ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

24Sep/122

RANKING THE PLAYERS, PART SIX (237-306)

Posted by Gee_Spot

DODAVAČI RUČNIKA

237. JOHN LUCAS (Raptors), 19 bodova

U 29-oj godini konačno se, nakon godina lutanja, nametnuo kao NBA igrač - nastavi li šutirati kao lani u Bullsima, bit će pravo bogatstvo kao treći play na rosteru.

238. KIRK HINRICH (Bulls), 19 bodova

Ozljede i godine su učinile svoje, kapetan Kirk je danas prije svega solidan back-up play koji najveći doprinos rezultatima daje u obrambenom dijelu.

239. J.J. HICKSON (Blazers), 19 bodova

Klasični garbage man, skuplja koševe i skokove bez ikakvog značajnog pozitivnog utjecaja na rezultat.

240. JOHN SALMONS (Kings), 19 bodova

Tipični primjer swingmana bez šuta koji se gubitkom brzine (32 godine su na leđima) nije imao na što dočekati jer je u najboljim danima karijere bio solidan u svemu, ali bez izražene vještine.

241. LARRY SANDERS (Bucks), 18 bodova

Dobar obrambeni igrač (kao i većina visokih na rosteru Bucksa), specijalist za banane drvenih ruku u napadu.

242. MARTELL WEBSTER (Wolves), 18 bodova

Ako je ostalo još išta atleticizma u ovom uglavnom ozljeđenom tijelu, Websterove solidne 3&D kvalitete bi trebale doći do izražaja u Washingtonu - na kraju krajeva, iako se kreće kao 40-godišnjak, tek mu je 25 i šansa da postane dio rotacije svakako postoji.

243. RASHARD LEWIS (Wizards), 18 bodova

Pod stare dane sveo se isključivo na šutera iz kuta, a u Miamiu od njega neće ni tražiti ništa više.

244. KELANNA AZUBUIKE (Cavs), 17 bodova

Prije nego je ostao bez koljena i propustio dvije sezone, Azubuike je bio 3&D sila u naletu. Ako je u tijelu ostalo išta nakon dvije godine pauze, mogao bi doći i do rotacijske role na ovako sakatom rosteru.

245. MARRESSE SPEIGHTS (Grizzlies), 17 bodova

U prvoj sezoni s ozbiljnom minutažom pokazao se kao pick & pop opcija bez popa, ali barem nije izgubio osjećaj za skok.

246. HAMED HADDADI (Grizzlies), 16 bodova

Pokretni i prije svega visoki centar bio je kvalitetan R&D igrač u svojim limitiranim minutama.

247. ELLIOTT WILLIAMS (Blazers), 16 bodova

Jedan od rijetkih mladih igrača Blazersa koji je pokazao naznake NBA talenta, Williams je prve dvije sezone proveo uglavnom van parketa (koljeno u rookie sezoni, rame u drugoj), a slična ga sudbina čeka i u trećoj (prije nekoliko dana izdala ga je Ahilova tetiva). Kakav tragičan lik.

248. DANIEL GIBSON (Cavs), 16 bodova

LeBronov nekadašnji pajdaš još uvijek je solidna 3&D opcija za dvojku, jasno u limitiranim minutama.

249. OMRI CASSPI (Cavs), 16 bodova

Casspi je izgleda novi Saša Pavlović, igrač za Euroligu koji će ostvariti dugu NBA karijeru na račun jedine vještine - borbenosti u obrani.

250. NIKOLA VUCEVIC (Magic), 16 bodova

Rookie centar pokazao je dobre skakačke instinkte u NBA premijeri.

251. DAEQUAN COOK (Thunder), 16 bodova

Cook je trebao biti prva 3&D opcija s klupe, ali u dvije sezone pored Duranta i društva pokazao se velikim razočaranjem. Mislim, ako ne možeš zabiti tricu bar prosječnim ligaškim učinkom u ovakvoj momčadi, što možeš? Bodove mu donose uglavnom solidne obrambene brojke.

252. ANDRAY BLATCHE (Nets), 16 bodova

Blatche je zadnjih par sezona bio jedno od beskorisnijih tijela u košarci, s negativnim učinkom u svim kategorijama. Netsi su toliko očajni za bilo kakvom klupom da im preostaje samo nadati se kako je u njemu ostalo još nešto od igrača od prije 3 godine kada je barem bio solidna prijetnja s poludistance.

253. KENDRICK PERKINS (Thunder), 16 bodova

Sam Presti trpa roster mladim centrima kako bi što bezbolnije podnio Perkinsov odlazak iduće ljeto nakon što ga amnestiraju, a sistem kaže da razloga za paniku nema - Perk je tako neučinkovit igrač na oba kraja parketa (posebno bole mizerne skakačke brojke), da je već sada u kategoriji i s Aldrichem i Ortonom. Drugim riječima, njegov učinak bit će itekako lako nadoknaditi, bez obzira što Scott Brooks pričao o iskustvu i pozicionoj obrani.

254. AL FAROUQ-AMINU (Hornets), 15 bodova

Mlado krilo lani je konačno pokazalo da pripada u NBA razinom energije koju je donosilo u skok i obranu, ali pristup značajnijim rolama blokirat će mu nedostatak šuta.

255. ERIC MAYNOR (Thunder), 15 bodova

Solidan back-up play koji se vraća nakon ozbiljne ozljede koljena, koja bi dodatno mogla ograničiti njegove ionako skromne resurse u pogledu atleticizma, inače iskoristiv kreator i šuter.

256. WILLIE GREEN (Clippers), 15 bodova

Volume scorer s poludistance (valjda najmanje učinkovita kombinacija u košarci), čekat će svoju priliku na par bljeskova tijekom sezone.

257. RONNY TURIAF (Clippers), 15 bodova

Njegova energija danas rezultira tek solidno obavljenim poslom u skoku, samim time i manje je zarazna - dok se mogao odlijepiti od poda i dok je igrao obranu, bio je igrač za popunu klupe kojega bi svatko poželio (u Miamiu nisu ni trepnuli kada je odlučio otići).

258. GREG STIEMSMA (Wolves), 15 bodova

Nepokretni skakač koji će zabiti svoju kvotu zicera. U Minnesoti se nadaju kako su problemi sa stopalima donekle sanirani te da će Stiemsma konačno moći odigrati nešto što nalikuje lateralnoj obrani.

259. JAN VESELY (Wizards), 14 bodova

Ne može imati goru sezonu od lanjske, to je sigurno, ali hoće li njegova all-round nedefinirana igra ikada uspjeti biti korisna na ovoj razini, to je pitanje na koje ćemo dobiti nešto jasniji odgovor na kraju iduće godine.

