ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

11Jul/139

SHOPPING SPREE, DAYS 8-9-10

Posted by Gee_Spot

S jučerašnjim službenim početkom tržnice, koji ujedno zna biti i kraj jer do tada su uglavnom već sva relevantna imena negdje ostvarila dogovor, završio je najzanimljiviji dio prijelaznog roka. Bacimo li pogled na listu najboljih slobodnih igrača po IOR-u, ispada kako su dostupni ostali još samo Kirilenko, Wright, Ellis, Teague, Jennings i Robinson, uz još dva potencijalno korisna veterana Billupsa i Branda (za obojicu je, gle čuda, bilo zainteresirano groblje slonova poznato i pod imenom New York - Chauncey ima smisla kao zamjena za Kidda, ali Brand je u ovom trenutku najpotrebniji Clippersima, problem je samo u tome što on želi lovu dok Clippersi mogu ponuditi samo veteranski minimum, a i upitno je koliko Sterling želi Branda i obrnuto obzirom na povijest između njih dvojice).

Kirilenkova odluka da se odrekne garantiranih 10 milja skupo će ga koštati (možda čak i pola tog iznosa), osim ako neke momčadi ne stvore dodatan prostor na capu amnestijom - za sada mu ne gine midlevel, ali, teoretski, Kingsi bi mogli amnestirati Salmonsa i ponuditi Rusu njegovih 7.5 milja (slično mogu izvesti i Pistonsi s ugovorom Villanueve). Uglavnom, ako midlevel ostaje jedina opcija jer praktički više ni jedna momčad nema ozbiljnog prostora na capu, onda bi se moglo dogoditi da Kirilenko neplanirano pojača nekog izazivača kako bi barem izvukao nešto iz situacije u kojoj se našao (Spursi ispadaju iz igre jer su izgleda pola midlevela ipak potrošili na Pendergrapha umjesto da su ga doveli za minimum, ali Memphis i Oklahoma imaju pune iznose na raspolaganju, dok Miami i Brooklyn imaju porezni midlevel - možete li zamisliti što bi dodatak takvog igrača značio za bilo koju od ovih momčadi).

Wright i Robinson su imali odlične sezone, ali nemaju pedigre i morat će se zadovoljiti s manje godina i manje novca nego zaslužuju (obojica žele puni midlevel i dok čekaju da im ga netko ponudi ostat će bez dobrog dijela opcija), tako da će i oni upasti u ruke nekome tko je bio dovoljno strpljiv da ostavi vrata otvorenima.

Međutim, daleko najzanimljiviji preostali moment je činjenica da su Ellis, Jennings i Teague još uvijek bez ugovora. To u jednu ruku govori koliko se liga kolektivno opametila jer bi do jučer igrači s njihovim sirovim brojkama kao od šale dobili 10 milja godišnje već prvog dana tržnice. Doduše, Ellis je mogao imati i više da bahato nije odbio ponudu Bucksa (zbog čega je dao i otkaz agentu koji ga je očito uvjerio kako na tržištu ima dovoljno sličnih budaletina spremnih plaćati ga 12 milja godišnje), a ovako će se možda morati zadovoljiti i midlevelom.

Što se dva najbolja preostala playa tiče, Teague će gotovo sigurno završiti u Bucksima u kojima ga želi dojučerašnji trener Drew (realna ponuda bi bila oko 35 milja za 4 godine, a tu negdje se i kreće navodna ponuda koju Teague još nije potpisao), a, kako su Hawksi bez playmakera, kao logično rješenje se nameće sign & trade koji se već danima spominje. Samo, izgleda da se Ferry ne želi dugoročno vezati ni za Jenningsa ni za Ellisa, uostalom da mu je bila namjera potrošiti 40+ milijuna na prosječnog playa do sada bi već potpisao Teaguea, zar ne? Znači, ostaje otvorena mogućnost i da Hawksi jednostavno prepuste Teaguea, zbog čega bi se Bucksi morali odreći prava na Ellisa i Jenningsa kako bi playa Atlante mogli potpisati direktno, a onda bi Atlanta svoj preostali prostor (oko 18 milja ako bi se odrekli prava na grijače klupe poput Stevensona, Scotta i Macka) mogla potrošiti na bahate jednogodišnje ugovore kojima ne bi mogli odoljeti ni Ellis ni Jennings.

Uglavnom, kada sva ova najveća imena u idućih 48 sati pronađu novi klub, bacit ćemo pogled na financijsku situaciju i preostale poteze za svih 30 franšiza, sada se osvrnimo na konkretna događanja protekla tri dana.

PISTONS

Rupe na vanjskim pozicijama i dalje bodu u oči (spomenimo samo da bi Pistonsi amnestijom Villanueve dobili 10 milja prostora s kojima bi slobodno mogli mjesto na rosteru rezervirano za Peytona Sivu prepustiti Brandonu Jenningsu), a vraćanje Willa Bynuma u ulogu strijelca s klupe i dovođenje izvjesnog Gigia Datomea to neće riješiti. Bynum je previše posvećen nabijanju vlastite statistike da bi ikada bio pouzdan back-up play, više je u pitanju combo strijelac koji 1 na 5 igrom povremeno može biti od koristi, a Datome je dugonja koji bi po šuterskim brojkama iz Talijanske lige (ali i nedostatku atletskih pokazatelja za krilnog igrača) mogao biti svojevrsni odgovor Pistonsa na Stevea Novaka.

Kako potpisi njih dvojice Pistonse dovode do brojke od 13 garantiranih ugovora, ovo vrlo vjerojatno znači kraj karijere Kima Englisha u Detroitu (nikakva šteta) - obzirom da su i Siva i Mitchell solidno odigrali ljetnu ligu, za očekivati je da će zadnja dva mjesta na rosteru pripasti njima, naravno osim u slučaju da Dumars u rukavu nema još neki potez kojim bi pojačao upitne bokove ili poziciju jedinice.

PELICANS

Oni su svoju tržnicu zaključili potpisom tricaša Anthonya Morrowa za minimalac (ovim potezom je rotacija na boku definirana) te brzopletim angažmanom Stiemsme na kojega su potrošili jedinu preostalu iznimku. Naravno, trebao im je osigurač iza Davisa, ali Stiemsma? Kao i svi ostali potezi ovoga ljeta, i ovaj im je bio nepotrebno riskantan i užurban, kao da im netko drži pištolj na čelu. Sada doslovno nemaju izbora nego popuniti roster minimalcima, momčad je definirana i samo joj neki trade može dati završnu (smisleniju) glazuru.

WARRIORS

Solidno su se oporavili od gubitka Jacka i Landrya. Speights nije ni približno inteligentan i učinkovit napadač kao Landry, u što će se uvjeriti i navijači Warriorsa kada promaši svoja prva dva nepotrebna šuta s poludistance, ali ima visinu i masu koje ga čine idealnim trećim visokim za potrebe obrane, posebice one u kojoj startni centar često ima običaj sjediti na tribinama. Midlevel (kojega su dobili nakon što su dogovorili sign & trade za Iguodalu) je možda malo previsoka cijena za takvog igrača, ali kako su samo prve dvije godine garantirane i kako je opcija na tržištu bilo sve manje, nije ovo ni tako strašno. Plus, doveli su i veterana O'Neala kao osiguranje dok se Ezeli oporavlja, čime su se i dodatno pripremili za eventualne Bogutove probleme sa ozljedama (ponovi li O'Neal pola lanjske forme, to je čisti dobitak).

Uglavnom, nakon dovođenja Iggya i s ova dva potpisa visokih, jasno je kako je ova momčad preko noći viša, žilavija i snažnija, što će im dobro doći protiv konkurencije na Zapadu.

Jedini flop je potpis Douglasa. Kao peti bek za veteranski minimum Douglas zaslužuje priliku, ali problem je što ga trenutni roster projicira kao zamjenu za Jacka. Kako ni ostanci Machada ili Nedovića nakon ljetne lige neće riješiti ovaj problem, još jedan combo je nužno potreban. Srećom, Warriorsi su pokazali da se ne srame potrošiti novac ili riskirati, tako da je izvjesno kako će potrošiti ili dvogodišnju iznimku ili jednu od trade iznimki koje su dobili za Jeffersona i Rusha.

Barea za Nedovića i prostor na capu mi se činilo kao idealno rješenje, ali kako su Wolvesi upravo ostali bez Ridnoura, to pada u vodu. Međutim, Nate Robinson je slobodan, Mark Jackson ga itekako dobro poznaje od prije dvije godine, a tih 2.5 milje koje mu Warriorsi mogu dati su možda i najviše što će dobiti. Just do it.

CAVS

Bynum je na kraju ipak uzeo ponudu od 12 milja (samo 6 garantiranih, ostatak ovisno o učinku) koja je vrlo vjerojatno na kraju balade bila i jedina ozbiljna. Mavsi, iako im je centar definitivno najpotrebniji, nisu bili optimistični nakon pregleda medicinske dokumentacije, svjesni da će teško od Bynuma dobiti konkretan učinak, a Hawksi imaju drugih potreba za koje im je trenutno potreban sav raspoloživ prostor. Cavsi su pak već posložili rotaciju i mogu slobodno riskirati s ovakvim potezom - ako upali, super, ako ne, dogodine opet imaju gomilu prostora za nova pojačanja. Plus, imaju i popriličnu rotaciju visokih koja može pokriti eventualne probleme. Ako Bynum proigra, uvijek mogu trejdati Varejaoa kako bi otvorili minute za mlade, ako ne, Andy će krpati poziciju petice kao i do sada. Jedini minus ovog poteza je što su si s ovih 12 milja popunili cap, ali, kako ionako nisu bili zainteresirani za Kirilenka, to nije ni bitno. Ostaje im još uvijek dovoljno (oko 6 milja na capu plus room exception) za složiti ostatak rostera (pomoć na bokovima i dalje prioritet).

NUGGETS

Nakon ovih prvih poteza nove uprave Nuggetsa, sve što čovjek može reći je - Denver, welcome to another decade of irrelevance. Ujiri i Karl su barem imali nekakav plan, graditi momčad oko solidnih igrača nadajući se da će kad-tad nekoliko njih biti u stanju pretvoriti u zvijezdu. Najveći uspjeh kojega su ostvarili bio je taj što su zadržali momčad na razini čak i nakon odlaska Anthonya, ali izgleda da će uskoro sve doći na naplatu.

Ako se potpis Hicksona još i može opravdati kao strategijski potez jer Shaw će sigurno igrati drugačiju košarku od Karla i možda je baš on zahtijevao više klasičnih visokih igrača, potpis Foyea kao utješne nagrade za Iguodalu je nepotreban, pogotovo za suludih 9 garantiranih milja tijekom tri sezone. Ok, Foye će uvijek gađati tricu s 40% i to ima svoju cijenu, pogotovo jer je Nuggetsima nedostajao šuter (i bez Galinaria na pola sezone nedostajat će im još više), ali čovjek nije startni materijal, a ujedno blokira minute Hamiltonu i Fournieru koji možda mogu ponuditi neku dozu inspiracije franšizi koja je bez iste ostala u kratkom roku.

Prerano je za kritiku, posebice dok nismo vidjeli kakav će sistem Shaw ugraditi i kako će funkcionirati, ali obzirom na plafon prisutnih nositelja i ugovore koji im žderu cap iduće tri sezone, nije pretjerano reći kako je Denver zaglavio u NBA purgatoriju. I što je najgore, na ovakvom Zapadu to ih možda ostavlja i bez playoffa.

LAKERS

Potpis Kamana je sjajan potez, čovjek se godinama i tenom idealno uklapa uz Gasola i Nasha, plus ga odmah možete zakapariti za 20 do 40 utakmica na listi neaktivnih zbog raznih ozljeda. Naravno, Kaman je doveden kao back-up Gasolu, nema šanse da D'Antoni starta s dva centra sada kada ne mora, ali svejedno je izvjesno kako će barem u jednom trenutku sezone Lakersi imati pet svojih najskupljih igrača zajedno na tribini u odjelima (Kobe, Pau, Steve, Kaman i Blake).

Među najskuplje ne računam Artesta koji će gotovo sigurno biti amnestiran usprkos Bryantovim patetičnim tweetovima, što će Lakerse spasiti nove masne porezne kazne dogodine (i dalje će plaćati penale, ali račun će biti minimalan u odnosu na ovogodišnji).

Potpis Farmara je super potez za momčad u njihovoj situaciji, barem su sigurni da će tijekom cijele sezone imati solidnog playa na raspolaganju (kužim da je Farmar htio doma, tko ne bi htio pobjeći iz Turske, ali zar mu je tamo bilo toliko loše da je ostavio oko 2 milje na stolu?). Sada još samo moraju naći 4-5 sličnih iskoristivih veterana za minimum kako se ne bi totalno osramotili dogodine. Morrow i Ellington su im pobjegli, ali Nick Young se navodno mota u blizini.

WOLVES

Hrabro su ponudili Peku ugovor, po realnoj tržišnoj cijeni, svjesni da se nemaju koga bojati - teoretski još samo Hawksi mogu pokušati nabiti cijenu, što se neće dogoditi jer Ferry nema potrebe za ugovorom od 4 godine. Uostalom, Minnesota ionako svaku ponudu može matchirati, a kako je ovih 12 do 13 milja godišnje više nego pošteno, za očekivati je da će Pekovićev tabor prihvatiti lovu bez velikog odugovlačenja.

Također, poslali su Ridnoura u Buckse kako bi otvorili mjesto za Brewera, čime su složili solidnu rotaciju iako su potonjeg debelo preplatili (5 milja godišnje). Ali, trebao im je jedan aktivni obrambeni igrač na boku kao zamjena za Kirilenka kako bi dobili potreban balans tako da je očito kako nisu previše ni razmišljali - njihova mantra je jasna, playoff odmah, za žrtve (čitaj: salary cap) ćemo se brinuti nakon sezone.

BUCKS

Dovođenjem Ridnoura dodali su još jednog veterana svojoj krami od rostera (i to još jednog igrača s iskustvom cijelogodišnjeg igranja u Wisconsinu). Da su pametni, ne bi ni potpisivali startnog playa već bi krenuli u sezonu s Lukeom. Ovako će imati odličnu back-up opciju, skupog startera i opet će ostati bez playoffa. Eventualno se mogu spasiti tako da Teagueu buduću prvu godinu zaokruže na cifru ispod 8 milja - tada bi im ostalo oko 4-5 milja s kojima bi mogli eventualno uklopiti Kirilenka u cap i time riješiti pitanje trojke koju će nakon odlaska Mbah a Moutea krpati Delfino, možda i Ilyasova kojemu ni Skiles ni Boylan nikada nisu vjerovali u ulozi krila, ali kojemu bi Drew mogao dati šansu pošto je navikao na slične eksperimente sa Smithom.

Jasno, Gooden će izgleda preživjeti još jednu sezonu na rosteru jer njegovom amnestijom bi samo otvorili dodatan prostor koji bi popunili novim groznim ugovorom, a to znači da trenutno na rosteru imaju 7 igrača za dvije pozicije pod košem. To pak znači da bi netko među preostalih 29 franšiza za ništa mogao ugrabiti solidne rotacijske igrače poput Ayona ili Udoha.

HEAT

Birdman se vraća i to za minimalac, što im i dalje ostavlja otvorenu opciju mini-midlevela za eventualno pojačanje. Oden je i dalje želja broj jedan i definitivno isplativ rizik (od pravih petica na tržištu je još samo Dalembert koji nije ni upola privlačno rješenje jer s njim točno znaš što dobivaš, veliko tijelo za začepiti reket - doduše, Heatu i ne treba drugo), a potpis petice olakšao bi i odluku oko amnestije - usprkos potencijalnim uštedama, Arison nema srca otpustiti Millera ili Haslema, međutim puno lakše bi se bilo riješiti Joela Anthonya kada bi na rosteru imao još jedno visoko tijelo.

KINGS

Odrekli su se dva picka druge runde za Mbah a Moutea, čime su rosteru konačno dodali trojku koja može igrati, pa makar i usko specijaliziranu rolu. Stopera sposobnog braniti pozicije od 1 do 4 trener Malone će svakako znati iskoristiti u pokušajima da najgoru obranu lige pretvori u nešto učinkovitiju družinu. Naravno, odluče li se na amnestiju Salmonsa i otvore li dodatan prostor, dovođenje Mbah a Moutea ne govori u prilog angažmanu Kirilenka, ali još uvijek se mogu uključiti u lov na Ellisa ili Jenningsa (iako je AK-47 po svemu logičniji izbor od dva revolveraša koji ne donose ništa što ovaj roster već nema u vidu Thomasa ili Thorntona).

MAVS

Dallas broji mrtve, roster im je u gorem stanju što se dubine tiče od onoga Lakersa, ali su im barem preoteli Ellingtona, koji bi za 2.5 milje možda čak mogao biti i starter dogodine (Carter sigurno ostaje u svojoj roli sjajnog šestog igrača). Jasno, pod uvjetom da im ipak u krilo ne sleti Ellis koji bi popunio poziciju dvojke i pri tome im omogućio pravo na najgori obrambeni bekovski par u ligi (držim fige da Ellis ipak završi u Hawksima jer bi bilo interesantno vidjeti ga cijelu sezonu u roli primarnog playa, do sada smo se mogli uvjeriti da u onoj beka-šutera baš i ne funkcionira, dok je još uvijek izgleda preskupa igračka da bi ga netko koristio kao šestog igrača - što ne znači da se nakon ove tržnice i to shvaćanje neće promijeniti).

Uglavnom, koliko god Cuban pokušavao zadržati zen i racionalno objasniti svoje poteze, okolišanja nema - čovjek je popušio na tržnici, a nepotrebno dug ugovor Calderonu to je samo potvrdio.

RAPTORS

Dodatak Hansbrougha solidan je potez, bijeli brat nije atleta u rangu jednog Eda Davisa, koji je lani harao u paru s Johnsonom dok ga nisu poslali u Memphis, ali trebao im je bilo kakav visoki koji može proizvesti dozu energije ulaskom s klupe. Psycho to provjereno donosi, što je još jedan znak da Raptorsi idu po playoff. S tim da je sada izvjesna i amnestija Kleize - ako su Raptorsi potrošili cijeli ili dio midlevela na Tylera, onda moraju izbrisati ovih 4.5 milje za Kleizu iz knjiga kako ne bi plaćali porez.

4Mar/138

THE RANKINGS, WEEK 17.

Posted by Gee_Spot

Dvije trećine sezone su iza nas i kompletna slika manje-više je posložena. Imamo dovoljan uzorak za ozbiljne zaključke, a kako su mogućnosti pojačanja rotacija praktički nemoguće (osim povratnika od ozljeda koji mogu osigurati određeni poticaj svojim momčadima, kojega je pak nemoguće predvidjeti zbog različitih reakcija pojedinca, ali i šireg konteksta, na povratak u akciju nakon dužeg izbivanja s parketa), na trenutni raspored snaga do početka playoffa utjecat će ponajviše zdravstveni karton.

Današnji post stoga je i svojevrsna proto-najava doigravanja, baš kao što je i ovih preostalih sedam tjedana regularne sezone za polovinu lige zagrijavanje pred pravu stvar (za drugu polovinu pak zadnja trećina sezone poslužit će kao poligon za postavljanje novih ciljeva koje će se pokušati realizirati iduće sezone). I dok 30 momčadi traži svoju individualnu istinu, pogledajmo kako se one međusobno križaju u tim pokušajima i tako čine trenutnu paradigmu lige.

1. SPURS (5600)

Iako su statistički prva momčad lige, realno im ipak pripada uloga prvog izazivača Thunderu i Heatu. Dodao bih i jedinog - samo oni imaju dovoljno dobru kombinaciju obrane i napada da se mogu nadati spajanju serije partija kojom bi prešli preko oba suparnika. Protiv Thundera ključnu ulogu trebala bi odigrati njihova dubina (nužno je da dobiju niže rangirane matchupove, uključujući i onaj Parkera protiv Westbrooka, jer onaj ključni protiv Duranta zasigurno neće), a protiv Heata šuterska kvaliteta i kruženje lopte (samo oni imaju dovoljno discipline za parirati Heatu koš za koš).

Naravno, za idealne partije nužno će biti posložiti i formu - Duncana sve češće gnjave ozljede, sada je i Parkerov fantastični ritam poremećen, a Ginobili praktički cijelu sezonu nije skupio niz utakmica bez potrebe za konzultacijama sa zdravstvenim osobljem. Ovakvo stanje je nedopustivo misle li izvesti ono što su prije dvije sezone izveli Mavsi.

2. THUNDER (5125)

Individualni napredak Duranta, Ibake i Westbrooka možda ipak neće biti dovoljan za skinuti Heat dok god Scott Brooks igra 4 protiv 5 u oba smjera u utakmicama protiv Miamia. Naime, dok protiv Spursa mogu sakriti Perkinsa zbog njegovih obrambenih kvaliteta (dokazano je u stanju smetati Duncanu u post-up situacijama i čuvati ga 1 na 1, što znatno otežava Spursima organizaciju napada kroz post), protiv Heata to je nemoguće jer Miami nema klasičnog post-up igrača. Čak i da riješe ovu jednostavnu jednadžbu tijekom playoff serije, pitanje je imaju li dovoljno vatrene moći za pratiti napad Miamia koš za koš - Durant i Westbrook su nadmoćni u svakom drugom matchupu protiv preostalih 28 momčadi, ali protiv Jamesa i Wadea potrebna im je podrška ostatka momčadi.

Martin nije dovoljan - čak i da nadmaši Allena u direktnom matchupu, jednostavno nemaju dovoljno šutera za stabilnu nisku postavu - Sefolosha, a pogotovo Brewer ili Liggins, nisu rješenje za drugi bok dok je s druge strane Wade. Također, tu je i problem izgubljenih lopti - često improviziranje dovodi do ogromnog broja bačenih napada, što na pritisku na perimetar izgrađena obrana poput Heatove itekako zna kazniti u tranziciji.

Još jedan simpatičan detalj na koji treba ukazati - Durant je potencijalno prvi strijelac lige i ove sezone, ali i prvi čovjek još tamo negdje od '50-ih koji uz tu titulu nema status prvog potrošača u vlastitoj momčadi. Naime, tu kaska za Westbrookom koje je do ove sezone tradicionalno trošio puno više lopti nego je možda trebao, ali je barem uzimao pola šuta manje od Duranta. Sada pak puca jedan više, što u praksi ne mora značiti puno, ali je čisto simbolički, pa možda i iz ovog nekog racionalnog kuta, neprihvatljivo (čista košarkaška logika - ako je Durant toliko bolji realizator, a jeste zato što ove sezone ima sjajnih 50-40-90 koji razlikuju najbolje od običnih šutera, zašto ne dobiva više lopti od čovjeka od kojega je u svakom segmentu šuta bolji barem za 10%?).

Iako je i ovo samo još jedan prilog tezi da Brooks ovoj momčadi ne pomaže razviti potencijal, odgovornost za ovo leži i na Westbrooku. Koji je sjajan košarkaš, ali prvenstveno u napadačkom dijelu igre - sve brojke kojima se koristim kako bi lakše shvatio ono što gledam u obrambenom dijelu igre, od individualnog protivničkog učinka, preko +/- pokazatelja i obrambene efikasnosti momčadi, do vlastitih postotaka u raznim obrambenim situacijama, ukazuju na njega kao na rupu u obrani Thundera, posebice u spot up situacijama u kojima uredno gubi iz vida svog čovjeka. Mislim, nitko od njega ne traži da na poziciju koju igra bude išta više od skretničara, ali čemu onda onakva žestina i ljutnja nakon greške, bilo svoje ili tuđe, ako iz toga u finišu ne proizlazi bolja igra?

Nema ništa loše u tome da se srce nosi na rukavu, ali čovjek ima 24 godine, ovo mu je već peta sezona u ligi i vrijeme je da barem mali dio tih sirovih emocija zamijeni jedna doza zanatstva. U tom svjetlu treba promatrati i dovođenje Dereka Fishera - Thunder ga sigurno nije doveo da bi mu dali minute u rotaciji (ovaj, barem se nadam), već prije svega da iskustvom i prisustvom pozitivno utječe na Russove emocije. Drugim riječima, Fisher je Yoda, a sada treba vidjeti hoće li Russ postati Obi Van Kenjobi ili Dart Vejder.

3. CLIPPERS (5120)

Statistički se još dobro drže, ali imaju sličan problem kao i Thunder - nisu u stanju iskoristiti vlastiti potencijal do kraja, što zbog nedovoljno dobro izbalansirane rotacije (primjer je svaka utakmica u kojoj zbog problema s osobnima Blakea ili Jordana na parketu gledamo Turiafa ili Hollinsa - za takve nema mjesta u playoff košarci), što zbog trenera koji ne stavlja momčad u idealnu situaciju da iskoristi svoje resurse. Jednostavno rečeno, dok su San Antonio i Miami momčadi u naponu snage koje itekako poznaju svoje slabosti i mane, Thunder i Clippersi su još uvijek projekti u fazi razvoja koji trenutno stagnira, ali se može ubrzati pronalaženjem dokazanog kormilara (navijam svim srcem da braća Van Gundy dogodine dobiju ove dvije momčadi u ruke jer to je dvojac koji je već dokazao radom u Knicksima, odnosno Orlandu, da zna što to znači izvući maksimum iz talenta kojeg imaš na raspolaganju).

Izuzetni su u pritisku na loptu što bi mogli iskoristiti protiv Thundera, ali, s druge strane, previše fauliraju i dopuštaju previše skokova u obrani, što su slabosti kao stvorene da ih Oklahoma ili Miami iskoriste (to su znakovi nedovoljno zrele obrane - ne možeš računati na uspjeh u žestokoj playoff seriji ako protivniku dozvoljavaš lagane koševe, a loša kontrola obrambenog skoka i previše slanja na liniju slobodnih jamstvo su upravo takvog raspleta). Spursi im donekle odgovaraju kao matchup (ove sezone imaju 2-1 score), ali kao što je prošla godina pokazala, pa i onaj nedavni poraz u kojem ih je San Antonio demolirao (treba dodati i da nakon sinoćnje pobjede Thunder ima 3-0 protiv Clippersa ove sezone), u kvalifikacijskim sudarima taktička prednost je na strani iskusnijih. Praktički, ako se složimo da je razina talenta u egalu i ako svedemo stvar na dvoboj Vinnie-Pop, na koga ste se spremni kladiti u seriji od 7? U situacijama kada je margina pogreške minimalna, egzekucija uvijek ima prednost pred inspiracijom.

4. HEAT (5060)

Heat nema problema s postavama, od svih koje Spoelstra koristi problematične su samo one u kojima igra Norris Cole i koje su uglavnom negativne (što je vrlo jasan znak da bi Cole jednom kada dođe playoff mogao završiti na dnu klupe i ustupiti minute u rotaciji Allenu, Wadeu i Jamesu). One klasične, s Joelom Anthonyem i Haslemom, nešto su bolje u obrani i skoku, ali slabije u napadu, dok su daleko najefikasnije one s Battierom na četvorki i dodatnim šuterom u postavi umjesto Chalmersa. Obrambeno su malo slabije, ali napadački su prve u ligi. Međutim, i dalje su u stanju igrati obranu iznad prosjeka. Kako je to moguće?

Pa prvo zabijaju nenormalno efikasno. Allen i Battier su dva ponajbolja šutera iz kuta u ligi, Bosh je nakon Nowitzkog najbolji šuter s vrha reketa, a to znači da Jamesu i Wadeu ostaje prostora da rade što žele i pucaju od kuda žele. Drugo, iako i Battier i Bosh pod košem nemaju prednost jer čuvaju uglavnom više i snažnije igrače, snaga Jamesa i Wadea i brzina kojom se rotiraju i udvajaju dobrim dijelom anulira prednost koju bi protivnik mogao imati. Međutim, ono što najviše pomaže obrani Heata je činjenica da su James i Wade toliko dominantni obrambeni igrači na perimetru da u startu sprječavaju protivnika da uđe u sredinu (čime se potvrđuje da je ona bolje spriječiti nego liječiti istinita).

Dakle, ono po čemu je Heat netipičan od klasične velike momčadi je to da im snaga obrane dolazi s vanjskih pozicija umjesto ispod obruča. Primaju dosta trica zbog agresivnih rotacija u sredinu, ali kontroliraju reket i upravo ih je pomak u tome segmentu igre napravio boljom momčadi od one na startu sezone kada je Spoelstra eksperimentirao u pokušaju da spoji stari stil igre (agresivnu obranu) s novim (suludo efikasan napad). Ključno je što, za razliku od ranije, više Jamesa ne guraju u sredinu po defaultu već po potrebi (čuvanje drugog visokog je nešto za što se isključivo brine Battier), što znači da je James češće u situacijama u kojima njegova fizička dominacija najviše dolazi do izražaja.

