ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

28Aug/137

2012-2013 IOR (210-252)

Posted by Gee_Spot

210. SHANNON BROWN (SUNS), 29

Još uvijek može donijeti iskru s klupe u napadu (jasno, pod uvjetom da je lanjski mizerni šut za tri rezultat problematičnog odnosa s trenerom i nedefinirane role, a ne neki trajni poremećaj), još uvijek je nula u obrani.

210. JORDAN CRAWFORD (CELTICS), 29

Za njega vrijedi slično što i za Browna, ali i gomilu drugih combo strijelaca na ovoj listi, s tim da posjeduje određene playmakerske kvalitete zbog kojih može poslužiti i kao treći play.

210. LANDRY FIELDS (RAPTORS), 29

Problemi s ozljedama ga nisu spriječili da odradi solidan posao u obrani kao i uvijek, ali su dodatno naglasili ionako mizeran šut (lani 14% za tricu uz 2 ubačaja za 1000 minuta na parketu, njegov ugovor je definitivno još jedan predivni podsjetnik na Colangelovu vladavinu).

210. ANDREW NICHOLSON (MAGIC), 29

Odlično je ušao u sezonu, ali kasnije se pogubio u nedefiniranoj roli. Ima sve u teoriji, ali u praksi nema ništa jer nema snage da izbori poziciju pod košem i pokaže repertoar, a taj manjak agresivnosti se osjeti i u obrani. Budućnost je možda pick & pop igra, možda čak i stretch opcija, ali tek treba usavršiti i dodati takav šuterski raspon. Uglavnom, nakon klimave rookie sezone u kojoj se utopio u općem sivilu Orlanda, vrijeme da u drugoj godini pokaže da je materijal za ligu.

210. IMAN SHUMPERT (KNICKS), 29

Njegova je putanja bila obrnuta od Nicholsonove, povratak nakon teške ozljede je tekao sporo, ali pri kraju sezone je hvatao formu i pokazao da nije samo dobar presing igrač, već i potencijalno opasna tricaška opcija. U trećoj sezoni bi tu 3&D klasu trebao potvrditi jer mu ovaj put prepreka neće biti ni neiskustvo ni ozljede, već samo pročitane knjige poput Artesta, Stoudemirea i Bargnania (ne vidim razloga, osim zvučnih imena i pritiska od strane uprave, zašto bi Woodson odustao od lanjske niske petorke kako bi uklopio ovakve likove u rotaciju).

210. PJ TUCKER (SUNS), 29

Podizač energije sposoban gurati se u obrani i koristiti snagu protiv manje žilavih protivnika - Sunsi su ga lani uglavnom koristili kao dvojku, što mu je dalo dovoljno prilike da maltretira slabije od sebe, iako su pri tome žrtvovali dobar dio napada (Tucker je ispodprosječan šuter za swingmana koji dobiva 24 minute po utakmice i mijenja obje bočne pozicije).

216. CHANNING FRYE (SUNS), 28

Nije igrao, ali red ga je spomenuti kao i dalje solidnu stretch opciju. Sistem ne vidi veći regres, ali ni napredak, s tim da je teško išta prognozirati kada se čovjek vraća s operacije koja je vezana uz nešto puno važnije od košarke.

216. QUINCY PONDEXTER (GRIZZLIES), 28

Kada je dobio priliku, Pondexter je pružao solidne 3&D partije, a najveći dio problema leži upravo u tome što je nije dobio previše - ozljede su ga napale taman kada je trebao doći do minuta odlaskom Gaya, a zatim je Hollins previše vjerovao Princeu (što je dijelom i razlog zašto više nije trener). Da se razumijemo, nije ovo spektakularan igrač u nijednom pogledu, kada spusti loptu na pod najbolje je zatvoriti oči, ali gađa tricu s 40% i u stanju je solidno čuvati svaki tip swingmana.

