LUIS, SIMON & IDIOTS

Dragi prijatelji, prije nego Emiru još jednom prepustim riječ u svezi glede događanja na košarkaškom SP-u, samo da kažem da ozbiljno razmišljam o otkazu. Na poslu, jelte. Mislim čemu ovakva egzistencija, da čovjek ne može u miru sjesti i pisati blog, nego se mora dignuti, nešto staviti u kljun i zaputiti na posao gdje čami satima. A za to vrijeme se postovi ne pišu sami. Znam, znam nije vas briga za football, ali kako sam lijepo odradio onih 30 postova u 30 dana, tako sam se napalio složiti i ovaj pregled 8 divizija u 8 dana. Ne stignem, a već noćas kreće show, Brees i ekipa protiv Favrea i bande. Naravno, kako se ujutro mora raditi, ništa od gledanja bitke uživo. Ali, pregled će biti gotovo tamo negdje to prve utakmice u nedjelju. Bacite pogled, meni za ljubav. Davno nisam bio ponosniji na nešto, dok ove košarkaške teme odradim kao da sam sjeo na šolju ili da natežem pivu, ovo je baš kao kopanje u rudniku. Još me više veseli što su ove najave NFL sezone čak i faktografski točnije od npr. onih na ESPN-u, koje su slagana valjda prije par mjeseci i ne navode ogroman broj promjena koji je zadesio pojedinu ekipu. Ozbiljno, amateri. I da, prije nego vas prepustim Emiru u ruke, još samo da kažem kako sam jednoglasno, kako komesar i treba, odlučio da će od danas pa ubuduće on biti zadužen za praćenja svih nacionalnih košarkaških turnira na ovim stranicama. Haugh.

Koliko god je bilo lijepo gledati Argentince u utakmici protiv Brazila, toliko je još ljepše bilo gledati kako ih Litva gazi. Takvu demonstraciju taktičkog znanja odavno nisam vidio. Kemzura je to lijepo zamislio, a igrači još bolje proveli u djelo. Recept je bio jednostavan – napraviti pritisak na vanjsku liniju u prevođenju lopte (Prigioni je glup, to već znamo), a kad lopta dođe do Scole onda ga lijepo udvojiš. Kada i izbori poziciju za šut, onda ga fauliraš. Dvije akcije pred kraj druge četvrtine su lijepo demonstrirale kako se to radi.

U prvoj je lopta došla do Scole, tri su ga Litavca preuzela, a dvojica od njih faulirala kada ni preuzimanje nije pomoglo. U slijedećoj ga fauliraju druga dvojica i to je to. Scola se iznervira, fali koje bacanje, a otvorenog šuta praktično nije imao. Svaki pick’n’roll su Litavci lijepo preuzimali, a dodatni pritisak su radili i na Delfinu jer su svjesni kako je on jedini u stanju maknuti pritisak sa Scole. Kada se odigra takva obrana onda je jasno kako se u napadu postižu laki koševi, a Litva je prepuna ‘basketara’ (copyright by Gogo) koji imaju velika muda i koji bez problema pucaju sve što stignu, a tada ti i ulazi ono što možda i ne bi. Jebote, u jednom su trenutku imali šut za tricu 11/14!!!

Još dvije stvari treba istaknuti u vezi te utakmice: sjajnu akciju Jasena pred kraj prve kada je oteo loptu, napravio dribling iza leđa u prevođenju lopte i zakucao s jednom rukom te činjenicu kako Litva ima mrak tenisice.

