ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

19Apr/1229

MONTHLY POWER RANKINGS 4/4

Posted by Gee_Spot

Playoff je pred nosom, koncentracija je usmjerena u tom pravcu, a to znači da su i zadnji ovogodišnji power rankingsi svojevrsna najava smjera u kojem misli lete. Kako su kroz prijašnja tri rangiranja i ovogodišnji rekordan broj postova već istaknute dobre i loše strane svake momčadi, ovom prilikom držim se haiku forme uz +/- opaske.

CONTENDERS

1. (1) CHICAGO

Od svih izazivača, jedini imaju jasan identitet. Dvije sezone provedene u radionici kod Thibodeaua ne ostavljaju mjesta pitanjima. Bullsi su to što jesu, dominantna skakača i obrambena ekipa koja se ponekad muči zabiti koš, ali koja ima sjajnu klupu sposobnu povući.

PLUS – mislite, osim toga što nema Bogansa na rosteru? Savršena podjela uloga i uigranost orkestra, potencijal Hamiltona i Gibsona da zamijene napadački beskorisne Noaha i Brewera u ključnim trenutcima

MINUS – Roseovo zdravstveno stanje i sposobnost ostalih da koriste prostor koji im se otvara fokusiranjem obrana na Rosea, a direktno i sposobnost Rosea da čita situacije i izbjegne uzimanje forsiranih šuteva koji ionako slabašan napad čine još slabijim

2. (2) MIAMI

Ono što je zastrašujuće kod ove momčadi je činjenica da su na vrhu usprkos tome što skoro cijelu sezonu igraju s 2 ½ igrača. Ono što je strašnije od zastrašujućeg je što ta 2 ½ igrača dobar dio sezone ne igraju ono što bi trebala kako bi koristili momčadi na najbolji mogući način.

PLUS – oživi li netko od leševa (prije svih Battier i Miller šuterski) i uspiju li se James i Wade suzdržati od laganih vanjskih šuteva nauštrb šljakanja u postu, Heat je prvi favorit

MINUS – ovo drugo je dokazano moguće (prvi dio sezone Wade nije opalio tricu, a James je igrao leđima košu), ali iz nekog razloga, ne može postati dio stalnog repertoara. Ovo prvo je već lutrija – lani su bljesak Haslema, povratak Millera i sazrijevanje Chalmersa pristizali u pravim trenutcima. Tko može znati hoće li se isto tako Battieru vratiti šut iz kuta, hoće li Miller biti dovoljno spreman da pomogne, može li se Turiafu i Anthonyu vratiti samopouzdanje da barem odigraju 20 solidnih minuta, hoće li Udonis dobiti nazad mojo ako stavi barem periku...

3. (3) OKLAHOMA

Pobjedama nad Bullsima i Heatom pokazali su da, kada igraju svoju najbolju košarku, djeluju kao najveći favorit za naslov. Problem je naravno što puno češće igraju nešto sasvim drugačije od svoje najbolje košarke.

PLUS – talent Duranta i Hardena te energija Westbrooka i Ibake uz cijeli niz sjajnih igrača zadatka, odišu šampionskom kvalitetom

MINUS – nezrelost i nedefiniranost uloga te povremeno upitno vodstvo s klupe i na parketu (Brooks i Westbrook su prvi krivci, ali ne srame se ni KD ni Harden pogrešnih poteza)

QUASI-CONTENDERS

4. (4) SAN ANTONIO

Još jedna fenomenalna sezona, još jedan sjajan uspjeh Popovicha i Buforda i još jedno upitno visoko startno mjesto – može li fenomenalni napad sakriti činjenicu da im je obrana, blago rečeno, osrednja? Spursi vas mogu ubiti tricama, pick & rollom i ulazima u reket, ali isto tako vam omogučuju da im uzvratite istom mjerom – trice su otvorene, pick & roll nema tko braniti, a reket je uglavnom šupalj.

PLUS – malo tko može zabijati učinkovitije od napada predvođenog Parkerom i Ginobiliem koji su uz to okruženi i gomilom ubojitih tricaša

MINUS – obrana koja, paradoksalno, može smetati izolacijama Thundera zbog kvalitete bočnih igrača Spursa u striktnom čuvanju, ali ne može zaustaviti post igru Lakersa i Memphisa. S druge strane, Thunder dokazano može zabiti više ulascima u reket i tricama, dok Lakersi i Memphis, zbog nedostatka vanjskog šuta, neće nužno iskoristiti prednost u reketu. Polufinala će biti čisti rulet.

FLOATING MINES

5. (5) LAKERS

Koja to momčad u ligi ima trećeg igrača u rangu Gasola? S odmornim Kobeom, napaljenim Bynumom i podrškom od strane Sessionsa i Barnesa svaku utakmicu, odnosno Artesta i Blakea svaku drugu, ova momčad može dogurati daleko zahvaljujući balansu obrane i napada te dominaciji u reketu.

PLUS – znaju što je potrebno za otići do kraja, a i manjak tijela će se puno manje osjetiti u playoff ritmu

MINUS – Mike Brown je ime čovjeka zaduženog za održati balans između Kobea i Bynuma te ujedno izabrati najbolje rotacije

6. (6) MEMPHIS

Hollins i dalje uporno drži Zacha na klupi, ignorira Gasola i dopušta Mayou i Gayu previše slobode. Ostaje se samo nadati da je to rezultat ozljeda (i Conley i Gasol i Zach su načeti i treba ih sačuvati do playoffa), a ne nekakve nove hijerarhije.

PLUS – puno Zacha i Marca, s Gayom i Mayom kao x-faktorima te Conleyem i Allenom kao balansom, formula je koja obećava super-dvoboj sa Spursima ili Thunderom u drugom krugu

MINUS – malo Zacha i Marca, puno Gaya i Mayoa, s Conleyem i Allenom kao vodonošama, formula je koja obećava Chrisa Paula u drugom krugu

7. (7) DALLAS

Carlisle je svoje odradio, obrana je i dalje ostala na šampionskoj razini. Sada je vrijeme da mu Dirk, Terry i Kidd uzvrate napadačkom rapsodijom.

PLUS – srce prvaka

MINUS – napad ozbiljno šteka cijelu sezonu, Dirk, Terry i Kidd odigrali su ispod svoje razine, nema nikoga sposobnog zamijeniti Chandlerovu pick igru, ali još veći problem je neriješena rotacija ostalih – tko će biti Barea, tko Stojaković, a tko Stevenson? Što je najluđe, Mavsi u Carteru, Westu i Beauboisu imaju možda i potentniju vanjsku liniju nego lani, samo nikako da se nađu na istoj valnoj dužini.

PLAYOFF FODDER

8. (14) BOSTON

Doc je možda nekoliko tjedana prerano otkrio karte, do playoffa petorka s bekovskim parom Bradley-Rondo te centarsko-šuterskim duom bit će pročitana knjiga.

PLUS – ponos Celticsa

MINUS – očajni skok, nepostojanje klupe, napad sklon upadanju u crne rupe

9. (10) CLIPPERS

Trebala im je skoro cijela sezona da pokažu napredak u igri, a, kada je konačno stigao, pokazalo se kako se većinom zasniva na poboljšanom vanjskom šutu. Ipak, za bazirati nade u uspjeh na tricaškim serijama Butlera, Younga i Williamsa još uvijek je prerano, obzirom na propusnost obrane i tanašnu rotaciju pod košem.

PLUS – Chris Paul, odnosno njegov MVP talent i playoff iskustvo

MINUS – neiskustvo Blakea i Jordana te Del Negro na klupi

10. (11) INDIANA

Slično kao i Atlanta i Philadelphia, Pacersi imaju pobjednički sistem kojem nedostaje samo bolja podjela uloga ili, ako hoćete najbanalniju moguću verziju, talent.

PLUS – ono što imaju je sjajna i duboka unutarnja linija koja može zavladati u reketu i skoku

MINUS – teško da dominaciju u reketu mogu protegnuti na cijelu seriju, čemu kumuju još uvijek nedefinirana igra i nedefenirane role

11. (15) ATLANTA

Svaka čast Drewu koji je u sezoni bez Horforda poduzeo sve potrebno da momčad ne izgubi korak (instalacija Hinricha u petorku zadnji je sjajni potez, time je olakšan život Teagueu i Johnsonu jer su dobili aktivnog suigrača za razliku od pasivnog Williamsa te je dodatno raširen reket).

PLUS – klupa igra u toplo-hladno ritmu, ali bude li vruća tijekom playoffa, bit će opasni

MINUS – to što Josh Smith vjeruje da je njegov skok-šut nešto najljepše što se dogodilo ligi još od crossovera Timmya Hardawaya

12. (13) NEW YORK

Evo i konačno New Yorka kakvog smo očekivali od dana kada su u klub dovedeni Melo i Chandler (ostat će kratki za tih očekivanih 40-ak pobjeda i plasman u drugi krug, a to ponajprije mogu zahvaliti ozljedama i D'Antoniu, revolucionaru košarke koji je strijelca poput Mela, koji se rađa jednom u generaciji, htio pretvoriti u razigravača veličinama poput Douglasa, Jeffriesa i Lina).

PLUS – Melo je u stanju nositi momčad poput Dirka, kvragu čak ima i Chandlera pored sebe, ali problem je što Dolan nije Cuban, Woodson nije Carlisle, a čini mi se da na rosteru nigdje nema ni Kidda ni Terrya. S druge strane, postojeća jezgra, čak i u slučaju da se Amare nikad ne oporavi, garancija je konkurentnih Knicksa. Misija ispunjena.

MINUS – nažalost, čak ni u Njemačkoj ne postoji medicinski postupak koji može smiksati Shumpertovu i Fieldsovu obrambenu energiju s šuterskim rasponom Smitha i Novaka kako bi se dobilo dva rasna startna igrača tijekom ovog perioda krcatog salary capa (koji kao da traje vječno) ili koji bi iz Amareovih uništenih koljena, načetih leđa i oštećenog vida opet izvukao all-star formu

13. (12) DENVER

Karl je uspio složiti dobar napad usprkos ozljedama i promjenama rostera, ali ne i makar solidnu obranu. Bez toga segmenta Nuggetsi su osuđeni na brzu smrt sličnu lanjskoj.

PLUS – imaju super zabavnu petorku s Millerom i Lawsonom na vanjskim pozicijama, Galinariem i Harringtonom kao dežurnim strijelcima te Afflalom kao stoperom koji puno više pažnje posvećuje vlastitom napadačkom učinku. Dodaj visoke igrače zadatka poput Farieda, McGeea i Birdmana sposobne u svakom trenutku složiti akciju za NBA action (i Kupusa i Mozgova koje jedva slože nešto za Euroliga pregled) i teško je naći razloga za ne obratiti pažnju na Denver usprkos mizernim šansama koje imaju protiv nositelja na Zapadu (mislim, gdje ćete još naći momčad koja ima izrađene alley-oop akcije u kojima je finišer u reketu njihov 180 cm "visoki" play?)

MINUS – leži u činjenici da oni stvarno imaju namjeru graditi budućnost oko ove formule osrednjosti, nadajući se da će Galinari i Lawson iz kvalitetnih članova petorke izrasti u potencijalne franšizne igrače

14. (8) ORLANDO

Prednost pred Sixersima imaju samo zato što je Van Gunyeva gubitnička košarka s puno trica primjerenija stvarnom identitetu momčadi i daje veće šanse za prolaz dalje od radničke, pseudo-pobjedničke borbenosti koju iskazuju Sixersi i koja u biti veze nema s razinom talenta te momčadi

PLUS – bez Dwighta u blizini nemaju šanse

MINUS – s Dwightom u blizini nemaju šanse

15. (9) PHILADELPHIA

Nakon što su povukli ogromnu krivulju od vrha do dna, Sixersi su se našli tamo gdje su od početka i trebali biti, u donjem domu playoffa.

PLUS – obrambena čarolija koju su prezentirali najvećim dijelom godine ne smije biti zaboravljena zbog naglog buđenja svijesti koje je dovelo do manjka zalaganja

MINUS – nedostatak talenta koji ih tjera da krive igrače stavljaju u krive pozicije

16. (16) UTAH

Usprkos svim problemima s obranom, izgleda da će ipak ujahati u playoff i pritom ostati bez picka prve runde (njihov lutrijski zaštićen izbor u tom slučaju ide Minnesoti).

PLUS – u isto vrijeme su uspjeli biti konkurentna momčad i donekle razviti mlade igrače (i dalje zastupam tezu da su Burks i Kanter zaslužili puno više minuta), što je rijetkost za koju su najzaslužniji uvijek stabilni Kevin O'Connor i za posao trenera godinama pripremani Tyrone Corbin, koji je lanjsku momčad iz stanja potpunog rasula posložio u respektabilnu rotaciju

MINUS – par visokih oko kojih se sve vrti uvjerljivo je najgori obrambeni dvojac u ligi s ovoliko minuta zajedno na parketu

GUNNERS

17. (18) PHOENIX

Nash, kako i priliči stanovniku Hall of Famea, odlazi u suton prašeći iz svih oružja. Nažalost, zadnjih par godina nova managerska struktura nije mu previše pomogla.

PLUS – karakteri Nasha i Hilla nemaju cijene, niti postoje brojke kojima se mogu iskazati (doduše, uvijek možete pola od onoga što rade Frye, Dudley i Gortat pripisati njima dvojici)

MINUS – Hillovi problemi s koljenom smanjili su im šanse za hvatanjem osme pozicije (pristup i koncentracija u obrani bez njegovog vodstva se raspadaju), ali držimo fige da bude spreman za obračun protiv Jazza u utorak

18. (17) HOUSTON

Obzirom da ovaj light rebuilding nakon Minga i McGradya traje već godinama, pitanje je misli li Morey konačno ovo ljeto povući neki konkretni potez? Ili će se i dalje sve vrtiti oko desetak podjednako osrednjih igrača kojima je domet 9. mjesto?

PLUS – ako ništa drugo, barem su u stanju ove visoke draft pickove pretvoriti u vrijednosti

MINUS – prije dvije godine ostali su bez Bosha, ovo ljeto izmakao im je Gasol, a zadnji franšizni igrač bio je njihov vlastiti prvi pick (Yao). Koliko će vlasnik i publika imati strpljenja čekati građenje momčadi ovim okolnim putem, obzirom da nemaju ni jednu dokazanu all-star kvalitetu na rosteru?

THE BAD

19. (20) MILWAUKEE

Koliko će još sezona trebati NBA glavama da shvate kako se oko Montae Ellisa ne može složiti pobjednička momčad?

PLUS – u Dunleavyu, Udrihu i Udohu imaju jednu od najboljih klupa u NBA

MINUS – u Jenningsu, Ellisu i Goodenu imaju jednu od najgorih startnih jezgri u ligi

20. (19) MINNESOTA

Raspad sistema na kraju sezone ne bi trebao zasjeniti napredak koji su napravili tijekom prve godine s Adelmanom na klupi.

PLUS – Love, Rubio i Peković su pokazali dovoljno da ih smatramo solidnom trojkom oko koje se može izgraditi playoff momčad

MINUS – nadogradnja oko njih u rukama je Davida Kahna koji funkcionira po principu jedan dobar potez, tri loša

21. (21) PORTLAND

Snimaju mlade potencijalne igrače zadatka, razmišljaju o draftu i potencijalnom bogatom ulovu. Djeluje kao da je sve normalno, ali nešto u tom klubu bez GM već odavno ne štima.

PLUS – jezgra LMA-Batum uz malo sreće bi mogla biti pojačana vrhunskim igračem putem drafta

MINUS – Paul Allen je i dalje vlasnik, a to znači da ni buduća vizija neće imati previše vremena na raspolaganju da donese rezultat prije nego je najpametniji čovjek na svijetu (a to Allen nedvojbeno misli o sebi) opet ne razbuca

22. (23) TORONTO

Svaka čast Caseyu što je cijelu sezonu održao momčad u gornjoj polovici lige što se tiče obrambenog učinka. Nemaju idealnu situaciju kao Hornetsi (koji uz malo sreće imaju šansu ponoviti recept Oklahome), ali temelji za uspon su postavljeni.

PLUS – prestigli su Jazz kao momčad koja najčešće šalje protivnika na liniju slobodnih što dovoljno ukazuje na Caseyevu filozofiju borbenosti kao zamjene za manjak visine i snage u reketu (™ Jerry Sloan).

MINUS – koliko god je DeMar DeRozan očajan šuter s poludistance, toliko je Jose Calderon najveći obrambeni čunj u ligi i, da, to im je startna vanjska linija i dogodine ako se neko čudo ne desi

23. (25) NEW ORLEANS

Da je Eric Gordon odigrao pola ove sezone, ova momčad bi pod vodstvom Montya Williamsa i uz pomoć hrpe sjajnih igrača zadatka bila u lovu na osmu poziciju.

PLUS – dva lutrijska picka, novi vlasnik i kvalitetno postavljena trenersko-managerska struktura jamstvo su uzleta već dogodine, a možda privuku i Gordona da ostane u klubu

MINUS – ovogodišnji score i Gordonova nesposobnost da ostane u komadu

24. (22) GOLDEN STATE

Warriorsi su napravili gomilu loših poteza (angažman Marka Jacksona, obećanje playoffa) iz kojih se vidi da novi vlasnici slušaju krive ljude, ali tankiranje i trade za Boguta nisu jedni od njih. Potencijalni startni centar u NBA i jeftino pojačanje putem drafta vrijedni su svakog posprdnog komentara.

PLUS – potencijal kojega na papiru ima trojka Curry-Lee-Bogut

MINUS – stvarnost koja kaže da su šanse ostvarenja tog potencijala čisti slučaj

THE UGLY

25. (26) SACRAMENTO

Drama oko ostanka u gradu i činjenica da braća Maloof nemaju prebijenog dolara čak ni da plate nekakvu studiju koja je bila uvjet da im Sacramento izgradi novu dvoranu za njihov jebeni klub, bacila je u sjenu očajne igre Kingsa nakon jednog kratkotrajnog bljeska smisla

PLUS – igrom slučaja upecali su startnog playmakera u malom Thomasu

MINUS – Tyreke Evans djeluje kao da ga nije briga za budući ugovor, a DeMarcus Cousins napreduje poput istraživanja života u svemiru

26. (27) DETROIT

Zašto su oni uopće igrali ovu sezonu? Zašto je Dumars još uvijek na čelu kluba iako je novi vlasnik odavno ustanovljen?

PLUS – Monroe se ima šanse razviti u solidnog startnog centra, Stuckey pokazuje kvalitete startne dvojke od kada je sjajnim ulazima dodao i stabilan šut

MINUS – bacite samo pogled na njihovu salary cap perspektivu iduće dvije sezone

27. (24) CLEVELAND

Prvi dio sezone u kojem su djelovali kao potencijalna playoff momčad ostaje za pamćenje, svaka čast Byronu Scottu što se barem pobrinuo da momčad izgleda kao da joj je stalo i tako se barem na kratko izdvojio iz ergele dežurnih NBA trenera/bivših igrača koji misle da imaju pojma o poslu samo zato što su do kasno u noć ostajali razgovarati s trenerima tijekom igračkih dana.

PLUS – Kyrie Irving je već toliko dokazana vrijednost da ga se proglašava kraljem završnica iako iza sebe ima uzorak od 30 utakmica

MINUS – uspiju li upecati dobar pick imat će riješeno pitanje prvog i možda čak i drugog igrača, ali što je s klupom koja i dalje izgleda kao pustoš u rangu Bobcatsa, Raptorsa i Wizardsa?

28. (28) NEW JERSEY

Deron je izjavio kako će sigurno ispipati tržište, a to znači da su osuđeni na cijeli niz godina tavorenja na dnu. Obzirom da su i s njim na rosteru jedna od najgorih momčadi lige, ne vidim razloga za paniku. Uglavnom, ovaj njihov slučaj je samo potvrdio kako rentanje superstara ima puno manje smisla od građenja momčadi oko vlastitih klinaca. A dokazano je i kako ruski Kerum pojma nema o vođenju NBA franšize.

PLUS – Morrow i Humphries su stasali u pouzdane NBA veterane

MINUS – Brooks i Lopez bi djelovali kao puno bolja buduća jezgra da su pored njih Favors, Kanter i npr. Kidd-Gilchrist

29. (29) WASHINGTON

Neneov dolazak donio je nekakav balans, s lanca su pušteni Vesely (dobro) i Crawford (nije dobro), konačno se naziru i neki svjetliji tonovi u očajnoj sezoni.

PLUS – s Neneom, budućim visokim pickom i nizom mladih igrača koji mogu samo prema gore, ova momčad je dogodine osuđena napraviti korak naprijed

MINUS – obzirom da je John Wall na putu da postane tek novi Russell Westbrook, a da nemaju ni trenera ni GM-a, kamoli Duranta i Hardena, bojim se da će taj korak biti poprilično sitan

THE BUTT-UGLY

30. (30) CHARLOTTE

Do sad je valjda već i službeno – ovo je najgori roster ikada okupljen. Mislim da bi Jordan trebao dobiti nekakvu nagradu za ovakvo postignuće.

PLUS – najviše loptica u lutriji = najviše šansi za pokupiti Anthonya Davisa

MINUS – s poduže liste izdvojimo samo ovaj najsvježiji, izgleda da je Paul Silas, oduvijek poznat po staloženosti (a u zadnje vrijeme prvenstveno po tome što utakmice provodi s licem zabijenim u dlanove – ukucajte Paul Silas u pretraživanje slika i pogledajte rezultate), u svojoj 70-oj godini stvarno pokušao namlatiti Tyrusa Thomasa u svlačionici

5Mar/1212

PODCAST – THE FRANČESKI EXPERIENCE

Posted by Gee_Spot

Prvo službeno gostovanje Hrvoja Frančeskija, NBA fanatika i sportskog komentatora, potrajalo je 80 minuta tijekom kojih je bilo govora i o NBA i o NCAA. Uostalom, poslušajte podcast jer ožujak je stigao i ludilo je pušteno s lanca.

21Jan/120

MONTHLY POWER RANKINGS 1/4

Posted by Gee_Spot

Iako je još 5 dana do punih mjesec dana NBA košarke, lista je složena i nema potrebe odugovlačiti. Sezona je tako osmišljena da traje točno 4 mjeseca, a to znači da će negdje krajem svakog ići power rankingsi u koje su ovaj put uloženi sati i sati proučavanja svih živih brojki. Ukratko, da vas ne gnjavim sa gomilom nepotrebnih detalja, u obzir su u jednakom dijelu uzeti Hollingerovi dnevni rakningsi (koji su bitni zbog prilagodbe težini rasporeda i koš-razlici), podatci s Hoopdata o efikasnosti obrana i napada prilagođeni broju posjeda (za razliku od onih klasičnih koji samo zbrajaju date i primljene koševe), ogromna pažnja posvećena je Oliverovim četirima faktorima uspjeha i tome kako koja momčad statistički stoji u njima (dati i primljeni koševi, skok, kontrola lopte, slobodna), a na kraju su u obzir uzeti i novi Peltonovi podatci o učinkovitosti pojedine klupe, što, barem po meni, u ovakvoj sezoni definitivno ima dodatni značaj. Naravno, konačni sud donesen je ipak na račun dobrog starog subjektivnog eye testa i još većeg broja sati provedenih uz league pass, jer brojke, iako ne lažu, rijetko kad pričaju cijelu istinu. Jebiga, kad još nitko nije skužio kako staviti kontekst u matematičku formulu.

IZAZIVAČI

1. CHICAGO

Iako se mogu složiti da napad ima još prostora za rasti (ako makneš Roseove ulaze premalo zabijaju u reketu, klupa nema izrazitog strijelca), činjenica je da su ukupno gledajući najbolje balansirana momčad. Obrana im je već tradicionalno fantastična, a ima potencijal biti još bolja kada se igra klupe u tom segmentu vrati na lanjsku formu (ne treba zaboraviti da za razliku od Denvera i Philadelphie koji imaju bolji učinak klupe na papiru, Bullsi nisu startere maskirali u igrače zadatka, već za drugu postavu imaju pravi pravcati bench mob krcat role playerima). Napadački su već sad bolji nego ikad zbog dodatne širine koju su donijeli Hamilton i Brewerov novi šut (definitivno nije kupljen u Kini), ali prije svega zbog sve boljeg kruženja lopte. Nije na odmet ni što je Rose uvijek sposoban zabiti kada sve drugo stane. U biti, pomalo zastrašuje pomisao da će biti sve bolji kako sezona bude odmicala. Ogroman plus je što su puni samopouzdanja i što iz njih jednostavno zrači vjera u vlastite sposobnosti i stil igre. Ukratko, ovo je momčad u naponu snage čiji je trenutak sada. I još uz sve to imaju Škalabrina.

2. MIAMI

Za njih vrijedi nešto slično kao i za Chicago što se trenutka i zrelosti tiče, definitivno imaju i prostora za napredak tijekom sezone, ali čekaju ih i teža iskušenja. Trenutna loša produkcija klupe je nešto što manje zabrinjava, to bi se moralo ispraviti kad se Battier i Cole bolje uklope i kada Miller bude potpuno spreman. Puno veći problem je obrana koja trenutno nije na lanjskoj razini, posebice po pitanju čuvanja reketa. Znatno su ubrzali igru i time napad digli na svemirsku razinu pa se mogu eventualno nadati kako će bolji učinak na jednoj strani pokriti slabiji na drugoj, ali trenutno djeluju ranjivo. Nemaju šampionski skok, do sada su im se kroz reket šetali svi koji su to poželjeli, a i sve dobro što napravi prva linija obrane presijecanjem lopti često prospe loša kontrola lopte na drugoj strani. Jednostavno, previše toga baziraju na kontri, svi su fokusirani na loptu, a nema igrača koji može sam čuvati reket i omogučiti im takav rizik s minimumom posljedica. Do rasnog blokera će teško doći ove sezone, stoga moraju popraviti rotacije u obrani misle li opet skinuti Bullse.

KVAZI-IZAZIVAČ

3. OKLAHOMA

Igra u obrani se popravlja, iako je još uvijek ovisnija o pojedinačnim bljeskovima nego o sistemu. Napadački su premoćni s tri all-star opcije, iako dva trenda zabrinjavaju - još uvijek gube puno više lopti isforsiranim akcijama nego ih osvajaju mlakom obranom na perimetru i sve više se vraćaju igri s puno Westbrooka, manje Hardena, što im samo smanjuje ionako niski košarkaški IQ. U biti, sama činjenica koliko su uspješni u napadu usprkos tome što su sami sebi najveći neprijatelji dovoljno govori kakvi se potencijali kriju u ovoj momčadi. Dok ne vidimo da ih izvlače na površinu, ne možemo ih staviti u isti koš s Bullsima i Heatom.

PLUTAJUĆE MINE

4. DENVER

Karlov napad je i dalje jamstvo uspjeha, posebice dok Andre Miller i Harrington daju ovakve doprinose s klupe, dok Lawson secira obrane i dok Galinari zabija iz vana. Ali, pravi razlog zašto su opasni nije samo sjajan napad, već balans - Nuggetsi igraju solidnu obranu, posebice na perimetru. Reket je zato često šupalj i skok im je slabost koju Nene neće moći vječno skrivati sam (posebice zato što trošenje energije u tom dijelu igre jednostavno nije njegov stil), ali barem dijelom to mogu riješiti nekim tradeom (i povratkom Martina iz Kine). Moj prijedlog je da pokupe Turiafa iz Wizardsa, em bi dobili aktivno tijelo koje zna čuvati reket, em bi ponovo okupili Wailerse (zar Turiaf, Nene i Faried nisu naj-rasta rotacija ikada?).

5. PHILADELPHIA

Imaju sve potrebno za uspjeh i teško da će im se zalomiti previše večeri u kojima će izgubiti od inferiornije momčadi, jednostavno su efikasni na oba kraja parketa (čak i kada šut s poludistance prestane ovako upadati, ne bi trebali doživjeti veći šok sistema jer igraju pametno i nesebično, barem do završnica), imaju vanserijsku rotaciju, samo im fali taj specijalni talent. Turner bljeskovima dokazuje da je upravo on taj kojega treba brusiti jer ovdje nema izbora - ili će ih on dignuti u rang iznad ili moraju smisliti trejd kojim će doći do nekoga tko se individualno može nositi s Roseom, LeBronom i Wadeom.

6. ATLANTA

Igraju kao momčad i, iako su ostali bez Horforda, za sada nema većih padova ni obrambeno ni u skoku. Naravno, nad ovakvim učinkom klupe još dugo će visiti upitnik, mislim nemoguće je da Radmanović nastavi ovako šutirati, kamoli igrati all-round košarku kao do sada. Sve se čini spremnim za put prema dolje nakon vrućeg ulaza u sezonu, ali do sada nisu pokazali ni jednu izrazitu slabost. Taj novi napad u kojem je sve manje izolacije, a sve više kruženja lopte, djeluje sjajno, da su imali lakši raspored i više sreće s ozljedama možda bi sad pričali o njima slične priče kao o Sixersima. Uglavnom, dok god klupa pokriva manjak Horforda i daje svoju dozu koševa, Teague, Johnson i Smith bit će opasni.

