RUNNING WITH THE PACK G47

Warriorsi su noćas, umirovljenjem dresa klupske legende Chrisa Mullina i odavanjem počasti danima ponosa i slave (motali su se po dvorani i Tim Hardaway i Don Nelson između ostalih), pokušali skrenuti pažnju s očitog tankiranja kojemu su pribjegli kako bi spriječili Utah Jazz da se dokopa njihovog top 7 zaštićenog picka. I iako su navijači brutalno izviždali vlasnika prilikom ceremonije, bolje bi im bilo da su mu pljeskali jer bi dovođenje Boguta i eventualnog visokog picka moglo biti upravo ono što treba ovoj franišizi da se konačno odlijepi s dna i priključi novoj generaciji Zapada koju čine Oklahoma, Memphis i, u nešto manjoj mjeri, Minnesota i Clippersi.

Naravno, momčad u tanking stanju svijesti kao naručena je za ranjenu Minnesotu. Radi se o idelanom match-upu za postavu bez Rubia i Pekovića (koji je noćas pokušao igrati, ali bilo je očito kako ga gležanj i dalje muči i da jedva može pošteno potrčati) obzirom da bez Currya i poštenog centra Warriorsi nemaju nikoga sposobnog iskoristiti sve rupe koje ostavlja ovakva obrana Minnesote. Nate Robinson je u svojoj glavi možda i dalje zvijezda, ali, kad većinu večeri imaš njega u ulozi playa, jasno je da ne raspolažeš naročito efikasnim napadom.

Limitirana vanjska linija Warriorsa omogučila je Adelmanu da konačno zaigra s Bareom i Ridnourom u paru, što je posebice dobro došlo u završnici kada je trebalo utakmicu privesti kraju. Jednostavno, Robinson nema kvalitetu da kazni Ridnoura, dok su ostali bekovi prvenstveno igrači zadatka nenavikli koristiti ovakve povoljne jedan na jedan situacije.

Što se centarske uloge tiče, obzirom da je Biedrins drvo u rangu Darka (ako ne i gore, Darko barem tu i tamo zezne stvar pa znaš da je živ, dok ovaj doslovno bježi od lopte i akcije bilo kakvog tipa), Jackson je bio prisiljen većinu utakmice u sredini držati Davida Leea, a to je Adelmanu omogučilo da u miru zaigra s Loveom i Willimsom u paru. Love i Lee su tako najveći dio večeri igrali jedan protiv drugoga i priuštili nam odličan dvoboj (u završnici je Jackson bio prisiljen preseliti Leea na Williamsa kako bi ga poštedio osobnih) koji je praktički i odlučio utakmicu.

Love je odigrao MVP partiju, Lee je parirao graničnim all-star izdanjem koje nije bilo dovoljno. Ipak, teško da to umanjuje njegov učinak i značaj za ovu momčad. Problem nije u tome što je Lee za klasu slabiji od Lovea dok god s druge strane maksimalno koristi svoj talent, problem je što nije bilo nikoga tko bi mogao iskoristiti ostale situacije.

Stoga bacimo pogled na trenutni roster Warriorsa koji je manje-više isti onome što ćemo gledati i ubuduće (minus Bogut i eventualni pick) obzirom da su salary cap popunili za iduće dvije sezone, a još moraju produžiti s Curryem, možda i Rushom koji je ovogodišnjim igrama dokazao da zaslužuje dobar dio midlevela kojeg imaju na raspolaganju.

Budućnost svakako imaju, barem na papiru, jer jezgra Curry-Lee-Bogut ne zvuči ništa lošije od osovine Rubio-Love-Peković ili Conley-Randolph-Gasol (ili one potencijalne Roy-Aldridge-Oden i da, morao sam ubaciti i njih samo kako bi drug Sickre opsovao sudbinu). Naravno, zdravlje je u prvom planu, ali teoretski ova momčad već od iduće sezone može Marku Jacksonu pružiti šansu da napravi kvantni skok po pitanju stila igre. Curry i Lee su se pokazali voljnima prihvatiti obrambenu filozofiju, a posebice raduju Leeova izdanja.

Njegova angažman i borbenost nikada nisu bili upitni, ali igranje u očajnim momčadima poput one u New Yorku ili lanjskih Warriorsa itekako je ostavljalo traga na njegov obrambeni učinak. Pod Jacksonom Lee je, posebice u paru s Udohom, igrao kvalitetnu obranu i nema sumnje da bi s Bogutom mogao tvoriti jedan od čvršćih visokih tandema u ligi.