Rusi su se držali neko vrijeme, igrali su i oni čvrsto u obrani ali Duran Duran nije dopuštao da se tu bilo što ozbiljnije dogodi. Coach K je vidio kako to izgleda pa je Simon Le Bonu priključio Westbrooka da ne mora izmišljati maglu s nekim novim akcijama kada već ova dvojica znaju u svakom trenutku što će ovaj drugi napraviti (mene zabrinjava kako olako Coach (Jo)K.(e) olako gubi bitku u kontroli ritma – nema promjene obrane, nema rošada, samo tupu vjerovanje prvoj petorci – jedina je njihova sreća što Blatt ne trenira npr. Brazilce, op.k.)
.
Turska igra nenormalno. Nakon što su razbili Frančeze isto su napravili i Janezima. Ne želeći omaložavati igru domaćina ipak trebam podsjetiti kako sam i prije prvenstva govorio kako su upravo ova dva protivnika Turaka dvije najnestabilnije momčadi na prvenstvu. Doduše, mislio sam tako i o Turcima zaboravivši na činjenicu da njih ipak vodi Trener. Tanjević je od jedne potencijalno opasne repke napravio nenormalno ludu, a dosta mu je pomogla i činjenica kako Turkoglu nije više svemoćni nego je tu i Ilyasova, a i sva sila ovih nekih novih zanimljivih igrača. Tako sam u ovoj utakmici shvatio kako će Asik biti sasvim solidan za svojih 5-7 minuta u rotaciji Bullsa.

Btw, ne želim komentirati priču po kojoj će Bullsi dati Noahu za Anthonya, ali bez obzira na emocije kojih bi u takvom slučaju bilo na bacanje odmah ću se poslužiti Mrlyevom rečenicom kada sam ga pitao što bi on napravio da Jazz slučajno trejdaju Derona: „Bez obzira na svu ljubav prema igračima, klub je ipak veći od bilo koga od njih“. To je valjda definicija navijanja, onog istog kojeg Komesar osjeća prema Bilićevim idiotima (jebiga, uz gledanje SP-a ovih dana isključivo gledam još i Dr.Housea kojem su svi idioti) (nažalost, u pravu si, i što se navijanja i što se idiotizma tiče, bitan je samo dres, op.k.).

Kada smo već kod Tanjevića, rečenica kako će najzanimljiviji dvoboj u polufinalu biti onaj između njega i Ivkovića i dalje stoji. Da sve to ponovimo i ovdje – Radić bi trebao biti svjestan kako košarkaške utakmice jako često dobivaju treneri (svjestan je on, samo ga boli đon, op.k.)

Ivković je protiv Španjolaca opet bio odličan. Zbunio je vjerojatno cijeli svijet kada je na početku susreta ostavio Krstića na klupi prepustivši drugima da se peglaju s Marc Gasolom i eventualno skupljaju faulove. To se na kraju nije ni dogodilo jer je cijela srpska reprezentacija odigrala odlično. Veličković je bio sjajan, a Teodosić je napravio ono što je trebao napraviti – dao odlučujući koš. I baš činjenica kako su svi znali da je Teodosić ponekad sulud i da će najvjerojatnije puknuti tricu u zadnjim sekundama napada, Ivkoviću daje dodatni krediti. Jebiga, kakav je da je mentalno, Teodosić je igrački sjajan, a on je i prirodni vođa ove mlade repke. U svoj toj poplavi mladih Srba meni se najviše svidio Bjelica koji sa svojih 209 cm i poprilično dosta (za europske prilike) mišića odlično igra na niskom krilu s kojeg i ulazi i zabija i aktivno sudjeluje u kreaciji napada što u biti svi Ivkovićevi igrači rade (mene Srbi podsjetili na košarku 80-ih u ex-Yu, u kojoj imaš deset sličnih igrača zdravih fundamenata, svi šutiraju, svi zabijaju, op.k.).

Španjolci su se trudili i bili u utakmici koju bi možda i dobili da su se odlučili na rađenje faulova. Navarra je išao šut, baš kao i Garbajosu a zakonom velikih brojki i Rudy je mogao pogoditi tricu na kraju kada već nije cijelu utakmicu. Bilo kako bilo, sva četiri polufinalista to su mjesto i zaslužili.

Petorka četvrtfinala

Kalnietis, Delininkaitis, Durant, Veličković, Ilyasova

Teško bi se mogla ovakva sastaviti jer nema klasičnog centra. Možda sam mogao staviti Krstića unutra umjesto jednog od Litavaca, ali ipak su oni bili bolji. Doduše, možda sam umjesto jednog litavskog beka mogao staviti litavskog centra Javtokasa koji nije imao praktično nikakav učinak, ali je sjajno igrao na Scoli. U postavi je možda bilo mjesta i za Westbrooka ili Teodosića ili još ponekog Turčina, ali postoji i klupa, je li tako?