7. PORTLAND

Imali su užasan raspored koji je razotkrio većinu njihovih slabosti, ali to ništa ne mijenja na stvari - radi se o sjajno balansiranoj momčadi na oba kraja parketa, s dobrom petorkom i čvrstom rotacijom. Individualno su slična priča Sixersima - previše jednakih. Ovisiti o revolverašu poput Crawforda nije nužno dobra stvar, ali Wallace nema igru za biti lider, Aldridge pak nema takav mentalni sklop i drugo im ne preostaje. McMillan je bez konkurencije trener godine obzirom na posao koji radi s vanjskom linijom sastavljenom od prosječnog NBA talenta. Da imaju boljeg playmakera od Feltona, stavio bih ruku u vatru da će doći barem do finala Zapada. Ovako, djeluju opasno samo dok imaju prednost domaćeg terena.

KLUB ZASLUŽNIH VETERANA

8. LAKERS

Užasna rotacija (uvjerljivo najgora klupa u ligi) i nepostojeća vanjska linija (nemaju asiste, ali što je još gore ne zabijaju ni trice i, što je još najgore, nema ukradenih lopti, dakle ni lakih koševa) nikako nisu ozbiljna nadogradnja čvrstih temelja koje čine Kobe, Gasol i Bynum. Kobe teško da će nastaviti s ovako učinkovitim igrama, šut mora pasti i izgubljene lopte se moraju povečati, ali dok imaju ovakav pristup u obrani i dva majstora pod košem koja su većini protivnika match-up noćna mora, uvijek se imaju na što dočekati. Jasno, čak i u idealnim uvjetima njihov domet ne može biti dovoljan za išta više od ulaska među četiri na Zapadu. Obzirom na sve mane, to je samo dokaz mentalne snage Kobea i društva. Mislim, zar nisu Knicksi u sličnoj situaciji (swingman koji mora glumiti kompletnu vanjsku liniju, dva visoka i nitko na klupi) pa ih nema nigdje?

9. DALLAS

Krenuli su očajno u sezonu na svim razinama, to je bio svojevrsni šok, ali ono što još više šokira je što su prije digli obranu na noge nego napad. Imaju prostora za napredak i nastave li s ovakvim obrambenim učinkom, uz popravljanje igre u napadu, ne moraju se bojati za plasman u playoff. I to usprkos tome što je Dirk očito uzeo popriličan godišnji i što ga, navodno, muči koljeno. Mahinmi dobar, Odom se budi, sve to skupa donosi ravnotežu u skoku i reketu.

10. SAN ANTONIO

Iako više nemaju obranu vrijednu spomena, napad je savršen kao i uvijek, a klupa možda i duža nego ikada. Kad se Manu vrati bit će opet opasni u playoffu jer će tada konačno moći složiti i neku postavu koja može nešto braniti na potrebnoj razini. Naime, trenutno moraju trpiti Jeffersona koji je u fenomenalnoj šuterskoj formi, ali je i totalna rupa u svim drugim segmentima igre. Ginobilievim povratkom Jeffersonove minute dijelili bi Leonard i Green koji su u ovim prvim pravim NBA prilikama koje su dobili pokazali all-round majstorstvo vrijedno divljenja.

PLAYOFF ROBA S GREŠKOM

11. ORLANDO

Ryan Anderson ih sam samcat drži na bolesno dobrom napadačkom učinku, posebice za jednu momčad koja praktički uvijek igra istu košarku i ovisi o tricama. Kada Ryan prestane zabijati kao da je lik iz igrice, napad Magica past će na zemlju, a to bi mogao biti popriličan problem obzirom da više nemaju dominantnu obranu. Jednostavno, Dwight ne stigne zatvoriti sve rupe, okružen je ili s totalno potrošenim ili s jednostavno lošim obrambenim igračima, a uz sve to nemaju ni dubinu potrebnu da pokriju eventualne probleme.

12. CLIPPERS

Paul i Blake su sami dovoljni za dobre napadačke rezultate, a nije na odmet ni iznenađujuće dobar učinak prve šestorke u tom dijelu igre. Problemi se javljaju kad napadačku stranu priče ostavimo po strani. Clippersi su obrambeno kriminalni u svakom pogledu. I dok se još i mogu nadati da će tijekom sezone barem riješiti skok (Griffin skače sve bolje, stigao je Reggie Evans, još treba probuditi Jordana), manjak tijela na klupi držat će reket otvorenim dobar dio susreta. Chris Paul će greške svesti na minimum, sama kvaliteta njegove igre s loptom olakšat će život obrani, ali čak ni on ne može skriti sve mane ovakve kombinacije visokih.

13. INDIANA

Pacersi s jedne strane nude izvrsnu obranu, dominantan skok i dobru klupu, a s druge bezidejni napad. Obzirom da imaju dovoljno solidnih opcija, realno je pitati se zašto su ovoliko podbacili u tom dijelu igre. Možda su one priče o tome kako Vogel namjerava instalirati elemente trokuta u njihovu igru istinite, što bi dijelom moglo objasniti ovosezonsku zbunjenost Collisona, Grangera i Hibberta, a možda Vogel jednostavno nije dorastao ovom poslu. Kako god, uz ovako lagan raspored (posebice u usporedbi s konkurentima sa Zapada), ovakva rotacija trebala je ostaviti bolji dojam.

GUNNING FOR THAT NUMBER 8 SPOT – WEST EDITION

14. MEMPHIS

Memphisu obrana nije problem, problem su napad i dubina klupe. Srećom, sve je to riješivo povratkom Randolpha, što opet znači da samo treba izdržati do tad. A, nastave li Conley i Gasol ovako sjajno kontrolirati igru u svakom pogledu, uopće nije upitno da će se Zach vratiti u playoff momčad. S njim u postavi definitivno se prebacuju u kategoriju plutajućih mina, a trenutno ih moram istaknuti tek kao prve među jednakima u borbi za osmu playoff poziciju na Zapadu. Bez prve opcije jednostavno su premalo na crti slobodnih, previše toga ovisi o Gayu i Mayou koji moraju biti agresivniji u ulazima na štetu šuta s poludistance (to je ta ključna razlika između franchise playera i nekoga tko se samo takvim voli smatrati, ovi prvi uvijek napadaju i puno više su zaljubljeni u svoj ulaz nego u skok-šut).

15. UTAH

Pola momčadi igra, pola ne igra. Zabijaju solidno, brane se solidno. Kod njih je sve nekako na pola, tako da je jedino i logično da se nalaze točno na pola puta između vrha i dna. To što nemaju izrazite slabosti iako igraju bez vanjske linije (osim nikakvog šuta za tri koji trenutno nadoknađuju fenomenalnim postotcima Millsapa i Jeffersona) dovoljno govori o kvaliteti unutarnje linije, ali i klupe koja donekle nadoknađuje manjak startnog talenta.

16. MINNESOTA

Sjajni trener, dva rasna igrača i hrpa role playera od vječnih gubitnika gotovo preko noći stvorili su momčad koja većinu vremena zna što radi na oba kraja terena. Wolvesi nisu sjajni ni u obrani ni u napadu, ali su podjednako osrednji, a kad na to dodaš dominantni skok imaš na čemu graditi playoff nade, usprkos tome što i dalje ne vode brigu o lopti i što napad i dalje nema one adelmanovske tečnosti.

17. HOUSTON

Imaju dovoljno talenta i tijela na klupi da nastave lanjskim putem, znači da igraju efikasno u napadu i šuplje u obrani. I ostanu na korak do playoffa. Svojevrsna su light verzija Spursa, s tim da je Dalambert donio finu dozu energije u reket o kakvoj u San Antoniu mogu samo sanajti. S druge strane, Martin i Scola se još nisu navikli na statičniji McHaleov napad i nisu ni približno ubojiti kao lani.

18. PHOENIX

Nikad se ne možeš kladiti protiv njih dok Steve igra. Čim je došao sebi i otresao hrđu, podigao je ovaj napad na solidnu razinu. Nekako se pronašla i dobra rotacija, iako je popriličan problem činjenica da ne mogu obraniti ništa, a i to što je većina startera podbacila ne pomaže. Grant Hill izgleda više ne pije Sprite, a Dudley ne jede meso. Ne pronađu li njih dvoje ubrzo lanjsku formu, uzalud im trud.

GUNNING FOR THAT NUMBER 8 SPOT – EAST EDIITON

19. CLEVELAND

U konkurenciji njih, Celticsa i Knicksa prednost treba dati mladim nogama (Cavsi imaju kakvu-takvu rotaciju), solidnoj obrani koju drži Varejao i sve boljem napadu kojega u playoff smjeru vodi rookie Irving. Dok god zabijaju dovoljno i dijele loptu imaju šanse ostati ispred puno skuplje i razikanije konkurencije.

20. BOSTON

Sličnost između njih i Cavsa je ogromna, puno veća nego između ovogodišnje i lanjske momčadi Bostona. To valjda dovoljno govori o padu kojega je Boston pretrpio ove sezone. Obrana više nije vrhunska nego solidna, a napad više učinkovitošću ne nadoknađuje manjak opcija, već je jednostavno slabašan. Nemaju širinu ni igrače za biti obrambena sila, tu je teško očekivati pomak naprijed, ali napadački kad-tad moraju zaigrati bliže lanjskoj razini, a to bi trebalo biti dovoljno za playoff, možda čak i preskakanje Cavsa (pogotovo ako istovremeno s njihovim buđenjem Irving upadne u nekakvu rupu svojstvenu rookieima). Opet, čak i da se sve posloži, mislim da ni sami više ne vjeruju da mogu biti išta više od topovskog mesa u prvom krugu. Ainge već vrti kombinacije kako bi barem nešto dobio za tri veterana, umjesto da mu se dogodine svi odšeću bez naknade (nakon što isteknu ugovori Garnettu i Allenu, amnestiranje Piercea čini se logičnim potezom).

21. NEW YORK

Na prvi pogled može se reći kako su pridošlice Woodson i Chandler odmah od Knicksa napravili dobru obrambenu momčad (iako se dobar dio obrambenog učinka do sada može pripisati izuzetno povoljnom rasporedu), ali problem je što su starosjedioci D'Antoni, Amare i Carmelo totalno izgubljeni i nemaju pojma kako zabiti koš. Paradoki su realnost Knicksa, ali kad igraš s back-up bekovima u glavnim rolama i bez klupe valjda to tako mora biti. Također, mislim da je D'Antoni ovim poslom pokazao da je trenerska nula i da je Phoenix živio od Nasha kojem Mike do kraja života treba plaćati određenu mjesečnu ratu za sve što mu je omogućio. I što će mu možda omogučiti, jer jedini razlog zašto D'Antoni možda neće dobiti otkaz je taj što postoji šansa da Nash dogodine stigne u New York.

THE BAD

22. NEW ORLEANS

Muče se zabiti bez Gordona, ali barem se solidno brane, usprkos stalnom traženju rotacije. Opet, pozitivno je što barem imaju rotaciju (ona i skok su im glavna oružja) i ako se Gordon vrati ove sezone (sad je opet out nekoliko tjedana zbog stalnih problema s koljenom) mogli bi početi igrati solidnu košarku. Problem je samo u tome što će, dok Eric bude spreman, momčad rezultatski upasti u rupu iz koje nema izlaza. Jednostavno, trenutno na rosteru fali netko tko može konstantno zabijati iz vana i po potrebi sam sebi kreirati šut.

23. WARRIORS

Zaboravimo na priče o obrani, Warriorsi i dalje imaju šanse svaku večer samo zbog toga što su u stanju zabiti. Problem je, kao i uvijek, što to ne rade učinkovito već uglavnom šutiranjem preko ruke, iako im treba priznati da, čak i bez oslonca kao što je Curry, uglavnom odrađuju solidan posao. Za što je prije svega zaslužan opet sjajni David Lee. Mark Jackson, dakle, ipak nije čarobnjak, ovaj roster nitko ne može pretvoriti u obrambenu mašinu, ali je barem uspostavio nekakvu rotaciju i sakrio slabosti koliko je to moguće. Ukratko, barem nisu nazadovali od lani.

24. MILWAUKEE

Jackson i Dunleavy nisu previše pomogli u napadu koji je ostao tradicionalno jalov i kojega na životu drže nikad bolji Jennings i šut rookiea Leuera s poludistance. Jackson je gotov i trebao bi početi razmišljati o mirovini ili barem manjoj ulozi s klupe, a ne o novom ugovoru. Puno veći problem je Bogut koji je totalno van forme iz ovih ili onih razloga (stvarno, što je značio onaj skok u Australiju?). Misterija je zašto imaju deset igrača duboku klupu, a ne mogu izvući ništa iz nje. Ipak, najgore je što ni standardno čvrsta Skilesova obrana više ništa ne brani, a to sve skupa znači da se ovi Bucksi nemaju čime uključiti u borbu za playoff, iako, barem na papiru, pripadaju u tu skupinu.

25. TORONTO

Casey definitivno radi svoj posao, Raptorsi stvarno igraju obranu. Problem je što ništa ne mogu zabiti (osim preko Bargnania koji je trenutno out zbog lakše ozljede). Ne pomaži ni to što nemaju nikoga na klupi, niti općeniti manjak talenta na rosteru.

26. NETS

Rookie Brooks skuplja utakmice, Deron se budi i ovo postaje napadački sve bolja ekipa iz tekme u tekmu. Nažalost, obrambeno i dalje ostaju kriminalni. Brooksova starterska vrijednost ih je digla iz mrtvih, a da je onaj drugi Brook zdrav, možda bi imali dovoljno za preskočiti Knickse i Celticse. A možda i ne, obzirom da smo svjesni alergije na išta što ima veze sa skakanjem ili preskakanjem kada je Brook bez s u pitanju.

THE UGLY

27. WASHINGTON

Saunders se na trenutak probudio iz autizma, ubacio u petorku Singletona, zatim i Bookera, dignuo malo razinu energije i želje u obrani s dva prava role playera, a to je odmah donijelo i rezultate na parketu. Nisu Wizardsi dobri zbog dvije pobjede, napadački su i dalje katastrofa (gube previše lopti, uzimaju previše očajnih šuteva), ali konačno koriste barem ta mlada tijela kad već ne znaju koristiti talent.

28. SACRAMENTO

Nemaju pojma o košarci, ali imaju atlete koji će nabiti brojke i koji individualno mogu iščupati poneku pobjedu. Jednostavno, imaš dojam da Cousins može pokupiti svaki skok u blizini i da Evans može do koša kad god poželi. To nisu male stvari, a u slučaju kada kao momčad nemaš ništa drugo, onda su ti te male stvari doslovno - sve.

29. CHARLOTTE

Nakon solidnog početka Augustin, Kemba i Mullens zabijaju sve manje, ali sve manje ih je i briga. Obranu nikad nisu ni igrali, tako da je jedino pozitivno u svemu što hrpa mladih igrača dobiva minute. Opet, to što su ti mladi uglavnom limitirani igrači zadatka poput Hendersona, Mullensa ili Whitea, dovoljno govori o tome gdje su Bobcatsi trenutno. Nigdje.

30. DETROIT

Užasna igra u napadu, bez ideje i talenta. Užasna obrana u kojoj se nitko ne trudi. Očajna petorka puna igrača s klupe, očajna klupa puna igrača koje nije briga. Ovo mladih što imaju djeluju zbunjeno, a veterani im bezglavom igrom ne pomažu. Pistonsi doslovno nemaju ni jednu jedinu pozitivnu stranu svoje igre koju možemo istaknuti, osim jadnog Monroea koji fizički i atletski djeluje bolje nego u rookie sezoni. Nažalost, trenutno nema s kime igrati košarku u Detroitu.

25Dec/110

XMAS PODCAST – THE PREVIEW

Posted by ispdcom

Konačno! Zaboravite na obitelj, najdraže, vjeru i slične formule za pranje mozga kojima vam pokušavaju skrenuti pažnju s onoga bitnoga i dočekajte prvo podbacivanje uz mega-podcast. Čini li se to samo Sickreu i Geeu ili je ovo najbolji Božič ikada?

30Nov/116

SANTA CLAUS IS COMING TO TOWN

Posted by Gee_Spot

Ne znam za vas, ali ja sam dobio jedini božićni poklon koji sam želio (da pomognem onima kojima još nije jasno, taj poklon uključuje desetak mišićavih i vitkih tamnoputih mladića koji trčkaraju za narančastom loptom u šarenim uniformama). Jasno mi je da će on ove godine biti nešto manje glamorozan, realno je očekivati da lockout ostavi posljedice na kvalitetu igre obzirom na nedostatak ozbiljnih priprema i kampova (posebice u najavljenim back to back to back tekmama), ali dobar dio negativnih kretanja bit će prikriven neizbježnom ludnicom na tržnici.

Većina momčadi u ovih manje od mjesec dana do početka nema ni približnu sliku kompletnog rostera, a obzirom na ne baš sjajnu ponudu slobodnih igrača dodatno oslabljenu odlascima u Kinu i Europu, teško da itko može računati na bitnija pojačanja. Dodaj u ovu strku izazvanu slabom ponudom i manjkom vremena još i prigodnu klauzulu kojom će svaka ekipa moći brisati jedan ugovor sa salary capa, zatim midlevel opciju koja je ostala i u novom ugovoru i ispada da će slaganje rostera biti zanimljivije nego ikada.

Obzirom da sam ja svoj poklon dobio, doduše nešto kasnije zbog čega će i ovogodišnja najava NBA sezone biti škrtija nego ikada (nećemo odbrojavati dva tjedna po dvije ekipe dnevno, nego ćemo u tjedan dana prije starta odraditi diviziju po diviziju), red je da zaželim i NBA franšizama sve najbolje u nadi da će barem nešto od nabrojenog završiti ispod njihovog bora.

Braćo i sestre, sretna nam nova sezona!

ATLANTA

Njima želim novog vlasnika jer dok se ne riješi ovo opsadno stanje koje traje godinama i u kojem nekoliko ljudi koji uopće ne žele imati NBA franšizu (ili žele, jer meni tu više ništa nije jasno) traži načina za izaći iz igre, Hawksi neće imati potreban mir za slaganje dugoročno zdravog kluba. Također, želim im da Jeff Teague nastavi s igrama iz playoffa. Odakle se taj momak pojavio nije jasno nikome, ali činjenica je kako je svojim slash 'n' kick majstorijama unio svježinu u umrtvljenu vanjsku liniju Hawksa i na trenutak oživio jedan spor i neinventivan napad. S takvim Teagueom, Atlanta se može nadati nečemu i u novoj sezoni, bez njega još jedan korak unazad je neminovan. Posebice stoga što će sigurno ostati bez Crawforda koji će midlevel sreću pronaći negdje drugdje, a možda i bez Marvina Williamsa (otpis!!!) koji je s preostale tri godine i 23 milje kamen oko vrata momčadi koja već ima tri maksimalna ugovora i nema gazdu voljnog plaćati porez na luksuz. Iako mu u ovom slučaju to nitko i ne može zamjeriti.

BOSTON

Njima pod borom prije svega želim zdravlje za njihova tri veterana. Boston je jedna od onih momčadi kojoj nikakvi kampovi ni ekstra treninzi nisu potrebni (dakle, momčad koje bi Allen Iverson volio biti član) i kojoj će ova kraća sezona donijeti više dobra nego lošega (iako su potencijalne back to back to back tekme uvijek opasne, da ne govorim o mogućim back to back utakmicama u playoffu, koje bi valjda trebale biti zabranjene ustavnim zakonom svake normalne nacije). Osim zdravlja, želim im i produktivnog Jeffa Greena, ma bilo koga od klinaca (Bradley, Moore, Johnson), jer ovom učinkovitom i pametnom napadu kronično nedostaje energije s klupe, a, napusti li ih Big Baby, stanje bi moglo postati kritično.

CHARLOTTE

Jordanu želim prazan roster da ga može popuniti ponekim igračem koji ima NBA talent. Čovjek će barem imati slatku brigu oko toga koga izabrati za otpis, kandidata je više nego dovoljno.

CHICAGO

Bullsima želim beka-šutera koji može ponijeti dio tereta u napadu. Neće do Afflala iz jednostavnog razloga što si Denver u ovoj situaciji kineskog egzodusa ne može dopustiti ostati bez još jednog swingmana, a to znači da se Bullsi moraju nadati kako je Jason Richardson u fazi karijere u kojoj će midlevel biti dovoljan. Ili pak da će Miami biti dovoljno blesav da otpusti Mikea Millera. E, to bi bila priča. Mislim da bi Miller u budućim bitkama protiv Heata valjda po prvi puta u životu prestao biti nesebičan šuter.

CLEVELAND

Obzirom da će se riješiti Barona Davisa, jer ova klauzula o amnestiji praktički postoji samo zbog njega, Arenasa i Rasharda Lewisa (nekako mi je mučno staviti Roya u ovo društvo), njima samo mogu poželjeti još jednu sezonu u kojoj LeBron neće otići do kraja. Uživanje u tuđoj nesreći je jedino što im preostaje, jer rebuilding je tek krenuo - ako su pametni pokušat će nešto izvući za Varejaoa dok još mogu, čekati da Jamison odjaše u suton i istovremeno ne bacati novac (i ono prostora što im ostane nakon odlaska navedenih) uzalud.

DALLAS

Njima želim ponavljanje lanjske sezone, a to uključuje igru najljepše košarke i iskorištavanje spoticanja protivnika o vlastite slabosti. Za tako nešto trebat će ostati na okupu, a to neće biti lako. Između ostalih, Chandler, Butler i Barea slobodni su igrači, a naravno da je Chandler ključ svega. Čovjek je oku ugodnu momčad šuplje obrane pretvorio u čvrstu družinu pod oba koša, a sebe u prvo ime ovogodišnje tržnice. Paradoks toga je da usprkos svemu tome Chandler ima smisla jedino u Dallasu. On u Mavsima ne mora igrati u napadu, dok bi ga eventualni odlazak zbog maksimalne love u Toronto, Denver, Indianu ili Netse doveo u poziciju u kojoj bi se puno veća pozornost davala njegovim slabostima nego plusevima, a to opet znači da bi se preko noći od junaka pretvorio u negativca. I za kraj, iako znam da Cubanu novac nije važan, želim mu da se ne srami iskoristiti mogućnost otpisa groznog Haywoodova ugovora (9 milja godišnje u prosjeku tijekom idućih 5 sezona).

DENVER

Želim im da što manje novca potroše kako bi zadržali Nenea i Afflala, jer iako bez njih ne mogu biti playoff momčad, s njima u preplaćenim ulogama ne mogu prema naprijed. Nene je idealan za Denver, momčadi koje trebaju centra koji može zatvoriti reket s njim ne dobivaju ništa jer on obrambeno igra kao krilo, dok one koje trebaju strijelca pod košem u njemu ne bi dobile kompletan paket jer čovjek nije u stanju raširiti reket. Po svemu radi se o igraču koji treba idealan kontekst da pruži maksimum, a on je upravo Denverov stil – brza tranzicija u kojoj do iražaja dolaze spretnost i agilnost pod košem, a ne šut ili igra leđima u osmišljenim akcijama. Slično je i na drugoj strani, Nene ne može kontrolirati reket na postavljene obrane, ali u bržem ritmu njegove ruke dolaze do izražaja. Također, želim im da očajni Harringtonov ugovor uskoro bude daleko od njih, usprkos nedostatku tijela dugoročno plaćanje takvog igrača nema nikakvog smisla.

DETROIT

Želim im dodatne opcije oprosta kako bi se odjednom mogli riješiti Hamiltona, Gordona i Villanueve, trojice jednako preplaćenih i jednako nebitnih igrača za sadašnjost i budućnost franšize. Stvarno, ovaj niz ugovora koji je podijelio Dumars tjera čovjeka da se pita nije li mu netko držao pištolj nad glavom.

GOLDEN STATE

Želim im da pronađu kristalnu kuglu jer samo uz pomoć nje mogu pronaći odgovor na pitanje što nosi budućnost. Hoće li Curry ikada moći ostati zdrav? Kakav će trener biti Mark Jackson? Što se može dobiti za Ellisa? Ajde, konačno se mogu riješiti najbeskorisnijeg NBA igrača zadnjih 3-4 godine (ako ikoga zanima, dotični se zove Charlie Bell), iako se možete kladiti kako će im, barem na trenutak, na pamet pasti i opcija da se riješe maksimalnog ugovora kojega su iskrcali Davidu Leeu.

HOUSTON

Želim im da se konačno prestanu igrati i skupljati gomile dobrih igrača te da se koncentriraju na dovođenje barem jednog rasnog talenta koji ih može pretvoriti u nešto više od simpatične momčadi koja igra lijepo, ali ne može pobijediti nikoga. Također, želim im da uživaju u eri Kevina McHalea, jer, ako ništa drugo, ove sezone od Rocketsa možemo očekivati da nastave s nesebičnom igrom, da se puno kreću u napadu i rotiraju u obrani i da se puno smiju Kevinovim šalama (a od Scole osobno da pokaže dodatni repertoar post poteza koje je pokupio na treningu).

INDIANA

Želim im da uspiju dovesti barem jednog od slobodnih visokih igrača. Nene, Chandler, West, Gasol, Jordan, pa čak i Oden, kao sin Indiane, u igri su za Pacerse koji će, ako iskoriste klauzulu oprosta na Poseya, imati dovoljno love na salary capu za maksimum. Nitko od navedenih nečega sličnog nije vrijedan, to je jasno, ali Pacersi će morati pretplatiti kako bi i dalje ostali prosječni. Što opet govori da lockout nije riješio ništa bitno jer je srž sistema ostala ista.

LA CLIPPERS

Želim im da jezgra Griffin – Gordon konačno ostane zdrava i odigra jednu sezonu u komadu. Plus, želim im da rupu na malom krilu popune nekim od sjajnih veterana koji bi ovu momčad konačno mogli povesti na pravi put (Grant Hill, Shane Battier ili neki sličan kandidat za budućeg NBA komesara).

LA LAKERS

Svim srcem im želim da pod borom pronađu playmakera, jer ako je u Fisheru i bilo još nešto života, on je nakon ovako stresnog razdoblja lockouta zasigurno ispario (sumnjam da planiraju dati većinu minuta rookieu Dariusu Morrisu). Također, želim im miran početak suživota između Kobea i Mikea Browna. Obzirom na to da Kobea u karijeri praktički nije trenirao nitko osim Phila (eksperiment s Tomjanovichem je brzo prekinut, a u vrijeme Dela Harrisa bio je klinac), bit će zanimljivo vidjeti kako će čovjek reagirati na totalnu suprotnost, trenera koji kao potomak škole Larrya Browna itekako voli držati stvari pod kontrolom, posebice u obrani. Usprkos rezultatima s Cavsima, nad Brownom je još uvijek previše upitnika i pitanje je kako će se postaviti prema ovako iskusnoj ekipi koja je prošla sve i kojoj ne treba teorija koliko motivacija. Kobe u ovim godinama i s novim bioničkim koljenima neće mirno gledati kako mu netko smeta u lovu na Jordanovo prstenje i rekorde.

MEMPHIS

Njima želim hrpu dolara od Knicksa i Lakersa kako bi mogli poplaćati sve što jesu i namjeravaju kupiti (uz Randolpha, Gaya i Conleya uskoro će imati na platnoj listi i Gasola). Također im želim da pronađu kupca za Mayoa, jer za njega definitivno neće ostati dovoljno. Što je možda još važnije, želim da im Gay donese ono što im je lani nedostajalo - talentiranog strijelca koji može uzeti loptu i zabiti kada sistem zakaže (a da pritom ne naruši kemiju koju su stekli u lanjskom playoffu, posebice u obrani). Zanimljivo, ali na ovako škrtom tržištu upravo će povratak Gaya nakon ozljede biti potencijalno najveće pojačanje uopće.

MIAMI

Oni su svoj poklon već dobili time što će se održati sezona, jer to vrlo vjerojatno znači gomile dolara, vagone pozornosti i prvi prsten. Opet, kako se ne bi osjećali zakinuti za dobre želje, nadam se kako će upecati barem jednog veterana, bio to Samuel Dalambert za pod koš ili Baron Davis za na vanjske pozicije, te da usput neće morati otpisati nikoga.

MILWAUKEE

Njima želim novi lakat za Boguta i novi mozak za Jenningsa jer inače ih čeka još jedna sezona puna razočaranja.

