ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

26Oct/134

THE ERNIE GRUNFELD EXPERIENCE

Posted by Gee_Spot

WASHINGTON

Zamjenom Okaforova ugovora za Gortata, Wizardsi su praktički napravili jedini logičan potez obzirom na sve one ranije koji su ih i pozicionirali tu gdje jesu, u NBA purgatoriju. Od zamjene za Nenea preko dovođenja Arize i Okafora do ovog friškog angažmana još jednog solidnog visokog, Wizardsi jasno daju do znanja kako smatraju da su svoju jezgru okupili i kako je playoff jedini cilj. Obzirom da je kontekst takav, draft pick kojega su se odrekli i koji će u najboljem slučaju za Sunse biti krajem lutrije, nije ogroman ustupak - vjerujem da bi vlasnik Leonsis radije trejdao Ovechkina nego još jednom gledao Wizardse kako biraju među top 3 momčadi (a ne zaboravimo ni flop s Veselyem koji je bio šesti pick).

Dakle, kad su na startu predsezone saznali da je Okafor upitan za dobar dio sezone, a možda i cijelu, Wizardsi su se našli pred jednostavnim izborom - pronaći visokog čovjeka koji može održati momčad iznad vode, posebice u situacijama kada Nene ne bude mogao istrčati na parket, a koje su neminovne. I u trenutno najboljem visokom na tržnici pronašli su upravo to. Gortat nije samo solidna zamjena već i korak naprijed u odnosu na Okafora, posebice napadački - njegove kvalitete u pick igri su ogroman potencijal za momčad s playmakerom kakav je Wall, a ni partnerstvo s Neneom ne bi trebalo štekati zbog solidnog šuta s poludistance koji će potonjem otvoriti još više prostora u postu.

Uglavnom, samo na račun talenta, Wizardsima se podiže gornja granica za 2 do 4 pobjede, a kada sve ubacimo u sitem i prilagodimo minute te napadački i obrambeni učinak, nova projekcija donosi im score 40-42, što je, barem po IOR sistemu, dovoljno za sedmo mjesto na Istoku. Ključ svega je zdravlje - prvu projekciju radio sam po više nego optimističnoj verziji po kojoj bi Okafor odigrao 60 utakmica, dok se od Gortata može očekivati 70+ i to usprkos lanjskim problemima sa stopalom zbog kojih je i sam propustio četvrtinu sezone. Obzirom da ovogodišnja Okaforova forma zbog propuštenih priprema ionako ne bi mogla biti na lanjskoj razini, sistem ne vidi nikakav potencijalni obrambeni regres, dok je napadački pomak očit - s 102.9 poena na 100 posjeda lopte koji su bili dovoljni za 26. mjesto, Washington se pomakao za tri pozicije, na 104.4 koji stvarno izgledaju puno bolje obzirom da je očekivani prosjek lige 106.1.

Naravno, ovdje pričamo o golim brojkama, ali ono što se ne smije zanemariti je kontekst. Iako nikoga nije lako uklopiti u momčad u hodu, Gortatove screen kvalitete poslužit će da od prvog dana postane dio napada i to bitan - bilo u roll ili pop igri, njegovo prisustvo na parketu može podići učinkovitost Wallu, ali i svima ostalima (koliko god Okafor bio kvalitetan obrambeno, njegovo prisustvo u napadu itekako je pomoglo da Washington prošle sezone bude onako loš - tip ne samo da nije imao rolu, već je uzimao i dobar dio šuteva u reketu koji su trebali završiti kod Nenea). Dakle, Wizardsi bi vrlo lako mogli doseći ligaški prosjek, pogotovo prenese li i Beal ovu all-star formu iz predsezone u regularnu sezonu.

Za uigrati obranu trebat će nešto više vremena, ali ni tu ne bi trebalo biti velikih problema. Obzirom da Washington ionako nije mogao računati na lanjskog Okafora, prvih 20-ak utakmica dok Gortat pohvata filozofiju igre taman bi trebali objasniti taj mali pad u odnosu na lani, a nakon toga bi Wizardsi i dalje trebali igrati svoju prepoznatljivu discipliniranu obranu u stilu Pacersa, u kojoj je svaki pojedinac toliko solidan 1 na 1 da mu uglavnom ne treba nikakvo pomaganje, čime se minimalizira opasnost od rupa u sredini i na perimetru. Gortat je dovoljno pokretan za braniti pick & roll, a istovremeno i dovoljno čvrst za čuvati obruč dok je Nene zaposlen izlascima izvan reketa (u kojima je također vrlo dobar), što praktički znači da dobrim dijelom mogu ponoviti lanjsku formulu.

U ligi u kojoj su centimetri luksuz, imati dva visoka sposobna igrati obje unutarnje pozicije, ali koji su uz to prije svega solidne petice, nije mala stvar i to bi još jednom trebao biti važan adut Washingtona. I to ne samo kada su zajedno na parketu, iako će im to definitivno biti najbolja postava, već i u rotiranju igrača, a posebice u slučaju eventualnih ozljeda - uhvate li Nenea leđa ili Gortata počne mučiti stopalo, Wizardsi će barem imati jednoga da kontrolira sredinu, što je definitivno bolje od nikoga.

Ne uspije li se pak Gortat nametnuti, što je moguće obzirom prije svega na probleme koje je imao s ozljedama u zadnjih godinu dana, dugoročno nema nikakve štete (osim tog draft picka koji se mogao pretvoriti u solidnog igrača, ali to je toliko veliko možda da nije ni bitno, posebice nakon ovoliko dugog rebuildinga - bez obzira koliko plafon bio upitan, Wizardsi ovu fazu moraju izgurati do kraja, a, zapnu li još jednom, ovogodišnja top 12 zaštita više je nego dobar osigurač). S tim da je puno, puno veća vjerojatnost da će Wizardsi, kojima novi Wallov ugovor dogodine ionako zauzima većinu prostora za dovođenje pojačanja, iskoristiti prava koja su dobili i jednostavno produžiti suradnju s Gortatom te se još zadovoljiti potpisom jednog midlevel veterana sa strane.

Što se ostalih igrača pristiglih u tradeu tiče, ispada kako je na rosteru trenutno čak 18 imena s garantiranim ugovorima, što znači da bi se za trojicu trebala upotrijebiti stretch provizija ili dogovoriti nekakav otkup ili možda novi trade. Obzirom na gužvu na bokovima i već posložene role, Brown i Lee su apsolutni višak, dok bi se možda moglo pronaći mjesta za Kendalla Marshalla obzirom da je Maynor jedini back-up play i to ne baš sjajan. Opet, kako su Wizardsi u očitom playoff fokusu, pitanje je koliko uopće imaju potrebe razvijati jednu mladu rezervu kada je uokolo dovoljno spremnih veterana bez ugovora. Odluče li ga zadržati, moguće žrtve rezanja rostera su nominalno treći bek Temple, peti swingman Rice, a možda prije od svih Singleton koji se nikako nije uspio nametnuti kao bočni stoper, a kao sedmi visoki je apsolutni višak.

PHOENIX

Sunsi su stvarno dobili ponudu koja se ne odbija u ovoj njihovoj situaciji. Gortat je ionako već bio bivši, a odluka da ga se riješe na startu sezone samo će im pomoći da budu još gori i da uhvate još više loptica u lutriji. Sistem im bez njega projicira pad na dno napadačke učinkovitosti, iza Sixersa, dok obrambeno i bez Okafora (a vjerojatno ga neće požurivati nazad, posebice ako bude morao na operaciju) imaju dovoljno visokih da se održe ispred Kingsa i Bobcatsa. Jasno, u stvarnosti bi pak vrlo vjerojatno mogli imati i najgoru obranu lige, što znači da bi mogli završiti i ispod ovih svježih 17-65 koliko glasi nova prognoza.

Ali, sve je to manje bitno pored podatka da dogodine imaju čak 4 potencijalna picka prve runde (Pacersi, Wolvesi, Wizardsi i vlastiti). Dodaj tome i onaj od Lakersa godinu kasnije i očito je kako imaju razloga za zadovoljstvo barem na tom planu. Doduše, ni jedan od ovih pickova, osim vlastitih naravno, ne mora donijeti ništa opipljivo, ali barem su nekakavi resursi (također, tu je i Okaforov ugovor koji uvijek može poslužiti nekome za olakšanje salary capa i usmjeravanje novih pickova put Arizone). U svakom slučaju, bitno je da su dobili maksimum - da su čekali do zadnjeg dana, teško da bi pronašli nešto bolje u godini u kojoj će borba za playoff nekim graničnim ekipama biti manje primamljiva od tankiranja.

Što se rostera tiče, Sunsi su, riješivši se usput i trojice igrača na koje očito ne računaju, dodatno otvorili prostor skautiranju ponekog NBDL talenta. Imaju 13 imena pod ugovorom i tu vjerojatno daljnjih rezova neće biti, s tim da postoji mogućnost da zadrže Diontea Christmasa kojega je GM McDonough otkrio u Bostonu i koji je odradio solidnu ljetnu ligu i trening kamp nakon što ga je ovaj povukao za sobom. Doduše, zadnja stvar koja im treba je još jedan combo-bek, ali slično se moglo reći i za stretch četvorke koje se boje kontakta i drvene bijele centre, pa ih je opet pun roster.

3Sep/1327

EUROZONA 16-9

Posted by Gee_Spot

16. IZRAEL

GEE: U ovoj nesretnoj grupi bez problema bi trebali do sljedećeg kruga, mislim da su Eliyahu i Casspi prevelik zalogaj i za Ukrajinu i za Nijemce (a imaju i masu iskustva uokolo). Da se budući član Mavsa, Gel Mekel, nije odlučio odmoriti od repke kako bi što spremniji dočekao kamp, imali bi šanse i za ući među osam. Ne znam, možda ste ih previše podcijenili, a možda sam ja previše pod dojmom uvjerenja kako bi nas vjerojatno dobili da su s nama u grupi jer se još uvijek sjećam one šetnje kroz reket od prije nekoliko godina izvjesnog Tamira.

KREHA: Izrael se nije kvalificirao na WC od 1986. pa je šteta ne nastaviti niz. Otkad je Oded Kattash prestao igrati ne pratim ovu repku. Ako Casspi igra glavnu ulogu, jel onda ovo niskobudžetna direct-to-video drama?

EMIR: Ma kakvi podcijenili. Realno, osim Eliyahua, koji je pravi basketar, i Casspija, koji bi po svim zakonima prirode ubrzo trebao postati koristan NBA igrač, Izraelci nemaju nekoga tko bi mogao povući. Doduše, hrpa igrača im igra u Maccabiju što automatski znači da imaju iskustva za napraviti eventualno iznenađenje, a ova skupina im garantira prolazak u drugi krug.

15. POLJSKA

GEE: Ovdje sve ovisi o Gortatu – on je u ovoj repki neprikosnoveni lider i zvijezda oko koje se sve vrti. Tako da je s jedne strane super da uopće ima volje igrati iako je stopalo navodno bilo dobar razlog da (još jednom) uzme odmor (letio u Phoenix na snimanje usred priprema), a s druge je upitno koliko on uopće ima volje odraditi ovoliko utakmica u ovakvom ritmu punom snagom. Osobno mislim da je došao samo radi PR-a i da skine obvezu prema repki s glave, dakle tu vidim šansu za nas jer, ako je Gortat blizu 100%, mi nemamo obranu za zaustaviti ga.

KREHA: Istina, mi nemamo mesa pod košem zahvaljujući sjajnom Džazminovom otkantavanju Pašalića. Svejedno, ako nismo sposobni zatvoriti jednog solidnog centra, onda ne znam što smo radili na pripremama koje su imam osjećaj duže nego ikada. Sjećate se kad se početkom 90-ih repka okupljala dva tjedna prije i uvijek su kukali kako nema vremena za uigravanje, a opet bi donijeli par medalja kući. Možda bi trebali opet krenuti s tom praksom jer gore ne može. Jel' ima Poljska još koga osim Marcina? Gdje je Lampe?

EMIR: Tu je Lampe. On i Gortat na papiru tvore jedan od boljih centarskih tandema ovog prvenstva, a da im je bilo kakva pomoć s vanjskih pozicija, možda bi mogli i nešto zakomplicirati. Situaciju s Gortatom bit će zanimljivo pratiti – ako bude nabrijan, mogao bi potpuno dominirati u četiri susreta u skupini (osim protiv Marca Gasola), a, ako je Gee u pravu i ako ni stopalo ni glava ne budu na mjestu, onda su najebali. Navodno je Asik u nekoj pripremnoj utakmici 'pojeo' Gortata što nije dobar znak.

14. BOSNA I HERCEGOVINA

GEE: Mirza bi nakon mučenja u Netsima trebao eksplodirati na ovom turniru i to je manje-više sve što očekujem od njih. Imaju Amera (Wright) koji nije bio u stanju igrati niti Division I košarku, imaju ono drvo Sinanovića i imaju Acu Petrovića na klupi. Sve razlozi da ih u onoj zeznutoj skupini smatramo totalnim autsajderima, iako mislim da će Mirza biti dovoljan za jedno iznenađenje, tipa pobjedu nad precijenjenom Crnom Gorom.

KREHA: Trenutno se ne mogu sjetiti neke Acine momčadi koja je dobro igrala na turniru. (razmišlja). (još razmišlja). Ne, ništa. Mašić je u sastavu? Jadni Mirza i Nihad.