218. JORDAN HAMILTON (NUGGETS), 27

Svoje mizerne minute Hamilton uredno koristi da dokaže kako može zabijati bez problema - ponekad izgleda kao reinkarnacija JR Smitha kada vidiš kakvom lakoćom poteže trice iz kakvih teških situacija. Problem je, opet tipično, u svemu drugome - organizirana košarka, posebice obrana, za njega su potpune nepoznanice.

218. ALEXEY SHVED (WOLVES), 27

Ruski combo majstor naišao je na zid što zbog ozljeda što zbog neiskustva, ali pokazao je dovoljno da ga smatramo sposobnim dodatkom kojem je dodatni plus što može poslužiti i kao play s vremena na vrijeme. Također, nije na odmet i što će biti zamjena Martinu, tako da nitko neće ni primijetiti probleme u obrani.

220. REGGIE JACKSON (THUNDER), 26

Solidna zamjena za Westbrooka zbog sličnog slasherskog stila igre, ali teško da je rješenje za šestog igrača - jednostavno nije toliko dobar bez lopte da bi znao živjeti uz Westbrooka i Duranta onako učinkovito kako je to znao Martin.

221. ALEC BURKS (JAZZ), 25

Pojavom prototip dvojke, ali još uvijek nedovoljno dobar šuterski da se izbori za veću rolu. Mlad je i razvoj nije upitan, posebice zato što ima kreativni gen (barem kada je vlastiti šut u pitanju), ali teško ga je zamisliti pored Haywarda u budućnosti - obojica su perolaka kategorija za poziciju, obojica trebaju žilavijeg partnera. Šut se s vremenom može dodati, ali ne i stoperske fizikalije, tako da mu je možda budućnost u ulozi šestog čovjeka, iako će i za to trebati raditi na kontroli lopte i razigravanju suigrača.

221. CHRIS COPELAND (PACERS), 25

Odlična stretch opcija u napadu, rupetina u obrani (katastrofa fizikalije i atleticizam, trči kao da ima proteze).

221. REGGIE EVANS (NETS), 25

Čovjek skuplja skokove luđačkim ritmom, lani je dobio minute da to radi često, pomoglo što nije faulirao koliko inače zna.

221. RANDY FOYE (NUGGETS), 25

Sezonu za sezonom pokazuje da je jednodimenzionalni tricaški specijalist. Šteta što to nitko nije javio Nuggetsima.

221. ANTHONY MORROW (PELICANS), 25

Jednodimenzionalni tricaški specijalist koji za razliku od Foyea zadnjih godina dobiva sve manje prilike to i pokazati. Nemam pojma zašto misli da će išta bolje biti na krcatim bokovima Pelicansa.

221. MARRESSE SPEIGHTS (WARRIORS), 25

Može odigrati jednako solidnu obranu na obje pozicije, problem što sve upropasti užasnom igrom u napadu gdje iz nekog razloga vjeruje da je pick & pop maestro.

221. MARVIN WILLIAMS (JAZZ), 25

Ozljede su odigrale ulogu u najgoroj napadačkoj sezoni u životu, nastavi li promašivati trice i duge dvice i pri tome se oslanjati tek na solidne fizikalije za poziciju (koje ne znače nužno da je koristan osim kao timski igrač) brzo ćemo zaboraviti da je draftiran prije Chrisa Paula i Derona Williamsa. Ili nećemo.

228. DEJUAN BLAIR (MAVS), 24

Solidan smetlar koji se može gurati na obje pozicije u obrani. U Spursima je bio zadnja rupa na svirali zbog manjka specijalizacije, ali u Dallasu bi se mogao potvrditi kao koristan igrač.

228. KYLE SINGLER (PISTONS), 24

Nesebičan i lucidan 3&D igrač, nije vrhunski ni u jednoj ni u drugoj kategoriji, ali obzirom na nestašicu IQ-a u Detroitu njegova disciplina, nesebična igra i donekle definirana rola dođu kao oaza u pustinju.

228. CJ WATSON (PACERS), 24

Ok opcija za back-up playa, obrambeno nebitan, ali dovoljno dobar slasher i šuter da odradi posao.

