DAY TWENTY-FIVE – SHANE ON YOU

PACERS @ HEAT

Sinoćnjim gaženjem Miami se osvetio Pacersima za poraz u trećoj utakmici i pritom ne samo zasjeo na vozačko mjesto, već okrenuo i momentum i koš razliku u svoju korist. Ono što je razlikovalo ovu partiju od prijašnjih prije svega je bila trica – zabivši 9 od 16 šuteva iz vana, Heatov napad je konačno podsjetio na ona izdanja iz prvog kruga s Knicksima.

Uz novu sjajnu Jamesovu all-round partiju i razigranog Wadea koji je letio na sve strane i briljirao u onim svojim klasičnim ulazima ravno u suparnika kako bi iznudio dodatno bacanje, ključnu rolu odigrao je Battier s četiri ubačaja za tri (ulogu trećeg igrača koji može raširiti obranu više valjda ne treba objašnjavati nikome, dodatni prostor čini Jamesa i Wadea još ubojitijom kombinacijom).

Treba istaknuti i odličan posao koji je Battier odradio u obrani hrvajući se sa Westom. Činjenica da je, koristeći sve moguće trikove (čupanje, guranje, frontanje, jahanje, samo što nije izvukao zeca iz šešira), uštopao ovakvog igrača pokazuje se neprocijenjivom obzirom na količinu energije koju time uštedi Jamesu. Jasno, u tome mu pomažu i Westovi problemi s istegnućem koljena, zbog kojih je povučen s parketa čim se Miami odvojio na ozbiljniju prednost. Iako su tek nakon utakmice izišli s dijagnozom, da West nije na 100% bilo je jasno već i u prošloj utakmici, ali, kao što kaže nepisano playoff pravilo, ionako nitko u playoffu nije na 100%.

Vogel ovom prilikom nije previše pomogao Miamiu rotacijama, u prvom dijelu dok je utakmica još bila konkurentna igrao je samo par minuta bez Westa ili Hibberta na parketu i ni jednom si nije dozvolio držati na parketu Barbosu protiv Wadea (iako je u jednom trenutku sjajnom kombinacijom Heata James došao u priliku odigrati leđima protiv najgoreg obrambenog igrača na parketu, ali Leandro je srećom izbio loptu i odmah potom pobjegao na klupu). Ali, problem ovaj put nije bilo kombiniranje tijekom utakmice, već priprema pred utakmicu – Indiana nije izašla na parket spremna na bitku, odnosno na energetsku razinu koju je ovakvo izdanje Heata zahtijevalo (prelako su upali u brzi ritam, otežavajući si tako igru kroz post, ali i igru u obrani, koja se jednostavno ne stigne namjestiti ako James ili Wade imaju onaj korak prednosti).

Miami je tako u startu zavladao u skoku i reketu ne dozvolivši Pacersima lagane poene, a s druge strane lakoćom dolazeći do istih, bilo preko ulaza, bilo preko otvorenih šuteva. Ukazati na samo jedan razlog zbog kojega su Pacersi odigrali ovako mlaku utakmicu je nemoguće, radi se o zbroju svega i svačega, ali bilo je očito kako su George i Granger obrambenu agresivnost ostavili doma te kako se West i Hibbert sve slabije rotiraju kako je utakmica odmicala. O tranziciji da ne govorim – kada protivniku dozvolite da vam zabije 20 poena više iz kontri, to sve govori i o koncentraciji i o pristupu kojega imate.

Igrati ispod 100% u ovakvoj utakmici nije garancija uspjeha, a, ako ste još u poziciji niže postavljene i slabije momčadi, ne možete si dozvoliti dvije ovako blijede utakmice za redom. Grangerovo uganuće gležnja u situaciji kada se Miami već odvojio na dvoznamenkastu prednost i preuzeo kontrolu samo im je došlo kao izlika da bace ručnik i počnu razmišljati o revanšu, a takav pristup možda govori i više od rezultata.