EMIR: Inače, ja sam se umalo zvao Mirza po najboljem Mirzi koji je držao košarkašku loptu. Mama je, kao sportski zaljubljenik, navijala da dobijem ime po Delibašiću. Uglavnom, nisam baš siguran da će neka mama željeti dati svoje ime po Teletoviću, koji na ovom prvenstvu ima ulogu koju imaju Vesely i Jerebko, a ni po pratećem osoblju nema prevelike razlike između BiH ili Češke i Švedske. Jebote, morali su aktivirati Andriju Stipanovića da pomogne pod košem.

13. NJEMAČKA

GEE: Katastrofa, realno su u rangu Švedske i Finske s ovakvim rosterom, ali rezultati s Dirkom su se pobrinuli da dobiju najlakšu grupu na turniru, time i mogućnost plasmana dalje. Navodno vode izuzetno mladu selekciju pa je teško reći koliko su loši, ali obzirom da im je Schaffartzik u mojoj knjizi prvo ime, onda se može reći da su poprilično loši.

KREHA: Da je bar Schroeder na rosteru pa bi se veselio gledati njega i Pleissa u akciji. Ovako Dirk-less i Sch-less mogu samo iznenaditi nekim nebrušenim biserom. Ima li takvih? Sudeći po najavama teško. Zašto smo ih tu stavili? Zbog Merkelice?

EMIR: Ne znam ni ja zašto i kako su Švabe ovako visoko iako sam sudjelovao u rangiranju. Moram priznati da su na zadnjih par natjecanja povremeno igrali lijepu košarku, a ovaj plasman na našim rankinzima je valjda nagrada za one snimke NBA na DSF-u koje su jedno vrijeme bile jedini doticaj s ligom. Uglavnom, skupina im je takva da im treba tek pobjeda nad Ukrajinom da idu dalje, to je jedini razlog zašto su narasli u ovim rankinzima.

12. ITALIJA

GEE: Otpao je Bargnani, što nije nikakav problem jer s njim nikada nisu imali srce. Što mi nije jasno jer Belinelli je od mladih dana znao uzeti stvar u svoje ruke i biti lider, možda mu to uspije i na ovom prvenstvu bez "smetnji" u vidu Galloa i Andreice, dakle u situaciji gdje je očito tko bi trebao biti prva opcija bez da se s nekim tuče za tu ulogu i tako narušava ionako kilavu kemiju (selekcija u kojoj svi pucaju, a nitko ne radi, mediteranska klasika). Bude li on zvijezda i uspije li ovaj Datome donijeti onaj dašak šuterskog ludila koji je svih ovih godina prije donosio Basile, možda mogu u drugi krug preko klimave Rusije. Ali, to je jedno veliko možda.

KREHA: Ma daj, Gallo smetnja? S njim su konkurentni. Ovako su opet Talijani.

EMIR: Pa zar nisu Talijani pored svih stranaca koji igraju i igrali su u njihovoj ligi mogli naći nekog poštenog centra koji će znati obraniti reket i dati mu državljanstvo? OK, Diener nije loš igrač i nije da imaju nekog dobrog klasičnog playa osim njega, ali Belinelli ionako može organizirati napad jako dobro. Ovako, bez ikoga da brani reket, svaka momčad koja ima iole boljeg centra stvarat će im probleme. Ali, barem će biti zabavni - Belinelli, Diener, Datome i meni iznimno dragi Gentile su pravi basketari koji znaju i mogu potegnuti kad treba. I kad ne treba.

11. MAKEDONIJA

GEE: Kužim da ih je lako okarakterizirati kao one hit wonder, ali nekako mislim da momčad s Mekalebovskim i Antićem nije ni boy ni pop bend. Ovo je solidna košarkaška družina koja zna udarati i zabijati – ne očekujem polufinale, ali mislim da ste ih podcijenili s ovim plasmanima ispod 10-og mjesta. Mislim, bez obzira što su dvije godine stariji, koliko trenutno ima igrača boljih od Bokčeta na ovom turniru? Tip si kreira šut lakoćom, uđe li u seriju - doviđenja, a, iako više nije onako brz i eksplozivan, daleko je još od problema koji sitne bekove hvataju u 30-ima. Jedan turnir sigurno ima u nogama, na kraju krajeva radije vjerujem dokazanom igraču nego nekim likovima koji u zadnji tren upadnu na roster kao što je ovaj play od Crne Gore.

KREHA: Oveachievers, please try harder! Najdraža priča oko ove repke je kako su suigrači nagovorili Gečevskog da odigra još jedan turnir. Tommy points za timski duh! Samo zbog ovoga sam ih morao staviti iznad Italije. Možda i Srbije sad kad je Teo otpao. Kakva greška!

EMIR: McCalebb je strašan, Antić je dobio NBA ugovor pod stare dane, ali dalje od toga ja ne vidim. Činjenica da su morali nagovarati Gečevskog da im se pridruži dovoljno govori o njihovoj širini. Mislim da je ova pozicija realna, a, ako se uspostavi da je dva puta dovoljno imati dva i pol igrača za četvrtfinale, onda je to dodatni pokazatelj da se prvenstvo ne smije igrati u ovom terminu.

10. CRNA GORA

GEE: Vidim da ih je Emir ubacio u top 7 i vidim sličnu tendenciju kod mnogih, pa me zanima zašto? Možda da je tu Peković, ali varate se ako mislite da Vučević aka The Russian From Switzerland može zatvoriti reket i biti tip igrača koji će istovremeno zabijati 20 kao od šale pod košem, posebice u ovako tvrdoj skupini. Imaju visinu, ali glavni problem je što nemaju beka – ovaj Amer je druga liga, tako da očekivati od njega i lokalne ekipe na bokovima da se proguraju pored Makedonije, Litve i Srbije djeluje poprilično ambiciozno. Može Pavićević biti dobar trener, ali neće on razigravati ovu ekipu.

KREHA: Uvjeren sam da Vučević neće moći previše sam. Dubljević može raširiti reket i tako ga rasteretiti, a ostatak momčadi će gristi u obrani. Deseto mjesto je taman.

EMIR: Jebiga, fale im Peković i Todorović, ali imam neki osjećaj da će ostvariti dobar rezultat na leđima potpune eksplozije Vučevića. On i Dubljević bi mogli zanimljivo izgledati zajedno, iako je činjenica da su mogli nabaviti boljeg Amera od Ricea koji je ipak igrao u Bayernu i to tek solidno. Crnogorcima visina neće biti problem, tako da će dosta toga ovisiti o tome mogu li Rice, Bakić, Ivanović i Šehović napraviti dovoljno pritiska da bi oslobodili prostor centrima. Mislim da će dobiti Makedoniju što je dovoljno za drugi krug, a kako se tamo križaju s skupinom u kojoj osim Francuza ne valja nitko, moguće su i dvije dodatne pobjede i četvrtfinale.

9. SLOVENIJA

GEE: Lako za Crnu Goru iznad Makedonije, još ste me više iznenadili stavivši Slovence ispod Hrvatske. Ok, i oni su momčad koja donosi vječna razočaranja, kratki u glavi i bez identiteta, ali su domaćini. Imaju Dragića kao prvu opciju, Slokara i Nachbara da malo razbiju monotoniju. Šteta što nema Lorbeka (za Udriha manje-više, on bi pored Dragića ionako samo sijao nepotrebnu nervozu) – Erazmus više nije u naponu snage, ali je i dalje kvalitetan strijelac pod košem koji bi ih sigurno učinio puno opasnijima. Možda sam ga uvijek cijenio više nego treba, ali s takvim unutar-van dvojcem Slovenci bi mogli i do polufinala u ovom kontekstu.

KREHA: Naravno da sam sve ex-Yu stavio ispod Hrvatske, pa barem na nekom renkingu da su naši visoko. Nije da baratam s previše podataka tako da se komotno mogu prepustiti patriotskim osjećajima ovih nekoliko dana dok se opet ne sudarim sa štangom realnosti u najboljem Fab Melo stilu. Blaženo neznanje. Meni je Dragić legenda i vjerujem da ih može progurati u drugi krug. Sve ostalo bi bilo iznenađenje. Mislim, svi briju kako je domaćinstvo neka prednost, ali mislim da zapravo i nije, pogotovo kada nemaš širinu. Većina igrača ionako nije doma, samo ih više ljudi žica ulaznice. A, ako krenu loše u turnir, slijedi medijska oluja.

EMIR: Ma domaćinstvo je sigurno prednost. Ako ništa, pogurat će ih se da prođu drugi krug. Imaju solidnu momčad – Dragić će to dobro predvoditi, Vidmar, Slokar i Begić bi barem trebali smetati pod košem, a Nachbar, Lakovič i Blažič koristiti prostor koji će Dragić otvarati.

17Feb/1314

THE RANKINGS, WEEK 15.

Posted by Gee_Spot

Ovotjedne rankingse posvećujemo trade deadlineu, stoga ćemo se uglavnom baviti potencijalnim tradeovima (zacrtajte si 21.2. u kalendaru jer radi se o jednom od najzabavnijih dana u godini). I to kroz više kutova – uz to što u obzir uzimamo priče o kojima se šuška, bacit ćemo pogled na trenutno stanje duha svake franšize i ocijeniti da li uopće imaju mogućnosti, želja ili potreba za tradeom. Također, bacit ćemo pogled na područja koja treba pojačati za momčadi koje su još uvijek fokusirane baš na ovu sezonu (dakle, sve one koje nisu zaglibile u lutriji). Uzbuđenje raste jer kao što je rekao jedan mudar čovjek “NBA trade deadline is like a box of chocolates – you never know what you’re gonna get”.

Međutim, prije nego prijeđemo na momčadi, navalimo odmah na jednu hipotezu o kojoj se začudo ne priča dovoljno i koja se tiče cijele lige. Naime, na ljetnom tržištu će biti solidnih igrača, ali samo su dva franšizna imena u opticaju, odnosno samo dva imena imaju toliku težinu da ih možemo smatrati za donositelje instant promjena u ukupnom odnosu snaga. Franšize ne rastu na grani, stoga je jasno da će se oko Paula i Howarda voditi najveća bitka i da će mnogima i ovaj trade deadline poslužiti za što bolje pozicioniranje za ljeto.

Jasno, sve govori u prilog tome da će Paul iskoristiti opciju dodatne godine koju mu mogu ponuditi samo Clippersi, koji uz novac imaju i sjajnu momčad sposobnu boriti se za vrh i dugoročno dobru situaciju obzirom na mladost Blakea Griffina. A i koliko god Howardov odnos s franšizom nije počeo na najbolji način, teško da postoji veća institucija u ligi od Lakersa, kao što ne postoji tržište na kojem se može bolje zaraditi izvan parketa. Međutim, već ta mala mogućnost da bi moglo doći do još jedne Howardove promjene raspoloženja dovoljna je da se otvore scenariji na koje treba pripaziti.

Evo o čemu se radi.

Ako su Josh Smith i Dwight stvarno tako dobri prijatelji, što ih sprječava da se udruže i naprave svoju super momčad? Jasno, s dva tako šuterski limitirana igrača ni jednom treneru ne bi bilo lako, ali dominacija u reketu i obrani teoretski bi trebala sakriti sve rupe (doduše, na primjeru Lakersa ove godine vidjeli smo da je teorija jedno, a praksa nešto sasvim drugo). Jedine momčadi koje imaju dovoljno prostora da ih potpišu obojicu su Cleveland (ako bi obojica dala maleni popust u stilu LeBrona i Wadea), Milwaukee (ako Ellis ode i ako puste Jenningsa da odšeta) i Atlanta, a, uz malo sreće tijekom prijelaznog roka, ovom popisu mogli bi se priključiti još Orlando, Dallas i Phoenix.

Cavse i Buckse odbacimo odmah – nema šanse da likovi poput Smitha i Howarda žele najbolje godine karijere provesti u centralnoj Americi (Cavsima je ionako svejedno obzirom da u Irvingu imaju svoj temelj za 10 uspješnih godina, dok su Bucksi ionako navikli biti trinaesto prase). Atlanta ostaje idealna destinacija, ali, sudeći po vijestima koje od tamo stižu zadnjih dana (Smith je odbio produženje ugovora, a Ferry mu je odbio dati puni max), priča o tome kako je njegovo prijateljstvo s Dwightom mamac kojim će Hawksi upecati veliku ribu ostaje samo - priča.

Orlando ne dolazi u obzir iz očitih razloga (a i nije da bez obzira na svu silu pickova mogu nekome uvaliti Turkogluov ugovor, bez čega se ne mogu ni uključiti u tržnicu), tako da nam ostaju Dallas i Phoenix. Da bi otvorili prostor za dovesti dva max igrača, Mavsi bi se trebali riješiti zadnje Marionove godine, a Sunsi bi trebali zamijeniti dugoročne ugovore Gortata i Duleya za nekolicinu zadnjih godina koje će moći izbrisati na ljeto.

Obje lokacije su dovoljno atraktivne tako da sve skupa ima smisla – nisam siguran da Cuban baš želi Smitha obzirom na Dirkovo prisustvo, ali Dwight je definitivno njegova najveća želja, obzirom da su puštanjem Chandlera jasno poručili da nemaju namjeru trošiti max lovu na ikoga osim na franšizne igrače. Sunsi pak žele izbjeći rebuilding i ovo bi im bila idealna prilika. Mogu ponuditi najbolje medicinsko osoblje u ligi, što je za Howarda svakako bitno (Superman je Superman samo kada je neranjiv - kao što je ova sezona pokazala, Howard izvan fizičke top forme nije ni izbliza dominantan igrač iz jednostavnog razloga što nema tehniku na koju se može dočekati obzirom da je njegova igra isključivo bazirana na atleticizmu).