MINNESOTA

Nadam se da će Rubio ipak biti nešto više od totalnog promašaja kakvim se trenutno čini nakon dvije očajne godine u Europi. Podbaci li Ricky, uzalud im trener poput Adelmana i sva ona talentirana krila uokolo, miris razočaranja i frustracija još jednom će nadjačati sve, usprkos hladnim zimama na sjeveru.

NEW JERSEY

Želim im dolazak bilo kakvog talenta ne bi li zadržali Williamsa, a ako je moguće i nekoga tko bi mogao zatvoriti ogromnu rupu pod košem kojoj Brook Lopez nije dorastao. I pri tome ne mislim na Howarda. Fascinantno je da u novom kolektivnom taj nesretni sign & trade nije u potpunosti ukinut, jer to znači ne samo da su vlasnici popustili u borbi ega, već i da su nam još jednom priuštili gomilu iritantne i nepotrebna drame primjerenije sapunicama nego sportu. Gdje će Dwight? Hoće li Paul u New York? Kad će Dwyane zaprositi LeBrona? Bla bla. Tek je počelo i već je gadljivo.

NEW ORLEANS

Želim im da Paul ostane u gradu doživotno, jer bez njega NBA u New Orleansu nema šanse. Liga ne može pronaći kupca koji bi ostavio franšizu gdje jeste, a ovih koji računaju na preseljenje navodno ima na bacanje. Taj New Orleans stvarno nema sreće, čak je i druga sezona Treme bila dosadna poput napada Hornetsa kad je CP3 na klupi.

NEW YORK

Želim im barem jedan pick prve runde u idućih deset godina kad je već sistem bez salary capa još jednom ostao pusti san.

OKLAHOMA

Nadam se da je ono što je Harden pokazao u playoffu (i na što je Brooks nabasao slučajno, da naglasim) riješenje svih problema, jer osloniti se na Westbrookov mozak i Durantovu muškost, barem za sada, ne čini se najboljim putem u budućnost.

ORLANDO

Želim im pronalazak magične formule kojom će zadržati Howarda sad kad su se već riješili Arenasa (jednadžbe koje treba uzeti u obzir su dovođenje vrhunskog igrača, a možda čak i promjena trenera jer Van Gundyev Orlando je pročitana knjiga). Također im želim da se ne moraju više oslanjati na Turkogluove playmakerske sposobnosti.

PHILADELPHIA

Želim im da nova uprava biti pametnija od stare, što prevedeno znači da neće dati suludi ugovor Youngu kako bi gradili na lanjskim solidnim igrama. Da Božić stvarno bude vrijeme darivanja pobrinut će se i opcija kojom se mogu riješiti Branda dvije godine ranije.

PHOENIX

Sunsima želim da ih Robert Sarver odluči prodati nekome tko ih zaslužuje, s tim da usput pošalje Nasha u momčad koja se može boriti za naslov. Čovjek zaslužuje zadnju šansu nakon svega što je dao klubu, a svi znamo da je predobar i preponosan da je sam zatraži.

PORTLAND

Nadam se da ih karma neće uništiti zato što će škartati Brandona Roya. Obzirom da su do sada ionako naj-nesretniji klub u ligi, možete misliti što će se tek dogoditi nakon tog poteza.

SACRAMENTO

Želim im da konačno krene izgradnja te nove dvorane, po mogućnosti s novim vlasnicima i s manje sumnjivih tipova na rosteru.

SAN ANTONIO

Želim im što bezbolnije buđenje u ovom penzionerskom dobu, da više nalikuje na ugodni san nego na noćnu moru (trejdanje Parkera dok još ima vrijednost i otpis Jeffersona dobar su način za krenuti u novo doba).

TORONTO

Želim im da novi trener Casey bude u stanju prenijeti obrambenu čaroliju na sjever pa da najgora obrambena momčad lige postane samo jedna od najgorih. Također, od sveg srca im želim da Andrea Bargnani uhvati skok u napadu barem jednom u karijeri.

UTAH

Nadam se da je netko od dvojca Favors – Kantner pravi temelj za budućnost.

WASHINGTON

Nadam se da Flip Saunders neće još dugo maltretirati Johna Walla i kompaniju.

25Feb/117

WORLD TRADE CENTER

Posted by Gee_Spot

Trade deadline je prošao, iskreno ne sjećam se kada je zadnji put bio ovako uzbudljiv. Sada je pred nama konačno samo košarka i to prvo mjesec dana totalnog NCAA ludila, a onda završnica NBA sezone i playoff. Najbolji dio godine. Prikupite zalihe, poljubite voljene, pozdravite prijatelje. Idućih nekoliko mjeseci ono što nazivamo slobodnim vremenom neće poznavati ništa osim narančaste lopte.

Obzirom na količinu događanja, jedini način da ih ukratko sve prođem je ako idem po abecedi. Mislio sam stavljati neke ocjene, ali onda sam skužio da bi mi samo rangiranje odnijelo pola sata obzirom da je trgovala skoro cijela liga. Pa ono, idemo klasično štreberski.

ANAHEIM

IN: Marcus Thornton, Marquise Daniels

OUT: Carl Landry

Za light verziju Ala Jeffersona koju su godinu ranije dobili u zamjenu za svog najboljeg igrača (izvjesnog Kevina Martina) upecali su solidnog mladog strijelca s vanjskih pozicija i nešto love. Nebitan potez, u isto vrijeme i totalno besmislen u široj slici, na što je dobro ukazao Mark Cuban, ali i činjenica da su ovim tradeom Kingsi pali ispod 75% utrošenog salary capa te da su sada prisiljeni potrošiti razliku do tih 75% na slobodne igrače. Toliko prostora i toliko igrača za koje bi mnogi ubili (Dalembert prije svih) i sve što imaju za pokazati nakon deadlinea je Thornton. Dokaz da ne možeš u isto vrijeme planirati preseljenje i slagati roster za budućnost. Ali, preuzimanjem tuđeg igrača (Daniels) možeš zaraditi nešto sitniša. Kojega kasnije potrošiš na onim jednorukim Jackovima u Vegasu.

ATLANTA

IN: Captain Kirk, Hilton The Balvan Armstrong

OUT: Mike Bibby, Maurice Evans, Jordan Ben Gordon Light Crawford, prvi pick 2011.

Solidan trade koji jednu solidnu ekipu i dalje čini solidnom, možda malčice solidnijom. Hinrich je dobra opcija za playa u ovakvoj momčadi u kojoj se ionako igra preko Johnsona i u kojoj play ionako samo mora zabiti otvoreni šut. Bibby je to radio sjajno ove sezone, njegovih 44% za tricu najbolji su mu postotak u karijeri. Rispekt, jer to su odlike pravog igrača – umjesto kuknjave za prošlim vremenima, prilagodba kako bi se koristilo momčadi na bilo koji način.

Nažalost, Bibby čak ni u najboljim danima nije bio eksplozivan igrač u stanju se dovoljno dobro lateralno kretati u obrani, tako da je pod stare dane lakše zapinjao u blokovima od Rohatinskog u govoru. Hinrich je pak jedan od boljih all-round bekova, u stanju je odigrati obranu na obje vanjske pozicije (zbog čega Bullsi i dan-danas mogu žaliti za tim što su ga pustili) i ne bi trebao imati problema zamijeniti Bibbyev šuterski učinak.

Dakle, definitivno su dobili boljeg igrača, ali igrača koji ih ne čini ništa važnijima u velikoj slici. Jer iako se protivnički playevi više neće iživljavati na Hawksima, njihova polazna pozicija je tako loša da jedan ovakav trade nije ništa više od laganog kozmetičkog zahvata. Dok Johnson igra glavnu ulogu i dok imaju ovako tanku rotaciju pod košem u kojoj Al Horford igra van pozicije, nemaju se pravo nadati napretku, dapače, njihov vrhunac je bila lanjska sezona u kojoj se Johsnon borio za novi ugovor i u kojoj je onaj stariji Crawford još bio živ.

Armstrong donosi tek 6 grubih prekršaja u postu, ali cijena koju su platili za mali korak naprijed nije previsoka. Niski pick prve runde nije važan, zadnjih godina se nemaju s čime pohvaliti (Teague i Crawford nisu pokazali ništa, a ovaj potonji nije ni dobio šansu jer 1 na 5 haklera na ovom rosteru ima dovoljno), a čak ni one visoke nisu znali iskoristiti (uzeli Marvina i Sheldena Williamsa ispred Derona Williamsa, Chrisa Paula, Brandona Roya i Rudya Gaya), a beskorisno tijelo Mauricea Evansa, nekada solidnog obrambenog igrača i šutera iz kuta, zamijenit će jednako beskoristan nećak Dominiquea Wilkinsa, Damien, kojega su potpisali do kraja sezone. Pa ti reci da nepotizam ne igra ulogu u NBA.

BOSTON

IN: dva bezvrijedna picka druge runde (jedan 2017.), Jeff Green, Nenad Krstić

OUT: Perk, Semih Erden, Luke Harangody, Nate Robinson, Marquis Daniels

Najšokantniji događaj večeri. Na stranu to što nitko prije nije uopće spominjao ovakvu mogućnost, odavno smo naučili da sve glasine prije roka uglavnom veze nemaju s onim što će se kasnije odigrati. Jednostavno je nepojmljivo da momčad koja lovi naslov i koja je prvi favorit, ujedno i momčad koja cijelu sezonu ne pokazuje nikakvu značajniju manu, odjednom odlučuje mijenjati jednog od važnijih igrača.

OK, prihvaćam da je NBA biznis i da ni Boston nije po ničemu različit od svih ostalih koji bi prodali dušu za šaku dolara, o naslovu da ne govorim. I ne plačem za Perkinsom kao čovjekom, kvragu imao je priliku nedavno potpisati novi ugovor i odbio ga je smatrajući da može dobiti više onog trenutka kada postane slobodan igrač (uostalom, kada bi tim nekakvim idealističkim naočalama gledao NBA, odavno bi je prestao pratiti jer je bez duše lijepa, što bi rekao narodni pjesnik). Ono što me ostavlja bez teksta je potreba da razbijaš nešto što nije pokvareno i da dovodiš u opasnost kemiju među igračima i sam identitet momčadi koji se dobrim dijelom temeljio upravo na Perkovim širokim ramenima.

Danny Ainge očito smatra kako rotacija pod košem više nije ključna u borbi za naslov, iako je prije pola godine upravo ona bila glavni razlog zašto su dovedena braća O'Neal i Erden. Pa što je s onom pričom da bi pobijedili Lakerse samo da se Perk nije ozljedio? Da ste 100 fanatika NBA pitali koja je najbolja NBA ekipa, tko igra najbolju košarku i tko ima najveće šanse osvojiti naslov, njih 87 bi vam reklo – Boston. Kojom se onda logikom vodi Ainge kada vuče ovakav potez?

Bolesti velike pameti. Mikro-menađment. To je ista ona bolest koja tjera trenere da u zadnjih deset sekundi u igru uvode igrače koji su prije toga dva i pol sata proveli skvrćeni na klupi. Ainge je, umjesto da uživa u trenutku, odlučio vjerovati da nije dobar GM ako stalno nešto ne radi. Pa je pomislio – Perk nam više ne treba za nositi se sa Orlandom jer tu momčad možemo dobiti i ako nam Dwight zabije 100 koševa. Miami nema centra, a Noah nije opasnost u reketu. Lakersi su gotovi. Izgurali smo sezonu bez njega. Zašto bih ga plaćao ili riskirao da ostanem bez ičega u budućnosti, kada mogu zauzvrat dobiti kvalitetnog mladog igrača?

Stvarno, zašto. Mogu shvatiti ovaj tok svijesti (ne i prihvatiti). Savjesni GM treba sagledati svaku opciju, ali ne mogu razumijeti da netko tko se bori za naslov SADA uopće može pomisliti dovesti sve to u opasnost radi nečega što će se dogoditi NAKON eventualnog naslova. Da li je taj naslov sada udaljeniji nego što je bio prije tradea? Pa recimo da sada dosta toga ovisi o protivnicima, Boston nije taj koji sve drži u svojim rukama. I po tome, bez obzira na Greena, Boston je trenutno lošija momčad. Koga briga kakva će biti sutra.

Svašta, stvarno svašta.

Green nije loš igrač, dapače. Sjećam se kada su Celticsi draftali, bio sam oduševljen pomišljajući da ću ga gledati u paru s Big Alom, a nakon što je poslan u Sonicse u zamjenu za Raya bio sam još zadovoljniji jer je u Seattle sletio čovjek koji me oduševljavao igrama za Georgetown. Sada se nesuđeni Celtic vraća na mjesto nesreće, donosi ogroman talent ovoj momčadi, ali i jedno prokletstvo. Jer, iako je Perk sirovina, on je danas korisniji jednoj ozbiljnoj momčadi zato što ima svoju rolu i odrađuje je savršeno. Greenov problem je što nema rolu, zato se i nije uklapao u Oklahomu. Igrač zarobljen između dvije krilne pozicije a nedovoljno dobar da nosi igru, tu rolu tek treba naći. Zamjena za Piercea? Za KG-a kada odluče igrati manjom postavom?

Boston je tražio zamjenu za ozljeđenog Danielsa, na kraju ju je skupo platio. Ainge je možda osjetio da ne može odbiti ovakvu ponudu, mladog all-round igrača za limitiranog šljakera, ali Ainge je trebao znati bolje. Ove kasnije zamjene nisu ništa drugo nego oslobađanje prostora na rosteru za potpis ponekog veterana koji će ovih dana biti otpušten kako bi se ukrcao u playoff vlak. Samo, što će im sutra Kapono kada su doveli Greena, što će im Murphy kada su mogli imati Perka?

Erden je nevažan za playoff, Harangody također (nije se nametnuo kao zamjena za Scalabrinea), Robinson se ionako nije uklapao u momčad svojom igrom, a povratkom Westa i Waferovim sve boljim igrama postao je višak. Tako da je ključ svega Krstić. Zanimljivo je da Krstić ima sjajan odnos s trenerom Frankom koji ga je u Netsima praktički stvorio kao igrača i nekako mi se čini da je baš Frankova riječ bila ključna. Da on nije garantirao da Krstić može ponijeti barem dio tereta pod košem, možda Ainge i ne bi ovako riskirao. Ponudi li on Bostonu još jednu pick 'n' pop opciju i uhvati li koji skok pod košem, Perk bi mogao biti zaboravljen. A možda i ne.

CHARLOTTE

IN: ugovor Moa Petersona, DJ Bijeli, tip s Novog Zelanda koji vrhunski dodaje ručnike, Joel Przybilla, Dante Cunningham, dva picka prve runde (ovogodišnji Hornetsa i budući Blazersa, dakle ništa specijalno)

OUT: Gerald Wallace, Nazr Mohammed

Klasično rezanje troškova, logično obzirom da su Bobcatsi i sa svim ovim dodatnim milijunima kojih su se riješili bili lutrijska momčad. Obzirom da je Przybilla nakon ove zadnje ozljede koljena od balvana postao mrtvac, u ovom tradeu put Charlotte nije krenuo ni jedan bitan igrač. Dapače, Bobcatsi sada imaju solidnu sveučilišnu momčad, ako ih izaberu u turnir mogli bi čuda raditi u ožujku. Budućnost nije svjetla, ali barem mogu prodati priču da im pickovi i solventnost daju šansu da jednog dana budu dobri. Možeš mislit.

CHICAGO

IN: pick prve runde Heata ove godine

OUT: James Johnson

Samo da spomenem da su po mojim novim power rankingsima prva momčad Istoka, što su potvrdili i za vrijeme trade ludila. Imali su jasan cilj, dovesti Leea iz Houstona, a ako to ne upali, onda Parkera iz Cavsa. Ni za jednoga se nisu htjeli cjenkati, nudili su ovaj pick Heata, Rocketsi i Cavsi su odugovlačili, prošao rok, sve 5, ostaju im njihovi resursi za ubuduće (platna lista stabilna, pickova dovoljno da se svake godine momčad osvježi). Ako Boston može ciljati na naslov bez rasne petice, može i Chicago bez rasne dvojke. Ako Boston s prastarom momčadi može misliti na budućnost, mogu to i Bullsi koji su svoj život kao izazivači tek započeli.

CLEVELAND

IN: Erden, Harangody, Baron Davis, pick prve runde Clippersa (lutrijski)

OUT: Mo Williams, Jamario Moon, beznačajni pick druge runde

Spalili su gomile novca kako bi došli do picka Clippersa, što ih stavlja u poziciju da ove godine na jednom od, tako bar stručnjaci kažu, najgorih draftova ikada, imaju dva lutrijska picka. Gilbert jednostavno mora prodati nešto navijačima, opravdati nekako postojanje ove katastrofalne sezone, a draft je još uvijek bolji izbor od toga da im počne plaćati da dolaze na utakmice. Boston je valjda nešto platio da ih oslobode Erdena i Harangodya, ali to neće biti ni izbliza dovoljno da pokrije razliku u plaći Davisa i Williamsa. Nebitno, Gilbert se ionako proglasio Cubanom Istoka, paliti novac mu nije problem.

A drago mi je i zbog Barona Davisa, dolazak u ovakvu momčad baš je ono što mu je trebalo. Debeli bradonja je malo previše počeo uživati u svojoj ulozi lidera mladim lavovima Clippersa, ali karma ne zaboravlja. Dovoljno je Baron kenjao po igri svojim pristupom, salom i isforsiranim tricama. Ovo mu je hvala za sve što nam je pružio ovih godina - umjesto da uživaš bacajući alley-oopove Blakeu, truni u najgoroj momčadi ikada. Lijepo je kada se na kraju stvari poslože kako treba.

DALLAS

Može li činjenica da je Cuban konačno mirovao značiti da je došao i njihov trenutak? Po ovome kako trenutno stvari stoje, Mavsi i Bullsi su moj pick za Finale.

DENVER

IN: Galinari, Wilson Chandler, Ray Felton, Kupus, Mozgov, prvi pick Knicksa 2248. (svi prije su već bili trejdani), dva picka druge runde Warriorsa koja su u Knicksima završila u tradeu za Leea, poklon paket Kraša

OUT: Melo Drama, Chauncey, Anthony Ne Znam Izabrati Menađera Carter, Shelden Ugly Madafaka Williams, Renaldo Balkman (dokaz da je Isaiah iza svega – Balkman je njegov pick, sjetimo se onih nereda u Gardenu kada su Knicksi u prvoj rundi izabrali igrača za kojega je tada Jay Bilas rekao nešto u stilu ''Bez riječi sam, Balkman je u najbolju ruku igrač za dno druge runde'' što mi je do dan danas najdraži draft trenutak ikada)

Denver je odradio odličan posao. Ovo između njih i Carmela je bila mučna priča za sve nas koji volimo igru, ali za uključene to je bio tek revolveraški dvoboj. Tko prvi trepne, izgubio je. Carmelo je prvi trepnuo onog trenutka kada je ispred želje za odlaskom u Knickse stavio želju za maksimalnim ugovorom po postojećim uvjetima. To je bilo moguće ostvariti samo tradeom do isteka roka, što znači da je sav ovaj cirkus zadnjih nekoliko tjedana u biti bio tek nabijanje cijene.

Denver se riješio i Carmela i Chaunceya, uštedili su solidan novac, a dobili su priliku snimiti koliko valjaju svi ovi igrači Knicksa u nešto drugačijem sistemu (iako Karlov nije bitno drugčiji od D'Antonieva). Galinariev šut će dobro doći, Felton je play za kojim će dogodine čeznuti pola lige, Chandler možda bude vrijedan ugovora. Ma ako i od svih njih ne bude ništa, činjenica je da su umjesto ničega dobili barem te pickove. A nisu trebali dobiti ništa jer Anthony je bio slobodan igrač, što nas dovodi do te perverzije u kolektivnom ugovoru zvane sign & trade, koja radi farsu od cijele priče. Čemu ta sloboda izlaska na tržište kada bez pomoći bivšeg kluba ne možeš do maksimalnog novca i kada bivši klub ne dolazi do nikakve naknade osim ako se ne uključi u tu sprdačinu?

Football i baseball npr. za svaki prelazak nekako kompenziraju bivšu ekipu, a igrački ugovori nisu ograničeni nikakvim sličnim ludostima već onim koliko ti momčad može ponuditi (u NFL-u nema maksimuma, ali zbog hard capa momčadi ne mogu prijeći određenu granicu te moraju rasporediti ugovore, dok u baseballu cijenu diktira tržište jer nikakvih ograničenja nema). NBA s ovim postojećim sistemom jednostavno oko sebe širi smrad koji je nepotreban jer su mane toliko jasne da ih se može ukloniti jednim aneksom na ugovor. Mislim, šta nije idiotski da veteran nema pravo birati gdje će igrati za isti novac nego uvijek mora postojati tih 20 milja više zbog kojih naginje ostanku u momčadi u kojoj je već proveo većinu karijere?

GOLDEN STATE

IN: Troy Dropkick Murphy (hoće li jedan Murphy konačno zaigrati u Bostonu), pick druge runde Netsa

OUT: Dan Gadzuric, Brandan Wright

Usluga Netsima vrijedila je šaku dolara i bezvrijedni pick, ali bit će zanimljivo vidjeti gdje će završiti čovjek koji je do prije godinu dana bio double-double igrač. Heatu i Celticsima koji se najviše spominju kao potencijalna odredišta četvorka koja širi reket nije nužno potrebna, ali Spursi i Dallas bi u Murphy dobili još jednu bitnu kockicu prilikom slaganja plana za rušenje Lakersa.

HOUSTON

IN: Hasheem Thabeet, DeMarre Carroll, pick prve runde Memphisa, Gogo Dragić, pick prve runde Sunsa

OUT: Shane Battier, Ish Smith, Aaron Brooks

Od svih opcija koje su se nudile uz svu tu gomilu pickova i ugovora što ih imaju na raspolaganju, Rocketsi nisu napravili ništa. Dva alibi trejda, tetkasta kao i sve drugo što je Morey napravio ovih godina. Hasheem nije Haakem, ma koliko im ime bilo slično. Dragić je nebitan, ali barem neće otići u svlačionicu za vrijeme time-outa (plus, sada sam miran u fantasyu jer Lowry ostaje prvi play do kraja i ne gine mi naslov YEEES!!!). Dakle, samo su dodali dva picka prve runde, koji bi možda bili i lutrijski da Rocketsi išta valjaju i da nekako mogu preskočiti Memphis i Phoenix. I to su ih dodali na hrpu sličnih koje već imaju. Pitanje je pripremaju li se oni za NCAA turnir ili za NBA ligu. Pitanje je i da li se moglo dobiti nešto više za Brooksa koji je do jučer bio play budućnosti, da bi se preko noći pretvorio u Slovenca.

INDIANA

Larry Bird još nije u penziji? Mislim, što reći o GM-u koji zakasni nekoliko minuta u realizaciji tradea? I još bolje, što reći o GM-u koji nakon epizode s Artestom i Captain Jackom želi dovesti u momčad nekoga poput Mayoa?

LOS ANGELES GRIFFINS

IN: Mo, Jamario

OUT: Baron, ovogodišnji lutrijski pick

Mudro su se riješili Barona koji stvarno nije imao što pametnoga prenijeti Blakeu i Ericu, usput uštedjevši hrpu dolara i dovevši igrača poput Williamsa koji definitivno bolje odgovara ovako mladoj momčadi. Mo nije playmakerski talent poput Barona koji loptom može pogoditi muhu u letu, ali je bolji šuter i ne treba loptu stalno u rukama da bi bio koristan. A to je dobro, jer lopta mora biti što više u rukama Blakea i Erica.

Bledsoe je stilom igre bliži Williamsu tako da je i to još jedan plus, Baron definitivno nije bio mentor kakvoga mladi combo bek treba. Sad, možda su platili skupu cijenu odrekavši se picka prve runde, ali obzirom na ovogodišnji talent na draftu i činjenicu da ionako na svakoj poziciji imaju rasnog mladog igrača, njima draft ionako nije bitan. Trebaju im pravi veterani i što više prostora za buduće masne ugovore. Ovaj trade u tome pomaže.

Bravo Griffinsi.

MEMPHIS

IN: Shane, Ish

OUT: Hasheem, pick prve runde, čovjek zvan DeMarre

Gay je out nekoliko tjedana i iz toga kuta vraćanje Battiera do kraja sezone ima smisla. Obzirom da se bore za playoff, možda i odricanje od potencijalno visokog picka nije prevelika cijena. Ali, kada gledaš da su usput škartali i svoj nedavni drugi pick u Hasheemu, jasno ti je s kakvom franšizom imaš posla. Onom koja nije u stanju ni trade odraditi na vrijeme.

MINNESOTA

IN: leš Eddya Currya, Anthony Randolph

OUT: Kupus, Corey Brewer

Zime u Minnesoti su toliko dosadne da David Kahn uživa kada se može zabaviti ovakvim poslićima. U zamjenu za pomoć Knicksima prilikom realizacije ovog tradea dobio je poneku milju, vjerovatno stan u Queensu te Anthonya Randolpha. Još jedan vječni, nikad realizirani potencijal, kojega može pridružiti Darku i Beasleyu. Danas znamo da od ove dvojice nikada ništa, ali za Randolpha stvarno ne možemo ništa tvrditi. Treba vidjeti, a taj pay-per-view koštao ih je gubitka Kupusa i Pivara. Manje nego što Arena naplaćuje za trećerazrednu tekmu Primere. Obzirom da je Kahn u igri, treba paliti svijeću što nije završilo puno gore.

NEW JERSEY

IN: Deron

OUT: Devin Harris, Derrick Favors, dva picka prve runde (ovogodišnji Netsa i budući Warriorsa)

Trade koji je najbolji dokaz kako je u NBA važnije imati sreće nego pameti. Navodno su GM Netsa i GM Jazza, dva poznata intelektualca, razgovarali o potencijalnom tradeu za Kirilenka kako bi Mikhail imao barem nešto pokazati ruskoj mafiji (''luk, vi got aur boj Andreuška''), kada je u šali Billy King pitao za Derona. O'Connor je na njegovo iznenađenje rekao "što nudiš" i ostalo je povijest. Za isti paket kojim su namjeravali dovesti Carmela, doveli su boljeg igrača.

Deron stvarno ne ostavlja dojam čovjeka kojega želiš za lice svoje franšize. Svađe sa Sloanom, pa izjava odmah po dolasku u Netse kako ne garantira da će potpisati produženje ugovora, nisu način na koji se drži jedan karakterni franchise player. Ali, njegov talent je neupitan. Čovjek je najkompletniji playmaker lige, majstor završnica koji će sam samcat preporoditi New Jersey na način sličan onome kako je to prije desetak godina napravio Jason Kidd.

Devin Harris, sam po sebi solidan play, i dva vrlo visoka picka (Favors i ovogodišnji Netsa koji ima šanse biti top 3 pick), realna su cijena za takvog igrača. Ovaj Warriorsa je možda višak, ali obzirom da dogodine Warriorsi imaju šanse biti playoff momčad, nije ni toliko važan. Plus, Mikhail ima toliko love da uvijek može kupiti pick za tri milje (koliko je i ovom prilikom poslao u Jazz, da se nađe).

Jedan veliki plus ovoga tradea o kojem trenutno Netsi ne razmišljaju ali koji će se pokazati važnim – Deron je ubivši Sloana u pojam svojim žuganjem zalužio crni pojas u vještini uklanjanja trenera. Ta vještina dobro će doći da oslobodi sebe i Brooka od terora Averya Johnsona.

NEW ORLEANS

IN: Landry

OUT: Thornton, nešto zajedničkog keša

S igračke strane ovo nije loš trade. Thornton je imao nekoliko bljeskova, ali nije se nametnuo kao rješenje s klupe. Trener Williams i dalje više vjeruje veteranima Greenu i Jacku, a tko može sumnjati u čovjeka koji ovaku sakatu momčad vodi do playoffa. Landry im konačno daje stabilnu napadačku opciju s klupe, čovjek je majstor za zabijanje preko kojega možeš slobodno vrtiti napad cijelu večer. Praktički, nakon što sjedneš Westa imaš opciju istog takvog uvesti u igru.

Problem je što su i jedan i drugi poprilično mekani igrači koji vole igrati malo dalje od koša i nisu stvoreni za prljave poslove (odnosno, obojica su razvivši osjećaj za koš pobjegla od tog manje privlačnog aspketa igre), teško ih se može koristiti u paru, što Landrya svodi na rezervu oko koje se ne bi trebalo dizati previše buke. Da nije činjenice na koju je ukazao Cuban – Hornetsi su momčad kojom upravlja liga, a ovim tradeom su preuzeli na sebe skupljeg igrača, time automatski oštetivši vlasnika, to jest njih 29 preostalih koji imaju svoje klubove. Cuban se s pravom pita kojom logikom liga radi na korist svoje financijske štete, ali čemu zahtijevati smisao u NBA ligi koja je sve više lišena nečega takvoga.