Možda je samo riječ o umoru (Hibbert koji i inače tijekom sezone ima doziranu minutažu zbog slabašnog kapaciteta pluća jednostavno ne može preko noći nositi igru na 40 minuta), možda o mentalnoj nespremnosti za ovoliko velik korak naprijed (opet se postavlja pitanje hijerarhije u momčadi, odnosno podjele odgovornosti – da West nije preuzeo odgovornost, Hibbertova nekonstantnost i Grangerova neučinkovitost jedva da bi bili dovoljni za suprostaviti se Orlandu), a možda jednostavno talentom više nisu u stanju pratiti ritam koji nameće dinamični duo Heata (obzirom da u nastavku serije ni West ni Granger očito neće biti na visini zadatka, razlika u talentu između prvih opcija samo se povećala, dok se istovremeno, buđenjem role playera Heata, razlika između sporednih aktera smanjila).

SOUTHEAST

MIAMI

THAT WAS THEN:

Heat je u prvoj sezoni, najtežoj koju će imati u ovom sastavu obzirom na period uigravanja, manjak rotacije i nemogućnost dodavanja pojačanja, došao na korak do naslova. Nakon početnog šoka i privikavanja nas na njih i njih na sebe same, zaigrali su čeličnu obranu s dovoljno napadačkih eksplozija da im daju šansu u svakoj utakmici. Em su regularnu sezonu digli gotovo na playoff razinu po količini interesa kojega su generirali, em su opravdali sva očekivanja igrama na parketu. Čak i to što nisu otišli do samog kraja nije nikakav problem jer, da su to napravili s onako sakatom rotacijom, onda bi stvarno doveli u pitanje smisao košarke. Ovako i dalje znamo da pobjeđuje onaj tko ima bolju petorku, ne trojku.

THIS IS NOW:

U drugoj sezoni toplo-hladno periodi bit će minimalizirani jer osovina je uigrana. Novi salary cap ne pomaže, ali ipak su pristigla određena pojačanja. Rookie Cole vrlo lako bi mogao izbaciti Chalmersa iz rotacije, dok će im Battier omogučiti da Jamesa koriste više kao playa, a manje kao četvorku kada se odluče igrati s konvencijama. Možda najveći plus je zdravi Haslem od prve minute, lako je zaboraviti kako su bez nominalno četvrtog igrača lani odigrali gotovo cijelu sezonu. Miller je opet out, ali ne žele ga amnestirati svjesni da ga sada pokriva Battier, odnosno da njegovim povratkom u formu (ako je još uopće moguć nakon svih operacija) negdje krajem regularne sezone imaju šanse dodati si rasno pojačanje pred playoff. Ukratko, ako Heat ove sezone ne osvoji naslov, neće nikada (ma hoće, ali ovako dramatičnije zvuči).

PLUS:

Battier omogućuje predah Jamesu od guranja pod koš na koje je očito alergičan. Ako mali Cole donese živost na jedinicu i uspiju li izvući išta više iz dvojca Pittman – Curry nego im je to uspijelo iz lanjskih leševa Magloirea i Dampiera, bit će nezaustavljivi. Jasno, šanse za tako nečim su minimalne, ali što drugo istaknuti u momčadi koja ima Wadea i Jamesa? Kod njih je neupitno da suigrače čine boljima, sad je samo pitanje koliko u tim suigračima uopće ima talenta da tu poziciju u kojoj se nalaze iskoriste.

MINUS:

Rupe na jedinici i petici su poprilične. Uokolo imaju dovoljno oružja da se prilagode, ali nedostatak post igrača i slashera potencijalno nezaustavljiv napad čini ranjivim. Naravno da James može odigrati playmakersku ulogu i naravno da Wade može zabijati u post preko svih, ali to konstantno tjeranje na improvizaciju izvlači iz obojice ogromne količine energije i pitanje je kako će reagirati na ovako gust raspored.