260. GLEN DAVIS (Magic), 14 bodova

Stup koji ne skače i koji troši previše lopti bio bi solidan podizač energije kada bi tu energiju donosio sa sobom svaki dan, a ne samo nekoliko puta po sezoni.

261. FRANCISCO GARCIA (Kings), 13 bodova

Nekadašnji all-round swingman danas je isključivo smetalo u obrani, a i na salary capu Kingsa.

262. ROBIN LOPEZ (Hornets), 13 bodova

To da jedan brat Lopez ne skače i ne igra obranu nije nikakvo čudo. Robinov problem je taj što, za razliku od brata, u napadu živi isključivo od otpadaka.

263. JORDAN HILL (Lakers), 13 bodova

Nema ruke (naznake nekakvog šuta s dva metra su se tu i tamo pojavile, ali ne vidi suigrače ni kada nose fluorescentne majice za slučaj prometnih nesreća), a niti pojma o tome kako se kretati u obrani, ali zato skače kao lud.

264. TYRUS THOMAS (Bobcats), 13 bodova

Za njega vrijedi sve što i za Hilla, samo uz napomenu da ne skače kao lud jer ga nije briga. Šteta, nekada je energijom i kombinacijom blokada i ukradenih bio u stanju maskirati sve nedostatke talenta.

265. GARY FORBES (Rockets), 12 bodova

NBDL otkriće Nuggetsa odigralo je solidnu sezonu u Raptorsima, nametnuo se kao prava 3&D opcija za obje bočne pozicije, sada je samo pitanje kako će doći do minuta u Houstonu pored svih dokazanih veterana i mladića u naletu na dvojci i trojci.

266. TOBIAS HARRIS (Bucks), 12 bodova

Solidan strijelac na malom krilu sposoban igrati licem i leđima košu, ali bez obrambenog elementa koji bi mu donio prednost pred konkurencijom.

267. JARED JEFFRIES (Blazers), 12 bodova

Još uvijek solidan stoper, valjda jedini igrač u ligi uz Mbah A Moutea koji će u sezoni dobiti priliku braniti svih 5 pozicija.

268. SHAUN LIVINGSTON (Rockets), 12 bodova

Nekada velika playmakerska nada, nakon ozljede koljena Livingston životari na račun 3&D učinka i prije svega sposobnosti da jednako mlako igra na pozicijama 1, 2 i 3.

269. CHRIS WILCOX (Celtics), 11 bodova

Pojam garbage mana, Wilcox će uvijek zabiti svoju kvotu zicera i uhvatiti svoju kvotu skokova, bez ikakvog pozitivnog utjecaja na rezultat.

270. JAMES JONES (Heat), 11 bodova

Obzirom da u zadnjih 3-4 godine doslovno nije ušao u prostor između obruča i linije za tri, Jonesa možemo proglasiti specijalcem nad specijalcima. Dok može zabiti tricu i trčati u obrani, u stanju je biti koristan kao peti bočni u rotaciji.

271. DANIEL ORTON (Thunder), 10 bodova

Mladi centar je doveden kao jedan od potencijalnih nasljednika Perkinsu, a iz limitirane minutaže u Orlandu jedino se mogu istaknuti njegove solidne obrambene brojke. Treninzi s Dwightom su valjda donijeli nekakavu korist.

272. VLADIMIR RADMANOVIĆ (Bulls), 10 bodova

Taman kada su svi pomislili da je pokojni, Vlad je lani izvukao solidnu šutersku sezonu iz rukava. Dok pogađa svoju kvotu trica iz kuta, može poslužiti u rotaciji.

273. HAKIM WARRICK (Hornets), 10 bodova

Warrick je visoki igrač s brojkama beka (i to ne baš kvalitetnog), a o njegovim limitima vam dovoljno govori sljedeći podatak - tip je pick & pop specijalist koji nije uspio odraditi solidnu pick & pop rolu čak ni uz Stevea Nasha.

274. COLE ALDRICH (Thunder), 9 bodova

Drvo koje čeka svoju priliku, ako je i dočeka sve su šanse da je u pitanju tek još jedan garbage man. Opet, obzirom na visinu i masu (i boju kože), nema sumnje da ga čeka duga NBA karijera.

275. JASON MAXIELL (Pistons), 8 bodova

Nekada je bio podizač energije, danas tek veteran koji skače i čeka da mu istekne masni ugovor s Pistonsima kako bi negdje mogao igrati za minimalac.

276. KWAME BROWN (Sixers), 8 bodova

Ako maknemo na stranu činjenicu da se radi o prvom picku drafta, dakle ako zanemarimo očekivanja, Brown je sasvim solidan igrač za zaokružiti rotaciju visokih koji će svojom masom uredno kupiti osobne i poneki skok.

277. NAZR MOHAMMED (Bulls), 8 bodova

U nekada solidnom skupljaču brojki danas nije ostalo gotovo ništa. 34 godine su na leđima i Nazr uglavnom tek kupi skokove koji mu padaju u ruke.

278. JOSH MCROBERTS (Magic), 8 bodova

McRoberts bi bio dobar garbage man (ima solidnu ruku i voli trpati) kad bi mogao uhvatiti skok. Nažalost, kako boluje od bolesti bijelog čovjeka zbog koje se nije sposoban odlijepiti od poda, njegova rola i u Orlandu uglavnom će se ticati dodavanja ručnika i energetskih napitaka.

279. JAJUAN JOHNSON (Rockets), 7 bodova

Žgoljavi pick Celticsa nije uspio u NBA prenijeti pick & pop igru s NCAA razine, a u Houstonu će teško do prilike da dokaže kako je nešto više od aktivnog igrača u obrani i skoku.

280. ROGER MASON (Hornets), 7 bodova

Mason još uvijek može poslužiti kao 3&D opcija na boku, iako su Hornetsi jasno dali do znanja da su ga angažirali prvenstveno zbog njegovih liderskih kvaliteta izvan parketa (Mason je jedan od vođa sindikata igrača i kao takav idealan za mentorstvo nad mladim rosterom).

281. A.J. PRICE (Wizards), 7 bodova

Treći play u Pacersima dobit će priliku izboriti se za poziciju drugoga u Washingtonu. Obzirom na mizeran šut, sistem jedinu njegovu vrijednost vidi u obrambenim zadaćama.

282. DAHNTAY JONES (Mavs), 7 bodova

Solidan šuter za tri koji bi u Dallasu trebao grijati klupu pored gužve na bočnim pozicijama.

283. SHELVIN MACK (Wizards), 6 bodova

Zanimljivo kako Mack ima iste karakteristike kao i konkurent mu za poziciju back-up playa Price - jedina njegova vrijednost krije se u žilavoj obrani. Zanimljivo i kako Wizardsi kao po defaultu nalaze ove igrače bez šuta da njima okruže franšizni talent koji nema šut. To se zove vizija.