NEW YORK

IN: Melo, Chauncey, Shelden, Renaldo, Carter, Corey

OUT: Danilo, Wilson, Timofey, Raymond i prvi pick 2248. (jedini koji još nisu podijelili)

Padaju vlade diljem svijeta, preko noći se odnos snaga prebacio sa Zapada na Istok, ali Knicksi uvijek ostaju Knicksi. Platili su najveću moguću cijenu da bi došli do igrača kojega žele, igrača koji se možda i ne uklapa idealno u ono što trenutno rade. A onda opet, što to oni danas rade? Kada vidimo D'Antonia na klupi vjerujemo da gledamo momčad koja njeguje nekakvu filozofiju igre, ali činjenica je da ovi Knicksi kao i oni s Francisom i Starburyem njeguju samo jednu filozofiju – onu sebične, jednodimenzionalne košarke.

Amare i Carmelo imaju dovoljno talenta za monopolizirati NBA action, ali svakome tko posjeduje League Pass ili neki drugi izvor stalnog priljeva utakmica jednostavno nisu zanimljivi. Zabit će 50, primit će 50. Pola-pola. To je njihova sadašnjost, to će ostati i njihova budućnost. Mislim, daleko od toga da Melo nije pojačanje, ali put koji čeka ovu momčad još je dug. Zahtijeva strpljenje i plan. A dok je James Dolan vlasnik, to su dvije stvari koje Knicksi neće imati na raspolaganju.

Bez obzira na budući salary cap, Knicksi će vjerovatno dovesti još jedno veliko ime. Sve ide prema tome, nemojmo se zavaravati. Deron, Paul i Dwight igrat će sličnu igru kao i Melo, osim ako se ne uvede taj famozni franchise tag. Ali, čak i ako im to uspije, ovo što su nam tijekom ovog roka pokazali je da vuk dlaku mijenja ali ćud nikada. Knicksi će uvijek biti zaslijepljeni vanjskim sjajem, uvijek će trošiti više nego treba, uvijek će biti dekadentni.

Ne treba plakati za ni jednim igračem kojega su se odrekli, a Chauncey je i s jednom nogom bolji od Feltona. Samo, gdje je tu karakter? Gdje je klupa? Koji je identitet ove momčadi? Gdje su šljakeri? Najveća ironija košarke je u tome što se radi o sportu u kojem su samo dva igrača u stanju nositi vas do vrha, ali ujedno u isto vrijeme nisu u stanju napraviti onaj zadnji korak bez sporednih igrača. Lanac je čvrst koliko je čvrsta najslabija karika.

Knicksi nemaju karike i uopće ih ne smatraju bitnima. Njihov problem je što vječno snimaju blockbuster za kojega trebaju prekrasne glumce, ali zaboravljaju da i svaki blockbuster drže role karakternih glumaca. Poslavši Chandlera i Galinaria u Denver, Knicksi su ostali bez ijednog vlastitog igrača. Ma kako manjkavi bili Danilo i Wilson, ipak su bili njihovi pickovi, kvragu. A kako su već uokolo posijali sve pickove prve runde u idućih tristo godina, ostali su bez najboljeg izvora jeftine svježe krvi.

Što ako se uvede hard cap i ako se pojavi franchise tag? Bez drafta, bez salary capa, bez plana, Knicksi ostaju ona ista Thomasova momčad koja samo potpisuje najzvučnija dostupna imena bez razmišljanja o tome kako bi ta imena izgledala na parketu.

Ako se ne uvede ništa od toga, ako stvari ostanu kakve jesu, Knicksima to opet ništa neće značiti. Jer, pravila mogu biti ovakva ili onakva, ali na kraju si uvijek sam odgovoran za svoje odluke. Knicksi redovno donose krive. To ne mogu promijeniti ni Melo ni Chauncey, a niti novi kolektivni ugovor. Što bi rekao Gump - stupid is as stupid does.

OKLAHOMA CITY

IN: Perk, Nazr, Nate

OUT: Krle The Chairmaster, Petersonov ugovor, DJ, mikseta, Jeff Green

Bez premca vlasnici najboljeg poteza prijelaznog roka. Doduše, stiže s godinu zakašnjenja – prošle sezone GM Presti se prepao rizika s Chandlerom i vratio je rasnu peticu kakva im je trebala nazad. Ove sezone odlučio je ne ponoviti grešku, iako Chandlerov problem s prstom nije ni upola ozbiljan kao Perkov s koljenima. Ali, Presti je konačno odlučio odrasti.

Perk je sve što treba Thunderu da zatvori šuplji reket. Samo micanje Jeffa Greena je plus, a kada uzmeš u obzir da ono znači više minuta za Ibaku i Collisona, sjajne obrambene igrače, očito je kako će ovo sada biti jedna druga momčad. Neće preko noći Durant i Westbrook naučiti igrati obranu, ali će imati tri majstora koja će im čuvati leđa. Možda čak i četiri, ako ste spremni vjerovati da u muslimanu nacistu još ima vatre iz dana San Antonia.

OKC je ovim potezom objavio svijetu da ide do kraja već ove sezone. Perk će u ovoj momčadi brzo zaboraviti bivše suigrače, a Thunder će nam još jednom pokazati da su igrači koji znaju svoje uloge na terenu, obrana i skok važniji od bilo kakve dubine koju je Boston možda dobio s Greenom.

Najbolje od svega, bez Greena i njegovih 15 lopti, ova momčad će u napadu izgledati nešto smislenije. I dalje će to biti silovanje lopte od strane Westbrooka, i dalje će Durant pucati iz svih mogućih situacija osim onih iz kojih bi trebao, ali barem se nećemo morati pitati koja je uloga onoga tipa što izgleda duguljasto kao Durant, davi loptu, ne skače i ne igra obranu.

PHOENIX

IN: Brooks

OUT: Dragić, pick prve runde

Iskreno, ne shvaćam ovaj potez. Osim ako ne misle trejdati Nasha ovo ljeto i proglasiti Brooksa novim startnim playom, ovo nema nikakvog smisla. Sunse vode totalni amateri, to nam je već odavno jasno, ali ako misle da je pick prve runde, možda i lutrijski, vrijedan poboljšanja na poziciji back-up playa, onda su nadmašili sami sebe.

PORTLAND

IN: Gerald Wallace

OUT: Joel, Dante, Sean, keš ili što bi Allen rekao sića, pickovi

Portland se nije odrekao ničega bitnoga osim budućnosti vlastitog budžeta. Samo, što im je drugo preostalo? Aldridge i Roy su na maksimumu, potpisali su Cambya i Matthewsa za masne ugovore. U takvim uvjetima rebuilding je praktički nemoguć. Kako je Allen opet odlučio otvoriti kesu, prikupljanje skupih igrača poput Wallacea jedino je rješenje.

Wallace je preplaćen, ali nije loš igrač ako vam novac nije važan. Poboljšanje je na krilu pored još nespremnog Batuma, a u stanju je ponijeti i dio tereta u napadu kojega nakon Royeva pada drži fenomenalni Aldridge. Momčad je ovo koja nema previše zvijezdanog talenta, ali koja ima dovoljno karaktera i dubine da se održi u playoff poziciji bez obzira na sve probleme.

Wallace se tu uklapa savršeno, što time što je više šljaker nego zvijezda, što sklonošću ozljedama. Ali, rizik se možda isplati. Nestankom Jazza, padom Nuggetsa, kopnjenjem Lakersa, Zapad se otvara. Problem je jedino što su Dallas, San Antonio i Oklahoma puno spremniji to iskoristiti.

TORONTO

IN: JJ (nije Hickson, a bogami ni Redick)

OUT: pick

Colangelo uredno skuplja te, kako ih zove, talente, kako bi ih sutra pretvorio u pickove, koje će onda pretvoriti u talente, koje će onda pretvoriti u pickove. Šteta što njegov višak pickova nije pomogao Bullsima da dođu do beka, a još je veća šteta što nisu uspijeli Denver nagovoriti da im ustupi Galinaria iako su navodno pokušali. Kakva sprdačina od franšize.

UTAH

IN: Favors, Harris, dva picka prve runde (kvalitetna), vreće rubalja

OUT: Deron

A evo još jedne franšize koja je na dobrom putu da naziv uzorne zamijeni nečim posprdnim. Nakon odlaska Sloana u šoku su odlučili eliminirati bilo kakav budući šok, a to znači eventualno Deronovo kenjkanje oko novog ugovora, pa su lijepo poslali svog najboljeg igrača na Istok za hrpu potencijala.

Devin Harris je dobar igrač, preporodit će se bez Averya nad glavom, ali teško da je netko oko koga će u Salt Lake Cityu graditi budućnost. Ako stvarno misle krenuti u rebuilding oko ovih pickova i Favorsa, puno korisniji bit će im njegov ugovor dogodine. Favors nije ostavio nekakav bajan dojam do sada, ali postoji šansa da je Jazz u njemu dobio ako ne nositelja onda barem vrlo dobrog igrača za petorku. Što znači da su i Jefferson i Millsap potrošni, obzirom da njihovo prisustvo koči razvoj Favorsa i svih tih budućih nada.

Ove godine Jazz ima dva picka, jedan sigurno lutrijski (ovaj Netsa) i jedan potencijalno lutrijski (njihov). To znači da lokalni junak Jimmer stiže u klub i da se okreću takvom obliku promocije. Jimmer i Hayward garantiraju barem pristojno ispunjenu dvoranu, ali za nešto više trebat će im i Favors i barem jedan all-star igrač iz preostala dva picka.

Mislim, ovo što su dobili zauzvrat definitivno nije loše, ali postavlja se pitanje da li se su odrekli Derona u afektu, bez da su dobro razmislili. Jer, liga će poduzeti sve da u novom kolektivnom ugovoru što više oslabi moć igrača, a to znači da Deron sutra možda neće imati takvu moć kakvu su nedavno iskazivali Melo ili LBJ.

Opet, ako je svima puna kapa pizdeka kakvim se Williams pokazao, ovaj trade s Netsima je sasvim ok. Nije da su ionako igdje išli s postojećim rosterom (a to je izgleda ipak glavni razlog zašto Sloan više nije imao snage boriti se sa svakodnevnim zahtjevima trenerskog posla). Ostaje im ne samo nada već i solidni izgledi da će još dugo vremena biti dobri, a to je za ovako mali klub izuzetno važno.

A opet, ako ćemo biti realni, možemo samo reći sljedeće parafrazirajući LeBatarda - Salt Lake City, welcome to an egzistenze of irrelevance.

WASHINGTON

IN: Bibby, Evans, Crawford, pick prve runde

OUT: Kirk, Hilton

Wizardsima je ovaj prijelazni rok donio još jedan pick kojim će popuniti roster, a usput se i vlasnik Ted Leonsis pokazao kao totalna faca. Čovjek je poznat kao osoba otvorena navijačima i medijima, ima blog na kojem otvoreno piše o svojim Wizardsima i Capitalsima, a postom kojim se osvrnuo na trade Hinricha za Bibbya dokazao se i kao pošten čovjek koji ne treba medije ili druge blogere da racionalno seciraju njegove tradeove.

Bez puno umatanja istine, čovjek je priznao da je Hinricha trejdao samo za taj pick i kako mu je taj isti Hinrich praktički donio tri picka prve runde – lanjski Bullsa (koji su pretvorili u Kevina Seraphina) te dva Hawksa (lanjski u liku mladog Crawforda, te ovogodišnji pick). Ne radi se o nekim bajnim igračima, ali prilikom rebuildinga bitan je stalni priljev svježe krvi i talenta, a Wizardsi to imaju.

Dodaj još njihov visoki pick i ispada da ljudi rade dobar posao. Ništa spektakularno, ali pametno i strpljivo. Ono što će biti zanimljivo vidjeti je što će biti s Bibbyem. On ima određenu svotu garantiranu za iduću sezonu i neće biti lako tek tako ga otkupiti iako mnoge momčadi jedva čekaju da ga dodaju (Heat bi s njim i njegovom tricom u rotaciji umjesto Arroya automatski postao bolji) jer za Wizardse veću vrijednost ima ta njegova zadnja godina koja im može donijeti nešto u nekom budućem tradeu.

13Jan/115

MOOKIE BLAYLOCK EXPERIENCE 3

Posted by ispdcom

Tema ovog top 10 izbora bila je izabrati najveća razočaranja prve polovine sezone. Iz gomile prijedloga nije lako bilo odlučiti se za njih samo deset, a još je teže bilo sastaviti objašnjenja za svaki izbor. Stoga, ova desetka ide u vidu dijalogu između članova žirija kojega ovaj put čine Gee (Sonics), Sickre (Celtics), Emir (Bulls), Joe (Knicks), Pero (Jazz) i Gogo (Suns). U zagradama su navedene sekte kojima pripadaju kako bi lakše pratili njihova izlaganja.

1. Brook Lopez

Gee: Nisam uopće iznenađen što je Brookić završio skoro na svim listama. Jesam doduše time što ste se svi fokusirali na njega, a nitko da spomene Robina koji je jednako loš u svojoj ulozi šljakera ove sezone.

Joe: Robin je ozljeđen, barem ima opravdanje. A Brook je i lani, potpuno zdrav, muku mučio skakati čak i protiv najskromnijih protivnika.

Gogo: Ma neka on slobodno dođe u Sunse, mi volimo takve koji ne skaču.

Sickre: Je'l mi pričamo o Brook Shields ili?

Emir: Mogu reći da je sramota to što nije u stanju uhvatiti double-double obzirom na predispozicije. U biti, neobjašnjivo je kako mu to (ne)uspijeva. Ja sam ga izabrao u drugom krugu drafta ove godine i znam jedno – dogodine ga sigurno neću birati.

Pero: OJ Mayo je debil.

2. Phoenix Suns

Gogo: Moje najveće razočaranje su ipak Sunsi. Ne dat lovu Amareu pa je onda potrošit na prolazne klošare poput Childressa, Warricka i sada Cartera? Kakav je ovo način izgradnje momčadi? Čemu dovođenje Turkoglua ako ga odmah trejdaš dalje? Sarver = krvnik Nashove karijere.

Gee: Ma stoji da nema nikakve logike u tome što rade, ali meni je neoprostivo to što uopće ne igraju kao profesionalci, lani su se borili, a sada su već digli ruke od sezone, kroz reket im se šeta tko hoće.

Sickre: A što je sa svim onim draft pickovima rasutim uokolo svih ovih godina? Sarver je kriminalac, to je dokazao i time što se odrekao jedinog pravog Nashovog partnera, Richardsona, samo zato da bi nešto uštedio na Hedinom ugovoru. Jadno.

Joe: Gle, ovo se moralo dogoditi, onakva momčad se kad-tad morala raspasti, ali to ne znači da je njihov pad zato lakše gledati. Ono finale Zapada lani je bilo posljednji krik sedam sekundi ili manje koje konačno odlaze u povijest. Još samo da trejdaju Stevea i poštede ga daljnjih muka.

Pero: Jesam rekao da je OJ Mayo debil?

Emir: Jesi.

3. rookie generacija 10/11

Emir: Prvi dio sezone je iza nas, osim Johna Walla nitko drugi nije oduševio – Blakea naravno ne računamo kao rookiea jer on je ipak član prethodne generacije - a Turner je možda i najveće razočaranje. Još je rano da bi digli ruke od njih, ali stvari ne obećavaju.

Gee: Ja i dalje vjerujem da će i Turner i Favors i Monroe biti igračine, ali ovo što su do sada pokazali je stvarno premalo. Na stranu razlozi, a ima ih, ali činjenica je da nismo vidjeli ništa.

Sickre: Ne možemo zanemariti kontekst – Evan Turner ne igra bajno dijelom i zato što ga od prvog dana prcaju i trener i uprava. Mali je možda malo previše pasivan, možda nije takav all-round talent kakvoga smo čekali, ali nije sam kriv.

Joe: Ma ovo je najgora rookie generacija u zadnjih deset godina.

Gogo: Pokazali su više od jebenog Dragića, beskorisne mase za koju me sram što sam ikada pomislio da bi mogao biti Nashov pomoćnik, kamoli nasljednik.

Pero: Meni je žao što je Shaq legenda rekao da mu je ovo zadnja sezona, a malo me ljuti što je Deron Williams na početku sezone izigravao zvijezdu i nešto glumatao. A što se rookiea tiče - da išta valjaju, Jerry Sloan bi ih volio.

4. Oklahoma City Thunder

Pero: Jesu razočaranje, ali mislim da neki pojedinci ipak pretjeruju stalnim isticanjem mana. Pa cijelo vrijeme su pri vrhu, gdje smo ih i očekivali.

Gee: Stvarno su odavali dojam momčadi koja kuži što je potrebno za biti na vrhu, zato valjda i boli toliko saznanje da nisu uopće tako posebni. Njihova obrana i pristup su manekenski. I nisam uopće ljut na njih što su oteli Sonicse, stvarno sam ih zavolio. Sada me živciraju. Ne znam, možda je u pitanju karma. Baš me zanima što bi LeBron rekao o tome.

Emir: Po meni ništa manji problem od obrane nije Durant. Njegov stil igre nikako nije liderski, u obrani je promatrač, a u napadu skok-šuter. Kao prvo ime ipak bi trebao podsjetiti suigrače što je potrebno za ostati na pravom putu.

5. ozljede

Sickre: Ozljede su sastavni dio igre, ali ovo što se dogodilo Blazersima nadilazi igru. Od Odenovih koljena smo očekivali još jednu izdaju, ali ovo što se događa Royu je katastrofa. Koja je uništila i jednu karijeru, ali i jedan klub. Također, ni ova muka koju trenutno prolazi Steph Curry sa zglobovima mi ne miriše na dobro.

Emir: Ne zaboravimo kako se i Ming trebao umiroviti prije početka sezone i tako napraviti uslugu i sebi i Rocketsima.

Gee: Kraj svih tih tragičnih sudbina, mene je najviše pogodila ozljeda Carona Butlera. Treba li nam veći dokaz da Marka Cubana ne voli nitko, pa ni karma? Taman sam pomislio da su Mavsi spremni za velike stvari i onda Butlera izda koljeno. Baš me zanima što LeBron misli o tome.

Gogo: Stvarno šteta Rocketsa, da im je ikakav Ming pod košem ne bi se ovako mučili biti na 50% učinka. A propadanje takve igračine kakva je Roy ne treba dodatno komentirati, tuga, užas. Ipak, možda najbolnije ozljede su one u fantasyu, gdje sam od početka sezone bio neko vrijeme bez Kamana, Robina Lopeza, Joea Johnsona...

Pero: Ma mene je najviše šokirao pokušaj ubojstva Davida Leea. Da mu zub onog pušitravića Wilsona Chandlera ovo napravi, strašno. Tip je neprepoznatljiv.

Joe: A nemojmo zaboraviti da smo trenutno i bez Noaha i Jenningsa.

6. Tyreke Evans

Sickre: To što smo bez Jenningsa i nije neki gubitak. Tip igra loše, kao i dobar dio njegove generacije. Što se dogodilo Collisonu i posebice Evansu? Da nije u pitanju neki sindrom druge sezone?

Joe: Svi smo znali da je 'Reke 1 na 5 hakler bez prava pozicije, ali tko nije isto tako mislio da u jednim Kingsima može nabijati vrhunske brojke? Mislim, ja sam ga draftao u drugom krugu!!! I onda sam ga bez pardona mijenjao, ide mi na živce svojom šetnjom po parketu, bezveznim ulazima pod koš u stilu Sesara. Klasični primjer igrača koji puno zuji, a malo meda daje.

Gogo: Ma mene ljuti to što ovi Spursi i Mavsi, umjesto da se raspadnu kao Sunsi, i dalje uporno ostaju pri vrhu i u borbi za naslov. Pizde!

Gee: Ja Evanse baš i nisam pušio, ali definitivno ima nešto u njegovoj sebičnosti, sramotno je da ekipa s rotacijom pod košem kakvu imaju Kingsi, a koja uključuje Dalemberta, Landrya, Thompsona i Bigger Babya Cousinsa, nije u stanju igrati bolje. Još je veća sramota da tri takva korisna igrača čame u lutrijskoj momčadi, dok gomila playoff ekipa treba rasne igrače pod košem – Samuel je majstor banana, Carl post-up genije, a Jason kompletni treći visoki koji može sve. I svi su podređeni ovim derištima.

7. Cleveland Cavaliers

Sickre: Gilbert je puno puta pokazao da nije materijal za NBA vlasnika, ali odluka da ovo ljeto miruje i ne rasturi ovu momčad pokazala se totalnom katastrofom. Nemaju talenta, ali najviše boli nedostatak srca. Ono što su odigrali protiv LeBrona i Heata je dno dna. Svi zaslužuju izgon iz lige. Osim Varejaoa, naravno.

Emir: Užasni su, a mene je specijalno razočarao Hickson, za kojega sam vjerovao da će u ovakvoj konkurenciji preuzeti ulogu prvog igrača. A on se kurči uokolo i glumata umjesto da igra.

Pero: Sramota je da nisu iskoristili svoje bogomdano pravo da kresnu prvu bengalku u povijesti lige. Da su njome gađali i klupu Heata, tko bi im normalan prigovorio? Ispali su tolike pizde da ne zaslužuju bolje od ovoga što im se događa.

Gee: Ovo kako su ih Lakersi nabili je čak i niže od dna, to je kao da su sjeli u onaj stroj iz onog filma u kojem ekipa putuje u središte zemlje da bi pokrenula usnulu magmu ili tako nešto. Dobar film, ali ovim Cavsima ne može pomoći ništa. Nemaju ni malo ponosa. Mislim, toliko su jadni da je čak i Beskućnik Zlatnoga Glasa, čim je čuo da ga žele angažirati da radi za njih, odlučio opet početi piti.

Gogo: Hm, Warriorsi obećavaju, guštam ih gledati, definitivno su ekipa za koju bih mogao navijati kao drugu u periodu dok se Sunsi traže. Šteta što se potencijal ne očituje i u nešto boljem scoreu.

8. Globalna Đikona

Joe: Ma LeĐikan je još uvijek veće dno od Cavsa. Priznajem, hejter sam Heata i nikad mu neću zaboraviti pokušaj bacanja trenera pod vlak na početku sezone.

Sickre: Njegovom PR timu treba dati posebnu nagradu, jer uspijeli su u nemogućem – u par mjeseci od nedodirljivog miljenika lige pretvorili su ga u Sotonu. Medijski talent mu je ravan nuli, uzalud mu sav trud. Kao da više nije u stanju reći ništa suvislo.

Gee: Ma i karizma mu je ravna nuli, a sada mogu sa sigurnošću reći da je momak jednostavno priprost. Ne možeš brate o svemu imati mišljenje, a u životu škole nisi vidio niti si knjigu pročitao. Dok je bio klinac ostavljao je dojam zrelosti za svoje godine, danas je jasno kako je u pitanju izgubljeni lutak na napuhavanje.

Gogo: A kakav je tek smrad onaj Amare, očekivao sam da će biti prosječan ili ozljeđen, a on rastura. Što mi je ovo trebalo, da u ovakvoj godini još i za njim plačem?

Emir: Ja plačem samo kad vidim da Bogans starta. Ne kužim zašto je Thibo tako uporan oko njegove uloge, tip uopće nije dobar obrambeni igrač, čak ga je i jedan Meeks uništio.

9. ESPN

Sickre: Ovo u što se ESPN pretvara je tužno. RTL i 24 Sata su mu danas bliži od onoga što smo nekada poznavali kao globalnog lidera u sportskim vijestima. Heat Index! Lakersi su gotovi! Miami je najbolji ikada! Najgori ikada! Retardirano! Ajde, još ih drže lucidni Bucher, strastveni Hollinger i Russillovi podcasti, a i Simmons je, iako nije ni pola čovjeka što je nekada bio, još uvijek sjajan kada mu se da obratiti pažnju na NBA.

Gee: Žalosno, ali danas je stvarno samo bitno imat vijest minutu prije konkurencije, sve drugo je manje važno. Kvaliteta misli na ESPN-u je nisko, ali za misli nema ni prostora, sve se svodi na tračeve i patetiku.

Pero: Ja se samo pitam kada će krenuti s naplaćivanjem fantasya, i to vjerovatno s nekim pravilom da u slučaju draftanja Jamesa ili Wadea moraš platiti dodatni bonus. Na stranu sve, još uvijek su miljama iznad srednjoškolskih tekstova kakve nalazimo na Sportnetu. A baš sam se ponadao kako smo dobili portal koji ide nekamo.

10. Potencijalni lockout 2011.

Emir: Ne znam ima li ga smisla spominjati i navlačiti lošu karmu, ali nemoguće je ovu sezonu pratiti, a da se u podsvijesti ne vrti činjenica da bi se na blogu slijedeće godine moglo samo pisati o američkom nogometu te možda Cedeviti i Joki. Grozno, možete li zamisliti nedjelju bez Raptorsa i Pacersa u udarnom terminu od sedam navečer? I što je s tim terminima, zašto Stern ne bira bolje utakmice?

Pero: Lockout, sranje. Meni je to nešto najstrašnije. Razočaran sam što se uopće prijeti nečim takvim. Ako dogodine ne bude lige, neće npr. biti ni prilike za pisati o razočaranjima. Neće biti drafta. Na ispodobruca.com će biti samo jebeni baseball. Neće biti tržnice. Ničega, nada, nichts, niente. Možda smo daleko od toga, možda je ovo popularni reverse jinx, ali sasvim sigurno je jedno - od najvećih mogućih razočaranja u Svemiru, godina bez NBA je najveće.

Gee: Meni se plače. Pomisao na lockout me rastužuje više od podatka da Arroyo igra sezonu karijere i da jebeni Ilgauskas ne može promašiti šut s poludistance čime pomažu trojki da pobjeđuje bez Millera i Haslema i centra koji ima ruke.

Gogo: Lockout, pa potencijalna selidba Hornetsa nakon onoga što su napravili Seattleu. NBA se igra s našim živcima. Što je previše, previše je.

Sickre: I taj lockout bi se trebao dogoditi baš u trenutku kada bi konačno mogli dobiti jednog Hrvata u NBA, strava. Iako nemam pojma što će biti s Bogdanovićem, žalosti me pomisao da će NBA makar na trenutak biti crninom obojana poput hrvatske košarke.

Joe: Jedini plus kod lockouta je taj što bi Carmelo, prokleti cmizdravac koji se svojim iritantnim ponašanjem igra živcima nekoliko klubova i gomile navijača, mogao ostati bez ponekog milijuna, donese li novi kolektivni ugovor smanjenje plaća.

6Jan/1133

NEW YEAR POWER RANKINGS

Posted by Gee_Spot

Više od dva mjeseca igre su iza nas, što znači da je sazrelo vrijeme za power rankingse koji će odvojiti žito od kukolja. Sve je jasno, ostaje samo mogućnost nekakvog ludog tradea u stilu Orlanda pa da se radikalno pomakne raspored snaga. Doduše, možda će neke moje odluke izazvati negodovanje, ali trudit će se objasniti ih što je moguće detaljnije. Zanimljivost ovih rankingsa je što krećem od kraja, radi napetosti, ali i zato što mi se ne da previše zadržavati na ekipama koje su mislima već u budućnosti.

NAJGORA EKIPA U LIGI I ŠIRE

30. ukupno (15. u konferenciji) CLEVELAND

Bez pardona najgora momčad lige, to je danas valjda svima jasno. Sve one priče o ponosnom rosteru pale su u vodu pored izostanka vizije na svim razinama. Vlasnik i uprava nemaju pojma kada i kako okrenuti novu stranicu (čak se priča o tradeovima za neke veterane kako bi se pomoglo momčadi, što govori da ovi ljudi pojma nemaju o tome kako NBA uopće funkcionira), trener nema pojma kako posložiti i motivirati momčad, a sama ekipa nema ni talenta ni motiva za ičim. Svi su dobro plaćeni veterani, luzeri, kojima ne treba ni novca ni pobjeda. Samo im treba ljeto da što prije zaborave ovu katastrofalnu sezonu koja će donijeti još na desetak gaženja.

SKORO PA JEDNAKO UŽASNI KAO CLEVELAND

29. (14.) DETROIT

Jedino što ima manje smisla od ovoga nakaradno posloženog rostera je upornost kojom Dumars odbija promjene te činjenica da nemaju ni talenta na koji se mogu osloniti ni ugovore koje mogu nuditi uokolo kako bi si olakšali buduće trošenje. Srećom, imaju nešto talenta pa mogu ostaviti Cavse iza sebe.

28. (13.) WASHINGTON

Najgori trener lige i najgora kemija u svlačionici nisu dovoljni da ih gurnemo još niže. Jer, u Johnu Wallu imaju talent koji garantira bolju budućnost. To nije mala stvar.