PRVIH 5: Chalmers, Wade, James, Bosh, Anthony

5 ZA KRAJ: James, Wade, Battier, Haslem, Bosh

SCORE: 52-14

ORLANDO

THAT WAS THEN:

Ispadanjem od Hawksa postalo je jasno kako je ova momčad svoje odigrala. Van Gundyev sistem je pročitana knjiga, a nije pomogla ni činjenica kako je većini igrača istekao rok trajanja.

THIS IS NOW:

Nije problem što Howard želi otići iz ovakve situacije, problem je tetkasti način na koji to ostvaruje. Kemija u momčadi je nepovratno narušena (što bi se prije svega moglo odraziti na nešto lošiji učinak obrane, ma kako se nemogučim čini zamisliti da bilo koja momčad s Howardom u sredini može biti neučinkovita u obrani), ali buduće muke Magica ne treba pripisati samo tom faktoru, već prije svega činjenici da su Nelson, Richardson i Turkoglu sjene nekadašnjih igrača. Sva trojica jedva da su na razini za popuniti petorku. Što praktički u prve Dwightove pomagače promovira dva bijela brata Redicka i Andersona. S tim da opet iz njih ne možeš izvući maksimum jer i jedan i drugi trebaju lopte da bi mogli biti korisni, a njih pored Richardsona i Big Babya neće imati u dovoljnim količinama. Obzirom da je Dwight limitiran strijelac i da svi ostali trebaju pravovremeni pas, jasno je da ovaj Magic može ostati u igri za vrh Istoka samo ako dovede playmakera poput Stevea Nasha. Naravno, problem je u tome što momčad koja baca novac na Arenasa, Cartera, Richardsona i Big Babya jednostavno nema što ponuditi Sunsima, a to znači da se mogu pozdraviti s Dwightom.

PLUS:

Ryan Anderson je stilom igre idealan partner jednom Dwightu.

MINUS:

Big Baby je skupo plaćeni otimač minuta Andersonu koji se nikako ne uklapa pored Dwighta. Ni stilski ni karakterno.

PRVIH 5: Nelson, Richardson, Turkoglu, Davis, Dwight

5 ZA KRAJ: Nelson, Redick, Richardson, Anderson, Dwight

SCORE: 39-27

ATLANTA

THAT WAS THEN:

Hawksi su očekivano doživjeli pad u razini igre i broju pobjeda, ali sve je to na kratko zamaskirao iznenađujući prolaz pored Orlanda u playoffu. Što nije toliki odraz snage Hawksa (koji se nisu pridružili vrhu Istoka) koliko slabosti Magica (koji je usprkos Dwightovim nadljudskim naporima pao među osrednje momčadi poput Hawksa). Za njih je ionako najvažniji bilo što se igrama nametnuo Jeff Teague, jer to im je naknadno omogučilo da puste Jamala Crawforda i ne troše na pojačanja.

THIS IS NOW:

Sezone od 50 pobjeda su prošlost za ovu momčad iz jednostavnog razloga što se igra skraćena sezona. Šalim se, takve sezone su prošlost zato što jezgra Johnson – Horford – Smith nije šampionska, a zbog problema s vlasničkom strukturom nitko ne želi plaćati porez na luksuz kako bi je malo ojačao. Što Hawkse stavlja pred dvije mogućnosti – ili da vječno budu ovo što jesu, dakle osrednja momčad osuđena na maksimalno polufinale konferencije, ili da nekakvom zamjenom osvježe spomenutu jezgru. Ili da počnu trošiti, naravno. Međutim, obzirom na činjenicu da je Joe Johnson debelo preplaćen, da je Al Horford prije svega vrhunski vodonoša i da je Josh Smith vječni čudak, možda je i bolje što je vlasnička situacija ovakva jer ih put trošenja ne bi odveo nikuda. Obzirom kako su tanki u rotaciji i obzirom da je Johnson na silaznoj putanji karijere, iz dana u dan su sve bliži polovičnom učinku.