284. ALAN ANDERSON (Raptors), 6 bodova

Legenda Eurolige konačno je dočekala NBA šansu - iako je već u poznim godinama, u Torontu bi trebao imati solidan 3&D učinak kad god se dokopa parketa.

285. QUINCY PONDEXTER (Grizzlies), 6 bodova

Stoper skromnog talenta koji je lani dobio previše minuta.

286. JERMAINE O'NEAL (Suns), 6 bodova

Jedini razlog zbog kojega Jermaine još nije u mirovini krije se u njegovoj želji da osjeti magične ruke doktorskog osoblja Sunsa. Ali, čak ni oni ne mogu od njega napraviti ništa više od još jednog visokog tijela koje stoji u reketu i smeta.

287. JORDAN CRAWFORD (Wizards), 6 bodova

Kriminalni volume scorer kojem pod hitno trebaju combo minute kako bi se zadržao u ligi (pored svih ovih mlitavih "playmakera" koje su okupili u Washingtonu, zašto ne pokušati s Crawfordom kao zamjenom Wallu, teško da može biti manje učinkovit).

288. STEVE BLAKE (Lakers), 5 bodova

Još jedan pokojnik koji se uporno održava u ligi šutom za tri.

289. TONEY DOUGLAS (Rockets), 5 bodova

Combo bek koji je lani totalno potonuo u Knicksima, ranije brojke govore da bi mogao biti solidna opcija s klupe, ali upitno je koliko će šanse imati u Houstonu za povratak na takve staze.

290. AARON BROOKS (Kings), 5 bodova

Zvrk koji je definitivno kvalificiran biti back-up play u ligi, problem do sada je uglavnom bila mizerna šuterska učinkovitost.

291. MARQUISE DANIELS (Bucks), 4 boda

All-round swingman pod stare dane prije svega je stoper koji ne guši napad, a sklonost ozljedama i loš šut dodatnu mu ograničavaju minute. Bucksi su ga potpisali prije par dana kao praktički besplatno osiguranje za slučaj da se nešto dogodi Dunleavyu oko čijih asistentskih kvaliteta se vrti igra druge postave (liga ovakvim veteranima osigurava najveći dio plaće tako da klub nema što izgubiti, osim mjesta na rosteru kojega su možda mogli ponuditi nekom mlađem igraču s potencijalom).

292. JEFF PENDERGRAPH (Pacers), 4 boda

Jednodimenzionalni skakač.

293. JOSH CHILDRESS (Nets), 4 boda

U pokušajima da pronađu iskru s klupe, Netsi su potpisali svakog dostupnog beskorisnog veterana, pa tako i Childressa, čovjeka koji u naponu snage nije uspio izboriti značajniju ulogu niti u Euroligi. S godinama izgubio je čak i stopersku vrijednost tako da danas doslovno nema vještine koju bi momčad mogla koristiti.

294. REGGIE JACKSON (Thunder), 4 boda

Back-up play koji pojma nema kako igrati poziciju, volume scorer koji nije u stanju zabiti ništa od onoga što si kreira. Gore od rookie sezone ne može, sjajne fizikalije trebale bi se pobrinuti barem za minimalni napredak.

295. MALCOLM LEE (Wolves), 3 boda

Pokazao naznake da bi mogao biti solidan igrač u kalupu Landrya Fieldsa.

296. CHRIS DUHON (Lakers), 2 boda

Kao treći play, Duhon je u idealnoj situaciji. A to što će vrlo vjerojatno zadnju sezonu u NBA odigrati baš u Lakersima simpatično je iz još nekih razloga. Prvo, zato što su rijetki oni koji ne bi bili u stanju oteti Blakeu minute (Duhon je jedan od tih). Drugo, zato što je Duhon ne samo trenutnom razinom talenta, nego čak i dobrim dijelom fizički, klon Dereka Fishera (3&D playevi bez kreativnog gena koji mogu ponuditi tek povremenu tricu).

297. SEBASTIAN TELFAIR (Suns), 2 boda

Kao back-up play, Telfair je blago rečeno rizik. Ne otme li mu Kendall Marshall posao do kraja sezone, nešto gadne ne štima s NCAA ligom.

298. QUENTIN RICHARDSON (Magic), 2 boda

Nekadašnji 3&D igrač danas nije u stanju prezentirati ni 3 ni D osim u rijetkim trenutcima, a i to gotovo nikada zajedno.

299. ETWAUN MOORE (Magic), 1 bod

Combo bek koji se muči s vlastitom realizacijom, ali ima potencijal glede sposobnosti branjenja obje vanjske pozicije.

300. WAYNE ELLINGTON (Grizzlies), 1 bod

Kada bi umjesto dugih dvojki zabio poneku tricu viška, možda bi mogao i oteti ulogu back-up swingmana Pondexteru obzirom na solidne obrambene brojke koje je imao u Minnesoti (jedini je problem što igra isključivo na dvojci).

301. REGGIE EVANS (Nets), 1 bod

Evans je fenomen jer se njegova igra sastoji od doslovno pola dimenzije - čovjek skače samo u napadu. I to je to.

302. MARKIEFF MORRIS (Suns), 1 bod

Možda bi se mogao razviti u solidnu pick & pop opciju kada bi uspio skakati bolje od beka.

303. CHRIS SINGLETON (Wizards), 1 bod

U Washingtonu smatraju da u njemu imaju potencijalnog stopera, ali brojke se s tim za sada baš i ne slažu.

304. BISMACK BIYOMBO (Bobcats), 1 bod

Centar budućnosti morat će još pričekati dok budućnost dođe. Ako ništa drugo, ove sezone će barem imati lakši posao pored veterana poput Haywooda te će se moći koncentrirati na ono što radi dobro, a to je u ovoj fazi karijere jedna stvar - skakanje.

305. CHUCK HAYES (Kings), 1 bod

Hayes je zanimljiv igrač jer ima samo dvije vještine - prva je masa koja mu pomaže da se gura u reketu s višim igračima, a druga je osjećaj za asist. Nažalost, zabiti može samo slučajno, a godine i ozljede lišile su ga i ono malo skočnosti, tako da teško može vidjeti dovoljno minuta da se iskaže kao originalna D&A kombinacija na četvorci ili petici.

306. JULYAN STONE (Nuggets), 0 bodova

Solidan u svemu, dobar u ničemu, Stone je dobro rješenje za petog beka u rotaciji jer može poslužiti i kao treći play, ali i kao dodatni stoper na boku.

