ISPOD OBRUČA fullcourtpress – basketball lunatics inc.

GEL MASTER

LeVlatkin nastup na ESRTL-u čak i nije bio toliko očajan program. Navijao sam da tip zaplače, ali ipak je izdržao. U biti, u skladu s mogućnostima – dakle, kao netko ne pretjerano obrazovan, ali inteligentan, te kao netko tko u životu nije srcu primio kritiku te je u isto vrijeme egoističan i apsolutno nesiguran – LBJ je objasnio zašto je izabrao Miami. I opet kao i sinoć kažem – nije uopće problem u njegovom izboru, već samo u načinu. Ali da ne vrtimo uvijek isto, mediji su cijelu priču stvorili, ljudi je puše a LBJ je samo dovoljno mlad i blesav da stalno nadolijeva gorivo u ovu zahuktalu mašineriju.

Da nije bilo cijele ove strke zadnjih godina i da se nije stvorila tolika loša krv između njega i dojučerašnjeg mu kluba, bio bi ovo prelazak koji bi definitivno trebalo okarakterizirati kao pozitivan. Iz nekoliko razloga, koji svi potvrđuju da, usprkos nedostatcima, ovi momci ipak imaju posložen dobar sistem vrijednosti.

Prvo, LBJ je odbio ogromnu lovu da zaigra sa svoja dva prijatelja (slobodno ubacite gay konotacije, toliku mušku ljubav i to u Miamiu nismo vidjeli nikada). A kao što nam godine u srednjoj školi i u Cavaliersima mogu dokazati, a i njegova okruženost prijateljima u privatnom životu, James uživa biti dio ekipe. Drugo, James svjesno prihvaća doći u Wadeov klub i očito gleda na starijeg suigrača kao na lidera (taj Wadeov naslov ima puno veće značenje nego smo na početku svega ovoga percipirali) te nema nikakvih problema biti Pippen njegovom Jordanu. Čekaj, kako se sada tu uklapaju priče o egu, narcizmu i sličnome?

Sada ću pokušati stati na kraj ovome jednom za svagda, barem da sebi pokušam predočiti nekakav logičan slijed događaja koji bi cijelu priču iz sfere apsurda prebacio u racionalni svijet. Dakle, James obožava igrati košarku i obožava svoje suigrače. Problemi nastaju kada od njega tražiš da na parketu bude ubojica i prvak, što on nije u stanju. Dodaj tome nezrelost u glavi i uopće taj mjehur u kojem živi i u kojemu je on centar svemira, mjehur u koji se povlači čim nešto nije po njegovome (sjetite se samo komentara nakon ispadanja iz playoffa – umjesto da se usredotoči na zbivanja na parketu, on je već tražio razloge za napustiti klub koji je od njega tražio nemoguće), i dobivaš igrača koji bi da je ostao u Clevelandu definitivno ostao gubitnik – nikada ne bi osvojio naslov, a i nikada ne bi popravio odnose sa navijačima toliko da budu na razini na kojoj bi bili da nikada nije bilo ove priče oko istraživanja opcija. Koju je mudro otvorio još prije tri sezone.

Međutim, zašto bi Cavsi u svemu ovome bili žrtve? Mislim, zašto ne bi i oni snosili dio odgovornosti. Prvo, jer su potpisali taj trogodišnji ugovor pristavši dijelom na sve ovo, cijelo vrijeme slijepo služeći kralja umjesto da bar u jednom trenutku zauzmu stav i pokažu zube. Danas je kasno kukati dragi moj Gilbertu, imao si šanse pokazati zube ranije. Uglavnom, već tri godine se znalo da ovaj trenutak dolazi i da nije bilo cijelog cirkusa sumnjam da bi ičija reakcija bila išta drugo osim pozitivne. Jebote, pa upravo su dva od tri najbolja košarkaša na svijetu završila u istom klubu, zar ne bi trebali sada svu pažnju usmjeriti prvenstveno na to kako će izgledati to njihovo zajedničko igranje?

Znači, na stranu što bi ostanak u Clevelandu od njega napravio idealnog holivudskog junaka (i definitivno bi sinoćnju ljigu pretvorio u pravu epizodu Oprah showa – btw, moram reći da su sinoć veći ego od Jamesa imali svi ljigavci s ESPN-a, od mrtvog Graya koji je očito dignut iz groba nekakvom zombie tehnikom samo da moderira jedan očajan razgovor, do patetičnog Wilbona i do neba umišljenog Scotta koji ima sposobnost da ti uđe u šupak jednim svojim tupim pogledom, i da, upravo su oni najveći zlikovci od svih), ili što bi odlazak u Knickse bio idealan spoj dviju nepostojećih veličina (Knicksi nisu relevantan klub već više od desetljeća, a James bi izgubio barem 8 od 10 serija protiv Magica i Celticsa, dakle o kakvoj veličini točno pričamo), košarkaški gledano samo su dvije opcije imale smisla – Bullsi i Heat.

Heat je ponudio dva bolja suigrača, što jasno govori da LBJ nema problema s time da bude gazda. Ili ima, ali to ćemo tek vidjeti kada stvar krene, za sada ovako teoretski razglabajući možemo se s tim složiti. Očito je i da su Wade i Bosh itekako izrazili želju da im se pridruži dok nekako sumnjam da su Rose (i posebno Noah) visili na telefonima da ga anagažiraju. A, kao što znamo, James voli pažnju.