PLUS:

Hawksi imaju talenta, to je neosporno. Horford je idealan treći igrač, čak i potencijalan drugi oslonac, kad bi bio okružen kvalitetnom rotacijom i kad bi igrao na svojoj prirodnoj poziciji. Smith je čovjek sposoban kontrolirati utakmicu na oba kraja terena, ali isto tako i ubiti vlastitu momčad idiotskim potezima u napadu ili nezainterisanošću u obrani. Ako Teague ostane na playoff razini i ponudi ozbiljnu slashersku opciju, nema razloga da još jednom u playoffu ne budu sposobni suprostaviti se svima osim Bullsima i Heatu. Također, dovođenje McGradya, koji se pod stare dane preobražava u čistog point-forwarda, dodatno će olakšati život Johnsonu. Pod uvjetom da je u Tracyu još išta ostalo nakon solidnih pola sezone u Pistonsima.

MINUS:

Johnson je maskirao pad odličnom igrom u završnicama, kvalitetnim šutom (posebice s poludistance) i prebacivanjem dijela organizatorskog posla na Hinricha i kasnije Teaguea. Ali, činjenice je kako je ovaj veliki swingman jednostavno izgubio korak i danas je bliži onome što igra Jason Richardson nego Dwyane Wade. Što dovodi do dva problema. Prvi je taj što je plaćen kao Wade, a drugi što su stvari postavljene kao da je i dalje glavni, iako su i Horford i Smith očito važniji za uspjeh momčadi od njega. Tanka klupa na kojoj više nema imena vrijednog spomena također zabrinjava (ako ne računamo Jasona Collinsa, naravno), a u slučaju da Teague podbaci i da Hinrich odigra sezonu ispod svoje razine zbog ozljede ramena, problemi bi mogli postati nepodnošljivi.

PRVIH I JEDINIH 5: Teague, Johnson, Williams, Smith, Horford

SCORE: 36-30

WASHINGTON

THAT WAS THEN:

Katastrofa, to je jedina riječ kojom se može opisati ono što je Washington prezentirao prošle sezone. Gomila talenta koja je zbog neiskustva, lošeg vodstva i vlastitih karakternih slabosti odigrala ispod svake razine.

THIS IS NOW:

Ako s ovim rosterom Saunders ne uspije preskočiti Netse, Buckse i Pistonse ovoga svijeta, odnosno ako ostane prikovan na dnu zajedno s Bobcatsima, Raptorsima i Cavsima koji su u totalnom rebuildingu, onda ćemo konačno dobiti definitivnu potvrdu da se radi o najgorem treneru u NBA. Da, da, gorem čak i od Vinniea. Doduše, u svojoj prognozi sam možda i previše optimističan, ali to je zato što polazim od pretpostavke da će John Wall napraviti sličan korak naprijed kakav je u drugoj sezoni napravio Westbrook. Jednostavno, takav atleta je u stanju dominirati na oba kraja parketa, a to će olakšati život svima oko njega. Wizardsi definitivno nemaju dovoljan IQ, ali toliko strijelaca jednostavno mora igrati bolje u napadu nego im je to uspijevalo u lanjskoj katastrofalnoj sezoni. Možda je previše očekivati od likova poput Younga, Blatchea i McGeea da odigraju zrelije (ma definitivno je previše), ali ja se tu čak i ne uzdam u to da su se opametili. Jednostavno, smatram da su dovoljno mladi i da mogu podignuti igru na još jednu razinu više. A ako će vam četvero igrača iz petorke odigrati najbolje sezone u karijeri, tada valjda imate šansu pred istrošenim ili jednostavno nekvalitetnim rosterima koji vas okružuju.