Jasno, obzirom na ligu u kojoj se max ugovora rješavaju na sve strane, još jedno prijateljsko okupljanje teško će proći. Ali, ako neka od ovih momčadi idućih dana i posegne za Smithom, napravit će to tek kao prvi potez u jednoj dugoj partiji šaha. Kako god se rasplele stvari, imam nekakav osjećaj da će Mavsi dobro proći u svemu . Čak i ako ne posegnu za Smithom u idućih tjedan dana, nešto mi govori da Cuban neće ignorirati Dwightov posjet Dallasu kao što je to napravio u slučaju Derona Williamsa.

1. SPURS (5590)

Urnebesne glasine o interesu za Smithom ili Jeffersonom nećemo komentirati. Doduše, Smith bi bio upravo ono što im treba da skinu Thunder, ali ne i ako bi se pri tome odrekli Leonarda i Splittera - takva zamjena bi ih samo zavrtila u krug. Za neke druge, gotovo bezobrazne opcije (Splitter i ugovor Captain Jacka za Smitha), Danny Ferry sigurno nije zagrijan, bez obzira koliko vezan uz Spurse bio. Uglavnom, kako nemaju previše opcija (osim Jacksonovog ugovora kojega teoretski mogu pretvoriti u još skupljeg veterana, što bi bilo potpuno suprotno od onoga što rade inače), ovaj trade deadline bi trebao proći bez njih.

2. THUNDER (5190)

Kao što je i nedavna utakmica protiv Heata pokazala, treba im visoki igrač kojega mogu poslati na Bosha jer s ovakvim pristupom nemaju šanse protiv Heata. James i Wade još uvijek imaju malu individualnu prednost pred Durantom i Westbrookom, ali ona je praktički neprimjetna pored jaza koji dijeli Thunder i Heat u dva segmenta:

- Bosh je apsolutna matchup noćna mora za njihove visoke, pogotovo kada bacaš 24 minute na Perkinsa koji gubi svaku vrijednost čim se izvuče iz reketa, a protiv Bosha samo to i radi (također, za umrijeti od smijeha je početak utakmice, kada je Brooks tražio da se igra na Perka kojega je čuvao Battier, kao da je Oklahomi protiv Miamia problem napad pa treba koristiti mismatch – mislim, ako ispadaš iz vlastitog ritma da bi hranio "strijelca" poput Perka, tek tada upadaš u probleme i na tom dijelu parketa)

- Heat se osjeća sjajno u svojoj koži i svojoj igri u napadu gdje se sve svodi na dodatni pas. Oklahoma takav definirani identitet još ni izbliza nema, još uvijek je previše situacija u kojima su Durant i Westbrook prisiljeni kreirati 1 na 5 i još uvijek se osjeti da nisu dosegli plafon. Heat je doslovno dominirao 48 minuta, kontrolirali su svaki segment utakmice pri čemu su ostavili dojam profesora u rangu Spursa. S jednom bitnom razlikom u odnosu na San Antonio - mogu parirati Thunderu atleticizmom.

Kako doći do igrača koji će im pomoći u eventualnoj reprizi lanjskog Finala? Opcija imaju zahvaljujući gomili lutrijskog talenta kojega mogu ponuditi, ali pitanje je hoće li nešto poduzeti već sada ili će čekati ljeto. Ako bi bili voljni odreći se Lamba i picka Raptorsa, mislim da su im Sunsi idealni partneri jer, obzirom na kontekst u kojem se nalaze, nikome ne bi bolje došao igrač poput Gortata. Ni on nema idealnu pokretljivost kada su izlasci izvan reketa u pitanju i teško da bi mogao pratiti Bosha 40 minuta, ali bi svakako olakšao život Ibaki pošto bi donio razinu više u svaki segment igre, a da pri tome Thunder ne bi izgubio previše od sirove snage na niskom postu.

3. CLIPPERS (5135)

Fali im još jedan visoki na kojega bi se mogli osloniti u završnici, a tu imaju ultimativni chip u Bledsoeu. Mali problem leži u tome što bi u većinu tradeova morali uključiti Butlera koji ima sve manju vrijednost (ili Jordana, ali to tek nema smisla - tada bi im opet falio jedan čovjek pod košem), ali daleko od toga se radi o nečemu neizvedivom. Pitanje je naravno žele li se uopće riješiti čovjeka koji ima potencijala biti x-faktor u playoffu i koji će im biti itekako potreban otpadne li Billups opet iz rotacije (sjetimo se samo kako je lani protiv Memphisa Bledsoe praktički bio ključan zbog razine energije koju je donosio svaki put kad bi stupio na parket).

Također, ne bi bilo loše da mogu trejdati i trenera. Naime, glavni razlog zbog kojega su upali u onu crnu rupu dok nije bilo Paula ne krije se samo u činjenici da su ostali bez najboljeg igrača. Takav gubitak se uvijek osjeti, ali Clippersi imaju dovoljno drugih opcija da održe razinu igre na visini. Ali, ako ste ih gledali u tom periodu, onda znate o čemu pričam - Del Negro jednostavno nema ni onaj najosnovniji sistem na koji se momčad može dočekati kada pojedinac poput Paula nije na visini zadatka. CP3 je na takvoj razini da apsolutno može nositi toliki teret, posebice u završnicama. Niz njegovih slash & kick akcija uz dozu pick & rolla dovoljni su da Clippersi budu među najboljim napadima lige.

Ali, što se događa kada Paul nije u top formi? To smo vidjeli lani protiv Spursa, kada je zbog problema s preponama i prstom desne ruke, ali i zbog taktike Spursa da ga udvajaju na svakom pick & rollu, Paulov učinak prepolovljen – Clippersi su jednostavno nestali s lica zemlje. To nam pokazuje i ovaj nedavni niz poraza u kojem je plan B bio jednostavno spuštati loptu Blakeu u post-up situacijama, a, ako to ne prođe, onda neka Crawford i Bledsoe improviziraju i smisle nešto. Mislim, koliko god da je dubina rotacije pod košem problematična, ovakav banalan plan igre nije ništa manji problem u kontekstu u kojem imaš Spurse (visoki IQ), Thunder (visoka razina talenta) i Heat (oboje).

4. HEAT (5065)

Potpisom s Birdmanom do kraja sezone oni su svoje poslove zaključili. Sada ga samo trebaju dovesti u formu da može igrati 20 minuta po utakmici jer borbenost, energija i skočnost koju pokazuje u ovih desetak koliko trenutno igra su definitivno na birdmanovskoj razini.

5. NUGGETS (4830)

Imaju višak swingmana i jednoga bi trebali pretvoriti u visokog sposobnog igrati obranu. Posao će im svakako olakšati iznimka koju imaju još od Neneovog tradea – teoretski, uz njenu pomoć mogu dovesti Gortata iz Sunsa za par budućih pickova bez da uključe Chandlera ili neko drugo ime. U svakom slučaju, imaju dovoljno oružja da se uključe u bitku i izađu iz nje jači nego ikada, što je važno misle li eventualno iznenaditi San Antonio ili Oklahomu. Držati oko na njima jer ne zaboravimo da su i zadnje dvije godine bili izuzetno aktivni upravo u ovo doba godine (odlasci Mela i Nenea).

6. GRIZZLIES (4420)

Oba oka drže na šuterima poput Korvera i Reddicka, iako sumnjam da će iznimka koju su dobili za Gaya uz dodatak Tonya Wrotena biti dovoljna da ih izvuku iz matičnih momčadi. Jasno, s jednim takvim potezom Memphis bi opet preskočio Denver u ulozi najopasnije plutajuće mine na Zapadu.

7. KNICKS (4350)

S razlogom se smatraju drugom momčadi na Istoku, tako da nemaju potrebe ništa dirati osim u slučaju da ne iskrsne neka nemoralna ponuda kojom bi se riješili Amareovog ugovora, što bi otvorilo vrata eventualnim promjenama možda već dogodine.

8. ROCKETS (4260)

Svakako će ciljati na Smitha ili nekoga od dostupnih visokih već sada, jer poštena četvorka im treba već ove sezone obzirom na sve izvjesniji playoff nastup. Obzirom da im neće biti lako složiti potreban paket za jedan tako visoki ugovor bez uključenja treće strane, moguće je da ipak aktivnosti odgode do ljeta.

9. PACERS (4245)

Granger je u izlogu, ali teško je naći kupca za igrača koji se vraća nakon ozbiljne ozljede koljena i uz to je ozbiljno pretplaćen. Ako ništa drugo, uvijek mogu ciljati na nečiji nedostatak vizije. Naravno, na spomen nedostatka vizije odmah mi na pamet padaju Sunsi – ako su toliko uporni u svojoj potrazi za zvučnim imenom, bi li se bili spremni odreći svog toliko već puta spomenutog paketa Dudley-Gortat za Grangera? Indiani bi ovakav dvojac svakako dobro došao da se pokrpaju na najslabijim pozicijama (drugi bočni, treći visoki) i istaknu kao druga najbolja momčad na Istoku.

10. WARRIORS (4200)

Nema potrebe za paničnim tradeovima. Bogut je zdrav, Curry se još nije raspao, a rano je za procjene o tome koliko su Curry i Thompson, odnosno Lee i Bogut kompatibilni. Trebaju se pripremati za playoff jer nakon all-star pauze čeka ih izuzetno povoljan raspored – dvije trećine utakmica igraju doma, od toga većinu protiv lutrijskih momčadi. Koliko god su u zadnjih mjesec dana imali najgori mogući raspored, sada im se to vraća u vidu jednog od najlakših i, osim u slučaju epidemije ozljeda, teško je zamisliti scenarij po kojem neće završiti negdje između 45 i 50 pobjeda, što će biti i više nego dovoljno za povratak u playoff.

11. LAKERS (4150)

Ionako već skučen manevarski prostor (imaju opciju dovesti par veterana za minimalac, ali uopće ne žele trošiti niti tu siću jer im svaki dodatni ugovor dodatno povećava visinu poreza kojega moraju platiti) dodatno je smanjen ozljedom Gasola (obzirom na ozljedu stopala, teško da će naći momčad koja misli da bi od njega ove sezone mogla imati koristi), a to znači da će vjerojatno preživljavati do ljeta uz nadu da se Dwight neće raspasti, ali i da će ga zadržati nakon sezone. Čovjek se, inače, više uopće ne srami reći da mu je na prvom mjestu ipak vlastita karijera i kako je isključivo fokusiran na oporavak kako bi dogodine bio onaj stari - ni u jednom trenutku ne spominje važnost trenutka, što sigurno Kobea i Nasha tjera da si čupaju sijede kose (koja sjajna potvrda one vječne da je istina u očima promatrača). Ako Howard ostane, a imat će 20 milja dodatnih razloga za to, nešto mi govori da će iduća sezona biti jednako zabavna (osim ako ste dio ove svlačionice, onda sumnjam da vam je do zabave).

12. CELTICS (4080)

Tu je stvar jasna – ne dobije li Ainge nemoralnu ponudu, KG i PP ostaju temelj još jedne playoff epizode. Dakle, što se eventualnih pojačanja tiče, tu se ništa nije promijenilo od početka sezone – treba im jedan prosječan visoki igrač kojega mogu uključiti u rotaciju (potreba dodatno pojačana gubitkom Sullingera). Samo, gubitak Ronda i Barbose bitno mijenja jednadžbu – Celticsi sada nemaju višak u vanjskoj liniji koji mogu uključiti u trade i trebat će biti itekako domišljat kako bi se došlo do centra, a da se pri tome ne slabi trenutno krhki balans na perimetru.

13. BULLS (3935)

U svjetlu novih vijesti o Roseu (koji je opravdano oprezan obzirom na sve milijune koji su u igri, s tim da oni Adidasovi debelo nadmašuju one Bullsa), stvarno ne bi bilo loše malo pojačati konkurenciju na jedinici, a ni dovesti još jednog iskoristivog visokog kako se svijet ne bi raspao u slučaju ozljede Noaha ili Boozera (naravno, nikada nije na odmet ni pošteni tricaš - Bullsi su već tradicionalno uz Memphis najgora momčad lige kada je šut s perimetra u pitanju, a u bitku za Redicka se mogu uključiti ako su spremni odreći se picka Bobcatsa koji 2016. gubi sve zaštite). Međutim, nije da imaju previše toga za ponuditi osim Boozerova ili Hamiltonova ugovora (Butler je nedodirljiv zbog rookie ugovora, a Belinelli je osiguranje na vanjskim pozicijama). Hamilton bi mogao biti zanimljiv nekome željnom uštede (iduće godine garantirana mu je samo 1 milja), ali tu se i krije ironija cijele priče - Bullsi su na vrhu liste takvih, a napraviti trade sa samim sobom nije dozvoljeno po novom kolektivnom.

14. HAWKS (3890)

Kako je plan o oslobađanju salary capa kojim bi se napalo Paula i Howarda na klimavim nogama, pitanje je u kojoj mjeri trenutni Ferryevi planovi ovise o široj slici. Smith je na izlaznim vratima, ali ovo nije momčad kojoj trebaju pickovi ili mladi talenti da bi ga morali mijenjati već sada po svaku cijenu (a i pitanje je što uopće mogu dobiti za Smitha kojega eventualna iduća momčad možda samo renta do ljeta). Raspon smjerova u kojima mogu krenuti dogodine je ogroman upravo zato što praktički kreću od nule, stoga to i ostavimo za ljeto. Sada je bitno istaknuti da će im u slučaju eventualnog Smithovog odlaska hvatanje dobre playoff pozicije na Istoku postati puno teži zadatak (obzirom da su ostali i bez Williamsa), što dovodi do sljedeće škole misli.