I da, što je s Rayom kojega ćemo teško zamijeniti za stopera? Pa, u ovim postavama James uzima protivničkog broj 1 igrača na boku, Wade se brine za broj 2, tako da Allenu ostaje najslabija karika na vanjskim pozicijama protiv koje može odraditi itekako solidan posao i tako ne utjecati negativno na obranu - godine u Bostonu napravile su od njega izuzetnog sistemskog obrambenog igrača, a ne zaboravite da Miami igra istu vrstu obrane kao i Boston (veza Thibodeau - braća Van Gundy - Riley), što je Allenu dodatno olakšalo prelazak u novu sredinu.

I za kraj jedan detalj koji potvrđuje fantastične partije koje su kroz drugi mjesec pružali James i Heat.

Prilikom all-star izbora putem IOR-a, izračunali smo kako je Duranta napredak u all-round kategorijama potpuno približio Jamesu, dapače kako je James zbog slabijih obrambenih partija u prvom dijelu sezone čak i zaostao za Durantovim učinkom ove sezone. Za taj izračun koristili smo brojke do početka veljače. Niti punih mjesec dana kasnije, nakon niza suludih šuterskih partija, James je opet preuzeo primat najboljeg – kada onakav all-round monstrum gađa kao šuterski specijalist, onda tu stvarno više nema priče tko je najbolji, što potvrđuje i IOR s najsvježijim podacima:

LeBron James, IOR 179 (prije tri tjedna 169) – desetak utakmica 60+ postotka šuta tako su cijelu sezonu digli u nebesa (šut iz igre je najvažnija košarkaška kategorija, a James je u desetak utakmica debelo podigao svoje prosjeke), a ne treba zanemariti ni sve bolje obrambene brojke od kada sve više igra na perimetru

Kevin Durant, IOR 168 (prije tri tjedna 172) – u ovom periodu Durant je odigrao gomilu blowout utakmica zbog kojih mu je prosjek minuta pao s 40 na 39, što ga je koštalo par bodova, ali i malog pada u učinku (svejedno je jasno kako je Durantov trenutni plafon negdje oko ove granice, dok bi James s više minuta mogao probiti i granicu od 180 bodova)

5. NUGGETS (4605)

Oni su izgleda osuđeni na dvoboj s Memphisom u playoffu, a samim time i na ponavljanje serije slične lanjskoj protiv Lakersa. S jedne strane Nuggetsi će jurišati, s druge će Memphis pokušati usporiti igru do boli kako bi koristio visinu, a pobjednik će biti onaj tko uspješnije nametne svoj stil. Ključna bi mogla biti domaća utakmica prednosti, posebice stoga jer dokazano znamo da Nuggetsi imaju stvarnu prednost na svojoj nadmorskoj visini.

Trenutno je omjer u sezoni 2-1 za Nuggetse, a zadnji obračun je 15.3. u Denveru (zapišite u kalendaru). Tu ćemo vidjeti da li trenutno bolje kotira napad Denvera ili obrana Memphisa, iako je u svakom scenariju najrealnije očekivati seriju od 7 na koju su i jedna i druga momčad ionako navikle nakon prošle sezone i dvoboja s Lakersima i Clippersima. S tim da će ovaj put netko ipak otići u drugi krug. Bude li to Denver, očekivati nešto više od polufinala konferencije jednostavno je nerealno - niti je njihov napad toliko dobar kao lani zbog neprirodne kombinacije na boku gdje rotiraju uglavnom trojke (sva 4 njihova swingmana po svemu su više krila nego bekovi), niti im obrana na perimetru može maskirati slabosti u sredini. To su aspekti igre koje trebaju mijenjati u budućnosti misle li uhvatiti gornju četvorku.

6. GRIZZLIES (4455)

Nadovežimo se odmah na raniji paragraf - imaju poprilične šanse preskočiti Denver, iako nisu favoriti ako će imati utakmicu manje na svom parketu. Njihova prednost u sredini je ključna ako dođe do gustih završnica, a bit će ih jer su ove momčadi izuzetno izjednačene usprkos različitim stilovima. Činjenica da Denver baš i nema idealan šuterski dvojac na boku, olakšati će život također ne baš napadački nadarenom dvojcu Memphisa - Denver je praktički jedina momčad na vrhu Zapada koja neće moći maksimalno iskoristiti šuterske slabosti Memphisa zato što su i sami tanki u tom segmentu igre. Denver pak svoj napad bazira na ulaze u reket, a Memphis je upravo u sprječavanju penetracije najbolji u ligi, dok Grizzliesi dominiraju u sredini gdje obrana Denvera dokazano nije u stanju odigrati 48 minuta poštene obrane.

I dok će očito u međusobnom dvoboju odlučivati sitnice, slabašan napad Memphisa nije garancija za išta više u slučaju prolaska. Spursi i Oklahoma možda nemaju idealan matchup protiv Gasola i Zacha, ali u stanju su zabiti puno više koševa od prosječnog NBA napada protiv kojega Grizzliesi oštre zube tijekom regularne sezone. Također, Clippersi su matchup iz pakla za Memphis - njihov presing protiv Paula jednostavno ne prolazi, dapače Clippersi su jedina momčad u ligi koja kreira više izgubljenih i laganih koševa iz tranzicije od Memphisa, a Blake i Jordan mišićima su u stanju na trenutke čak i nadjačati dvojac Memphisa koji je ponekad sklon uzeti skok-šut viška u napadu kako bi predahnuo. Dakle, Denver mogu preskočiti, ali prve tri momčadi samo uz pomoć više sile.

7. PACERS (4320)

Memphis Istoka što se tiče kombinacije lošeg napada i kvalitetne obrane. Indiana ima šansu doći do finala konferencije dok god može zabiti dovoljno. Primaju najmanje trica u ligi, što znači da su itekako sposobni zaustaviti momčad poput Knicksa. Izuzetni su u skoku i zaštiti reketa, što znači da itekako mogu parirati Netsima i Hawksima. Jedina momčad koja im nikako ne odgovara je Boston - previše su slični s tom formulom obrana-napad tako da je nemoguće predvidjeti tko će imati kakvu večer. A kako stvari stoje, vrlo lako bi mogli gledati upravo bitku između ove dvije momčadi već u prvom krugu (Boston će teško izbjeći 7. poziciju, a Pacersi su sve bliži preuzimanju 2.), što opet ide na ruke Heatu. Mislim, nije da Miami u vakumu ionako nije izraziti favoriti protiv svih (kad kažem vakumu, mislim na kontekst bez dramatičnih ozljeda), ali upravo ta izjednačenost, da ne kažem osrednjost, momčadi poredanih od 2. do 7. najviše doprinosi Heatu - dok netko dođe do njih, već će biti dobrano izrauban, što će biti i slučaj s Pacersima nalete li na Boston već u prvoj rundi.

8. KNICKS (4315)

Istok dakle ne bi trebao biti neizvjestan što se tiče krajnjeg rezultata, ali to ne znači da nećemo imati prilike uživati u gomili zanimljivih serija. Knicki definitivno nisu šampionski materijal zbog ispod-prosječne obrane, ali tko može garantirati da na valu šuterske inspiracije (pogotovo ako u isto vrijeme Kidd bude zdrav i odmoran, a Amare rastrčan i voljan glumiti garbage mana u drugoj postavi) neće doći do finala Istoka? Pod uvjetom da izbjegnu Pacerse ili Bullse u prve dvije serije. Chicago slično Pacersima fantastično brani tricu i ove sezone već imaju 3 lagane pobjede protiv Knicksa, dakle bez Rosea, a lani su imali score 3-1 s tim da su jedini poraz doživjeli u produžetku kada je Rose promašio šut za pobjedu nakon što je Melo s tricom preko ruke doveo Knickse u prednost od jednog poena.

9. LAKERS (4300)

Zanimljiva momčad jer apsolutno sve ukazuje na to da pripadaju u playoff, osim onog najvažnijeg - scorea. Doduše, čak i ako izbore nastup u playoffu, što je usprkos sve boljim rezultatima i dalje upitno jer i dalje imaju jednako propusnu obranu, nisu ozbiljna prijetnja vrhu lige. Zar nije fascinantno koliko su ljudi opsjednuti rezultatom, a koliko zanemaruju izvedbu - kada su Lakersi gubili, neki su bili spremni jesti govna ako uđu u playoff, a sada kada dobivaju, neki su ih spremni proglasiti potencijalnom smetnjom Thunderu ili Spursima. Međutim, istina je da je i u prvom i u drugom slučaju ovo bila ista momčad koja je igrala istu ili sličnu igru, samo što sada, eto, uspijeva dobiti poneku utakmicu. Izvedba je uvijek bitnija od rezultata, barem ako se pokušavamo baviti ozbiljnom analizom, a ona u njihovom slučaju ne garantira ništa specijalno - s obranom koja prima ovoliko koliko oni primaju, Lakersi su osuđeni na ispadanje u prvom krugu od boljih momčadi.

10. HAWKS (4060)

Horford zadnjih mjesec dana igra možda najbolju košarku karijere, a kako je i trade Smitha stavljen sa strane do ljeta, svi se mogu koncentrirati na sadašnjost. A ona je jasna – nastave li Horford i Smith igrati na all-star razini, čine najbolji visoki par na Istoku (Bullsi i Pacersi imaju bolje rotacije pod košem, ali nemaju dva bolja individualca) koji bi, pod uvjetom da dobije podršku od Teaguea i Korvera, vrlo lako mogao biti ta famozna druga momčad u Finalu Istoka.

Knicksi imaju kilavu obranu, Pacersi kilavi napad, a Bullsi pucaju po šavovima (posebice napadački) – sve skupa otvara vrata Atlanti koja ima i top 15 napad i top 15 obranu. Jasno, primijetili ste da ne koristim onu klasičnu top 10 u oba smjera formulu koja obično obilježava rasne playoff momčadi. Razlog je jasan – Hawksi to nisu, njihov plafon je odavno određen. Međutim, u ovakvom kontekstu, okruženi momčadima koje su u jednom segmentu igre odlični, a u jednom loši, ta njihova osrednjost mogla bi biti presudna (sjetimo se 2011. kada su izvan svih očekivanja iznenadili Magic, kao i muka koje su svih ovih godina priuštili Bostonu).

Istok možda neće biti zanimljiv što se tiče samog vrha, ali slaganje poretka od 2 do 7 moglo bi donijeti itekako zabavne utakmice jer, barem se tako čini, svih 6 momčadi imaju šanse ako im se poklopi povoljan matchup.

11. ROCKETS (4050)

Period bez stretch četvorki i uopće drugog visokog igrača omogućio im je da svoju smallball run and gun igru rastegnu do maksimuma, s Parsonom i Delfinom kao četvorkama. Naravno, s ovakvom postavom nemoguće je igrati ozbiljnu obranu, ali potvrdili su da imaju jednu izuzetnu povremenu opciju kojoj mogu pribjeći kada im treba brzinska doza koševa i koja je sjajno oružje za promjenu ritma. Motiejunas je u međuvremenu preuzeo rolu stretch četvorke i u dva starta odradio je sasvim solidan posao (skakački i obrambeno kilav kao i dva prethodnika, ali šuterski itekako u stanju držati reket raširenim plus posjeduje all-round potencijal koji je kod Morrisa i Pattersona već otpisan). Čeka ih još puno posla, ali, obzirom na lagan raspored do kraja, ovo što imaju trebalo bi biti sasvim dovoljno za miran ostanak u playoffu.

12. WARRIORS (4040)

Sjajna pobjeda protiv Spusa koju su izborili bez Boguta bila je ključni pokazatelj da u njima ima dovoljno snage, mentalne i fizičke, i da propuštanje playoffa ne dolazi u obzir. Već smo isticali kako je razlog za pad učinka i loše rezultate bio prije svega užasan raspored - njihov prethodni mjesec može se usporediti samo s kalvarijom koju je na startu sezone imao Denver. Stvari će se, dakle, izbalansirati do kraja sezone. Ono što je zanimljivo je poklapanje nove Bogutove ozljede s pobjedom protiv Spursa, koja je odmah dovela do onih klasičnih pitanja - što ako Warriorsi igraju bolje bez Boguta?

Što naravno nema veze s mozgom dugoročno, ali u ovoliko kratkom periodu, i to još usred sezone, logično da je Bogutovo uskakanje u rotaciju dovelo do problema. I to ne toliko u samoj igri, koliko u pristupu igri, ili ako hoćete kemiji. S takvom rasnom peticom iza leđa, suigračima je puno lakše uzeti predah u obrani i opravdati ga razmišljanjem kako će Bogut očistiti sve greške. Curry i Lee su tako u tom periodu igrali puno ležernije, što se igračima s tako lošim obrambenim predispozicijama ne smije događati. Čim je Bogut opet otpao, svi su opet počeli gristi jer znaju da više osiguranja nema. Nazovite ovakvo ponašanje kako hoćete, ali ja od sada koristim frazu Rondov poučak.

13. CELTICS (4005)

Pierce i Garnett igraju kao da je playoff svaku večer, ali ne treba zanemariti ni učinak klupe – konačno se pokazuje da Ainge nije potrošio ljeto uzalud. Green igra sjajno kao lider druge postave, posebice u obrani, Lee je 3&D majstor kakvog su i očekivali, a čak se i Terry budi. Lukavim potezima kao što su dovođenje Crawforda iz Wizardsa i potpisivanje Williamsa iz Kine dodatno su pojačali bokove (combo strijelac s klupe i 3&D swingman, oba rotacijske kvalitete, oba dovedena praktički za kikiriki). O stanju pod košem nemojmo ovom prilikom (10-dnevni ugovori Whiteu i Shavliku Randolphu ne bi pomogli ni Cedeviti). U svakom slučaju, dok igraju obranu imaju šansu - vidjeli smo i luđih stvari od potencijalnog rušenja drugog nositelja od strane sedmoga, pogotovo kada je taj sedmi Boston s Pierceom i Garnettom.

14. BULLS (3785)

Do sada su igrali i bez Boozera i bez Noaha i bez Denga, tako da će preživjeti i momentalni gubitak Gibsona. A gubitak Taja itekako je ozbiljna problem jer Gibson je bio jedan od rijetkih svježih igrača u rotaciji. Relativno mala minutaža koju mu je tijekom godine poklanjao Thibo trebala se isplatiti upravo sada u završnici sezone. Plus, obrana Bullsa i dalje je radila najveću razliku s njim na parketu - bez njega previše toga ovisi o Noahu. Kada imaš dva takva igrača u sredini, uvijek si možeš dopustiti luksuz da jednog imaš na parketu tijekom svih 48 minuta, što je obrani Bullsa davalo kvalitetu kakvu nije imao čak ni Memphis ni Indianapolis – bez Taja, taj luksuz više nemaju. Što se playoff projekcija tiče, budu li imali makar i pola Rosea na raspolaganju, imaju se pravo nadati da će im karma vratiti za lanjski kolaps. A čak i bez Rosea imaju šanse preskočiti prvi krug, posebice nalete li na Knickse (već smo spomenuli da ih drže u šaci) ili Hawkse (kojima mogu usporiti udarni dvojac pod košem i koji nemaju rješenja na boku koja bi mogla preuzeti teret).

15. MAVS (3770)

Eto, statistika ih voli, po bodovima su u istom rangu s Netsima i Bullsima (bili bi playoff momčad na Istoku, što baš i nije neka utjeha), ali Dirk je prekasno uhvatio formu da bi se priključili borbi za osmo mjesto. Što znači da se mogu okrenuti budućnosti, lutriji i činjenici da je Dirk već izjavio kako će nakon zadnje godine ugovora produžiti vjernost uz puno veći popust nego što su ga svojim momčadima dali Duncan ili Garnett.

16. NETS (3730)

Obzirom na stanje Williamsovih gležnjeva, još dobro i stoje. Lopez pada učinkom jer su do sada svi shvatili kako obranu treba fokusirati na njega, točnije na sprječavanje da on dođe do lopte na lijevom ili desnom bloku. Johnson i Wallace su i dalje profesionalci koji se trude, ali to nije dovoljno za dominaciju - trud je ovisan o nogama, a njih (a ni gležnjeva) više nema nitko u ovoj vanjskoj liniji. Prosječna momčad za prosječan rezultat koja nema ni jednu dobru stranu koja bi joj garantirala drugi krug, ali obzirom na osrednjost konkurencije uvijek se mogu nadati da će netko sam sebe upucati u nogu (ili gležanj).

17. JAZZ (3625)

Držim fige da izbore playoff, samo da vidim hoće li barem tada Corbin imati dovoljno razuma da većinu minuta povjeri četvorci Favors, Hayward, Kanter i Burks. I dok Burks igra jednu toplo-hladno sezonu u kojoj još uvijek traži svoje mjesto pod NBA suncem (kreator s klupe?), ova prva trojka ostvaruje takve učinke svaki put kada dobije priliku da nije nimalo pretjerano reći kako bi Jazz možda već imao osigurano playoff mjesto da su ih koristili više nego što jesu. Ovako, dok i dalje jašu Jeffersona izvan svakog rezona u sumrak sezone, s pravom ih i statistika i NBA komentatori smatraju za momčad koja će ustupiti to utješno playoff mjesto Lakersima.

18. BUCKS (3590)

Događa se zanimljiva stvar – iako bih se bio kladio da će nakon trade deadlinea puno više minuta dobiti Jennings i Redick na račun Ellisa, do sada je trend da se minute za Redicka uzimaju Jennigsu, a da Ellis i Redick igraju kao dvojac. Što je zanimljivo ponajprije zbog činjenice da je Ellis slobodan igrač ako to želi već ovoga ljeta, dok Bucksi imaju mogućnost kontrole nad Jenningsom. Znači li ovo da Bucksi baš i nisu ludi za njegovim talentom (ako znači, onda - svaka čast Bucksi)? Ovakve neugledne momčadi obično su prisiljeni preplatiti svoje pickove, ali možda je Bucksima postalo jasno da Jenningsa nema smisla držati na silu, pogotovo kada se radi o igraču koji u ključnoj godini ugovora gađa ispod 40% iz igre i pri tome se ne srami uzeti 17 šuteva, od čega barem 12 nerezonskih.

Ellis je ionako bolji slash & kick igrač od Jenningsa i Redickovo prisustvo mu dodatno otvara prostor da to i dokaže, ali Ellis nije ništa bolji šuter, a definitivno i slabije vrti pick & roll. Tako da je teško reći koji su razlozi iza ovakve rotacije (možda ih i nema, možda je trener Boylan samo odlučio igrati na kartu trenutne forme). Kako god okrenuli, više Redicka, a posebice u kombinaciji s triple threat majstorom poput Dunleavya, trebalo bi dići očajni napad Bucksa s dna i odvesti ga u playoff bez puno muke (naravno, Redick i Dunleavy neće pomoći obrani, ali ona je dovoljno solidna da izdrži lagani pad dok god se učinak napada povećava).

Minute koje su Ellis i Redick igrali zajedno do sada daju razlog za optimizam – iako još nisu ubacili kompleksnije elemente u svoju igru, za sada Monta nema problema s pronalaženjem Redicka nakon što ovaj istrči iz bloka. To je jedino važno i jedino što playmaker mora znati raditi s takvim igračem u blizini. Uglavnom, za sada ih je teško zamisliti iznad osme pozicije, na to ukazuje i statistika, što znači da ih nećemo dugo gledati u playoffu. Međutim, pruži li im Redick poticaj i slože li neku seriju kojom bi preskočili nekoga od trenutno bolje plasiranih, ta njihova solidna obrana bi uz poboljšani napad mogla dodatno pridonijeti kaosu koji vlada na Istoku.

Naravno, osim igre, ono što većinu zanima je i ima li smisla zadržati Redicka i nakon ove sezone?

Vrijedi li Redick 10 milja? Gledajmo to ovako – u ligi je manjak šutera all-star kvalitete. Ako ćemo gledati samo dvojke, Redickove šuterske brojke su fantastične – drugi je u postotku trice s 39%, a prvi je u šutu s poludistance u području između reketa i perimetra (fantastičnih 46%, naspram 41% Bryanta), odakle uglavnom šutira iz istrčavanja.

Redick ima čak i bolji postotak realizacije na obruču i u reketu od Bryanta i Hardena, što jasno ne znači ništa obzirom da nije kreator (troši 3 puta manje lopti u tim područjima) i da većinu tih situacija realizira iz kontri ili zicera. Međutim, čak ako i ignoriramo činjenicu da nije slasher, njegova šuterska učinkovitost obzirom na specijaliziranost igre i ogromnu potrošnju jednostavno je zadivljujuća. Naravno da ona dobrim dijelom ovisi oko toga da se njemu podredi cijela igra u napadu, ali ako čovjek šutira ovakvom kvalitetom, što je u tome loše?

Pacersi su godinama živjeli od Millera u istom stilu. Naravno, ne impliciram da je Redick po ičemu u klasi Reggiea, ali može biti treća opcija ozbiljne momčadi koja uz to ima dodatnu vrijednost jer omogućuje treneru da posloži disciplinarani i kvalitetni sistem igre u napadu. Sistem u kojem će se dosta toga bazirati na činjenici da protivnici moraju respektirati Redickov vanjski šut, što će stvoriti prostor suigračima. To je vrlina koju brojke možda ne mogu pokazati, ali je itekako bitna vještina vrijedna toleriranja minusa kojega Redick donosi u obranu - i na tom dijelu parketa treba složiti sistem koji je u stanju sakriti njegove obrambene nedostatke.

Naravno, Bucksi uopće neće biti usamljeni u pokušajima da zadrže čovjeka – konkurencija će biti poprilična obzirom da je Redick najbolja dvojka u ljetnoj ponudi i najbolji šuter uopće uz Korvera.

19. RAPTORS (3390)

Playoffu se valjda više ne nada ni Colangelo, dakle stavimo ih u skupinu momčadi koje bi trebale udariti nekakav temelj budućnosti. Samo, kakav plan možete imati s ovakvim rosterom? Iako su od tradea za Gaya na oko 50% učinka i iako su Gay i DeRozan pružali solidne partije, očito je kako nisu kompatibilni zbog šuterskih nedostataka. Obrambeno su obojica solidni, ali nisu Wade i James pa da igrom na tom dijelu parketa sakriju eventualne napadačke minuse. Teoretski, jedino rješenje bi bilo što više koristiti Bargnania kao stretch četvorku što bi donekle anuliralo njihov kilavi šut, ali kako to provesti u praksi u trenutku kada se veze između kluba i nekadašnjeg prvog picka čine nepopravljivo raskidane? S jedne strane dakle imate ovu veteransku jezgru, a s druge klince poput Valanciunasa i Rossa koji od ovog općeg nedostatka vizije budućnosti imaju više štete nego koristi (nema logike da Ross, kao potencijalno najbolji šuter na rosteru, do kraja sezone ne dobiva 25-30 minuta po utakmici). Uglavnom, imate totalni kaos koji se uz malo sreće dogodine može uključiti u lov na osmo mjesto, ali se isto tako može svakog trena raspasti i karijere koštati i Colangela (što bi bilo sjajno) i Caseya (što bi bila stvarno šteta).

20. WIZARDS (3300)

Wall je donio ravnotežu u momčad, a za ostalo su se pobrinuli zdravi Webster, Nene, Okafor i Ariza. Sve četvorica veterana poznata su po tome da su skloni ozljedama, ali, nekim čudom, trenutno su relativno zdravi i u formi, što Wizardsima daje petorku dokazanih NBA igrača i profesionalaca koji su njihovu većim dijelom sezone iznadprosječnu obranu sada digli u top 7. Svaka čast Whitmanu na tome što je usprkos svim problemima i gomili poraza, koji obično lutrijske i neiskusnije momčadi ubije u pojam, održao pozitivan pristup. Također, ovakvo veteransko okruženje pomoglo je i Bealu da konačno pruža partije kakve smo od njega i očekivali. Možda nešto ima i u tome što se bliži march madness – ovaj niz briljantnih all-round partija (kombinacija šuta, ulaza i fantastičnog skoka za bilo kojeg igrača, a kamoli beka) podsjeća malo na lanjske role u NCAA turniru. Uglavnom, sve ovo jasno pokazuje da bi s Wallom od starta bili oko 50-50 učinka kakav smo i očekivali kada su doveli ove veterane. Dogodine bi s iskusnijim Bealom i novim pojačanjem putem drafta vrlo lako mogli kucati i na vrata playoffa, ali ono što je najvažnije je pogoditi s budućim izborom jer dugoročno gledano bitni su samo Wall, Beal i on. Drugim riječima, ne treba im još jedan Vesely.

21. SIXERS (3270)

I dok Wizardsi idu prema gore, Sixersi tonu. Doug Collins je počeo pripremati sve za još jedan bijeg - čovjeku je dosta ove momčadi, kao što je i njoj dosta njega. Obzirom da je Holiday tek solidan igrač, kao i Young, a da Turner treću godinu za redom pruža partije koje puno više pristaju podizaču energije s klupe nego starteru, postaje jasno kako ovdje prave jezgre nema. Ovo je momčad jedan potpis udaljena od rebuildinga - ne ostane li Bynum, to će značiti da su Sixersi sve svoje pickove prve runde odavno rasuli po svijetu. Iggy je u Nuggetsima, Speights i Sefolosha nikada nisu ni dobili šansu u matičnom klubu, a Vucevic i Harkless su dio budućnosti u Orlandu. Dodaj da su se olako odrekli i Lou Williamsa kojega su iskopali u drugoj rundi, ispada da im od svih ovih godina osrednjosti ostaju samo Young, Jrue i Turner.

Toliko o poslovima koje je Collins odradio tijekom svog mandata (a imao je itekakve ovlasti u izboru igrača). Sixersi su idealan primjer zašto je loše biti prosječan ovoliki niz godina - od odlaska Larrya Browna (a nedugo nakon i Iversona) imali su 9 do 10 sezona (uključujući i ovu) u kojima su se vrtili između 50% i 40% učinka, što ima nikada nije donosilo izbor u gornjoj polovici lutrije. Samo su 2010. potonuli na 33%, što im je donijelo drugi pick koji su pretvorili u Evana Turnera. Obzirom da su Holiday, Young i Turner dovoljno solidni da ih i bez Bynuma drže na oko 40%, pitanje je do kada će ova agonija trajati? Upravo stoga je raskid s Collinsom uz oproštaj od eksperimenta s Bynumom ujedno i šansa za novi početak - riskiraj danas kako bi sutra imao nešto konkretno.

22. WOLVES (3165)

Tragedija je kada promisliš da su mogli imati sezonu kakvu sada imaju Warriorsi samo da su ostali zdravi. Ovako, cijeli projekt dolazi u pitanje - još jedna lutrija neće donijeti previše koristi jer imaju skupi roster koji bi preko ljeta mogao ostati bez važnih imena, a produženi rebuilding s Loveom u središtu zbivanja ne dolazi u obzir - čovjek igra petu sezonu bez playoffa, a obzirom na gužvu na Zapadu i neriješene statuse Kirilenka i Pekovića nitko mu ne garantira da će se za njega boriti i dogodine. Ostane li ova jezgra još jednu godinu zajedno, dogodine su svakako u borbi za playoff, ali jednostavno imaju previše financijskih obveza (a potpis s Rubiom tek slijedi) da bi mogli složiti dugoročno uspješnu momčad. Tolike godine mučenja s Kahnovim potezima, toliko godina draftanja, a sve ti ovisi o tome kakve će poslovne poteze povući dva Euro igrača na koja si nabasao slučajno? Nije dobro.