PLUS:

Wallova rookie sezona nije bila ništa posebno, ali kad uzmeš u obzir da je imao problema s ozljedama i da je na trenutke djelovao nezaustavljivo (posebice kad se zaletio na nesretnog Ilgauskasa) ne čini se nemogućim da napravi onakav kvantni skok kakav su izveli slični majstori poput Rosea i Westbrooka. Treba pohvaliti i sjajne poteze uprave. Prvo, zato što su lukavo odlučili trpiti zadnju godinu Lewisova ugovora umjesto da ga amnestiraju kao što su svi očekivali. U tom slučaju morali bi potpisati cijeli niz veterana ili preplatiti Nicka Younga samo kako bi udovoljili zahtjevima novog kolektivnog ugovora koji od njih traže da potroše barem 85% salary capa. Ovako mogu mirno promatrati cijeli niz mladih imena koja su bljesnula u lanjskim očajnim uvjetima i odlučiti dogodine što s njima. Blatchea su već nagradili solidnim ugovorom i nema potrebe za žurbom. Young i McGee obećavaju, ništa manje zanimljiv kao potencijalni budući starter nije ni Vesely, a treba držati oko i na cijelom nizu lanjskih (Seraphin, Booker, Crawford) i ovogodišnjih rookiea (uz Veselya tu su još Mack i Singleton) koji svi imaju šanse postati solidni igrači zadatka.

MINUS:

Činjenica da su mladi i da imaju dvije petorke možda bude i od koristi u ovako zgusnutoj sezoni, ali realnije je očekivati od ovako mladih rostera da se upucaju u nogu. Posebice ako su krcati sumnjivim tipovima, tada se takav scenarij čini gotovo neizbježnim. Naravno, jasno je i to da od ovakve skupine revolveraša nitko ne očekuje fenomenalnu obranu, ali da odigraju barem donekle pristojno u napadu nije previše tražiti. Ovaj, ili jeste?

5 ZA DALJE: Wall, Young, Vesely, Blatche, McGee

SCORE: 30-36

CHARLOTTE

THAT WAS THEN:

Bobcatsi su lani krenuli loše u sezonu, ali čim je Jordan maknuo živčanog Larrya Browna i stavio skuliranog Paula Silasa za trenera stvari su krenule na bolje. Za razliku od Browna, koji traži potpunu kontrolu nad procesom slaganja momčadi i koji se nikako nije mogao pomiriti s odlukom da se ide u rebuilding, Silas je mirno prihvatio sudbinu kormilara broda koji tone. Ali, što je u tome loše? Nakon godina bezveznih poteza Jordan je došao u situaciju da nakon još dvije sezone patnje krene od nule, usput razvijajući cijeli niz mladih igrača. Kako je završnica lanjske sezone u kojoj su konačno poptunu slobodu dobili Augustin, Henderson i Thomas pokazala – to je i jedini ispravni put.

THIS IS NOW:

Roster Bobcatsa na prvi pogled ne ostavlja dojam NBA rostera, što je očito bila i glavna namjera. Naime, što manje talenta imaš na raspolaganju, to su veće šanse da dođeš do prvog picka, a ovog ljeta draft će biti krcat imenima s MJ-evog sveučilišta. Čovjek koji je cijelu NBA karijeru ispod hlačica Bullsa nosio one North Caroline valjda trenutno više razmišlja o Harrisonu Barnesu nego o kilaži Borisa Diawa. I nema u tome ništa loše, dapače. Tko je mogao znati, ali izgleda da se MJ konačno uživio u novi posao.

PLUS:

Kemba Walker, Bismarck Biyombo, Gerald Henderson i svi ostali mladi igrači dobit će punu šansu da se dokažu. Veterani poput Diawa i Maggettea dobit će pak šansu da pokažu kako su sposobni pomoći klubu koji se bori za playoff.