27. (12.) NEW JERSEY

Avery Johnson donio je sistem u obranu, ali je ubio ono malo života u Harrisu i Lopezu, a prijeti to napraviti i Favorsu, i to prije nego je čudu od djeteta život uopće i počeo. Možda nemam na osnovu čega donositi takve sudove, ali bojim se da sav ovaj potencijal ne propadne dok Prokhorov ne shvati da Johnson nije učitelj.

26. (15.) SACRAMENTO

Slična situacija je i u Kingsima, dva sjajna mlada talenta, solidna pratnja uokolo i trener koji gubi konce (ili ih je potpuno izgubio). Za razliku od dobričina kakvi su Lopez i Harris, Kingsi svoju budućnost grade na dva bandita poput Evansa i Cousinsa, ali kriviti njihove karaktera za to što momčad pojma nema što radi na oba kraja terena pretjerano je.

SKORO PA JEDNAKO UŽASNI KAO ŠTO SU OVI ŠTO SU UMALO KAO CLEVELAND

25. (11.) CHARLOTTE

Oni konačno mogu disati zahvaljući slobodi koju donosi promjena trenera. Ali, bit će to kratki predah, jer manjak talenta neće tek tako nestati. Problemi s ozljedama Geralda Wallacea ne pomažu, ali barem se pokazuje da Augustin može biti startni play te da u Captainu Jacku još ima vatre. Sad još samo da nekoga od veterana zamijene za neki pick ili nešto prostora na salary capu, jer inače sezona neće imati nikakvog smisla.

24. (10.) TORONTO

Kad od nekoga ništa ne očekuješ, svaki pozitivan potez izgleda duplo bolji. Raptorsi su ove godine odradili dvije važne stvari. Prvo, riješili su se barem jednog očajnog ugovora (Turkoglu) te jednog nepotrebnog (Jack), olakšavši si tako barem malo platnu situaciju (uspiju li još nekome utopiti Calderona na konju su). Drugo, za razliku od mnogih ekipa koje su ostavili iza sebe, barem svaku večer dolaze na posao i bore se, ma kako sakati i jednodimenzionalni bili. Respect.

23. (14.) MINNESOTA

Kevin Love je zvijer kakvu ima malo tko, drži ovu nesretnu momčad iznad vode. Međutim, izgleda da je i Beasley nešto više od odličnog strijelca, izgleda da je čovjek strijelac kakav se ne rađa često. Šut s poludistance mu uporno ostaje u suludo visokim sferama u kojima obitavaju samo najveći, a sve češće protivnike lomi i ulazima. Kad dodaš da je Rambis postavio kakav-takav sistem i da imaju barem hrpu igrača zadatka u rotaciji, ispada da će u ovom daljem dijelu sezone debelo nadmašiti dosadašnji score.

SREDNJA ŽALOST NA ZAPADU KOJA NE IDE NIGDJE MEETS SREDNJA ŽALOST NA ISTOKU KOJA SE BORI ZA SEDMU I OSMU POZICIJU PLAYOFFA

22. (13.) PHOENIX

Znam, znam, govorio sam kako se nikada ne treba kladiti protiv momčadi koju vodi Nash. Ali, kako misliti išta dobro o Sunsima nakon što ih jednom vidite u akciji? Nekada tečni i revolucionarni napad postao je tek obični run and gun Nelsonova tipa, a pristup ove momčadi u obrani i uopće igri je kriminalan. Ne kažem da je nemoguće da Nash i Hill to nekako promijene, klupa će biti dovoljno duga i svježa za drugi dio sezone, ali ovo što su do sada pokazivali na razini je rasne lutrijske momčadi.

21. (9.) MILWAUKEE

Opravdanje za loše igre donekle leži u ozljedama Boguta i Jenningsa, ali kad staviš na stranu sve one očajne ugovore koje su podijelili ovoga ljeta i činjenicu da nisu u stanju zabiti nikome osim ako Bogut ne odigra kao Nadčovjek (ili ako se Boykins ne vrati na vrijeme iz zemlje patuljaka), ispada da ih karma s razlogom muči. Toliko loših odluka oko slaganja rostera ne zaslužuje playoff, ma kako se trudili u obrani.

20. (12.) MEMPHIS

U svemu nekako solidni, u ničemu posebni. Gasol i Randolph pod košem, a opet ne mogu nadskakati nikoga. Conley se dokazao kao play, lopta kruži, a opet se muče pronaći pozicije za lagani šut. Toliko atleta i talenta, a ništa više od golog prosjeka. Kao, nekakva su klapa, a onda se Allen i Mayo potuku oko karata. Plus, cijela priča oko Mayoa začin je ove sezone, taman što smo pomislili da se čovjek sprema postati rasni all-round bek-šuter kakav uvijek dobro dođe, on se pokaže kao tipični uličar (kao kakav je i najavljivan). Nema ovdje ničega playoffa vrijednog, čak ni usprkos svom Gasolovom talentu, Zachovom znoju i Gayevim brojkama.

19. (11.) GOLDEN STATE

Ma neću uopće spominjati klupu, već samo ovo - da su zdravi Lee, Biedrins i Curry, ova momčad bi se usprkos svim manama borila za playoff. Ellis je fantastičan, a trener Smart je stvarno smart - iako dobar dio vremena izgledaju kao lutrijska banda, kada su kompletni Warriorsi igraju iznenađujuće efikasno i u napadu i u obrani (posebice to fascinantno izgleda pratiti nakon godina Nelsonovog ničega). Upravo taj pomak u obrani je garancija da ovu jezgru vrlo brzo čeka korak naprijed, možda već i iduće sezone. I da, ovo kako igra Dorell Wright je van pameti. Je, lako je nabijati statistiku u lošoj momčadi kada imaš 40 minuta na raspolaganju, ali njegov all-round učinak je upravo ono što svako pravo malo krilo treba odraditi. Danny Granger light. Dobili su još jednu kockicu budućeg mozaika.

18. (8.) INDIANA

Pročitali su ih, udvajanjem Hibberta i ostavljanjem prostora bekovima protivnici su im presjekli tečnost koju su imali u napadu. Ali, dobar skok i čvrsta obrana i dalje su tu, a Danny Granger opet preuzima sve u svoje ruke. Zvuči poprilično bezveze, ali na ovakvom Istoku vjerovatno bude dovoljno. Granger ili Bogut, pitanje je sad.

17. (10.) LOS ANGELES

Makni Vinniea, karmičko prokletstvo koje izaziva Sterling, daj im zdravlja i evo ti playoff momčadi. Već sada. Blake Griffin je ljudski yo-yo, apsolutno čudo prirode koje treba gledati i gledati i uživati dok možemo. Dodaj mu sjajnog Erica Gordona koji možda nije onako čisti šuter kakvim smo ga smatrali, ali koji zna ubaciti na sve moguće načine, fascinira brzinom nogu i odluka koje donosi s loptom, i eto ti jezgre sjajne momčadi. Plus, gdje su sve ove mlade snage koje zahvaljujući minutama stasavaju iz dana u dan. Clippersi imaju budućnost, definitivno, ali tako malo im fali da imaju i sadašnjost.

16. (9.) PORTLAND

Previše su toga doživjeli da bi se izvukli iz lutrije ove sezone. Ma kako ponosni bili Camby, Miller i Aldridge, ipak ih je teško zamisliti kako izdržavaju do kraja u ovom ritmu. Ali, zato bi itekako bilo zanimljivo vidjeti koga bi upravo Camby i Miller mogli pojačati odluče li se Allen i Vulkanci na promjene. A trebali bi. Sjeća li se još itko Brandona Roya?

15. (7.) PHILADELPHIA

Doug Collins je ipak uspio složiti nekakvu momčad. Ili je ipak presudila gomila solidnih igrača na rosteru. Kako god, Sixersi su dovoljno čvrsti, duboki i fizički moćni da nadoknade sav nedostatak ideja u napadu i održe se u playoffu na ovom slabašnom Istoku.

PLAYOFF PROLAZNICI

14. (6.) NEW YORK

Svaka čast Amareu, drži ovu momčad iznad vode, ali budimo realni - usprkos svim eksplozijama koševa, Knickse smo ovako negdje i očekivali. Ja moram priznati da sam ugodno iznenađen onim što je D'Antoni izvukao iz Chandlera, Fieldsa, pa čak i Feltona, ali, bez obrane i skoka, znamo što čeka ovu momčad. Lagani odstrel u prvom krugu. Uz bonus što ćemo konačno opet imati prilike gledati playoff utakmicu u MSG-u.

13. (8.) NEW ORLEANS

Chris Paul očito nije još uvijek zdrav, koljeno zateže, ali uspkros svemu ova po talentu lutrijska momčad i dalje se čvrsto drži za svoju playoff poziciju. Fanatična obrana koju je po uzoru na učitelja Popovicha dizajnirao Monty Williams je glavni razlog, jer ova momčad osim Paula nema izuzetno dobrog igrača u ničemu. Čak ni Ariza nije takav stoper kako bi se dalo zaključiti, niti je Okafor čudovišta pod košem. Jednostavno, njihov ubojito spori ritam i konstantni pritisak na loptu ne dozvoljavaju protivniku da razvije igru te dok drže stvari na ispod 90 koševa imaju šanse.

12. (7.) OKLAHOMA CITY

Bude se vraga. Ponadao sam se da će s popravljenim Durantovim nišanskim spravama proraditi i ostali segmenti momčadi, ali ništa od toga. Thunder jednostavno nema nikakav sustav igre. Malo koja momčad ima ovako mlade nositelje, ali to nije opravdanje. Ni Bullsi nemaju previše iskustva izuzev Boozera, pa opet iz utakmice u utakmicu igraju sve bolje. Thunder nikako da uhvati lanjsku razinu, kamoli da se izdigne iznad nje.

Momčad koja je trebala biti zasnovana na obrani u tom je segmentu igre potpuno zakazala. Osim povremenih bljeskova Ibake u reketu i Sefoloshe na perimetru, njihova igra u obrani se svodi na mahanje crvenom krpom. Definitivno je u pitanju pristup, očito neki igrači poput Westbrooka i Duranta malo olako shvaćaju svoju ulogu u tom dijelu igre, ali ima nešto i u obrambenom sistemu. Kvragu, Spursi i Lakersi s slabijim atletama igraju puno bolju obranu samo zato jer se znaju kretati, dok igrači Thundera većinu vremena nemaju pojma kamo sa sobom.

Nije da ova momčad ne želi, ali još ne zna, a onaj tko bi ih trebao učiti očito tome nije dorastao. O napadu da ne pričam, tu žive zahvaljujući čistim individualnim kvalitetama Duranta i Westbrooka, koji usput guše svako kretanje lopte. Kad dodaš da osim Ibake i nemaju poštenog visokog igrača – Krstić je pick 'n' pop opcija, Aldrich prezelen, Green nedovoljno dobar i čvrst za ulogu pod košem – ispada da ova momčad treba nekoliko ozbiljnih zahvata prije nego je počnemo smatrati pravim izazivačem.

A onda opet, usprkos gomili mana evo ih na sigurnoj playoff poziciji, makar i na ovoj mojoj radikalno pesimistično sedmoj, samo zahvaljujući Durantu i Westbrooku. I uz to Durant je imao ispodprosječan dosadašnji dio sezone. Ludi potencijal. Šteta što ipak prvo treba odrasti.

11. (5.) ATLANTA

Ubit će ih svaka momčad s rasnim playmakerom, nisu u stanju kontrolirati reket iako imaju dva fajtera poput Horforda i Smitha, možeš ih izbaciti iz napadačkog ritma čim im malo stisneš vanjsku liniju (Johnson se više ne nosi s pritiskom kao nekada, ali i dalje uporno forsira, kao nekakav Kobe made in Taiwan). U biti, nema tog suparnika koji im odgovara u playoffu. A onda opet, imaju dovoljno talenta, borbeni su i zaslužuju respekt zbog toga. Naravno, dok ih Orlando opet ne pomete.

10. (6.) DENVER

Ne mogu vjerovati da ih stavljam ovako visoko, ali dajem im prednost pred Thunderom i Hornetsima iz jednostavnog razloga - Karlov sistem i dalje funkcionira. Dok Thunder ne brani ništa, dok Hornetsi ne mogu ništa zabiti, Denver u svom run and gun kaosu kreira i koševe i kontre i pobjede, kao da je stanje u svlačionici idilično. A nije, stvar se može raspasti svakog trena. Međutim, dok se to ne dogodi, njihove fizikalije pod i uokolo koša, Carmelova sposobnost zabijanja, Chaunceyevo vodstvo te sjajne role Afflala i Lawsona dovoljne su da ih respektiramo.

9. (5.) HOUSTON

Ovo je vjerovatno potez zbog kojega ću doživjeti najviše napada, ali što mogu kad se ne ravnam golim scoreom. Da, gledam brojke, a i one, poput onoga što vidim svojim očima, govore da su Rocketsi puno bolji od trenutnog omjera pobjeda i poraza. Kvragu, momčad je ovo koja igra možda i najljepšu košarku, prepunu kretanja, otvorenih skok-šuteva i dodavanja u stilu Bostona, ali s brzinom Spursa. Adelmanov sistem ne može podbaciti, zato mi je i toliko čudno da su usprkos širini rotacije i kvalitetnoj igri konstantno ispod 50 % učinka. Dobro, nisu u stanju ništa zaustaviti zbog rupe pod košem, nedostaje im agresivnih i fizički jakih igrača na svim pozicijama. Momčad je ovo finese prije svega, stoga je jasno da neće previše trajati u playoffu. Ali, ne vidim scenarij po kojem ovako krcati talentom tamo neće završiti.

8. (4.) UTAH

Ovogodišnji uspjeh Jazza rezultat je ekspresnog privikavanja pridošlica na Sloanov sistem. Utah je još jedna momčad koja je u vrhu zato što shvaća da je poanta košarke dijeljenje lopte i što bolja pozicija za realizaciju. Sloan je također sjajno iskoristio Milesa kao strijelca s klupe, a čak je i obrana bolja nego ikada zbog toga jer su dva mekušca poput Boozera i Okura zamijenjena s dva šljakera poput Big Ala i Milsapa.

Fali ona teška petica koja bi zatvorila reket blokadama i koja bi bila dominantni skakač, ali ovaj Jazz danas možda i više pati zbog nedostatka talenta na rosteru. Jer, lako je hvaliti Jerrya zbog odluke da Milesa gurne u rolu strijelca s klupe dok igra sjajno, što će se dogoditi u slučaju da on stane? Klupa Jazza je suha poput pustinja Utaha, a s takvim minusom se ne upuštaš u borbu za sami vrh. Ipak, okretanje nove stranice koje su odradili ovo ljeto definitivno je dalo nadu da će ovaj sistem još za Sloanova mandata možda opet vidjeti NBA finale. Ove sezone ipak neće.

KVAZI-IZAZIVAČI

7. (4.) ORLANDO

Kocka se isplatila. Dok je Dwighta i Van Gundya, Orlando će uvijek igrati košarku koja će garantirati kvalitetnu obranu i čvrsti skok. Međutim, dovođenjem svježe krvi dobrim dijelom riješen je i napadački problem. Kažem dijelom, jer nedostatak rasnog playmakera i pravog all-stara uz Howarda uvijek će biti kamen oko vrata ovoj momčadi. Ali, pomaka ima dovoljno.

Dolazak Hede olakšava život Nelsonu u organizaciji igre. Bass i Anderson potpuno su pokrili izostanak Lewisa u šutu iz vana, davši dodatnu dozu agresije i energije kakvu Lewis nije bio u stanju generirati ni da mu u guzicu zabiješ nuklerarni reaktor. Na sličan način je J Rich donio energiju na dvojku, njegovo stalno kretanje, agresivnost u skoku i ulazima nakon Carterove mlakosti čine se kao gledanje Matrixa nakon Stipe u gostima. Arenas je klaun s klupe, ali klaun koji i dalje može držati ritam kao lider druge postave.

Dok je napad u stanju biti energičan barem približno kao obrana, da nekako pokrije taj manjak kreativnog talenta, ova momčad se mora smatrati ozbiljnim izazivačem. A Otis Smith GM-om godine. Muda do gruda mos def.

6. (3.) DALLAS

Bili bi u kategoriji pravih izazivača da se nije dogodila ova ozljeda zbog koje će Caron Butler propustiti ostatak sezone. Bez pouzdane treće opcije, što je ulogu u koju se Butler taman počeo uživljavati, ova momčad nema dovoljno vatre u ionako predvidljivom napadu. Do sada si mogao očekivati da će Butler, Kidd i onaj nesretni Stevenson kažnjavati svaki pokušaj udvajanja Dirka ili Terrya, ali sada se sve svodi na otkrivanje nepoznatog.

Može li Marion ulozi podizača energije dodati i onu konkretnog šutera? Može li Beaubois nakon loma stopala uopće povratiti dio lanjske magije? Nema sumnje da će nova obrana s Chandlerom i dalje ostati na razini, te da će Kidd i dalje kontrolirati ritam kako njima najviše odgovara. Samo, koliko playoff serija mogu dobiti Dirk i Terry sami? Ove sezone su kao nikada potvrdili o kako se briljantnim košarkašima radi, ali Dallas očito nije miljenik sudbine. Šteta, jer ozbiljno sam počeo vjerovati kako je baš ovo mogla biti njihova godina.

PLUTAJUĆA MINA

5. (3.) CHICAGO

Možete vi pričati protiv Bullsa koliko hoćete, ali ja ne mogu sakriti oduševljene svaki puta kada ih gledam. Da, Rose gubi previše lopti, forsira bla bla bla. Ali. Ova momčad iz dana u dan igru sve bolju obranu, i to čak i bez svog najboljeg obrambenog igrača. Kontroliraju skok, i to čak i bez svog najboljeg skakača. Što znači da će povratkom Noaha biti rasna playoff momčad. Thibodeau je uspio već u prvoj polovici prve sezone iz ovog rostera izvući dovoljno za respekt, a potencijal da budu broj jedan u ligi i u skoku i u broj primljenih koševa je ogroman. Samim time, smiješi im se i naslov jedne od sljedećih godina.

Mogu li ga osvojiti već ove sezone? Teško. Ali, itekako mogu dobiti playoff seriju i protiv Bostona i protiv Miamia. Dakle, šansa postoji.

Ne baziram svoje oduševljenje samo na potencijalu obrane, nego na svim pomacima koji su iz utakmice u utakmicu vidljivi i u napadu. Rose i Boozer uzimaju većinu lopti zato što im talentom nitko nije niti blizu, ali to ne znači da Bullsi nemaju igru. Thibodeau i ovdje pokušava usaditi duh Bostona, kruženje lopte je dobro, a posebice je sjajan način na koji se koristi svaki igrač, bilo da je u pitanju postavljanje blokova za Korverova istrčavanja, pasovi iza leđa za Brewerove ulaze, unutar van igra Boozera i Rosea. Sjajna momčad, a ako je želite blatiti zbog neatraktivnosti samo dajte. Jer, poanta nije da imaš talent pa da ti propada, već da sa onim što imaš daš svoj maksimum. Bullsi samo to i rade iz večeri u večer. I da, Thibodeau je trener godine. Sorry Jerry.

IZAZIVAČI (ZANIMLJIVO, RADI SE O 4 EKIPE KOJE SU PODIJELILE ZADNJIH 6 NASLOVA)

4. (2.) SAN ANTONIO

Najbolje ekipa u ligi po omjeru tek je četvrta? U čemu je moj problem? Pa, iskreno, teško sam se odlučio staviti ih uopće među izazivače. Iz jednostavnog razloga što ova momčad ne igra sjajnu obranu, odnosno ni približno ubojitu kao ove tri ispred njih (pa ni kao Bullsi). Spursi su praktički svih ovih godina potvrdili činjenicu da je učinkovit, ali ne i briljantan, napad dovoljan ako imaš sjajnu obranu i kotroliraš reket i skok. Sada nam nude nešto skroz drugo - njihov napad je možda najučinkovitiji ikada, spektakularan čak, tu se već radi o zoni Sunsa. A znamo da su se ambicije dotičnih uredno rušile baš na obranama momčadi poput nekadašnjih Spursa.

Sad, ako ti je napad učinkovit, ne znači da je nužno i revolucionaran ili neobranjiv. Dapače, fora sa Spursima je upravo u tome što su postali momčad koja živi od ulaza i zabijanja povratnih, ali bez post igre, čak i bez onog pick'n'roll kojega je patentirao Nash. Ono što zabiju u reketu tek su ziceri ili odbijanci, nema tu unutar van igre ili akcija preko post igrača. Timmy i Blair u obrani se još solidno i nose, aktivni su i posebice čvrsti u skoku, ali napadački su u rolama sporednjaka. Paradoks je da iako su bez premca najbolji par visokih, provode malo vremena zajedno jer smanjuju reket, a za jurnjavu Spursa treba ga što više raširiti.

Bitna razlika od igre Sunsa je što Spursi imaju dva playa s jednakom odgovornošću, Parkera i Ginobilia, koji se sjajno nadopunjavaju. Ovo dvoglavo čudovište u stanju vas je ugristi svaki tren, ne postoji momčad koji ih može zatvoriti obojicu u penetraciji. Međutim, momčadi koje imaju pravog koretkora pod košem i koje neće paničarati kada im jedan uđe pod koš, bit će u stanju izbiti im iz ruku drugu važnu kariku, a ta je šut iz vana.

Hill, Neal, Bonner i Jefferson imaju uglavnom šuterske treninge, pucaju redovno bez ikoga na ruci, što i dovodi do konstantnog priljeva koševa. Kada momčad stalno ima jedan te isti ritam, kada vas u svakom trenu netko može zasuti serijom koševa, tada nije lako ostati u igri. Napad Spursa se možda ne može zaustaviti, obzirom na nesebičnost i stil igre u kojem lopta uvijek kruži slobodnih igrača će biti, netko će uvijek zabiti, ali mu se može parirati zbog obrane.

Posebice će to biti vidljivo u playoffu, kada će ipak morati malo usporiti, kada više neće biti toliko skokova na raspolaganju i kada će šuterski postotci ipak morati pasti. Ali, ako ništa drugo, fascinanto je promatrati kako jedna momčad koja je do jučer gazila Sunse, danas praktički kopira njihov stil igre. Doduše, ova obrana nije toliko loša jer Spursi se nikada neće zaboraviti kretati i pomagati, posebice na vanjskim linijama, ali bez prave zaštite reketa nije to ni obrana koje se treba bojati.

Samo, ako uzmeš u obzir da su Lakersi stari i da će zasigurno biti umorniji od Spursa koji puno više koriste svoje sporedne igrače, ako dodaš da i Boston i Miami imaju nedostatke u svojoj igri (s tim da mislim kako bi Miami pomeo San Antonio obzirom da ovi nemaju tog centra koji im se može usidriti pod koš), tko kaže da Pop opet neće do Finala? Puno se toga treba poklopiti, ali gledali smo i luđe stvari.

3. (1.) LOS ANGELES

Trenutni problemi dobro su došli prije svega medijima da se imaju čime zabavljati, ali i Lakersima jer se imaju prilike sabrati i pregrupirati (a i zbog njih ih jednostavno ne mogu staviti više, posebice nakon poraza doma od Heata). Naime, ludi ulazak u sezonu ionako nestabilnu družinu dodatno je uljuljao u osjećaj samozadovoljstva, a ovi porazi omogučit će im da shvate čemu se moraju vratiti. Preveliki su profesionalci u pitanju da bi se raspali tek tako. Uostalom, povratak tako važnog igrača kao što je Bynum nije mala stvar, uklopiti njega u momčad značilo je napraviti popriličan broj rošada, što za momčad koja očito ne reagira dobro na situacije izvan zone ugode nije dobra vijest.

Ono što jeste dobra vijest za Lakerse je da imaju moćnu skakačku momčad, genijalan sistem koji će im uvijek omogućiti učinkoviti napad, te potencijal za biti sjajna obrambena ekipa kada im je stalo. Sve to su odlike šampionskih momčadi. Međutim, tu se javlja i jedan ozbiljni crv sumnje – mogu li Lakersi do kraja ako i Kobe i Fisher i Artest budu išta manje nego sjajni u svojim ulogama? Praktički, tri člana petorke daju manje nego što se očekivalo. Sad, da je samo jedan u pitanju, kao što je lani bio slučaj s Fisherom, to se da iznijeti. Međutim, s čak tri kotačića koja škripe, stroj više nije tako pouzdan (pogotovo kad su vam dvojica glavni kreatori iz vani). Što znači da u slučaju da sva trojica podbace u istu večer, Lakersi nemaju neke šanse. Ne kažem da itko od njih očekuje da se vrate s točke s koje nema povratka (godine čine svoje), ali sve ispod nekakvog prosjeka nimalo ne olakšava život ovoj momčadi.

Sad, u obrani se neke stvari mijenjaju, dijelom šteka i zbog prilagodbe na novi sistem koji će sakriti ne samo Fishera već i Kobea, ali i sve slabije Artestove noge. Međutim, u napadu promjena zasigurno neće biti. Ili će igrati trokut i nesebično, s Kobeom kao glavnim razigravačem, ili će se igrati 1 na 5 bez kreacije. Tu dvojbi oko izbora sistema nema. Trokut ili smrt.

2. (2.) MIAMI

Iako i dalje ne vjerujem da mogu pobijediti Lakerse u playoff seriji, zbog trenutne forme moram im dati prednost. Miami ne može bolje od ovoga što trenutno pruža – Arroyo je odigrao sezonu života do sada, Ilgauskas zabija sve što potegne, a čak se bude Chalmers i Anthony. Eksplozivnost Wadea i Jamesa donijela je obrani toliko očekivanu pokretljivost, koja protivnike ograničava u kretanju lopte, što olakšava i obranu slabašnog reketa u kojem još uvijek nema pravog stopera (svaka čast Anthonyu na povremenim dobrim epizodama, ali za biti blokerski specijalista i skakač ala Perkins moraš imati i nešto više snage, centimetara i uopće talenta).

Skok se drži činjenicom da su i Wade i James sjajni skakači za svoje pozicije, ali blesavo je očekivati da će sutra u nekoj seriji baš oni držati balans s Howardom, Noahom ili Garnettom. Što se napada tiče, sve i dalje svodi na soliranje. Dobra vijest je da sada to soliranje barem ima nekakav ritam, lopta kruži dok Wade ili James ne odluče što s njom, s tim da Wade očito ima ovlasti u zabijanju koševa dok je James zadužen za distribuciju.

Bosh igra solidno, iako je praktički sveden na ulogu epizodiste. Kao i ostatku momčadi, svi njegovi pokušaji rezultat su šuta iz vana. Međutim, upravo ovo je i bila ideja Heata – dvojac koji će probijati obrane i kreirati, te ostatak momčadi koji samo mora zabiti svoje zicere. Za sada funkcionira. Problem se pak javlja u situacijama protiv kvalitetnih obrambenih momčadi koje ne ostavljaju nikoga otvorenim. Tada Jamesova i Wadeova 1 na 5 košarka koči ionako bezidejni napad, a kako obrana i skok već daju rezultate iznad očekivanja, teško je očekivati da se mogu popraviti toliko da pokriju crne rupe u protoku lopte.

1. (1.) BOSTON

Ozljede pomalo usporavaju ritam, točnije visoki nivo energije kojim su Celticsi gazili u ranijem dijelu sezone. Ali, ono najvažnije smo vidjeli – s zdravim Rondom i Garnettom ova ekipa je u stanju svima nametnuti svoj stil igre. A taj se prije svega odnosi na kontroliranu košarku svih 48 minuta na oba dijela parketa. Paradoksalno je i ubojito, a i glavni razlog njihove učinkovitosti, to što u isto vrijeme napadom dirigira ultra brzi slasher kao Rondo koji uvijek gleda slobodnog suigrača, imaš osjećaj da on ocarini svaku situaciju, a ne prođe akcija u kojoj svih 5 igrača na parketu ne dodirne loptu. Nesebičnost je glavno oružje, a u Rondovim nogama, pick'n'pop akcijama s Davisom ili Garnettom te Pierceovom 1 na 1 talentu, imaju dodatnih opcija na bacanje.

Za sada je najveći minus nedostatak Kendricka Perkinsa. Iako Boston igra odlično i nosi se sa svima te ja lako zaboraviti da Perka nema, činjenica je kako Shaq u ovim godinama ipak nije dovoljno dobar za startati svaku večer. Svaka mu čast na onome što odradi, ali njegova pokretljivost (bolje reći nepokretljivost) momčad ostavlja ne samo bez rasnog skakača i korektora pod košem, već i bez najboljeg screenera – ne zaboravite da je godinama zaštitni znak Bostonova napada upravo bio Perkov izlazak na vrh reketa, gdje bi postavio blok, preuzeo loptu i onda je prebacio na drugu stranu, gdje bi Pierce ili Allen ostali s dovoljno prostora za odigrati 2 na 2 s Garnettom, dok bi se Perk lagano zakotrljao prema košu, spreman za skok ili zicer.