Obzirom na trenutnu poziciju na Istoku, zar za sve uključene jednostavno ne bi bilo najbolje ostati zajedno do ljeta? Hawksi se u tom slučaju mogu nadati lovu na top 4 pozicije na Istoku i prednost domaćeg parketa u playoffu, a Smith može dodatno nabiti cijenu u relevantnoj momčadi. Ako i odšeta bez da išta dobiju zauzvrat, barem imaju nešto više od 30 milja prostora kojima se mogu utješiti. A Ferry nije blesav pa da ih odmah potroši na prvog Joea Johnsona koji ušeta u grad – možemo očekivati da će, slično Dallasu, preplatiti nekoliko veterana tijekom jedne sezone kako bi čuvao fleksibilnost dok se netko vrijedan maxa ne pojavi na radaru.

Tu su i manji ugovori koji se mogu micati (Korver u slučaju da nekome treba šuter, Pachulia ako nekome fali mesa u sredini, Harris ako nekome treba back-up play), ali Hawksi baš i nemaju nekih značajnih rupa na rosteru da bi im direktna zamjena midlevel igrača bitnije pomogla. Trebala bi im dvojka sposobna kreirati šut (praktički, fali im Williams) i možda tu nađu zajednički jezik s nekom momčadi koja je također i dalje u playoff trci.

15. NETS (3730)

Ima li igrača trenutno u ponudi s kojim se ne dovode u vezu? Sve je to logično kada imate bahatog vlasnika i smotanog GM-a – na isti način su funkcionirali i Knicksi dok ih nisu doveli u red. Ono što njima stvarno treba je izvući nešto iz postojećeg bekovskog dvojca (dakle, treba srediti Deronove zglobove i zaustaviti vrijeme Johnsonu) ili da manje produktivne igrače (Humphries, Wallace) zamijene za produktivnije (i pri tome, naravno, dodatno povećaju visinu poreza kojega trebaju platiti - nije nemoguće zamisliti da stvarno zamijene Humphriesa ili Wallacea za nekakav dodatni cap killer ugovor poput onoga Amarea Stoudemirea). Ali, dok se njihova priča vrti oko tema kao što su "dolazak Bena Gordona" (koji im sigurno neće pomoći jer volume scorera imaju i dovoljno) ili "odlazak Geralda Wallacea" (više se nitko ne otima za swingmana bez šuta koji je izgubio dobar dio fizikalija koje su ga činile graničnim all-star igračem) čemu uzbuđivanje? I da, neizbježno pitanje – koga bi radije imali iduće 3 sezone, Derona i Geralda ili Favorsa i Lillarda? Točno to.

16. JAZZ (3610)

Misle li zadržati trenutnu prednost pred Lakersima, treba im playmaker. To je kratkoročna potreba, a dugoročno, pa valjda je konačno došlo vrijeme da se odreknu jednog visokog. Mada, nije u pitanju laka odluka – Millsap je igrač kojega je puno lakše uklopiti uz Favorsa i Kantera, dok je Big Al prva opcija bez koje bi napad zasigurno doživio udarac. Sve ovisi o tome što odrede kao prioritet – ako prije svega žele još jednom ispasti u prvom krugu, onda je najbolje čekati ljeto da riješe gužvu pod košem, a do playa mogu pokušati doći putem nekog manjeg ugovora (Watson ili Bell mogu nekome dobro doći za očistiti salary cap) kojega bi morali začiniti jednim od pickova prve runde (ionako imaju i svoj i onaj Warriorsa tako da se ne radi o nikakvom velikom gubitku).

17. MAVS (3580)

Mislim da su dovoljno pametni priznati kako je ovo još jedna izgubljena godina, odnosno da se neće pokušati pojačati na jedinici kako bi očajnički lovili playoff. Sudjelovati će eventualno u tradeu ako procijene da im to povećava šanse za ljetni ulov (mogući scenarij smo spominjali ranije). Vjerojatno im se ne žuri čak ni ostati bez Mariona obzirom da će njegove kvalitete dobro doći iduće sezone u slučaju da im se planovi A, B i C ne ostvare – dogodine mogu ponoviti scenarij sličan ovogodišnjem (s Calderonom na playu), a onda 2014. odlaskom Dirka imaju potpuno prazan salary cap (ako to žele).

18. BUCKS (3535)

Njih treba držati na oku jer su lanjskim tradeom Boguta pokazali da se ne boje povući riskantan potez. Doduše, bilo bi dobro znati po kojim je uvjetima Hammond dobio novi ugovor (da li mu je plan bio zadržati Jenningsa ili u planu imaju izgradnju oko mladih visokih, ako ikakvog plana imaju), tada bi lakše bilo predvidjeti poteze koje će raditi, ali opcija svakako imaju. Zadnje godine Udriha, Dunleavya i Dalemberta su uvijek atraktivna roba, a tu je i Ellis koji bi mogao pomoći nekom izazivaču, kao i hrpa zanimljivih mladih igrača. Uglavnom, mogućnosti je toliko da bi me šokiralo kad bi ostali s istim rosterom i nakon 21.2. Ne treba isključiti ni trenutni fokus na playoff – treba im ozbiljna opcija pod košem umjesto ove hrpe specijalaca kako bi dobili potreban balans i spriječili Ellisa i Jenningsa da ih upucaju u nogu svaku drugu večer (nekakav trade s Jazzom bi imao smisla ako se ne bi morali odreći svog playmakera, a tu su i dežurni krivci Sunsi koji možda u Ellisu vide ne samo rješenje za svoj problem kreacije na boku, već i dugoročnu opciju).

19. RAPTORS (3520)

Nema sumnje da će se Colangelo pokušati riješiti Bargnania. Ako uspije, bit će to dobra vijest za Raptorse. Odnosno, bila bi da nismo svjesni kako će zauzvrat uzeti još gori ugovor. Vjeruju li pak da i dalje imaju šanse boriti se za playoff (a evo ih već iznad Sixersa na našim rankingsima), onda bi trebali barem jednog swingmana pretvoriti u visokog igrača.

20. SIXERS (3235)

Pošto vjerojatno i dalje smatraju da se bore za playoff, i dalje je otvorena mogućnost da trejdaju Younga za pomoć pod košem (koja je ozljedom onog drugog Younga još hitnija). Bynum sigurno neće riskirati zdravlje i potencijalni pad vrijednosti (vrati li se na parket i zaigra ispod razine, to bi moglo dodatno povećati skepsu prema njegovom dugoročnom zdravlju i tako mu srušiti cijenu više nego da uopće ne zaigra ovaj ostatak sezone) kako bi se priključio borbi s vjetrenjačama, a to možda otvara mogućnost da ga čak i uključe u neki veći trade (iako bi to značilo da su se odrekli Iggya i Harklessa uzalud). Kako stvari stoje, izgleda da su osuđeni jedni na druge – Bynum nigdje ne može dobiti bolji ugovor, a Sixersima je ulaganje u njega jedina nada da će eventualno preskočiti novi bolni rebuilding.

21. PISTONS (3210)

Oni su svoje odradili, a dodatni tradeovi bi imali smisla samo ako postoji tržište za Stuckeya. Ili, zašto ne, možda bi opet mogli iskoristiti Calderona (moguće ga je trejdati samo solo) u nekom većem tradeu (tipa, pošalju ga u Jazz, Jazz negdje pošalje Jeffersona, a Pistonsi zauzvrat dobiju pick ili nekog mladog igrača uz veterana u zadnjoj godini). Dumars se može igrati, ali bitno je da više nema potrebe zaigrati se.

22. WOLVES (3165)

Obzirom da su ispali iz playoff utrke, mogli bi početi razmišljati dugoročno, a to znači da ne bi bilo loše riješiti se svih ugovora koji će im otežati zadržavanje Kirilenka i Pekovića. Royev će gotovo sigurno biti anuliran, a to što im više ne treba kvalitetan bek-šuter za lov na playoff ne znači da Ridnoura ili Bareu ne treba pretvoriti u nešto manje luksuzne back-up opcije (uostalom, tu je već Shved kao dežurni i jeftiniji combo-bek, tako da stvarno nema potrebe za još dvojicom). Uglavnom, momčadi kojima treba playmaker poput Jazza ili Bullsa mogle bi zagristi na veteranski mamac.

23. HORNETS (3105)

Eventualno bi mogli trejdati Lopeza ili Vasqueza koji nikada neće imati veću vrijednost, ali, obzirom da ih imaju prilike zadržati na skromnim ugovorima još koju sezonu i da znaju da od njih mogu dobiti solidnu produkciju, teško da će tražiti išta manje od prvog picka. Oni su u rangu Cavsa i Jazza, manja okupirani trenutnim problemima zbog slatkih briga koje ih čekaju u budućnosti, tako da mijenjanje jednog solidnog visokog za eventualnu pomoć na boku u ovom trenutku nema smisla jer ionako ne idu nigdje s kursa zvanog lutrija.

24. WIZARDS (3000)

Nešto specijalno za ponuditi nemaju (svoju šansu da postanu igrači na tržnici bacili su u vjetar onog trenutka kada su trejdali Rasharda Lewisa), mladih se neće odreći, a nemaju ni prostora na capu. Dakle, mogu mirno provesti ostatak sezone u miniranju šansi da se dokopaju visokog picka na draftu.

25. BLAZERS (2785)

Teoretski, ako misle ostati u bitci za playoff, trebali bi pretvoriti Hicksona u par igrača, ali, obzirom da je ovaj važan dio momčadi, teško da u bilo kojem poslu mogu dobiti dovoljno da se značajnije poprave. Tako da nije isključeno da će gledati dugoročno, možda pokušati za njega dobiti neki pick ili igrača na rookie ugovoru. I usput odustati od borbe za playoff, koja im je obzirom na preostali raspored ionako postala nemoguća misija - sistem ih iz tjedna u tjedan smatra sve slabijim konkurentom, gurajući ih u rang škart momčadi (ovaj tjedan su pali ispod 3000 bodova koji su neka imaginarna granica između najgorih od najgorih i momčadi koje imaju kvalitetu da se održe na životu).

26. MAGIC (2725)

U idealnoj su situaciji – mogu mirno čekati najbolju ponudu da unovče Redicka jer im se ne žuri nigdje. A gotovo sam siguran da će ga unovčiti jer nema smisla dati mu dugoročni ugovor obzirom da im Turkoglu, Nelson, Afflalo i Davis već žderu salary cap, a i sam Reddick nikada neće imati veću vrijednost nego što je ima sada (sigurno im neće vrijediti puno na ljeto kada će moći odšetati gdje hoće). Njima treba sva pomoć koju mogu dobiti u vidu mladih igrača jer ovakva sezona će se ponoviti barem još dva puta.

27. SUNS (2670)

U svojim rukama drže cijeli prijelazni rok – tek kada se pokrenu Dudley i Gortat, mogle bi se slagati preostale kockice. Obzirom na poznatu Sarverovu zaljubljenost u osrednjost, to bi vrlo lako moglo značiti da tradeova neće ni biti.

28. CAVS (2445)

Dovođenjem Speightsa odradili su ono što su morali, pojačali se pod košem da nalikuju više na NBA momčad, a manje na Bobcatse. Nešto slično bi trebali napraviti i na boku, ali (za razliku od Varejaoa) Miles i Gee nikako da se ozljede pa da ih prisile na povlačenje logičnog poteza. Još su 8 milja ispod salary capa tako da opet mogu uskočiti prilikom nekog većeg tradea kako bi preuzeli nečiji ugovor, ali naknada koju traže za pružanje ovakve usluge poprilično je visoka (pick prve runde). Uglavnom, njihove misli već su usmjerena ka draftu i dodatnom razvoju mladih u ovih zadnjih 30 utakmica.

29. KINGS (2260)

Obzirom na neriješeno stanje oko vlasnika i bezizlaznu rezultatsku situaciju, od njih ne treba očekivati ništa bombastično, pa čak ni one sitne korekcije. To uglavnom znači da je Evans vjerojatno nedostupan, iako bi u normalnim okolnostima bio zanimljiv rizik za neku playoff momčad.

30. CATS (1685)

Ovdje je mantra jasna – samo da Jordan ne napravi nekakvu glupost. Ako mogu pretvoriti Gordona u solidnog visokog tipa Humphries, to bi bilo super. Zašto ne, možda bi i škrtog vlasnika Bullsa mogli navesti da im ustupi Boozera za Gordona (dugoročno dobar potez za salary cap Chicaga, iako bi ove sezone Bullsima dodatno otežao već dovoljno težak život). Uglavnom, odlazak u ovom smjeru bio bi podnošljiv jer Bobcatsi si mogu priuštiti jedan loš max ugovor dok čekaju da mladi stasaju. Pri tome se samo ne smiju odreći još jednog lutrijskog picka, kao što su napravili kada su iz Bullsa doveli Thomasa, koji se pretvorio u jedan od najgorih ugovora u ligi (srećom, barem još imaju amnestiju). A što se tiča pojačavanja po pozicijama, obzirom da dugoročno imaju samo dva mjesta popunjena (Kemba kao top 3 bek, MKG kao startna trojka), mislim da je o tome iluzorno pričati.

11Jan/1355

THE RANKINGS – WEEK 10.