20Dec/100

ALL I WANT FOR XMAS – TRADES!!!

Posted by Gee_Spot

Sezona darivanja u NBA nije mogla početi bolje. Mega trejd kojim je čak osam igrača promijenilo klubove valjda je najbolji božićni poklon za svakog fanatika. To je ta čarolija profi košarke, taman što te ritam od desetak utakmica svaki dan uspava i ubije ti volju za gledanjem onoga što se događa na parketu, uleti ovako nešto i opet se zakačiš (iako sam guštao sinoć dok sam u penzionerskom terminu gledao kako Ray, Paul i KG drže još jednu lekciju košarke mladim Pacersima).

Neku večer, točnije u subotu, smo tako Sickre i ja sjeli svaki u svoj mali improvizirani studio, kako bi snimili podcast u kojem je dobar dio minutaže bio posvećen upravo potencijalnim tradeovima Orlanda o kojima se počelo šuškati. Dva sata nakon što smo obavili razgovor, Orlando je počeo završavati poslove na sve strane. Time učinivši besmislenim dobar dio snimljenog materijala. Proklet bio, web 2.0!

Naravno, napaljeni i puni dojmova pokušali smo do-snimiti osvrt na mega trejd sutradan, ali privatne obveze u kombinaciji s tehničkim problemima stale su tome na kraj. Stoga ću u dobrom starom pisanom obliku prenijeti zaključke našeg razgovora kojim smo pokušali trejdove obraditi iz svih mogućih kutova. Neka jednog osvrta, čisto arhive radi, a krnji podcast imat ćete prilike čuti nešto kasnije.

Prvi dojam kod tradea ovakve veličine često zna zavarati, jer, nakon što se slegne prašina, vidiš da se u biti nije dogodilo ništa specijalno. Šira slika ostaje nedirnuta, a čak ni direktni akteri ovih zamjena nisu pretjerano profitirali. Doduše, nitko nije ni zagorčao sebi život, tako da ovo postaje tipični primjer tradea koji je mali korak za uključene, ali veliki za nas autsajdere, samo zato što nam daje materijala da se dobro zabavimo.

Nije ovo klasični panic trade, iako po nekim detaljima odgovara definiciji (momčad željna promjene spremna se kockati s još većim financijskim rizicima zbog upitnog povrata na parketu). Naime, već lanjski poraz od Celticsa u playoffu razotkrio je Orlando kao limitiranu momčad. Lewis i Carter kao dva veterana i nositelja igre u ključnim trenutcima jednostavno nisu imali što za ponuditi, a slično se nastavilo i ove sezone tijekom koje je Magic uglavnom dijelovao bezopasno. I dosadno.

Sad, problem prilikom zamjene istrošenih veterana je što teško možeš dobiti zauzvrat išta više od nečega sličnog. Sve momčadi koje, umjesto da grade buduću jezgru oko generacijski bliskih igrača, rade to isključivo dovođenjem skupih veterana, kad-tad su osuđene na panične pokušaje da si produže rok trajanja. Najsvježiji primjer je Cleveland, koji je iz sezone u sezonu na taj način stvarao privid izgradnje momčadi, a u biti se samo grčevito borio za svaki novi dah ne bi li zadržao Jamesa.

Orlando je danas u takvoj situaciji, ali, baš zato što je jedini način da se ona učini podnošljivom neprestana zamjena dijelova, panika u ovom slučaju postaje racionalnost, ma kako iracionalno to zvučalo. Jebiga, sve počinje prvim korakom, ako odeš u krivom smjeru povratak se ne događa nakon par telefonskih poziva i voljom da se pali novac.

ORLANDO

Ako već ne možemo reći da su profitirali, barem su opet probudili nadu uštrcavši dozu energije u franšizu koja je počela zaudarati od truleži koja se širila oko Rasharda Lewisa i Vincea Cartera. Doduše, teško je shvatiti potrebu da se nakon prvog tradea sa Sunsima, koji ih je definitivno kratkoročno učinio boljima, odradi i ovaj drugi s Wizardsima.

Naime, već je dolazak Jasona Richardsona i povratak Turkoglua dovoljan barem za mentalni pomak naprijed. Čemu onda rizik s ogromnim Arenasovim ugovorom i dodatno opterećenje salary capa u budućnosti? Nameće se pitanje zašto nisu dali još jednu šansu Rashardu i Hedi, dvojcu koji, od kada je razdvojen, nije igrao ni na približno visokoj razini kao dok su bili zajedno u Orlandu?

Pa, ili u Orlandu očito vrlo dobro znaju da je Rashard Lewis toliko naglo ostario da danas nije ništa više od šutera iz kuta (zanimljivo, čak ni u najboljim danima nije nudio puno više od toga, ali barem je mogao zabiti), ili bi za ego ljudi koji vode klub eventualni ponovni procvat njihove suradnje bio ogroman udarac, naime tada bi morali priznati da je zamjena Turkoglua Carterom ipak bila greška.

Naravno, kako nas uči pravilo Brucea Willisa, sve ove špekulacije uglavnom padaju u vodu pred onim očitim. A očito je kako su i Hedo i Rashard tu jednu sezonu odigrali iznad mogućnosti i da su danas baš to što jesu – preplaćeni sporedni igrači. Međutim, čak i ovakav polovni Turkoglu bolje je rješenje za trojku od ičega što je ove sezone Van Gundy imao na raspolaganju (zašto su tek tako pustili Barnesa meni je i danas nejasno).

Quentin Richardson je smiješan igrač, nula na oba kraja terena, a Pietrus se od pouzdanog stopera i all-round igrača u zadnje dvije sezone (nakon što je potpisao novi ugovor) pretvorio u samozadovoljnu karikaturu koja vjeruje da je inkarnacija Larrya Birda pa samo šutira tricu za tricom i šeta od koša do koša. Hedo bez problema može nadomjestiti ovakav učinak, a, kao bonus, zna kako razigrati Dwighta Howarda.

Nebitno je dakle hoće li ga povratak u staro jato regenerirati ili dodatno motivirati, jer, čak i u goloj plaćeničkoj roli, Hedo je pojačanje. O J Richu da ne govorimo. Čovjek u naponu snage, u bitci za novi ugovor, s nekoliko fenomenalnih playoff serija iza sebe (legendarna pobjeda Warriorsa nad Mavsima 2007. i lanjski pohod sa Sunsima do finala Zapada tijekom kojega je uz Nasha bio glavni igrač) apsolutno je pojačanje nakon onemoćalog Cartera.