MINUS:

Ako isključimo kontekst i koncentriramo se samo na košarku, praktički nemamo što pričati. Ovo je najlošiji NBA roster i čeka ih borba do zadnjeg daha s Cavsima za što veći broj kombinacija u lutriji. Ozljeda Reggia Williamsa kojega su doveli iz Warriorsa i bez kojega su ostali na par mjeseci prisilit će Silasa da odmah isproba kombinaciju Walkera i Augustina na vanjskim pozicijama, što baš i neće pomoći u pokušajima da i dalje igraju pristojnu obranu. Priče o Diawu na centru još su urnebesnije, pogotovo kada se kilaža dotičnog pravda jačanjem zbog potreba nove pozicije umjesto njegovim nezasitnim apetitom.

IDEALNIH 5: Augustin, Henderson, Maggette, Thomas, Diaw

ŠESTI ČOVJEK: Kemba

SCORE: 15-51

ROCKETS

“If you are going to send us to China and give us a week, don’t put us on the road on the West Coast for two games back-to-back to open the season … I’m sorry. It just makes absolutely no sense, unless they don’t know Houston is a 3½-hour flight from L.A.”
– Rick Adelman

SCORE: 50-32
PRVIH 5: Brooks, Martin, Battier, Scola, Ming
DRUGIH 5: Lowry, Lee, Budinger, Hayes/Patterson, Miller
MVP: Kevin Martin
LVP: Mingovo lijevo stopalo

Uf, totalno sam nabrijan na ovogodišnje Rocketse. Uvjeren sam da se radi o momčadi koja će se smjestiti u gornjem dijelu playoff ljestvice na Zapadu. Dijelom i zbog ove izjave Ricka Adelmana– tako zvuči momčad koja je potpuno spremna za borbu.

(Doduše, možda je ovo već lagano i znak nervoze koju Rick iskazuje već godinama kada s druge strane ugleda Phila Jacksona. Još tamo od davnih dana 1992. kada su Bullsi izmasakrirali Blazerse u Finalu, Adelman ima kompleks manje vrijednosti pred Zen Masterom. Svi oni dramatični porazi s Kingsima uz preklanjsko ispadanje s Rocketsima taj kompleks samo pojačavaju. Ono, samo ukazujem da treba biti svjestan kako je Adelman sjajan trener za regularnu sezonu, ali nema ono nešto čime bi pomogao momčadi preskočiti zadnju prepreku.)

Osim što su Rocketsi u glavi na mjestu kao malo koja momčad, praktički ni na parketu nemaju većih mana. Možda nisu naj-atletskija momčad u ligi, ali to će već nadoknaditi mudrim načinom igre. Slično kao i Jazz, Rocketsi također cijene učinkovitost prije svega. Uvijek se gleda dodatni pas, što je super kada znaš da svi mogu zabiti otvoreni šut.

Možda im je minus što nemaju izrazitog lidera kao što je npr. Deron Williams, ali takve boljke nadoknađuju jednom od najdubljih klupa u NBA (a i skužit ćete kako sam više nego uvjeren da Kevin Martin može biti njihov as). Lani su zamalo upali u playoff iako su cijelu sezonu krpali poziciju centra neadekvatnim igračima te usprkos tradeu za Martina koji je razbio postojeću rotaciju.

Ali, nešto su i dobili – par mjeseci za naviknuti Martina na novu ulogu u novom sistemu te saznanje da sporedni igrači mogu ponijeti teret zabijanje ako bude potrebno. Posebice su se kao napadačke opcije nametnuli Luis Scola, Aaron Brooks i Chase Budinger, koji nakon takve škole ove sezone mogu biti samo bolji.

Sada u novu sezonu ulaze s dva prava centra. I ma kako se možda Yao Ming sa svojim boljkama (zbog kojih neće moći igrati više od 20-ak minuta po večeri) činio nevažnim, i ma kako vam izgledalo da Brad Miller danas jedva hoda, činjenica je da će s njima pod košem Houston dobar dio utakmice imati dvije petice koje će im značajno dignuti nivo igre.