Posted by Gee_Spot

Uz ovotjedne rankingse odlučio sam igrati se s trade machineom. Prvo sam izdvojio naslabiju poziciju na rosteru za svih 30 momčadi kako bi utvrdio kome treba kakvo pojačanje, a zatim i čega se tko može odreći. Zatim sam uzeo u obzir kontekst (da li je u pitanju izazivač ili momčad u rebuildingu) kako bi odredio tko uopće ima potrebe pojačavati se, a tko slabiti, kako bi imali realni pokazatelj trenutnog stanja na tržištu i kako bi izbjegli pojačavanja samo radi pojačavanja. Stoga će se kroz post uglavnom vrtiti ista imena, ona za koja znamo da su na ovaj ili onaj način dostupna. Ono, igramo se, ali ozbiljno (idući tjedan pak analiziramo tko je koliko nadmašio ili promašio IOR očekivanja na početku sezone i pokušavamo shvatiti zašto).

1. CLIPPERS (5675)

ŠTO IM TREBA - bolji back-up centar od Turiafa

ŠTO MOGU PONUDITI - ako stvari zaguste pod košem, uvijek mogu u izlog staviti Bledsoea

Kada bi ono što Bledsoe napravi za 18 minuta preračunali u 36, back-up play Clippersa imao bi prosjek od 17 koševa, 5 asista, 3 ukradene i 1 blokade. Momak nije instant napad s klupe, on je tasmanijska neman za koju bi se više od pola lige odreklo bilo čega što bi Clippersima trebalo. Iako rotacija pod košem Odomovim buđenjem djeluje solidno, u slučaju osobnih Griffina i Jordana rješenja koje bi odgovaralo playoff intenzitetu baš i nema. Povratak Martina ili potpis nekog sličnog veterana malo bi popravio krvnu sliku, ali za ozbiljniji posao možda će se ipak trebati odreći Bledsoea.

S druge strane, iako će teško biti zadržati Bledsoea nakon isteka rookie ugovora (netko će mu sigurno ponuditi 10-ak milja u ljeto 2014. koje Clippersi neće moći matchirati ako Paul ostane), treba ozbiljno razmisliti prije nego ga odluče staviti u izlog - u slučaju da Billups ne ozdravi i da Crawforda izda šut, upravo je Eric čovjek koji će se u playoffu boriti rame uz rame s Paulom u završnicama.

2. SPURS (5290)

ŠTO IM TREBA - pokretna i obrambeno specijalizirana četvorka

ŠTO MOGU PONUDITI – ako ne misle dirati jezgru, onda je tu zanimljiv samo Gary Neal

Ako Bucksi ne pronađu boljeg šutera na tržištu, onda bi Spursi možda mogli dobiti Udoha za Neala (uz neizbježni dodatak još par imena kako bi trade funkcionirao). Iako mislim da čak ni Hammond nije toliko blesav da se odrekne jednog od najboljih pick & roll braniča u ligi, budu li Bucksi u gustoj borbi za playoff i ne ostvare li neki veći trade, dovođenje rasnog šutera kao što je Neal (1.5 trica po tekmi) možda bi se moglo činiti kao nužnost da pokrenu svoj kilavi napad koji trenutno leži na samom dnu po ubačenim tricama.

3. THUNDER (5220)

ŠTO IM TREBA – pošteni startni centar ili možda trener sklon promjeni

ŠTO MOGU PONUDITI – hrpu lutrijskog talenta

Thunder može bez problema dovesti Verejaoa ako to požele – njihovi mladi lutrijski talenti (Lamb, Jones, pa i Thabeet) u kombinaciji s budućim pickom Raptorsa zasigurno čine najbolji paket koji netko može ponuditi Cavsima. Jedini problem s ovim je što Cleveland mora uzeti Perkinsa ili naći treću stranu koja bi to bila spremna, ali tri takva mlada talenta svakako bi bila vrijedna gnjavaže.
Ozljeda Varejaoa ovakvim pričama trenutno je stala na put, ali ne skidajmo oči s ove opcije – u slučaju da se dogodi, OKC automatski postaje apsolutni favorit za naslov.

Ako pak ne uspiju doći do klase Varejao, moraju barem pronaći igrača koji može čuvati leđa Ibaki i štititi obruč (i skakati) na višoj razini od Perkinsa jer valjda je do sada svima osim Brooksu jasno da s Perkom put do naslova nije ništa lakši. Mogu li se Bucksi uplesti u ovu priču i dokopati se svježe krvi u zamjenu za nekog od svojih visokih?

4. GRIZZLIES (4845)

ŠTO IM TREBA – šuter na boku, ali i riješiti se Gaya

ŠTO MOGU PONUDITI – izgleda da je sve osim Gasola i Conleya na prodaju

Da moram birati jedan trade za koji bi želio da se dogodi, onda bi to bio - ovaj.

Ako Sunsi žele Gaya kako bi dobili svog limitiranog graničnog all-stara, a žele jer vode momčad kao da i dalje žive u kamenom dobu, onda je odricanje od tri startera nešto što bi svakako napravili. Ono je nužno kako bi oslobodili prostor za Gaya, a jedino pitanje je zašto bi Memphis pomogao baš Bostonu kada možda može dobiti i boljeg igrača od Leea uključi li neku treću franšizu u deal? Pa Chris Wallace je potekao iz Celticsa, to je jedan od razloga - čovjek je već posegnuo za Tony Allenom, a lani je pokušao doći i do Raya, što jasno govori da su veze na liniji Memphis - Boston uvijek otvorene. A obzirom na ozljedu Pondextera, Lee im je svakako potreban.

5. NUGGETS (4825)

ŠTO IM TREBA – visoki igrač koji može igrati obranu

ŠTO MOGU PONUDITI – mladost, pick prve runde, veteransku pomoć na boku (Brewer, Chandler)

Misle li se ozbiljnije suprotstaviti top četvorki na Zapadu, Nuggetsi moraju u jato dovesti visokog igrača koji zna igrati obranu. Na tržištu će ih zasigurno biti, a ono što Nuggetsi mogu ponuditi su zanimljivi mladi projekti poput Hamiltona ili Fourniera ili Millera. Za neki veći trade tu su ugovori Brewera (u zadnjoj godini) ili Chandlera. Ovaj potonji je zbog ozljeda i poprilične visine svog midlevela trenutno van fokusa, ali momčadi kojima očajnički treba all-round swingman poput Hawksa ili Wolvesa možda se odluče na rizik.

6. HEAT (4755)

ŠTO IM TREBA – bloker i skakač kako bi James mogao više igrati na boku, a nije na odmet i solidniji play

ŠTO MOGU PONUDITI – ništa, mogu jedino ciljati na slobodne igrače

Znamo da im fali bloker i skakač pod košem, ali ne bi bilo loše imati i boljeg playa od Colea kao back-upa Chalmersu koji je i sam po kvaliteti back-up. Međutim, što je tu je, Heat se sigurno neće odreći sporednih opcija poput Allena i Battiera koje imaju nekakvu vrijednost, stoga su i dalje izgledne opcije Kenyon Martin i Birdman Andersen.

I dok bi Martin slično kao i lani Turiaf donio tek dodatnog igrača za podignuti razinu energije ovisno o matchupu, Andersen potencijalno donosi razinu talenta sposobnu izboriti se za dio top 8 rotacije. Jasno, sve ovisi o tome što je radio svo ovo vrijeme što je bio izvan lige. Ako se pripremao za poziv Heata ili nekog sličnog izazivača, onda njegova energija u obrani i skoku mogu Miamiu donijeti razinu više u igru – nije on sistemski igrač koji bi se mogao uklopiti u napad ili obranu toliko da Spoelstra odustane od jahanja niske postave, ali kao garbage man je toliko dobar da može odraditi 25 minuta (makar svaku drugu večer zbog već odavno načetih koljena). Za sada je njegov angažman stavljen sa strane jer je Heat vratio Harrellsona i potpisao svoj nekadašnji pick Varnada, čime su zatvorili roster na idućih 10 dana.

Što se eventualnog angažmana Odena tiče, u ovom trenutku u pitanju je prije svega glasina. Oden je jasno zacrtao pokušaj povratka dogodine, a uskakanje u neku momčad ovako tijekom sezone svelo bi njegov učinak na onaj garbage mana. Jasno, to bi Heatu možda bilo sasvim dosta, ali Oden zaslužuje više. Pod uvjetom da je u njemu još uvijek nešto ostalo - uspije li dati barem 50% onoga što je mogao da se nije polomio već 385 puta, Greg je još uvijek startni materijal u ligi.

7. WARRIORS (4680)

ŠTO IM TREBA – zdravi Andrew Bogut i Brandon Rush

ŠTO MOGU PONUDITI – obzirom da im ovogodišnji draft pick ide put Salt Lakea, ništa (osim ako ne misle razbijati jezgru, a valjda ne misle jer nemaju zašto)

Jedna mala zanimljivost – u zadnje dvije tekme (koje su svojevrsni početak paklenog rapsoreda do kraja mjeseca u kojem uglavnom idu na izazivače), protiv Clippersa i Grizzliesa, Warriorsi su dozvolili 58, odnosno 60 poena u reketu, odnosno čak 55% efektivnog šuta u prosjeku (što je npr. 3% gore od prosjeka najgore obrane lige, one Bobcatsa). Čisto da se ova bajka na kratko obasja realnošću koja kaže da do igranja s velikim dečkima ipak treba još pričekati (drugim riječima, sklonost zonskoj obrani i igranje u završnici s onižim dvojcem Lee-Landry pod košem konačno su stigli na naplatu).

8. LAKERS (4205)

ŠTO IM TREBA - zdravlje startera, stoper na boku i klupa

ŠTO MOGU PONUDITI - nekog od velike četvorke

U ovom prvom može im pomoći samo slučaj, u ovom drugom i trećem eventualno usitnjavanje Gasola. Trejd Hilla koji je višak pod košem za stopera na boku nije nemoguć, ali to ih ostavlja bez trećeg visokog. Kako god okrenuli, nemaju laganog izlaza iz ove situacije, a to dobrim dijelom mogu zahvaliti i potezima koje je zadnje dvije godine odradio Mitch Kupchak – putem drafta nisu dobili ni jednog korisnog igrača. Svaka čast na okupljanju hall of fame jezgre, ali ovakvo zanemarivanje rotacije odavno nije viđeno. I to već treću godinu za redom.

9. ROCKETS (4180)

ŠTO IM TREBA - all-star pod košem

ŠTO MOGU PONUDITI - hrpu mladih igrača

Dodavanje partnera Hardenu dugoročni je cilj tako da ne treba očekivati kako će se Rocketsi tijekom prijelaznog roka uključiti u očajnički lov. Osim, naravno, ako se Gasol ne nađe u ponudi ili ako Jazz ne pristane na neku kombinaciju koja će u Houston dovesti Jeffersona ili Millsapa.

10. KNICKS (4160)

ŠTO IM TREBA – riješiti se Amarea i iskoristiti taj prostor za dovođenje ili prave četvorke ili pravog swingmana ili pravog playa koji bi nadopunio Mela i Tysona

ŠTO MOGU PONUDITI – svjetla pozornice

Jasno, sve je ovo praktički nemoguće tijekom sezone.

11. HAWKS (3970)

ŠTO IM TREBA - swingman koji može odigrati obranu, a da nema bankomat u stanu

ŠTO MOGU PONUDITI – hrpu midlvel ugovora u zadnjoj godini

Jednom sam već spomenuo kako bi Jared Dudley bio odlično rješenje za bok, ali i kako treba uzeti u obzir da bi Dudleyev midlevel uzeo dio salary capa koji će biti itekako potreban iduće ljeto kada Ferry krene u lov na Dwighta i Paula (makar fiktivni). Ako bi se pokazalo da trajanje ugovora nije problem (tri godine, dvije garantirane, 4 milje po godini), Hawksi bi dobili čovjeka koji može pomoći Korveru i Williamsu da se puno bolje osjećaju u svojim rolama zbog dokazanih all-round kvaliteta i sposobnosti da jednako dobro odigra obje bočne pozicije. Naravno, osim što Sunsima poslali jedan kratkoročni ugovor (npr. onaj Morrowa, koji bi usput i sasvim solidno pokrio manjak Dudleyeva šuta iz vana), Hawksi bi možda morali začiniti posao i mladim igračem (John Jenkins) ili pickom, ali to bi im se svakako isplatilo.

Ako bi pak Ferry igrao oprezno, onda bi se fokusirao na zamjenu jednog napadača za više defanzivi sklonog swingmana od kojega se može oprostiti na ljeto. Hm, ima li bolje opcije od Tonya Allena? Memphis doduše ništa ne bi dobio direktnom zamjenom Allena za Morrowa, ali ako bi Hawksi u trade ubacili poneku milju dolara i budući pick prve runde, možda bi štednji okrenuti Grizzliesi pristali odreći se svog stopera.

12. JAZZ (3960)

ŠTO TREBAJU – dati šansu mladima i naći playa budućnosti, odnosno pojačati se iskusnim playem i bekom ako žele opet utješni nastup u playoffu

ŠTO MOGU PONUDITI – dva najzanimljivija visoka igrača na tržištu

Obzirom da i Millsapu i Jeffersonu ističe ugovor, ono što mogu dobiti za njih znatno je manje od stvarne vrijednosti, ali kako već imaju riješene dvije trećine buduće playoff rotacije (Burks, Hayward, Favors, Kanter) nije da im treba previše. Bilo je super biti granična playoff momčad, sada je vrijeme okrenuti se talentima koji pružaju nadu u nešto više. Pick Warriorsa više nije toliko atraktivan jer su ih Warriorsi preko noći preskočili na hranidbenom lancu, a i njihov vlastiti teško da će donijeti rasnog playa.

