiji Popoviću daju državljanstvo.

Savršeno bi im se uklopio u ovu suludo borbenu momčad, a onda ni Penney ne bi bio jedini koji zna šutnuti kako Bog zapovjeda. Bilo kako bilo, nakon ove utakmice ja sam već zabilježio da se morati gledati ta utakmica koju će Klokani i Kiwiji igrati da bi odlučili tko će igrati na OI u Londonu. Tu će biti krvi do koljena.

Uz Novozelanđane (molim bilo kojeg rođaka od Pera Camerona da mi nabavi barem autogram apsolutnog kralja) solidni su bili i Kinezi. I Litavci su se brinuli do polovice treće četvrtine, a onda je Kleiza poludio. O Hrvatima stvarno neću ništa. Ionako svi sve znamo, a i ekipa sa Sportneta je napisala dva lijepa komentara (evo prvi i evo drugi) pa ih čitajte.

Prva petorka osmine finala

Bi u stvari trebala izgledati ovako: Huertas, Barbosa, Jasen, Delfino, Scola. Samo tako bih mogao do kraja odati priznanje ljudima koji su igrali tu sjajnu utakmicu, ali ipak to ne bi bilo zasluženo. Doduše, na račun te utakmice napravit ću presedan pa u najpetorku staviti i jednog čovjeka čija momčad nije prošla dalje. Dakle, najbolja petorka ove runde je (po meni) bila: Huertas, Navarro, Kleiza, Turkoglu, Scola. Do njih bih stavio Mozgova i Dragića, a nemojte se ljutiti što nema Amerikanaca jer ih uopće nisam uzimao u konkurenciju. U četvrtfinalu hoću jer ipak igraju protiv nekoga ozbiljnijeg od Angolaca kojima još jednom čestitam što su tukli Švabe (moj antagonizam prema njemačkim sportašima je toliki da ga svaki put moram naglasiti).

Činjenica je da Huertas (ma zvati ću ga Marcelinho od sada) nije imao previše asistencija, ali je kontrolirao napade svoje momčadi i zabijao kako je htio. Pod koš nije mogao previše gurati loptu jer je Scola (uz pomoć Oberta i ostalih) pojeo Varejaoa i Splittera, ali Marcelinho je pokazao da je on vođa Brazilaca.

Navarro je, baš kao i svi Španjolci, jako iritantan igrač, ali od kada se vratio iz NBA u Europi mu nema ravnog. Nije ga išlo na SP do ove najvažnije utakmice, ali tu je pokazao kako je u stanju dobiti svakoga kada mu ide.
Kleizinih 30 koševa i 9 skokova se ne smije zanemariti bez obzira na sve. Uz to, on je prelamao utakmicu kada je trebalo.

Turkoglua sam stavio u petorku da mu napumpam moral (znam da i on čita ispodobruca) iako se meni na utakmici činilo da je Ilyasova puno konkretniji. No, kada sam pogledao brojke na kraju i shvatio da Tanjević obranu bazira na onoj čudnoj zoni gdje upravo Turkoglu ima jako važnu ulogu, onda sam Ilyasovu izbacio i stavio Jordana.

O Scoli nemam što pričati. Brojke sve kažu. Igrao je 39 minuta, zabio 37 koševa uz šut 12/19 (68%), uhvatio 9 lopti, 3 puta asistirao, napravio samo 1 faul i imao dvije ukradene od kojih je jedna apsolutno ključna. Ljepota ga je bilo gledati.

Četvrt-finale

Nema odmora dok traje obnova. Igra se odmah, a parovi su Srbija-Španjolska, Turska-Slovenija, SAD-Rusija i Litva-Argentina. Što se prognoza tiče, Ameri su dobili vjerojatno najslabijeg suparnika i sigurno su u polufinalu, a biti će zanimljivo vidjeti što će David Blatt pokušati napraviti protiv njih. Argentinci su favoriti protiv Litavaca, ali nikada se ne zna kako će Prigioni odigrati. Doduše, s ovakvim Scolom i ja bih mogao igrati playa, a ipak je moguće da i Scola ima lošu utakmicu iako ne znam tko bi ga u Litvi mogao čuvati. Srbija i Španjolska ravnopravno ulaze u susret, a stavio bih prednost na Srbiju jer ne mogu dvije utakmice zaredom odigrati loše. Turska i Slovenija će igrati šlager četvrtfinala – toliko mentalnih slučajeva na parketu moglo se vidjeti samo da su se slučajno susreli Janezi i Frančezi. Ipak, radi Tanjevića i komesara koji ih uporno gura, dajem prednost Jordanu i društvu.

