Luke Harangody « ISPOD OBRUČA

25Jun/104

BURN YOUR DRAFT CARDS – THE 2010. EDITION, PART TWO

16. CHICAGO

Kao što smo na početku prvog posta već rekli, Bullsi su svoj draft odradili za momčad spremnu uzeti Hinricha s platne liste. Da li će to biti Washington ili netko drugi, nije bitno, bitno je da će fanovi biti zakinuti za potencijal Kevina Seraphina koji bi, ako su priče o novom Ibaki točne, uz Noaha jednog dana vjerovatno činio najbolji obrambeni duo lige pod košem (naravno, pizdekam s ovim procjenama samo da napalim Emira). Draft na stranu, Bullsi su svoj posao odradili odlično.

17. OKLAHOMA CITY

I njih smo već prošli (barem ono bitno), ali nije problem nahvaliti ih još jednom – sve što im je potrebno za iduću sezonu još jedan je čovjek pod košem, a njega su riješili već putem drafta. Sad, možda smo razmaženi pa smo nekako očekivali da će s tri picka u prvoj rundi dobiti nešto više od Aldricha, ali s druge strane zar prava, rasna petica koja zatvara reket i skače nije dovoljna? Kao šlag na kraju, usprkos tome što su dio prostora na salary capu potrošili na Petersonov ugovor koji je stigao iz New Orleansa u paketu s Aldrichem, ostaje im sasvim dovoljno za dovesti još jednog solidnog člana rotacije, plus midlevel opcija. Opet će biti krcati kao šipak. A Durant je već jasno rekao da ga ne zanima budućnost nigdje drugdje. E, tako se to radi.

18. BOSTON

Za momčad koje je igrala Finale, draft nije mogao bolje proći. U obje runde su izabrali igrače koji će im odmah pomoći. Avery Bradley možda nije play (iako je vjerovatno drugi najbolji potencijal ove klase nakon Walla na toj poziciji) ali je combo-bek sjajnih atletskih predispozicija kojega mnogi smatraju najboljim obrambenim igračem generacije. Drugim riječima, Boston dogodine može, uz Ronda, kao drugog beka koristiti jednako eksplozivnog i jednako dugorukog Bradleya kako bi sijao paniku u obrani.

Luke Harangody nije Larry Bird, ali u najgorem slučaju bit će novi Brian Scalabrine, što je i mene i Krehu već natjeralo da Celticse proglasimo pobjednicima ovogodišnjeg drafta. U pitanju je pristojan bijeli momak, sjajnih karakternih osobina, koji je do nedavno na svojim leđima nosio kompletan program Notre Damea, sveučilišta poznatog pod nadimkom Fighting Irish koje se diči s vilenjakom kao maskotom. Trebam li uopće naglasiti da su trenutno Murphysi odvrnuti do kraja?

19. SAN ANTONIO

Čarobnjaci drafta ovaj put su tek odradili posao. James Anderson možda je najbolji igrač od svih preostalih, najkompletnija dvojka u ponudi, ali i igrač koji je dosegao svoj limit. Odličan strijelac, i kao šuter i prilikom ulaza, ali slabašan u obrani. Na sveučilištu se sve vrtilo oko njega i bilo je primjetno da se itekako čuva na drugoj strani terena, te da suigrače ne doživaljava osim kao pokretne blokove koje koristi da dođe do svojih pozicija za zabiti. Sad, da li je to rezultat sistema ili je Anderson stvarno jednodimenzionalni stroj za koševe vidjet ćemo uskoro. Spursi se nadaju da su u njemu dobili nešto kao novog Stephena Jacksona koji će im donijeti dozu svježe krvi, možda čak i kao starter, ali za to će prije svega morati savladati igru u Popovichevoj obrani. Tako da su sve opcije moguće – od totalnog promašaja do totalnog pogotka. Osobno se kladim na ovo prvo.

Izbor nekakvog Engleza koji igra u Švicarskoj u drugoj rundi neću komentirati iz više razloga, a sama kombinacija riječi Englez, Švicarska i košarka otkriva ih sasvim dovoljno.