Međutim, sve ovo skupa moglo bi biti dovoljno za ozbiljan posao tijekom prijelaznog roka. Lowry je pao na klupu u Torontu, a Raptorsi su gladni talenta jer su svjesni da jedino putem tradea mogu do pojačanja. Stoga će biti kombinacija. Al Jefferson za Lowrya i Bargnania? Isplati li pokušati izvući nešto iz Bargnania (koji bi teoretski mogao biti solidna stretch opcija pored dva post igrača kao što su Kanter i Favors) radi prava na godinu dana vječno ozljeđenog Lowrya? Kombinacija svakako ima, ali najvažnije je da se više prekine ovisnost o graničnim all-star igračima – kao što dokazuju Jefferson i Millsap, ali i Rudy Gay, Josh Smith i slični, graditi momčad oko ovakvog talenta na maksimalnim ugovorima ne vodi nigdje.

13. CELTICS (3935)

ŠTO IM TREBA – visoki igrač startne kvalitete

ŠTO MOGU PONUDITI – solidnog 3&D igrača (Lee) i poneku mladu nadu (Melo, Sullinger)

Nema šanse da Sunsi ne dobiju bolju ponudu od onoga što im Boston može ponuditi (npr. Lee i Melo za Gortata), a to znači da će se Celticsi morati ubaciti u neku kombinaciju (poput one ranije spomenute s Memphisom) ili zadovoljiti rubnim igračima poput Dalemberta (Bucksi imaju viška visokih, a treba im pošteni bek – direktna zamjena za Leea zadovoljila bi obje momčadi, jasno ako bi Bucksi bili spremni preuzeti garantirane četiri godine Leea).

14. BUCKS (3850)

ŠTO IM TREBA – riješiti se gužve pod košem i pojačati rotaciju na boku kratkoročno, ali dugoročno im treba igrač oko kojega mogu graditi novu momčad i kakvoga nema nigdje na rosteru

ŠTO MOGU PONUDITI – vrhunskog combo beka u Ellisu ili nekog od visokih

Da se nekim slučajem Bucksi raspadnu i da liga ostane na 29 momčadi, u ekspanzijskom draftu koji bi uslijedio barem 12 NBA momčadi pojačali bi se korisnim igračem zadatka. Što jasno govori o glavnom problemu u Milwaukeeu – pored sve te hrpe šljakera, nigdje nema nekoga za koga vrijedi šljakati.

15. BULLS (3835)

ŠTO IM TREBA - playmaker s pulsom dok ne dođe Rose

ŠTO MOGU PONUDITI – ništa

Ako stvarno misle pokušati napasti Heat nakon povratka Rosea, onda im je najbolje zadržati i Hamiltona i Belinelia. Teoretski, jednog od njih bi mogli poslati npr. u Minnesotu za jednog od njihovih back-up playeva, ali tada bi ostali bez potencijalno korisne spot up opcije za playoff. U njihovom slučaju najbolje je čekati ljeto.

16. NETS (3570)

ŠTO IM TREBA – pošteni obrambeni visoki (kao i polovici lige)

ŠTO MOGU PONUDITI – Brooksa ili možda Humphriesa (ako se nađe netko dovoljno naivan da preuzme ratu od 12 milja za garbage mana)

17. PACERS (3490)

ŠTO IM TREBA - Danny Granger

ŠTO MOGU PONUDITI - nekoga s klupe (ako ima toliko očajnih momčadi)

18. WOLVES (3425)

ŠTO IM TREBA - naći startnu dvojku, po mogućnosti vrhuskog šutera za tri

ŠTO MOGU PONUDITI - combo beka ili back-up playa

Ozljedom Budingera i Loveovim problemima sa šakom (koji su do izražaja dolazili još dok je igrao, vukući postotak šuta momčadi na dno) Wolvesima je nužno potreban čovjek sposoban šutirati za tri. Svaka čast Shvedu, Barei i Ridnouru, ali njihov back-up talent ne funkcionira u prvom planu, pogotovo zato što ni jedan nije šuterski specijalist kao što je to bio Budinger, odnosno njihova igra nije takva da mogu stajati u kutu i čekati povratne lopte.

Kako se bez Lovea u postavi javlja potreba za Derrickom Williamsom (koji konačno pokazuje znakove života dostojne drugog picka drafta), manevarski prostor je sužen na zamjenu jednog od back-up playeva, a možda čak i Shveda. Naravno, Orlandu bi dobro došao dokazani back-up play poput Ridnoura (u slučaju da se nešto dogodi Nelsonu trenutne zamjene Smith i Moore ipak nisu igrači sposobni nositi startnu rolu), ali obzirom na fazu rebuildinga sumnjam da se žure dati Redicka ili Afflala za tako mizeran ulov.

Williams u paketu, e to bi zasigurno ubrzalo dogovor, ali s druge strane ni Wolvesi nisu toliko ludi dati Williamsa samo tako. Shved zajedno s Ridnourom? Svakako, to bi bio paket koji bi zainteresirao Magic jer Shved svakako ima budućnost, ali Afflalo nije garancija playoffa, dakle nije vrijedan tolikog odricanja.

Još samo jedna momčad u ligi trenutno ima probleme s pozicijom playa, a ujedno i dobru ponudu dvojki, zbog koje bi mogla ući u posao s Wolvesima, a to su Kingsi. Nađu li vremena tijekom ovog turbulentnog razdoblja u kojem se određuje budućnost franšize, uvijek mogu poslati Marcusa Thorntona (koji ima popriličan ugovor) za nekakav paket oko Ridnoura.

Trade Ridnoura za Tyrekea Evansa mogao bi se pak odraditi i direktno, ali Evans, bez obzira što bi ovo bila krađa, svojom nesposobnošću da zabije skok-šut ne bi bio od velike koristi Wolvesima u trenutnom kontekstu.

19. MAGIC (3355)

ŠTO IM TREBA – fleksibilnost u potrazi za franšiznim talentom

ŠTO MOGU PONUDITI – najboljeg tricaškog specijalca i najboljeg 3&D beka ovog prijelaznog roka

Svi veterani su dostupni. Nelsona će teško utrapiti, ista priča je i s Turkogluom, ali za Redickom, Afflalom i nekim od visokih trebalo bi se okretati pola lige.

20. SIXERS (3255)

ŠTO IM TREBA – back up play i zdravi Bynum

ŠTO MOGU PONUDITI – nekog od swingmana

Bez puno buke, oni bi s Wolvesima mogli odraditi zanimljiv posao koji bi pomogao i jednima i drugima (npr. Ridnour za Jasona Richardsona).

21. RAPTORS (3235)

ŠTO IM TREBA – rasni talent ili na boku ili pod košem

ŠTO MOGU PONUDITI – ostavku Colangelu

Imaju dovoljno manevarskog prostora zahvaljujući Calderonovom ugovoru, tu je i Bargnani, a i imaju i višak smetlara pod košem (Ed Davis još uvijek obećava, stoga je trade veterana Johnsona logičan). Međutim, odluke o eventualnim promjenama donijet će čovjek na odlasku, Bryan Colangelo, isti onaj koji je poklonio budući prvi pick Oklahomi (top 3 zaštićen, a kako su Raptorsi u zadnje vrijeme odlučili pokazati da smo ih na početku s razlogom smatrali momčadi koja se može boriti za playoff na Istoku, izgleda da će Thunder opet birati u lutriji i pojačati se na jeftin način).

22. BLAZERS (3215)

ŠTO IM TREBA – klupa

ŠTO MOGU PONUDITI – ako računamo da su Aldridge, Lillard i Batum nedodirljivi, onda imaju samo Matthewsa i Hicksona u izlogu

Ima jedan paradoks – ako se i odluče trejdati jednog od startera da pojačaju klupu kako bi se borili za playoff do kraja, logika kaže da dobivaju rupu u startnoj petorci. Tko će to zakrpati? Najgore od svega, budući pick je top 12 zaštićen, dakle budu li tipa 9. ili 10. na Zapadu vrlo lako bi ga mogli poslati Bobcatsima što bi, obzirom da se radi o jeftinom načinu krpanja rotacije, bio ozbiljan udarac.

I da, kako jedna momčad s negativnom koš razlikom (Blazersi su primili 64 koša više nego što su zabili) može biti 5 pobjeda u plusu? Pa, već odavno pričamo kako su Blazersi imali uvjerljivo najlaški raspored od svih momčadi sa Zapada, ali ono što im također ide u prilog je da su dobili svih 5 tekmi koje su ušle u produžetak, kao i to što imaju 6-2 score u utakmicama koje su završila s 5 ili manje razlike. Povijesno gledano, učinak u takvim situacijama uvijek je 50-50 što znači da su u jednu ruku Blazersi do sada imali ludu sreću.

Da, svaka čast talentu Aldridgea koji uvijek zahtijeva udvajanje u završnici i tako omogućuje otvorene šuteve Lillardu i Batumu u završnicama (potonji je jedan od najboljih tricaša iz kuta trenutno u ligi), ali nemojmo očekivati da će im se takve stvari nastaviti događati kada u nastavku sezone nalete na najteži raspored uopće.

23. MAVS (3165)

ŠTO IM TREBA - svježa krv na svim pozicijama

ŠTO MOGU PONUDITI – budući prostor na salary capu

Ugovori Kamana i Collisona ne moraju samo donijeti buduću fleksibilnost Mavsima, možda mogu klubu donijeti i poneki dodatni draft pick ili ponekog mladog igrača (neka playoff momčad s nedovoljno dobrom rotacijom mogla bi se odreći svog picka u zamjenu za njihove usluge). Hvatanje mladog talenta i dodatnih pickova, to su tradeovi kakvima se u Dallasu moraju okrenuti u ovom trenutku.

24. PISTONS (3045)

ŠTO IM TREBA – zamijeniti Maxiella Drummondom u rotaciji

ŠTO MOGU PONUDITI – veterane poput Stuckeya, Princea, Villanueve

Iako s Dumarsom nikada ne znaš (uvijek postoji šansa da opet utroši resurse u nekakvog veterana), u ovoj fazi rebuildinga Pistonsima je najmudrije skupljati mlade igrače i pickove. Buduću jezgru imaju, sada samo treba graditi oko nje, a solidne igre Princea, Stuckeya i Villanueve svu trojicu veterana čine relativno poželjnima dok god cijena nije visoka (zamislite što bi Princea značio Lakersima kad bi ovi imali realnih mogućnosti dovesti ga).

Hrpa playoff momčadi zvat će Dumarsa, ali obzirom na trenutno stanje tržišta, najrealnije je očekivati da Pistonsi preskoče gužvu prijelaznog roka i mirno nastave svojim putem u očekivanju još jednog jack-pota na draftu (Micheal Carter-Williams kao veliki play sposoban čuvati dvojke sjajno bi legao uz šutera kao što je Knight, a to bi samo naglasilo zanimljivu podjelu snaga u momčadi koja i pod košem ima jednako hibridnu kombinaciju).

25. HORNETS (2835)

ŠTO IM TREBA – startna trojka, iako je njima u ovoj fazi svaki talent dobro došao

ŠTO MOGU PONUDITI – jednog od sporednih visokih ili Aminua

26. SUNS (2830)

ŠTO IM TREBA – smisao, ali i startni talenti na dvojci i četvorci

ŠTO MOGU PONUDITI – odluče li se na pravi rebuilding, imaju najboljeg centra u ponudi (Gortat) i jednog od boljih swingmana (Dudley)

Izađu li Sunsi iz ovog prijelaznog roka bez pomlađene momčadi i bez viška pickova na idućem draftu, netko treba dobiti otkaz.

27. KINGS (2705)

ŠTO IM TREBA – sve osim Cousinsa

ŠTO MOGU PONUDITI – Tyrekea Evansa

Očito je kako Evans neće dočekati najbolje godine u Sacramentu, stoga zašto ne pokušati dobiti nešto zauzvrat? Za momčad poput Kingsa koja još nema nikakvu viziju odricanje od takvog talenta ne bi bilo katastrofalno zbog sklonosti ozljedama i manjkavosti u igri (poput nesposobnosti da zabije skok-šut), ali neka playoff momčad u Evansu bi mogla dobiti izuzetnu opciju s klupe.

28. WIZARDS (2380)

ŠTO IM TREBA– zdravi Wall, novi GM, prvi pick na draftu

ŠTO MOGU PONUDITI – možda da budući prvi pick pretvore u novog istrošenog veterana?

Šalu na stranu, Wizardsi su toliko očajno posloženi da im je taj budući prvi pick neophodan. Nene ima prevelik ugovor da bi ga netko želio, ali nije ni bitno jer, uz malo sreće, Wizardsi dogodine mogu biti playoff momčad. S Wallom i Bealom od prvog dana u backcourtu, s Neneom i npr. Nerlensom Noelom, uz podršku Arize i Okafora te još nekoga od hrpe mladih i žilavih igrača koje su okupili (zanimljivo, nitko ne njihovom rosteru ne može zabiti, ali svi redom spadaju u kategoriju obrambenih specijalaca), ovo može biti momčad koja se bori za playoff već iduće sezone. Opet su imali više sreće nego pameti – problemi s ozljedama olakšali su im put do visokog lutrijskog picka i omogućili im da usprkos lošim potezima poput dovođenja Okafora i Arize ipak poslože jezgru budućnosti oko tri top picka (ove godine mogu biti najmanje četvrti). Još da su pogodili s Veselyem...

29. CAVS (1985)

ŠTO IM TREBA – sve, ali jedan pošteni stoper na boku i back-up play dobro bi došli već sada

ŠTO MOGU PONUDITI – snimke Varejaovih utakmica iz prvog mjeseca sezone

Oporavi li se Varejao do prijelaznog roka, još uvijek se mogu nadati da će za njega uhvatiti nešto više od prolaznog talenta (možda nekog mladog igrača koji nema prostora za razvoj u trenutnoj situaciji ili poneki draft pick). Međutim, obzirom da imaju rupe na sve strane – od back-up playa preko bokova – svaki dokazani NBA veteran je dobrodošao. Pod uvjetom da se ne preziva Walton, Gee, Miles ili Pargo.