231. TREVOR BOOKER (WIZARDS), 23

Dobar skakač koji će poput mnogih prije njega nestati čim noge popuste, jednostavno je nemoguće na duži rok igrati pod košem s tolikim manjkom centimetara i biti toliko dobar smetlar da anuliraš šutersko-kreativne i obrambene slabosti.

231. JOHN JENKINS (HAWKS), 23

Tip zna šutirati, to nije sporno, sporno je samo može li ikada izgraditi takvo tijelo i takav stil igre da bude išta više od čunja u obrani.

231. ORLANDO JOHNSON (PACERS), 23

Čovjek se trudi i pokazuje zanimljivu 3&D igru, ali nije vrhunski u ničemu.

234. GUSTAVO AYON (HAWKS), 22

Sezonu je proveo na dnu klupe mijenjajući klubove, ostavši bez momentuma izgrađenog na kraju prošle sezone. Šteta, jer može jednako solidno odigrati obje visoke pozicije u obrani, plus nije ni padobranac u napadu.

234. ANDREA BARGNANI (KNICKS), 22

Definitivno nije ovoliko loš, ali bez obzira što su ozljede i nepovoljan kontekst u kojem su ga svi, od uprave do navijača, uzeli na zub kao personifikaciju neuspjeha, dobrim dijelom zaslužni za očajne igre, nesposobnost da se održi iznad blata jasno govori o kakvom se limitiranom igraču radi. Uz malo sreće, Knicksi su dobili kvalitetnu stretch četvorku i to je otprilike to.

234. JAE CROWDER (MAVS), 22

Diže razinu energije, ali još nije jasno u kojoj roli - dok ne postane šuter i ne nauči igrati obranu, borbenost je jedini faktor na koji se može osloniti, a to baš i ne obećava dugu karijeru.

234. GERALD GREEN (SUNS), 22

Nakon što je nabio brojke u neobaveznom kontekstu Netsa i zaradio bahati ugovor s Pacersima, Green je opet postao onaj stari igrač bez uloge s mizernim IQ-om. Umjesto s 40% tricu je gađao s 30% izgubivši mjesto u rotaciji, a obrambeno ionako nije planiran kao koristan igrač. U neobaveznom kontekstu Sunsa možda opet dokaže da je sposoban strijelac s klupe, ali, ako nije u stanju u najboljim godinama biti dio ozbiljne rotacije, zašto bi to uopće bilo bitno?

234. KIRK HINRICH (BULLS), 22

Kapetan Kirk se još jednom kroz sezonu mučio s ozljedama zbog kojih je izgubio brzinu te se u napadu sveo isključivo na spot up šutera, ali usprkos svemu i dalje je u stanju biti dio ozbiljne obrane. Teško da će ikada više odigrati više od 60 utakmica u sezoni, ali dok god može zabiti tricu i usmjeravati protivničke playeve gdje treba, ima vrijednost (uostalom, ne zaboravimo kako je u playoffu dokazao da može biti koristan igrajući čak i više od 40 minuta zbog sposobnosti da se šalta s jedne vanjske pozicije na drugu).

234. JOSH MCROBERTS (BOBCATS), 22

Koliko su Bobcatsi lani bili loši pod košem, najbolje oslikava činjenica da je McRoberts bio nezamjenjiv. Čovjek ima solidnu masu za visokog, a uporno se pokušava nametnuti kao opcija licem košu, što mu je i najveći minus.

234. MIKE MILLER (GRIZZLIES), 22

Kada nije polomljen, Miller i dalje skače i zabija trice. Problem je samo što je omjer često na strani ovog prvog.

234. HEDO TURKOGLU (MAGIC), 22

Preživio je čistku u Orlandu iako nije idealan mentor. Štoviše, nakon svih ozljeda pitanje je može li danas ikako pomoći ili je sljedeća postaja mirovina.