20. PORTLAND

Smiješno je na kakav način su se Blazersi oprostili od svoga dosadašnjeg GM-a Pritcharda, uručivši mu otkaz na sam dan drafta. Nema baš smisla, kao što uostalom smisla nema ni puno drugih stvari koje Blazersi rade u zadnje vrijeme. OK, priznajem da mi se sviđa trade Webstera u Minnesotu za Babbitta, startna trojka Blazersa mora biti Batum i Webster je ionako postao skupi višak. Babbitt će možda biti dobar igrač, možda neće, ali ima meku ruku i podsjeća na Larry Birda pa ćemo mu dati kredit.

Druga dva igrača me ostavljaju ravnodušnim. Eliott Williams je iznenađenje za prvu rundu, ali navodno se svidio Blazersima prilikom jednog treninga (razlog da se čovjek uzbudi). Bek-šuter koji još mora raditi na šutu, tako nekako ukratko glasi njegov opis. Super. Ovaj Armon Johnson izabran u drugoj rundi totalni je anonimus, opet je u pitanju bek, niti play niti dvojka. Trening kamp Blazersa bar neće biti dosadan, a i super je što su izabrali likove koji se prezivaju Williams i Johnson, da malo poprave krvnu sliku lige. Old school je zakon.

21. ATLANTA

Odrekli su se Damiona Jamesa, solidnog krila s Texasa koji dokazano može zabiti i skakati, za Jordana Crawforda, strijelca bez savjesti u kalupu Bena Gordona. Mislim, nije da Crawforda nisu mogli izabrati tri picka ranije, a opet, da su to napravili ostali bi bez picka druge runde kojeg su zatim trejdali u Oklahomu za šačicu dolara. Ma draft je zakon. A zakon je i to što Hawksi sada imaju dva revolveraša u ekipi s istim inicijalima i istim prezimenom - Jordana i Jamala Crawforda.

Pape Sy, izabran u drugoj rundi, definitivno zaslužuje da se po njemu nazove fantasy ekipa. Oprosti mi Pape, al' nemam pojma tko si.

22. ORLANDO

Zadnja momčad od preostalih 9 koja je birala u prvoj rundi, svoj pick je potrošila na potencijal Daniela Ortona. U pitanju je centar s Kentuckya koji uopće nije igrao kraj Cousinsa i Pattersona te se pitam na osnovu čega je itko mogao zaključiti da je momak spreman za profi košarku. Ja sam se stvarno nagledao Kentuckya i ne sjećam se da sam ga vidio u igri u iti jednom trenutku. U biti, pažnju na njega skrenule se priče nakon NCAA završnice, u kojima se njegovo ime počelo spominjati s onim Walla, Bledsoea, Pattersona i Cousinsa što je, eto, uz centarsku visinu i masu, bilo dovoljno da navuče Magic da mu ponudi garantirani ugovor. Međutim, reći da sada mogu trejdati Gortata jer imaju osiguranje za Howarda bilo bi pretjerivanje, jer Orton je čisti projekt. I to manje košarkaški a više agentsko/marketinški. Kao i uvijek, poanta je ista – ne raditi s djecom na igri, nego raditi visoku djecu. Istezanje klinaca prije će donijeti karijeru nego svi sati driblanja u dvorištu.

23. MIAMI

Pobjegli su od prve runde u strahu od novih garantiranih ugovora (poslali tricaša bez savjesti Cooka u OKC uz pick prve runde samo da očiste još nekoliko milijuna), a opet su uspijeli upecati najmanje dva provjerena igrača koji imaju NBA budućnost. Prvo su izabrali Dextera Pittmana s Texasa, sirovinu koja ima masu za igrati u NBA ali u čiji potencijal najmanje vjerujem. Ako se pokaže fizički sposobnim za pratiti NBA tempo na 20-ak minuta, u najboljem slučaju mogao bi biti solidan back-up centar. Sljedeći izbori puno su bolji – u klub su stigli Jarvis Varnado i Da'Sean Butler, itekako poznata imena svima koji su gledali NCAA malo pažljivije. Varnado je mašina za blokade u stilu Tyrusa Thomasa, i velike su šanse da nadomjesti sve one dobre stvari koje je u obrani radio Udonis Haslem. Butler je odlično krilo, kompletni veteran s West Virginie koji se nesretno ozljedio na Final Fouru protiv Dukea, i kojega su mnogi preskočili upravo zbog toga. Međutim, ako se pokaže da je ozljeda bila samo epizoda, Heat je dobio trojku koja može zamijeniti učinak svih bezveznjaka koji su zadnjih godina dobivali minutažu na tom mjestu.