U biti, J Rich je bez premca košarkaški najvažniji dio u cijeloj ovoj priči. Sam njegov dolazak, makar na posudbu do kraja sezone, vrijedio je svog uloženog truda. Što nas opet dovodi do Arenasa. Lewisov ugovor bio je kamen oko vrata Orlandu, ali Arenasov je još veći. Lewis je mrtvac, ali Arenas je jednu ozljedu daleko od toga da ga se proglasi pokojnim. Čak ni po rotaciju ovaj potez nema velikog smisla – Lewis je mogao poslužiti pod košem, Arenas dolazi u sada ionako prekrcanu vanjsku liniju.

Ovoliki rizik ide na dušu GM-a Otisa Smitha. Čovjek je u tako očajnoj situaciji (ako se vlasnici spremni plaćati sve tvoje lude zamisli mogu smatrati lošom situacijom) da je uspio uvjeriti sve oko sebe kako na račun zajedničkih dana s Arenasom u Golden Stateu može garantirati da se radi o sjajnom suigraču i čovjeku koji će u novoj sredini procvasti. Kao da su svi zaboravili da nije Arenas većinu vremena provodio van terena zbog svojih glupiranja, već zbog toga što nije u stanju ostati u komadu fizički.

Naravno, izdrže li koljena, Arenas donosi potencijalnu slashersku opciju koja Orlandu bolno nedostaje. Igrača koji je u stanju igrati sam protiv svih na prirodan način, a ne onako šljakerski kako to radi vrijedni Nelson. Za sada se ideja o Arenasu kao šestom igraču čini sjajnom, njegov stil igre kao stvoren je za one trenutke kada se prva petorka odmara, ali eventualne odlične igre vrlo brzo će za sobom povući mnoga pitanja.

Tko bi trebao startati, on ili Nelson? Zašto ne bi Orlando većinu vremena igrao s niskom postavom (Nelson, Arenas, J Rich, Hedo i Dwight) umjesto da minute na visokom krilu idu dokazanim rezervama kao što su Bass i Anderson? Uglavnom, dok budemo tražili odgovore na ova pitanja gledat ćemo Magic, a to je nešto što do jučer nismo mogli tvrditi. Dosadna i pročitana momčad odjednom je opet postala zanimljiva i vrijedna vašeg vremena.

Znači, u najboljem slučaju, ako se sve poklopi kako treba (ključno je da Hedo još ima puls i da Arenas bude zdrav), Magic opet postaje izazivač. U najgorem, dakle ako samo J Rich donese iskru energije i ostali podbace, ostaju za korak kratki pored Bostona, Miamia, čak i kompletnog Chicaga.

Sickre inzistira da će u početku obrana biti ogroman problem, ali do playoffa će i ove pridošlice naučiti kako usmjeravati promet. Ni Lewis ni Carter nisu bili stoperi, pa su opet igrali solidno kao dio sistema. Ali, činjenica je kako bez Gortata Orlando sebi više ne može dozvolit luksuz koji si je tu i tamo dopuštao, luksuz ne-odustajanja od svoje igre nakon što Dwight zaradi dvije brze osobne.

Zbog usmjeravanja svog prometa u reket, takve situacije su bile česte. Samo, Gortat je bio u stanju masom i skakačko-blokerskim kvalitetama solidno odglumiti Howarda, posebice u ovom obrambenom dijelu. Sada Van Gundy više nema opciju da tek tako sjedne svog najboljeg igrača, pa tako jedna od najtvrđih obrana lige postaje itekako ranjiva.

Nema sumnje da će Smith pokušati dovesti adekvatnu zamjenu, Chris Duhon i J.J. Redick su automatski u izlogu jer su danas praktički višak, ali sve te rošade morat će dovesti do određenog pada u igri dok se ne stekne ona rutina koju je Magic do jučer imao. Jer, ma koliko limitirano djelovali u sudaru s vrhunskim klubovima, toliko su ove lošije pobjeđivali na čistu automatiku.

WASHINGTON

Oni valjda još nisu svjesni sreće koju su imali. Tko se mogao nadati da negdje postoji čovjek spreman preuzeti najgori ugovor u NBA? I sve što si zauzvrat trebao napraviti je uzeti drugi najgori ugovor u NBA. Prodano.

Igrački gledano, ova zamjena je nebitna. Lewis možda posluži kao nekakav mentor, možda se pretvori u prah. Nitko neće primjetiti. Washington je konačno završio jedno poglavlje, nakon Butlera i Jamisona sada su se riješili i Arenasa, zauvijek pozdravivši jedan princip poslovanja. Umjesto da preplaćuju slobodne igrače, sada imaju svog budućeg nositelja u Johnu Wallu. Sami su ga draftali, okružili su ga mladim igračima, sada će ih pustiti da odrastu. Bez smetnji sa strane, koje su uvijek prisutne kada je Arenas u blizini.

I to čak ne toliko na parketu, mada je i njih bilo jer je očito da ni Arenas ni Wall ne mogu funkcionirati bez lopte, koliko van njega. Odlaskom Arenasa, u povijest odlaze i drame oko ove momčadi, momčadi koja je sada definitivno, s novim vlasnikom i novim liderom na parketu, spremna okrenuti novu stranicu. I onda ih za to još nagrade s 20 milijuna bonusa koji će im ostati na računu jer je Lewisov ugovor godinu kraći.

Šteta jedino što usput nisu trejdali i Flipa Saundersa za paket Gatoradea.

PHOENIX

Gubitak Richardsona boli, na prvi pogled stavlja momčad u još goru situaciju. I ovako se muče ostati u borbi za to osmo mjesto na Zapadu, Houston i Memphis su im za vratom, nekako u toj situaciji nije preporučljivo riješiti se najboljeg strijelca.

I stvarno, dok se Orlando i Washington barem mogu pravdati moralnim pobjedama, Sunsima čak i taj epitet izmiče. Istina, Richardson je ionako bio na izlaznim vratima, playoff nije bio osiguran, niti je izgubljen, s njim ili bez njega. I da, riješiti se onako groznog ugovora kakav je imao Turkoglu samo po sebi je razlog za slavlje.

Ali, ako se dobro sjećamo, zar nije upravo Phoenix ovo ljeto doveo taj ugovor predstavivši ga kao sjajan posao?

Ukratko, Vince Carter će zahvaljujući Nashu imati dovoljno otvorenih šuteva da ublaži gubitak igračine kakva je bio Richardson. Pietrus je u idealnoj situaciji jer sada više nitko neće ni primjetiti da ne igra obranu i da samo poteže trice, to će se od njega i tražiti.

Sunsi će se i dalje motati oko te osme pozicije, a Gortat će svakako pomoći. Po 24 minute njega i Lopeza garantiraju skok i zatvoren reket, što će omogučiti preostaloj osmorici igrača da trči i poteže. Da ne govorimo kako zbog Lopezovih leđa i koljena još jedna ovakva petica zlata vrijedi. Eksplozivnost je zamijenjena balansom.