242. LAVOY ALLEN (SIXERS), 21

Nedovoljno dobar šuter da posluži kao pick & pop igrač (što je šteta, jer ima solidan pregled igre), ali izuzetno inteligentan obrambeni igrač koji usprkos manjku fizikalija može odraditi posao čak i na petici.

242. JONAS JEREBKO (PISTONS), 21

Ona energija prije ozljede se izgleda neće vratiti, a i kao stretch opcija baš ne napreduje. Ima solidne fizikalije, ali obzirom na manjak specijalizacije nije isključeno da nakon isteka ugovora završi u Europi gdje bi bez problema mogao biti ozbiljna opcija.

242. EKPE UDOH (BUCKS), 21

Light verzija Sandersa i Hensona, još jedan igrač na rosteru Bucksa koji kombinacijom pokretljivosti, dužine i IQ-a može zakrpati svaku obranu (to ne može biti slučajno, netko u Milwaukeeu se razumije u ovu stranu igre i sjajno skautira). Zbog gužve na rosteru lani je praktički odmarao, tako da je vrijeme da ga Bucksi, koji imaju i onako dovoljno specijalaca, trejdaju za nekoga tko može zabiti koš u napadu.

245. RONNIE BREWER (ROCKETS), 20

Još jedan negarantiran igrač Rocketsa (koji pretjeruju s ovim gomilanjem igrača za trening kamp, mislim doveli ste Hardena i Howarda u periodu od 10 mjeseci, ne morate se više toliko truditi oko toga tko će biti treći, a tko četvrti dodavač ručnika). Brewera moram spomenuti zbog pedigrea, iako je upitno kolike su mu šanse da upadne među 15 - neosporno je dobar obrambeni igrač, ali malo koji napad može trpiti njegovu šutersku nesposobnost.

245. MARSHON BROOKS (CELTICS), 20

U neobaveznoj košarci prve sezone pokazao je da može kreirati i zabijati kao instant strijelac s klupe, ali u drugoj se nije uspio izboriti za minute u kontekstu koji je od njega tražio nešto ozbiljnije minute u oba smjera (nema spot up igru niti zna igrati u obrani). Mogu li Celticsi razviti talent, naučiti ga selekciji šuta i usmjeriti prema nekakvoj roli koju može ispuniti?

245. TONEY DOUGLAS (WARRIORS), 20

Dobar tricaš, a Warriorsima očito više i ne treba - napad ionako mogu vrtiti preko Iggya ili Leea dok se Curry odmara.

245. ALONZO GEE (CAVS), 20

Rođak kupi minute na račun 3&D igre kojom, kao, zaokružuje petorku, ali to misle samo Cavsi. Malo koji igrač napravi manje uz više znoja, što je i svojevrsna definicija talenta - Gee se stvarno trudi igrati stopera na bokovima, ali niti ima potrebne atribute, niti je dio obrane koja mu može pomoći. Napadački, šuterski učinak odaje igrača za 15 minuta, nikako za 30.

245. BERNARD JAMES (MAVS), 20

Netipični rookie brzo se snašao kao pouzdan back-up centar, njegove skakačko-blokerske brojke su sjajne, kao i poziciona obrana. Uz to je i pokretan i zabit će ono što mora, što je rijetkost, tako da me i dalje čudi da ga baš nitko nije pokušao pokupiti s waivera nakon što su ga Mavsi na kratko otpustili - to govori ili o netipičnoj solidarnost u ligi ili da mnogi GM-ovi ne rade svoj posao.

245. KENYON MARTIN (KNICKS), 20

Stara kanta još uvijek vjeruje da zaslužuje startnu rolu, ali dok igra kako zna i u ovoj nešto kraćoj dobro je - teško je opisati koliko je Martin danas katastrofalan napadač, ali u obrani će valjda biti u stanju napraviti dovoljno dok diše.

245. ARNETT MOULTRIE (SIXERS), 20

Potencijal je dokazan - solidno se kreće u napadu, ima i relativno pristojnu ruku, a fizikalije za dugu karijeru su neosporne. Sada samo treba naučiti igrati košarku.