Solidan posao Pata Rileya, pokupio je prava na potencijalno korisne igrače koje ionako može potpisati kad ga je volja i čiji ugovori neće smetati prilikom lova na slobodne zvijezde (iako sumnjam da će mu to pomoći da preboli činjenicu da je slušao druge prilikom izbora Beasleya). Inače, Heat je draftao i jednog igrača iz NDBL lige, momka koji je zanimljiv jer nikada nije igrao NCAA košarku, zove se Latavious Williams i sada je član Thundera (koji su uz Aldricha doveli još hrpu anonimaca o kojima mi se uopće ne da pričati jer obzirom na popunjenost rostera Thundera, njihove šanse da se zadrže u NBA su minimalne).

24. NEW YORK

Koliko god mi bio simpatičan izbor Andya Rautinsa na draftu, njegove šanse da se nametne kao NBA bek su mikro-minimalne. Za ovoga drugoga, Fieldsa, nisam nikad ni čuo niti mu vidio ime na nekom popisu. Knicksi valjda imaju pametnijeg posla nego draftati nekoga tko im može pomoći.

25. LA LAKERS

Kad vidiš kako su draftali Boston, Miami i Lakersi, skužiš zašto su neki tipovi sjajni u svom poslu a neki nisu. Kupchak je bez puno razmišljanja u drugoj rundi pokupio Devina Ebanksa, sjajno all-round krilo s West Virginie koji će uz malo sreće biti novi Ariza (što bi cijelu priču oko zamjene originalnog Arize Artestom učinilo potpuno besmislenom). Samo me zanima kako će Kreha sad pomiriti simpatije prema Ebanksu s činjenicom da će mali pobjeđivati u dresu Lakersa.

26. PHOENIX

Ulov Gania Lawala sredinom druge runde nije loš rezultat, iako sam i dalje uvjerenja da je Lawal u najboljem slučaju igrač za 10 do 20 minuta energije s klupe (lošija kopija Millsapa). Možda će dobro doći kao skakač, ali sumnjam da će se baš uklopiti u nesebičnu momčadsku filozofiju Sunsa. Opet, ode li Amare, bit će dovoljno minuta da se dokaže. Ovaj Dwayne Collins, njihov drugi pick, tek je još jedan u nizu sirovih centara koji će jednoga dana možda pomoći u reketu, s tim da Collins niti ima visinu niti eksplozivnost da bude išta više od jednog drugog Collinsa kojeg su Sunsi do nedavno imali na rosteru. Čestitke Sarveru što je još jednu godinu ostavio momčad bez poštenog izbora na draftu.

27. DALLAS

Već smo spomenuli kako se Cuban dočepao svoje nove igračke i kako je jednu drugu poslao u Toronto. Mislim da je to sasvim dovoljno. Čak neću ni napisati njihova prezima još jednom, iako bih možda trebao reda radi.

28, 29, 30. CHARLOTTE, CLEVELAND & DENVER

Nisu imali pick. I hvala im na tome. A sad se samo nadam da će do kraja dana negdje osvanuti torrent snimke drafta kako bi večeras mogao uživati u nebulozama Jaya Wingspana Bilasa. Simmonsov dnevnik sam otišao isprintati kod prijatelja i već sam ga cijelog odradio sjedeći na školjci (mislim, mogao sam čitati i na laptopu ali tradicija je tradicija - što je čovjek bez toga), pošteno se nasmijavši par puta (''I went 6-for-24 in my mock draft. Where's my Finals MVP trophy?'') iako je očito da Bill nije baš uživao u draftu. Uglavnom, uživajmo zato mi u budućim novajlijama dok možemo, jer bojim se da idućih desetak dana nitko normalan neće moći živjeti od glasina koje će se širiti oko LeVlatke i ostalih tetkica.