Samo, nakon svega toga uvijek će ostati taj pomalo gorki okus puta prema nigdje. Nedovoljno dobri da se bore za naslov, nedovoljno loši da krenu u pravi rebuilding, Sunsi djeluju kao čistilište. U kojem jadni Steve Nash plaća cijenu zato što je u prošlom životu bio vjerovatno nekakav serijski ubojica ili barem scenarist na HRT-u.

I onda to i takvo čistilište vodi škrti vlasnik bez vizije i njegove sluge koje se prave da znaju što rade, u biti se tek učeći ozbiljnom poslu. Doduše, sudeći po tome kojom brzinom su se riješili Hede, još usput dovevši centra, možemo barem reći kako se brzo uče. Samo, zar nekoliko milijuna fanova oba ova poteza ne bi odradilo još ovoga ljeta? Tko kreće u sezonu bez visokih igrača, tko dovodi preplaćenog sporednog igrača iako ti je roster već krcat sličnima? Da ne govorim da vjerovatno nitko od tih fanova ne bi potpisao Josha Childressa.

Washington je krenuo u novi uzbudljivi život. Orlando je krenuo u barem novu uzbudljivu sezonu. Phoenix je ostao na mjestu. Svi znamo da sav taj novac ušteđen na Hedi (ionako dobrim dijelom već potrošen na Gortata) neće služiti ničemu dok je sadašnja garnitura na čelu kluba.

Ali, u nečemu je Sarver u pravu. Dok god Nash nosi dres Sunsa, svi navijači, pa i promatrači sa strane, ionako već računaju na nadu. Stoga njihova uloga u ovom tradeu i ne mora biti ništa više od tipičnog škrtog poteza čovjeka koji si kupuje mir, zanemarujući činjenicu da je i rat sastavni dio života.

16Nov/1010

WEEKLY PICK ‘N’ ROLL

Posted by Gee_Spot

Zbog manjeg broja odgledanih tekmi nego inače (do čega je došlo zbog maslina, jedne žene, ogromnih količina piva i visinskih priprema za odlazak na Truckerse) bit će ovo izuzetno kratak osvrt na tjedan, a kako je vrijeme i dalje dragocjeno, krenimo što prije na masline. Pardon, na posao.

TKO SU DRUGI NOSITELJI

Nakon prvog tjedna oduševljeno sam izjavio kako bi vrlo lako druge momčadi Istoka i Zapada, odmah nakon neprikosnovenih Lakersa i Celticsa, mogle biti upravo Bullsi i Jazz. Danas u to više ne sumnjam. Na Zapadu je, doduše, konkurencija za drugu poziciju ogromna, ali ovaj niz utakmica koji su odradili Jazzeri, ta stalna vraćanja nakon dvoznamenkastih zaostataka protiv vrhunskih protivnika, ukrašena herojskim partijama pojedinaca (Millsapove tri trice su valjda već upisane u nove verzije mormonske biblije), otkrivaju nam kako je ova momčad možda u idealnoj godini.

To naravno ne znači da će Jerry Slona dobiti trofej za trenera godine – neće, jer Monty Williams je pick kakav upadne u oko, netko tko je naizgled od momčadi predodređene za podbačaj napravio ratnički stroj koji gazi sve pred sobom. Ono, tipična ljudska priroda. Jerry je ionako tu svake godine, već je pomalo dosadio s tim uspjehom. A nagrada Montyu opravdat će to što nismo vjerovali u Hornetse početkom sezone, proglasimo li ga čudom od trenera objasnit ćemo sami sebi da nismo pogriješili u procjeni, već da su Hornetsima trebala upravo čuda da budu ovako dobri.

Da se razumijemo, i Jazz i Bullsi i dalje imaju ogromne probleme u određenim dijelovima igre. Utah će uvijek imati propuh pod košem, Chicago nije u stanju zabiti dovoljno iz vana. Ali, radi se o tako dobro posloženim momčadima, igračima među kojima vlada savršena kemija, pojedincima koji su jednostavno briljantni te svakako imaju pravo nadati se tom drugom mjestu.

Uostalom, Miami šteka više nego su i najveći pesimisti mogli očekivati. Pod košem apsolutno nemaju nikoga – podatak da sjajni stari Z, usprkos svoj tromosti, samo sa svojim šutom iz vana koristi više od bilo koga drugoga, sve govori. Problem je naravno u tome što gospodin Chris Bosh očito još nije spreman zasukati rukave i raditi. Doduše, transformacija iz uloge prve opcije u sporednu nije laka, ali ja osobno nisam siguran da Bosh u sebi ima iti zrno karaktera potrebnog da se pretvori u ratnika pod koševima.

Davit Thorpe je mudro povukao paralelu s Gasolom u čiju muškost smo također sumnjali, ali Gasol je, dok smo mu vikali da je tetkica, ipak bio rasni igrač u postu, barem u napadačkom dijelu. Bosh je tek strijelac licem košu, a njegovo bježanje pred Rondom ili onaj jedan skok protiv Hornetsa sve govori o njegovom pravom mentalitetu. Pogrešan igrač za pogrešnu momčad.

Ne smijemo poštediti ni LBJ-a. Da, pored zbunjenog Wadea često izgleda kao jedini koji ima hrabrosti i odlučnosti, ali zar nije malo simptomatično što može igrati samo ako ima loptu u rukama i ako igru Miamia pretvori u ono što smo gledali u Cavsima? Prije će Boshu izrasti par testisa i prije će se Wade pretvoriti u stopera i strijelca iz vana nego će LBJ napraviti išta korisno bez lopte.

Orlando se muči, a muči se i Van Gundy koji na sve načina pokušava oživiti anemični napad. Pa onda šalta Lewisa s četvorke na trojku, pa ga sada opet vraća na četvorku. Međutim, stvar je jednostavna. Rashard Lewis je drugi najskuplji košarkaš na svijetu, odmah nakon Kobea Bryanta. A igra kao Damir Markota. Pa se ti bori za naslov u takvoj situaciji.

JESU LI HORNETSI STVARNI

Jesu, i to iz više razloga. Iako sam jutros gledao kako prosipaju prednost pred Dallasom, činjenica je kako su stvarno dobre Mavse imali u šaci. Chris Paul je apsolutni pokretač svega, ali treba priznati da im se poklopila gomila stvari na koje nitko normalan nije mogao računati.