30. CATS (1725)

ŠTO IM TREBA – mladi visoki koji može zabiti u post up situaciji

ŠTO MOGU PONUDITI – sumnjive swingmane

Naravno, nitko nije lud dati kvalitetnog igrača samo tako, ali opet su potencijalni partneri Bucksi. Jedan od njihovih visokih (Udoh? Sanders?) sjajno bi došao ovoj mladoj momčadi da nastavi put ka relevantnosti, a u Milwaukeeu bi bek poput Hendersona ili možda Reggiea Williamsa pomogao da se pojača naslabiji dio momčadi, rotacija na boku.

31Jul/120

30 FOR 30: PHOENIX

Posted by Gee_Spot

SCORE: 33-33

MVP: Steve Nash

X-faktor: Steve Nash

U svojoj zadnjoj sezoni u Phoenixu, Steve Nash je opet uspio održati momčad u playoff konkurenciji do samog kraja. Kao i godinu ranije, Sunsi su završili na desetom mjestu Zapada, ali ovaj put rezultat je mrvicu fascinantniji jer je Nash imao najmanju minutažu i najmanji prosjek koševa još od 2000. kada je promoviran u rolu trećeg igrača Dallasa nakon Dirka i Michaela Finleya. U Nashevom slučaju pad je vezan i uz potrošnju – Steve je uzimao najmanje šuteva u prosjeku u svojoj karijeri u Phoenixu (ispod 20% napada u kojima je sudjelovao), a to je detalj koji je ipak više vezan uz manjak eksplozivnosti i brzine nego uz minute (Nash nije čovjek koji će forsirati loš šut samo da zadovolji statistiku).

Zadnje dvije sezone nemoguće je promatrati odvojeno jednu od druge. Steveov pad započeo je godinu ranije, a u skraćenoj sezoni dobio je svoj očekivani nastavak. Ono čime je Nash maskirao manjak produktivnosti kao strijelac (iako kao šuter nije pokazao nikakav znak nazadovanja – ostao je na istim hall of fame prosjecima koji ga čine savršenim dodatkom sistemu u kojem nužno ne mora svaka akcija ići preko njega), povećani je broj asista. Iako brojka od 10.7 predstavlja treći najmanji prosjek asista po utakmici u njegovoj karijeri u Sunsima, prilagođena minutaži ona ukazuje kako je Nash u svojoj 38-oj godini uspio ostvariti najveći postotak asistiranih koševa u životu – tijekom zadnje dvije sezone čak 53% poena Phoenixa zabijenih tijekom Nashova boravka na parketu rezultat su njegovih asista.

Nažalost, ovaj roster Sunsa tijekom zadnje dvije godine nije imao dovoljno talenta koji bi mogao pokupiti Nashov pad produkcije u napadu. Bez Amarea kao najčešće mete Nashovih asista, Phoenix je s prvog mjesta napadačke učinkovitosti pao na deveto, što je na kraju predstavljalo tu ključnu razliku između playoffa i lutrije. Ove godine su ponovili gotovo iste brojke kao i lani – 9. u napadu, 24. u obrani (čak jedno mjesto bolji), ali pokazalo se kako najbolje partije Marcina Gortata ipak nisu u rangu najboljih partija Stoudemirea (u zadnjoj Amareovoj sezoni i s dvije godine mlađim Steveom bili su najbolji napad lige dok se učinak obrane nije mijenjao - i tada su bili 23.).

Stoga, nakon dvije godine bezuspješnog lova na playoff, Nash i Phoenix odlučili su se na rastanak. Njegov put iz uloge MVP-a prema roli treće opcije i slabiji roster od onoga iz zlatnih dana, kombinacija su koja je i ranije trebala doživjeti resetiranje, ali dijelom zbog tvrdoglavosti vlasnika Sarvera (koji je s razlogom strahovao da bez Nasha neće imati što ponuditi navijačima), a dijelom zbog Nashova zen pristupa (njegova rutina i karijera važniji su od ikakvog apstraktnog lova na prstenje), ono se nije dogodilo. I dok se Nash u Lakersima ima šanse naći u okruženju sposobnom iskoristiti njegove trenutne kapacitete, bez svog pokretača Sunsi su okruženi na godine tijekom kojih će se lov na zadnje playoff mjesto činiti fantastičnim dostignućem.

Što nas vraća na Gortata. Iako se tijekom dvije sezone nametnuo kao Nashova desna ruka i koristan double-double igrač, Gortat je ulozi prve opcije bio, blago rečeno, precijenjen. Čak 80% njegovih pogodaka bili su rezultat asistencija, a njih 70% realizirano je u reketu. Uglavnom, cijeli napad Sunsa bio je baziran na screen igri Nasha i Gortata koja bi rezultirala ili s rollom nakon kojega bi Gortat položio loptu od tablu ili popom nakon kojega bi Gortat iz sredine reketa zabio suzu. Naravno, postojala je i treća opcija – povratna lopta nekom od šutera. Gdje dolazimo do novog problema – osim Nasha, koji je bio zadužen za distribuciju i time zakonima fizike onemogućen da se nađe u spot up situaciji, Sunsi nisu imali dobre šutere.

Nash i Gortat su odrađivali svoj dio posla, ali osim Jareda Dudleya, koji je krpao rupe na vanjskim pozicijama i bokovima na obje strane parketa, ni jedan igrač Sunsa nije imao šutersku sezonu za pamćenje. Grant Hill je bio odličan u ulozi lidera i obrambenog asa, ali osim energije nije donosio previše toga u napad – za razliku od ranijih sezona u Phoenixu kada je tricu gađao s 40%, u ovoj zadnjoj vratio se svojim starim navikama i očajnom šutu iz vana (samo 26%). Nominalno drugi bek na rosteru, Shannon Brown, tricu je gađao solidnih 36%, a kako je isključivo služio kao catch & shoot igrač, njegovih ukupnih 42% šuta nisu bili od velike koristi.

Ipak, najveće razočaranje stiglo je od tri visoka igrača koji su u Gentryevom sistemu trebali služiti da se reket dodatno raširi za 2 na 2 igru Nasha i Gortata. Dva pick & pop specijalista Sunsa – Frye i Morris – gađali su tricu solidno (35%), ali problem je što su podbacili s poludistance (njih dvoje plus Warrick pucali su 33%), a to je šut kojega su uglavnom uzimali. Kada dodaš da spomenuta trojica ne služe ni u obrani ni u skoku, ispada da su ispod-prosječnim napadačkim izdanjima povukli na dno cijelu momčad. Što potvrđuje i podatak kako su Sunsi cijele sezone najslabiju produkciju u oba smjera dobivali s pozicije četvorke.

Pored usporenijeg i manje efikasnog napada nego što smo navikli, standardno loša obrana Phoenixa ostavljala je dodatno gorak okus. Osim žilavih Nasha i Browna, koji su barem pokušavali skrenuti napade prema srcu obrane, jedino što je funkcioniralo bili su Hill i Dudley u ulogama 1 na 1 stopera na perimetru. Međutim, bez podrške visokih, sav trud ovih ispred bio je uzaludan – reket Sunsa bio je otvoren od 0 do 24, za što zasluge pripadaju ne samo mekanim krilnim centrima, već i Gortatu koji se u obrani najčešće gubio. Naravno, u ovakvim situacijama uvijek dio krivnje otpada na nedostatak sistema i pravog suigrača, ali neosporno je kako se pored Gortata zakucavalo kao na reviji i kako je njegov interes uglavnom bivao usmjeren na trku i napad, a minimalno na rotiranje i postavljanje tijela pred napadača u naletu.

Robin Lopez kao back-up centar, naravno, nije previše utjecao na popravak ovakvog stanja. Kao tipični Lopez, Robin nije skakao ni igrao obranu nogama, ali, za razliku od Gortata, barem je pokazivao želju da povremeno faulira protivnika.

FAST FORWARD

U novu eru bez Nasha Sunsi ulaze s donedavnom Steveovom zamjenom Dragićem u ulozi playa, a samim time i ulozi glavnog pokretača (nekako sumnjam da će Alvin Gentry previše mijenjati stil igre obzirom na ostatak rostera). I dok će Marcin i Goran pokušati zadržati napadački učinak barem u prvih 15, doza skepse prame Dragiću u ovako istaknutoj ulozi je dobrodošla – čovjek ima 26 godina i u zadnje dvije sezone dokazao se kao NBA materijal (dvije i pol, ako dodamo ono odlično izdanje iz zadnjeg nastupa Sunsa u playoffu), ali koliko će dobar biti ne samo kao full time starter, već kao alfa mužjak?

Da se Sunsi pojačavaju kako bi ulovili što viši pick na idućem draftu govori i zamjena Granta Hilla Michaelom Beasleyem, što je valjda ekvivalent tome da svoga pouzdanog Golfa zamijenite romobilom. Hillova lanjska šuterska neučinkovitost činit će se kao najbolja sezona Raya Allena kada Beasley počne ispaljivati svoje cigle, a razliku u igri u obrani nema potrebe naglašavati. Mislim, napad Sunsa će dogodine patiti, ali obrana će također doživjeti pad, što je poprilično jadno ako uzmete u obzir da su prošlu sezonu završili kao 24. od 30 momčadi.

Dolazak Scole će u tome zasigurno pomoći – Luis će se sjajno uklopiti u gomilu četvorki koja ne igra obranu, iako će svojom igrom s poludistance zasigurno pomoći u napadu. Uostalom, da mu otvore prostor Sunsi su se brzinski riješili Lopeza i Warricka, dva igrača s dna klupe, iako je to značilo da su morali prihvatiti jednog takvog sličnog u Wesu Johnsonu. Iako se radi o nebitnoj zamjeni obzirom na nedostatak produktivnosti svih navedenih, ovo je logičan potez za zaokružiti roster s viškom visokih i manjkom swingmana.

JEZGRA: Dragić, Gortat, Scola, Dudley, Brown (27 milja)

ROSTER: jezgra + Beasley, Morris, Johnson, Frye, Marshall, Telfair (49 milja)

- Sunsi trenutno u rukama imaju ugovor Brada Millera (ovo ljeto promijenio više adresa od Leonarda DiCapria u onom filmiću o varalici koja na kraju postane FBI agent) koji će im uzeti samo pola garantirane milje kada se netko konačno odluči iskoristiti klauzulu i prekinuti ga

- to znači da su jedna od rijetkih momčadi u ovom trenutku koja ima dovoljno prostora na salary capu za ponuditi nešto više od midlevela (oko 8 milja), ali obzirom na poznatu Sarverovu škrtost i činjenicu da ionako moraju platiti amnestiranom Childressu ratu koja ove godine iznosi 6.5 milja, za očekivati je da se u ovaj prostor ne diraju (a nije i da imaju previše opcija na koje ga se isplati trošiti)

- ostatak rostera vjerojatno će popuniti minimalnim ugovorima kako bi dogodine, u slučaju da se odreknu prava na Johnsona i Morrisa (još pod rookie ugovorom) mogli opet imati oko 20 milja slobodnog prostora za lov na slobodne igrače

- jedna zanimljivost vezana uz Scolin ugovor – razlog zbog kojega su Sunsi morali na aukciji ponuditi puno više nego su npr. Mavsi dali za Branda (2 milje), leži u tome što je Scola imao zadnju godinu ugovora s Rocketsima negarantiranu, a izgleda da, po pravilima amnestije, ona momčad koja dolazi do amnestiranog igrača putem aukcije mora preuzeti punu cifru za tu negarantiranu godinu

- u Scolinom slučaju radi se o 11 milja, što su Sunsi podijelili u 3 godine (dali su za svaki slučaj malo više, 13, iako nitko drugi nije bio zainteresiran Scoli platiti toliko)

- praktički, to znači da će Rocketsi uštedjeti tek isti mali iznos kao Sixersi (2 milje), jer ovih preostalih 10 ionako nisu bili dužni isplatiti Scoli

20Dec/100

ALL I WANT FOR XMAS – TRADES!!!

Posted by Gee_Spot

Sezona darivanja u NBA nije mogla početi bolje. Mega trejd kojim je čak osam igrača promijenilo klubove valjda je najbolji božićni poklon za svakog fanatika. To je ta čarolija profi košarke, taman što te ritam od desetak utakmica svaki dan uspava i ubije ti volju za gledanjem onoga što se događa na parketu, uleti ovako nešto i opet se zakačiš (iako sam guštao sinoć dok sam u penzionerskom terminu gledao kako Ray, Paul i KG drže još jednu lekciju košarke mladim Pacersima).

Neku večer, točnije u subotu, smo tako Sickre i ja sjeli svaki u svoj mali improvizirani studio, kako bi snimili podcast u kojem je dobar dio minutaže bio posvećen upravo potencijalnim tradeovima Orlanda o kojima se počelo šuškati. Dva sata nakon što smo obavili razgovor, Orlando je počeo završavati poslove na sve strane. Time učinivši besmislenim dobar dio snimljenog materijala. Proklet bio, web 2.0!

Naravno, napaljeni i puni dojmova pokušali smo do-snimiti osvrt na mega trejd sutradan, ali privatne obveze u kombinaciji s tehničkim problemima stale su tome na kraj. Stoga ću u dobrom starom pisanom obliku prenijeti zaključke našeg razgovora kojim smo pokušali trejdove obraditi iz svih mogućih kutova. Neka jednog osvrta, čisto arhive radi, a krnji podcast imat ćete prilike čuti nešto kasnije.