Poanta je - nitko nije bolji od ove momčadi kada je zdrava i u naponu snage. Sad još da to vidimo uživo, ako je ikako moguće.

1Dec/1013

PODCAST – EDIN AVDIĆ EXPERIENCE

Posted by ispdcom

Četvrti podcast donosi gostovanje Najvećeg Košarkaškog Komentatora S Ovih Prostora, koji, uz moderatorsku pomoć McGeea, govori o Roseu, Durantu, SP-u, Jazzu, Najvećoj Playoff Seriji Svih Vremena i još koječemu. Poslušajte ako vam je stalo do NBA!

24Nov/107

WEEKLY PICK ‘N’ ROLL – THE PR EDITION

Posted by Gee_Spot

Mjesec dana igre je iza nas, vrijeme je da za tjedne osvrte uvedemo pravilo po kojem će svaki četvrti post ujedno biti i power ranking lista. Znači, čeka nas odbrojavanje u kojem ćemo uz klasična objašnjenja zašto i kako navesti i poneku aktualnu zanimljivost, ako je ima.

1. LAKERS

Kategorija za sebe. Klupa je duža nego ikada, čime je omogućeno Kobeu i ostalim veteranima da se odmaraju koliko god treba. Nekako imam dojam da su već fokusirani na playoff te da dobrom dijelu utakmica prilaze kao treninzima u kojima vježbaju pristup, koncentraciju i vjernost sistemu. One u kojima su opušteni, opet će dobiti na račun individualnih kvaliteta.

A kad smo već kod individualnih kvaliteta, jedno ime treba spomenuti. Kobe igra sjajno, ali ja već duže vremena trubim kako je za ovu momčad najvažnija trojka pod košem. Odom, Gasol i Bynum su ti koji svojim učinkom omogućuju Kobeu da budu to što jeste. Danas pak mislim da slobodno možemo igovoriti o Kobeu i Gasolu.

Jer to kako danas Gasol skače, igra obranu, asistira i zabija je na jednoj razini iznad svega što smo do sada gledali. Ovaj uvijek talentirani tip danas je pravi ratnik. I za sve je kriva sedma utakmica Finala, utakmica u kojoj je Gasol snagom volje sam dobio ne samo Celticse, već i Kobea koji nikako nije htio prestati uzimati loše šuteve i dodati poneku loptu, možda pomoći momčadi kao asistent.

Trenutno to i radi, prvi je asistent momčadi koja ne poziciji playa ima dva pouzdana šutera sporih nogu. Zbog Blakea i Fishera obrana Lakersa nikada neće biti bedem, ali dok je Gasola može se nadati zatvorenom reketu. Mislim, to je rečenica za koju sam mislio da je nikada neću izgovoriti. Ali jesam. Gasolovo prisustvo u reketu je ključ.

2. CELTICS

Jedina ozbiljna prijetnja Lakersima, iako protiv ovakvoga Gasola ni oba O'Neala zajedno neće biti dovoljna. Boston igra sjajnu obranu, igra nabrijano i igra svoju ubuntu košarku (u kojoj je dijeliti loptu najvažnije pravilo) na tako visokoj razini da zaboravimo kako im fali najbolji skakač i stup obrane. Kako se lani pokazalo, bez Perkinsa ova momčad jednostavno nije skakački u mogućnosti pratiti Lakerse, a bez skoka nema ni naslova.

Svaka čast Big Babyu i Shaqu na zauzimanju prostora i u obrani i u napadu, ali ni jedan ni drugi nisu skakači koji mogu zamijeniti Perkov učinak. Taj sastojak je opet ključan misli li Boston do kraja. Sve drugo je tu. Rondo je još bolji nego lani, jer je shvatio da ne mora uzimati otvoreni šut, već da treba iskoristiti taj prostor koji mu se pruža i još brže se zabiti pod koš.

Tijela Allena i Piercea stare, ali ruke kao da su im tek sada u naponu snage, klupa je dobra, energična, a Doc Rivers i dalje zna motivirati ovu hrpu sirovina. I tu leži najveća razlika između Bostona i Miamia – dok u Bostonu znaju da nisu savršeni, ali isto tako znaju da je važno samo ono što napraviš na parketu, ekipa u Miamiu previše je zauzeta oko toga da govori i misli ono što smatraju da je ispravno. Dok jedni drugima ne saspu u facu sve što im je na duši, nikada se neće iz putujućeg cirkusa pretvoriti u Momčad.

3. BULLS

Ne, Emir mi nije platio da Bullse stavim treće. Ne, nije ovo moj pokušaj da ih ureknem kako bi nanizali poraze. Ova momčad je jednostavno solidna u svakom pogledu, a sve to bez Boozera (koji će po povratku definitivno napad učiniti još boljim) i bez poštenog šutera iz vana osim Korvera.

Sad, jedino me strah da će s Boozerom obrana možda biti mekša. Čekaj, neće. Jer ni sada ne briljira. Ali se popravlja. Ljudi, Bullsi će kada se kompletiraju imati trojac Boozer, Noah i Gibson pod košem. Što znači da će biti u stanju igrati 48 minuta s dva visoka koja mogu skočiti i zabiti. To je luksuz kakvoga ima malo koja ekipa. A Rosea još nisam ni spomenuo.

Zamislite da ispunjavate onaj nesretni all-star listić u ovom trenutku. Zar bi upisali Wadea prije Rosea? Samo Derrick i Rajon među bekovima na Istoku u ovom trenutku igraju na razini za koju možemo reći da je razina nositelja momčadi. S tim da Roseovom plesu oko obruča i po reketu ipak dajem malu prednost pred Rondovim povratnim loptama, jer Rose je ipak puno bolji asistent nego je Rondo strijelac.

Ako se ičemu veselim ove sezone, to je njihov eventualni međusobni dvoboj u playoff seriji. Preostala tri susreta regularne sezone također su podcrtana u rokovniku, jer će biti instant klasici kao i ovaj prvi od prije 20-ak dana. Mislim, zamislite da je Najbolja Playoff Serija Svih Vremena tek uvod u ono što nas čeka ove godine?

Zato, maknite mi s očiju Heat i Magic, tu Disney košarku za Disney raju. Daj mi old school, daj mi hard core. Jer Bullsi su for real. I da, ima nešto posebno u tome kada čitaš da su tri naj NBA momčadi Boston, LA i Chicago.

4. JAZZ

Nisam pod dojmom ovih suludih rezultata, suludih pobjeda na strani protiv favorita. Niti sam pod dojmom poraza doma koji se nisu smjeli dogoditi. Znam i da Jazz ima rupu pod košem, da ni obrambeno ni skakački nemaju što raditi protiv boljih. Ali, u tome i jeste poanta. Tko su ti bolji?

Hornetsi su momčad koja neće moći živjeti samo od obrane, kad-tad će nedostatak talenta u napadu doći na naplatu. Chris Paul je prekrasno stvorenje, poezija u pokretu. Ali CP3 nije Svemogući. Spursi su se okoristili spletom okolnosti koji uključuje lagani raspored i savršeno zdravlje svih važnih igrača. Taj splet okolnosti neće vječno trajati.

Jazz je pak to što jeste. Momčad s problemima pod košem i upitnom dužinom klupe (za sada ih tu pokriva Miles). Ali, Jazz je ujedno i momčad koja svaku večer može zabiti dovoljno jer ima tri apsolutna all-star igrača (pozdravi NBA ligi i novinarima koji nisu Paula Millsapa stavili na listić za all-star glasanje – mislim, zar je toliko teško danas, u doba interneta i ovakve tehnologije, dodati jedno jebeno ime na listić, ma zašto uopće raditi listić prije početka sezone i zašto se ja uopće nerviram oko gluposti kakva je all-star), jer ima lidera i mudonju u Deronu Williamsu i jer ima genija na klupi.

Dok se dodaju loptom kao da ih za svaki pas čeka besplatno pušenje, drže sistema i zabijaju, ovi Jazzeri su druga ekipa Zapada. Povremeni faul i zalaganje bit će dovoljni da namuče svu konkurenciju za drugo mjesto. Jednostavno, bolji su i talentiraniji od ostalih.

5. SPURS

Ako bi im nekako i uspijelo održati ovakav nivo forme do kraja, što je nemoguće jer i Parker i Timmy i Manu su u godinama kada je pad forme tijekom sezone, s i bez ozljeda, neminovan, Spursi i dalje ostaju momčad koja zna što radi, ali koja jednostavno više nema ono nešto za suprostaviti se pravim izazivačima.

Njihov jedini poraz došao je od Hornetsa, momčadi koja im nije dala otvoreni šut. Protiv slabijih doći do pobjede nije problem, barem ne kada imaš tri sjajna individualca i gomilu igrača svjesnih svojih uloga. Međutim, kada se suprostave nešto tvrđim protivnicima, tko će ih tada vaditi iz vatre?

Matt Bonner neće vječno gađati trice 100 posto, Timmy je pouzdan, ali Timmy ne može igrati 1 na 1 svaku akciju kao nekada, niti više zahtijeva udvajanje. Dakle, oslonjen si na Manua i Parkera. Koji su i dalje dobri, ali nisu bolji ni od Derona ni od Paula.

Također, tko ovdje čuva leđa Duncanu? Blair ne samo da je neučinkovit, nego kao da nema u sebi onu lanjsku luđačku energiju, Splitter je ipak previše drven, a Dice je prestar. Hill, Jefferson i Neal možda i mogu šuterski nastaviti biti ubojiti, ali bez skoka i čvrstog reketa, ovo je tek pola onoga nekadašnjeg šampionskog San Antonia.

6. HORNETS

Najugodnije iznenađenje sezone. Priznajem, od onih sam koji čekaju da kola krenu nizbrdo, jer napadački prečesto gledamo Arizu kako puca preko ruke ili Greena kako zabija u stilu Kobea Bryanta. Takve stvari ne mogu upadati vječno. Ali, čak i kada padnu na još niže grane u napadu, s ovakvim pristupom u obrani, kontrolom lopte i uopće igre, Hornetsi ostaju prava playoff momčad.

Zamjena Stojakovića u Toronto na prvi pogled nije loš potez, definitivno im je trebao pošteni back-up za Paula, ujedno i igrač koji može uskočiti na dvojku ako Belinelli ili Green zakažu. Jarret Jack je solidan all-round košarkaš i fajter. Samo, obzirom na Stojakovićevu godišnju gažu, zar se nije moglo malo pričekati kako bi se pokušalo dovesti nešto više talenta? Jer, ni Jack nije kreator ni strijelac kakav ovoj momčadi treba.

(Navodno je Jack prije svega doveden jer je odličan prijatelj s Paulom, po njegovim riječima ''kao braća su''. OK, ovo je sad već sumnjivo – prvo je Jack bio brat s Boshom, sada s Paulom. Da nije neki sumnjivi lobi preuzeo kontrolu nad NBA ligom? Počne li Paul igrati kao tetkica, sve će biti jasnije.)

CP3 će razigravati i zabiti kad zatreba, Monty Williams brinut će se da momčad igra sporo i uvijek pod kontrolom, kako bi se greške svele na minimum. Ali, u NBA ligi talent je najvažniji. Sistem te može odvesti do jedne granice. Da bi je prešao trebaš nešto više od momčadske igre, borbenosti i mušketirstva. Trebaš biti bolji od protivnika po onom najosnovnijem - košarkaškom znanju.

Još jedna očita rupa Hornetsa je i rotacija visokih. Gledao sam jučer kako su ih Clippersi ubijali čim Okafora ne bi bilo na parketu. David West je sjajan strijelac, ali u obrani donosi malo i ništa, a Jason Smith, kao ni novopridošli David Andersen, ipak nije igrač koji može zatvoriti reket. Da im je jedan drugi Andersen, onaj koji je nekada i igrao u New Orleansu, tada bi priča bila nešto drugačija.

7. MAGIC

Dok je Dwighta, Orlando će uvijek biti pobjednička momčad. Zaboravite na to hoće li ikada postati dobar kao Ewing ili Olajuwon u napadu (neće, nego palo mi je na pamet kako je malo blesavo što je Ewing pomoćnik u Orlandu baš zbog toga da uči Dwighta, a onda Dwight ode ljeti raditi s Olajuwonom – mislim, ego mora barem malo biti povrijeđen kad je dobri stari Pat u pitanju), Dwight donosi top 10 obranu i top 10 skok samom svojom pojavom.

Sad, do jučer je formula bila dobra. Okružite takvog igrača šuterima i nadate se najboljem. E, pa formula više ne funkcionira. Da bi šutirali, morate nekako i dobiti loptu. Nelson je osrednji slasher sklon ozljedama koji to radi sve teže i teže. Vince Carter je danas prilagođeniji ulozi strijelca s klupe nego startnog beka koji kreira sebi i drugima.

Također, kad dobijete loptu, morate je moći zabiti. I dok Carter i Nelson to još i rade nekako, ovo što igra Rashard Lewis je sramota. Čovjek je nešto tamniji Jason Kapono, jednako osuđen na jedan jedini element igre – šut za tri. O ugovoru nećemo ovom prilikom.

Još gore je što za sada ispod svake razine igre i kapetan all-dorks tima J.J. Reddick, što je bijeli brat Ryan Anderson podbacio svaki put kad bi dobio priliku i što Van Gundy uporno gura Lewisa na četvorku umjesto da olakša Dwightu život sparujući ga s Gortatom ili Bassom.

Lewis na četvorci znači da do minuta lakše dolaze i beskorisni revolveraši poput Richardsona i Pietrusa, igrači koji danas ni malo ne liče na one playoff legende iz dana Sunsa, odnosno Magica od prije dvije sezone. Dok su tada još i pokazivali nekakvu volju za igrom u obrani, danas se samo natječu u potezanju trica.

8. MAVS

Veterani koji znaju što rade i koji su, čini mi se, nikada svjesniji svojih ograničenja. A to nikada nije loše, jer kada si svjestan onoga u čemu si loš, tada se lakše fokusiraš na ono u čemu si dobar. Mavsi su u napadu jednodimenzionalna šuterska momčad (Dirk!!!) koja sanja o slasherskoj komponenti, injekciji talenta koja bi ih odnijela na višu razinu.

Kako je mladi Beaubois ozljeđen, kako je Barea ipak samo Barea, a kako rookie Jones ipak ni izbliza nije spreman pomoći, sve je u rukama Kidda i Terrya. Nitko ih ne forsira da jurišaju pod koš, već samo da šutiraju kada Dirk ne može. I za sada to solidno funkcionira, posebice zato što je Butler vraćen iz uloge beka koji pokušava nešto kreirati u ulogu trojke koja odrađuje od svega po malo.

Dallas stoga praktički zabija koliko Dirk zabije, što je ponekad premalo. Ali, u isto vrijeme Dallas igra nesebično kao nikada prije, s loptom koju ne distribuira samo Kidd već svi. Rick Carlisle je konačno uspio nametnuti duh svojih Celticsa u napadu. Međutim, ono što je najvažnije je da mu je to uspijelo i u obrani.

Jer, ako Dallas na ikoga podsjeća svojim stalnim pomaganjima i savršenim obrambenim rotacijama u ovom trenutku to su upravo Celticsi. Sve polazi od dva odlična sidruna pod košem, Chandlera i u nešto manjoj mjeri Haywooda, koji kontroliraju reket i zatvaraju sve rupe pod košem. Ostali možda nisu sjajni u obrani na čovjeka, ali itekako se dobro kreću i znaju ga usmjeriti tamo gdje žele.

S ovakvom obranom i učinkom centara, Dallas se ne mora bojati za nastup u playoffu. Dirk i Terry zabit će dovoljno, a Kidd i dalje ima oči na leđima. Iako ovu momčad nikada pretjerano nismo cjenili, treba im čestitati na upornosti i odluci da se ode u povijest sa stilom.

9. THUNDER

Regresija Thundera iz najpotentnije momčadi lige, legitimnog nasljednika Celticsa i Lakersa, u tipičnu NBA run and gun bandu najveći je šok početka sezone. Stvari su se naizgled popravile kada su iz momčadi zbog ozljeda ispali Durant i Green, ali njihovim povratkom momčad se opet vratila u onaj ritam kakav smo gledali većinu ove mlade sezone – egzibicije 1 na 5 igrača koji su prvi na hranidbenom lancu, dok ostalima ostaju samo mrvice.

OKC tako ne da nije postao Boston, nego, kvragu, nisu postali čak ni Portland. OKC su negdje u rangu ex-Miamia, ex-Cavsa i sličnih ekipa građenih oko jedne ili dvije zvijezde. Za što je kriv u jednu ruku talent Kevina Duranta, ali i trener Brooks. Da momčad igra kvalitetnu obranu, još bi mu se i moglo progledati kroz prste jer OKC pobjeđuje, ali pristup u obrani nije ni izbliza čvrst i koncentriran kao godinu ranije.

Rano je za paniku, mlada je ovo momčad koja mora naučiti na vlastitoj koži što i kako treba raditi za osvajati naslove. Ali, malo je tužno kad znaš da su napravili korak nazad. Sezona je na kraju krajeva duga, možda stvari kliknu, ali po prvi puta imamo pukotine u nečemu što smo smatrali savršenim.

Koliko je Brooks stvarno spreman za ovaj posao? Koliko je Harden dobar? Da li Westbrook i Durant mogu uključiti ostale u svoj ritam? Može li Durant biti dio momčadi, ili poput LeBrona treba uvijek dobiti loptu kako bi je ocarinio? I tako dalje i tako bliže.

10. HEAT

Znamo da imaju strašan potencijal, ali isto tako smo bili svjesni da nemaju što tražiti pored Celticsa i Lakersa dok god su im Mike Miller i Udonis Haslem četvrti i peti igrač, odnosno dok im je glavni stoper u reketu Joel Anthony. Međutim, porazi od Indiane i Memphisa?

Stvar u biti uopće nije toliko komplicirana za objasniti. Miami igra dobro dok uspijeva držati utakmicu u nekom svom ritmu. Ništa novo, takvih ekipa ima koliko hoćete. Sunsi i Warriorsi spadaju u skupinu koja uvijek ima šansu pobijediti ako se ide na više od 110 koševa, Portland i New Orleans profitirat će ako se igra organizirana košarka na ispod 90.

Heat je u takvoj situaciji da im najbolje odgovara brzina i tranzicija, ali kako nemaju skok i kako nemaju nikoga u reketu, na takvu igru mogu računati samo povremeno. Obrambeno imaju solidne pojedince, ali kao ekipa su u pravilu van ritma, a ista je stvar i u napadu. Umjesto da Jamesova akcija završi Wadeovim šutem, ona se nastavlja još jednim ulazom dok šutira netko treći.

James i Wade su slasheri koji još pokušavaju shvatiti kako zajedno, a za to vrijeme se otkrivaju svi nedostatci. Premalo šutera. Nikoga pod košem. Prazna klupa. Sve je rezultat individualnog, ništa momčadskog. Pat Riley pod hitno mora na klupu. Ili ne mora. Jer, obzirom da je ova sezona zrela za otpis, može mirno čekati sljedeću, dok coach Spo zbunjeno gleda pred sebe i misli ''hej, kako to da na 2K gazim s ovim momcima?''

11. BLAZERS

Nažalost, njima ne samo da je došlo vrijeme da otpišu sezonu, već i jednu generaciju. Bez Odena i s Royem u ulozi pasivnog promatrača ova momčad ovisi o učincima dva solidna veterana (Miller i Camby) te šutu s poludistance LaMarcusa Aldridgea. Uz McMillanovu kontrolu možda bi moglo biti dosta za playoff, ali puno toga ovisi o tome koliko će i kako igrati Roy i kakva će zamjena biti Matthews. Za sada još uvijek imaju dovoljno mesa za održati se među osam na Zapadu.

12. HAWKS

Novi trener, ali isti stari Hawksi. Zašto? Zato što ni Drew, kao ni Wooden prije njega, nema nikakav nadzor nad ovom momčadi. Doduše, primjetno je kako nešto veće uloge imaju Horford i Smith te kako lopta kruži bolje nego ikada u eri Joea Johnsona, ali ako se ravnoteža u napadu i popravila, ona obrambena je nestala. Bibby šutira kao mladić, ali je totalna rupa u obrani, Johnson i Smith se ni približno ne trude kao nekada (svaka čast Smithu na prosjeku blokada, ali obrana nije samo blokirani šut s leđa), dok Horford gubi svaku bitku s bilo kojom rasnom peticom. Ipak, još uvijek im moram dati prednost pred Bucksima jer mogu zabiti.

13. BUCKS

A zabiti je totalna nepoznanica u Wisconsinu. Bez obzira na sva pojačanja i gomile potrošenog novca, ovo je ista momčad kao lani. Kontrolirana u napadu od strane fašistoidnog trenera i playa koji je često van kontrole, ekipa Bucksa se vrti oko Andrewa Boguta na način na koji se Hornetsi ili Jazz vrte oko svojih playmakera. Dok je Bogut zdrav i spreman, zatvoren je reket i skok je pod kontrolom. Makni ga iz slike, imaš lutrijsku momčad.

14. SUNS

A što onda tek reći o Sunsima? Makni Nasha i imaš Toronto 2.0. Roster na kojem nema ničega, ali roster koji očito vjeruje da može i živi neopterečeno. Ta mentalna snaga, sigurnost koju u suigrače ulijevaju Grant Hill i Nash danas je možda i njihov najveći adut, zato ih i ne mogu izostaviti iz playoff slagalice, ma kako negledljivi bili na trenutke.

15. WARRIORS, GRIZZLIES, ROCKETS

Tri momčadi koje su na korak do playoffa, s ogromnim upitnicima zbog kojih nikako ne mogu dobiti prednost pred ranjivim Sunsima i Blazersima. Warriorsi igraju sjajno, ali ozljede su već u ovom kratkom periodu spominjane uz imena Ellisa i Currya, Lee je više van parketa nego na njemu, a sve to bez trenutnih problema s ozljedama sklonom Biedrinsu, čiji učinak u obrani daje ovoj momčadi potrebni balans. Ako ih može tješiti, kada su kompletni bolji su od Sunsa. Učenici su nadmašili učitelje i to u potpunosti – s ovakvim skokom, interesom za obranom i nesebičnim napadom ovogodišnji Warriorsi su najbolja moguća kopija lanjskog Phoenixa. A znamo gdje je ta momčad stigla.

Grizzliesi su pak u dosadašnjem dijelu pokazali dva lica – ono nesebične momčadi u kojoj svi igraju sve i ono sebične skupine individua koja gleda samo svoje brojke. Možda pobjeda protiv Heata i kazne Randolphu i Mayou zbog kašnjenja na trening posluži kao trenutak bistrine nakon kojega se sve posložilo kako treba. Možda i ne. Međutim, činjenica koju nitko ne može osporiti je da, kada igraju kako treba, momci iz Memphisa djeluju kao regularna playoff momčad, čak i na ovakvom Zapadu. Bit će zanimljivo gledati mogu li pobijediti sami sebe i izdići se iznad prosjeka.

Rocketsi su zato vjerovatno već ispali iz svake trke. Ako će Blazersi i Sunsi ustupiti mjesto Warriorsima i Grizzliesima, preostalih šest momčadi zasigurno se neće maknuti pred Houstonom. Koji opet igra možda i najljepšu napadačku košarku u ligi, ali koji nema ni minimum obrane. Rupa pod njihovom košem je ogromna i ne mogu je pokriti ni sva sjajna kretanja u napadu, meke ruke Scole i Martina te solidan učinak klupe. Ozljeda Brooksa došla je u najgorem trenutku, ali ni s njim ova momčad ne bi riješila pitanje obrane u srcu reketa. Rocketsi se bore, trude se, skaču, ali iz momčadi koja njeguje Adelmanov stil u srcu kojega je organizirana košarka po uzoru na Princeton offense (s primjesom dobrog starog Woodenovog UCLA high post pristupa, jer i Adelman je učenik Jacka Ramsaya), Rocketsi danas više djeluju kao nellieball banda.

Adelmanov problem je uvijek bio taj što se možda i previše prilagođavao igračima, a to u ovakvoj situaciji nije najpametnije, jer Houston danas treba čvrstu ruku i dosljednost misli li se nekako uključiti u borbu za playoff. Treba malo muškosti na svu ovu njonjavost.

18. NUGGETS

Iznenađujuće dobri rezultati i igre obzirom na ozljede i stanje u svlačionici. Mislim, svi znaju da ova momčad ne ide nigdje, ali bez obzira na to odrađuju posao. Naravno, glavni pokretač je Carmelo koji, valjda u želji da što prije privuče udvarače, igra košarku života. Viđali smo ovakve periode u kojima je najdominantniji igrač na parketu, ali nikada u ovakvom omjeru.

Osim što zabija s fantastičnim postotkom, što ne siluje tricu i što igra obranu, Melo skače kao manijak i razigrava svoje škart suigrače. Što nas tjera da se pitamo zašto ovako nije igrao uvijek, kada svi znamo da može? I hoće li nakon što završi u New Yorku (što bi bio najgori mogući scenarij, jer u rukama D'Antonia pretvorit će se tek u još jednog nabijača statistike) nastaviti s ovakvim pristupom ili će se vratiti u ulogu onog pasivnijeg Carmela koji se zadovoljava šutem s poludistance i povremenim faulom u obrani?

19. PACERS

Ugodno iznenađenje i ujedno jedan od boljih trenerskih poslova ove godine. Iz ničega je Jim O'Brien (kojega na ovim stranicama hvalimo godinama naizgled bez razloga – e, pa evo vam danas dokaza da uspjesi Celticsa s Piercom i Walkerom nisu samo rezultat slučajne sjajne sezone Toinea Kockara) stvorio momčad koja zna što radi.

Za razliku od lani kada su samo ispaljivali trice, ove sezone ispaljuju trice i igraju obranu. Ključ je čvrsti reket na čelu s Hibbertom, ali i s uvijek prisutnim bijelim drvom. O'Brien je mudro žrtvovao dijelić lanjskog napada kako bi u Hansbroughu, McRobertsu i Fosteru uvijek pod košem imao skakača viška.

Još kad bi Collison nekako opravdao ulaganja u njega, bila bi ovo možda i playoff momčad na pitomom, pitomom Istoku. A ni ovako nisu daleko, dok god Dunleavy donosi pouzdanu treću napadačku opciju uz Grangera i Hibberta, koji se nametnuo kao temelj momčadi, čovjek oko kojega se sve vrti na oba kraja terena.

20. NETS

Rad Averya Johnsona već je vidljiv. Netsi igraju pod kontrolom, solidno u obrani i samo ih bolje igre Brooka Lopeza pod košem dijele od playoffa. Sve je u njegovim rukama – počne li skakati kao što dominantna petica mora, postane li čvršći na oba kraja terena i prvenstveno počne li se ranije riješavati lopte sada kada ga svi udvajaju, Netsi imaju dovoljno za ući u playoff.

S ovako drvenim Lopezom, jednostavno nema prostora za Harrisa i šutere. S tim da svakako treba naglasiti kako su podbacila i sva potencijalna pojačanja. Murphy uopće ne igra, što zbog ozljede, što zbog toga što Avery ne podnosi tako nemoćne obrambene igrače, a Morrow i Outlaw jedan šuterski bljesak zamijene s nekoliko apsolutnih šuterskih crnih rupa.

Ali, samo treba strpljenja. Obzirom da Farmar i Favors daju potrebnu stabilnost na klupi, kada u jednom trenutku Lopez napravi korak naprijed i kada sve klikne, Netsi su u stanju na ovakvom Istoku krenuti u opasnu seriju.

21. KNICKS

Nešto slično su u stanju napraviti još samo Knicksi. Samo u potpuno suprotnom smjeru. Dok Netsima treba skok kako bi obrana bila na još većoj razini, Knicksima treba još veća napadačka učinkovitost. Jer za obranu ovdje nikoga nije briga, a malo tko gleda i suigrača. Ono što je važno samo je trčanje gore-dolje uz ispaljivanje što većeg broja blesavih šuteva.

Koji za sada upadaju ne samo Amareu i Feltonu, već i potpunim anonimusima poput Fieldsa, Douglasa ili Walkera. Reći da ovoj momčadi nije stalo možda je pogrešno. Jer svakom njenom članu stalo je do toga da nabije vlastitu statistiku. Ali, usporediti ovo s nekadašnjim Sunsima nema smisla. Ovo jeste D'Antoni, ali onaj D'Antoni iz Denvera, iz razdoblja prije Phoenixa. D'Antoni kojega jednostavno boli neka stvar za išta više od toga da plaća sjedne na račun na kraju svakoga tjedna. D'Antoni koji se inspirira sebičnom rukom umjesto ubuntuom, empirizmom umjesto idealizmom.