Samim svojim tijelima i Ming i Miller su smetnja u reketu, a tamo je Houston lani bio najtanji (posebice u obrani). U napadu su obojica playmakeri preko kojih možeš vrtiti akcije (sjajan pas) ili na koje možeš vrtiti akcije (sjajan šut). Yao se možda ne može kretati, ali probaj ga zaustaviti kada primi loptu na dva metra od obruča. Miller i dalje ima fantastičnu ruku i pouzdana je pick ‘n’ pop opcija dok god je na parketu.

Naravno, time je automatski život lakši Scoli koji je napadački arsenal razvio do savršenstva (osobito šut s poludistance), ali i ostalima. Chuck Hayes se vraća u svoju ulogu obrambenog specijalca, a rookie Patrick Patterson može se posvetiti donošenju karaktera, energije i skokova. Jedini minus u odnosu na lanjsku postavu je nedostatak Landryevih koševa u samom reketu, ali izdrži li Ming cijelu sezonu to neće biti važno. Tek u slučaju da Yao opet otpadne na neko vrijeme (što će možda biti i posljednji put, em mu ističe ugovor, em je sam najavio mogući kraj karijere nastave li se gomilati ozljede), Landryeva sposobnost pivotiranja osjetno će nedostajati.

Vanjska linija ima potencijal biti užasno naporna po protivnike. Brooks i Kyle Lowry (možda naj back-up play u cijeloj NBA) su sitni, ali uporni u presingu na loptu, u taj stil igre se uklapa i iz Nets pristigli Courtney Lee (također dobar šuter) te Kevin Martin. Dok je Lee kao back-up dvojka luksuz, ipak se radi se o igraču koji je igrao Finale kao starter u dresu Orlanda, oko Martina je puno pitanja.

Odgovor na ono najvažnije, može li ostati zdrav, ne mogu dati. Ali, zato sam uvjeren da će Martin, po prvi puta u pravom sistemu (dok je Adelman još bio u Kingsima Kevin se baš nije naigrao, tako da je ovo njihova prva prava suradnja), dati svoj maksimum. A to znači gomilu koševa uz sjajne postotke, s puno (ali stvarno puno) slobodnih, puno ulaza i puno trica. Dat će Rocketsima ono što je u svoje vrijeme pružao McGrady, sjajnu vanjsku opciju zbog koje će njihova igra teći kao podmazana.

Također, Martin ima potencijal biti i dobar obrambeni igrač, što praktički ostavlja Scolu i Budingera u rangu jedinih slabih 1 na 1 obrambenih karika. Međutim, budu li trpali kao lani, to će im biti oprošteno.

Budinger je od surfera postao šljaker, učinivši Arizu potpuno nepotrebnim (za ostalo se pobrinuo sam Ariza pokazavši da nije u stanju nositi dio napadačkog kolača u momčadskim uvjetima zbog čega su ga mirne duše poslali u New Orleans) te se nametnuo kao zamjena za ostarjelog, ali još uvijek korisnog Shanea Budućeg Komesara Battiera. Također, obojica niskih krila daju još dvije sjajne tricaške opcije momčadi koja će živiti od zabijanja otvorenih šuteva. Solidna, timska obrana te vrhunski, timski napad. Timski je ključna riječ. Svi mogu zabiti, svi mogu dodati. Kevin Martin kao pojedinac sposoban doći do koša 1 na 1 kada sve drugo stane. Imaju dovoljno.

(Čisto primjera i edukacije radi, uzmite bilo koju lanjsku utakmicu Rocketsa i nakon toga upalite npr. Del Negrove Bullse. Neće vam biti jasno da gledate isti sport.)

Rocketsi će se otkotrljati do playoffa, međutim, tu im je i limit, negdje u drugom krugu. Za preskočiti Thundere i Lakerse ovoga svijeta, trebat će im zdravi Yao, a bojim se da taj film više nećemo gledati. Srećom, od kada klubom upravlja Daryl Morey, plan B je uvijek pri ruci. Čovjek će već nešto smisliti. Stoga, naviknite se na Houston u playoffu iduće desetljeće, a, uz malo sreće, možda i na Houston kao pravog izazivača.