Prvi dojam kod tradea ovakve veličine često zna zavarati, jer, nakon što se slegne prašina, vidiš da se u biti nije dogodilo ništa specijalno. Šira slika ostaje nedirnuta, a čak ni direktni akteri ovih zamjena nisu pretjerano profitirali. Doduše, nitko nije ni zagorčao sebi život, tako da ovo postaje tipični primjer tradea koji je mali korak za uključene, ali veliki za nas autsajdere, samo zato što nam daje materijala da se dobro zabavimo.

Nije ovo klasični panic trade, iako po nekim detaljima odgovara definiciji (momčad željna promjene spremna se kockati s još većim financijskim rizicima zbog upitnog povrata na parketu). Naime, već lanjski poraz od Celticsa u playoffu razotkrio je Orlando kao limitiranu momčad. Lewis i Carter kao dva veterana i nositelja igre u ključnim trenutcima jednostavno nisu imali što za ponuditi, a slično se nastavilo i ove sezone tijekom koje je Magic uglavnom dijelovao bezopasno. I dosadno.

Sad, problem prilikom zamjene istrošenih veterana je što teško možeš dobiti zauzvrat išta više od nečega sličnog. Sve momčadi koje, umjesto da grade buduću jezgru oko generacijski bliskih igrača, rade to isključivo dovođenjem skupih veterana, kad-tad su osuđene na panične pokušaje da si produže rok trajanja. Najsvježiji primjer je Cleveland, koji je iz sezone u sezonu na taj način stvarao privid izgradnje momčadi, a u biti se samo grčevito borio za svaki novi dah ne bi li zadržao Jamesa.

Orlando je danas u takvoj situaciji, ali, baš zato što je jedini način da se ona učini podnošljivom neprestana zamjena dijelova, panika u ovom slučaju postaje racionalnost, ma kako iracionalno to zvučalo. Jebiga, sve počinje prvim korakom, ako odeš u krivom smjeru povratak se ne događa nakon par telefonskih poziva i voljom da se pali novac.

ORLANDO

Ako već ne možemo reći da su profitirali, barem su opet probudili nadu uštrcavši dozu energije u franšizu koja je počela zaudarati od truleži koja se širila oko Rasharda Lewisa i Vincea Cartera. Doduše, teško je shvatiti potrebu da se nakon prvog tradea sa Sunsima, koji ih je definitivno kratkoročno učinio boljima, odradi i ovaj drugi s Wizardsima.

Naime, već je dolazak Jasona Richardsona i povratak Turkoglua dovoljan barem za mentalni pomak naprijed. Čemu onda rizik s ogromnim Arenasovim ugovorom i dodatno opterećenje salary capa u budućnosti? Nameće se pitanje zašto nisu dali još jednu šansu Rashardu i Hedi, dvojcu koji, od kada je razdvojen, nije igrao ni na približno visokoj razini kao dok su bili zajedno u Orlandu?

Pa, ili u Orlandu očito vrlo dobro znaju da je Rashard Lewis toliko naglo ostario da danas nije ništa više od šutera iz kuta (zanimljivo, čak ni u najboljim danima nije nudio puno više od toga, ali barem je mogao zabiti), ili bi za ego ljudi koji vode klub eventualni ponovni procvat njihove suradnje bio ogroman udarac, naime tada bi morali priznati da je zamjena Turkoglua Carterom ipak bila greška.

Naravno, kako nas uči pravilo Brucea Willisa, sve ove špekulacije uglavnom padaju u vodu pred onim očitim. A očito je kako su i Hedo i Rashard tu jednu sezonu odigrali iznad mogućnosti i da su danas baš to što jesu – preplaćeni sporedni igrači. Međutim, čak i ovakav polovni Turkoglu bolje je rješenje za trojku od ičega što je ove sezone Van Gundy imao na raspolaganju (zašto su tek tako pustili Barnesa meni je i danas nejasno).

Quentin Richardson je smiješan igrač, nula na oba kraja terena, a Pietrus se od pouzdanog stopera i all-round igrača u zadnje dvije sezone (nakon što je potpisao novi ugovor) pretvorio u samozadovoljnu karikaturu koja vjeruje da je inkarnacija Larrya Birda pa samo šutira tricu za tricom i šeta od koša do koša. Hedo bez problema može nadomjestiti ovakav učinak, a, kao bonus, zna kako razigrati Dwighta Howarda.

Nebitno je dakle hoće li ga povratak u staro jato regenerirati ili dodatno motivirati, jer, čak i u goloj plaćeničkoj roli, Hedo je pojačanje. O J Richu da ne govorimo. Čovjek u naponu snage, u bitci za novi ugovor, s nekoliko fenomenalnih playoff serija iza sebe (legendarna pobjeda Warriorsa nad Mavsima 2007. i lanjski pohod sa Sunsima do finala Zapada tijekom kojega je uz Nasha bio glavni igrač) apsolutno je pojačanje nakon onemoćalog Cartera.

U biti, J Rich je bez premca košarkaški najvažniji dio u cijeloj ovoj priči. Sam njegov dolazak, makar na posudbu do kraja sezone, vrijedio je svog uloženog truda. Što nas opet dovodi do Arenasa. Lewisov ugovor bio je kamen oko vrata Orlandu, ali Arenasov je još veći. Lewis je mrtvac, ali Arenas je jednu ozljedu daleko od toga da ga se proglasi pokojnim. Čak ni po rotaciju ovaj potez nema velikog smisla – Lewis je mogao poslužiti pod košem, Arenas dolazi u sada ionako prekrcanu vanjsku liniju.

Ovoliki rizik ide na dušu GM-a Otisa Smitha. Čovjek je u tako očajnoj situaciji (ako se vlasnici spremni plaćati sve tvoje lude zamisli mogu smatrati lošom situacijom) da je uspio uvjeriti sve oko sebe kako na račun zajedničkih dana s Arenasom u Golden Stateu može garantirati da se radi o sjajnom suigraču i čovjeku koji će u novoj sredini procvasti. Kao da su svi zaboravili da nije Arenas većinu vremena provodio van terena zbog svojih glupiranja, već zbog toga što nije u stanju ostati u komadu fizički.

Naravno, izdrže li koljena, Arenas donosi potencijalnu slashersku opciju koja Orlandu bolno nedostaje. Igrača koji je u stanju igrati sam protiv svih na prirodan način, a ne onako šljakerski kako to radi vrijedni Nelson. Za sada se ideja o Arenasu kao šestom igraču čini sjajnom, njegov stil igre kao stvoren je za one trenutke kada se prva petorka odmara, ali eventualne odlične igre vrlo brzo će za sobom povući mnoga pitanja.

Tko bi trebao startati, on ili Nelson? Zašto ne bi Orlando većinu vremena igrao s niskom postavom (Nelson, Arenas, J Rich, Hedo i Dwight) umjesto da minute na visokom krilu idu dokazanim rezervama kao što su Bass i Anderson? Uglavnom, dok budemo tražili odgovore na ova pitanja gledat ćemo Magic, a to je nešto što do jučer nismo mogli tvrditi. Dosadna i pročitana momčad odjednom je opet postala zanimljiva i vrijedna vašeg vremena.

Znači, u najboljem slučaju, ako se sve poklopi kako treba (ključno je da Hedo još ima puls i da Arenas bude zdrav), Magic opet postaje izazivač. U najgorem, dakle ako samo J Rich donese iskru energije i ostali podbace, ostaju za korak kratki pored Bostona, Miamia, čak i kompletnog Chicaga.

Sickre inzistira da će u početku obrana biti ogroman problem, ali do playoffa će i ove pridošlice naučiti kako usmjeravati promet. Ni Lewis ni Carter nisu bili stoperi, pa su opet igrali solidno kao dio sistema. Ali, činjenica je kako bez Gortata Orlando sebi više ne može dozvolit luksuz koji si je tu i tamo dopuštao, luksuz ne-odustajanja od svoje igre nakon što Dwight zaradi dvije brze osobne.

Zbog usmjeravanja svog prometa u reket, takve situacije su bile česte. Samo, Gortat je bio u stanju masom i skakačko-blokerskim kvalitetama solidno odglumiti Howarda, posebice u ovom obrambenom dijelu. Sada Van Gundy više nema opciju da tek tako sjedne svog najboljeg igrača, pa tako jedna od najtvrđih obrana lige postaje itekako ranjiva.

Nema sumnje da će Smith pokušati dovesti adekvatnu zamjenu, Chris Duhon i J.J. Redick su automatski u izlogu jer su danas praktički višak, ali sve te rošade morat će dovesti do određenog pada u igri dok se ne stekne ona rutina koju je Magic do jučer imao. Jer, ma koliko limitirano djelovali u sudaru s vrhunskim klubovima, toliko su ove lošije pobjeđivali na čistu automatiku.

WASHINGTON

Oni valjda još nisu svjesni sreće koju su imali. Tko se mogao nadati da negdje postoji čovjek spreman preuzeti najgori ugovor u NBA? I sve što si zauzvrat trebao napraviti je uzeti drugi najgori ugovor u NBA. Prodano.

Igrački gledano, ova zamjena je nebitna. Lewis možda posluži kao nekakav mentor, možda se pretvori u prah. Nitko neće primjetiti. Washington je konačno završio jedno poglavlje, nakon Butlera i Jamisona sada su se riješili i Arenasa, zauvijek pozdravivši jedan princip poslovanja. Umjesto da preplaćuju slobodne igrače, sada imaju svog budućeg nositelja u Johnu Wallu. Sami su ga draftali, okružili su ga mladim igračima, sada će ih pustiti da odrastu. Bez smetnji sa strane, koje su uvijek prisutne kada je Arenas u blizini.

I to čak ne toliko na parketu, mada je i njih bilo jer je očito da ni Arenas ni Wall ne mogu funkcionirati bez lopte, koliko van njega. Odlaskom Arenasa, u povijest odlaze i drame oko ove momčadi, momčadi koja je sada definitivno, s novim vlasnikom i novim liderom na parketu, spremna okrenuti novu stranicu. I onda ih za to još nagrade s 20 milijuna bonusa koji će im ostati na računu jer je Lewisov ugovor godinu kraći.

Šteta jedino što usput nisu trejdali i Flipa Saundersa za paket Gatoradea.

PHOENIX

Gubitak Richardsona boli, na prvi pogled stavlja momčad u još goru situaciju. I ovako se muče ostati u borbi za to osmo mjesto na Zapadu, Houston i Memphis su im za vratom, nekako u toj situaciji nije preporučljivo riješiti se najboljeg strijelca.

I stvarno, dok se Orlando i Washington barem mogu pravdati moralnim pobjedama, Sunsima čak i taj epitet izmiče. Istina, Richardson je ionako bio na izlaznim vratima, playoff nije bio osiguran, niti je izgubljen, s njim ili bez njega. I da, riješiti se onako groznog ugovora kakav je imao Turkoglu samo po sebi je razlog za slavlje.

Ali, ako se dobro sjećamo, zar nije upravo Phoenix ovo ljeto doveo taj ugovor predstavivši ga kao sjajan posao?

Ukratko, Vince Carter će zahvaljujući Nashu imati dovoljno otvorenih šuteva da ublaži gubitak igračine kakva je bio Richardson. Pietrus je u idealnoj situaciji jer sada više nitko neće ni primjetiti da ne igra obranu i da samo poteže trice, to će se od njega i tražiti.

Sunsi će se i dalje motati oko te osme pozicije, a Gortat će svakako pomoći. Po 24 minute njega i Lopeza garantiraju skok i zatvoren reket, što će omogučiti preostaloj osmorici igrača da trči i poteže. Da ne govorimo kako zbog Lopezovih leđa i koljena još jedna ovakva petica zlata vrijedi. Eksplozivnost je zamijenjena balansom.

Samo, nakon svega toga uvijek će ostati taj pomalo gorki okus puta prema nigdje. Nedovoljno dobri da se bore za naslov, nedovoljno loši da krenu u pravi rebuilding, Sunsi djeluju kao čistilište. U kojem jadni Steve Nash plaća cijenu zato što je u prošlom životu bio vjerovatno nekakav serijski ubojica ili barem scenarist na HRT-u.

I onda to i takvo čistilište vodi škrti vlasnik bez vizije i njegove sluge koje se prave da znaju što rade, u biti se tek učeći ozbiljnom poslu. Doduše, sudeći po tome kojom brzinom su se riješili Hede, još usput dovevši centra, možemo barem reći kako se brzo uče. Samo, zar nekoliko milijuna fanova oba ova poteza ne bi odradilo još ovoga ljeta? Tko kreće u sezonu bez visokih igrača, tko dovodi preplaćenog sporednog igrača iako ti je roster već krcat sličnima? Da ne govorim da vjerovatno nitko od tih fanova ne bi potpisao Josha Childressa.

Washington je krenuo u novi uzbudljivi život. Orlando je krenuo u barem novu uzbudljivu sezonu. Phoenix je ostao na mjestu. Svi znamo da sav taj novac ušteđen na Hedi (ionako dobrim dijelom već potrošen na Gortata) neće služiti ničemu dok je sadašnja garnitura na čelu kluba.

Ali, u nečemu je Sarver u pravu. Dok god Nash nosi dres Sunsa, svi navijači, pa i promatrači sa strane, ionako već računaju na nadu. Stoga njihova uloga u ovom tradeu i ne mora biti ništa više od tipičnog škrtog poteza čovjeka koji si kupuje mir, zanemarujući činjenicu da je i rat sastavni dio života.