23. HORNETS (3025)

Igrač A – 19 godina, 28 minuta, 51% šuta, 12.5 poena, 7.4 skoka, 1 asist, 1.8 blokada, 1.2 ukradene

Igrač B – 19 godina, 29 minuta, 49% šuta, 10.4 poena, 6.3 skoka, 1.8 asista, 1.6 blokada, 1.1 ukradena

Ovaj gore je Anthony Davis, ovaj ispod je Kevin Garnett u prvoj sezoni u Wolvesima. Gledajući Davisa ove sezone usporedba s mladim Garnettom postajala mi je sve jasnija (lakoća kretanja u napadu, all-round kvalitete, fizička konstitucija, ozbiljnost u pristupu, obrambeni potencijal), a kad sam bacio pogled na brojke sve je sjelo na svoje mjesto. Ok, usporedba nije idealna zbog nekih razlika u kontekstu - KG je igrao u lošijoj momčadi (vjerovali ili ne) koja je tek trebala stati na noge, dakle bio je u težoj situaciji i od prve je imao puno veću ulogu u kreaciji. Davis uz to ima i godinu više ozbiljnog treninga na Kentuckyu, bolje suigrače i to koliko god je plus, toliko je i minus jer se ne traži previše od njega u kreativnom aspektu igre (broj asista će mu rasti kako mu bude rasla uloga u napadu). Hoće li Davis biti MVP klasa kao Garnett? To nitko ne zna, ali potencijal svakako postoji.

24. PISTONS (2940)

Povratkom Drummonda u rotaciju, Pistonsi bi trebali zalupiti vrata veteranima poput Stuckeya i Maxiella i osigurati maksimalnu zajedničku minutažu Knightu, Drummondu i Monroeu, koji su do sada odigrali jedva nešto više od 100 minuta zajedno. Što je van pameti, ako uzmemo u obzir da se radi o jezgri oko koje bi se trebala graditi budućnost. To odbijanje da zajedno koriste Monroea i Drummonda baca sjenu na jednu solidnu sezonu u kojoj su Pistonsi dodatno očistili salary cap i nakon koje ih čeka još jedan lutrijski pick koji bi trebao definirati rotaciju koja bi već za sezonu-dvije trebala kucati na vrata playoffa.

Ali. Ne uspije li Monroe izvesti tu tranziciju na poziciju četvorke napadački (obrambeno ne bi trebalo biti problema zbog Drummondovih kvaliteta u zaštiti reketa), a neće dok ne uspije zabiti poneki šut s poludistance, ni Frank ni bilo koji drugi trener neće si moći dopustiti koristiti petorku u kojoj oba visoka žive u reketu i tako dodatno otežavaju pronalazak prostora za kvalitetan šut. Da ne govorim što bi bolji šut s poludistance učinio za Monroeve asistentske kvalitete - imao bi puno više od 3.3 asista po tekmi (koji su i ovako izuzetno visoki za centra, samo su Noah i Gasol bolji) da može natjerati obrane da ponekad izađu na njega i tako otvore dodatni prostor u pozadini. Koliki korak prema naprijed će napraviti dogodine ovisi o izboru na draftu, pojačanjima putem tržnice, ali ponajviše o Monroevom igračkom (šuterskom) napretku.

25. BLAZERS (2925)

Jedno od pitanja koja treba postaviti kada su Blazersi u pitanju je sljedeće - kako je moguće da momčad s 2 all-star talenta (LMA i Batum), kandidatom za rookiea godine (Lillard) i jednim od najboljih 3&D igrača u ligi (Matthews), bez obzira na nedostatak klupe, može ostvarivati ovako slabašnu učinkovitost u 4 faktora da ih ovi rankinzi smatraju jednom od 5 najgorih momčadi u ligi? Mislim, Wizardsi i Sixersi sigurno nemaju takvu individualnu kvalitetu, a teško da možemo nositelje Pistonsa ili Hornetsa staviti u istu kategoriju s prvim imenima Blazersa. Mislim, nemoguće da je sve baš na klupi, zar ne? Naravno da nije, jer dobar dio odgovornosti je i na Hicksonu. Kolika je rupa u obrani peti čovjek Blazersa dovoljno govore sljedeći podaci:

- da bi sačuvali Aldridgea, Hickson je najveći dio sezone odigrao na petici, gdje je protivnicima dopuštao 25% bolji učinak od prosječnoga što je u skladu s onim što je pokazivao do sada u karijeri kada je isključivo čuvao protivničku četvorku (tako da ne drži vodu eventualna teza kako su Blazersi isključivi krivci jer su skrivali Aldridgea - Hickson jednostavno nije dobar obrambeni igrač u koju god ga ulogu stavili)

- Hickson je trenutno po Synergyu rangiran na 323 mjesto po individualnoj obrani, što se ne razlikuje puno od dosadašnjih rezultata u karijeri (ne zaboravite da NBA broji maksimalno 450 igrača, što znači da je Hickson debelo u donjoj trećini kvalitete) - ne samo da nema ni jedan aspekt igre u kojem je iznad prosjeka (jednako je loš u izolaciji, post-up ili spot-up situacijama), već je obzirom na minute taj njegov učinak takav da ga s pravom možemo proglasiti obrambenim LVP-om lige obzirom na minute koje dobiva

- od 5 najčešće upotrebljavanih postava Blazersa, samo dvije su ostvarile pozitivnu koš razliku, a, zanimljivo, baš u te dvije nema Hicksona (poziciju drugog visokog uz Aldridgea krpaju Babbitt u jednoj, Leonard u drugoj, dakle jedan rookie i jedan igrač bez pozicije, što jasno ukazuje gdje je problem)

Zaključak je jasan - koliko god Hickson bio briljantan smetlar koji kupi gomilu skokova i laganih koševa, jasno je da sve to radi na štetu momčadi, odnosno rezultata. Sve to skupa znači da će njegov double-double prosjek natjerati nekog naivca da mu iskrca milijune, što će po svemu sudeći biti bacanje novca.

26. CAVS (2710)

Irving bi dogodine trebao biti spreman voditi momčad u playoff - povijest nas uči da većina rasnih prvih opcija u trećoj sezoni posjeduje dovoljno zaokruženu igru da napravi taj korak. Međutim, ono što će Cavsi morati napraviti kako bi mu u tome pomogli je nadograditi ovu solidnu mladu jezgru s ponekim veteranom koji zaslužuje NBA minute. Ovdje nisu problem ni Waiters ni Thompson, koji pružaju solidne igre obzirom na trenutnu fazu karijere, a neće to biti ni budući pick prve runde. Problem je najgora kolekcija veterana na klupi s ove strane Blazersa (koja bi se još mogla i pojačati - navodno su spremni dovesti još jednog veterana zbog čega su se odrekli Josha Selbya, zadnjeg u nizu MVP-a ljetne lige koji nisu napravili ništa u pravoj sezoni).

27. SUNS (2635)

Budući prvi pick odredit će dobrim dijelom smjer u kojem idu jer za sada malo je toga jasno - Gortat i Dudley su igrači koji su po svim nepisanim NBA pravilima danas trebali biti dio nekog playoff rostera, umjesto da uzimaju minute nekome oko koga se može graditi budućnost. Doduše, takvoga u Phoenixu nema, tako da je svejedno na koji način došli do viskog picka - njihov rebuilding počinje tek na ljeto. Ako Lakersi ne uđu u playoff dobit će još jedan lutrijski pick, a imaju ih viška i u drugoj rundi tako da onaj što su ga poslali u Houston za Morrisa i nema neku težinu. Naravno, tu je i opcija da preko ljeta Dudleya i Gortata pretvore u nešto dugoročno vrjednije. Sve je u rukama Sarvera i ekipe, ako to može nekoga tješiti.

28. KINGS (2520)

E, sada stvar postaje zanimljiva - izgleda da je družba voljna zadržati Kingse u Sacramentu konačno poslala konkretnu ponudu na adresu lige, što bitno mijenja situaciju. Ako se radi o ponudi ravnoj onoj koju su braća Maloof dobila od ekipe iz Seattlea, liga ima pravo reagirati, spriječiti prodaju Seattleu i ostaviti Kingse u Sacramentu. Jasno, uvijek postoji opcija da braća odbiju prodati franšizu potencijalnim kupcima iz Sacramenta, što znači da određenu prednost i dalje ima trenutni dogovor sa Seattleom, ali stvar bi mogla postati puno jasnija izađe li ijedna opcija s dobrim vijestima glede izgradnje nove dvorane - i ona u Seattleu i buduća u Sacramentu još uvijek su mrtva slova na papiru. Što god se dogodi do početka playoffa, kada bi liga trebala razriješiti ovu situaciju, iz ove situacije kao jedini sigurni pobjednik izaći će NBA koja će se riješiti jednih od najgorih vlasnika u povijesti.

Usput spomenimo i kako je Aaron Brooks jedini veteran koji se dogovorio oko raskida ugovora kako bi se priključio playoff rosteru (ako ga ne netko ne zgrabi s waivera izgleda da će u Houston čim ovi naprave mjesta za njega - njima će dobro doći treći play, a Brooksa za Houston vežu lijepe uspomene jer tamo je odigrao jedine kvalitetne minute u karijeri). Kakav onaj pravi trade deadline, takav i ovaj vezan uz otkupe ugovora - apsolutno nebitan.

29. MAGIC (2480)

Teško je za ovako tanak roster reći da se radi o prvim kandidatima za tankiranje, ali ne bi nas trebalo čuditi ako u idućih nekoliko tjedana i Aaron Afflalo dobije malo dužu pauzu zbog nekakve ogrebotine. Što više loptica u lutriji, veće su šanse za višim pickom, a viši pick daje ti više mogućnosti (bilo pri izboru talenta, bilo pri zamjeni mjesta na draftu ili igrača). A u Orlandu su očito svjesni da je svaka, bez obzira koliko mala, prednost - prednost. Obzirom da su tek u godini drugoj totalnog rebuildinga (i da će imati krcat salary cap), za dogodine nikakvih ciljeva nema, osim još jednog napada na lutriju.

30. CATS (1685)

Dok god troše minute na likove poput Mullensa treba ih ignorirati - u ovom okruženju nema smisla gledati čak ni Kidd-Gilchrista. Ono zanimljivo ionako će se događati na ljeto - hoće li Dunlap preživjeti na klupi, tko će biti izabran na draftu i na koga će potrošiti 15-ak milja koje će imati na raspolaganju. Hoće li se uključiti u lov na nekog od slobodnih igrača, što će napraviti s Hendersonom kojem treba ponuditi novi ugovor, hoće li konačno amnestirati Thomasa... gomila pitanja na koje treba dati odgovor prije nego nam bude jasno mogu li se konačno pokrenuti s dna.

17Feb/1314

THE RANKINGS, WEEK 15.

Posted by Gee_Spot

Ovotjedne rankingse posvećujemo trade deadlineu, stoga ćemo se uglavnom baviti potencijalnim tradeovima (zacrtajte si 21.2. u kalendaru jer radi se o jednom od najzabavnijih dana u godini). I to kroz više kutova – uz to što u obzir uzimamo priče o kojima se šuška, bacit ćemo pogled na trenutno stanje duha svake franšize i ocijeniti da li uopće imaju mogućnosti, želja ili potreba za tradeom. Također, bacit ćemo pogled na područja koja treba pojačati za momčadi koje su još uvijek fokusirane baš na ovu sezonu (dakle, sve one koje nisu zaglibile u lutriji). Uzbuđenje raste jer kao što je rekao jedan mudar čovjek “NBA trade deadline is like a box of chocolates – you never know what you’re gonna get”.

Međutim, prije nego prijeđemo na momčadi, navalimo odmah na jednu hipotezu o kojoj se začudo ne priča dovoljno i koja se tiče cijele lige. Naime, na ljetnom tržištu će biti solidnih igrača, ali samo su dva franšizna imena u opticaju, odnosno samo dva imena imaju toliku težinu da ih možemo smatrati za donositelje instant promjena u ukupnom odnosu snaga. Franšize ne rastu na grani, stoga je jasno da će se oko Paula i Howarda voditi najveća bitka i da će mnogima i ovaj trade deadline poslužiti za što bolje pozicioniranje za ljeto.

Jasno, sve govori u prilog tome da će Paul iskoristiti opciju dodatne godine koju mu mogu ponuditi samo Clippersi, koji uz novac imaju i sjajnu momčad sposobnu boriti se za vrh i dugoročno dobru situaciju obzirom na mladost Blakea Griffina. A i koliko god Howardov odnos s franšizom nije počeo na najbolji način, teško da postoji veća institucija u ligi od Lakersa, kao što ne postoji tržište na kojem se može bolje zaraditi izvan parketa. Međutim, već ta mala mogućnost da bi moglo doći do još jedne Howardove promjene raspoloženja dovoljna je da se otvore scenariji na koje treba pripaziti.

Evo o čemu se radi.

Ako su Josh Smith i Dwight stvarno tako dobri prijatelji, što ih sprječava da se udruže i naprave svoju super momčad? Jasno, s dva tako šuterski limitirana igrača ni jednom treneru ne bi bilo lako, ali dominacija u reketu i obrani teoretski bi trebala sakriti sve rupe (doduše, na primjeru Lakersa ove godine vidjeli smo da je teorija jedno, a praksa nešto sasvim drugo). Jedine momčadi koje imaju dovoljno prostora da ih potpišu obojicu su Cleveland (ako bi obojica dala maleni popust u stilu LeBrona i Wadea), Milwaukee (ako Ellis ode i ako puste Jenningsa da odšeta) i Atlanta, a, uz malo sreće tijekom prijelaznog roka, ovom popisu mogli bi se priključiti još Orlando, Dallas i Phoenix.

Cavse i Buckse odbacimo odmah – nema šanse da likovi poput Smitha i Howarda žele najbolje godine karijere provesti u centralnoj Americi (Cavsima je ionako svejedno obzirom da u Irvingu imaju svoj temelj za 10 uspješnih godina, dok su Bucksi ionako navikli biti trinaesto prase). Atlanta ostaje idealna destinacija, ali, sudeći po vijestima koje od tamo stižu zadnjih dana (Smith je odbio produženje ugovora, a Ferry mu je odbio dati puni max), priča o tome kako je njegovo prijateljstvo s Dwightom mamac kojim će Hawksi upecati veliku ribu ostaje samo - priča.

Orlando ne dolazi u obzir iz očitih razloga (a i nije da bez obzira na svu silu pickova mogu nekome uvaliti Turkogluov ugovor, bez čega se ne mogu ni uključiti u tržnicu), tako da nam ostaju Dallas i Phoenix. Da bi otvorili prostor za dovesti dva max igrača, Mavsi bi se trebali riješiti zadnje Marionove godine, a Sunsi bi trebali zamijeniti dugoročne ugovore Gortata i Duleya za nekolicinu zadnjih godina koje će moći izbrisati na ljeto.

Obje lokacije su dovoljno atraktivne tako da sve skupa ima smisla – nisam siguran da Cuban baš želi Smitha obzirom na Dirkovo prisustvo, ali Dwight je definitivno njegova najveća želja, obzirom da su puštanjem Chandlera jasno poručili da nemaju namjeru trošiti max lovu na ikoga osim na franšizne igrače. Sunsi pak žele izbjeći rebuilding i ovo bi im bila idealna prilika. Mogu ponuditi najbolje medicinsko osoblje u ligi, što je za Howarda svakako bitno (Superman je Superman samo kada je neranjiv - kao što je ova sezona pokazala, Howard izvan fizičke top forme nije ni izbliza dominantan igrač iz jednostavnog razloga što nema tehniku na koju se može dočekati obzirom da je njegova igra isključivo bazirana na atleticizmu).

Jasno, obzirom na ligu u kojoj se max ugovora rješavaju na sve strane, još jedno prijateljsko okupljanje teško će proći. Ali, ako neka od ovih momčadi idućih dana i posegne za Smithom, napravit će to tek kao prvi potez u jednoj dugoj partiji šaha. Kako god se rasplele stvari, imam nekakav osjećaj da će Mavsi dobro proći u svemu . Čak i ako ne posegnu za Smithom u idućih tjedan dana, nešto mi govori da Cuban neće ignorirati Dwightov posjet Dallasu kao što je to napravio u slučaju Derona Williamsa.

1. SPURS (5590)

Urnebesne glasine o interesu za Smithom ili Jeffersonom nećemo komentirati. Doduše, Smith bi bio upravo ono što im treba da skinu Thunder, ali ne i ako bi se pri tome odrekli Leonarda i Splittera - takva zamjena bi ih samo zavrtila u krug. Za neke druge, gotovo bezobrazne opcije (Splitter i ugovor Captain Jacka za Smitha), Danny Ferry sigurno nije zagrijan, bez obzira koliko vezan uz Spurse bio. Uglavnom, kako nemaju previše opcija (osim Jacksonovog ugovora kojega teoretski mogu pretvoriti u još skupljeg veterana, što bi bilo potpuno suprotno od onoga što rade inače), ovaj trade deadline bi trebao proći bez njih.

2. THUNDER (5190)

Kao što je i nedavna utakmica protiv Heata pokazala, treba im visoki igrač kojega mogu poslati na Bosha jer s ovakvim pristupom nemaju šanse protiv Heata. James i Wade još uvijek imaju malu individualnu prednost pred Durantom i Westbrookom, ali ona je praktički neprimjetna pored jaza koji dijeli Thunder i Heat u dva segmenta:

- Bosh je apsolutna matchup noćna mora za njihove visoke, pogotovo kada bacaš 24 minute na Perkinsa koji gubi svaku vrijednost čim se izvuče iz reketa, a protiv Bosha samo to i radi (također, za umrijeti od smijeha je početak utakmice, kada je Brooks tražio da se igra na Perka kojega je čuvao Battier, kao da je Oklahomi protiv Miamia problem napad pa treba koristiti mismatch – mislim, ako ispadaš iz vlastitog ritma da bi hranio "strijelca" poput Perka, tek tada upadaš u probleme i na tom dijelu parketa)

- Heat se osjeća sjajno u svojoj koži i svojoj igri u napadu gdje se sve svodi na dodatni pas. Oklahoma takav definirani identitet još ni izbliza nema, još uvijek je previše situacija u kojima su Durant i Westbrook prisiljeni kreirati 1 na 5 i još uvijek se osjeti da nisu dosegli plafon. Heat je doslovno dominirao 48 minuta, kontrolirali su svaki segment utakmice pri čemu su ostavili dojam profesora u rangu Spursa. S jednom bitnom razlikom u odnosu na San Antonio - mogu parirati Thunderu atleticizmom.

Kako doći do igrača koji će im pomoći u eventualnoj reprizi lanjskog Finala? Opcija imaju zahvaljujući gomili lutrijskog talenta kojega mogu ponuditi, ali pitanje je hoće li nešto poduzeti već sada ili će čekati ljeto. Ako bi bili voljni odreći se Lamba i picka Raptorsa, mislim da su im Sunsi idealni partneri jer, obzirom na kontekst u kojem se nalaze, nikome ne bi bolje došao igrač poput Gortata. Ni on nema idealnu pokretljivost kada su izlasci izvan reketa u pitanju i teško da bi mogao pratiti Bosha 40 minuta, ali bi svakako olakšao život Ibaki pošto bi donio razinu više u svaki segment igre, a da pri tome Thunder ne bi izgubio previše od sirove snage na niskom postu.

3. CLIPPERS (5135)

Fali im još jedan visoki na kojega bi se mogli osloniti u završnici, a tu imaju ultimativni chip u Bledsoeu. Mali problem leži u tome što bi u većinu tradeova morali uključiti Butlera koji ima sve manju vrijednost (ili Jordana, ali to tek nema smisla - tada bi im opet falio jedan čovjek pod košem), ali daleko od toga se radi o nečemu neizvedivom. Pitanje je naravno žele li se uopće riješiti čovjeka koji ima potencijala biti x-faktor u playoffu i koji će im biti itekako potreban otpadne li Billups opet iz rotacije (sjetimo se samo kako je lani protiv Memphisa Bledsoe praktički bio ključan zbog razine energije koju je donosio svaki put kad bi stupio na parket).

Također, ne bi bilo loše da mogu trejdati i trenera. Naime, glavni razlog zbog kojega su upali u onu crnu rupu dok nije bilo Paula ne krije se samo u činjenici da su ostali bez najboljeg igrača. Takav gubitak se uvijek osjeti, ali Clippersi imaju dovoljno drugih opcija da održe razinu igre na visini. Ali, ako ste ih gledali u tom periodu, onda znate o čemu pričam - Del Negro jednostavno nema ni onaj najosnovniji sistem na koji se momčad može dočekati kada pojedinac poput Paula nije na visini zadatka. CP3 je na takvoj razini da apsolutno može nositi toliki teret, posebice u završnicama. Niz njegovih slash & kick akcija uz dozu pick & rolla dovoljni su da Clippersi budu među najboljim napadima lige.

Ali, što se događa kada Paul nije u top formi? To smo vidjeli lani protiv Spursa, kada je zbog problema s preponama i prstom desne ruke, ali i zbog taktike Spursa da ga udvajaju na svakom pick & rollu, Paulov učinak prepolovljen – Clippersi su jednostavno nestali s lica zemlje. To nam pokazuje i ovaj nedavni niz poraza u kojem je plan B bio jednostavno spuštati loptu Blakeu u post-up situacijama, a, ako to ne prođe, onda neka Crawford i Bledsoe improviziraju i smisle nešto. Mislim, koliko god da je dubina rotacije pod košem problematična, ovakav banalan plan igre nije ništa manji problem u kontekstu u kojem imaš Spurse (visoki IQ), Thunder (visoka razina talenta) i Heat (oboje).

4. HEAT (5065)

Potpisom s Birdmanom do kraja sezone oni su svoje poslove zaključili. Sada ga samo trebaju dovesti u formu da može igrati 20 minuta po utakmici jer borbenost, energija i skočnost koju pokazuje u ovih desetak koliko trenutno igra su definitivno na birdmanovskoj razini.

5. NUGGETS (4830)

Imaju višak swingmana i jednoga bi trebali pretvoriti u visokog sposobnog igrati obranu. Posao će im svakako olakšati iznimka koju imaju još od Neneovog tradea – teoretski, uz njenu pomoć mogu dovesti Gortata iz Sunsa za par budućih pickova bez da uključe Chandlera ili neko drugo ime. U svakom slučaju, imaju dovoljno oružja da se uključe u bitku i izađu iz nje jači nego ikada, što je važno misle li eventualno iznenaditi San Antonio ili Oklahomu. Držati oko na njima jer ne zaboravimo da su i zadnje dvije godine bili izuzetno aktivni upravo u ovo doba godine (odlasci Mela i Nenea).

6. GRIZZLIES (4420)

Oba oka drže na šuterima poput Korvera i Reddicka, iako sumnjam da će iznimka koju su dobili za Gaya uz dodatak Tonya Wrotena biti dovoljna da ih izvuku iz matičnih momčadi. Jasno, s jednim takvim potezom Memphis bi opet preskočio Denver u ulozi najopasnije plutajuće mine na Zapadu.

7. KNICKS (4350)

S razlogom se smatraju drugom momčadi na Istoku, tako da nemaju potrebe ništa dirati osim u slučaju da ne iskrsne neka nemoralna ponuda kojom bi se riješili Amareovog ugovora, što bi otvorilo vrata eventualnim promjenama možda već dogodine.

8. ROCKETS (4260)

Svakako će ciljati na Smitha ili nekoga od dostupnih visokih već sada, jer poštena četvorka im treba već ove sezone obzirom na sve izvjesniji playoff nastup. Obzirom da im neće biti lako složiti potreban paket za jedan tako visoki ugovor bez uključenja treće strane, moguće je da ipak aktivnosti odgode do ljeta.

9. PACERS (4245)

Granger je u izlogu, ali teško je naći kupca za igrača koji se vraća nakon ozbiljne ozljede koljena i uz to je ozbiljno pretplaćen. Ako ništa drugo, uvijek mogu ciljati na nečiji nedostatak vizije. Naravno, na spomen nedostatka vizije odmah mi na pamet padaju Sunsi – ako su toliko uporni u svojoj potrazi za zvučnim imenom, bi li se bili spremni odreći svog toliko već puta spomenutog paketa Dudley-Gortat za Grangera? Indiani bi ovakav dvojac svakako dobro došao da se pokrpaju na najslabijim pozicijama (drugi bočni, treći visoki) i istaknu kao druga najbolja momčad na Istoku.

10. WARRIORS (4200)

Nema potrebe za paničnim tradeovima. Bogut je zdrav, Curry se još nije raspao, a rano je za procjene o tome koliko su Curry i Thompson, odnosno Lee i Bogut kompatibilni. Trebaju se pripremati za playoff jer nakon all-star pauze čeka ih izuzetno povoljan raspored – dvije trećine utakmica igraju doma, od toga većinu protiv lutrijskih momčadi. Koliko god su u zadnjih mjesec dana imali najgori mogući raspored, sada im se to vraća u vidu jednog od najlakših i, osim u slučaju epidemije ozljeda, teško je zamisliti scenarij po kojem neće završiti negdje između 45 i 50 pobjeda, što će biti i više nego dovoljno za povratak u playoff.

11. LAKERS (4150)

Ionako već skučen manevarski prostor (imaju opciju dovesti par veterana za minimalac, ali uopće ne žele trošiti niti tu siću jer im svaki dodatni ugovor dodatno povećava visinu poreza kojega moraju platiti) dodatno je smanjen ozljedom Gasola (obzirom na ozljedu stopala, teško da će naći momčad koja misli da bi od njega ove sezone mogla imati koristi), a to znači da će vjerojatno preživljavati do ljeta uz nadu da se Dwight neće raspasti, ali i da će ga zadržati nakon sezone. Čovjek se, inače, više uopće ne srami reći da mu je na prvom mjestu ipak vlastita karijera i kako je isključivo fokusiran na oporavak kako bi dogodine bio onaj stari - ni u jednom trenutku ne spominje važnost trenutka, što sigurno Kobea i Nasha tjera da si čupaju sijede kose (koja sjajna potvrda one vječne da je istina u očima promatrača). Ako Howard ostane, a imat će 20 milja dodatnih razloga za to, nešto mi govori da će iduća sezona biti jednako zabavna (osim ako ste dio ove svlačionice, onda sumnjam da vam je do zabave).

12. CELTICS (4080)

Tu je stvar jasna – ne dobije li Ainge nemoralnu ponudu, KG i PP ostaju temelj još jedne playoff epizode. Dakle, što se eventualnih pojačanja tiče, tu se ništa nije promijenilo od početka sezone – treba im jedan prosječan visoki igrač kojega mogu uključiti u rotaciju (potreba dodatno pojačana gubitkom Sullingera). Samo, gubitak Ronda i Barbose bitno mijenja jednadžbu – Celticsi sada nemaju višak u vanjskoj liniji koji mogu uključiti u trade i trebat će biti itekako domišljat kako bi se došlo do centra, a da se pri tome ne slabi trenutno krhki balans na perimetru.

13. BULLS (3935)

U svjetlu novih vijesti o Roseu (koji je opravdano oprezan obzirom na sve milijune koji su u igri, s tim da oni Adidasovi debelo nadmašuju one Bullsa), stvarno ne bi bilo loše malo pojačati konkurenciju na jedinici, a ni dovesti još jednog iskoristivog visokog kako se svijet ne bi raspao u slučaju ozljede Noaha ili Boozera (naravno, nikada nije na odmet ni pošteni tricaš - Bullsi su već tradicionalno uz Memphis najgora momčad lige kada je šut s perimetra u pitanju, a u bitku za Redicka se mogu uključiti ako su spremni odreći se picka Bobcatsa koji 2016. gubi sve zaštite). Međutim, nije da imaju previše toga za ponuditi osim Boozerova ili Hamiltonova ugovora (Butler je nedodirljiv zbog rookie ugovora, a Belinelli je osiguranje na vanjskim pozicijama). Hamilton bi mogao biti zanimljiv nekome željnom uštede (iduće godine garantirana mu je samo 1 milja), ali tu se i krije ironija cijele priče - Bullsi su na vrhu liste takvih, a napraviti trade sa samim sobom nije dozvoljeno po novom kolektivnom.

14. HAWKS (3890)

Kako je plan o oslobađanju salary capa kojim bi se napalo Paula i Howarda na klimavim nogama, pitanje je u kojoj mjeri trenutni Ferryevi planovi ovise o široj slici. Smith je na izlaznim vratima, ali ovo nije momčad kojoj trebaju pickovi ili mladi talenti da bi ga morali mijenjati već sada po svaku cijenu (a i pitanje je što uopće mogu dobiti za Smitha kojega eventualna iduća momčad možda samo renta do ljeta). Raspon smjerova u kojima mogu krenuti dogodine je ogroman upravo zato što praktički kreću od nule, stoga to i ostavimo za ljeto. Sada je bitno istaknuti da će im u slučaju eventualnog Smithovog odlaska hvatanje dobre playoff pozicije na Istoku postati puno teži zadatak (obzirom da su ostali i bez Williamsa), što dovodi do sljedeće škole misli.