22. WIZARDS

Momčad slična Knicksima u tome što ima dovoljno talenta da bljesne svaku večer. Ali, isto tako momčad u kojoj ne postoje nikakve naznake igre. Jedino nebitnije i manje važno od truda u obrani je dodati loptu suigraču, samo što, eto, imaju tog malog Walla protiv kojega se nije pametno kladiti.

23. SIXERS

Za razliku od Knicksa i Wizardsa, Sixersi su momčad koja ima obrise nekakvog sistema, samo što poput Rocketsa nisu u stanju dobiti utakmicu da se ubiju. Solidna obrana, solidan skok, od ulaska Turnera u igru i sve solidnije kruženje lopte, ali napad je i dalje uglavnom bezidejan. Ne toliko zbog Iguodale, već više zbog gomile sličnih igrača – Iggy i Young trebaju loptu da bi igrali na silu, Holiday i Williams moraju igrati na brzinu, a nitko osim Turnera nije spreman jednostavno je proslijediti do prvog slobodnog čovjeka.

Ali, put kojim trebaju krenuti je jasan – rasprodati sve igrače koji dupliciraju jedni druge te se okrenuti rebuildingu oko mlade vanjske trojke. I svakako dati šansu Spenceru Hawesu i njegovoj mekoj ruci.

24. BOBCATS

Tračak nade u Charlottei zove se D.J. Augustin. Nastavi li mali igrati kao u zadnjih nekoliko utakmica, dakle nastavi li biti pouzdani play koji je ujedno i pouzdana treća napadačka opcija, Bobcatsi vrlo lako mogu preskočiti dobar dio ovih momčadi ispred, sve tamo do Pacersa (a možda i njih).

Jer, Augustin kao treća opcija daje toliko potrebnu iskru opet očajnom napadu jedne ipak do jučer playoff momčadi. Dakle, znamo da Bobcatsi znaju igrati obranu, da imaju šansu, ali problem je ipak toliko se pouzdati u minijaturnog playa koji nikada nije gađao više od 40% iz igre. Jer, ma kako dobar bio, Augustin ipak neće riješiti rupu pod košem i u skoku. Niti to mogu povremeni bljeskovi Mohammeda, niti to može Thomas koji ionako većinu vremena provodi izluđujući Larrya Browna svojom nesposobnošću da shvati osnovna kretanja u igri.

25. KINGS, CLIPPERS, WOLVES

Tri mlade momčadi s dovoljno talenta, ali miljama udaljene od ikakvog shvaćanja svog mjesta u svijetu. Kingsi u dvojcu Evans-Cousins imaju potencijal, ali potencijal koji treba itekako brusiti. Zato su ključni sljedeći potezi – što će napraviti s viškom visokih igrača? Hoće li Thompson, Dalambert ili Landry u nekom tradeu donijeti novi talent, pick ili solidnog beka koji će pomoći Evansu da se razvije u pravom smjeru? Ili će ih prodati u bescjenje, kao toliko puta prije.

Clippersi možda imaju još veći igrački potencijal, ali za razliku od Kingsa koji znaju kako se gradi playoff momčad, Clippersi znaju kako se uništavaju potencijalne playoff momčadi. Bledsoe, Gordon, Aminu, Griffin i Jordan (jer Kamana treba pod hitno uvaliti nekome dok još ima ikakvu vrijednost) trebaju ovu sezonu da pokažu imaju li potencijal kao petorka. Rješavanje ugovora Davisa i Kamana treba biti prioritet, a da se mene pita sutra bi poslao budući pick prve runde (jer draft ionako neće biti ništa posebno, ponajviše zbog lockouta, a i što će Clippersima još jedan talent, njima trebaju veterani u najboljim godinama koji znaju kako se pobjeđuje) u Cavse za Varejaoa. Dodaj Andya na peticu umjesto Jordana, stavi pored njega preostalu četvorku i reci mi da ova momčad dogodine ne može u playoff?

Wolvesi pak zasigurno neće u playoff još neko vrijeme, ali stavljam ih u kategoriju s ovim momčadima koje imaju budućnost samo zato što imaju Kevina Lovea. Uz malo sreće možda im u krilo uleti još jedan potencijalni superstar na draftu i eto ekipe koja se konačno ima čemu nadati. Doduše, s Kahnom u blizini sve je moguće, ali činjenica je kako Love sam samcat skokom daje šansu ovoj momčadi svaku večer, a dok Beasley zabija ovako kako zabija čak i napad djeluje potentno.

28. PISTONS, RAPTORS, CAVALIERS

Tri momčadi koje izgledaju užasno i koje nemaju nikakvu budućnost. Nikakvu. Jedino tužnije od gledanja njihovih izdanja i svog tog krivo posloženog (anti)talenta na parketu je razmišljanje o njihovoj budućnosti. Zarobljeni lošim ugovorima i užasno balansiranim rosterima, sve čemu se mogu nadati je što manji period povratka na staze relevantnosti.

Pistonsi barem imaju te veterane za koje možda mogu dobiti poneki pick ili zadnju godinu nečijeg ugovora, dok su Raptorsi osuđeni na godine gledanja Bargnania i Johnsona dok se nadaju da svi ovi igrači koji ne igraju obranu možda pokažu interes i za tim segmentom igre. Također, istrče li ikad na parket s trojkom Calderon, Stojaković i Bargnani, bit će to jedan od highlightsa sezone. Stern je uspio, NBA ima svoju Cedevitu!

Meni osobno Cavsi su ipak najtužniji prizor. Veterani koji znaju kako izgleda playoff, ali i veterani koji su uglavnom zašli s krive strane godina, bez iluzija da će u ovoj momčadi doživjeti novu renesansu. Svi oni samo čekaju promjenu. Jedina sreća je što nema previše mladih igrača koje će ovo depresivno iskustvo ubiti u pojam.

28Oct/109

NBA – WHERE BUFFERING HAPPENED

Posted by Gee_Spot

Dva dana i 16 utakmica je iza nas, dojmovi se samo gomilaju. Nakon par dana kontemplacije pomirio sam se čak i sa svojom fantasy ekipom (počinjem vjerovati da uz malo sreće imam šanse boriti se za naslov). Ono, neću vas sada gnjaviti s analizom po pozicijama, svi dobro znamo da nema ništa dosadnije na svijetu nego gnjaviti druge svojim fantasy odabirom. Za to se priprema podcast, he he.

Mislim, koliko je ova NBA fiksacija ljudima s vremenom postala normalna najbolje govori činjenica da me prijatelji koji uopće ne prate ligu dočekuju s ''hej, super izgledaš za nekoga tko nije spavao cijelu noć'' (kako da ih razočaram i kažem da sam se digao u 6 gledati snimku Bostona i Heata?). Čak i Stari, koji uglavnom kad dođe s posla prvo pita ''šta ima za izist'' i ''di je Slobodna'', jučer odmah s vrata viče ''jel sredio Boston LeBrona'' i ''jel igrao Škalabrin''. Naravno, objasnio sam mu da je Scal otišao u Bullse, na što me zbunjeno pogledao ''čekaj, netko mu je dao novi ugovor'' da bi se brzo snašao i počeo smijati ''ništa od naslova Bostonu ove godine onda''.

NBA - it's amazing.

Uglavnom, dok planiramo podcaste, češće (i kraće) tekstove (barem tri tjedno) i slične stvari kako bi NBA sezonu učinili što zanimljivijom i zabavnijom, red je da odradimo i prvu izložbu fotografija (točnije screenshotova) u čast najdražoj ligi. Pa ti reci da sport i umjetnost ne idu ruku pod ruku. Za početak kratka kronologija rađanja možda najznačajnijeg postmodernog hrvatskog umjetničkog smjera. Do čega je došlo, a gdje drugdje, nego u gradu Đore, Đive, Đele, Điđe i Đođe.

Naime, prošle sezone League Pass postao je standardni dio opreme većine NBA fanatika, a onaj najluđi dio okupljen oko Emira u Dubrovniku često je vikende provodio gledajući ekipno utakmice. Samo, za razliku od ovoga novog League Passa, koji dolazi s riješenim streamingom tijekom kojega se prijenos nije u stanju niti zagrcnuti, a kamoli zalediti, onaj nekadašnji često je pucao, naravno baš u trenutcima kada bi se događalo nešto važno. Slika bi se razlila po ekranu poput najljepšeg pastela Jacksona Pollocka te bi tako korisnik tog masno plaćenog izuma umjesto pravog Dwighta Howarda gledao njegovu apstraktnu verziju.

Umjesto da proklinju Sterna, kapitalizam i život u maloj zemlji za malu brzinu prijenosa podataka, zen masteri su nadahnuto pronašli kompromis. Uz prijenos na League Passu, 2K na playstationu i razne mirodije, određenim kreativnim navijačima Jazza (kreativni navijači Jazza, kakav apsurd) palo je na pamet da bi bilo super stisnuti Prnt Scrn, s ili bez Alt, pa spremiti te jedinstvene trenutke u kojima je život uhvaćen u svoj svojoj ljepoti.

Izložba je pripremana temeljito, možda čak zaživi i u obližnjim knjižnicama i galerijama do vas, ako nadležni pokažu sluha i uopće ako se nađe netko dovoljno mudar da prepozna originalne ideje, a ne samo one koje slijede već utabane staze. Do tada imate čast i privilegiju gledati je ekskluzivno na stranicama vašeg omiljenog košarkaškog bloga.

Uživajte i Sretna Vam Nova Sezona!


in the rim


why is the King here


just another manic sunday


yes we can


buffering and gold


the perceived need for relaxation


tribute to Stringer Bell


the team


having power


dance the night away


purple rain


inside the brain of a genius


wild wild west


in green we trust


iron man


you are your own worst enemy


scusi capitano Kirk


the flash


come on Dwight, get some rebounds


the man the legend


the man the bong


zen and the art of motorcycle maintenance


heart of a champion

I za kraj, nešto nevezano uz buffering. Kroz gornje slike na sjajan način je prikazana jedna sezona, ali ova donja govori da nije sve ni u stvarnosti, nešto je i u mašti. Kvragu, nekima je mašta sve što im preostaje.


la la land

22Oct/100

NFL POWER RANKINGS, WEEK 6

Posted by Gee_Spot

Ludilo zbog početka NBA sezone i skorašnjeg draft vikenda opet je ostavilo traga na praćenju NFL kola. Osim one tri nedjeljne utakmice nisam vidio previše (a i njih sam gledao editirajući podcast), još sam manje pratio naslove i zbivanja u ligi. A nije da se stvari ne događaju. Samo, nažalost, očito je da u ovaj postojeći stil života ne mogu uklopiti football onoliko koliko on to zaslužuje. Kvragu i limiti.

S druge strane, kako je on danas praktički jedini sport koji pratim uz košarku, trudit ću se naći za njega barem minimum vremena kroz ova nabrajanja. Kako je ispred nas fantasy draft vikend, vjerovatno neću stići odgledati ni jednu utakmicu kola pred nama, tako da onaj sljedeći tjedan uzimam takozvani BYE u kojem uopće neći biti rankingsa, ali nakon toga bacam se na jedan pravi post od 20-ak kartica.

Jebiga, htio sam se tu i tamo osvrnuti i na MLB playoff (na kraju odgledao tek nekoliko inninga Cliffa Leea), možda čak napisati i najavu NHL-a (skupio masu materijala, ali tko im je kriv kada kreću u isto vrijeme kada i NBA), ali ništa od toga. Vrijeme je da se suočim s tim - ja sam NBA fanatik i kao takav obilježen do kraja života.

Fuck it, let's go bowling. Pregled preostalih osam momčadi na Istoku nastavlja se u ponedjeljak, do tada je blog na mirovanju. I da, sretno svima na fantasy draftovima diljem svijeta.

1. (1) STEELERS 4-1

Povratkom Big Bena samo su pojačali dojam da se radi o jedinoj momčadi koja zaslužuje epitet vrhunske. James Harrison je totalna zvijer u obrani, a ova glupa kazna koju je zaradio zbog nasilja (!!! kakvo licemjerje, kampanja protiv nasilja u ovakvom sportu, NFL ekipa po smradoljublju se može mjeriti sa Sternom) samo će dodatno napaliti najbolju obranu lige.

2.(2) JETS 5-1

Možda su dobili pomalo sretno u Denveru, ali su dobili.

3.(5) PATS 4-1

Dok se sredina obrane ovako drži, možda imaju šanse napraviti rezultat već i ove sezone. Ali, iduće, pikirajte ih kao prve favorite jer ovi klinci koji stasavaju u napadu su redom odlični (gdje su iskopali ovog Dannya Woodheada koji rastura kao zamjena ozljeđenom fullbacku Faulku?).

4.(3) RAVENS 4-2

Usprkos porazu kod Patsa, drugo kolo zaredom dokazali su kako uz Steelerse imaju najbolji balans obrane i napada.

5.(6) COLTS 4-2

Ozljeda Dallasa Clarka vjerovatno znači da ih do kraja nećemo moći staviti više od ove pozicije.

6.(8) SAINTS 4-2

Kada dobiju nazad trku, bit će ona ista opasna momčad. Za sada su Brees i napadačka linija dovoljni da ih drže u igri.

7.(4) PACKERS 3-3

Nažalost, Superbowl ove godine ostaje san. Iako je Rodgers odigrao sjajno nakon potresa mozga, napad bez startnih RB-a i TE-a (Grant i Finley su out cijelu sezonu) nije toliko potentan, napadačka linija je očajna, a obrana bez Matthewsa (on se barem vraća uskoro) nije ni upola opasna kao s Clayom.

8. (7) FALCONS 4-2

Rasturanje od Eaglesa samo nas je podsjetilo da su Falconsi tek na putu postati ozbiljna momčad.

9.(9) VIKINGS 2-3

U ružnoj utakmici protiv Boysa odradili su posao, vratili se opet u igru, možda čak i za osvajanje divizije.

10.(10) DOLPHINS 3-2

Odlična obrana još jednom je donijela pobjedu na strani, a Cameron Wake zaslužuje jedinu ovotjednu nominaciju.

11.(14) GIANTS 4-2

Dok obrana ovako igra imaju šanse osvojiti diviziju. Ispit protiv Boysa u idućem kolu bit će ključan.

12.(11) TEXANS 4-2

Iako ne djeluju više onako potentno kao na startu i dalje su taman tu negdje gdje smo ih očekivali, na rubu playoffa.

13.(12) REDSKINS 3-3

Poraz od Coltsa nije sramota, ali sve veća ovisnost o McNabbu definitivno nije dobar znak.

14.(16) TITANS 4-2

S probuđenim Chrisom Johnsonom zadnja dva kola opet su ono što jesu - 8-8 ekipa, točno za sredinu ljestvice.

15.(18) EAGLES 4-2

Svaka čast na dvije teške pobjede u kojima je i Kolb izgledao odlično. I dalje su 8-8 ekipa, ali i to je bolje nego biti u debelom minusu, što se početkom sezone činilo neminovnim.

16.(13) BEARS 4-2

Poraz od Seahawksa doma samo je potvrdio o kako se krhkoj momčadi radi. Na račun obrane i dalje se mogu nečemu nadati, ali u diviziji s Vikingsima i Packersima teško će do vrha.

17.(18) CHIEFS 3-2

Poraz od Texansa je lako mogao biti i pobjeda na strani. Zeznuta ekipa.

18.(15) CHARGERS 2-4

U jednom trenutku glupi porazi prestaju biti slučajni i postanu pravilo. Zbog mentalnog zdravlja Philipa Riversa nadam se da to još nije slučaj s Chargersima.

19.(20) BRONCOS 2-4

Opet solidno izdanje protiv Jetsa, za sada su jedno od ugodnijih pozitivnih iznenađenja sezone.

20.(17) COWBOYS 1-4

Romo je opet homo, ali nije jedini krivac. Ova momčad jednostavno ne zna odraditi posao do kraja i mislim da su upali u glib iz kojega se više ne mogu iskopati. Sva tri konkurenta u diviziji djeluju puno, puno čvršće. Uzalud ti sav talent kad nemaš glavu.

21.(21) LIONS 1-5

I u porazu protiv moćne obrane Giantsa pokazali potencijal.

22.(25) RAMS 3-3

Odmah su uz Lionse kao najpotentnija mlada momčad. Tri pobjede zvuče nevjerojatno.

23.(23) BENGALS 2-3

Imali su tjedan odmora, što znači da se Carson Palmer nije stigao još jednom osramotiti.

24.(22) BUCS 3-2

Saints su ih rasturili, u skupini mladih momčadi pred kojima je budućnost ipak su korak iza Lionsa i Ramsa.

25.(30) 49ERS 1-5

Vjerovali ili ne, konačno su dobili.

26.(26) SEAHAWKS 3-2

Dobili Bearse na svježinu, još ako dobiju i Cardse u idućem kolu eto ih u borbi za playoff. Amazing.

27.(28) CARDS 3-2

Tko zna, možda se ovaj ne-draftani rookie QB pokaže rješenjem. Ni Kurt Warner nije bio izabran na draftu u svoje vrijeme.

28.(27) RAIDERS 2-4

Pali su kao prve žrtve susjeda iz San Francisca.

29.(24) JAGUARS 3-3

Protiv Titansa odigrali najgoru partiju tjedna.

30.(29) BROWNS 1-4

Nisu bili nikakva prijetnja Steelersima.

31.(31) PANTHERS 0-5

Srećom, odmarali su se pa nije bilo prilike za novu sramotu.

32.(32) BILLS 0-5

Jedina konstanta ove turbulentne sezone.

1Oct/103

NBA 10/11

Posted by Gee_Spot

''J.R. Smith dribbles in the same spot, but he thinks he's going some place''
- George Karl

Koliko god ove godine posao oko prognoziranja olakšala činjenica da su na Istoku dvije momčadi propale ostavši bez najboljih igrača (Toronto i Cleveland), što prijeti postati trendom kojega će ili trebati zaustaviti ili smanjiti broj klubova (a znamo koliko je to realno), toliko je muke bilo oko slaganja sredine, posebice oko izbora klubova koji će izboriti niže startne playoff pozicije.

Mislim da se će se svaki NBA fanatik složiti oko toga da su tri ekipe s Istoka – Boston, Orlando i Miami – uz Lakerse na Zapadu klase za sebe i da će se među njima tražiti budući prvak. Na Zapadu ćemo vjerovatno opet gledati borbu sličnu lanjskoj u kojoj će sve momčadi osim Lakersa stati u raspon od 7 utakmica, s tim da ovaj put možemo očekivati i puno gušću borbu za ulazak u playoff, jer u bitku sa sedam lanjskih playoff ekipa ulaze Rocketsi, New Orleans i (opet) Memphis.

Praktički, 8 momčadi borit će se za 5 pozicija, jer ja osobno ne vidim načina na koji Oklahoma i Portland (naravno, i Lakersi) mogu propustiti playoff. Tijekom idućih tjedana objasnit ću razloge za pojedine odluke, s tim da moram naglasiti kako mi je najlakše bilo otpisati Denver koji trenutno ne štima ni na jednoj razini. Ostao Anthony u klubu ili ne, upitno je kako će igrati s rupom pod košem te s još uvijek otvorenim ranama iz lanjskog playoffa. Ovoj momčadi je netko isčupao srce i nije se potrudio niti zašiti ranu, a od toga se ne oporavlja.

Na Istoku ćemo vjerovatno svi imati istih šest ekipa na prvih šest pozicija, ali drama nastaje oko zadnje dvije playoff ulaznice za koje će boriti momčadi koje vjerovatno neće biti u stanju uhvatiti niti 50% učinka. Nakon što sam zadnjih dana valjda potrošio najviše sivih stanica upravo na razbijane ove zagonetke, na kraju sam se odlučio za pick koji će me pokopati. Ali, obzirom na nisku razinu talenta preostalih 9 ekipa na Istoku, ne vidim razloga zašto Netsi ne bi imali šansu ući u playoff? Koliko god oduzimao i dodavao, ovako na papiru, van konteksta koji će donijeti svakodnevica, po meni imaju bolju jezgru i od Knicksa i od Bobcatsa. Pa i od Pistonsa, koji su mi do zadnjeg trena bili favoriti za osmo mjesto, da bi na kraju prednost dao popularnijem izboru, Sixersima.

Uostalom, sve ćemo pokušati razjasniti idućih dana, uz neizbježne pauze koje će donijeti poljoprivredne obveze (mi u provinciji umjesto koncerata i kina imamo grožđe i masline), NFL utakmice, fantasy draft vikend, a možda i poneki post o početku NHL sezone i MLB playoffa.

Dok krene predsezona i dok se stvari lagano zahuktavaju, zapamtite – ne jedite sushi u Utahu!

EAST PLAYOFF

1. MIAMI 64-18
3. BOSTON 56-26
2. ORLANDO 54-28
4. CHICAGO 50-32
5. MILWAUKEE 48-34
6. ATLANTA 44-38
7. NEW JERSEY 39-43
8. PHILADELPHIA 38-44

WEST PLAYOFF

1. LAKERS 60-22
2. OKLAHOMA 56-26
3. PORTLAND 53-29
4. HOUSTON 50-32
5. UTAH 48-34
6. DALLAS 47-35
7. SAN ANTONIO 46-36
8. PHOENIX 44-38

EAST LOTTERY

9. NEW YORK 36-46
10. DETROIT 35-47
11. CHARLOTTE 32-50
12. INDIANA 30-52
13. WASHINGTON 28-54
15. CLEVELAND 25-57
15. TORONTO 22-60

WEST LOTTERY

9. MEMPHIS 43-39
10. NEW ORLEANS 40-42
11. DENVER 37-45
12. GOLDEN STATE 35-47
13. CLIPPERS 30-52
14. SACRAMENTO 26-56
15. MINNESOTA 14-68

7Aug/100

DENVER

Posted by Gee_Spot

NUGGETS

Najvažniji njihov posao bio je produžiti ugovor s Carmelom. Kako maksimalna ponuda za dodatne tri godine još stoji negdje na Melovom stolu, teško je tržnicu proglasiti uspješnom. Bez Anthonya nema Nuggetsa. I iako i dalje vjerujem da će potpisati novi ugovor (zbog opasnosti da će od iduće sezone, nakon što se donese novi kolektivni ugovor, sve manje garantirane svote biti u igri), kako je pokazala nedavna LeBronova odluka – nikad se ne zna. Možda i Anthony odluči da mu je važnije pobjeđivati u dobrom društvu nego tek skupiti novac.

A nije da ga ne bi razumjeli da odluči napustiti Denver. Lanjski poraz od Jazza jasno je pokazao da ovoj momčadi trebaju ozbiljne promjene. Međutim, oni su se zadovoljili kozmetikom. Ostali su bez potpuno nebitnih igrača (Petra, Grahama, Malika Allena, prava na Kleizu) i doveli su jednako nebitne (Sheldena Williamsa, kojega bi nakon sramotnih minuta u dresu Celticsa u playoff protjerao iz lige, zatim Karlova sina Cobya, valjda kako bi se brinuo da otac redoviti pije lijekove, pa nekakvog Butcha, a onda su vratili i veterana Cartera), te praktički samo jedno tipično midlevel ''pojačanje'' – Ala Harringtona.

Koji ovoj momčadi donosi ono čega ima nepretek a to je sebično zabijanje koševa. Sad, Denver treba izdržati samo jednu sezonu i već onu nakon se mogu riješiti Billupsa (uz Martina kojem konačno ističe ugovor) te bi mogli imati više nego dovoljno sredstava da dovedu nova pojačanja Anthonyu. To je pitch koji moraju prodati svome najboljem igraču u pokušajima da ga zadrže, ukazivanje na mogućnost brzih promjena. A nedavno otpuštanje dvojca koji je praktički igrao ulogu GM-a nije rješenje (kvragu, Chapman je praktički odgajan da jednog dana preuzme glavnu ulogu u klubu a Warkentien je donedavno smatran genijem nakon što je složio momčad koja igra finale Zapada bez da plaća porez na luksuz) i više govori o nervozi u vlasničkoj strukturi zbog toga što je Melova budućnost u zraku nego o nekakvim pozitivnim pomacima. Mislim, i Dan Gilbert je podijelio otkaze svima nadajući se da će to natjerati LeBrona na ostanak pa ništa. Zar više nitko nema muda u ovoj ligi suprostaviti se igračima?

Ne znam što bih rekao, potpiše li Carmelo, Denver se može nadati još jednoj solidnoj sezoni i ranom ispadanju iz playoffa, nakon čega može krenuti u pojačavanje momčadi. Odluči li se pak Anthony na čekanje do ljeta, tada bi moglo biti svega. Glave će letjeti na sve strane, a najgore što mogu je da, recimo, zadnju godinu Martinova ugovora trejdaju za nekakvog precijenjenog veterana i nabiju si na vrat još veće troškove za rezultat koji će neminovno biti nedovoljan da sam po sebi sve stavi na mjesto.

ROCKIES

Klub iz Denvera jedna je od najmlađih franšiza u MLB, ali već su se potvrdili kao ekipa na koju treba računati svake godine. Rockiesi imaju onih nekoliko klasičnih prednosti za klubove iz Colorada. Zbog nadmorske visine i gustoće zraka loptice na njihovom stadionu lete brže i više, a sama konfiguracija terena je takva da je opaliti home run pravilo, nikako iznimka. Inače, to je jedna od, barem meni, najsimpatičnijih strana baseballa – između nekih stadiona razlike su ogromne. Naime, dok su neki tereni kratki i uski, spuštenih ograda, kako bi gledatelji vidjeli što više dugih lopti kako lete preko, drugi su široki i duuuuugi, s ogromnim livadom iza baza na kojima mogu pasti krda krava i visokim zidovima od kojih se lopte vraćaju u igru.

Uglavnom, svatko slaže ekipu dobrim dijelom i prema igralištu, dakle za Colorado je važnije imati vrhunske udarače jer i najbolji pitcheri će dobiti po sebi na takvom terenu. I tu Rockiesi imaju što za ponuditi, sa dvije ekstra klase u postavi, ljudima koji su možda i najbolji na svojim pozicijama u cijeloj ligi. Te klase su shortstop Troy Tulowitzki i vanjski igrač Carlos Gonzalez. Da Tulo nije bio ozljeđen dobar dio sezone, Rockiesi bi vjerovatno sada bili na vrhu divizije ili barem ravnopravni sa San Diegom i San Franciscom, dva vrlo ugodna iznenađenja.

Ovako, kao tek treći, Rockiesi su i svojevrsno razočaranje ove godine, ali, obzirom na kvalitetnu jezgru koju imaju, ova situacija neće potrajati. Naime, od udarača možda više i nemamo koga istaknuti, gomila je solidnih ali zamjenjivih igrača. Međutim, kao suprotnost tvrdnji da im nisu toliko potrebni dobri pithceri obzirom na stadion, Colorado ih ima nekoliko vrhunskih. Prije svega tu je as Ubaldo Jimenez, koji se fantastično nosi s domaćim terenom i koji je dobar dio sezone statistički bio prvi pitcher lige. Čovjek je pravi šljaker s dobrom dozom vrhunske klase što je idealna kombinacija za prvog startera.

Hammel, De La Rosa, pa čak i mladi Chacin, posjeduju fantastičan talent, ali ne i takvu kontrolu i izdržljivost kao Jimmenez, što ponekad rezultira katastrofom. Međutim, iako bi na drugim stadionima njihove kvalitete više dolazile do izražaja, solidna je to rotacija koja može podnijeti playoff nastup. Za nešto više od toga ipak će trebati pokoji talent više među udaračima. U odnosu na ostale vrhunske MLB klubove klupa im nije nešto, iako treba istaknuti closera Streeta kao jednog od pouzdanijih rezervnih pitchera uopće.

THE ROSTER OF THREE

Black Magic (Dan Klores, 2008.)

Ovaj ESPN-ov dokumentarac priča o prvim košarkaškim kontaktima između crnih i bijelih sveučilišnih momčadi i uopće o rasnim problemima u doba kada je segragacija bila normalna stvar. Četiri sat dug i s ovakvom temom, film definitivno nije lak zalogaj, ali svaki košarkaški fanatik mora ga pogledati da vidi stanje igre prije NBA lige. U kojoj danas teško da možeš sastaviti solidnu bijelu momčad samo od američkih igrača. Klores je inače kasnije radio i jedan dokumentarac u serijalu ''30 For 30'' kojega ćemo preporučiti kad budemo pričali o Indiana Pacersima.

From Senegal To Senatobia (Otha Turner & The Afrossippi Allstars, 2000.)

