ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

2Sep/134

EUROZONA 24-17

Posted by Gee_Spot

24. VELIKA BRITANIJA

KREHA: Kako to da je Velika Britanija zadnje rangirana? Možda zato što su jebeno netalentirani za sportove s okruglom loptom (uključujući i nogomet, Steven Gerrrard je rijetka iznimka), a u turnir su ušli zahvaljujući glupom sustavu koji okuplja SVE europske zemlje koje imaju više od dva košarkaška igrališta. S guštom sam im dao zadnje mjesto sjetivši se priče jednog mog prijatelja koji je bio odličan košarkaš i tijekom rata je izbjegao na otok. Priča je kratka i glasi otprilike (uključi mostarski naglasak): " Bog the mazo, pa oni nemaju pojma. Svako malo sam treneru objašnjavao šta treba raditi na terenu. I na utakmici i na treningu."

EMIR: Ipak vjerujem više njima nego Belgijancima iz nepoznatog razloga. Nije mi jasno samo zašto Deng usprkos svim ozljedama ne igra na ovom turniru. Baš bi mu "falilo" da odigra još 38-40 minuta u prosjeku. I da, mislim da bi FIBA radi Denga trebala na sve turnire uvesti NBA dužinu utakmice jer je njemu sve ispod 46 minuta u prosjeku premalo.

GEE: Bez Denga (koji je valjda konačno odradio dug prema svojoj drugoj domovini) i svih ostalih (da li je Ben Gordon ikada zaigrao za repku?) vrijeme je da se ovaj užasni eksperiment konačno završi. Britanci nemaju tradiciju ni talent, ali ih to ne sprječava da nas teroriziraju stručnjacima i komentatorima Eurolige. Nažalost, još jedno prvenstvo na kojem će u prosjeku gubiti po 20 razlike neće biti dovoljan razlog da NBA više nikada ne sleti u London, kao ni da Joel Freeland dobije izgon iz Oregona. I da, ova grupa koju su skrojili Francuzima je katastrofa, po meni tri možda i najgore ekipe u ovom trenutku se nalaze na jednom mjestu plus Njemačka koja odavno nije bila ovako loša.

23. BELGIJA

GEE: Imaju onog Hervellea što su ga davne 2005. iz nekog razloga draftali Nuggetsi, točnije tadašnji GM Kiki Wandeweghe koji se upisao u povijest potrošivši peti pick prve runde na Nikoloza Tskitishvilia. Kiki je danas bez posla, a Belgijanci bez šansi iako je Hervelle imao solidnu karijeru u Madridu i danas Bilbau. Ali, jednu mogu dobiti zahvaljujući sjajnoj odluci organizatora da posloži ovakvu grupu.

KREHA: Kako preživjeti izostanak DJ Mbenge?

EMIR: Jebote, Mbenga je Belgijanac, to zaboravih. Hervelle je sasvim pristojan košarkaš, a činjenica da, osim njega, na playu imaju još jednog solidnog igrača koji igra u Španjolskoj (Van Rossom) i još jednog koji sad odlazi na Pirineje s Apenina (Tabu), uistinu ih stavlja iznad Britanije. No, to je to. Uzet će vjerojatno tu pobjedu i biti zadovoljni.

22. ČEŠKA

GEE: Imaju tri imena koja zvone u glavi, bivšeg Celtica Jiria Welscha (koji je pomogao da Jim O'Brien dobije otkaz i da se era Pierce-Walker završi potrebnim rebuildingom), nesretnog Veselya i ovog malog Satoranskog kojega možda vrijedi pogledati da vidimo da li je NBA materijal. Jasno, dok on krene put Washingtona, sunarodnjak Vesely bi već mogao biti bivši, od njega ne očekujem ništa ni na Euru nakon dvije grozne godine u NBA. Uglavnom, nekakvu jezgru imaju, ali prije dvije godine nisu se uspjeli plasirati niti među 24, dakle očito nemaju širinu. A nitko od spomenutih nije toliko dobar da ih izdigne iznad Gruzije, Poljske i Hrvatske... Ok, povlačim to što sam rekao, ako Satoranski i Vesely opravdaju pedigre, imaju šanse.