245. GARY NEAL (BUCKS), 20

Combo strijelac koji je ove sezone definitivno dokazao da ne može igrati jedinicu ni pod razno. Ali, da vas može zasuti tricama, pa čak i napasti sredinu ako se ukaže prilika, nije sporno. Šteta što tu povremenu napadačku rapsodiju uglavnom uništi obrambena nekompetentnost.

245. JERMAINE O'NEAL (WARRIORS), 20

Lijepo je vidjeti da i njegov leš još uvijek može biti od koristi, pa makar samo i u obrani. Ostane li u komadu još jednu sezonu, O'Neal će pomoći Bogutu zaštiti reket, a njegova napadačka nemoć u okruženju ovoliko tricaša ne bi trebala smetati.

9Feb/120

RUNNING WITH THE PACK G26

Posted by Gee_Spot

Treba imati i sreće u životu, a Wolvesi su je očito nekako zaslužili jer su tijekom ove dvije večeri bez Lovea igrali protiv momčadi kojima su najbolji igrači također bili limitirani. Naime, dan ranije protiv Kingsa, Cousins nije imao prilike previše utjecati na utakmicu zbog problema s osobnima, a slično se noćas protiv Grizzliesa dogodilo i Gasolu. Tu treba odati priznanje Pekoviću na još jednom detalju kojega je doveo do savršenstva. Iznuđivanje osobnih je tako postalo njegovo oružje jednako kao i skok ili zabijanje ispod koša. Čovjek jednostavno uvijek ide u kost, čvrsto držeći loptu s obje ruke, tako da ti je jedino rješenje ili spriječiti ga dođe u dobru poziciju ili do lopte, jer jednom kad je ova kod njega, to vam je ili koš ili slobodna u 80% slučajeva.

Nema Zacha, Marc je bio limitiran, a to znači da je Memphis bio bez post igre. Ergo, ovo nije bio Memphis, a kad dodaš da zbog ozljede nije bilo ni Allena, glavnog terijera u njihovoj drugoj ključnoj aktivnosti - presingu na loptu, ispada da su Wolvesi igrali protiv jedne lutrijske momčadi. Hollins nedostatke pod košem očito ne može zakrpati, ali noćas mu je uspjelo barem prikriti manjak Allena. I to zaobilaznim putem. Sam Young, njihov pouzdani podizač energije na bokovima i nekada prvi swingman s klupe, ustupio je mjesto u rotaciji Quincyu Pondexteru iz razumljivog razloga – Pondexter je fizički sličan igrač, žilav i jak, sličnog je i obrambenog stila, ali, za razliku od Younga, može nešto i zabiti. A iskra u napadu Grizzliesima je potrebnija od vode.

Najluđe od svega, Mayo igra solidno u zadnje vrijeme i pitanje je na što bi Memphis nalikovao da je on ostao na razini blijedih igara koje je prezentirao prošle godine. Ovakav Mayo ne samo da je kandidat za najboljeg šestog igrača, već je i dvojka startnog NBA kvaliteta. Uglavnom, usprkos svim problemima, Memphis je rutinski dobio Minnesotu riješivši ključni match-up u svoju korist – Conley je noćas upornom obranom i brzinom uništio Rubia (Ricky u prvih 30 minuta nije imao ni jedan asist, završio je s jednim naspram 4 izgubljene). Dodaj još fizičku nadmoć Pondextera i Gaya nad bokovim Wolvesa (tanašni Ridnour i Johnson) i to je bilo dovoljno.

Pod košem treba istaknuti (konačno) nešto aktivniju ulogu Speightsa, čovjeka sa svim potrebnim atributima za biti kvalitetan NBA igrač, ali čovjeka koji se iz nekog razloga vuče po parketu (što mu je bio i glavni prigovor tijekom boravka u Sixersima). Ipak, koliko god Speights bio zadovoljan time da povremeno šutne iz vana i da trčkara gore-dolje, kao legitimni nasljednik Artura u rotaciji (jednom kada se vrati Zach) nametnuo se Dante Cunningham. Koji nema masu ni visinu u rangu Speightsa, ali je puno pokretljiviji, borbeniji i uopće aktivniji u svakom pogledu.