Zločin Martina Scorsesea zvan ''Bande New Yorka'' zagorčao nam je život na više razina. Možemo nabrajati do sutra. Grozna frizura Cameron Diaz. Grozna frizura Lea DiCapria. Grozna frizura Daniela Day-Lewisa. Neiskorišteni John C. Reilly. Ma, uopće je casting bio totalno promašen, Leo i Cameron su bili totalno izvan svoje lige, a iritantna Scorseseova režija, prezaigrana za vlastito dobro, čak je i jednog Day-Lewisa pretvorila u karikaturu umjesto u karakter. Katastrofalne Martyeve odluke nizale su se jedna za drugom, pa je čak uspio upropastiti i soundtrack ubacivši u njega neprimjerenu modernu glazbu. Ipak, Scorseseova ljubav prema bluesu uspijela je pogoditi barem jedan moment koji ostaje u sjećanju, a to je pjesma ''Shimmy She Wobble''. Nezaboravni zvuk pretpotopnog vojnog marša, odnosno flaute i bubnja, djelo je starog bluesera Turnera koji je ovaj album izdao par godina prije nego je Marty pjesmu upotrijebio u filmu. Ubrzo nakon toga, taman što ga je netko otkrio široj javnosti, Turner umire (i to u 96-oj godini života) ali srećom iza sebe je ostavio dovoljno dokaza o neraskidivoj vezanosti pradomovine Afrike sa životom u Mississippiju i svime što je on donosio.

The Art Of A Beautiful Game (Chris Ballard, 2009.)

Knjiga o košarci od novinara Sports Illustrateda s LeBronom na naslovnici na prvi pogled ne izgleda kao dobra lektira, ali stavimo predrasude na stranu. Ekipa iz Sport Illustrateda uglavnom zna pisati, a ovaj Ballard je posebno dobar u svojim old school tekstovima u kojima još uvijek ima više mjesta za emociju i moralnu pouku nego za senzacionalizam i šok. Iako je u pitanju praktički klinac, i to klinac koji i dalje obožava zaigrati hakl, Ballard ovim esejima odaje počast nekima od aspekata najdraže igre kao da je reporter veteran koji se i dalje toliko strastveno bavi lijepim stvarima da one ružne i ne smatra važnima isticanja. Odlično ljetno štivo, a plus je i što se radi o odvojenim esejima tako da svaki dan na odmoru možete pročitati po jedan bez straha da ćete od zadubljenosti u čitanje propustiti dnevnu dozu sunca i mora.

1Aug/101

ATLANTA

Posted by Gee_Spot

Kada sam u google ukucao riječ nepovjerenje, prvi rezultat koji mi je izbacio bio je nekakav blog na kojem se našao jedan citat Byrona koji glasi ''Nepovjerenje je teška oprema, koja je u stanju više da oteža nego da zaštiti.'' Zbog čega mi je google priuštio tih nekoliko sekundi pakla dok sam se osvrtao po spomenutom blogu koji uređuje izvjesna isfrustrirana babetina nemam pojma, ali pronađeni citat mi dobro dođe za uvod.

Naime, kao što neki već znaju, u idućih mjesec dana na ispodobruca.com ići će svaki dan po jedan post posvećen NBA tržnici, uz koji će se naći još i osvrt na jednu baseball momčad, te nekoliko preporuka vezanih uz film, knjigu i glazbu za one koji još nisu iskoristili godišnji. Za razliku od mene, koji protekla tri tjedna nije radio ništa osim uživao i povremeno slušao izljeve nepovjerenja od strane bliskih prijatelja.

Tako je baš Emir aka Birdie, povremeni suradnik i stalni prijatelj ovog bloga, izrazio apsolutnu sumnju u ostvarenje ovog projekta. Znam, bilo je i ranije nezavršenih pregleda i najava koje se nisu ostvarile, te definitivno ima razloga za nepovjerenje, ali za razliku od Byrona, mene nepovjerenje inspirira. Kakvo otežavanje, kakva zaštita. Jebo to i jebo majku. Byron je ionako bio homić. A ja ću idućih 30 dana da štancam kartice teksta kao da sam Aralica.

HAWKS

Prvo, kakav je problem napisati post u 30 dana ako nigdje okvirno nije navedeno koliko on treba biti opširan? Tko mi brani samo navesti promjene na rosteru Hawksa, zatim napisati još par rečenica o ostalome i voila - eto dnevnog posta u manje od kartice. Ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha.

Početi priču o Hawksima ne možemo bez Johnsona.Već smo ranije obradili trade i ništa novoga se tu nema dodati – Joe je limitirani igrač koji s godinama samo gubi na vrijednosti (da li je on danas uopće dobra druga opcija ili je već na razini treće?) te maksimalan ugovor takvom igraču nije ništa drugo tipičan očajni potez franšize koja se boji rizika te radije ostaje vjerna osrednjosti. Mislim, ipak ne vodite domaćinstvo već vrhunski sportski klub, malo muda ne bi škodilo.

Ovako se Johnson može pohvaliti najvećim ugovorom ovoga ljeta. Go figure ili po naški – čuj to. Sad, vratimo se malo na playoff. Johnson ne samo da je bio loš, već se momčad raspala po šavovima, navijači su ostali razočarani i izreklo se mnogo teških riječi (sam Johnson je već odlučio kako se ne vraća nazad da bi vrlo brzo promijenio mišljenje nakon što je na stol sjela maksimalna ponuda). Kakav naivac može vjerovati da je sve riješeno otkazom Woodsonu (koji je, da usput spomenem, po Sportskim Novostima i dalje trener Atlante - neki dan sjeo kod Emira na WC i uzeo listati SN pošto nisam ponio laptop na odmor, i, naravno, odmah se opet uvjerio da je odluka da ne pratim domaće novine ispravna).

Očito je bilo da između igrača i Woodsona odnosi nisu sjajni, ali tome je podjednako pridonijela i uprava kluba koja ni u jednom trenutku nije pružila podršku treneru. A znamo što se u tom slučaju događa s klubovima koji igrački nisu posloženi do kraja – trener postaje predmet iživljavanja svakog isfrustriranog milijunaša, bio to Josh Smith ili Joe Johnson.

Da stvar bude još blesavija, za novog trenera postavljen je dojućerašnji pomoćnik Larry Drew, čiji uloga je očito ta da bude dežurni krivac za sljedeći podbačaj preplaćene momčadi. Možda sam previše ciničan, ali imam neki osjećaj da ova sumnjiva uprava, koja i dan danas ima problema dok usuglasi sve želje većinskih vlasnika (kojih je i dalje previše), nije postavila Drewa za trenera zato što vjeruje u njegove kvalitete.

Sjetite se samo prvog dovođenja Johnsona, kada je jedan partner bio protiv trošenja novca na neprovjerenog igrača, što je dovelo do blokada funkcioniranja kluba i natezanja po sudovima dok ga se nisu riješili. Trenutno GM Rick Sund uspijeva zadovoljiti sve koji imaju pravo glasa, ali pitanje je vremena kada će jedan od bogataša ili odlučiti stati na kraj suludom rasipanju novca ili pak odlučiti da mu nije napeto trošiti novac na loše vođen biznis.

Uglavnom, nakon što je odlučeno da će se i ubuduće sve vrtiti oko Johnsona, Sund je ostavio i boljeg brata Collinsa (iskreno, više i nema neka razlike, oba su očajna, ali ovaj za razliku od onoga u Sunsima barem iza sebe ima one solidne sezone u Netsima kada je bio jedan od boljih obrambenih igrača u ligi). Minimalac je dobio i Josh Powell, mekušac iz Lakersa, a to sve skupa znači da će jadni Horford i dalje morati glumiti radnog konja pod košem umjesto da uživa u ulozi novog i boljeg Eltona Branda.

Inače, Al je već najavio da neće žuriti s produženjem ugovora već da će dobro razmotriti opcije što samo govori da se radi o momku koji ne samo da igra pametno na parketu već i van njega. Vezati se uz klub bez jasne vizije, vodstva i budućnosti nema smisla, bez obzira na dolare. Kad već njima nije važno dovesti poštenog centra ne bi li barem malo olakšali život Horfordu, zašto bi njemu bilo bitno ostati u Atlanti?

Uz rookiea Crawforda, koji je nasljednik veterana Crawforda u ulozi instant strijelca s klupe, momčad tako već broji 12 garantiranih ugovora i nema prostora na salary capu za ništa više od dovođenja još par igrača za minimalac. Ili, naravno, da eventualno zamijene neki pick za Shaqa ili nekog drugog veterana kojega se bivše momčadi još nisu odrekle za slučaj da im se pojavi opcija nekakvog sign & tradea. Bolje išta nego ništa, jeli.

Samo, čime god da popune roster, Hawksi neće biti ništa bolji od ovoga što su sada – osrednja momčad čiji je pad u budućnosti neminovan bez promjena osnovne igračke jezgre. I koju su upravo preskočili i Bucksi i Bullsi. Josh Smith, Marvin Williams, pa čak i ugovor Jamala Crawforda koji je u zadnjoj godini i težak je preko deset milja, solidne su opcije za potencijalni trade i promjenu. Problem je samo tko će odraditi posao? Sund? Netko od 397 vlasnika?

BRAVES

Svoj prvi osvrt na neku baseball momčad počinjem baš sa onom koja mi je iz više razloga totalno naj-antipatičnija. Prvo, još ni jednom nisam pogledao tekmu Bravesa a da nisam umro od dosade (ok, mislim da stvarno nema smisla formulirati ovakve rečenice kad su priče o baseballu u pitanju te ću ih ubuduće izbjegavati). Drugo, ni jedan igrač, bilo bacač bilo udarač, na mene nije ostavio nikakav specijalan dojam, da bih recimo smatrao igračinom. Treće, kada momčad vodi na domaćem terenu i kada je pobjeda na dohvat ruke, s razglasa se pušta nekakav kvazi-indijanski napjev (Braves je kao nekakvo kolonijalno ime za Indijance, ono, kao, hrabri narod koji smo satrali pa im sada odajemo počast tako što po njima nazivamo sportske momčadi) za vrijeme kojega se cijeli stadion diže na noge i maše rukama kroz zrak kao da u njima drži tomahawk. Žasu, ali iz nekog razloga totalno rasturi protivnike - buka stvarno postane nepodnošljiva.

U sezonu se krenuli katastrofalno, nakon prve trećine su se počeli dizati i to ponajviše zahvaljujući izvjesnom Troyu Glausu (veteranu kojega su nakon 12 sezona šetnje po ligi doveli da popuni momčad) koji je u periodu od početka petog do kraja šestog mjeseca (točnije do lakše ozljede koja ga je izbacila iz ritma) nagomilao 12 home runa, 33 poena i fantastičnih 47 ubačenih poena (jebote, stvarno debilno zvuči prevoditi ove termine ali netko i to mora) po čemu je bio prvi u cijeloj ligi u tom periodu.

Dok je Glaus ludovao, momčad se posložila te je i sada bez njega u solidnoj poziciji za izboriti naslov prvaka divizije i direktan prolaz u playoff, iako im prvi favoriti Philliesi opet pušu za vrat nakon što su prekinuli seriju loših rezultata i opet zaredali pobjedama. Za većinu koja ionako nema namjeru gledati utakmice ovo je možda i najvažnije – u sljedeća, posljednja dva mjeseca sezone (i posljednih 60 utakmica pošto igraju jednu dnevno), Philliesi bi trebali skočiti na vrh a Bravesi bi trebali završiti drugi.

U svakom slučaju može se kladiti i na jedne i na druge jer, čak i kao drugi, Bravesi bi, obzirom na raspored, mogli završiti kao najbolja drugoplasirana momčad u ligi što im donosi pozivnicu za playoff (samo 8 momčadi igra playoff, po tri prvaka divizija iz svake lige plus još dvije najbolje drugoplasirane iz svake lige). Stvari stoje ovako nekako – postoji 5 vrhunskih momčadi i 5 očajnih, dok su preostalih 20 u stanju dobiti i izgubiti od svakoga. Bravesi spadaju u ovu sredinu, tako da će stvari na kraju ipak ispasti očekivane, iako su mnogi nakon ova dva uspješna mjeseca bili spremni Atlantu proglasiti prvakom divizije. Ali, kao što rekoh, Bravesi nemaju igrače koji će ostaviti dojam na vas za razliku od Philliesa koji su takvima krcati.

Znači, netko bi trebao iskočiti na način na koji je to napravio Glaus, a to već spada u sferu fantastike. Realno, ostat će na 50 % učinka do kraja (i to više zahvaljujući lakšem rasporedu u Nacionalnoj Ligi koje su dio – zanimljivo, klubovi iz dvije lige praktički ne igraju međusobno osim nekoliko utakmica, te se Bravesi tako ne moraju bojati susreta s Yankeesima, Raysima ili Red Soxima već mirne duše mogu nastaviti pobjeđivati jednako osrednje Metse, Marlinse ili Nationalse).

Uglavnom, ni to im nije garancija playoffa, ali jako je važno znati da ekipe koje imaju šanse za playoff igraju puno ozbiljnije od onih koje su ostali bez šansi. Dakle, Bravesi bi uredno trebali pobjeđivati u onim situacijama koje inače karakteriziramo kao zicere. Zašto je tome tako? Pa, sve se vrti oko toga kratkog playoffa. Kako samo 8 ekipa ulazi u njega, onih deset do dvanaest koji imaju realne šanse ne štede sredstva da u tome uspiju jer tko zna kada će im se ukazati sljedeća prilika. Drugim riječima, da su Bravesi van playoff utrke, do današnjeg prijelaznog roka prodali bi npr. spomenutoga Glausa nekom klubu koji se bori za playoff a koji bi im zauzvrat dao nekoliko potencijalnih budućih MLB igrača. Ovako, kako su u igri, oni su ti koji kupuju, što su dokazali nedavnim potezom kada su u Toronto poslali svog mladog shortstopa Escobara (SS ili esesovac je najvažniji čovjek u obrani jer igra između druge i treće baze što je područje u kojega sjeda većina lopti) u zamjenu za veterana Alexa Gonzaleza (koji je kao i Glaus jedan solidan ligaški igrač koji je u kasnim godinama odlučio odigrati sjajnu sezonu, što ga je učinilo poželjnim momčadima koje žele rezultat sada i vrijednima momčadi poput Toronta koja trenutno nema budućnost).

Tu je zanimljivo istaknuti jedan od paradoksa ove igre – igra u obrani je važna a ona uključuje biti u pravo vrijeme na pravom mjestu, pročitati putanju lopte i poslati je na bazu u što kraćem roku. Međutim, ako nisi u stanju opaliti lopticu, uzalud ti najveća brzina i spretnost u polju. Escobar je bio očajan kao udarač ove sezone, ali je barem bio solidan u obrani. Gonzalez je možda rupa u obrani, ali lupa po loptici. Kao veteran pozicije donekle će krpati tu obrambenu rolu, na kraju krajeva tu mu pomažu i suigrači – ako bacač ima dobar dan i kako već na drugoj i trećoj bazi igraju dva solidna igrača, Gonzalez može biti spor koliko želi. Ali krpati napadačku rolu je nemoguće. Ili udaraš ili ne. Čuj to.

Uglavnom, do zadnjeg trena pokušali su dovesti i još jednog igrača za vanjske pozicije iz Floride, inače kluba u totalnoj tranziciji kojega gleda manje ljudi nego Šibenik (o tome više kada Marlinsi i Heat dođu na red), ali nisu uspijeli. Sada im ostaje samo nadati se da će Gonzalez pronaći formu iz Toronta (za sada još nije opalio ni jednu bombu od kada je u dresu Bravesa), te da će netko zamijeniti Glausov zvjezdani učinak.

Naravno, pitanje je ima li takvoga u blizini? Najveća snaga momčadi po meni je njena širina. Kad već nema ekstra kvaliteta, barem ima mnogo solidnih. Uz Glausa koji pokriva prvu bazu (na njoj obično igraju najkorpulentniji igrači koji uglavnom sjajno udaraju ali nisu u stanju trčati zbog čega im ta pozicija najbolje odgovara jer ne zahtijeva previše kretanja), u unutrašnjem dijelu polja igraju i legenda kluba Chipper Jones (u Atlanti je od 1993. i osvajač je naslova prvaka iz 1995. – zanimljivo je istaknuti kako su Bravesi u devedestima čak 5 puta igrali u Finalu, zbog čega su danas i jedan od najpoznatijih klubova lige – Finala baseballa u vrijeme buma kabelske televizije rušila su rekorde gledanosti te su zbog toga Bravesi urezani u svijesti Amerikanaca kao i Bullsi koji su u isto vrijeme dominirali NBA ligom) koji pokriva treću bazu, te možda i najbolji all-round igrač ekipe Martin Prado na drugoj. Spomenuti Gonzalez je shortstop, a katica za sve je Omar Infante i on uskače kad god nekome od njih u ove 162 tekme zatreba odmor.

Na vanjske tri pozicije izmjenjuju se mlaki Cabrera, trenutno ozljeđeni McLouth, sirovi Hinske koji pomaže u polju iako je u svakom pogledu idealan za prvu bazu, solidna rezerva Diaz i jedina svjetla točka i možda buduća zvijezda, rookie Jason Heyward. Iako je krenuo u sezonu sjajno, pa malo pao, pa se ozljedio, trenutno igrama dokazuje da, usprkos samo 20 godina, ima itekako mjesta u MLB. Inače, za razliku od košarke, mladi talenti u baseballu su rijetki, igrači redom godinama stasavaju u nižim ligama prije nego fizički i psihički sazriju za ovaj ritam života koji ne dozvoljava padove koji su pak neminovni kada se nečim baviš iz večeri u večer 162 puta za redom.

Heywardovi padovi su minimalni, ima snagu u udarcu ali i preciznost koja je još bitnija jer najvažnija stvar u igri je doći na bazu i osloboditi prostor za lupanje drugome a ne ispasti iz igre pokušavajući opaliti home run. 27% je možda nekakav solidan prosjek, nikako za velikog igrača, ali kada uzmeš u obzir da je momak rookie, to govori da će ubuduće biti samo bolje i da će dogurati do onih 30 i više posto uspješno udarenih lopti koje već označuju majstora zanata. Također, još važnije je da Heyward ne lupa u prazno – naime, kada bacač baci lošu loptu (van zamišljenih okvira zone udarca ispred udarača) ako zamahneš na nju, ona automatski postaje dobra i greška se pripisuje udaraču. Tu je još veća razlika između onih solidnih i najvećih igrača – ovi potonji jednostavno znaju na koje lopte je bolje ostati miran i zaraditi grešku bacaču. Čuj to.

Uz Heywarda je vezana i jedna mala zanimljivost. Naime, jedna od prvih baseball utakmica koju sam pogledao ove sezone bila je upravo ona u kojoj je on imao svoj prvi nastup na najvišoj razini. Komentatori su nešto pričali kako je momak rookie koji se brzo popeo iz nižih liga jer je tamo rasturao, ja i Stari smo nešto kljucali nakon napornog dana i nismo obraćali previše pažnju, Heyward je čekao svoju prvu profi lopticu, dočekao je i opizdio preko stadiona.

Home run u prvom ikada nastupu, ma u prvom ikada zamahu u prvoj ligi. Ono, čudo, komentatori su se raspametili i počeli pričati o povijesti a usput su izmjerili da se radi o jednom od dužih home runa zadnjih godina. Da, i među njima ima home runa i home runa. Uglavnom, Stari me pogledao i pitao ''Šta je ovo, jedan od najboljih igrača?'' ''Ma nekakav rookie'' kažem ja, ''ovo mu je prva utakmica''. ''Kažu komentatori da smo upravo prisustvovali povijesti, šta misliš o tome'' pitam je njega. ''Mislim da su to sranja, ali šta jest jest – dobro ju je opizdila mrcina''.

Uglavnom, Bravesi su solidna momčad koja ima potencijala da takvom i ostane u dogledno vrijeme, ali za iskorak će im trebati i nešto više od Heywarda ili povremenih bljeskova veterana. Imaju još jednog relativno mladog igrača koji obećava, u pitanju je hvatač Brian McCann koji je solidan u svome poslu (kao catcher prije svega je zadužen za komunikaciju s bacačem i spriječavanje krađa baza, dakle za obranu) ali koji je u početku karijere pokazao da može poslužiti i kao udarač (čisto da napomenem za one koji eventualno nisu upoznati s pravilima - u napadu se rotira svih sedam igrača u polju, te hvatač i bacač – doduše, u AL ligi umjesto bacača u rotaciji se služe takozvanim specijalcima, uglavnom debelim i isluženim igračima koji ne mogu poslužiti za ništa drugo – a hvatač i bacač su uglavnom najgori udarači jer njihova specijalizacija dozvoljava da ih se tolerira pa makar ne mogli pogoditi ništa) da bi ove sezone napravio lagani korak nazad. Doduše, i dalje udara dovoljno home runa da bi bio iznadprosječan hvatač, ali previše promašuje.

Međutim, i Heyward i McCann neće moći klub odvesti daleko ako se ne poboljša rotacija pitchera. Trenutna nije nešto (stvarno mi je bezveze pisati bacači pa se prabacujem na USA termine) - Bravesi nemaju što bi se reklo asa iliti prvog pitchera, zvijezdu koja praktički garantira pobjedu. Ono, nekoga čije ime na popisu za tu večer, ako je još protivnik nekakva slabašna momčad za koju baca četvrti ili peti pitcher, garantira da možeš slobodno kuću uložiti da će ovaj dobiti. Imaju tri solidna igrača – veterana Hudsona (radnik koji ima snage za ostati na terenu satima, koji baca pod kontrolom ali nema dovoljno oružja da izbacuje protivnike bez muke po obranu), mladoga Hansona (koji bi trebao biti buduća prva zvijezda i protuteža Heywardu u obrani ali koji je ove sezone napravio korak nazad i ispostavlja se kao u najboljem slučaju tek druga ili treća opcija, dakle jedan solidan pitcher i ništa više) te talentiranog ali ozljedama sklonog Jurrjensa (koji ima repertoar za biti možda čak i nositelj, ali za sada još uvijek nema kontrolu nad tim što radi, točnije previše griješi). Njih trojica u slučaju da Bravesi uđu u playoff nisu ništa više od osrednje rotacije (u playoffu se može prijaviti rotaciju od trojice, za razliku od sezone kada se koristi pet startera).

Preostala dvojica startera u regularnoj sezoni su očajna i momčad uglavnom gubi utakmice koje oni započinju (veterani Lowe i Kawakami koji tek odrađuju uloge četvrtog i petog startera, što bi rekli služe kao jedači devetina), ali je zato klupa solidna. Mladi Medlen je uskočio čak i kao starter dok je Jurrjens bio ozljeđen i pokazao se solidnim igračem koji u budućnosti može biti čak i solidan četvrti ili peti startni pitcher (već sada je bolji od obojice trenutnih), veteran Moylan ima dovoljno oružja i iskustva da odradi svoj posao pripreme (idealno bi bilo kad bi starter izdržao cijelu utakmicu, ali u nekom realnom scenariju on će izgurati 6 do 7 devetina, nakon čega posao završavaju dva najbolja relief pitchera – uglavnom se radi o bacačima koji nemaju dovoljno oružja za startati, dakle imaju dvije do tri vrste bacanja koja koriste), a drugi veteran Wagner ima još uvijek dovoljno jaku brzu loptu da stvar privede kraju (closeri su uglavnom ili nekadašnji veterani koji više ne mogu izdržati više od devetine, ili igrači koji su do savršenstva doveli jednu ili dvije lopte - uglavnom njihova uloga je ne ispustiti prednost u zadnjoj devetini u slučaju čega im se piše save iliti obrana kao podatak – definitivno precijenjena kategorija obzirom da taj posao može odraditi svatko od startera, ali ta stroga podijela uloga je jedna od ljepota baseballa).

Sve u svemu, Bravesi imaju dovoljno balansa za playoff i definitivno se isplati igrati na njih i ubuduće, posebice ako vidite da su formi McCann, Heyward ili netko od dvojca Glaus-Gonzalez. Dobro udaraju kao momčad, dolaze na baze, a to je dovoljno da netko jačim udarcem osvoji par poena. Još ako baca netko od prve trojke, velika su šanse da ih protivnik ne nadigra. Samo pažljivo, jer, kao što rekoh, u ligi ima još barem 20 podjednako solidnih ekipa i svaki detalj je važan. Potencijal za super momčad postoji, ali još je dosta toga ostalo do realizacije iste. Uglavnom, kako bilo, pratit ćemo daljnu situaciju na ovim stranicama. Čuj to.

ROSTER OF THREE

Gunnin' For That #1 Spot (Adam Yauch, 2008.)

Neki dan sam opet pogledao ovu sjajnu odu košarci u vidu dokumentarca i sad mi je žao što se nisam sjetio staviti ga na listu najboljih filmova desetljeća koju sam slagao za Ruralnu Gorilu. Mislim, ovo je takvo savršenstvo dokumentarizma (pogled na mlade igrače i okolinu iz koje dolaze uz povremene osvrte na industriju koja ih prati i pretvara u zvijezde od malih nogu), glazbe i slike (redatelj Adam Beasti Boy Yauch spojio je svoju opsesiju glazbom, posebice funkom i hip-hopom sa sjajnom režijom krcatom efektima koji začudo ne iritiraju već samo podebljavaju uživanje u igri) da se nisam prestajao grliti od sreće svih sat i pol trajanja. Za razliku od prvog gledanja kada sam uživao u životnom putu Kevina Loveu ali i kada nisam pojma imao tko su polovica od deset igrača na koje je stavljen fokus, dvije godina kasnije znao sam sve, zbog čega sam se još više veselio potezima Jenningsa, Evansa i Singlera. Poseban gušt je bio gledati tada totalno anonimne Aldricha i Hicksona kako igraju u ovoj konkurenciji iako nisu bili uključeni u projekt kao zvijezde, a još više me šokiralo kad sam skužio da je ovogodišnji pick druge runde Pacersa upravo ovaj Lance Stephenson iz filma, jedna od deset zvijezda i McGradyev klon koji je djelovao kao da je ispao iz epizode Wirea. Čuj to.

Suvišna Sloboda (Jarboli, 2001.)

Iako i danas snimaju dobar materijal, ja se i dalje ne mogu skinuti s ovoga već skoro desetljeće starog albuma. Toliko sam se naslušao i uživao u ovih 18 pjesama da ne mogu nego opet istaknuti očito – svatko tko voli novi val i glazbu uopće ovo mora poslušati. Znam, uspomene su lijepe, legende su legende i sve je to ok, ali ovaj album je ako ne bolji a ono barem rame uz rame sa svime što su u svoje vrijeme radili Električni Orgazam, EKV ili bilo koji drugi bend. Da, vokal zna biti malo iritantan, tekstovi možda malo previše arty, ali to su sitnice preko kojih čovjek prelazi bez problema kada ga s druge strane čeka takva ljepota melodija i prije svega ideja koje su u potpunosti realizirane. Ovome služi glazba, da uzmeš svoje uzore i onda od toga stvoriš nešto potpuno originalno i potpuno prekrasno. Rock n roll!

Hladna Koža (Albert Sanchez Pinol, 2003.)

Već sam jednom spominjao Pinola na ovim stranicama kao jednog od genijalnijih modernih autora s kojima sam se susreo zadnjih godina, i to nakon što sam u jedno popodne progutao njegov predzadnji roman, fantastičnu ''Pandoru U Kongu'' koja je nedavno objavljena kod nas. Nakon toga sam odmah posegnuo u arhivu knjižnice i pronašao nešto ranije objavljenu ''Hladnu Kožu'' koju sam (opet) pročitao u jedan dan. Mislim, ja stvarno volim čitati, ali to je nešto što obavljam u slobodno vrijeme, jer neke druge stvari koje imaju svoju satnicu dobivaju prednost. Uglavnom čitam publicistiku, jer mi rijetko kada koji roman privuče pažnju (radije bih si pilao nogu tupom pilom nego čitao stranice i stranice nečega što može napisati svatko s prosječnim mozgom, iznadprosječnom ambicijom i viškom vremena). Međutim, ovo što radi Pinol, e to vam se dragi moji zove talent. Kako čovjek piše na katalonskom to sam prisiljen na čitanje prijevoda ali srećom njegove tekstove otkupljuje Faktura koja je bez premca izdavač broj jedan kada je u pitanju priprema knige a posebice prijevod. Tako da je i ovaj put sva čarolija Pinolova pripovjedanja prisutna i opet ti ne ostaje ništa drugo nego odgoditi sve planove i završiti roman u dahu. Iako se nakon ova dva naslova može primjetiti kako Pinol vrti iste ideje i crpi iz možda plićeg bunara od očekivanog, i dalje je to neodoljivi spoj filozofije, osjećajnosti, humora, trasha, erudicije i spisateljskog dara kakav svijet nikada prije nije vidio. Verne, Twain, Eco – ima svega toga. I još više.