Tagged as: Cole Aldrich, Daniel Orton, Devin Ebanks, Dropkick Murphys, Kevin Seraphin, Luke Harangody, Pat Riley 4 Comments

18Mar/100

PRINT YOUR BRACKETS – SOUTH

SOUTH

O travestiji zvanoj Dukeov put do Final Foura nećemo ovaj put. I onda se ljudi još čude zašto svi mrze Duke. Pa, možda zato što su najobičniji Imperij, netko za koga ne vrijede ista pravila kao za ostale smrtnike? Ja osobno nemam ništa protiv njih, čak mi se sviđaju i Jon Scheyer i Kyle Singler, iako su više neuspio arijevski eksperiment nego bijela braća. Doduše, prvi će karijeru najvjerojatnije nastaviti u Njemačkoj, u društvo s ostalom jednodimenzionalnom nejači lakom na obaraču (sjetite se Neitzela s Michigan Statea, ili Humphreya, člana legendarne petorke Gatorsa - obojica su trenutno susjedi našem Joeu), dok će Singler biti izabran u drugom krugu, jer je fin dečko. Ali, nakon Adama Morrisona, mislim da su svi naučili lekciju – ne troši pick na bijelo krilo koje ima 20 lopti po utakmici, bez obzira na učinak. Mislim, nitko ne može Kyleu osporiti da je fajter, ali zar nije i Morrison bio takav?

Kako god, iako je komisija napravila sve što je bilo u njenoj moći da olakše Dukeu put do Final Foura, tamo ih nećemo gledati. Momčad koja ima samo vanjski šut, te slobodna bacanja, ipak nije toliko opasna. Nemaju post opciju, obrana je propusna. Preovisni su o sirovini Brianu Zoubeku, bijelom centru koji, kada mu ide od ruke, zna podsjetiti na Brada Millera bez šuta, izdanje 09/10. Problem je samo što, eto, Brad ima 14 godina više.

Ispada kako je najbolji igrač Blue Devilsa Nolan Smith, skoro pa jedini tamnoputi u rotaciji, minijaturni bek koji iz pozadine uredno sakuplja poene. Sad, ako ste momčad sakata talentom, Duke će vas preskočiti. Ali, ako imate imalo bolju momčad, ne trebate ih se bojati. I tu na scenu stupa Texas A&M, momčad široke klupe, krcata solidnim bekovima koja znaju igrati obranu i koji ne forsiraju šut, a ujedno i momčad s dobrom rotacijom visokih koji također igraju obranu i kontroliraju skok. Nemaju pravu zvijezdu, najbliži lideru je bek Donald Sloan, sveučilišni veteran koji zna što je potrebno za pobjedu. Ali prava zvijezda im neće ni trebati da nakon Purduea skinu i Duke.

Purdue je posebna priča. Ekipa koju sam prije mjesec dana vidio kao sigurnog sudionika Final Foura, ostala je bez svog najboljeg igrača, Robbiea Hummela, koji je, nemojte se smijati, najbliže čemu je ljudska rasa došla u kloniranju novog Larrya Birda. Vrhunski šuter, sjajni skakač, Hummel može bez problema igrati obje krilne pozicije. Čak i u profesionalcima, jer za razliku od velike većine bijele braće, ''he got all-round game'', od atleticizma do golog talenta. Bez imalo razmišljanja, čovjek je najbolja oklada za uspjeh u NBA, ako bi morali birati između njega, Bouldina, Singlera, Haywarda, Babbita i sličnih koje smo nabrojali kroz ovih par dana (i kojima ćemo se vratiti nakon turnira, i to zato što su dobri a ne zato što su bljedunjavi).

Uglavnom, htio sam reći kako je sada popularno igrati na poraz Purduea u prvom krugu od Siene, koja se zadnjih nekoliko godina specijalizirala za iznenađenja. Ja idem suprotnim putem, Purdue je još dovoljno dobar da prođe dalje. E'Twaun Moore je pouzdan bek, šuter NBA potencijala s fantastičnim imenom koje bi samo po sebi trebalo garantirati izbor u drugoj rundi, a JaJuan Johnson je solidan centar na ovoj razini, također potencijalni profesionalac, također vlasnik imena kakvog još nema u NBA. Već iz ovog osvrta jasno vam je da se radi o fantastičnoj ekipi koja je nazasluženo ostala u sjeni Syracuse i West Virginie, iako su praktički imali sve što i oni, pa i puno više.