Ovoliko nabrojanih imena ne znači da Memphis ima dobru klupu. Tijela na njoj ima, ali nema raznovrsnosti. Svi spomenuti su manje-više igrači koji dižu razinu energije, a, maknemo li Mayoa koji je praktički član petorke zbog kvalitete svog vanjskog šuta, ovo ispada jedna od najslabijih klupa u NBA. Najvažniji razlog tome je manjak pravog role playera u tri bitne kategorije – back-up play (nemaju slash & kick igrača koji se može brinuti za loptu), back-up centar (netko tko može zatvoriti reket povremenom bananom) i tricaš (što je glavni razlog zašto bi idiotski bilo pustiti Mayoa).

Stopera ima na sve strane, ali Pargo i Haddadi nisu NBA materijal (iako bi oba bili sjajni u manje obrambeno zahtjevnoj košarci poput Eurolige), a Selby nema pojma kako se igra košarka (trebao je ostati na Kansasu do kraja sveučilišne karijere). Obzirom da su Grizliji debelo premašili salary cap, neka ozbiljnija pojačanja klupe su neizvjesna i u budućnosti, ali, svaki put kad gledaš ovu pustoš, mora ti pasti na pamet uzalud potrošen drugi pick draft na balvana kakav je bio Hasheem Thabeet. Da se taj tip razvio u pola igrača kakvog su očekivali, danas bi imali zid pod košem. Još da nisu poslali Vasqueza u New Orleans i tako se riješili dobrog back-up playa kako bi dobili nepotrebnog bočnog igrača, gdje bi im bio kraj.

Kod Wolvesa, koji bez Lovea i s uštopanim Rubiom nisu imali niti minimalne šanse za pobjedom, najgori od najgorih bio je Beasley. Njegova zaljubljenost u vlastiti skok-šut koji uporno odbija ući u mrežu graniči sa šizofrenijom, a nema smisla brojati svaku situaciju tijekom koje je zaustavio kruženje lopte kako bi bezuspješnim driblingom pokušao ući u reket. Jedino gdje Mike funkcionira je ispod obruča, bilo kao skakač, bilo kao strijelac u postu. Čovjek očito nikada neće uspijeti završiti prijelaz s onoga što je bio cijeli amaterski život (dominantan igrač u reketu) na igru na perimetru među profesionalcima, stoga je vrijeme da mu se pruži šansa negdje gdje će doći do minuta kao back-up četvorka. Obzirom da u Minnesoti pod košem ne nedostaje tijela, čini mi se kako svi jedva čekaju ljeto da se međusobno pozdrave. Šanse da Adelman zadrži Beasleya su minimalne jer tip je bitan za budućnost ove franšize otprilike kao i Hrvatska za gospodarstvo EU.

17Mar/101

PRINT YOUR BRACKETS – EAST

Posted by Gee_Spot

EAST

Koja misao se prvo javila, a zatim i učvrstila, nakon nekoliko dana gledanja u ovaj dio bracketa? Pa ta da je Kentucky apsolutni favorit, barem do bitke protiv West Virginie u Elite Eight dvoboju. Znam, znam, nisam uopće zanimljiv s tim što uporno guram prvog i drugog nositelja do kraja, ali kad je konkurencija smiješna. Ja ne vidim momčad koja može zaprijetiti nositeljima.

Možda jeste popularno tipovati na poraz Kentuckya, jer, kao, u pitanju su klinci, ovo im je prvo ovakvo iskustvo, bla bla bla. A misli li onaj koji tako govori o tome kako ovo nisu obični klinci, već da u petorci imaju buduća 4 NBA igrača, i to ne bilo kakva, već 4 lutrijska picka? Meni dosta, posebice stoga što je jedan od njih John Wall, bez konkurencije najbolji igrač svoje draft klase, i budući all-star playmaker. Dakle, ne bek, ne centar, već playmaker. Koja je, molim lijepo, najvažnija pozicija u NCAA košarci? Rekoh, meni dosta.