Obzirom na trenutnu poziciju na Istoku, zar za sve uključene jednostavno ne bi bilo najbolje ostati zajedno do ljeta? Hawksi se u tom slučaju mogu nadati lovu na top 4 pozicije na Istoku i prednost domaćeg parketa u playoffu, a Smith može dodatno nabiti cijenu u relevantnoj momčadi. Ako i odšeta bez da išta dobiju zauzvrat, barem imaju nešto više od 30 milja prostora kojima se mogu utješiti. A Ferry nije blesav pa da ih odmah potroši na prvog Joea Johnsona koji ušeta u grad – možemo očekivati da će, slično Dallasu, preplatiti nekoliko veterana tijekom jedne sezone kako bi čuvao fleksibilnost dok se netko vrijedan maxa ne pojavi na radaru.

Tu su i manji ugovori koji se mogu micati (Korver u slučaju da nekome treba šuter, Pachulia ako nekome fali mesa u sredini, Harris ako nekome treba back-up play), ali Hawksi baš i nemaju nekih značajnih rupa na rosteru da bi im direktna zamjena midlevel igrača bitnije pomogla. Trebala bi im dvojka sposobna kreirati šut (praktički, fali im Williams) i možda tu nađu zajednički jezik s nekom momčadi koja je također i dalje u playoff trci.

15. NETS (3730)

Ima li igrača trenutno u ponudi s kojim se ne dovode u vezu? Sve je to logično kada imate bahatog vlasnika i smotanog GM-a – na isti način su funkcionirali i Knicksi dok ih nisu doveli u red. Ono što njima stvarno treba je izvući nešto iz postojećeg bekovskog dvojca (dakle, treba srediti Deronove zglobove i zaustaviti vrijeme Johnsonu) ili da manje produktivne igrače (Humphries, Wallace) zamijene za produktivnije (i pri tome, naravno, dodatno povećaju visinu poreza kojega trebaju platiti - nije nemoguće zamisliti da stvarno zamijene Humphriesa ili Wallacea za nekakav dodatni cap killer ugovor poput onoga Amarea Stoudemirea). Ali, dok se njihova priča vrti oko tema kao što su "dolazak Bena Gordona" (koji im sigurno neće pomoći jer volume scorera imaju i dovoljno) ili "odlazak Geralda Wallacea" (više se nitko ne otima za swingmana bez šuta koji je izgubio dobar dio fizikalija koje su ga činile graničnim all-star igračem) čemu uzbuđivanje? I da, neizbježno pitanje – koga bi radije imali iduće 3 sezone, Derona i Geralda ili Favorsa i Lillarda? Točno to.

16. JAZZ (3610)

Misle li zadržati trenutnu prednost pred Lakersima, treba im playmaker. To je kratkoročna potreba, a dugoročno, pa valjda je konačno došlo vrijeme da se odreknu jednog visokog. Mada, nije u pitanju laka odluka – Millsap je igrač kojega je puno lakše uklopiti uz Favorsa i Kantera, dok je Big Al prva opcija bez koje bi napad zasigurno doživio udarac. Sve ovisi o tome što odrede kao prioritet – ako prije svega žele još jednom ispasti u prvom krugu, onda je najbolje čekati ljeto da riješe gužvu pod košem, a do playa mogu pokušati doći putem nekog manjeg ugovora (Watson ili Bell mogu nekome dobro doći za očistiti salary cap) kojega bi morali začiniti jednim od pickova prve runde (ionako imaju i svoj i onaj Warriorsa tako da se ne radi o nikakvom velikom gubitku).

17. MAVS (3580)

Mislim da su dovoljno pametni priznati kako je ovo još jedna izgubljena godina, odnosno da se neće pokušati pojačati na jedinici kako bi očajnički lovili playoff. Sudjelovati će eventualno u tradeu ako procijene da im to povećava šanse za ljetni ulov (mogući scenarij smo spominjali ranije). Vjerojatno im se ne žuri čak ni ostati bez Mariona obzirom da će njegove kvalitete dobro doći iduće sezone u slučaju da im se planovi A, B i C ne ostvare – dogodine mogu ponoviti scenarij sličan ovogodišnjem (s Calderonom na playu), a onda 2014. odlaskom Dirka imaju potpuno prazan salary cap (ako to žele).

18. BUCKS (3535)

Njih treba držati na oku jer su lanjskim tradeom Boguta pokazali da se ne boje povući riskantan potez. Doduše, bilo bi dobro znati po kojim je uvjetima Hammond dobio novi ugovor (da li mu je plan bio zadržati Jenningsa ili u planu imaju izgradnju oko mladih visokih, ako ikakvog plana imaju), tada bi lakše bilo predvidjeti poteze koje će raditi, ali opcija svakako imaju. Zadnje godine Udriha, Dunleavya i Dalemberta su uvijek atraktivna roba, a tu je i Ellis koji bi mogao pomoći nekom izazivaču, kao i hrpa zanimljivih mladih igrača. Uglavnom, mogućnosti je toliko da bi me šokiralo kad bi ostali s istim rosterom i nakon 21.2. Ne treba isključiti ni trenutni fokus na playoff – treba im ozbiljna opcija pod košem umjesto ove hrpe specijalaca kako bi dobili potreban balans i spriječili Ellisa i Jenningsa da ih upucaju u nogu svaku drugu večer (nekakav trade s Jazzom bi imao smisla ako se ne bi morali odreći svog playmakera, a tu su i dežurni krivci Sunsi koji možda u Ellisu vide ne samo rješenje za svoj problem kreacije na boku, već i dugoročnu opciju).

19. RAPTORS (3520)

Nema sumnje da će se Colangelo pokušati riješiti Bargnania. Ako uspije, bit će to dobra vijest za Raptorse. Odnosno, bila bi da nismo svjesni kako će zauzvrat uzeti još gori ugovor. Vjeruju li pak da i dalje imaju šanse boriti se za playoff (a evo ih već iznad Sixersa na našim rankingsima), onda bi trebali barem jednog swingmana pretvoriti u visokog igrača.

20. SIXERS (3235)

Pošto vjerojatno i dalje smatraju da se bore za playoff, i dalje je otvorena mogućnost da trejdaju Younga za pomoć pod košem (koja je ozljedom onog drugog Younga još hitnija). Bynum sigurno neće riskirati zdravlje i potencijalni pad vrijednosti (vrati li se na parket i zaigra ispod razine, to bi moglo dodatno povećati skepsu prema njegovom dugoročnom zdravlju i tako mu srušiti cijenu više nego da uopće ne zaigra ovaj ostatak sezone) kako bi se priključio borbi s vjetrenjačama, a to možda otvara mogućnost da ga čak i uključe u neki veći trade (iako bi to značilo da su se odrekli Iggya i Harklessa uzalud). Kako stvari stoje, izgleda da su osuđeni jedni na druge – Bynum nigdje ne može dobiti bolji ugovor, a Sixersima je ulaganje u njega jedina nada da će eventualno preskočiti novi bolni rebuilding.

21. PISTONS (3210)

Oni su svoje odradili, a dodatni tradeovi bi imali smisla samo ako postoji tržište za Stuckeya. Ili, zašto ne, možda bi opet mogli iskoristiti Calderona (moguće ga je trejdati samo solo) u nekom većem tradeu (tipa, pošalju ga u Jazz, Jazz negdje pošalje Jeffersona, a Pistonsi zauzvrat dobiju pick ili nekog mladog igrača uz veterana u zadnjoj godini). Dumars se može igrati, ali bitno je da više nema potrebe zaigrati se.

22. WOLVES (3165)

Obzirom da su ispali iz playoff utrke, mogli bi početi razmišljati dugoročno, a to znači da ne bi bilo loše riješiti se svih ugovora koji će im otežati zadržavanje Kirilenka i Pekovića. Royev će gotovo sigurno biti anuliran, a to što im više ne treba kvalitetan bek-šuter za lov na playoff ne znači da Ridnoura ili Bareu ne treba pretvoriti u nešto manje luksuzne back-up opcije (uostalom, tu je već Shved kao dežurni i jeftiniji combo-bek, tako da stvarno nema potrebe za još dvojicom). Uglavnom, momčadi kojima treba playmaker poput Jazza ili Bullsa mogle bi zagristi na veteranski mamac.

23. HORNETS (3105)

Eventualno bi mogli trejdati Lopeza ili Vasqueza koji nikada neće imati veću vrijednost, ali, obzirom da ih imaju prilike zadržati na skromnim ugovorima još koju sezonu i da znaju da od njih mogu dobiti solidnu produkciju, teško da će tražiti išta manje od prvog picka. Oni su u rangu Cavsa i Jazza, manja okupirani trenutnim problemima zbog slatkih briga koje ih čekaju u budućnosti, tako da mijenjanje jednog solidnog visokog za eventualnu pomoć na boku u ovom trenutku nema smisla jer ionako ne idu nigdje s kursa zvanog lutrija.

24. WIZARDS (3000)

Nešto specijalno za ponuditi nemaju (svoju šansu da postanu igrači na tržnici bacili su u vjetar onog trenutka kada su trejdali Rasharda Lewisa), mladih se neće odreći, a nemaju ni prostora na capu. Dakle, mogu mirno provesti ostatak sezone u miniranju šansi da se dokopaju visokog picka na draftu.

25. BLAZERS (2785)

Teoretski, ako misle ostati u bitci za playoff, trebali bi pretvoriti Hicksona u par igrača, ali, obzirom da je ovaj važan dio momčadi, teško da u bilo kojem poslu mogu dobiti dovoljno da se značajnije poprave. Tako da nije isključeno da će gledati dugoročno, možda pokušati za njega dobiti neki pick ili igrača na rookie ugovoru. I usput odustati od borbe za playoff, koja im je obzirom na preostali raspored ionako postala nemoguća misija - sistem ih iz tjedna u tjedan smatra sve slabijim konkurentom, gurajući ih u rang škart momčadi (ovaj tjedan su pali ispod 3000 bodova koji su neka imaginarna granica između najgorih od najgorih i momčadi koje imaju kvalitetu da se održe na životu).

26. MAGIC (2725)

U idealnoj su situaciji – mogu mirno čekati najbolju ponudu da unovče Redicka jer im se ne žuri nigdje. A gotovo sam siguran da će ga unovčiti jer nema smisla dati mu dugoročni ugovor obzirom da im Turkoglu, Nelson, Afflalo i Davis već žderu salary cap, a i sam Reddick nikada neće imati veću vrijednost nego što je ima sada (sigurno im neće vrijediti puno na ljeto kada će moći odšetati gdje hoće). Njima treba sva pomoć koju mogu dobiti u vidu mladih igrača jer ovakva sezona će se ponoviti barem još dva puta.

27. SUNS (2670)

U svojim rukama drže cijeli prijelazni rok – tek kada se pokrenu Dudley i Gortat, mogle bi se slagati preostale kockice. Obzirom na poznatu Sarverovu zaljubljenost u osrednjost, to bi vrlo lako moglo značiti da tradeova neće ni biti.

28. CAVS (2445)

Dovođenjem Speightsa odradili su ono što su morali, pojačali se pod košem da nalikuju više na NBA momčad, a manje na Bobcatse. Nešto slično bi trebali napraviti i na boku, ali (za razliku od Varejaoa) Miles i Gee nikako da se ozljede pa da ih prisile na povlačenje logičnog poteza. Još su 8 milja ispod salary capa tako da opet mogu uskočiti prilikom nekog većeg tradea kako bi preuzeli nečiji ugovor, ali naknada koju traže za pružanje ovakve usluge poprilično je visoka (pick prve runde). Uglavnom, njihove misli već su usmjerena ka draftu i dodatnom razvoju mladih u ovih zadnjih 30 utakmica.

29. KINGS (2260)

Obzirom na neriješeno stanje oko vlasnika i bezizlaznu rezultatsku situaciju, od njih ne treba očekivati ništa bombastično, pa čak ni one sitne korekcije. To uglavnom znači da je Evans vjerojatno nedostupan, iako bi u normalnim okolnostima bio zanimljiv rizik za neku playoff momčad.

30. CATS (1685)

Ovdje je mantra jasna – samo da Jordan ne napravi nekakvu glupost. Ako mogu pretvoriti Gordona u solidnog visokog tipa Humphries, to bi bilo super. Zašto ne, možda bi i škrtog vlasnika Bullsa mogli navesti da im ustupi Boozera za Gordona (dugoročno dobar potez za salary cap Chicaga, iako bi ove sezone Bullsima dodatno otežao već dovoljno težak život). Uglavnom, odlazak u ovom smjeru bio bi podnošljiv jer Bobcatsi si mogu priuštiti jedan loš max ugovor dok čekaju da mladi stasaju. Pri tome se samo ne smiju odreći još jednog lutrijskog picka, kao što su napravili kada su iz Bullsa doveli Thomasa, koji se pretvorio u jedan od najgorih ugovora u ligi (srećom, barem još imaju amnestiju). A što se tiča pojačavanja po pozicijama, obzirom da dugoročno imaju samo dva mjesta popunjena (Kemba kao top 3 bek, MKG kao startna trojka), mislim da je o tome iluzorno pričati.

17May/1211

FREE MONTA PODCAST

Posted by Gee_Spot

Za ubiti vrijeme do novih playoff dvoboja uvijek se može naći nešto pametnije za raditi od slušanja podcasta na ovim stranicama, ali, ako imate slomljenu nogu ili pomračen um, možda i možete odvojiti tih sat i nešto vremena pa poslušati o čemu su to pričali McGee i Frančeski u ovoj sirovoj, ne-editiranoj i ne-cenzuriranoj verziji osvrta na štogod bilo to na šta su se osvrtali.

16Mar/123

WORLD TRADE CENTER 2012.

Posted by Gee_Spot

Za razliku od prošlogodišnjeg uber-uzbudljivog trade deadlinea, ovogodišnji je očekivano prošao bez previše šokova. U sličnom tonu je počeo i NCAA turnir (jedino pravo iznenađenje je ispadanje UNLV-a), a to je u neku ruku i dobro, jer bi mi inače glava vjerojatno implodirala. Poklapanje ovakva dva datuma jednostavno je previše stresno iskustvo i nadam se da će se ubuduće izbjeći ovakve drame.

Jučer je trgovalo otprilike pola lige, ali jedva da trećina tradeova donosi neke ozbiljnije implikacije na širu sliku. Većinom su u pitanju facelift potezi iza kojih se krije rezanje troškova. U tome je, kao uostalom i u svemu drugome, netko lošiji, netko bolji, a netko San Antonio, ali hajdemo nakon prospavane noći, momčad po momčad, pogledati što se događalo .

Idemo klasičnim načinom, po abecedi, a spomenut ću i momčadi koje su mirovale čisto kako bi pokušali odgonetnuti da li je neaktivnost bila dobar ili loš potez.

ATLANTA

OUT – pick druge runde (Golden State)

IN – cash

Nakon što su vidjeli da su braća po mediokritetu (Pacersi i Sixersi) nešto sitno tržili, valjda su osjetili potrebu i sami se uključiti u igru. Ja iskreno nisam ni znao da pick druge runde nešto vrijedi, ovdje je valjda u pitanju svota od nekoliko stotina tisuća dolara, a još sam manje bio svjestan da je netko spreman plaćati za njega (Golden State Warriorsi očito su se dobro zabavljali na dan D).

Žicaroši iz Atlante uporno odbijaju okrenuti novu stranicu, ali obzirom na opći strah od novog kolektivnog ugovora (posebice suludih poreza na luksuz) tko im može zamjeriti što nisu bili aktivniji. Mislim, barem se nadam da je razlog izbjegavanja trejdanja Hinricha (na ljeto slobodan igrač) ili Smitha (nema smisla držati ga više u paru s Horfordom) strah od kompliciranja financijske situacije (koja ionako nije blistava zahvaljujući Johnsonu). Ako je u pitanju tvrdoglavo vjerovanje da su u stanju biti izazivači, onda su svi komentari suvišni.

BOSTON

Tjednima prije deadlinea svi mediji bili su puni raznih kombinacija vezanih uz Ronda ili Allena, ma uopće sve do jednog člana njihovog rostera. Na kraju je Ainge odlučio mirovati i na ljeto krenuti u, nadam se, facelift oko Ronda i Piercea umjesto totalnog remonta. I to je skroz ok, jer kad maknu iz knjiga Raya i KG-a, ostat će im preko 20 milja prostora na salary capu što je sasvim dovoljno da se krene u izgradnju nove momčadi za biti konkurentan ove preostale PP-eve dvije sezone.

CHARLOTTE

Nisu uspijeli dobiti ništa za Diawa, ali ionako je najvažnije da si nisu dodatno otežali život. Izgradnja putem drafta je najvažnija u ovom trenutku, pobjeda više ili manje ne znači ništa kada si ukopan na dno.

CHICAGO

Momčad koja pobjeđuje se ne dira, a ako ste iti trenutka povjerovali u priče po kojima Bullsi pokušavaju dovesti Gasola ili Howarda, onda pojma nemate kako funkcionira Jerry Reinsdorf.

CLEVELAND

OUT – Ramon Sessions, Christian Eyenga

IN – Luke Walton, Jason Kapono, pick prve runde (Lakers), pravo na zamjenu picka prve runde 2013.

Ovogodišnji draft je poprilično dubok, ali nije vrijedan toga da se za pick u zadnjoj trećini prve runde odrekneš back-up playa i zauzvrat ne dobiješ živog igrača. Teoretski, Luke Walton bi bio idealan partner na boku strijelcu kakav je Kyrie Irving zbog svojih playmakerskih sposobnosti, ali Luke Walton je medicinski proglašen gotovim igračem i jasno je kako sjedi na klupi usprkos uništenim leđima samo zato da lakše upija iskustvo obzirom da se jednoga dana ozbiljno misli baviti trenerskim poslom.

Možda je proradila LA veza pa je legenda Lakersa Byron Scott odlučio od Lukea napraviti novog pomoćnika, ali obzirom da je Walton skuplji od Sessionsa nekih 4 milje (vrijednost ovako niskog prvog picka je duplo manja) bit će to poprilično skup pomoćnik (2 milje je prije plaća glavnog trenera). Uostalom, Sessions je imao ogromnu vrijednost na tržištu i čisto sumnjam da nisu mogli napraviti bolji trade od ovoga - praktički zamjenili su dokazanog igrača za bezvezni pick usput ne uštedjevši apsolutno ništa već upravo suprotno, zauzvrat su dobili skupljeg igrača.

Što se ostaloga tiče, Kapono se vraća u klub u kojem je odigrao neke od najboljih partija, ali, obzirom da je brz poput hrvatskog pravosuđa, sumnjam da će mu se nešto naročito povećati minutaža. Osim ako Cavsi ne odluče tankirati u lovu na što bolju draft poziciju. Eyenga, koji je kao prirez završio u Lakersima, NBDL je igrač (ako i to), sirovi atleta prenizak da igra pod košem, a obzirom da je barem deset godina stariji nego što se predstavlja (Zairski rodni list je vrstan dokument) nekakav igrački razvoj je iluzoran.

I ne, nisu ludi što se tiče prava na zamjenu picka – neće dati svoj Lakersima, već onaj što su ga dobili od Miamia prilikom Jamesova odlaska. Dakle, dogodine neće birati 30. ili 29. nego nešto ranije. Cool.

DALLAS

Oni su se odavno koncentrirali na ljeto, a u tom pogledu vijest da Dwight ostaje u Orlandu mogla ih je samo obradovati obzirom da u ovakvim okolnostima rastu šanse za dovođenje Derona Williamsa koji više nema razloga izabrati Netse.

DENVER

OUT – Nene

IN – Javale McGee, Ronny Turiaf

Cijelu godine navijam da dovedu Turiafa kako bi se Wailersi opet okupili na jednom mjestu i taman kada im to pođe za rukom - ode Nene u drugom pravcu. Šteta. Inače, radi se o poprilično šokantnom tradeu obzirom na to da su Neneu početkom sezone dali novi ugovor, ali, kad bolje razmisliš, ima smisla. Brazilac je stalno ozljeđen i nije rješenje pod košem obzirom na prosječnu obranu i prosječan skok koje (ne)donosi na parket. Svaka čast njegovim talentima u postu, ali oko igrača koji bira šuteve ne možeš graditi napad.

E, ako je tako, zašto su mu onda uopće dali novi ugovor? Pa i na to je odgovor logičan – da ga ne izgube za ništa. Dok imaš solidnog igrača pod ugovorom, ma kako taj ugovor bio bahat, uvijek postoji šansa da nešto dobiješ zauzvrat. Sada su zauzvrat u McGeeu dobili igrača koji je u stanju pomoći u dvije kategorije u kojima su najtanji – skoku i obrani.

Dapače, pokaže li se i Turiaf živim i nastave li Faried i Birdman pružati odlične partije, ispada da su Nuggetsi složili fantastičnu obrambenu rotaciju pod košem koja im može značiti puno više od onih povremenih 20-ak koševa Nenea. Istina, gube određeni unutar-van balans koji je on davao, ali nije da su ostali bez nositelja napada – Nene je bio fini dodatak momčadi koja ionako živi i umire s onim što napravi ekipa na perimetru.

Naravno, uštedu ne treba ni spominjati. McGee je na rookie ugovoru, a Denver ubuduće ima prava nadjačati svaku vanjsku ponudu i zadržati ga. Čak i da u pitanju bude plaća od desetak milja po sezoni, Javale će opet biti jeftiniji od Nenea. S tim da, ako u ovih par mjeseci skuže da je tip nepopravljiv (a ja sam uvjeren da je puno veći problem bio Washington nego Javale), uvijek ga mogu pustiti da odšeta bez veće štete. Ili mogu ponoviti nešto slično ovome s Neneom – potpisati ga i onda tokom sezone zamijeniti za nešto bolje/drukčije.

Ukratko, dobar potez Denvera koji je svojevrsno kinder jaje od trade – donosi uštedu, potencijalno poboljšava momčad, a tu je i nada da je McGee centar budućnosti.

DETROIT

Kada imaš ovako krasan roster kao Pistonsi, logično je da miruješ. U biti, možda se novi vlasnik opametio i zabranio Dumarsu da išta poduzima.

GOLDEN STATE WARRIORS

OUT – Monta Ellis, Ekpe Udoh, Kwame Brown

IN – Richard Jefferson, Andrew Bogut, pick prve runde (San Antonio), pick druge runde (Atlanta)

IN & OUT – Captain Jack

Partijaneri trade deadlinea kao da su prekidali partiju pokera (za stolom sjede dva vlasnika, dva GM-a i David Lee) kako bi tu i tamo napravili neki posao. Očito je da su zašli u zonu tankiranja (Curry će sada valjda konačno dobiti poštedu dok se ne riješe ti zglobovi, a Bogut je ionako out do kraja sezone) kako bi iskoristili ovogodišnji pick koji je zaštičen samo do sedmog mjesta, a nakon toga pripada Jazzu. Jasno, obzirom na lutriju i kramu na dnu Istoka nitko im ne garantira da će biti u prvih sedam, ali igra bez najboljih igrača svakako će im povećati šanse.

Kockanje s Bogutom je razumljivo obzirom na priče o tome kako žele promijeniti Nelsonovski run and gun identitet u kojem je klub zapeo, ali potezi poput ovoga s Jeffersonom i dalje potvrđuju da Warriorsi ostaju Warriorsi. Izbjegne li Bogut ozljede, njegovo sparivanje s Leeom moglo bi im ubuduće donijeti vrhunsku igru pod koševima u oba smjera, ali RJ im donosi samo puno skuplji leš od Jacksonova.

Obzirom na rezultate Spursa možda bi netko pomislio da je Jefferson još uvijek kvalitetan igrač, ali ako imate oči i gledate NBA onda vrlo dobro znate da je čovjek postao beskorisni pucač trica drvenih pokreta i kaponovske brzine. Opet, obzirom da puca trice iz kuta, možda je kao stvoren za Warriorse. Barem ove u lovu na što bolju lutrijsku poziciju.

Odlazak Monte možda bi i značio kraj jednog razdoblja neozbiljnih poteza da nije ovih sitnica koje otežavaju sadašnjost i opterećuju budućnost. Warriorsi su svoju amnestiju uzalud spucali umjesto da je čuvaju za Biedrinsa, zatrpali su sav potencijalni prostor na salary capu Jeffersonovim (i Bogutovim) ugovorom i praktički se idućih par godina moraju osloniti na petorku Curry-Thompson-Wright-Lee-Bogut plus taj potencijalni ovogodišni visoki pick. Mislim, nije to toliko grozno, osobito ako Bogut bude zdrav i ako Thompson pokaže da je startni kalibar (o dovođenju nekoga poput Robinsona, Barnesa ili Lamba putem drafta da ne pričam), ali definitivno se radi više o kocki nego o rebuildingu s glavom i repom.

Curenje novca na sve strane neću ni spominjati, ali očito novi vlasnici nemaju problema s ulaganjem, bez obzira na prijetnje porezima. U tom slučaju nema smisla ni prigovarati na tome što su taj pick prve runde Spursa (koji će se kretati negdje između 25. i 28. mjesta) platili 10 milja, kolika je razlika u plaći između RJ-a i Captain Jacka.

I da, šteta što su se morali odreći Udoha taman kada je ovaj počeo pokazivati potencijal vrhunskog obrambenog igrača. Ali, kao takav ionako ne bi bio od pomoći u tankiranju.

HOUSTON

OUT – Jordan Hill, Jonny Flynn, Hasheem Thabeet, pick druge runde (Minnesota)

IN – Marcus Camby, pick prve runde (Lakers via Dallas), Derek Fisher

Jedino objašnjenje za ove besmislene poteze Rocketsa je da se Daryl Morey okladio sa Simmonsom kako je u stanju za samo jedan dan od Rocketsa napraviti starački dom - dovođenjem Cambya i Fishera prosjek godina u Houstonu postao je bliži preživjelim članovima sisačkog partizanskog odreda nego NBA momčadi. Mislim, sumnjam da pametan čovjek poput Moreya vjeruje kako Camby i Fisher mogu igrački pomoći ovoj momčadi jer sve brojke jasno pokazuju kako je njihovo vrijeme prošlo. Ne znam, možda vjeruje kako dva ovakva veterana i profesionalca samim svojim prisustvom na dnu klupe mogu pomoći u pogledu kemije jer Rocketsima, kao jednoj od najdubljih klupa u ligi, definitivno ne trebaju njihove minute na parketu.

Čak i ovaj pick kojega su dobili od Lakersa nema neku vrijednost – radi se o Dallasovom picku kojega su Lakersi dobili za Odena i to picku koji je zaštičen do 20. mjesta (dakle, kako stvari stoje, ove godine će ga Mavsi iskoristiti).

Ako ništa drugo, dobra je stvar da se zauzvrat nisu odrekli nikoga bitnog osim tri promašena picka, a usput su se osjećali zaposleno. A znamo da je u radu spas.

INDIANA

OUT – pick druge runde (Toronto)

IN – Leandro Barbosa

Pacersima je trebao jedan igrač kako bi se zadovoljili pravilo o minimalnoj potrošnji na plaće obzirom da su bili debelo ispod crte. Znači, ne samo da su imali dovoljno prostora za dovesti nekoga bez da išta šalju zauzvrat, već su morali dovesti nekoga kako bi pokrili potrebnu potrošnju. Nije na odmet da je taj čovjek još uvijek solidni Barbosa koji je definitivno bolja opcija kao četvrti bek od Pricea, Jonesa i, posebice, katastrofalnog Stephensona.

CLIPPERS

OUT – Brian Cook, pick druge runde (Washington)

IN – Nick Young

Teško je prigovoriti momčadi bez dubine koja doslovno za ništa dobije igrača sposobnog utrpati 20 koševa zatvorenih očiju, ali ne mogu se oteti dojmu da su pogriješili što nisu doveli nekoga tko igra obranu umjesto što su rupu nastalu Billupsovom ozljedom pokrpali revolverašom poput Younga. Njegov šut bi mogao olakšati život Paulu, ali neće pomoći očajnoj obrani. Daleko od toga, samo će dodatno otežati život Griffinu i Jordanu koji ne znaju čuvati ni svoje igrače, a kamoli još pokrivati sve rupe na perimetru.