Sad, Texas A&M ipak će im biti prevelik zalogaj bez Hummela. Slična sudbina čeka i Louisville Ricka Pitina. Bilo bi sjajno da sudar omraženih Krzyzewskog i Pitina dolazi u nešto atraktivnijem pakiranju, ali ovoga puta Duke je favorit nad Louisvilleom. Naime, Pitinova ekipa može dobiti samo ako im počne upadati trica, a nema šanse da se to dogodi dvije večeri za redom. A kako se mora dogoditi u prvom krugu da bi uopće prošli solidno posloženu, ozbiljnu, ali i talentom tanku Californiu, Duke će biti pošteđen iznenađenja.

Kojih će zato biti u drugom dijelu ždrijeba. Baylor više nije tajna, sve više ljudi ga gura u Final Four, a među njima sam i ja. Iako mi se nije lako oprostiti od simpatične momčadi Notre Dame, a time i od sveučilišne karijere legendarnog Lukea Harangodya, za kojega se nadam i držim fige da završi u NBA (ako već njegov šut i borbenost pod koševima nisu ništa revolucionarno, građa ala Kevin Love nakon pet dana u McDonaldsu i frizura ala Emilio Estevez - jesu), Baylor će ih jednostavno pregaziti.

Evo i zašto. Imaju sjajne bekove koji znaju što rade, Tweety Carter je vrhunski sveučilišni play bez mane (osim manjka centimetara koji se na ovoj razini ionako toliko ne osjete), a LaceDarius Kakvo Jebeno Ime Dunn odličan je šuter i učinkovit strijelac. Ali, glavno oružje je ipak pod košem a odaziva se na ime Ekpe Udoh. Momak je dvije godine trunuo na klupi Michigana, pauzirao godinu dok se nije smjestio na novom kampusu i ove sezone je zaigrao kao potpuni anonimus. Kad ono tamo – nova sigurna NBA igračina.

Udoh ima sve vještine potrebne za pravu peticu, sjajan je bloker, može igrati leđima košu, ali nema problema ni kada se postavi licem prema obruču, bilo da šutira ili krene na ulaz. Sjajan atleta izuzetno dugih ruku, odličnog osjećaja za skok i posebice blokade, Udoh me najviše podsjeća na Ibaku iz Thundera. Koji je isto odličan atleta, sjajan bloker, ima meku ruku, ali za razliku od Ibake, Udoh se zna kretati i s loptom. Sad, Ibaka ima potencijal biti dobar centar ali nema masu ni visinu, dok Udoh ima i to, ali je tako dobar iz vana da nema smisla koristiti ga kao išta drugo osim krila. Sjajan, sjajan igrač. Zaboravite da sam uopće spomenuo Ibaku kao usporedbu, navukao sam se na to ponajprije zbog imena. Ono, Ibaka, Udoh, Legends Of Benin.

Uglavnom, znam da Udoha stavljam na vrh popisa jedne sjajne draft klase, odmah iza Cousinsa, Favorsa i Monroea. Kakva sjajna gomila visokih igrača, zatim bijele braće i na kraju swingmana. Svi redom igraju na pravi način, minimum je razmaženih zvijezda. Majke mi, jedva čekam draft.

Dodatna olakotna okolnost za Baylor je što prakitčki do Final Foura neće imati tešku utakmicu. Notre Dame im nije dorastao, a ni Villanova. U biti, ako mene pitate, Villanova neće proći niti u Sweet 16, jer St Mary se, barem po načinu kako su zgazili Gonzagu u finalu konferencije, čini kao momčad na koju treba igrati kao potencijalno iznenađenje.

Imaju sjajnog centra u Omaru Samhanu (kažem vam, nikada više dobrih visokih igrača u ponudi), na rosteru imaju čak 5 Australaca (a znate što to znači za atmosferu i pristup), i svi ostali redom, osim centra Samhana, pucaju trice. Meni dosta, jer sve mi je bolje od dosadne igre Villanove. Scottie Reynolds jeste solidan NCAA bek, ali gotovo sam siguran da u NBA neće uspijeti, jednostavno nema instinkte playa a prenizak je i previše sklon oscilacijama da bi se mogao nametnuti kao strijelac ili dvojka. Randy Foye 2.0, jelte. Plus, treba li uopće spominjati koliko bi eventualni dvoboj između Baylora i St Mary's bio zabavniji od naporne bitke s gomilama ispaljenih cigli protiv jedne Villanove?

SWEET SIXTEEN: Duke, Texas A&M, Baylor, St Mary's

ELITE EIGHT: Texas A&M, Baylor

FINAL FOUR: Baylor