Uz Walla tu su još DeMarcus Cousins, Eric Bledsoe i Patrick Patterson. Patterson je već veteran, i otprilike znamo kakva ga sudbina čeka u profesionalcima. Ono, klasična solidna četvorka s klupe, donosi energiju i skok, te dobru obranu. Bledsoe je fantastičan strijelac, u stanju igrati i playa, te bi mu dobro došla još jedna godina NCAA košarke bez Walla da se prilagodi toj ulozi još bolje. Inače će ostati streaky šuter tipa Randya Foyea, zaglavljen između dvije vanjske pozicije.

Ipak, daleko najvažniji je Cousins. Jedno vrijeme sam čak mislio kako je Cousins najveća prijetnja Wallu za poziciju prvog picka, toliko je dobar dojam ostavljao zabijajući u reketu i kupeći skokove. Naime, svi koji uspoređuju DeMarcusa s Derrickom Colemanom potpuno su u pravu. Zanemarimo problematičnu glavu, od Colemana na draft nije dolazio ovako jak i dobar skakač, koji u isto vrijeme ima igru licem košu i pod košem. Sakupiti 20-10 za Cousinsa je dječja igra, ne treba mu ni nekakav poseban sistem, već samo lopta. Što je dobra vijest za NBA momčadi gladne takvih četvorki. Jer, najdraža liga nam trenutno nema problema s playevima, ali zato je sve manje double-double mašina pod košem.

Cousins jeste u stanju vikati na trenera, poslati ga na određena mjesta, duriti se i glupirati, ali još ga nisam vidio kako se ne baca za svakom loptom, bez obzira u kojem smjeru ona krenula. Jedini ogromni problem kojega ima, ali koji valjda nije neizlječiv, je očajan šut s linije slobodnih bacanja. Sad, kako će zbog stila igre živjeti od slobodnih, ne bi bilo loše da se tu popravi, jer inače uzalud mu sva fizička snaga i vještine.

Uglavnom, Kentucky ide na pobjednika susreta između Texasa i Wake Forresta. Obzirom da su obje momčadi totalno razočaranje, ne bi ih ni spominjali da nemaju ovako zvučna imena. Wake Forrest je lani s dvostruko jačom momčadi izletio u prvom krugu (sada su ostali samo s fenomenalnim atletom Al-Farouq Aminuom, koji pod hitno mora u profesionalce), valjda će tako biti i ovaj put, iako je Texas podjednako loš. Samo, dok smo za Wake još i očekivali ovakvu sezonu, meni nije jasno gdje je nestao onaj Texas s početka godine.

Gazili su sve pred sobom, i to ponajviše na leđima dva, za NCAA prilike, monstruma pod košem. Derek Pittman je petica NBA fizikalija, netko tko bi na ovoj razini trebao dominirati. Sad, kada si limitiran talentom, i uz to imaš sumnjivog trenera i loše bekove, život ti nije lak, ali opet, na početku godine Pittman je bio nezaustavljiv. Kasnijim igrama potvrdio je da je upitno uopće ga uzimati u razmatranje kao NBA igrača, jer u najboljem slučaju bit će novi back-up centar kojem je najveća vrlina građa i masa.

Damion James druga je priča, radi se o kompletnom igraču, stroju za koševe i skokove, ali u prijelazu na NBA smetat će ga manjak centimetara, te činjenica kako nije pokazao da ima mentalitet kakav inače imaju četvorke s manjkom centimetara, mentalitet Alije Sirotanovića. Umjesto da se smije u lice problemima i traži veću lopatu, James bježi iz reketa i prepušta se lagodnom životu na vanjskim pozicijama. Ali, ruku na srce, s ovakvim igrama vanjske linije, koja nije u stanju osigurati ne samo šutersku podrušku, već se muči čak i s prenošenjem lopte preko centra, Texas i ne može bolje. Fizikalija imaju na bacanje, ali presirovi su da bi čak i na ovoj razini mogli dobiti dvije utakmice u nizu, a kamoli protiv Kentuckya koji im parira fizikalijama. O razlici u talentu da ne pričamo.