Obrana im je fantastična, počevši od Paula koji je vječna opasnost po loptu, pa preko Arize koji grize kao lud, do Okafora koji igra kao da je opet na UConnu. Paul je taj koji nesebičnim dijeljenjem lopti sve čini sretnima, poslušnima i maksimalno angažiranima, ali nisu samo on i obrana zaslužni za dobre igre. Hornetsi odjednom imaju i dobru klupu.

Jason Smith odigrao je solidnu rookie sezonu za Sixerse (zamalo upao u all-dorks team ispodobruca 2008.) zatim je drugu propustio zbog teške ozljede koljena, da bi lani tu i tamo dobio šansu dok se oporavljao. Ali, nakon dvije godine života u sjeni nitko od njega nije očekivao previše, a danas opet igra kao onaj sjajni rookie. Bori se pod koševima, ima meku ruku koja se da rastegnuti skoro do trice, ono – idealni treći visoki.

A ako je njegovo buđenje iznenađenje, što tek reći za igre Williea Greena, jednog od bezveznijih košarkaša u NBA već godinama, koji je odjednom strijelac s klupe kakav je trebao biti Marcus Thornton.

Sad, dok Ariza i Okafor igraju van pameti, s ovakvom podrškom klupe, sve je moguće. Samo, postavlja se pitanje što će biti kada Okaforu cigle više ne budu upadale i kada utakmicu započne s 4 promašaja? Do kada će Ariza uživati u staroj ulozi all-round krila i ponovnom dokazivanju NBA svijetu i što ako se opet probudi onaj silovatelj lopte iz Houstona? Koliko dugo mogu Smith i Green odavati dojam ozbiljne klupe?

Znači, pravi odgovor glasi – Hornetsi jesu stvarni, ali isto tako su na tankoj liniji da od neporažene momčadi upadnu u sličnu seriju poraza i postanu onaj prosjek kakav smo očekivali da će biti. Za sada je sve idealno, bit će zanimljivo vidjeti kako će se snaći u trenutcima kada stvari neće biti ružičaste. I, naravno, bit će zanimljivo vidjeti kako će reagirati trenutni kandidat za trenera godine.

ŽILAVI VETERANI

Spursi, Mavsi i Sunsi već godinama trebaju prepustiti mjesto mlađima, ali uporno se ne daju. Kakvi Rocketsi, kakvi Blazersi, kakav Thunder. Momčadi koje su u vrhu već skoro cijelo desetljeće opet se vraćaju jače nego ikada. U čemu je tajna?

U San Antonio ona je izražena u nikada zdravijoj momčadi, ovo je valjda prvi put u zadnjih pet sezona da su sva tri nositelja spremna i da ih ne gnjave zdravstveni problemi ovako rano u sezoni. Također, širina rotacije nije na odmet, uvijek će se naći dva-tri igrača koja će po večeri iskočiti i pomoći Timmyu, Manuu i Tonyu da odrade posao.

Poseban pak osvrt zaslužuje Richard Jefferson, koji opet igra korisnu košarku i koji je izgleda konačno shvatio što mu je glavni zadatak – zabiti sve one otvorene šuteve koji mu ostanu nakon što velika trojka odradi svoje. A i to što Eva više neće gnjaviti Tonya oko selidbe u New York ili L.A. vjerovatno će pomoći. Longoria je opet samo Parker.

Mavsi su pri vrhu zahvaljujući sjajnoj obrani na čelu koje je spremni Tyson Chandler, pratiti njihove obrambene rotacije poseban je gušt i još jedan dokaz da je u tom segmentu igre Rick Carlisle pravi doktor košarke. Međutim, u napadu ih i dalje drži samo sjajni Dirk, a odličan posao odrađuje i Barea kao jedini slasher u ekipi koja čeka da mladi Beaubois zaliječi petu i da mladi Jones shvati što mu je uopće činiti ne bi li malo začinila ovaj predvidljivi napad (koji se opet ne može braniti dok god Dirk ima onu savršenu ruku).

Bareina vrijednost posebno je značajna zbog Kidda i Terrya koji su u godinama kada bilo kakvi ulazi pod koš više nisu dobrodošli. To ekstra vrijedi za Kidda koji još uvijek prekrasno vodi momčad i šalje točne i pravovremene pasove, ali doslovno to radi od jedne crte trice do druge, bez da zagazi u obilježeni prostor oko obruča. Čovjek izgleda kao nekakva poluga koja ide gore-dolje, uvijek u istom pravcu, bez promjene ritma ili naglih skretanja.

Ono, sjajan je i dalje, posebice kada zabija tricu, ali pitanje je gdje bi bio kraj Mavsima kad bi imali jednog rasnog beka koji može igrati obranu bez pomoći i koji je u stanju stvoriti višak ulazima. Inače, Mavsi opet imaju fantastičan prosjek pobjeda u gustim završnicama, nakon što su lani u tom segmentu vodili u ligi (u broju pobjeda s razlikom manjom od jedne lopte), ove su došli već do tri pobjede s tri poena ili manje.

Jednostavno, Dirk i Terry su closeri kakve samo poželjeti možete, ali isto tako njihova obrana i skok u stanju su odigrati najbolje kada je najpotrebnije. Doduše, u playoffu se to nekako raspadne, ali barem u regularnoj sezoni treba Dirka staviti uz bok Carmelu kada je zadnji šut u pitanju.

Što se Sunsa tiče, iako skoro cijelo vrijeme igraju s načetim Lopezom (koji je usprkos limitiranim minutama pokleknuo i propustit će neko vrijeme) nekako su dogurali do pozitivnog rezultata. Znamo i zašto, naravno, zbog Stevea. Najbolje je to rekao Ric Bucher u svom tweetu kada ga je nazvao MacGyverom lopte. Daj čovjeku četiri potpuna invalida i on će naći načina da ih iskoristi.

CRTICE

Kevin Love je sa svojim 31 skokom u onoj ludoj večeri postao lider na ljestvici najboljih skakača, preskočivši Noaha, Gasola i Howarda. Svi znamo da je prvi čovjek nakon skoro 30 godina i Mosesa Malonea koji je u jednoj utakmici imao 30 ili više koševa i skokova, ali ono što je još luđe je to što do prosjeka od 14.3 skoka po utakmici dolazi usprkos tome što igra deset minuta manje od Gasola i Noaha (Dwight igra samo dvije minute više, što zbog osobnih, što zbog Van Gundyevih rotacija i Gortata).

Carmelo Anthony mora da opako želi taj novi ugovor negdje drugdje, jer ne samo da šutira bolje nego ikada, već se i bori kao lav, osobito u skoku gdje je s prosjećnih 6 skokova došao na prag double-doublea (čemu su pomogla i sinoćnja 22 skoka protiv Sunsa, što dovoljno govori kakav pakao pod košem čeka Sunse bez Lopeza). Doduše, nagledali smo se dobrih početaka i prijašnjih godina i pada negdje oko Nove Godine. Možda jedina razlika bude u tome što će ovaj put Novu Godinu Melo dočekati u novom dresu.