Utjeha za kraj

Hvala svim božanstvima i Spikeu Leeu da se ne igra razigravanje od 9. do 16. mjesta kako se to ponekad zna igrati u nekim sportovima i na nekim natjecanjima. Ovako smo pošteđeni tih utakmica, ali dopuštamo i razne kalkulacije u slaganju poretka nakon prvih 8. Tako me ne bi čudilo da Radić ili netko od njih kaže kako smo mi zapravo deveti jer smo izgubili s najmanjom razlikom u osmini finala. Ako ćemo se služiti tom logikom poredak je ovakav: 9. Hrvatska (-1), 10. Brazil (-4), 11. Grčka (-8), 12. Kina (-11), 13. Francuska (-18), 14. Novi Zeland (-22), 15. Australija (-29), 16. Angola (-55). Čestitam Joke!

ROKO ONO

(Kako bi rekao onaj genijalni policajac u Lebowskom – they got us working in shifts! Obzirom da izbjegavam gledati SP – posebice nakon što sam vidio ono mučenje NBA igrača protiv Brazila i ozbiljno se zapitao tko je ovdje lud, milijunaši koji nisu u stanju odigrati akciju na postavljenu obranu ili Brazil koji je igrao kao da ima tenk u guzici ili coach K. koji je na klupi zaboravio MVP-a turnira Kevina Lovea – opet je uskočio Emir s osvrtom na daljnji tijek natjecanja, ako ovo što gledamo možemo nazvati takvim imenom. Obzirom da blog radi punom parom, post o footballu ide kasno večeras kako bi imali vremena stići sve ovo pročitati. Hvala na pažnji i ako ima itko zainteresiran za football fantasy nek se javi, a moj favorit za srebro je i dalje Turska – eto, sad sam ih duplo urekao, gube sljedeću garant.)

Moram reći kako nisam gledao SP onoliko koliko sam to želio. Jebiga, bavio sam se drugim stvarima koje su ipak nešto važnije (Srđ je naš!) od gledanja ‘loptanja pod obručima’. Sve skupa sam vidio šest utakmica – naše tri (ove koje smo izgubili, zar ima smisla gledati utakmice protiv Irana i Tunisa), Francuze protiv Španjolaca, Argentince protiv Srba te dio utakmice Grka i Rusa. Nije puno za stvaranje bilo kakvih zaključaka, ali kako nemam što pametnije raditi, komesar piše o footballu, a Sickre se bavi Arkejd Fajerom i Kemikal Braćom umjesto Rokom i ekipom, onda evo i par crtica o utakmicama osmine finala koje se, da se mene pita, uopće ne bi trebale igrati.

Ovakav sustav natjecanja koji dozvoljava da momčadi poput naše prođu dalje je antisportski. FIBA je trebala izabrati između dvije opcije – da prvaci skupina direktno idu u četvrtfinale, a drugi i treći razigravaju za ta mjesta ili da samo dvije repke prolaze dalje i automatski ulaze u četvrt finale. Ovo što trenutno imamo je sprdačina. U stvari, ispada da sve što se do sada igralo nema nikakvog smisla jer ništa ne znači. Netko može reći da će bolje pozicionirani u skupini imati lakši ždrijeb za dalje, ali svjedočili smo da su neke reprezentacije sve radile kako bi izbjegle dio kostura gdje je SAD. Ali, to je njihova stvar. Ako im je to FIBA dozvolila sustavom natjecanja, zašto ne iskoristiti i tu opciju.

To je isto kao i sa Srđem – ako je Grad Dubrovnik dozvolio investitorima da unište to brdo i rade novi grad iznad grada, ne možeš zamjeriti investitorima što žele zaraditi lovu (a još su uz to i Židovi pa se to nekako podrazumijeva – valjda sada neće izraelski hackeri uništiti ovaj sjajan blog) nego Gradu i onoj budali koja mu je na čelu. OK, da ne dužim više – evo kratkog predviđanja što će se dalje događati na ovom Svjetskom prvenstvu. Idemo redom po danima kako će se utakmice igrati.

Srbija – Hrvatska

Mislio sam da će Srbi ove godine biti lošiji nego lani na EP, ali ipak nisu. Imaju ponajboljeg trenera na prvenstvu, a gledajući utakmicu protiv Gaučosa opet sam se divio jednostavnosti i ljepoti njihove igre. Veličković, Teodosić i Krstić su mi najdraži njihovi igrači i oni su apsolutni favoriti protiv nas, ALI… Daleko prije početka prvenstva želio sam da idemo na Srbe u osmini finala. Doduše, mislio sam da će oni biti drugi, a mi treći (iako se ne nerviram radi naših i dalje sam nepopravljivi optimista), ali eto, ipak se dogodilo da igramo jedni protiv drugih. Ovo je za nas ipak najlakša utakmica – bez obzira na sve tenzije oni su ipak puno jači, a eventualna pobjeda bi bila na razini svjetskog čuda i odmah bi poništila sve ono grozno što smo odigrali protiv Brazila i Slovenije. Kaže Slavko na kraju utakmice protiv Brazila kako su nam nositelji igre potpuno podbacili i to je nešto na što računam u ovoj utakmici – Tomić jednostavno MORA odigrati još jednu dobru utakmicu da bi oplemenio sjajnu sezonu u Realu, Tomas se mora nametnuti kao lider na jednu večer, a Ukić valjda može barem ne podbaciti. Bogdanović se isprofilirao kao dobar igrač, a nadam se kako će se Žorić oporaviti jer je njegova borbenost jako važna. Doduše, ne znam kako se mislimo braniti protiv Srba kada se nismo branili cijeli turnir, ali možda možemo zabiti više. Možda. Teško, ali imam neki feeling da ćemo ih dobiti. Da igramo protiv bilo koga drugog iz te skupine (dobro, ne protiv Angole) rekao bih da ćemo izgubiti, ali sada mislim da ćemo ipak dobiti. Onako, za raju.