Uglavnom, Litavci su bili sjajni i u obrani i u napadu – od njih dvojice je kretao pritisak na napade Gaučosa, a trice su stavljali kako su se sjetili. Kelnietis je još i dobro vodio momčad tako da mu skidam kapu. Simon Le Bon bi bio tu i da nije odigrao onako kako je igrao, samo radi Slavka. Veličkovića sam već ishvalio, momak je pokazao da može stvarno svašta i borba za mjesto u petorci (doduše, možda će i igrati zajedno) njega i Tomića u Realu će biti zanimljia. Ilyasova je bio sjajan, bilo ga je svugdje, a momku treba i odati priznanje da uopće ne pokušava Turkogluu ukrasti show – pušta ga da animira publiku i vodi momčad, a on uredno radi svoje baš kako je to Tanjević od njega tražio (Ilyasova je zakon, šteta što je Bogut izgleda totalno u defu i što će opet propustiti par mjeseci na početku sezone, op.k.).

Polufinale

Dvoboj Srbije i Turske ne želim prognozirati. U subotu tu utakmicu nažalost neću gledati (odavno dogovorene neke stvari s boljom polovicom koja po posljednji put u slijedećem vremenu dolazi u Grad u posjetu – neko vrijeme ću i ja u Grad i na Lokrum dolaziti samo u posjetu), ali mislim da bi se čak i Komesar morao udostojiti to gledati. Sickre bi mogao, on je i pokazao zanimanje. Ili možda bolje da i on kaže da neće gledati – onda bi se i Joe možda napizdio i napisao jedan tekst za Ispodobruča.

Ameri su naravno favoriti protiv Litve, ali biti će zanimljivo vidjeti može li Litva igrati cijelu utakmicu ono što su Rusi uspjeli jedno poluvrijeme. U pritisak na vanjsku liniju Amera uopće ne sumnjam, a Amerima bi mogla zametati i čijenica što se Kemzura neće bojati odlučiti trčati s njima. Ionako Litavci mogu sve pogoditi kada im krene. Uostalom, oni izgledaju kao da imaju pun kurac Popovića (koji doduše znaju igrati obranu), a zar nije Pop faca upravo u Litvi (jel ti to pokušavaš reći da je Pop Litvance naučio košarci, op.k.?).

Razočaranje prvenstva

Nisu naši. Eto. Razočerenje je činjenica da sam spoznao da Pero Cameron nije Hrvat nego mu je stari dao ime po nekom drvosječi Hrvatu koji je bio sjajan prijatelj s Cameronom Seniorom.

Zajebala nas FIBA

Ipak nismo deveti. FIBA je složila poredak po kojom smo četrnaesti. Sorry Joke!

ROKO ONO

(Kako bi rekao onaj genijalni policajac u Lebowskom – they got us working in shifts! Obzirom da izbjegavam gledati SP – posebice nakon što sam vidio ono mučenje NBA igrača protiv Brazila i ozbiljno se zapitao tko je ovdje lud, milijunaši koji nisu u stanju odigrati akciju na postavljenu obranu ili Brazil koji je igrao kao da ima tenk u guzici ili coach K. koji je na klupi zaboravio MVP-a turnira Kevina Lovea – opet je uskočio Emir s osvrtom na daljnji tijek natjecanja, ako ovo što gledamo možemo nazvati takvim imenom. Obzirom da blog radi punom parom, post o footballu ide kasno večeras kako bi imali vremena stići sve ovo pročitati. Hvala na pažnji i ako ima itko zainteresiran za football fantasy nek se javi, a moj favorit za srebro je i dalje Turska – eto, sad sam ih duplo urekao, gube sljedeću garant.)