LAKERS

OUT – Fisher, Walton, Kapono, dva picka prve runde, pravo na zamjenu picka prve runde

IN – Hill, Sessions, Eyenga

Hill i Eyenga su naizgled nebitni, ali obzirom na leševe koje Lakersi imaju na klupi možda obojica donesu energiju, jedan kao swingman, drugi kao back-up visoki. U biti, osim energije nemaju što ni ponuditi. Šteta što nisu uspjeli dovesti Beasleya i tako pokrpati petorku, ali i dovođenje Sessionsa je dovoljno dobar potez. Ovome služi trade deadline ako ste potencijani izazivač – da sitnim potezima poboljšate momčad i date si veću šansu. Sessions je pick & roll mašina, što će pomoći njihovom napadu da dobije dodatno oružje – Lakersi su do sada bili 28. momčad lige po korištenju pick igre, po učinkovitosti još i gori. Kobe više neće morati imati toliko loptu u rukama (što ne znači da neće pokušavati), ali još je važnije što je Sessions solidan strijelac koji je dokazano idealan za voditi drugu postavu. Ono, ne bi me čudilo da Blake postane starter ili da barem igra većinu minuta sa starterima kako bi Sessions donio kvalitetu u drugu petorku.

MEMPHIS

OUT – Sam Young

IN – prava na Rickya Sancheza (tko god to bio)

Memphis je i dalje debelo iznad salary capa, ali nakon trejdanja Younga više nisu iznad granice nakon koje se plaća porez na luksuz. Obzirom da im Young od kada imaju Pondextera nije potreban, ovo je dobar poslovni potez.

MIAMI

Ne diraš momčad koja pobjeđuje. Iako bi u ovom slučaju možda i trebao.

MILWAUKEE

OUT – Bogut, Captain Jack

IN – Ellis, Udoh, Brown

Poznavajući Skilesa, ne bi me čudilo da je do cijele ove strke došlo samo kako bi se dočepao Udoha, potencijalnog vrhunskog stopera pod košem kojega sada može spariti s Mbah a Mouteom. Poznavajući Hammonda, ne bi me čudilo da je čovjek trejdao Boguta (prvi pick 2005.) za Browna (prvi pick 2001.) i da je Ellisa uzeo samo zbog razlike u plaći.

Istina je da su Bucksi trebali promjenu i da je Bogut dosadio sa stalnim ozljedama. Valjda je i onaj izlet u Australiju usred sezone digao živce ljudima u klubu. Ali, logično je pitati se kakve logike ima sparivanje Ellisa i Jenningsa. Osim ako ne stave Montu u ulogu šestog igrača za koju je rođen i tako barem riješe pitanje koševa s klupe.

Uglavnom, ovdje nekakav rebuilding očito tek počinje i možda uskoro više ne bude ni Skilesa, ni Hammonda, ni Monte, ni Brandona. Nebitno dok god učine pravu stvar i zadrže Ilyasovu.

MINNESOTA

Beasley je bio u izlogu, nitko nije zagrizao iako su se s Lakersima, takav smo bar dojam mogli steći, cijenkali do samog kraja. Što će ovakav razvoj događaja učiniti Beasleyvom samopouzdanju? Ništa, on i dalje valjda misli da je najbolji igrač na svijetu. Ali, barem se ne trebamo bojati da će mu Kahn na ljeto produžiti ugovor - nema šanse da Adelman pristane raditi još jednu sezonu s ovakvom munjarom.

NEW JERSEY

OUT – Mehmer Okur, Shawne Williams, pick prve runde

IN – Gerald Wallace

Najveći gubitnici prijelaznog roka. Totalni moroni. Jučer sam vidio da su dali budući pick i ni na kraj pameti mi nije bilo nakon što sam vidio riječ "budući" da se radi o ovogodišnjem picku. Onda sam navečer sjeo pred TV, gledam NCAA turnir, chekiram tradeove i skužim da je ono "budući" iskorišteno samo zato da se naglasi kako taj pick možda ove godine neće biti iskorišten.

Cool, znači da ima zaštitu, valjda lutrijsku. Logično, tako piše u svakom priručniku za GM-ove.

Čitam dalje – Netsi su zaštitili samo prva tri mjesta. Na najdubljem draftu zadnjih što ti ja znam koliko godina. Jer, kao, ne znači im ništa mladi talent ako nije vrhunski. A oni su vrhunska franšiza, jelte.

(i onda čitam kako kao vrhunski talent navode Davisa, Robinsona i Kidd-Gilchrista koji je 10 godina mlađa i vrlo vjerojatno bolja verzija Geralda Wallacea i koji se odnedavno vodi kao treći pick, ali koji isto tako može pasti i niže poklopi li se Barnesu ili Sullingeru odličan turnir)

Nakon ovakvog poteza, mogu samo reći da svim srcem navijam da na ljeto Deron ode u Dallas, da Gerald iskoristi opciju ranijeg prekida i ode negdje drugdje te da Portland dobije četvrti pick i pokupi totalnog majstora. Mislim, po svim draft analizama u rasponu od 4. do 12. picka (a tu negdje bi birali oni) možete doći do minimalno potencijalnog NBA startera, možda čak i all-star igrača. Netsi su se toga odrekli zbog čega?

Jedina teorija koja ima nekog smisla je da skupljaju paket za lov na Howarda tijekom ljeta, a, ako se sjećate, Portland i Wallace su već prije par mjeseci spominjani kao partneri u izgradnji paketa za Orlando. Super, ne radi se o slučajnosti, ali sumnjam da Netsi imaju išta konkretno u planu. Oni se kockaju, a to je nešto najgore što momčad u ovako niskoj fazi rebuildinga može raditi. Umjesto da skupljaju vrijednosti, oni se njima razbacuju uokolo.

Tko zna, možda Wallace svojim pristupom i stilom igre zarazi momčad i stvori kemiju koja će donekle pokrpati očajnu obranu. Pa možda dobiju dovoljno utamica do kraja da taj pick padne čak i niže od 12. mjesta. Možda se Deronu na ljeto učini zanimljivim igrati s Lopezom i Wallaceom pa se odluči na preseljenje u Brookyn umjesto u Dallas.

A možda Billy King, nakon što je upropastio Sixerse, uništi još jednu franšizu.

NEW ORLEANS

Nisu radili ništa i možda je tako i najbolje, da se izbjegnu priče oko Sternovih poteza.

NEW YORK

OUT – Mike D'Antoni

IN – Mike Woodson

Ok, ovo tehnički nije trade, ali bilo je i vrijeme. Čovjek koji nije u stanju od all-star igrača Carmelovih kvaliteta izvući maksimum već uporno forsira svoju viziju košarke nema što tražiti u NBA ligi. D'Antoni bi s takvim stavom bio odličan NCAA trener, a uz malo sreće možda ga upravo takva budućnost i čeka. Ne optužujem ga za probleme Knicksa, za te je kriv Dolan i pokvarena duša New Yorka u kojoj je puno važnija površina od sadržaja. Ne optužujem ga ni za smrt Amarea, za to je kriva majka Priroda. Optužujem ga samo za gaženje Carmela, dokazano top 5 strijelca u ligi, oko kojega nije bio u stanju složiti playoff momčad, već je trebao neviđeno sretan splet okolnosti ne samo da na trenutak digne momčad i tako spere odgovornost sa sebe (naravno, sada je Melo kriv za sve jer nije mogao biti dio momčadi), već i da potpuno uništi potencijalnu kemiju koja je mogla nastati oko osovine Melo – Chandler, osovine koja sama po sebi garantira playoff na ovakvom Istoku. Jadnog Lina da ne spominjem – i on je, kao i mnogi prije njega, iskorišten i odbačen kako bi Mike D'Antoni trenirao svoj ego umjesto da trenira svoju momčad.

OKLAHOMA

Momčad koja pobjeđuje...

ORLANDO

OUT – razum

IN - Dwight

Ne znam što bi rekao. Mogu se upustiti u niz opažanja koja graniče sa socijologijom, psihologijom, a ponajviše butkovićologijom. Ali, radije ću zaboraviti sve ludosti koje je Dwight izvodio tijekom sezone, nadati se da ih neće opet ponoviti dogodine i zaključiti kako je s košarkaške strane ovo najbolje rješenje za sve uključene. Uz jednu napomenu – da sam Dwight, u zamjenu za još jednu sezonu tražio bih promjenu GM-a, jer Otis Smith je dokazao ne samo da nije previše pametan, već da je i poprilično loš kockar.

PHILADELPHIA

IN – Sam Young

Besplatno su dobili još jedno tijelo za rotaciju, ali ne kužim potrebu za gomilanjem dobrih obrambenih igrača na pozicijama 2 i 3 koji nisu u stanju zabiti dalje od 5 metara od koša. Možda je Doug Collins zaboravio da su tricu uveli još 1979.

PHOENIX

Obzirom da je Steve Nash luđak kojem je svejedno tko sjedi na klupi (dapače, spreman sam do kraja života promicati tezu po kojoj ga je barem jednog naslova koštao upravo D'Antoni i njegova alergija na obranu) i koji se sprema momčad odvesti do još jednog finala Zapada, logično je da nisu poduzimali ništa. Momčad koja pobjeđuje se jednostavno ne dira. I ne, u ovim riječima nema niti zrnca sarkazma.

PORTLAND

OUT – Nate McMillan, Greg Oden, Marcus Camby, Gerald Trejdaju Me Svaki Deadline Wallace

IN – Okur, Williams, pick prve runde, Flynn, Thabeet, pick druge runde

Blazersi su napravili jedini logičan potez – rasturili su sve i krenuli iz početka. Nakon što vam Lou Amundson utrpa 21 koš bez promašaja iz igre, nakon što vas Boston dobije 20 razlike usprkos 20 skokova manje, nakon što vas Knicksi koji su u sličnim problemima s kemijom razbiju s 40 koševa, totalna destrukcija definitivno ostaje jedino rješenje.

McMillan je odličan trener, ali izgubio je ovu momčad onog trenutka kada je počeo miksati miksanja radi (jedan dan si starter, drugi ne igraš, jedan dan si prognan iz momčadi, drugi dan si nositelj igre), gubeći iz vida ono ključno – ovo je momčad slagana za Brandona Roya u kojoj nema Brandona Roya. Novi početak je logično rješenje i prvi potezi su ohrabrujući, a posebice ova katarza koju donose raskidi veza s Odenom i McMillanom. Možete se kladiti da je zrak u svlačionici Blazersa danas puno svježiji.

Kada potpišu Batuma, dogodine će imati samo Aldridgea, Matthewsa i njega kao dugoročne investicije. Imat će dva lutrijska picka – svoj i, uz malo sreće, onaj Netsa. Na ovakvom draftu dva lutrijska picka znače dva igrača startnog potencijala. Uz gomilu prostora na salary capu koji im se otvara micanjem Wallacea, mogu pokušati dovesti i rasnog playa putem tržnice, nekog tradea ili jednostavno - čekati. Bez nervoze, bez crnih oblaka iznad glave. Trail Blazersi su konačno slobodni.

Dok za dvije godine Harrison Barnes ne slomi obje noge spotaknuvši se na Odenovog bobbleheada prilikom posjeta lokalnom vrtiću.

I da - uz to što sada konačno imaju momčad koja je u stanju gubiti 20 razlike te u isto vrijeme zadržati kemiju, mogu baciti pogled na nekadašnje visoke pickove prve runde i utvrditi da li su Flynn i Thabeet stvarno astronomski promašaji ili jednostavno nikada nisu dobili poštenu šansu.

SACRAMENTO

Momčad koja pob.. pardon, krivi copy paste. Za njih je bolje da nisu ništa radili, barem ne dok ne otjeraju zle duhove koje je Petrieva nesposobnost zasigurno prizvala.

SAN ANTONIO

OUT – Jefferson

IN – Captain Jack

I zato su neke franšize šampionske, a neke su New York. Dali su nebitan pick prve runde (nebitan pogotovo njima koji u drugoj rundi pronalaze vrijednost kakvu neki ne mogu pronaći niti u lutriji) i uštedjeli 10 milja. Jeffersonove minute će podijeliti Leonard, Manu, Neal i Green (ili će iskopati neki novi biser u NBDL-u) što će ih praktički učiniti boljom momčadi. A što se Jacksona tiča, ako postoji ijedna momčad u kojoj će šutjeti i slušati, onda je to ova. Popovich ga je stvorio kao igrača i ne bi me čudilo da nađe načina kako da opet nešto izvuče iz čovjeka koji se pokazao ključnim u lovu na naslov 2003.

TORONTO

OUT – Barbosa

IN – pick druge runde

Nešto sitno su uštedjeli (dva mjeseca plaće za Leandra) i još dobili drugi pick, a nisu izgubili ništa osim potpuno nebitnog igrača koji je ionako samo trošio minute namijenjene Baylessu. Dobar poslovni potez.

UTAH

Kaže Kevin O'Connor kako nisu ništa poduzeli jer nitko nije ponudio ništa pametno. Kad tako nešto kaže Kevin O'Connor ja vjerujem. Držim fige da Warriorsi ne uspiju toliko tankirati pa da Kevin O'Connor nema dva lutrijska picka na raspolaganju. S tim da bi vrlo lako mogli ostati bez oba, jer ovi klinci koje je Kevin O'Connor skupio su tako dobri da bi Jazz lako mogao osvanuti u playoffu. E, to bi bila šteta. Ali i tako O'Connorovski.

WASHINGTON

OUT – Young, McGee, Turiaf

IN – Nene, Cook, pick druge runde

Younga ionako nisu imali namjeru zadržati, ali moram priznati da mi je malo bezveze što su se riješili jedinog problematičnog igrača s kakvim-takvim potencijalom i onda još kao zamjenu doveli preplaćenog veterana. Super je što čiste oko Walla, ali nekako bi više smisla imalo da su zauzvrat dobili pickove ili nekoga malo mlađeg umjesto čovjeka koji će iduće 4 sezone žderati petinu salary capa. Kako ono kaže Gump - stupid is...

5Mar/1212

PODCAST – THE FRANČESKI EXPERIENCE

Posted by Gee_Spot

Prvo službeno gostovanje Hrvoja Frančeskija, NBA fanatika i sportskog komentatora, potrajalo je 80 minuta tijekom kojih je bilo govora i o NBA i o NCAA. Uostalom, poslušajte podcast jer ožujak je stigao i ludilo je pušteno s lanca.

3Mar/123

TRADE AGAINST THE MACHINE

Posted by Gee_Spot

Zbog lockouta ovosezonski trade deadline je pomaknut sve do 15. ožujka, a to znači da imamo još 12 dana za analizu svih mogućih kombinacija. Lani je zadnji rok donio gomilu uzbuđenja, iako ih gotovo nitko nije očekivao jer se pričalo kako će zbog straha od lockouta većina klubova mirovati. Ove godine pak očekuje se da će većina klubova ludovati jer, posebice na Zapadu, jedan pravi potez vas može preko noći lansirati u borbu za prvo mjesto. Možda nam baš zbog toga slijedi antiklimaks, ali to ne znači da se svatko od nas ne može pridružiti izmišljotinama koje svakodnevno serviraju mediji.

Nakon što prijelazni rok završi bit će vremena za osvrt na odrađeni posao (i pisano i putem podcasta), a sada ćemo se malo zezati potencijalnim tradeovima jer ionako nemam ništa pametnije raditi dok ne počne večerašnja NCAA ludnica (izdvajam Syracuse-Louisville gdje očekujem poraz još jedne bezveznjikave Pitinove momčadi, Duke-UNC gdje očekujem osvetu Barnesa i društva za poraz u prethodnom dvoboju te Marquette-G'town gdje očekujem vidjeti krvavu bitku između dvije sjajne ekipe iz sjene koje kombinacijom obrane i momčadske igre u napadu imaju šanse doći do zadnjih osam, a možda i dalje).

Uglavnom, obzirom da se sve priče već tjednima (a negdje i mjesecima) vrte oko istih imena - Howard, Pau Gasol, Rondo, Beasley - nema previše smisla baviti se isključivo njima, već mi se čini većom forom proći momčad po momčad i ocijeniti koliko je nekome uopće potreban trade i, ako je, koji bi bio najbolji.

ATLANTA

Sve nam je jasno - Horford je ozljeđen, Johnson puca po šavovima i u najboljem slučaju bit će spremni za playoff i još jedno polufinale konferencije. Realnija verzija kaže kako će uhvatiti sedmo ili osmo mjesto, a tada im je svejedno koliko je tko zdrav obzirom da idu ili na Bullse ili na Heat. Nekakav trade bi dobro došao, posebice da se konačno oslobode te neprirodne kombinacije Horforda i Smitha pod košem, ali za koga? Sramežljivo se čuju glasine o zamjeni s Bostonom jer je Ainge, navodno, lud za Smithom, ali ja ne vidim scenarij u kojem bi im trade veterana za veterana donio ikakvu korist, osim ako za Smitha (ili Horforda) ne mogu dobiti Dwighta Howarda (ne mogu).

Dakle, Josh Smith za neku mladu nadu ili draft pick - da. Sve drugo je najobičnije krpanje koje ne donosi nikakvu dugoročnu korist. Stoga, ako već moraju nešto napraviti, teško da mogu bolje od toga da pošalju Smitha u Hornetse u zamjenu za Kamanov ugovor i Minnesotin pick (opcija B bila bi Smith za Landrya i Gordona, ali bez picka). Jasno, tada im još ostaje trpiti Johnsonov ugovor (amnestijaaaaaaa), pokušati pronaći načina za riješiti se Marvina Williamsa (koji je u izlogu odavno, ali nitko nije lud plaćati 16 milja tijekom iduće dvije godine za oličenje prosječnog igrača kojem je jedina odlika solidna realizacija otvorenog šuta iz kuta) i graditi budućnost oko Horforda.

BOSTON

Ovdje vlada očito rasulo, što je jasno po svim mogućim demantijima koji zadnjih dana dolaze od Doca i Aingea. Obzirom na to da se toliko trude uvjeriti Ronda da nije u izlogu, očito je kako ga nude na sve strane. Samo, koja je prava cijena? Playmaker poput Ronda dobro bi došao polovini lige, ali koji trade bi Boston u isto vrijeme ostavio u playoffu te im donio nešto u budućnosti? Po meni samo jedan i tu opet na scenu stupaju Hornetsi. Rondo za Jacka (veteran na kormilu kako momčad ne bi skrenula s kursa za ekspresno ispadanje iz prve runde) i Erica Gordona.

Ništa spektakularno, ali ako već ne žele graditi novu generaciju oko Ronda i Piercea, svakako to mogu pokušati oko Pierca i Ray Allenovog nasljednika. Nego, okrenimo sad pažnju na ostale - što uopće mogu dobiti za nekoga od veterana? Ako je Garnett zbog visine ugovora (21 milja) praktički neupotrebljiv u tradeu, ostaje im samo Ray Allen (ili Pierce, ali čak ni Ainge nije toliko lud da se dira u jednog od najvećih igrača u povijesti kluba). Potrebu za ovakvim igračem ima Minnesota, ali pitanje je žele li Wolvesi možda samo rentati čovjeka koji im ipak ne garantira playoff, a isto tako bi li se Ainge zadovoljio nekakvim paketom Beasley-Randolph. U slučaju da je na oba pitanja odgovor da, onda bi bili ludi ne odraditi ovakav trade.

Međutim, jedan Memphis, koji ima šanse isplivati na vrh Zapada, sa šuterom poput Raya riješio bi se ogromne boljke u svojoj igri. Ainge bi samo morao pristati na Mayoa i Speightsa, za kojim ionako neće biti potrebe sada kada se vrati Zach. Dakle, Boston dobiva još jedno tijelo pod košem plus Mayoa koji bi uz Ronda i Piercea možda konačno proigrao.

CHARLOTTE

Franšize u njihovoj situaciji obično trejdaju veterane za poneki pick, ali Bobcasti nemaju ni jednog jedinog veterana vrijednog telefonskog poziva. Spominjao sam u jednom od ranijih postova opciju tradea D.J. Augustina, ali obzirom na gomilu prostora na salary capu i lošu ponudu playmakera iduće godine (kako na draftu, tako i na tržnici), Bobcasti bi bili ludi kada ne bi matchirali bilo koju ponudu za svoju zvrkastu jedinicu koja zna zabiti iz vana i vrtiti pick & roll, što su u današnjoj NBA vrline s kojima ne možete fulati karijeru.

CHICAGO

Momčad koja pobjeđuje se ne dira. Ne vidim razloga zašto bi Bullsi razbili momčad zbog Howarda, kada je jasno kako je Howardu od naslova važnije biti glavna faca, a to u Chicagu ne bi bio nikada. Ove jezgra je složena za iduće tri sezone i treba joj dati šansu. Praktički, prije 2013. nema razloga za većim potresima. Tada će trebati produžiti s Gibsonom, a možda i upotrijebiti amnestiju na Boozeru dođe li Mirotić i pokaže li se Carlos opetovano nedovoljno dobrim za skidanje Heata.

CLEVELAND

Varejaova ozljeda lišila ih je najvećeg mamca, a i već smo spominjali kako je upitan smisao trejdanja tako korisnog igrača da bi se zatim trošio novac na jednako skupe i ni upola korisne alternative. Ipak, imaju dvije opcije - ugovor Jamisona i potrebu Lakersa za playmakerom poput Sessionsa koji dokazano može biti NBA starter. Pickovi, mladi igrači, kvalitetni veteran s ugodnim ugovorom - sve je dobrodošlo. Čak i preskupi veteran poput Gasola, ako bi Lakersi pristali na paket Jamison-Sessions (ne bi, jer nisu u situaciji za krenuti u rebuilding).

Osim Lakersa, koji imaju očitu potrebu od Sessionsa napraviti svoga Lina, najviše koristi od trgovanja s Cavsima imali bi Jazz i Blazersi. Sessions bi i jednima i drugima donio živo tijelo na jedinici, a Jamison bi donio napadačku iskru s klupe. S tim da bi se Jazz morao odreći ili Jeffersona ili Millsapa (u nekoj kombinaciji s Watsonom). I jedan i drugi bi solidno funkcionirali uz Varejaoa iduće sezone, ali čini se to malo prevelikom cijenom za utješni lov na playoff na koji je Jazz osuđen.

Blazersi pak trebaju dozu svježe krvi misle li ostati u kombinacijama za doigravanje, a paket Feltona i Cambya (uz nešto novca i poneki pick) zadovoljio bi obje strane - Cavsi bi imali svog back-up playa i visokog koji bi do kraja sezone mijenjao Varejaoa, a Blazersi bi dobili playmakera u formi i još jedno visoko krilo sposobno pomoći u napadu i igrati pored Aldridgea pod košem (svježe potpisani Przybilla uskočio bi u rotaciju umjesto Cambya).

DALLAS

Njima ostaje čekati ljeto i loviti Derona (ili Nasha kao utješnu nagradu). Potencijalno spajanje Dwighta i Derona čak je i teoretski nemoguće, osim ako se obojica ne odreknu popriličnog iznosa, zato takav scenarij za sada zanemarimo. Lani su mirovali tijekom prijelaznog roka, što je bio odličan znak da su fokusirani samo na jedno - lov na naslov, a sada bi trebali mirovati kako ne bi ugrozili ljetnu tržnicu. Istina, lani su igrali besprijekorno u ovo doba i stvarno nije bilo potrebe za promjenama, ali danas je situacija puno gora. Dobro bi im došla nekakva doza energije u napadu, posebice u reketu, ali Marion je preskup da bi itko posegnuo za njim, dok je Odom bezvrijedan čak i picka druge runde dok ovako igra.

DENVER

Oni barem imaju gomilu igrača na raspolaganju za složiti kvalitetan paket, ali sumnjam da su spremni pretplatiti jednu zvijezdu obzirom da su tek nedavno napustili taj koncept. Nitko ih ne spominje, iako upravo oni mogu ponuditi najbolji mamac Lakersima za Gasola (Miller, Brewer, Harrington).

DETROIT

Mislim da je iluzorno pričati o njima dok je čovjek koji je okupio ovaj roster na čelu kluba. Gordon, Villanueva, Prince i Maxiell nemaju nikakvu vrijednost na tržištu, a to znači da ništa od priliva mladih talenata ili pickova. Međutim, obzirom da Dumars vodi klub kao da se u najmanju ruku bori za naslov, takve trivije njima i nisu potrebne, zar ne.

GOLDEN STATE

Ovdje stvari postaju zanimljive. Ovo je apsolutno najbolja situacija za Howarda van Orlanda, bolja čak i od Philadelphie, ali samo pod uvjetom da se Warriorsi ne odreknu nikoga od jezgre Curry-Ellis-Lee. Dakle, treba čekati ljeto, nekako se riješiti Biedrinsa (da barem nisu onako idiotski amnestiju potrošili na Bella, sad bi bili u idealnoj situaciji) i potpisati Dwighta. Sa svim ovim tricašima uokolo i šuterom poptu Leea pored sebe, Dwight bi se našao u pomlađenoj i boljoj verziji Magica koji je odveo do Finala. Ako bi ga pak Warriorsi pokušali dovesti odmah, to bi ih koštalo minimalno Leea i nekoga od dvojca Curry-Ellis, a to bi ubilo velik dio vrijednosti ovog tradea. Ipak, petorka Ellis, Rush, Turkoglu (koji bi došao u zamjenu za Wrighta koji bi zajedno s Curryem i Leem otišao u Magic), Udoh i Dwight barem bi konačno Marku Jacksonu donijela taj pomak u obrani koji toliko zagovara.

Postoji još jedan trade u kojem bi se dalo profitirati, a taj uključuje Memphis. Jednostavna verzija glasi - Ellis i Wright za Rudya Gaya. Obzirom da se Zach vraća, Grizliji se mogu vratiti svojoj igri kroz post preko dva visoka, a u tom slučaju tricaš poput Wrighta puno bolje zaokružuje petorku od strijelca poput Gaya kojem treba kvota lopti da odradi svoje. Ellis bi pak preuzeo ulogu šestog igrača i nosio napad dok su Zach i Gasol na klupi, te bi im dao fenomenalnu opciju koja uvijek može sebi kreirati šut u završnicama. Warriorsi slično tome rješavaju balans petorke - Rush preuzima ulogu šutera iz kuta i automatski diže obranu, Gay postaje taj drugi strijelac koji za razliku od Ellisa može igrati i bez lopte. Dakle, nije u pitanju nikakav trade zbog financijskih razloga, već čisti košarkaški.

HOUSTON

Ako Lakersi stvarno misle mijenjati Gasola za gomilu solidnih dijelova, onda im je, osim Denvera, najizgledniji potencijalni partner Houston koji je skupio gomilu osrednjih igrača čekajući upravo ovakvu situaciju. Ako Gasol ostane u Los Angelesu, Rocketsi bi ipak trebali iskoristiti mogućnost i dovesti si pojačanje pod košem obzirom da im se smiješi playoff. Rentanje Dwighta ne čini se logičnom opcijom obzirom da bi samo potpuno blesav GM doveo Martina i Scolu u zamjenu (doduše, Orlando takvoga i ima), ali rentanje nekoga poput Kamana možda i ima smisla.

INDIANA

Njima treba rasni bek, bilo šuter, bilo playmaker, ako misle napraviti nekakav dar-mar u playoffu. Međutim, čak i za nekakvo rentanje Nasha (ili Derona Williamsa, iako su obje opcije po svemu sudeći jednako nerealne) morali bi se odreći ili Georgea ili Grangera koje čeka slična subina onoj koju proživljavaju Horford i Smith u Atlanti ako ih se uskoro ne odvoji. Mislite da se Hornetsi ne bi odrekli Gordona zbog Georgea? Naravno da bi, stoga treba čekati ljeto kada će prostor na salary capu kojega imaju (skoro 20 milja) krojiti tržište i kada će si moći priuštiti beka kakvoga žele te usput zadržati Georgea.

CLIPPERS

Obzirom da mali Bledsoe očito neće dobiti značajniju ulogu pored Paula i Williamsa, moraju iskoristiti prijelazni rok i zamijeniti ga za 3&D stopera ili barem još jednog visokog igrača koji može zabiti iz pick & pop akcije. Nekakav veteran poput Raje Bella ili Kurta Thomasa, ma koliko obojica bili usporeni pod teretom godina, spasio bi život Paulu i Griffinu jer Vinnie ih je naumio uništiti ove sezone.

LAKERS

Do sada smo spomenuli gomilu tradeova koji uključuju Gasola, sigurno ćemo ih spomenuti još nekoliko kasnije, ali meni samo nije jasno zašto radije u izlogu nije Bynum? Aha, zato što je Bussov sin lud za njim jer smatra da ga je on otkrio. To sve objašnjava. Na stranu to, Lakersi osim ove dvojice za ponuditi imaju samo još par nedokazanih mladih igrača poput Morrisa i Ebanksa, koji im teško zauzvrat mogu donijeti išta više od par lopti i garniture dresova. Naravno, uvijek mogu potpisati Odoma nakon što ga Dallas otpusti, ali više ne mogu računati na Geralda Greena kojega su im iz NBDL podružnice oteli Netsi (doduše, samo na deset dana za sada). Pravi problem Lakersa se zove salary cap - čak i da se riješe Gasola (ili Bynuma), samo ugovori Kobea, Artesta i Bynuma (ili Gasola) teški su preko 50 milja. Pa ti u tim uvjetima slaži momčad.