Španjolska – Grčka

Nominalno najjači par osmine finala i utakmica koja se mora pogledati. Španjolci su izgubili dvije utakmice više nego se to očekivalo, a Grcima na primjer komesar uopće ne vjeruje (obje ove momčadi su bivše, prošo voz, op.k.). Ishod ove utakmice je teško prognozirati – Grci već godinama igraju isto i čini se kao da je to isto lako braniti, ali opet to malo kome uspije. S druge strane, Španjolci su u nekoj nacionalnoj sportskoj euforiji, ali previše (samoprozvanih) zvjezdica u vanjskoj liniji ih vuče prema dnu. Ipak, volim Španjolce i mislim da će ovo dobiti, ali bit će zajebano.

Turska – Francuska

Francuze sam gledao protiv Španjolaca i dobili su tu utakmicu samo zato jer su bili manje loši. Ne vjerujem u njih nimalo, a ne sviđa mi se ni njihova ideja da puste zadnju utakmicu kako bi izbjegli dio ždrijeba gdje su Ameri. Ne znam ni kakva je to ideja da se ide na domaćina koji je prvu rudnu odigrao odlično – navodno su Grke potpuno razmontirali. Tu su se Frančezi zajebali. Glatka pobjeda Turske uz ludu partiju Jordana Turkoglua.

Slovenija – Australija

Ne vjerujem Frančezima, a ne vjerujem ni Janezima. Moraju jednom puknuti, tako bude svaki put, a bolje bi im bilo da su pukli protiv nas nego sada protiv Klokana. Vjerujem da će centri ‘down under’ dominirati, a Mills će izvana zabiti dovoljno. Utakmica na veliki broj koševa.

SAD – Angola

Ne želim trošiti riječi na ovu utakmicu osim što ću čestitati Angolcima na pobijedi protiv Švaba.

Rusija – Novi Zeland

Da su birali suparnika, Novi Zeland ne bi mogao izabrati boljeg od Rusije jer svatko ima šansu protiv ovako sakate ekipe (btw, novinar Sportskih je u najavi SP-a napisao kako su tri najbolja europska igrača posljednjih 5 godina Nowitzki, Gasol i Kirilenko – samo ne znam gdje zaboravio Parkera). Ipak, Novi Zeland ovo ne može dobiti jer bi bilo previše da dvije repke iz Oceanije prođu dalje.

Litva – Kina

Moram priznati kako nisam očekivao ovako dobru Litvu, ali to je zato jer ne znam ove mlađe igrače. Isto tako nisam očekivao kako će Obala Bjelokosti pobjediti Portoriko točno onoliko razlike koliko je bilo potrebno da Kina prođe (u stvari nisam očekivao da Obalobjelokoščani uopće pobjede Portorikance – Arroyo opet ima dobre trave), ali dogodilo se. Bilo što osim pobjede Litve ovdje se ne bi trebalo i neće dogoditi.

Argentina – Brazil

E, ovo će biti utakmica. Od svih parova ovoj se najviše veselim. Brazilce od početka guram kao dark horse turnira (iako po sastavu ne bi trebali biti dark horse), a kada sam ih vidio kako igraju protiv naših (OK, znam da je lako izgledati dobro protiv Ukića & Co) dodatno su me učvrstili u toj vjeri. Okršaj Scola & Oberto vs Varejao & Splitter će biti vatren, kao i Delfino vs Barbosa, a Brazil po meni ima prednost jer je Huertas puuuuuuno kvalitetniji i inteligentniji igrač od Prigionia. Ja navijam za Brazilce. U nogometu uvijek, a u košarci sada.

Dakle, ako se moje prognoze ostvare parovi četvrtfinala su: Hrvatska – Španjolska, Turska – Australija, SAD – Rusija, Litva – Brazil. Prognoze za poslije ne dajem. Još.

P.S. Za vrijeme pisanja ovog teksta slušao se novi album grupe No Age koji je zakon. Eto.