Paul Pierce je prešao granicu od 20 000 koševa u karijeri i time valjda definitivno potvrdio svoju poziciju jednoga od velikana košarke svih vremena i jednog od najvećih Celticsa ikada. Ono što je posebno bolesno je da je to sve postigao pred očima moje generacije – sjećam se kao jučer drafta 1998. i krađe koju su Celticsi izveli draftavši ga desetim pickom. Mislim, nisam tada uopće bio mulac, imao sam 17. I u tih 13 godina ovaj ludak je ostvario sve o čemu većina sanja, iako mu nitko nije davao nikakve izglede. Ono, star sam, ali i ponosan što sam proveo s njim cijelu karijeru. I što ću ga uz malo sreće još jednom gledati u Finalu.

Nažalost, ništa slično neće se dogoditi Brandonu Royu. Nakon što ga je opet izdalo to nesretno lijevo koljeno, sam Roy izrazio je sumnju da će ikada više moći igrati kao do sada. To do sada ionako uključuje četiri sezone u kojima su smetnje bile konstanta gotovo u jednakoj mjeri kao i sjajni driblinzi i ulazi ili šutevi s poludistance nakon što bi jednim pokretom tijela izbacio protivnika iz ravnoteže. Dok jedan Pierce preživi višestruke ubode nožem i uspije ući u legendu, Roya će te iste legende koštati nož koji mu iz sezone u sezonu čačka po ligamentima. Život je prekrasan, ali u isto vrijeme i jebeno okrutan.

26Oct/102

MAGIC

Posted by Gee_Spot

''I got tired of the Heat as soon as LeBron James announced he was going to Miami. That's all I got asked about - What do you think about the Big 3? There's a Big 2 in Orlando - coach Van Gundy and assistant Ewing."
- Dwight Howard.

SCORE: 54-28
PRVIH 5: Nelson, Carter, Richardson, Lewis, Howard
5 ZA KRAJ: Nelson, Carter, Lewis, Bass, Howard
MVP: Howard
LVP: Lewis & Carter

O Orlandu znamo sve. Imaju najdominantnijeg centra u ligi koji im omogućava da protivnike uguše obranom i nikada se ne kockaju jer s Dwightom Howardom iza leđa postoje ogromne šanse da, čak ako ti igrač i pobjegne, neće stići pretjerano daleko.

Kontroliraju skok i reket, a s druge strane zabijaju suludu količinu trica. Doduše, kao što je pokazao Boston, taj glavni napadački dio igre može im se uskratiti, nakon čega postaju poprilično bezopasni.

Najveći problem Orlanda prethodne dvije sezone, a tako će valjda biti i ove, zove se kreacija. Momčad je ovo koja nije u stanju skupiti dovoljan broj asista čak ni nakon gomile povratnih lopti koju odigra jer na rosteru nema čak ni vrhunskog slash 'n' kick igrača, a kamoli nekoga tko je u stanju instinktivno razigrati druge ili stvoriti višak.

Oni koji su plaćeni za to više jednostavno ne mogu. Vince Carter igrač je bljeska, nikako konstante, posebice u ovim godinama. Rashard Lewis iz sezone u sezonu postaje sve mekši i pasivniji, ali on ionako nikada nije imao ništa osim šuta. To što je plaćen kao da je u najmanju ruku klon Jordana i Birda nije njegov problem.

Jameer Nelson je solidan play, ali ograničen i fizikalijama i talentom na sporednije role od onih koje želi igrati. Ali, kad već nemaju prave kreatore, u Orlandu barem imaju klupu. Dovođenje Chrisa Duhona za back-up playa dobar je potez, kao i ostavljanje Jasona Williamsa u pričuvi kao trećeg playa.

Carterova izgubljenost ne brine nikoga jer tu je ionako J.J. Redick, sjajni i dokazani playoff borac, spreman preuzeti ulogu prvog beka kada god zatreba.

Odlaskom Matta Barnesa javlja se prva veća rupa. Nekadašnja jaka pozicija niskoga krila trenutno je svedena na epizodne uloge jednog šuterskog specijalca kakav je Quentin Richardson te na povremene dobre večeri još jednog vječnog talenta Mickaela Pietrusa.

Obzirom da su krcati pod košem, za očekivati je stoga kako će Stan Van Gundy posegnuti za manje popularnim rješenjem, a taj je slaganje nešto klasičnije ekipe. Poziciju malog krila treba pokriti kvalitetnijim rješenjem od spomenutih, a Lewis može odigrati na trojki. Što će na četvorki otvoriti prostora šuteru Ryanu Andersonu, rasnom i čvrstom strijelcu Brandonu Bassu, a jednim dijelom i twin towers kombinaciji između Marcina Gortata i Dwighta.

Igra s klasičnijom petorkom vjerovatno neće previše utjecati na napadačku učinkovitost Magica, jer uvijek će se naći nekakav način da zabiju dovoljno trica. Dapače, protiv većine ekipa koje nisu ovako bogate fizikalijama, igra s dva rasna igrača pod košem možda bude i ključna.

Magic ima širinu, ima sjajne pojedince, ima novu dvoranu i ima motiv (Van Gundy protiv Heata, osveta Bostonu i Lakersima). Možda i najvažnije, imaju uvijek dobru atmosferu u momčadi, što mogu zahvaliti otkačenom treneru i uvijek pozitivnom i nesebičnom Dwightu. Dwightu koji je navodno trenirao s Olajuwonom (iako je meni teško zamisliti ga s bilo kojim tečnim pivot potezom). Međutim, ovi minusi koji se odnose na kreaciju, prilagodbu i slično i dalje ostaju.

Jer, kada utakmica dođe do zadnjih trenutaka, što će Magic napraviti? Odigrati na Howarda da ovaj slomi tablu nekakvim horokom? Ne, već će sve oči biti uprte u tri igrača koja nisu dorasla izazovu. Nelson nije dovoljno dobar, Carter nije nikada imao srca, a Lewis ne može sam. Njemu treba prava lopta, a od kada nema Turkoglua, nema ni pravih lopti u Orlandu.

Tako da će Dwight i društvo rasturati, razbijati, gaziti sve oko sebe. Onda će doći playoff, doći će vrijeme da Lewis i Carter nešto odigraju. Kao i mnogo puta do sada oni to neće napraviti. Ja se samo nadam da ta vjera u njihove sposobnosti neće trajati vječno jer u ovoj momčadi stvarno ima krasnih mladih igrača koji zaslužuju bolje.