MEMPHIS

Već smo spomenuli opciju s Warriorsima koja bi im riješila tricu i klupu, a i bilo kakav back-up Conleyu dobro bi došao. Mayo ima vrijednost i bit će zanimljivo vidjeti hoće li ga ove godine uspjeti na vrijeme trejdati ili će se njegov šuterski učinak činiti previše bitnim da ga se odreknu, makar će dogodine gotovo sigurno odšetati obzirom da su Grizliji iznad salary capa i da bi ih eventualno matchiranje ponude za njega koštalo barem duplo više zbog poreza na luksuz.

MIAMI

Ne bi loše bilo dovesti još jednog visokog, ali obzirom da im je James Jones jedini mamac (dirati se u ostale ne bi imalo smisla obzirom na to kakve rezultate ostvaruju) eventualno se mogu nadati potpisivanju nekog otpisanog veterana za minimum pred playoff.

MILWAUKEE

Još jedna momčad koja ima dovoljno tijela za uključiti se u lov na Gasola, iako bi to značilo da se moraju odreči Brandona Jenningsa jer sumnjam da bi Lakersi pristali na paket građen oko Ilyasove, Dunleavya i Udriha. Nažalost, Bucksi su u sličnoj situaciji kao Pistonsi, građeni su kao da se bore za naslov a ne za zadnje playoff mjesto i to im ne ostavlja previše manevarskog prostora. Za razliku od Pistonsa, barem nisu dugoročno oštećeni (još, dok ne pretplate Brandona Jenningsa), a i Bogutov ugovor je itekako pomičan obzirom na kvalitetu igre koju Australac pruža kada je zdrav. Ovaj prijelazni rok mogao bi im donijeti barem dobar pick ako su spremni odreči se Jenningsa (možda je Jazz voljan pokušati s ovim iritantnim karakterom i usput se odreči jednog lutrijskog picka obzirom da ova draft klasa baš i nema neku ponudu playmakera).

MINNESOTA

Naizgled imaju sve što treba Lakersima u Ridnouru, Beasleyu i Williamsu, ali pitanje je nije li prerano za odreči se Williamsa. Meni se boljim izborom čini uključiti u nekakav trade s Rocketsima kojim bi u Lakersima završili Beasley, Ridnour i Scola, u Houstonu Gasol, a u Minnesoti Kevin Martin. Nije čovjek ništa bolji obrambeni igrač od Ridnoura, ali rješava problem učinkovitosti vanjske linije jer upravo je pod Adelmanom odigrao neke od najboljih sezona karijere. Rocketsi dobivaju toliko priželjkivanog igrača za minimalno odricanje, a Lakersi rješavaju petorku i dobar dio Gasolove igre s visokog posta kroz Scolu. Naravno, Houston uvijek može ubaciti nekakvog Jordana Hilla, Chasea Budingera ili nešto slično ako Lakersima bude malo.

NEW JERSEY

Nemam pojma zašto ih se uporno spominje u svakom tradeu, ali nakon Howarda sada ih se trpa i u lov na Gasola. Kao da je bilo kakva kombinacija Farmara, Morrowa i Lopeza dovoljna za išta. Meni bi puno zanimljiviji bili da se odluče u zadnji tren trejdati Derona, kao što su se lani u zadnji tren odlučili ga dovesti.

NEW ORLEANS

Spomenuli smo ih već masu puta u postu, prođe li ovaj deadline bez njih bit će to znak da Demps stvarno nema prilike pošteno raditi svoj posao. Imaju dva lutrijska picka, imaju dva ogromna ugovora u zadnjoj godini (Landry, Kaman), imaju potencijalnog superstara koji im je dao do znanja da ne želi igrati u New Orleansu. Mogu se uključiti u svaki trade kao treća ili četvrta strana i iz svega izaći bogatiji za gomilu pickova i mladih talenata. Obzirom da je Demps po svemu do sada prikazanom pohađao istu školu kao i Presti, Morey i (jebiga, moramo to priznati nakon svega) Kahn, čeka nas pravi karneval događanja u New Orleansu. Ako Stern dopusti.

NEW YORK

Za njih je najbolje da se što manje trude i da čekaju da im stvari padnu u krilo. To se pokazalo idealnom taktikom kad su Knicksi u pitanju.

OKLAHOMA

Igrač u postu koji bi zamijenio Perkinsa i usput mogao nešto zabiti prva je na listi želja. Druga je back-up play pošto je rookie Jackson ipak prezelen za preuzeti ulogu Maynora. U biti, bili bi zadovoljni bilo kojim igračem koji može zabiti iz bilo koje pozicije. Ali, osim jedne sitne iznimke koju su dobili zato što su Mullensa poslali u Bobcatse i niza jeftinih igrača poput Aldricha, OKC se nema čime ozbiljnije uključiti u trgovanje. Osim ako nisu spremni razgovarati o ozbiljnim promjenama. Što nisu. Još.

ORLANDO

Svaka druga momčad u ligi slaže nekakav trade za Dwighta, ali u slučaju Orlanda je najvažnije pronaći odgovor na sljedeće pitanje - kako postojeću momčad ojačati dovoljno da je Dwight ne poželi napustiti? Jedini igrač koji ima vrijednost je Anderson, ali sumnjam da trejdanje drugog najvažnijeg igrača ikamo vodi. Ne, Magic se mora pojačati na poziciji playa i to tako da se ne odrekne ključnog igrača. Kako nitko pametan ne bi dao išta vrijedno za Nelsona, ostaje im jedino trejdati Reddicka i nadati se da će Richardson i Wafer nadoknaditi njegov učinak.

Sad, sumnjam da su Sunsi spremni pustiti Nasha samo za Reddicka, ali mislim da postoji jedna momčad koji bi pristala pustiti svoga playmakera, a to je Toronto. Reddick bi im rješio dobar dio problema u završnici i lišio bi ih potrebe da drže DeRozana na parketu veći dio utakmice. Bez Calderona na kormilu porazi bi se nizali, ali u najgorem slučaju dogodine bi uštedjeli desetak milja koje su dužni Španjolcu. Jasno, trade puno veću korist donosi Orlandu koji bi Calderonom dobio playmakera, a istovremeno i nadoknadio dobar dio Reddickove produkcije.

PHILADELPHIA

Izađe li nekim slučajem Dwight na tržište idućeg ljeta (a da se podsjetimo, može tražiti trade sada ili čak pokupiti opciju za još jednu godinu u Orlandu), Sixersi imaju šanse ponuditi mu maksimum ako amnestiraju Branda, odreknu se Nociona i Hawesa te ako Lou Williams odluči unovčiti sjajne ovogodišnje igre. Holiday, Turner, Iggy, Young i Dwight nisu loša jezgra, iako bi zanimljivo bilo vidjeti kako Dwight funkcionira pored ovoliko loših šutera. Međutim, što se tiče trenutnog roka, Sixersi će mirovati. Osim ako konačno ne naiđe netko spreman preplatiti Iguodalu. Mislite li da bi Lakersi pustili Gasola za Iggya i Williamsa? Možda i bi, ali ne znam što bi ovakav potez donio Sixersima osim još nekoliko godina u istoj situaciji u kojoj druga banana glumi prvu. Ova momčad treba hvatati ili vrhunski talent ili krenuti u nešto puno ozbiljnije od faceliftinga.

PHOENIX

Uporni su u tvrdnji da neće trejdati Stevea, ali ako se nađe netko dovoljno lud da uz Stevea preuzme i Childressov ugovor, oni bi bili još luđi da ne pristanu. Opet, to izbacuje Blazerse iz kombinacija jer su oni svoju amnestiju već ispucali na Roya. Nema teorije da pod novim kolektivnim ugovorom itko trpi mrtav ugovor kakav je Childressov tri godine ako baš ne mora. Ili?

PORTLAND

Batum se nametnuo kao prevažna karika u budućnosti da bi ga samo tako poslali u nekom tradeu kako bi dobili šansu boriti se za vrh Zapada ove godine. On i Aldridge su jedini nezamjenjivi, a sve drugo je potrošna roba. Zadnje godine ugovora Cambya i Feltona, a i Gerald Wallace su na raspolaganju, pa ako to urodi playoffom dobro, a ako ne - opet dobro. Dogodine će biti u prilici slagati novu jezgru oko dvojca LMA-Batum i to se ne smije dovesti u pitanje. Prioriteti su definitivno promijenjeni. Osim. Ako bi Sunsi pristali na ono maloprije spomenuto, dati Nasha samo kako bi se riješili Childressa (usput bi dobili ponekog mladog igrača Blazersa, pick ili dva, možda i koji milijun).

SACRAMENTO

Teško da će naći nekoga dovoljno bedastog da mu uvale Salmonsa ili Garciu (u ligi je samo jedan Sacramento), ali odluče li se odvojiti jezgru Evans - Cousins, ne bi im trebalo nedostajati ponuda. Fascinantno je kako kratkoročno gledaju, ovoljetni ogromni ugovori koje su dali za back-up igrače poput Hayesa i Thorntona samo dodatno otežavaju ne baš sjajnu situaciju i spriječavaju ikakav ozbiljniji rebuilding, te im praktički ostaje jedino nada da će Cousins postati novi Z-Bo i brojkama, a ne samo umom. Mislim da nema sumnje kako je Geoff Petrie trenutno najgori GM u ligi i kako je vrijeme da ga zamijeni netko tko se barem potrudio pročitati novi kolektivni ugovor.

SAN ANTONIO

Za razliku od Bostona, koji se raspada već dvije godine i sve više smrdi poput nekakvog leša, San Antonio nalazi načina za dostojanstveno starenje. Naravno da nemaju šanse osvojiti naslov, ali, hej, zašto se ne nadati? Tony Parker je vjerojatno i sada dostupan, ali samo za idealnu ponudu, stoga možemo očekivati još jedan zajednički pokušaj dogodine, odluči li se Timmy vratiti na još jednu sezonu. Neki dramatični trade samo radi tradea, ovako usred sezone, jednostavno nije njihov stil.

TORONTO

Iako su i Calderon i Bargnani odigrali dobre sezone, u lovu na pickove i mlade talenta oba su dostupna. S tim da bi Calderon kao playmaker mogao biti puno zanimljiviji mamac, posebice Portlandu i Orlandu. Eventualni deal s Lakersima za Gasola morao bi uključivati obojicu, ali momčad u ovoj ranoj fazi slaganja jednostavno nema potrebe za veteranom poput Paua, ma kako on solidan temelj bio.

UTAH

Playoff pozicija sve je udaljenija, a značajnije poboljšanje vanjske linije moralo bi uključivati odricanje ili od Jeffersona ili od Millsapa. Mladi su nedodirljivi, a ovi ostali veterani baš i nisu interesantni. Ako se na tržištu nađe play poput Jenningsa, Augustina ili čak Calderona, zašto ne pokušati? Teško da će Millsap ili Jefferson ikada imati veću vrijednost. Opet, tu je i iznimka preostala od Okurova tradea u vrijednosti od desetak milja. Ne tako davno, slična metoda donijela im je Big Ala. Ukratko, na Kevina O'Connora uvijek treba paziti.

WASHINGTON

Blatchea nude na sve strane, ali u ovom trenutku povijesti takav lik nema nikakve vrijednosti, nitko se nije spreman kockati s milijunima zbog nečijeg neostvarenog potencijala (možda bi Kingsi posegnuli za njim, ali trenutno su krcati problematičnim četvorkama). Nužan je dogovor oko otkupa ugovora s Rashardom Lewisom kako bi se amnestija mogla upotrijebiti na Blatcheu, što bi ih ostavilo na preko 30 milja slobodnog prostora u bliskoj budućnosti. Toliko mjesta na salary capu nije stvar s kojom se treba zezati, zato ne očekujmo nikakve specijalne tradeove.

15Feb/125

THE MOOKIE BLAYLOCK EXPERIENCE – SHOOTING GUARDS

Posted by ispdcom

Vrijeme je za novi manje-više besmisleni subjektivni izbor koji pokušava ostaviti dojam objektivnog uvođenjem većeg broja birača, iako nitko nikada nije pravo objasnio zašto bi prosjek tri subjektivna mišljenja dao jedno objektivnije. Dapače, kad malo razmisliš, čini se da je efekt upravo suprotan. Da ne dužimo, žiri od tri člana ovaj put bira deset najboljih dvojki u najdražoj ligi.

Gee: Izbor najboljih dvojki počinjem sličnom rečenicom kao zadnji put - mislim da neće biti problema složiti se oko prva dva imena na listi. Kobe i Wade. Tim redom. Do ove sezone možda bi tražio razloge zašto dati prednost Wadeu, ali odustajem. Racionalno objašnjenje za takav potez je što Kobe iza sebe ima veću kilometražu (tri godine života više, sedam sezona duže u ligi), a čini se kao da je Wade taj koji više osjeća godine. Oko karaktera se više ne zamaram, baš me briga što je takav psihopat najbolji - prestao sam brinuti i naučio voljeti bombu. Kobe kao košarkaš nema mane, a dokazano je kako one karakterne možete držati pod kontrolom ako ste jednaka faca i košarkaški fanatik kao on (tu na scenu stupa čovjek s prstenom NBA prvaka na bimbu). Wade je drugi jer se šverca uz Jamesa i tako nam onemogućuje svježiju usporedbu s Kobeom koji u svojoj ekipi mora raditi sve, ali, povijesno gledano, Dwyaneove najbolje sezone nisu previše ispod najboljih Kobeovih. Uglavnom, njih dva i dalje ostaju jedini visoki bekovi oko čijeg all-round učinka možeš graditi franšizu.

Sickre: Kod Kobea me najviše fascinira igra s puno naoko malih ozljeda koje bi nekog drugog skroz poremetile. Njemu je to izgleda motiv više. On ne voli košarku, on ju obožava. Da, Kobe je broj 1 SG, kad već Rosea vodimo pod PG. Što se Wadea tiče, njegov stil igre odavno uzima danak i, ako je suditi po sve češćim sitnim ozljedama i toplo-hladnim igrama tijekom sezone, Miami mora požuriti s tim naslovom. Nedavno sam naišao na članak u kojem su doktori dio ozljeda pripisali načinu trčanja u kojem mu je peta previše opterečena. Kad te doktori počnu secirati, kraj je na vidiku.

Birdie: Konsenzus! Prva dva mjesta na ovoj poziciji stvarno je lako odrediti. Kobač je totalno popizdio ove godine, izgleda da je čovjek odlučio ući u povijest sa što boljim brojkama. Mene samo zanima koliko su ti njemački doktori sposobni produžiti mu karijeru, odnosno na kojem će se mjestu liste strijelaca Kobe zaustaviti. Ove sezone suigrače neće učiniti boljima, ali će ih tjerati da ga pokušaju slijediti ritmom i predanošću, pa je to jedan od ključnih razloga zbog čega su ovi tanahni Lakersi i dalje konkurentni na Zapadu. Najveća njegova vrijednost je što s njim na parketu utakmica nikada nije gotova, bez obzira na prednost protivnika. Znamo da će i ove sezone zabiti nekoliko odlučujućih koševa, a njegova ljubav prema košarci i trajnost dovele su do toga da ga danas možeš samo poštovati. Wade je drugi u ovom izboru, a iako je donekle točno da se šverca uz LeBrona, i dalje je prvim igrač Heata iz jednostavnog razloga što može dobiti neizvjesnu utakmicu. Uglavnom, lako je bilo odlučiti se za prvu dvojicu, ali kako dalje? Izgleda da je ova pozicija najdeficitarnija u ligi. Evo, ja na treće mjesto nominiram Jamesa Hardena. Obožavam ga gledati jer ima sve - šut za tricu, ulaz pod koš, pregled igre, obranu. Danas već svi znamo kako je upravo on motor Thundera, najvećeg izazivača na Zapadu. Mogu Durant i Westbrook zajedno ubaciti 70 koševa, ali ako Harden ne poveže sve redove svojim učinkom, Thunder tu utakmicu može izgubiti. Titula najboljeg šestog igrača mu ne bi smjela izmaknuti, kao ni ona za najbolju bradu u ligi.

Sickre: Slažem se, Harden je broj 3. Pravi je Manuov nasljednik, ne samo zato što je ljevoruk, već i zato što je najbolji razigravač OKC-a, upražnjava eurostep majstorski i općenito je konstantnim napretkom ušutkao sve koji su dovodili u pitanje njegov visoki pick na draftu. Nego, šta ćemo s četvrtim mjestom? Manu mi je tu svakako ispred Erica Gordona. Eric još nije čestito u komadu odigrao više od par mjeseci košarke. Dogodine će ga netko pretplatiti naslijepo, meni ovi problemi s koljenima mirišu na Roya. Ja ga neću birati na neviđeno. Tako da mi je broj pet Joe Johnson, za nijansu ispred Ray Allena, zbog Atlantine igre koja je ostala solidna unatoč Horfordovoj ozljedi. Johnsona kolje taj nesretni ugovor koji je pre-pre-velik, pa ga se i zbog njega drukčije procjenjuje. Meni to ne umanjuje činjenicu da je na svojoj poziciji godinama viša srednja klasa. Golf. Ray pak igra kao da je vrijeme stalo, zabija trice i skok šuteve (što se podrazumijeva), ali kod njega je totalno podcjenjen ulaz lakog koraka, način na koji završava oko obruča (pogledajte npr. nekada Haywarda kako se muči sa završavanjem oko koša, sve mi neugodno dok gledam - podsjeća me na mene) i kako dobro istrčava kontre. Još jedan ugovor se smiješi.

Gee: Slažem se sa svime rečenim za Hardena, Brada mi je u desetak lanjskih playoff utakmica i ovogodišnjih 20-ak postao jedan od najdražih igrača. Sličnosti s Ginobiliem su zapanjujuće, ne samo zbog te lijeve ruke i briljantnog pick & rolla, već zbog kompletnog paketa. Zato o njima i ne mogu pričat nego zajedno - jednako su dobri kad šutiraju iz spot up situacije ili prilikom skok-šuta unazad, kad ulaze na eurostep, bacaju povratne ili iznuđuju osobne u serijama. Imam osjećaj kao da je Presti dilao Manuove snimke Hardenu, nema drugog objašnjenja. Kao dijete Spursa, Presti vrlo dobro zna što čovjek s ovakvim osjećajem za asist znači za ekipu, pogotovo pored playa koji prvo gleda svoj šut. Bez Manuova triple threat efekta Timmy i Tony puno bi teže došli do prstenja, bez Hardena realnost OKC-a je druga runda playoffa. Isto kao što je Manu srce Spursa, Harden je srce Thundera. Bez njega, ta momčad se ne razlikuje puno od Warriorsa. I, ako se moram odlučit dat prednost jednom od njih dvoje, još uvijek je dajem Ginobiliu. Manu ima 34 godine, ali njegova lanjska sezona nije bila ništa lošija od prethodnih 8. Dapače, kako mu pod stare dane uloga u Spursima postaje sve veća, on igra sve bolje, posebice šuterski. To su ujedno i dva glavna razloga zašto ga stavljam ispred mlađeg Hardena - veća uloga i mekša ruka. Manu je danas savršen strijelac dok je Harden još u potrazi za takvom mirnoćom u šutu. Manu je danas ne samo srce Spursa nego i motor, lider i neprikosnoveni pokretač svih akcija. Harden ipak živi u debeloj sjeni Duranta i Westbrooka, ali, ako je stvarni Manuov klon, onda to ionako znači da će napredovati iz sezone u sezonu i da nas ono najbolje od njega tek čeka. Što se Manua tiče, obzirom kako je igrao lanjski playoff i kako je furiozno ušao u ovu sezonu dok nije sredio ruku, ne sumnjam niti malo da će upravo on voditi Spurse u još jedan playoff pohod.

Birdie: Manu je apsolutno božanstvo, a činjenica da ga usprkos ozljedi i godinama svi stavljamo na vrh listi dovoljno govori o konkurenciji na ovoj poziciji. Ukoliko budu zdravi i ukoliko Tony nastavi s ovakvim igrama, Spursi s Manuom na čelu bi mogli svima zagorčati život. Peto mjesto pripada Rayu Allenu, nevjerojatno je kako ovaj čovjek s godinama kao da postaje sve precizniji. Njegov izbačaj je prelijepo gledati. Osim ako si navijač protivničke momčadi. Joe Johnson je broj šest, a meni upravo to što sam na šesto mjesto liste stavio čovjeka kojega stvarno ne volim dokazuje kako je konkurencija na ovoj poziciji trenutno jako slaba. Ipak, ne mogu zanemariti Johnsonove brojke, kao ni to da predvodi solidnu Atlantu bez Horforda. Možda od njega očekujemo više zbog ugovora, ali nemoguće je ne uzeti obzir nesrazmjer njegovog učinka i plaće.

Gee: Ja se oko broja pet nisam mislio ni sekunde jer samo jedan čovjek nudi catch & shoot konstantu na poziciji šutera već više od desetljeća - Ray Ray. Iako su dani silovitih ulaza pod koš i letenja po parketu prošli prije otprilike 5-6 godina, ono što Ray donosi u ovoj svojoj drugoj, veteranskoj fazi karijere, su fantastičan šut i konstantno kretanje. Možda nekom zasmeta činjenica da ovako visoko stavljam čovjeka koji živi od tuđih asista i akcija, možda i jesam subjektivan obzirom da mi je Ray najdraži igrač ikada, ali ovako visoka pozicija rezultat je dijelom te njegove neuništivosti, a dijelom i manjka rasnih dvojki. Netko je spomenuo novi ugovor? Obzirom da je Reggie igrao do 39-e, Ray će odraditi barem još tri sezone - tek mu je 37. Na broj šest ću ipak staviti Erica Gordona. Među mlađim igračima samo on uz Hardena ima potencijala približiti se rangu gore spomenutih veteranskih aseva. Ako ikad ostane zdrav. Gordon je od prvih NBA dana smatran novom šuterskom nadom, ali ono po čemu me prije dvije sezone osvojio je lakoća kojom ulazi u reket i kojom si kreira šut (u stilu Mikea Bibbya, još jednog mi ljubimca). Dobar je on šuter, tu nema spora, ali kreacija šuta i ulazi su ono što ga čini franšiznim materijalom. Sad, Eric nema fizikalije i all-round učinkovitost kojima će dogurati do ranga Wadea ili Bryanta, ali ono što ima je sposobnost da igra bez lopte poput Raya. Nije renesansni tip poput Manua ili Hardena, ali je kompletan bek-šuter koliko to bek-šuter može biti u okvirima osnovnih zahtjeva pozicije. Uostalom, to je već dokazao par puta tijekom tih 50 tekmi godišnje koliko odigra.

Sickre: Kako vam obojici Ray može biti ispred Johnsona kad Ray u Bostonu nema ni približnu odgovornost kao Joe u Atlanti? Ugovor je nebitan, samo vam remeti percepciju igrača. Volim Raya, ali ne može biti peti bek šuter kompletne NBA.

Birdie: Može jer igra bolje. Osim kad ga čuva Brewer. Pazi, Ray će uvijek zabiti kada je bitno, a za Johnsona nisam baš siguran. Zajebana je ova lista, nema previše izbora, puno je ozljeda i osobne preference su odlučivale. Uglavnom, na sedmo mjesto biram Erica Gordona. Ozlijeđen je i upitno je hoće li uopće igrati ove sezone, ali ne može ga se zaobići pri sastavljanju ove liste kao jednog od predvodnika mladih SG-a. Samo su ozljede problem, igra ni najmanje. A kad sam već kod mladih, na osmo mjesto stavljam Paula Georgea. Odlična obrana, solidan napad, igrač koji će uvijek dati sve od sebe i koji jednako dobro može igrati na pozicijama 2-3. Ideja trejda Grangera i dovođenja Gordona u Pacerse te uparivanje Gordona i Georgea je stvarno zanimljiva, samo je pitanje da li je ostvariva.

Sickre: Gordon mi otpada zbog ozljede, a sedmi i osmi su mi Kevin Martin, odnosno Monta Ellis, koji imaju dosta sličnosti - igraju u lošim momčadima, a oba su dovoljno kvalitetni da mogu nekoj ekipi pomoći doći do naslova.

Gee: Joe Johnson mi se nameće kao broj 7, ali u oči bodu taj famozni ugovor i pad razine igre s godinama. Joe danas više nije specijalan obrambeni igrač, a od kada je Teague preuzeo veću ulogu u napadu, sve manje je aktivan i u organizatorskoj ulozi. Uglavnom, dani all-round monstruma su prošli, Joe je danas solidan šuter koji, srećom, opet gađa kvalitetno tricu (da je ostao na lanjskoj šuterskoj razini, Hawksi bi ga dogodine amnestirali bez pardona). Obzirom da mu se igra za razliku od većine ovih ranije navedenih bazira isključivo na fizikalijama, njegov pad se s godinama neće zaustaviti, ali čudesno je što je do njega počelo dolazati iako je tek prešao 30-u. Sjajno si rekao, Golf, ali, brate, skup kao Maybach. Oko zadnja tri mjesta sam dosta mozgao, a na kraju sam se odlučio za Paula Georgea, Jasona Terrya i Kevina Martina. George je čudesni all-round potencijal koji će kad-tad prijeći puno vrijeme na malo krilo gdje ovakvi kompletni igrači pripadaju. Međutim, već u 21 godini je tako dobar obrambeno i kao šuter za tri da bez problema odrađuje i zadatke tipične za beka. I mlad je, što je prednost jer s manama svih ovih koji dolaze nakon smo itekako dobro upoznati. Jasona Terrya biram iz poštovanja prema prvaku. Počeo je kao play u lošoj momčadi, a šuterski ubojica je postao tek kada je prešao u ulogu strijelca s klupe. Ubrzo je izrastao u konstantnog igrača, majstora završnica s ogromnim mudima i sposobnosti da bude najbolji kad je najvažnije. Martinu dajem prednost pred Montom Ellisom za dlaku. Obojica su sjajni strijelci, ali Martin je ipak učinkovitiji i manje sklon lošim šutevima. Obrambeno je očajan, među najgorima u ligi tako da se ne slažem s izjavom kako može biti dio šampionske momčadi. Lakoća kojom iznuđuje osobne i kreira šut možda bi najbolje legla u roli s klupe, a to je nešto u čemu bi i Ellis bio idealan. Jednostavno, ne mogu zamisliti ozbiljnu ekipu s njim u postavi, zamisli zavisiti o tome koliko će on zabiti svaku večer. I još ih moraš pokrivati u obrani na sve moguće načine. Kad su vrući, Martin i Ellis mogu potopiti svakoga, kad nisu uglavnom potope svoju momčad jer ne nude ništa osim zabijanja.

Birdie: Meni je Monta deveti jer ne znamo kako bi se snašao u vrhunskoj momčadi. Pitanje je hoće li ikada zaigrati u jednoj, ali volio bi ga vidjeti kao treću opciju na rosteru nekog izazivača. Za desetu poziciju sam razmišljao između veterana Terrya i Hamiltona, ali na kraju sam se odlučio za mladog Turnera. Da se Rip nije ozljedio i da nije tog upitnika oko njegove forme, stavio bih njega na tu poziciju. Navijački, priznajem, ali neosporno je da ima u njemu još dobrih utakmica. Turner je postao obrambeni predvodnik 'night shift' postave Sixersa, a sve bolje se snalazi i u napadu pored Williamsa i Younga.

Sickre: George i Turner su 9 i 10, nemam što dodati osim da imaju potencijal za ući u top 5 jednog dana. Radije dajem glas mladim nadama nego šuterima bez savjesti poput Thorntona ili Mayoa, a u tu skupinu bi uključio i Loua Williamsa.