Moram reći kako nisam gledao SP onoliko koliko sam to želio. Jebiga, bavio sam se drugim stvarima koje su ipak nešto važnije (Srđ je naš!) od gledanja ‘loptanja pod obručima’. Sve skupa sam vidio šest utakmica – naše tri (ove koje smo izgubili, zar ima smisla gledati utakmice protiv Irana i Tunisa), Francuze protiv Španjolaca, Argentince protiv Srba te dio utakmice Grka i Rusa. Nije puno za stvaranje bilo kakvih zaključaka, ali kako nemam što pametnije raditi, komesar piše o footballu, a Sickre se bavi Arkejd Fajerom i Kemikal Braćom umjesto Rokom i ekipom, onda evo i par crtica o utakmicama osmine finala koje se, da se mene pita, uopće ne bi trebale igrati.

Ovakav sustav natjecanja koji dozvoljava da momčadi poput naše prođu dalje je antisportski. FIBA je trebala izabrati između dvije opcije – da prvaci skupina direktno idu u četvrtfinale, a drugi i treći razigravaju za ta mjesta ili da samo dvije repke prolaze dalje i automatski ulaze u četvrt finale. Ovo što trenutno imamo je sprdačina. U stvari, ispada da sve što se do sada igralo nema nikakvog smisla jer ništa ne znači. Netko može reći da će bolje pozicionirani u skupini imati lakši ždrijeb za dalje, ali svjedočili smo da su neke reprezentacije sve radile kako bi izbjegle dio kostura gdje je SAD. Ali, to je njihova stvar. Ako im je to FIBA dozvolila sustavom natjecanja, zašto ne iskoristiti i tu opciju.

To je isto kao i sa Srđem – ako je Grad Dubrovnik dozvolio investitorima da unište to brdo i rade novi grad iznad grada, ne možeš zamjeriti investitorima što žele zaraditi lovu (a još su uz to i Židovi pa se to nekako podrazumijeva – valjda sada neće izraelski hackeri uništiti ovaj sjajan blog) nego Gradu i onoj budali koja mu je na čelu. OK, da ne dužim više – evo kratkog predviđanja što će se dalje događati na ovom Svjetskom prvenstvu. Idemo redom po danima kako će se utakmice igrati.

Srbija – Hrvatska

Mislio sam da će Srbi ove godine biti lošiji nego lani na EP, ali ipak nisu. Imaju ponajboljeg trenera na prvenstvu, a gledajući utakmicu protiv Gaučosa opet sam se divio jednostavnosti i ljepoti njihove igre. Veličković, Teodosić i Krstić su mi najdraži njihovi igrači i oni su apsolutni favoriti protiv nas, ALI… Daleko prije početka prvenstva želio sam da idemo na Srbe u osmini finala. Doduše, mislio sam da će oni biti drugi, a mi treći (iako se ne nerviram radi naših i dalje sam nepopravljivi optimista), ali eto, ipak se dogodilo da igramo jedni protiv drugih. Ovo je za nas ipak najlakša utakmica – bez obzira na sve tenzije oni su ipak puno jači, a eventualna pobjeda bi bila na razini svjetskog čuda i odmah bi poništila sve ono grozno što smo odigrali protiv Brazila i Slovenije. Kaže Slavko na kraju utakmice protiv Brazila kako su nam nositelji igre potpuno podbacili i to je nešto na što računam u ovoj utakmici – Tomić jednostavno MORA odigrati još jednu dobru utakmicu da bi oplemenio sjajnu sezonu u Realu, Tomas se mora nametnuti kao lider na jednu večer, a Ukić valjda može barem ne podbaciti. Bogdanović se isprofilirao kao dobar igrač, a nadam se kako će se Žorić oporaviti jer je njegova borbenost jako važna. Doduše, ne znam kako se mislimo braniti protiv Srba kada se nismo branili cijeli turnir, ali možda možemo zabiti više. Možda. Teško, ali imam neki feeling da ćemo ih dobiti. Da igramo protiv bilo koga drugog iz te skupine (dobro, ne protiv Angole) rekao bih da ćemo izgubiti, ali sada mislim da ćemo ipak dobiti. Onako, za raju.