Također, Miami je osvojio naslov 2006. dok su Bullsi tek zadnje dvije godine opet relevantni. Rose će jednoga dana biti veliki igrač, Wade je već sada jedan od najvećih. Micky Arison nema problema sa trošenjem novca kada je rezultat u pitanju, Jerry Reinsdorf je po tome pitanju ipak malo konzervativniji (opet, ne dovoljno konzervativan da u susretu s Jamesom otvoreno kaže čovjeku da prestane zajebavati sve oko sebe i neka izabere klub). Pat Riley je jedan od najvećih košarkaških umova svih vremena, Gar Forman je anonimus kojim ionako upravlja John Paxson, čovjek koji je htio tući trenera kojega je sam doveo. Spoelstra je možda upitan kao trener, ali ništa više od Thibodeaua.

Izbor Miamia je tako najlogičniji mogući košarkaški potez ako stvarno želite osvojiti naslov. Znam, treba okupiti ostatak momčadi, ali nakon svega tko ima pravo sumnjati u Rileya (Mike Miller je navodno već pristao doći na Floridu)? Uglavnom, svaka čast LeBronu što je ostao dosljedan u izjavama da mu je stalo samo do naslova. Ostaviti novac, prošlost, pa čak i budućnost, samo zbog toga da bi bio najbolji u tome što radiš, to se ne viđa svaki dan. Bravo.

U Miamiu čak ima i šansu sazrijeti kao osoba. Dok su u Clevelandu svi plesali oko njega, ovo je klub u kojem je on definitivno Pippen. Druga banana. Ako osvoje naslov, tko će biti MVP Finala? Wade, nema uopće sumnje. Znači, trebat će podnijeti takav stil igre, nešto drugačije nego što je navikao (a i druženje s Rileyem definitivno bi moglo pomoći da se spusti na zemlju, možda da i shvati da ovo što on i društvo rade, pretvarajući ga u medijsku lutku, baš i nije najbolje za karijeru). Ali, iako sam jučer pisao da možda ova nova generacija nije tako karakterna kao što smo mislili, što ako jesu? Saznat ćemo u idućih pet sezona, zar ne (tijekom kojih bi se mogli negledati sličnih situacija – Celticsi su započeli trend, a društvo iz Miamia je postavilo nova pravila igre – više ne moraš čekati da ti prođu najbolje godine kako bi se podredio momčadi, već to možeš napraviti i u naponu snage).

I tako imamo novi poredak snaga na Istoku. Imamo novu momčad čije utakmice ne smijemo propustiti. Uz sve to, imamo i novog LeBrona. Brand Globalne Đikone odlazi u povijest, a dobijamo uber-Pippena. Definitivno se ne radi o nečemu što se da podjednako eksploatirati (iako, bez brige, ESPN će se zadovoljiti praćenjem Globalne Momčadi što je Miami upravo postao). Taj segment promjene Jamesa van terena, pomaka s njega kao superzvijezde na jednoga od jednakih, bit će jednako zanimljiv kao i sve ono što budemo imali prilike gledati na terenu.

Postoji uvijek šansa da tranzicija u Pippena ne uspije. Postoji šansa da ostane vjeran svojoj skupini van terena i izoliran od ostatka ekipe na parketu. Ali, ako itko ima šansu razbiti tu katastrofalno vođenu kraljevsku farsu, onda su to Wade i Riley. A, ako smo išta naučili i ovoga ljeta, to je da se protiv nekih ljudi nikada ne smiješ kladiti. Stoga, Riley, nemoj čekati da stvari krenu loše da se riješiš Spoelstre. Preuzmi kormilo odmah i kreni u lov na Phila. Jer, jedino je tvoj bimbo dovoljno velik da se ukrsti s Philovim.

Gel-master vs Zen-master.

Može ovo biti novo doba twittera, specijalnih emisija, marketinga, žutila, ludila, ali svi i dalje poštuju Velikane. Uostalom, iz svakoga LeBronova pokreta i iz svake riječi je bilo jasno da, iako ima nesumnjivo veliki ego, ni u jednom trenutku ne misli da Riley ne zaslužuje apsolutni respekt. Momak možda nije obrazovan, ali nije glup. Možda ne živi u stvarnom svijetu, ali poznaje prave vrijednosti. I možda mu košarka nije sve na jedan radnički način na kojem je Durantu, ali definitivno je na jedan malo više buržujski. Where amazing happened. Again.

p.s.

Možda na prvi pogleda prelaz Davida Leea u Zaljev i nije naročito dobra vijest, ali ja sam zadovoljan. Mali odlazi iz dvorane s drugom najboljom publikom u ligi u dvoranu s najboljom. Dakle, isti tren će svojim stilom igre osvojiti sve simpatije i za deset godina će mu umiroviti dres. On, Curry i Monta definitivno su najbolja kombinacija do sada koja je posložena u Oaklandu, dodaj još Biedrinsa pod košem i imaš momčad na koju treba obratiti pozornost. Kada riješe pitanje trenera i vlasnika, naravno, jer do tada će i dalje sve biti u kaosu. Također, ne treba zanemariti ni činjenicu da je Lee bio jedan od najproduktivnijih igrača lige ako ćemo gledati samo brojke (a i mudro je izabrao ekipu u kojoj mu slabosti opet neće dolaziti do izražaja – prije svega mislim na slabašnu igru u obrani), i nema sumnje da će to nastaviti biti u sličnom, slobodnom (nepostojećem) sistemu Warriorsa. Samo napominjem, ako netko slučajno igra fantasy i pita se da li je vrijedan draftanja u drugoj rundi. Jeste.