Konačni raspored (u zagradama su pozicije koje su redom dodijelili Birdie, Sickre i Gee):

1. KOBE (1, 1, 1)
2. WADE (2, 2, 2)
3. HARDEN (3, 3, 4)
4. MANU (4, 4, 3)
5. JESUS (5, 6, 5)
6. JOE JOHNSON (6, 5, 7)
7. GEORGE (8, 9, 8 )
8. GORDON (7, -, 6)
9. MARTIN (-, 7, 10)
10. ELLIS (9, 8, -)

25Dec/110

XMAS PODCAST – THE PREVIEW

Posted by ispdcom

Konačno! Zaboravite na obitelj, najdraže, vjeru i slične formule za pranje mozga kojima vam pokušavaju skrenuti pažnju s onoga bitnoga i dočekajte prvo podbacivanje uz mega-podcast. Čini li se to samo Sickreu i Geeu ili je ovo najbolji Božič ikada?

23Dec/111

PACIFIC

Posted by Gee_Spot

CLIPPERS

THAT WAS THEN:

Griffinova eksplozija i Gordonovo sazrijevanje preko noći napravili su od njih nove favorite mainstreama koji NBA doživljava isključivo preko NBA actiona. Iako nisu bili ni blizu playoffu, potencijal koji su pokazali nije ostavljao mjesta sumnji – Clippersi će imati uspješnu budućnost. Još kada su se riješili Barona Davisa, samo kako bi mladim snagama omogučili rast bez nepotrebnih smetnji, svima je postalo jasno kako se nešto čudno počinje događati u Los Angelesu. To nešto kulminiralo je već prvim potezima nove sezone.

THIS IS NOW:

Odreći se Gordona nije bilo lako, ali ne pruža ti se često šansa dovesti u momčad najboljeg playmakera u ligi. Možemo mi pričati o Paulovim koljenima koliko hoćemo, ali dosta je sjetiti se razine na kojoj je igrao lani u playoffu protiv Lakersa kako bi shvatili da se ovakva prilika ne propušta. S Gordonom, Clippersi bi ove godine vrlo vjerojatno bili playoff momčad. S Paulom, oni su preko noći glavna konkurencija Durantu i društvu za vrh Zapada. Billups može funkcionirati kao drugi bek jer je pod stare dane sve bolji šuter, Jordan kao najbolji Blakeov prijatelj jednostavno mora imati mjesto u momčadi, a Bledsoe, Butler i Mo Williams znat će iskoristiti prostor koji će im ostavljati dva na pet majstorije Paula i Griffina. Lob city, kao što već danas priča legenda.

PLUS:

Imaju idealnu kombinaciju prvog i drugog igrača, možda i najbolju trenutno u ligi (stilski su zasigurno korisniji jedan drugome nego što su to npr. Wade i James), a ostatak petorke čine korisni igrači koji se solidno uklapaju u svoje role. Butler je preplaćen, ali ako je u njemu ostalo još išta od nekadašnje all-round kvalitete, možda su dobili i potrebnu treću napadačku opciju. Ako i nisu, Chauncey još uvijek može pokriti sve što se od njega traži. Možda i najvažnije od svega je što dolaskom Paula sve ono što priča Vinnie Del Negro postaje nebitno. Pravi trener nalazi se na parketu.

MINUS:

Klupa je upitna, a dok ne počnu utakmice ne možemo znati kako se u petorku uklapaju Butler i Billups. Podbace li iz nekog razloga (Butler zbog debljine tj. ozljeda, Chauncey zbog godina), Paul i Griffin morat će još dodatno pojačati ritam. Lob city na kvadrat.

IDEALNIH 5: Paul, Billups, Butler, Blake, Jordan

6TH MAN: Mo Williams

SCORE: 42-24

LAKERS

THAT WAS THEN:

Što se dogodilo s Lakersima u playoffu saznat ćemo kad jednog dana Phil Jackson napiše The Last Season 2. Usprkos tome što su šlepali mrtvog Fishera cijelu sezonu i što su Kobeova koljena očito klecala pod kilometrima, Lakersi do starta playoffa nisu gubili etiketu favorita, ponajviše zato što je trojka pod košem igrala odlično. I onda je stiglo mučenje s Hornetsima, a zatim i pucanje po šavovima protiv Dallasa. Ako Fisher više i nije mogao, ako je Kobe u gorem stanju nego itko želi priznati, što je zaustavilo Gasola i Bynuma? Zašto je Phil digao ruke od momčadi prije kraja? Da li je stvarno Dallas samo tako odjednom postao duplo bolja momčad? Kakav god bio razlog, očito je bilo da Lakersi ne mogu ni izgubiti bez drame. Sjetimo se samo na koji su način poraženi od Pistonsa 2004. Objašnjenje koje se nameće je da se radi o arogantnim tipovima koji ne znaju gubiti, pa onda, kada poraz postane izvjestan, pokušavaju sakriti činjenicu da su naišli na boljega tako što skreću pažnju na sebe – hej, pa mi smo Lakersi, možemo izgubiti samo ako sami tako odlučimo. A možda je Gasol samo otkrio da ga žena vara s Kobeom.

THIS IS NOW:

Kad se već sjećamo Finala protiv Pistonsa, sjetimo se i kako je izgledala godina nakon. U Los Angeles kao da je pala bomba, a nešto slično dogodilo se i ovog ljeta. Otišao je Phil, nisu doveli nikoga (blokiranje tradea za Paula na kraju se pokazalo sjajnim potezom lige jer su Hornetsi dobili Gordona), samo tako su se riješili Odoma iz, kako se čini, financijskih razloga. Kako znamo da Kupchak nije budala, svi ovi potezi mogu se objasniti samo kao početak rebuildinga jer s ovakvim rosterom Lakersi nemaju šanse boriti se za išta više od nastupa u playoffu. Mislim, da se žele boriti za naslov, onda bi valjda konačno doveli solidnog playa (Fisher je gotov, a Blake više nije NBA kvalitet, ako je ikada i bio) i ne bi pustili Odoma da odšeta. Ovako, ne samo da će opet imati rupu na jedinici, već su ostali i bez klupe i bez ključnog krilnog igrača. Jer, Odom ne samo da je mijenjao obe pozicije pod košem, čovjek je uskako i na malo krilo gdje se izvjesna persona s inicijalima MWP lani potpuno raspala. Sad, koji je glavni razlog zašto su Lakersi ovako olako digli ruke od sezone? Pa, po meni, isti onaj zbog kojega su lani pali bez ispaljenog metka – zato što je Kobe nakon dvije za njega osrednje sezone očito nepovratno krenuo prema dolje. Može čovjek posjećivati svakakve doktore Frankenstaine i mijenjati krv, hrskavice ili što već, ali sat se ne može vratiti natrag. Bez velike trojke da mu čuva leđa, Kobeu će ove i idućih sezona bolje pristajati prezime Johnson ili Jackson nego Bryant.

PLUS:

U sjeni Paula i Odoma ostaje neprimjećeno kako Kupchak okuplja jedan od najvećih dork timova svih vremena. Oni koji redovno čitaju ovaj blog dobro znaju da svake godine biram idealnu petorku bijele braće među igračima zadatka, a Lakersi su ove godine doveli ultimativna imena. Blake, Kapono i starosjedilac Walton bili su izabrani u petorku još tamo 2007. O Troyu Murphyu se nema što reći, čovjek je prototip visokog bijelog šutera i još se preziva Murphy, kvrago. Svi zajedno vjerojatno više nikada neće odigrati bitnu ulogu u NBA, ali sama činjenica da je ih netko okupio na istom rosteru razlog je za slavlje. Naravno, ne treba zanemariti ni Josha McRobertsa koji će svojom energijom zasigurno pomoći. Pitanje je samo da li je činjenica što im je upravo on četvrti najbolji igrač plus.

MINUS:

Gdje početi? Kobe je na zalasku, a ključno pitanje je može li on to prihvatiti ili će zajedno sa sobom prema dnu vući i momčad. Nakon debakla 2004. imao je dovoljno energije sam nositi franšizu, ali danas takvi potezi više ne prolaze. Nemaju klupu, a na dvije pozicije u momčadi startaju im igrači koji su još lani trebali biti u mirovini (ako ništa drugo, mladi Ebanks i rookie Morris mogli bi iskoristiti situaciju i nametnuti se kao NBA igrači). A ni Mike Brown se ne čini kao dugoročno trenersko rješenje. Sve u svemu, Lakersi danas više podsjećaju na Atlantu nego na Lakerse od prije godinu dana. Go figure.

IDEALNIH 5: Morris, Kobe, Ebanks, Gasol, Bynum

UMJESTO ODOMA: McRoberts

SCORE: 37-29


- Znaš da smo prodali već jedan dres s mojim imenom? Neki tip iz Hrvaskije, to je tamo u Srbiji.

GOLDEN STATE

THAT WAS THEN:

Nade da će promjena vlasnika i dresova donijeti promjenu pokazala se iluzornom. Istina, rano je za donositi ikakve zaključke, ali lani su Warriorsi bili ista momčad kao mnogih godina do sada – run and gun banda koja ne igra obranu ni pod razno. Steph Curry je muku mučio s ozljedama, a Monta Ellis s nastojanjima da igra pametno na parketu i van njega.

THIS IS NOW:

Počelo je kao repriza - Curry se ozljedio u prvoj predsezonskoj utakmici, a Ellis i dalje ničim ne pokazuje da je sazrio dovoljno za ulogu nositelja koju su mu namijenili (mali bi bio briljantan kao prvi igrač s klupe). Oko ova dva beka se sve vrti, igračka pojačanja su nepostojeća, a to znači da bi eventualni pomak naprijed trebao doći od okolnih faktora. Marc Jackson kao novi trener? Sudeći po onome što sam godinama imao prilike čuti u eteru, Jackson je simpatičan tip koji nema kapaciteta za obavljanje ovoga posla. Jerry West je doveden u ulogu savjetnika, ali obzirom na njegove godine vjerojatno se radi samo o PR potezu. Praktički, nikakvih promjena nema. Warriorsi su i dalje run 'n' gun banda u kojoj jedino Curry posjeduje talent za biti učinkovit napadač (a bazirati planove na run 'n' gunu u kojem ste u startu žrtvovali obranu i ne biti učinkovit u napadu ne vodi nigdje), iako ni usprkos tome ne kužim što je to mali specijalnoga pokazao u ove dvije sezone da zaslužuje da ga Warriorsi smatraju toliko bitnim da ga ne žele uključiti u nijedan potencijalni trade. Lee bi trebao imati bolju godinu, pogotovo skakački, ali Wright zasigurno neće onako zabijati trice. Izgleda da ih čeka još jedna sezona bez playoffa.

PLUS:

Kada su zdravi, koncentrirani i kada nalete na idealne protivnike koji ne mogu iskoristiti njihov manjak mišića i visine, Curry i Ellis djeluju kao nezaustavljiva kombinacija na vanjskim pozicijama.

MINUS:

Čak i da konačno bude zdrav, Biedrins nema kako olakšati život suigračima u napadu – tip je toliko drven da sve ono dobro što napravi u obrani najčešće prospe. Dovođenje Kwamea Brownea kao zamjene ne riješava ništa, a klupa jednostavno ne postoji.

IDEALNIH 5: Steph, Monta, Wright, Lee, Biedrins

SCORE: 28-38

PHOENIX

THAT WAS THEN:

Nash je zaslužio igrati u pravom klubu, ali, nažalost, Sunsi ga trebaju da bi zadržali kakav-takav interes za sezonskim kartama, dok je on sam preponosan da traži trade. Lanjski podbačaj time je tužniji jer dolazi samo godinu nakon iznenađujućeg playoff nastupa, međutim roster Sunsa je takav da je i skoro polovičan učinak bio svojevrsni uspjeh. Potezi koje su vukli zadnjih godina, igrači koje su pustili da odšetaju i oni koje su masno preplatiti, morali su se odbiti o glavu i Sunsi su lani postali rebuilding momčad, run and gun banda koja je bez one prijašnje efikasnosti postala kopija jednih Warriorsa.

THIS IS NOW:

A to su i danas, samo što to još ne žele priznati. Njihov menadžment spada u jedan od najgorih u cijeloj ligi, što bolje od ičega dokazuje lanjsko puštanje Amarea i onda trošenje tog istog novca na bezveznjake poput Childressa (koji niti u Grčkoj nije mogao ostaviti traga) ili Warricka. Da ne spominjemo sukob interesa kakav se obično viđa u hrvatskoj politici u koji su uključeni GM Sunsa Babby koji je, kao slučajno, potpisao Childressa i zatim opteretio klub Turkogluovim ugovorom. Nego, na stranu sve, na koga Sunsi mogu računati u budućnosti na parketu? Možda na Gortata, koji je sjajno koristio Nashove asiste u drugoj polovici prošle sezone. Definitivno na Dudleya, koji ima sve all-round atribute za biti rasni šesti igrač ili za zaokružiti petorku. Problem je samo što su njih dva doslovno jedine svijetle točke ovog rostera koji izgleda kao da su sklepala tri pijana srednjoškolca koja još nisu otkrila pravila igre.

PLUS:

Steve Nash bi bio zlata vrijedan momčadi koja se bori za naslov i Sunsi ovaj žeton moraju vrhunski uložiti. Inače, obzirom na stanje u kojem su, iduće 3-4 sezone njihovim navijačima neće donijeti apsolutno ništa.

MINUS:

Od svih loših poteza najgorim bi se moglo pokazati to što nisu pojačali rotaciju na vanjskim pozicijama. Nash je doslovno sam i ako misle biti u igri veći dio utakmica onda će ga morati jahati do besvijesti. A to nije dobra vijest za ovog veterana, ma kako žilav bio i ma kako se dobro hranio.

JEDINIH 5: Nash, Dudley, Hill, Frye, Gortat

SCORE: 22-44

SACRAMENTO

THAT WAS THEN:

Kingsi su svojevrsni Wizardsi zapadne konferencije po načinu na koji roster krcaju talentiranim igračima sumnjiva karaktera. Ne boje se draftirati Evanse i Cousinse ovoga svijeta, niti ih se kasnije boje baciti na parket bez ikakvog smjera. Stanje oko svlačionice je takvo da su problemi s igračima gotovo nebitni (dvorana, ostanak ili odlazak, vlasnici bez kinte, trener kojega boli neka stvar), čak je malo i žalosno da potencijalne zvijezde ovako trunu.

THIS IS NOW:

A trunut će i dalje, bez obzira što je Evans ove sezone konačno zdrav (lani imao problema sa stopalom) i što je Cousins godinu iskusniji. Naime, priče po kojima je Evans došao u kamp s nekoliko kilograma viška i van forme dovoljno govore o tome o kakvom se "profesionalcu" radi, a rookie sezona u kojoj se Cousins uspio čak i potući sa suigračem teško da je pripomogla sazrijevanju ovog velikog djeteta. S ovakvom jezgrom možemo od njih očekivati puno grešaka i glupih poraza. Usprkos talentu kojega ima jedan Thornton i cijelom nizu korisnih tijela pod košem poput Hicksona i Thompsona, Kingse ne vidim kao potencijalnu momčad koja može pozitivno iznenaditi. Za razliku od sličnih Wizardsa, u Sacramentu jednostavno nema vizije, a niti je Evans u rangu Johna Walla.

PLUS:

Ako ništa drugo - mogu zabiti. Evans ima potencijal izrasti u dvojku koja će pomoći barem fantasy momčadima da dođu do naslova, a Cousins također kao od šale može biti double-double igrač. Zaustaviti ih mogu samo problemi s ozljedama i glavom.

MINUS:

Ako mislite da su vlasnici i trener problem, što tek reći za GM-a Petriea koji je zadnjih godina odlučio trošiti tonu novca kojega nemaju na likove poput Garcie ili Salmonsa (trošenje na Outlawa je van pameti, ali očito misle kako na ovakvom rosteru moraju imati čovjeka s takvim prezimenom) i koji uporno u klub dovodi igrače poput Jimmera, Greena i sličnih revolveraša, iako su volume scoreri ono što im najmanje treba na rosteru kojega grade oko takvih crnih rupa kakve su Evans i Cousins. Čak je i jedini potez ovoga prijelaznog roka koji je imao smisla (dovođenje Hayesa kao igrača koji prvo pita što može napraviti za momčad, a tek zatim što momčad može napraviti za njega) stopirao prst sudbine, što je samo još jedan znak da nitko ne želi da se ova agonija u Sacramentu nastavlja.

DONEKLE LOGIČNIH 5: Evans, Thornton, Salmons, Hickson, Cousins

SCORE: 20-46

1Nov/1023

WEEKLY PICK ‘N’ ROLL

Posted by Gee_Spot

I tako se ja mislim kako da nazovem ovaj ubuduće obavezni tjedni post već nekoliko dana (da, da, obavezni, neće ga ni jugo omesti). Ono, mjesečni power rankingsi zvat će se i dalje tako, bit će postova uokolo koliko god treba kad to situacija bude nalagala, ali čisto da se ostavi dojam ozbiljnosti pred sve većim brojem čitatelja (imam je google analytics, sad mi još samo treba komentara da znam da li imam posla s pravim fanaticima ili nekim papcima) neka postoji ovaj tjedni post u kojem ću se osvrnuti na ono najvažnije iz prethodnog tjedna. Pa neko standardno ime nije na odmet, zar ne.

Triple-double? Kakav koncept staviti oko toga? Tri teme u po deset kartica? Ili tri rečenice o deset tema? Bio sam blizu ovom drugom, a onda sam skužio dvije stvari:

1. nema šanse da ja o NBA pišem išta u tri rečenice jer to onda jednostavno više nisam ja
2. ako je jedna momčad u stanju secirati drugu samo pick igrom, zašto je ne bi secirao ligu u rubrici koja se tako zove?

Uglavnom, tako sam došao do koncepta za kojega je bitno jedino to da koncepta nema. Jebi ga, znam da bi nekima bilo lakše kad bi se pisalo kratko i sažeto, kad bi bilo preglednije i kad bi bilo raznih lista. Samo, što mogu kada je pretjerana analiza stvari koje ne trebaju biti pretjerano analizirane moj život i nema smisla da se sada mijenjam.

Ipak, stavit ću svako malo naslov nad novim odlomkom koji se bavi novom temom, čisto radi preglednosti te se truditi da post bude spreman za nedjelju (ovaj put je iznimno ponedjeljkom jer ovaj vikend više ne kužim ništa, što zbog dužeg odmora, što zbog micanja sata). Eto. A sada pojašnjenje ove druge točke. Naime, kada pričam o seciranju, mislim o tome kako sam se jutros probudio, upalio Jazz i Thunder te u čudu gledao kako Sloanova ekipa doslovce razbija na sitne faktore Duranta i društvo.

Ono što su Jazzeri priredili Thunderu bila je čista škola košarke, a osnova svega bila je pick'n'roll. Pomaganje i kretanje bez lopte, da bi lopta stigla do tebe u što boljoj situaciji. Jasno, u Sloanovom sistemu treći i četvrti igrač imaju jednaku vrijednost kao i ova dvojica što vrte pick 'n' roll jer je netko uvijek spreman utrčati i stvoriti višak, ali osnova je uvijek ista, ma koliko Denis Bajramović šutio o tome.

(Kad sam već kod Dene, sjajno je vodio Zagreb protiv Cibone sinoć, nema što. Ma šalu na stranu, prekidam zavjet i progovaram o domaćoj košarci zato jer sam sinoć nakon dugo vremena vidio dobru igru i nekoliko zanimljivih košarkaša na domaćem parketu. Ono, kad imaš dva iskusna haklera poput Kasuna i Simona na jednoj strani to već nije loše, ali kad se na drugoj nađu četiri mlada igrača poput Bogdanovića, Pašalića, Zubčića i Radoševića, i to u glavnom ulogama, e onda je to konačno ono za čime godinama čeznemo. Zanimljivo i kako su ovi mali klubovi koji su do jučer živjeli od talenta preko noći zamijenili uloge s Cibonom koja je sada praktički jedini domaći klub čiju jezgru čine momci koji imaju budućnost, a ne oni koji su svoju već prokockali.)

JERRY SLOAN JE LEGENDA

Hajdemo se na početku dogovoriti odmah jednu stvar – dajmo Jerryu više taj trofej za trenera godine. Mislim, do jučer sam bio ozbiljno zabrinut za Jazz. Gledao sam ih u predsezoni jednom prilikom (ne, ne mijenjam stav da je predsezona besmislena, jednostavno sam kupio league pass i htio sam provjeriti kako radi) i vidio potpuno raštimanu momčad. Posebice pod košem, gdje su se Millsap i Jefferson sudarali jedan od drugoga jer ni jedan još nije kužio što mu je činiti.

Nakon što su otvorili sezonu s dva ružna poraza, već sam očekivao najgore. Ne raspad ili eventualni negativni score na kraju, to nikako. Ali, nekakvo teško razdoblje od mjesec-dva dok svi ovi novi igrače ne pohvataju bit Sloanove igre i dok sam Jerry ne odluči na koji način koristiti Jeffersona. Bilo je primjetno kako upravo Millsap i Williams najviše pate zbog te potrebe da ubace u nižu brzinu kako bi se lopta spustila do Big Ala.

I onda noćas – raspsodija. Kao nekim čudom Jazz više nije pokušavao ništa na silu, već je igrao svoju igru. Williams je dirigirao orkestrom, svi su se kretali i dodavali. Dok je Thunder igrao klasičnu NBA košarku u kojoj jedan čovjek pimpla nakon čega ili puca ili doda nekome ako se otvori situacija, Jazzeri su samo ispaljivalji pasove. Prvi, drugi, treći, evo malo prostora, pa još jedan pas i eto zicera.

Na kraju su završili s 32 asista na 44 ubačaja iz igre što vam valjda dovoljno govori. Jasno, kada Kirilienku i Milesu upadne svaki šut iz vana, puno je lakše igrati i ostalima, ali izvlačiti se na savršenu večer nije fer prema lekciji iz košarke koju su Jazzeri očitali svima nama.

Uvijek traži slobodnog čovjeka, ne boj se izvesti pas više, ne forsiraj ništa. U takvom ritmu posebice je briljirao Millsap koji je u prve dvije utakmice bio malo ukočen zbog nejasne pozicije u momčadi, ali sada je valjda sve jasno. Taj momak je šljaker koji će zabiti dovoljno bez ikakvih specijalnih akcija, samo promatranjem i kretanjem. Kao stvoren je za Sloanov sistem jer je apsolutno nesebičan, ne traži loptu i uvijek će je dodati bolje postavljenom suigraču.

Dakle, on je idealan partner za pick igru, dok Jefferson služi kao onaj krajnji primatelj, čisti centar koji završava. Big Al jednostavno nije ni dovoljno brz ni spretan s loptom u dva na dva igri, ali ako mu baciš pravi pas u njegovoj omiljenoj situacija, a to je bilo gdje na par metara od koša, nema šanse da se neće izboriti za dobar šut.

Najvažnije je da se ništa ne forsira. Dakle, da Deron ne dolazi prema naprijed sa šakom u zraku i da se onda Big Al izvlači na desni post kako bi primio loptu i odigrao sam. Lopta ide uokolo preko svih, a Big Al je dobiva tek u situaciji kada dodavanje stvori višak. Ovako nešto uopće nije problem kada su i Deron i AK-47 i Millsap u svakom trenutku sposobni podvaliti pravi pas.

Osim što su kliknuli ranije nego je itko mogao zamisliti, novi Jazzeri pokazuju još nekoliko pomaka naprijed. Iako sam bio uvjeren kako će ili Kirilenko ili Millsap završiti na klupi kako bi Sloan uvijek imao mogućnost posegnuti za jokerom, Jerry je mudro popustio i ulogu šestog čovjeka dao Milesu. Miles je godinama živio u nekakvoj ulozi krilnog stopera, međutim, oslobođen ikakvih obveza osim zabijanja, pokazuje svoje pravo lice i daje Jazzu opciju koja može odmoriti sjajnu prvu postavu.

Naravno, obrana je i dalje ranjiva. Ma kako pokretan i živahan bio Millsap i ma kako čvrst bio Big Al, ipak nisu blokeri niti ulijevaju strah u kosti većim igračima. Ali, ono što znaju je postavljati se. Bio je gušt gledati Sloana kako reagira svaki put kad Big Al izvuče faul u napadu bacanjem na pod ili kad zabije zicer. Čovjek je sretan što netko tako brzo shvaća sve što treba raditi na parketu, bez da protestira zbog toga što nema 20 lopti po utakmici da radi što hoće.

Kada konce igre pohvata i mladi Hayward, bit će ovo još opasnija momčad. Njenu učinkovitost, zajedništvo i predanost trenerovoj viziji nije u stanju kopirati previše njih.

S druge strane Thunder je pokazao razloge za brigu. Obrana je još pospana, poneki poraz i razočaranje natjerat će mlade igrače da se podsjete kako bez potpune predanosti i koncetracije nema rezultata. Obzirom na fizičke atribute koje imaju, ne sumnjam da će u Oklahomi vrlo brzo zaigrati kako treba po tom pitanju.

Ali, nešto sasvim drugo je napad. Lani je skrivanje iza Duranta i Westbrooka bilo razumljivo, danas je potreban korak naprijed. Kada Westbrook ili Harden ne probijaju ili kada Durant ne igra 1 na 5, ova momčad stoji na mjestu. Ne kažem da Ibaka i Harden nisu bolje opcije od Sefoloshe i Krstića, to je svima jasno. Međutim, i Thabo i Nenad imaju sposobnosti pomoći ako ih se stavi u pravi sistem.

To OKC još nema. Uvijek mi je išlo na živce što se jedan Jeff Green, čovjek koji je praktički na sveučilištu igrao playa u postu, ne koristi kao pokretač igre već samo kao strijelac usprkos Odomovskom potecnijalu. Durant uglavnom ima zadatak trpati, ali ne bi bilo loše povremeno i preko njegove sposobnosti da stvori višak zavrtiti kakvu akciju.

Ne kažem da tipičnim agresivnim zabijanjem pod koš on i Westbrook ne mogu napraviti dovoljno, bilo koševima, bilo povratnim loptama. Samo kažem da je ono što igra Jazz i ono što igra Thunder dijametralno suprotno, a ne treba tako biti. S ovoliko pametnih igrača, Oklahoma bi trebala rasturati, a ne da se sve svodi na tek još jednu NBA momčad koja gleda što će izvesti zvijezde.

Obranu već imaju, ali dok ne dignu napad na tu razinu mogu zaboraviti na drugu poziciju na Zapadu.

RICK ADELMAN, GORKI STARAC

Dok Jazz uklapa 4 važna igrača u rotaciju i još barem toliko starih u nove uloge, Houston na papiru ima samo jednu bitniju promjenu. Ali, povratak Minga je momčad stvorenu za trku koje je lani briljirala u realizaciji pretvorio u zbunjenu skupinu koja ne zna što da radi. A kako Rick Adelman ipak nije Jerry, proces privikavanja na nove sheme u Houstonu će malo potrajati.

I Houston ima isti problem kao i Jazz – pod košem nemaju visokog čovjeka sposobnog zatvoriti reket. Zbog toga su vjerovatno do daljnjega isključeni iz borbe za sami vrh. Ali, po logici stvari ove dvije ekipe bi morale gaziti slabije protivnike samo na račun širine i sistema kojega njeguju.

Scola briljira, Kevin Martin trpa kao lud, a nanizali su tri poraza? U čemu je problem? Prvo, problem je u glavi. Da Steve Blake nije odradio posao u onoj završnici prve utakmice, Houston bi danas imao skalp Lakersa. Već iduću večer išli su na noge napaljenim i odmornim Warriorsima protiv kojih očekivano nisu imali šanse.

Međutim, poraz od Denvera pokazao je prve probleme. Slično kao što su se Jazzeri mučili da dovedu loptu do Jeffersona umjesto da igraju svoju igru, tako i Houston gubi vrijeme i ritam da razigra Minga. Gle, Yao će napraviti dovoljno u svojih 20 minuta na parketu i bez specijalne podrške, čovjek ima 230 cm pobogu.

Umjesto takvog pristupa u kojem je Yao plus, Adelman i dalje uporno pokušava tretirati limitiranog čovjeka kao nositelja. I to je samo njegov problem. Jer, Ming je rijetka dobričina koja se nikada neće buniti ako ne dobije loptu. Uostalom, sjetite se samo onih dana s Van Gundyem tijekom kojih se nije nikada žalio iako ga nesretni Jeff uopće nije koristio na vrhu posta gdje pripada, već ga je gurao pod koš i u obrani i u napadu. Htio je da Rik Smits glumi Patricka Ewinga.

Houstonu bi trenutno najpametnije bilo da Minga gurne u drugu petorku, olakša mu život i vrti preko njega sve što se događa dok na parketu nema prve petorke. Međutim, kada su u igri Brooks, Martin i Scola, tada ti trebaju još samo dva specijalca koja će trčati i šutirati jer ova trojka vidi sve i uvijek će dodati otvorenom suigraču.