Postoji i cijeli niz swingmana kojega mogu posložiti oko ove jezgre. Svakako je najzanimljiviji rookie Klay Thompson koji se pokazao kao odličan spot up šuter (fantastičnih 44% za tricu), ali i solidna catch & shoot opcija izuzetnog kretanja bez lopte. Upravo će njegov daljni razvoj biti ključan. Momak dužinom i šutom već sada posjeduje kvalitete za biti dugogodišnji NBA igrač u 3&D ulozi, ali, uspije li se nametnuti kao strijelac sposoban tu i tamo sebi kreirati šut, olakšat će život Curryu i Leeu te budućnost učiniti još svjetlijom.

Tko zna, možda prošlogodišnja draft klasa donese još jednog rasnog beka-šutera nakon što su se Burks iz Jazza i Brooks iz Netsa već potvrdili kao budući starteri. Izgleda da ova generacija i nije tako loša, a kad uzmeš u obzir da i ovogodišnja ponuda donosi cijeli niz sjajnih dvojki, ispada kako će se u samo dvije sezone najdeficitarnija pozicija u NBA pristojno popuniti. Osobno sam u pogledu Thompsona nešto skeptičniji jer nije atleta i all-round igrač poput spomenute dvojice, ali priliku svakako ima.

Kažem, u najgorem slučaju bit će još jedan dodatak već sada izuzetnoj rotaciji swingmana koju čine Wright, Rush i od nedavno Jefferson. Wright kao starter i Jefferson kao zamjena daju solidnu količinu trica iz kuta i pristojnu obranu na poziciji malog krila, ali Rush je ključna figura na bokovima jer jednako dobro brani oba tipa bočnih igrača i jednako dobro zabija trice protiv svih. Njega svakako treba zadržati kao opciju s klupe, a u slučaju da Thompson zakaže, uvijek imaju ovogodišnji pick kojega mogu pretvoriti u ono što im treba, swingmana sposobnog zabijati bez ičije pomoći. Gledajući budući draft, kao idealna rješenja u ovom trenutku nude se ili Barnes ili Lamb, koji ne bi trebali imati problema doći do poena ni u ovoj konkurenciji.

U svakom slučaju, Golden State Warriorsi se nameću kao legitimni kandidati za nove league pass miljenike. Iako mi ne pada na pamet opet se ovoliko koncentrirati na jednu ekipu, nekakav mini paket od 29 tekmi (protiv svakog protivnika po jedna) definitivno bi se dao odraditi. Hm, naslov se već nudi – “Playing with the Warriors”. Čak je i neizbježna pop-kulturna referenca tu. Prodano. David Lee majica već je na putu.

A QUICK ONE (WHILE THE WOLVES ARE AWAY)

Kako se ritam mora održavati i bez Wolvesa na rasporedu i kako sam opet navio sat jutros u 5 kako bi u snimci pogledao Memphis i Thunder (a i kako bi u sva četiri prozorčića League Passa bacio oko na dio ostalih susreta), zašto ne staviti na papir/ekran poneku misao o noćašnjim tekmama.

Prvo dodatak na jučerašnji post koji sam u brzini izostavio, a tiče se Heata. Ne bi li stali na kraj dominaciji Miamia Celticsi su u jednom trenutku krajem treće zaigrali zonu, što je kod komentatorskog trojca izazvalo zgražanje. Kao, nitko nije mogao očekivati da će jedna momčad koja se diči obranom poput Bostona ikad pribjeći nečemu tako tetkastom kao što je zona.

Samo, jebiga, nakon što je Dallas osvojio naslov igrajući dobrim dijelom upravo 2-3 zonu, na takve prizore treba se naviknuti. Posebice protiv Miamia koji je naglo usporio nakon što je Rivers zaigrao na ovu kartu. Primjetno je kako se Heat spremao na ovako nešto, isti tren su odustali od driblanja i krenulo je kruženje lopte bez da je itko opalio o parket, ali usprkos svom tom traženju slobodnog čovjeka i solidnim šuterima na parketu (Battier je odmah ušao u igru, kao i Jones i Cole) činjenica je kako zona ima smisla iz jednostavnog razloga zato što Heat tjera na šut umjesto na ulaze. Dakle, tjera ih na prosječnost umjesto na ono u čemu su bez premca. I iako ništa ne garantira obzirom na solidnu šutersku postavu, jednu svemirsku momčad odjednom čini – običnom.

Vrhunac dana je ipak bila situacija kada je Stari bacio pogled na ekran, vidio Juwana Howarda na klupi i mrtav-hladan ispalio ‘Šta je Howard sad pomoćni trener u Miamiu?’

Nego, krenimo na noćašnja događanja.

– za prve power rankingse, koji će doći na red tamo negdje iza Nove, dosta toga još nije posloženo u glavi, ali tri zadnje pozicije su zacementirane – Sunsi su najgora momčad u ligi, odmah do su Pistonsi, a trio fantastikus zatvara Jazz

– što je zajedničko ovim lošim, lošim momčadima? To što nisu dio sadašnjosti i što nisu okrenuti budućnosti za razliku od Raptorsa, Bobcatsa, Cavaliersa, Kingsa i svih ostalih franšiza koje će se boriti za što bolji pick. A i to što imaju nikako posložene rostere također ne pomaže.