Između Kentuckya i West Virginie smjestilo se nekoliko solidnih ekipa, koje ipak ne mogu parirati velikima. Sad, teško je pronaći neki ključ po kojem bi jednima dao prednost pred drugima, sretno vam bilo s pogađanjem, ali recimo da biram Cornell preko Templea, a zatim i preko Wisconsina. Samo na račun toga što je Cornell osvojio Ivy konferenciju. Predstavnik najvećih štrebera na svijetu je netko od koga se ne očekuje veliki uspjeh na sportskom turniru, zar ne? E, pa obzirom da je Temple tek jedna po ničemu posebna ekipa, te da Wisconsin nisam simpatizirao ni kada su imali puno više talenta na raspolaganju, ne vidim zašto baš ovdje dvanaesti nositelj ne bi mogao do Sweet 16.

Na drugoj strani ždrijeba bi Marquette predvođen Lazarom Haywardom trebao do dvoboja protiv West Virginie, iako ih neće čekati lak put. Prvo treba preskočiti Washington predvođen solidnim strijelcem Qunicyem Pondexterom, all-round igračem koji je, u biti, nešto slabija verzija Wesa Johnsona, a zatim treba i preko čvrstog New Mexica, koji je tipična ekipa oslonjena na vanjsku igru, ali s tim da ima veliki plus u poprilično dugoj klupi.

Međutim, čovjek zvan Lazar je dovoljno žilav za izvesti tako nešto, a nije ni bez pomoći, prije svega u liku i djelu Jimmya Butlera, koji s njim dijeli zadatke pod i uokolo obruča. Preniski su i nedostaje im sirove snage, ali, obzirom na protivnike, klasična NCAA podjela na tri beka i dva krila bit će dovoljna. Do susreta protiv West Virginie, koja je ipak za klasu bolja.

Ne, ni WV nema pravog centra. Nema čak ni playa koji bi se istaknuo na ovoj razini. Ali ima roster sačinjen od jednog beka koji prenosi loptu i četiri all-round atletska krila koja rade sve ostalo. I kao dodatni plus, imaju jednog sveučilišnog veterana, Da'Seana Butlera, koji je u stanju šuterski napraviti razliku, te se ne boji uzeti najvažnije lopte u svoje ruke. Od svih danas nabrojanih imena, a da nisu igrači Kentuckya, upravo je on najsigurnija oklada za dobru NBA karijeru.

Kevin Jones i Devin Ebanks dobro funkcioniraju u ovom sistemu, ali još su presirovi i premladi da bi se donio definitivni zaključak o njihovim profesionalnim dometima jednoga dana. Ukratko, West Virginia nije slučajno osvojila možda i najtežu konferenciju, Big East. Momčad je to koja je dosegla svoj vrhunac i ako tražite nekoga na kome će Kentucky zapeti, oni su idealan izbor.

Ja osobno neću tim putem. Biram Kentucky zbog raznovrsnijeg talenta, ali i većih napadačkih kapaciteta. Istina, Virgina vas može prisiliti na tekmu s 80 koševa ukupno, ali ne želim dati prednost košarci u kojoj se sve svodi na ispunjavanje onoga što trener zacrta. Priznajem, nisam objektivan, ali što mogu kada me treneri kakav je ovaj Bob Huggins živciraju. Tip valjda misli da je klon Bobbya Knighta, a u biti je najobičniji fašist koji drila ove nesretne momke kao da se spremaju u Vijetnam. A ja mrzim fašiste. Jebiga, ipak su mi obje strane obitelji bile partizančine.

SWEET SIXTEEN: Kentucky, Cornell, Marquette, W Virginia

ELITE EIGHT: Kentucky, W Virginia

FINAL FOUR: Kentucky