Problem je dakle, kao i uvijek, u prihvaćanju vlastitih ograničenja. Era Minga je gotova. S njim je Houston možda mogao biti prvak. To više ne dolazi u obzir. Kako ti on više nije potreban da bi bio dobra playoff ekipa jer si to i bez njega, umjesto u ulogu prve opcije treba ga staviti u ulogu pomoćne radne snage (nešto kao Shaq) i eto ti opet opasne momčadi.

Daj Adelman, trgni se i prestani misliti na novi poraz od Jacksona. Koncentriraj se na osvetu.

ZVJEZDANA ROOKIE KLASA

Znali smo da ovaj draft ima potencijala, ali već prvih dana rookiei su promijenili izgled NBA lige. Realne su šanse da za par godina gledamo čak četiri ovogodišnja rookiea na all-staru (kad bi uopće gledali all-star, naravno). Jasno, dobrim dijelom zasluge za to idu i lanjskoj ozljedi Blakea Griffina koja ga je koštala sezone zbog čega ga vodimo kao rookiea, ali što je tu je. Dakle, Blake, Wall, Cousins i Favors su četiri nova imena zbog kojih vrijedi propustiti koji sat sna.

O Griffinu smo se već naslušali, čovjek leti po parketu, baca se na glavu za svakom loptom i uopće luduje nafiksan čistom energijom i obdaren neumornim nogama. U svojoj biti Blake je savršeni šljaker. Samo na račun fizikalija i bez ikakvih akcija zabit će 20 koševa. Svi njegovi potezi se ionako svode na brzinu i nevjerojatni prvi korak za tako visokog i teškog igrača. Međutim, mene zabrinjava nedostatak šuta, druge brzine i činjenica da po utakmici pada na parket u punom naletu između 5 i 10 puta. Tako jednostavno ne možeš igrati regularnu sezonu niti izdržati bez ozljeda.

Zato opet ponavljam ono što sam govorio još tamo od prije drafta – Derrick Favors ipak će biti najbolji igrač ove generacije. On ima sve mogućnosti kao i Griffin, ali nema mentalitet šljakera. Favors je proračunata, tiha zvijer koja ne traži pažnju i loptu, ali koje će eksplodirati u sekundi i raznijeti sve pred sobom. Kad vidim Griffina, vidim čudno građenog tipa za kojega ne mogu zamisliti da sutra nosi momčad u gustim završnicama. Kad vidim Favorsa, vidim čovjeka koji će u završnici naći načina da zabije jer nitko neće moći predvidjeti čime će te napasti.

Nemojte misliti da podcjenjujem Griffina. Ni slučajno, jer svi načini na koje on može utjecati na utakmicu Favorsu će ostati nepoznanica. Ali, ako tražite temelj za franšizu, čovjeka koji će deset godina za redom kao od šale skupljati double-double, Favors je moj izbor. Eksplozivan kao Amare u jednom trenutku, u drugom već smiren i hladan kao Timmy. I ne zaboravite - iza sebe ima tek jedan pošteni trening kamp, a već pokazuje da fizičkim mogućnostima spada u sam vrh. Kad još nauči nešto o košarci, čuvajte se.

I da, druga dvojica me nisu toliko oduševila, ali potencijal je itekako vidljiv. Cousins je div koji će lakoćom kupiti skokove kada nauči ne faulirati, što dovodi do računice da bi vrlo skoro sva tri ova igrača mogli biti glavna konkurencija Dwigthu Howardu za naslov najdominantnijeg skakača NBA lige. To, morate priznati, baca itekako pozitivno svjetlo na ovu generaciju.

Cousins možda neće nikada utjecati na igru u tolikoj mjeri koliko to mogu Favors i Griffin, ali nije ga teško zamisliti kao pravu, čvrstu peticu nekoliko godina u budućnosti. Jasno, uspije li kontrolirati glavu.

Wall me pak najmanje oduševio, iako je očito da je momak budući superstar. Previše šutira iako je svima jasno kako nema kvalitetan vanjski šut, ali vidljivo je kako mu Saunders daje potpunu kontrolu nad loptom. Nisam siguran da je da to nužno dobro, prvenstveno zato jer nije moguće stalno igrati u petoj brzini, a Wall, kao ni Griffin, još ne zna biti učinkovit u nižim stupnjevima prijenosa.

Potencijal je pak strašan, nešto kao Rondo križan s Roseom. Tko se još sjeća Gilberta Arenasa?

CENTRI SU OPET U MODI

Roy Hibbert ne samo da služi kao primarni playmaker u novoj sezoni Pacersa, već je razvio takav šut s poludistance da podsjeća na legendu Rika Smitsa (kojega spominjem već drugi put u postu zbog čega se nadam nekakvoj nagradi od strane nizozemske ambasade u Hrvatskoj). Naravno, to ne znači da mislim kako će Pacersi biti bolji od očekivanoga, već samo da je Hibbert već sada prava stvar, što znači da je liga dobila još jednog vrhunskog centra nakon godina suše.

Marc Gasol je pak još jednom pokazao zašto je najvažniji čovjek Memphisa. Bez lakše ozljeđenog Randolpha Grizzliesi su dobili dvije za redom čim se u momčad vratio čovjek koji ih čini onim što jesu. I to sve usprkos ozljedi gležnja zbog koje mu je upitan nastup iz večeri u večer. Međutim, Gasol je centar ove momčadi u pravom smislu i sve se vrti oko njegovih pasova. Uostalom, pogledajte samo prve četvrtine prve utakmice bez njega i ove dvije s njim, sve će vam biti jasno.

A kad sam se već uhvatio sjajnih centara, čini se da Milwaukee neće moći predugo držati Boguta na limitu od 30 minuta. Ovoljetna napadačka pojačanja za sada nisu pokazala ništa, tako da su Bogutovi skokovi i obrana neophodni. Prisustvo u postu u napadu da ne spominjem. Najbolje od svega? Gasolu je tek 25, Bogut će za koji dan navršiti 26, a Hibbert ima 23. Mislim, možda nisam normalan, ali ja jedva čekam idućih 10 godina njihovih dvoboja.

KOLIKO JE STVARNO OPASAN GOLDEN STATE?

Dosta. Ono što se dalo vidjeti u prvim utakmicama (a i njih sam tu i tamo ćirnuo u predsezoni, jebiga) je da petorka Curry, Ellis, Wright, Lee i Biedrins ima sve potrebno da bude uspješna u svom brzom stilu igre. Svi su pokretni strijelci, svi su nesebični (Ellis je Houstonu zabio 46, ali bez ijednog forsiranog šuta), svi skaču. Da Curry opet nije pogoršao stanje zgloba koje ga muči još od ljeta, istog trena bi ih potpisao kao osme na Zapadu.

Evo samo kratka usporedba sa Sunsima da objasnim zašto. Warriorsi nemaju klupu kao Sunsi, ali imaju petorku o kojoj ovi mogu samo sanjati – Dorrell Wright pokazuje kako je vrijedio kockanja, nastavlja igrati all-round igru s puno trica baš kao i lani krajem sezone u Heatu. Zabiti im nije problem s pet igrača koji znaju kako se to radi (dobro, Biedrins baš i nije strijelac, ali mu ta uloga odgovora dok god ima 5-6 zicera za zakucati).

Warriorsi imaju skakački dvojac kakav nema nitko – i Lee i Biedrins su igrači koji hvataju deset skokova po utakmici lakše nego Denis Bajramović objasni pick 'n' roll. Uz sve to, ne moraju razbijati glavu oko toga da li je Curry play i hoće li Monta nastaviti silovati loptu, jer obojica su potpuno fokusirani na kreaciju. Dvoglavo čudovište kojem se ni Steve Nash ne može suprostaviti.

I da, kad David Lee pronađe ritam i kad mu se namjesti šut sa poludistance, bit će još opasniji. Fantastična ekipa, držite fige da se stvari oko Curryeva zgloba ne pogoršaju.

TRIO NA ISTOKU

U ovako kratko vrijeme već smo imali prilike vidjeti dovoljno. Boston je sjajan, ali nije bez problema – poraz od Clevelanda dan nakon što su očitali lekciju Heatu samo je podsjetnik da su jedina dva mlada igrača u ovoj ekipi Rondo i Big Baby. Međutim, to što Boston neće rasturati u regularnom dijelu nije ni važno, znamo što će se dogoditi u playoffu (bilo je i nekih priča o problemima s Delonteom Westom u svlačionici, ali to nas opet vraća na onu lanjsku situaciju s Nateom Robinsonom i ovoljetnu sa Shaqom – problema nema jer to su igrači koji mogu puno pomoći, a ako budu radili probleme ništa ne košta riješiti ih se, dovoljno je opcija na rosteru).

Na neki način, onaj početni poraz od Bostona je najbolje što se Heatu moglo dogoditi jer su već u prvoj utakmici sezone dobili lekciju o tome što i kako trebaju igrati ako misle biti šampioni. Na kraju će to biti manji šok nego da su gazili neke osrednje ekipe i onda dobili po nosu. Uostalom, već protiv Magica su pokazali da shvaćaju neke stvari (protiv Netsa su pak pokazali zašto će lakoćom doći do 60 pobjeda).

Lopta je protiv Orlanda kružila vrhunski, obrana je bila na još većoj razini i eto Heata za čas na 20 razlike. Najluđe od svega, dobivaju solidne partije od Arroya, dvije večeri za redom već, što me pomalo tjera da mislim kako su LBJ i Wade stvarno veći od života, što bi ESPN htio da mislimo. Ali, ne, ipak je to Arroyo, skupo će ih koštati kada to budu najmanje očekivali.

Što se Orlanda tiče, može ih tješiti što je Dwight izgleda stvarno radio na igri ovoga ljeta. Nekoliko horoka je djelovalo izuzetno elegantno, sve skupa bolje nego do sada. Ono, sada napad može ići preko njega bez previše komplikacija. Samo, što ti sve to vrijedi kada ti je drugi igrač playmaker koji je propustio barem tri čista rolinga Howarda jer se okrenuo u krivu stranu i nije ih uopće vidio? Howard nakon bloka ide sam na Joela Anthonya, a ti mu ne bacaš loptu? Kakav je to vražji playmakerski instinkt?

O Lewisu i Carteru ne želim uopće trošiti riječi, njihov nedostatak jaja je bolan, ali nedostatak ikakve ideje i šuterske forme još je bolniji. Već ih vidim kako se busaju u prsa kada razbiju Pistonse ili neku sličnu momčad s 40 razlike. Onda će doći Boston ili Miami i opet će nestati u mišju rupu. Da sam ja Dwight, dobro bih se izvikao na svu trojicu, ali kako je Dwight ipak predobar krščanin za tako nešto ostaje mu samo moliti se.

Tko zna, možda mu Bog i ispuni želju, jer Magic nema što čekati već se treba svim snagama baciti na dovođenje Chrisa Paula. Ono, ako treba neka daju Hornetsima svih 14 igrača pod ugovorom osim Dwighta, jer Paul i Dwight će uz tri NBDL igrača biti bolji nego je to Orlando danas. Garantiram. Ovo što Magic igra ionako nije momčadska igra, već šuterski trening tri tipa koja misle da su važni oni, a ne kontekst u kojem Howard radi za njih i omogućuje im da i tako prosjećni budu tako uspješni.

Pogledajte samo što je CP3 napravio Spursima ili Bucksima. OK, Hornetsi su stvarno dobro obrambeno posloženi, David West je odličan strijelac i šuterski briljira u ovim prvim utakmicama, ali ja nisam vidio ništa osim toga. A opet su nekim čudom ne dobili nego lakoćom počistili i Spurse i Buckse. Paul je doktor koji je operirao te momčadi sam samcat, cijelo vrijeme igrajući i ulogu medicinske sestre koja čita misli i dodaje instrumente ostalim kirurzima bez da ovi išta i kažu.

U ovih prvih nekoliko dana vidio sam već 20 ekipa i ni jedna mi nije ostavila bezvezniji dojam od Hornetsa. Niti smrde niti mirišu. Čista sredina. Bez obzira na to, imaju čisti score i tri pobjede protiv tri do jučerašnje playoff momčadi. Sve što mogu reći je da smo malo pretjerali kad smo se brinuli za Paula i njegovu ozljedu. Hej, i Jordan je u mladim danima slomio stopalo, propustio cijelu sezonu i vratio se osvojiti 6 naslova i promijeniti košarku. Paul se vratio uzeti titulu najboljeg od Derona. Bit će ovo luda sezona.

CRTICE

Vinnie je i dalje najgori trener u NBA.

Drago mi je što sam izabrao Netse kao playoff momčad, usprkos porazu od Heata. Devin Harris i Avery Johnson odnose se jedan prema drugom s punim poštovanjem, što je dobar znak da su sjekire zakopane, a Favors i Lopez su najpotentniji unutarnji dvojac na Istoku.

Al Horford je igračina, a atmosfera u Hawskima je sjajna. Tako nasmijanu momčad nisam vidio odavno, izgleda da je promjena trenera dala dodatnu energiju za još jedan juriš.

Knicksi su grozni, a jedina momčad na Istoku koja izgleda kao da manje zna što radi od njih su Sixersi.

Derrick Rose i Joakim Noah nisu normalni, da su Bullsi pojačali momčad ijednim igračem ovoga ljeta (što, zar jesu?) isti tren bi ih stavili iznad Magica.

Portland je djelovao solidno i ozbiljno u prve tri utakmice, što je dobra vijest. Loše vijest za fanove Blazersa je prerana smrt legende kluba Mauricea Lucasa, čovjeka koji je s Billom Waltonom bio najzaslužniji za jedini naslov kluba. Prepisat ću nekoliko rečenica iz ''Breaks Of The Game'', odnosno nekoliko citata iz ''Loose Balls'', kako bi se sjetili uloge koju je ovaj Oakley prije Oakleya odigrao u razvoju košarke.

R.I.P. Luke

''Maurice Lucas was the first player I had ever seen who was into serious stretching. Guys would be shooting around during warm-ups and he would be on the floor, turning his body into a pretzel. He also was into a health-food diet – no red meat, just chicken and fish, when everyone else was eating steaks and hamburgers. He was doing anything he could to get an edge.''
- Gene Littles, 1975., tada igrač Kentucky Colonelsa

''Maurice Lucas was on time. He didn't complain. He was unselfish and he passed the ball. He was second on the Spirits in assists, only behind point guard. That is rare for a 6-9 power forward. I loved the guy.''
- Rod Thorn, 1975., tada trener Spirits of St.Louis

''It was interesting to watch Lucas develop. One night the Spirits were playing Kentucky and Lucas was trading elbows with Artis Gilmore. At 7-2 and 240 pounds, Gilmore just towered over Maurice. Lucas's only chance was to beat Gilmore to a spot on the floor and then try to hold him off. Artis got sick of Lucas bodying him, and he took a swipe at Lucas and missed. Lucas put up his fists, but he was backpedaling like any sane man would when confronted by Gilmore. It started at the foul line, and Lucas was backing up toward the corner. Finally, he was traped in the corner, out of court. He planted his feet and threw this tremendous punch at Gilmore and Artis hit the deck. Guys were holding Lucas back and Artis was still down. From that point on, Lucas developed into a helluva player.''
- Bob Costas, 1975., tada radijski komentator Spiritsa,

''Maurice Lucas was most demonstrably not an obedient kid. He was very black, very articulate, very political, a strong and independent man sprung from circumstances that could also create great insecurity. There was about him a constant sense of challenge; everything was a struggle, and everything was a potential confrontation, a strugle for turf and position. It was in part what had made him at his best so exceptional an athlete. He liked the clash of will. He was at once an intensely proud black man, justifiably angry about the injustice around him, and a superb and subtle con artist, a man who had in effect invented himself and his persona – Luke the Intimidator''
- David Halberstam, 1979., pišući o Blazersima u sezoni nakon osvojenog naslova

5Oct/100

WARRIORS

Posted by Gee_Spot

"It's obvious and true that Curry is a guy who is going to have the ball in his hands a lot, and we're going to play right through him a great deal. He's the point guard of this team, and Monta plays the two, and that's the direction we're going. You don't build your team around a two-guard. You build around a point guard."
- Larry Riley

SCORE: 35-47
PRVIH, ZADNJIH I JEDINIH 5: Curry, Ellis, Wright, Lee, Biedrins
MVP: Stephen Curry
LVP: Monta Ellis

Neshvatljiva je moć koju je u ovoj franšizi imao Don Nelson kada ga ni novi vlasnici nisu mogli otjerati s mjesta trenera sve do prije neki dan. Praktički, reagiravši ovako kasno Warriorsi su se našli u situaciji da ne mogu posegnuti za nekim provjerenim imenom jer su svi već našli nekakav posao te su ulogu trenera povjerili dugogodišnjem Nelsonovom pomoćniku Keithu Smartu. Također, na poziciji GM-a ostao je Larry Riley, čovjek koji je prije godinu dana postavljen na tu poziciju upravo zato što se bivši GM Chris Mullin sukobio s Nelsonom oko slaganja momčadi.

Stoga očekivati veće promjene i odskakanja od dosadašnjeg stila igre, barem u ovoj sezoni, nije realno. Uostalom, gornji citat Rileya dovoljno govori o tome da su Warriorsi i dalje u klimavim rukama - ako ne želiš dodatno otuđiti zbunjenog dojučerašnjeg nositelja, onda ne govoriš ovakve stvari (posebice stoga što postoji nešto zvano tržišna vrijednost). Promjene se ne mogu dogoditi bez potpunog čišćenja na vrhu, jer tek u tom slučaju moguć je ozbiljan pristup dovođenju igrača i pojačanje slabijih aspekata igre. Dovodeći Davida Leea nisu gledali da pojačaju obranu, ali barem su riješili pitanje četvorke za duže vrijeme i stavili se u poziciju da možda već iduće sezone počnu igrati nešto ozbiljniju košarku. Dani Azubuikea i J Richa na krilnom centru su prošlost.

Upravo Lee garantira da će skok biti najveća snaga ove malo izmjenjene postave, a uz skupljanje odbijanaca, ogroman teret trebao bi pasti i na napadački potencijal kojega imaju Stephen Curry i Monta Ellis. Ni jedan nije klasični play, ali obojica su fenomenalni slasheri sposobni uposliti suigrača u pravoj poziciji (doduše, za razliku od Currya, Ellis baš i nije voljan iskazivati tu svoju stranu). Curry je već u rookie sezoni pokazao zavidan pregled igre i osjećaj za pas te se čini da je njegova budućnost na playu poprilično svjetla. Kako je Curry sklon zabijati iz vana (i to s razlogom jer ima prekrasan i precizan šut), to se odlično uklapa s Ellisom koji preferira ulaze i nešto bezglaviji stil igre.

Samo, tu se javljaju i prvi problemi. Iako je pretjerano reći da su se njih dvoje dobro nadopunjavali, istina je da u napadu mogu funkcionirati, posebice ako Ellis prihvati manje aktivnu ulogu, odnosno ako dozvoli još ponekome suigraču da vidi loptu. Svaka mu čast na srčanosti, ali momak mora shvatiti da nije toliko dobar strijelac da bi mogao trčkarati uokolo i raditi što ga je volja. Tu sada na scenu stupa Smart, jer upravo je ovakav Ellisov razvoj u krivom smjeru najveći grijeh nezainteresirane Nelsonove vladavine. Monta se u kratkom roku od učinkovitog ubojice s klupe pretvorio u razmaženu zvijezdu koja radi što želi. Po nekim lanjskim izjavama i igrama reklo bi se kako se Ellis teško može složiti s gornjim Rileyevim citatom, a nastavi li se taj trend i ove sezone, trade je neminovan. Uglavnom, sve je u njegovim rukama.

Dok je napadačko slaganje pod upitnikom, obrambeno uopće nije sporno - bez obzira na sav trud, veći bekovi će moći protiv obojice raditi što god požele, zbog čega Warriorsi i neće previše pažnje posvećivati obrani. Čemu sav trud, kada ionako curi na sve strane. Par pod koševima nije ništa kompatibilniji. Lee i Andris Biedrins mogu skakati i zabijati nakon pick 'n' rolla, ali nakon što su se razvili u igrače pod paskom trenera koji na treningu nikada nisu spomenuli riječ obrana, njihova sposobnost shvaćanja tog dijela igre u najboljem slučaju na razini je pijanog rakuna.

Biedrins bi trebao odigrati bolju sezonu od lanjske (što neće biti nikakav problem, većinu godine je ionako propustio, a ono što je igrao odradio je ozljeđen i nespreman), uz Leea imat će još više prilika za zabiti svoje zicere, a Lee će zauzvrat iza leđa imati čovjeka koji je barem u stanju zalijepiti blokadu te čovjeka koji će ga poštediti mučenja na petici protiv jačih i većih igrača (iako je glupo reći da se mučio, jednostavno ga nije ni bilo briga). Međutim, koliko god ovaj dvojac bio propusan u obrani, on garantira Warriorsima nešto što u Nelsonovom mandatu nisu imali – potpunu kontrolu skoka, koja je krucijalna za tranzicijsku igru.

Mislim, Nelsonova igra se gradila na jurnjavi i još je dobro i funkcionirala obzirom da je Biedrins često bio jedini igrač na parketu u dresu Warriorsa sposoban uhvatiti skok. Sada bi većina obrambenih skokova trebala završiti u njihovim rukama, što će otvoriti prostora Ellisu i Curryu da još brže dođu do protivničkog koša i siju paniku. Na postavljene napade sada također imaju dodatno rješenje u Leeovom fantastičnom osjećaju za pick igru (njegov šut s poludistance danas je u rangu najboljih) ili u čvrstom Biedrinsovom rolanju prema košu koje uglavnom završava zakucavanjem.

Ovu udarnu postavu zaokružuje iz Miamia doveden Dorell Wright, malo krilo koje stiže u Warriorse nakon sezone karijere u Heatu. Međutim, čak i u takvom stanju on nije ništa više od all-round igrača koji je solidan u svemu, ali sjajan u ničemu. Da bi se uklopio u ovu momčad morat će biti sposoban odigrati minimum obrane u svoj ovoj strci, a usput i zabiti svoje otvorene šuteve. Dok ga ne vidimo u akciji, sve se svodi na vjerovanje - vjerujete li da je lanjska solidna sezona u Heatu konačni znak da Wright pretvorio u igrača vrijednog minuta, ili vjerujete da je to samo slučaj i da se nakon kratke eksplozije Wright vraća u klasično katatonično stanje u kojem je proveo prve godine u ligi.

U slučaju da Wright završi na dnu klupe, u igru ulazi lanjski dežurni revolveraš doveden iz NBDL-a Reggie Williams. U pitanju jedan na pet strijelac s klupe koji može uskočiti na bokove i, ako je u stanju ponoviti lanjsku sezonu, može dobiti prednost pred Wrightom. Ovoj momčadi trebaju koševi da bi bila konkurentna, tako da mogu preći preko toga što Williams nema ni jednu drugu kvalitetu.

Uglavnom, novi vlasnici možda nisu pokazali da im se žuri raskrstiti s dosadašnjim načinom slaganja momčadi (iako im treba priznati da su vrlo brzo situaciju sa salary capom doveli pod kontrolu, makar su se pritom riješili kompletne klupe), ali su barem pokazali osjećaj za dobar PR. Tako je kao back-up play doveden nedraftirani rookie Jeremy Lin, kojega čeka lijepo mjesto na klupi s kojega će se pobrinuti da petina azijskog stanovništa u okolici osjeća dobrodošlicu u NBA dvorane.

Charlie Bell, pristigao iz Bucksa u tradeu kojim su se riješili utega Maggetteovog ugovora, već godinama je kapetan no-star teama ovog bloga te je jasno da o njemu ovdje nećete pročitati ništa pozitivno (obzirom na manjak vanjskih igrača ne gine mu ozbiljna uloga u rotaciji što će momčad koštati nekoliko poraza), što Warriorse ostavlja na praktički četiri iskoristiva igrača za tri pozicije. Ovaj, mislim da to nije dobar znak pred početak 82 utakmice duge sezone.

Niti Lee i Biedrins neće imati previše šanse odmoriti se. Warriorsi su potpisali back-up centra Sunsa Louisa Amundsona koji donosi energiju i koji zna kako igrati u run 'n' gun sistemu bez lopte, ali on sam teško da može previše pomoći. Brandan Wright sprema se na svoju četvrtu NBA sezonu, a do sada je svoj visoki pick opravdao tek povremenim skakačkim bljeskovima. Obzirom da je propustio cijelu lanjsku sezonu zbog ozljede ramena (zbog kojega je i ranije propuštao utakmice), upitno je u kakvom se stanju vraća i može li na stranu staviti do sada katastrofalnu karijeru te se koncentrirati na borbu pod obručima.

Rookie Ekpe Udoh definitivno bi pomogao svojom all-round igrom, ali slomio je zglob šake zbog čega će propustiti minimalno pola sezone. To pak znači da postoje velike šanse da u igri vidimo Vladimira Radmanovića za kojega su košarkaški fanatici već mislili da se povukao u mirovinu nakon što ga je prošle sezone Don Nelson sakrio na dno klupe. Nažalost, Vlade je živ i zdrav te ima namjeru još jednom dokazati da više nije ni k od košarkaša.

Ostala imena na trenutnom širem rosteru nema smisla ni nabrajati, radi se redom o igračima koji ne bi pomogli ni prosjećnoj Euroligaškoj momčadi, ali mi je drago da su u kamp pozvali sjajnog fajtera s Uconna Jeffa Adriena, prvoklasnog šljakera koji je prošlu sezonu proveo u drugoj španjolskoj ligi. Potpišu li ga za minimalac, imat će barem jednog čovjeka u svlačionici koji ne dobije alergiju na spomen obrane.

Ovu franšizu čeka još dalek put od izlaska iz mraka, ali barem su povukli prve poteze. Novi vlasnici sada samo moraju potpuno prebrisati otiske Nelsonovih prstiju koji se nalaze svuda po klubu ako misle zakoračiti u novo doba stabilnosti, a ne samo doba povremenih bljeskova nakon kojih slijede godine mraka.

Mislim, Nelson je praktički na ovaj ili onaj način uništavao ovu momčad već dva desetljeća, stoga je vrijeme za ozbiljne promjene. Dok do njih ne dođe, ostaje im roster sastavljen od četiri sjajna košarkaša i gomile potpunih prolaznika, roster pretanak da bi se ozbiljnije suprostavio svakom iole ozbiljnijem programu u NBA.

I da ironija bude potpuna, jedina šansa tog rostera ove sezone da bude barem približno konkurentan je potpuna posvećenost nekima od postulata Nellieballa. Ne nužno u igri s niskim postavama, ali definitivno u okrenutosti brzoj tranziciskoj košarci, ultra kratkim napadima i potpunom zanemarivanju obrane kako bi se moglo što bolje koncetrirati na trku i šut.

Možda se 35 pobjeda čini prevelikim zalogajem za ovaku tanku momčad, ali njihova trkačka i skakačka moć je tolika da ne vidim previše ekipa koje mogu braniti konstantne juriše Ellisa i Leea na koš. Jedini uvjet je, naravno, da uspiju složiti napad koji će ipak sadržavati elemente timske igre, a ne samo kvotu lopti koju svaki igrač ima pravo ispaliti. I dok ne sumnjam da će Lee i Curry pronaći zajednički jezik, ključ svega je Ellis – uspije li pronaći rolu bit će ugodno osvježenje. Ostane li vjeran stilu igre u koji ga je gurnuo Nelson, u kojem zabija 40 dok momčad gubi, tada Warriorsima ne preostaje ništa osim tradea. Upisavši ga kao LVP-a momčadi, jasno je u što vjerujem. Ali, ja sam pesimista po prirodi, to ne znači da ne bi uživao u Ellisovom povratku na stari stil igre kakav je njegovao dok je Baron Davis bio play.

To je u biti i jedino važno pitanje na koje će ova sezona dati odgovor. Ako su Curry i Lee nositelji te ako je novčana situacija ubuduće stabilna (točnije, ako je franšiza ubuduće u cjelosti spremna na korak naprijed), sada samo treba saznati tko je od ostalih vrijedan ostanka, a tko će sreću tražiti negdje drugdje. Veliki plus za navijače Warriorsa je što će, za razliku od onih Clippersa, Wolvesa ili Kingsa, dok čekaju odgovore na takva i slična pitanja, barem moći uživati u igri nekolicine rasnih košarkaša.