Španjolska – Grčka

Nominalno najjači par osmine finala i utakmica koja se mora pogledati. Španjolci su izgubili dvije utakmice više nego se to očekivalo, a Grcima na primjer komesar uopće ne vjeruje (obje ove momčadi su bivše, prošo voz, op.k.). Ishod ove utakmice je teško prognozirati – Grci već godinama igraju isto i čini se kao da je to isto lako braniti, ali opet to malo kome uspije. S druge strane, Španjolci su u nekoj nacionalnoj sportskoj euforiji, ali previše (samoprozvanih) zvjezdica u vanjskoj liniji ih vuče prema dnu. Ipak, volim Španjolce i mislim da će ovo dobiti, ali bit će zajebano.

Turska – Francuska

Francuze sam gledao protiv Španjolaca i dobili su tu utakmicu samo zato jer su bili manje loši. Ne vjerujem u njih nimalo, a ne sviđa mi se ni njihova ideja da puste zadnju utakmicu kako bi izbjegli dio ždrijeba gdje su Ameri. Ne znam ni kakva je to ideja da se ide na domaćina koji je prvu rudnu odigrao odlično – navodno su Grke potpuno razmontirali. Tu su se Frančezi zajebali. Glatka pobjeda Turske uz ludu partiju Jordana Turkoglua.

Slovenija – Australija

Ne vjerujem Frančezima, a ne vjerujem ni Janezima. Moraju jednom puknuti, tako bude svaki put, a bolje bi im bilo da su pukli protiv nas nego sada protiv Klokana. Vjerujem da će centri ‘down under’ dominirati, a Mills će izvana zabiti dovoljno. Utakmica na veliki broj koševa.

SAD – Angola

Ne želim trošiti riječi na ovu utakmicu osim što ću čestitati Angolcima na pobijedi protiv Švaba.

Rusija – Novi Zeland

Da su birali suparnika, Novi Zeland ne bi mogao izabrati boljeg od Rusije jer svatko ima šansu protiv ovako sakate ekipe (btw, novinar Sportskih je u najavi SP-a napisao kako su tri najbolja europska igrača posljednjih 5 godina Nowitzki, Gasol i Kirilenko – samo ne znam gdje zaboravio Parkera). Ipak, Novi Zeland ovo ne može dobiti jer bi bilo previše da dvije repke iz Oceanije prođu dalje.

Litva – Kina

Moram priznati kako nisam očekivao ovako dobru Litvu, ali to je zato jer ne znam ove mlađe igrače. Isto tako nisam očekivao kako će Obala Bjelokosti pobjediti Portoriko točno onoliko razlike koliko je bilo potrebno da Kina prođe (u stvari nisam očekivao da Obalobjelokoščani uopće pobjede Portorikance – Arroyo opet ima dobre trave), ali dogodilo se. Bilo što osim pobjede Litve ovdje se ne bi trebalo i neće dogoditi.

Argentina – Brazil

E, ovo će biti utakmica. Od svih parova ovoj se najviše veselim. Brazilce od početka guram kao dark horse turnira (iako po sastavu ne bi trebali biti dark horse), a kada sam ih vidio kako igraju protiv naših (OK, znam da je lako izgledati dobro protiv Ukića & Co) dodatno su me učvrstili u toj vjeri. Okršaj Scola & Oberto vs Varejao & Splitter će biti vatren, kao i Delfino vs Barbosa, a Brazil po meni ima prednost jer je Huertas puuuuuuno kvalitetniji i inteligentniji igrač od Prigionia. Ja navijam za Brazilce. U nogometu uvijek, a u košarci sada.

Dakle, ako se moje prognoze ostvare parovi četvrtfinala su: Hrvatska – Španjolska, Turska – Australija, SAD – Rusija, Litva – Brazil. Prognoze za poslije ne dajem. Još.

P.S. Za vrijeme pisanja ovog teksta slušao se novi album grupe No Age koji je zakon. Eto.