– odluka Wizardsa da ne amnestiraju Lewisa svakim danom čini se sve boljom, dogodine ga brišu iz knjiga, a amnestiju mogu potrošiti na očajni ugovor Blatchea oko kojega definitivno nema smisla išta graditi i kojega treba maknuti od Walla što prije

– Spursi su lani dobili 61 utakmicu maksimalno koristeći klupu na kojoj NIJE bilo Leonarda i na kojoj Anderson i Splitter nisu imali značajne uloge kraj Hilla i McDyessa. E, pa ova trojica su u startu obrambeno bolja od lanjske druge postave, a napadački imaju potencijal to biti. Što samo još jednom dokazuje da nikada nije pametno prekrižiti Spurse

– Rudy Fernandez možda ipak može biti koristan NBA igrač, nastavi li igrati kao noćas definitivno ga križam s crne liste i vraćam na onu potencijalnih Ginobili light majstora (lista sastavljena od bekova koji nemaju petu brzinu, ali zato imaju košarku u malom prstu) na kojoj je bio godinama, dok mu Blazersi nisu isisali životne sokove i pretvorili ga u mediteransku verziju J.R. Smitha (naravno, morao sam nekako spomenuti Smitha koji će pred playoff biti traženija roba od novih Jordanica)

– Mark Jackson je izgleda stvarno ozbiljan s ovom pričom o obrani, Warriorsi su potpisali Fesenka što im daje treće drvo pod košem, četvrto ako računamo i Udoha (prevedeno – zaboravite na niske eksplozivne postave, Warriorsi će čuvati reket prije svega), a dovođenje pa zatim i davanje minuta Rushu iz Indiane i McGuireu iz Bobcatsa zaokružuje ovu priču – radi se o beku i krilu koje ne mogu pogoditi otvoreni šut (za Rusha doduše još nisam siguran obzirom da je u prve tri tekme zabio 5 trica iz 8 pokušaja), ali su zato aktivni u obrani. Pogodi li Jackson omjer između obrane i napada i bude li Curry zdrav (noćas su ga mudro odlučili odmarati ne bi li spasili te nesretne zglobove), Warriorsi bi mogli napraviti taj korak naprijed za koji im nitko nije davao šanse

– Hornetsi imaju legitimnu rotaciju od 10 igrača, a gledajući Vasqueza kako nastavlja sa solidnim igrama u ulozi back-up playa dođe ti da se pitaš gdje je pamet bila Memphisu odreći se relativno dokazanog igrača i kockati se s dva rookiea iza Conleya

– koliko je ozbiljna Conleyeva ozljeda još nije poznato, ali, dok ga nema, Memphis se mora osloniti na Parga koji nije klasični rookie (bio solidan u Maccabiu), djeluje pouzdano, ali nije materijal za NBA startera (26 godina, osrednji šut, veteranske noge) i eksplozivnog Josha Selbya koji u roli combo-beka može donijeti poene s klupe, ali ne i voditi momčad

– još je veći problem što je Conley bio tricaška opcija kakva ovoj momčadi inače nedostaje, bez njega ogroman teret u širenju reketa pada na Gaya i Mayoa, što može rezultirati samo padom učinkovitosti obojice (ako Mayoeva može dodatno pasti, tip treba promjenu sredine misli li spasiti ono što je ostalo od karijere)

– Oklahoma je pak odradila još jednu utakmicu u nizu, u stilu veterana došli su do treće pobjede na račun smirenosti osovine Harden-Durant, a eventualne opaske kako su jedva dobili Memphis bez Conleya ne drže vodu iz razloga što su praktički cijeli susret vodili i to usprkos tome što su igrali bez Westbrooka koji je na jednu večer odlučio biti play Grizzliesa

– Russ je odigrao jednu od najvestbrukovskijih utakmica u karijeri uporno bacajući cigle (0-13 je bio finalni score), a usput se uspio posvađati i s Durantom

– pitanje dana je sljedeće – da li su noćas prikazane frustracije rezultat povijesno loše večeri (i to ne samo šuterski, limitirani Pargo ga je ostavio u prašini nekoliko puta što je ekvivalent tome da Bolt na 200 metara izgubi od Branka Zorka tri puta za redom) ili su odraz činjenice da je Harden preuzeo ulogu playmakera i da se Russ ne miri sa novom mu ulogom?

– ovu situaciju definitivno treba držati na oku, nije lako od pokretača svakog napada doslovno postati čovjek koji ima zabranu napasti koš bez Hardenova dopuštenja, ali ako Westbrook ne kuži da je to za dobro momčadi, onda ga definitivno treba poslati negdje sjevernije da se malo ohladi