KREHA: Već vidim Veselyja kako se u utakmici protiv nas vraća u svoje slavne europske dane. Mislim, kad krene na ulaz tko će ga čuvati? Uz ovu ekipu mi se nameće još nekoliko pitanja. Koliko će biti izgorjeli od sunca njihovi igrači? Da li će ih dresovi žuljati i faulovi više boljeti? Jel to isto ulazi u skauting report?

EMIR: Vesely bi ovo prvenstvo trebao shvatiti kao jednu od posljednjih prilika da potvrdi potencijal zbog kojega je svojedobno smatran jednim od talentiranijih europskih košarkaša. Ako bi ovdje imao dobre brojke, onda bi se možda i mogao izvlačiti kako mu u Washingtonu nisu dali pravu šansu, ali nam je svima jasno da on u NBA-u teško može uspjeti radi nedorečenosti pozicije. Ipak je daleko on od Kirilenka s kojim su ga uspoređivali. No, ono što je svojedobno radio u Partizanu moglo bi biti dovoljno da s Češkom zakuha neke stvari, pogotovo jer sam siguran da oni vide, preko nas naravno, šansu za ulazak u drugi krug. Imaju Česi nekoliko solidnih igrača: spomenuti bekovski par Welsch-Satoranski, od kojih je ovaj drugi imao odlične brojke prošle godine u ACB ligi, ali i korisnog veterana Bartona te dva zanimljiva mladca - da budem iskren, za Davida Jelineka i Jakuba Kudlaceka nisam baš čuo, ali oba igraju u dobrim klubovima, a Jelinek ima i solidnu sezonu iza sebe.

21. FINSKA

GEE: Ako se ne varam oni su nas razbili prije nekoliko godina na nekom natjecanju? I onaj Koponen igra skroz solidno u Khimkiju, bolji je play od ijednog kojega mi imao. Srećom nismo s njima u grupi, ujedno i šteta što su dobili najtežu skupinu, u prvoj (ili našoj) možda bi mogli izboriti i prolaz dalje.

KREHA: Čista ofenzivna momčad, uvijek simpatični i na trenutke izuzetno nezgodni protivnici. Ne frcaju talentom, ali imaju pamtljiv stil igre. Jel' im možemo predložiti trejd, damo im Drapera i jednog od Delaša za Koponena?

EMIR: Trebao bi im dati i Rudeša da bi uopće razmislili o tome. Koponen je dobar igrač, a ne mogu vjerovati da Hanno Möttölä još igra za reprezentaciju. Kako je riječ o momčadi kojoj ne fali igrača za dalekometnu paljbu, oni su svog Amera doveli za pod koš - Gerald Lee je igrao ove sezone u Budućnost, a tih 10 koševa i 4 skoka u ABA ligi nije nešto reprezentativno. Moj plus Finskoj je i činjenica da u svojim redovima imaju jednog Ahonena. Mislim da Roope nije ništa u rodu Janneu, ali kada nosiš prezime jednog od najdražih mi sportaša svih vremena, onda imaš plus kod mene.

20. GRUZIJA

GEE: Ne znam, prije dvije godine su bili žilavi, mislim da su u stanju tući momčadi iz srednjeg doma poput naše s vremena na vrijeme, ali nema Zaze zbog ozljede, kao ni onog nesretnika iz Netsa. Ali, tu je zato besmrtni Tskita! Kojega sam spomenuo već drugi put u manje od kartice. Podsjetite me zašto se uopće bavimo ovim?

KREHA: Zato što se prvenstvo odigrava u susjedstvu. Gruzija? Nadam se da Zaza ima koje muško dijete da nastavi niz.

EMIR: Da je Zaza tu, bilo bi to jako zanimljivo iako ne znam funkcionira li 'Zaza efekt' van Atlante. Ovako mi je to ekipa koja navodno ima par zanimljivih mladih momaka, ali o kojoj ne znam gotovo ništa.

19. UKRAJINA

GEE: Ne mogu vjerovat da je Fratello i dalje trener, mislio sam da se radilo o nekoj epizodi. Hm, sada sam zabrinut za sudbinu Izraela i Njemačke, u nekoliko godina Mike je sigurno postavio dobru obranu, a imaju i centra koji može braniti u Kravtsovu i beka koji može zabiti u Gladyru. Bit će zeznuti, sve mi se nekako čini da bi mogli dobiti ili jedne ili druge i plasirati se dalje. Drago mi je da nisu s Hrvatskom u grupi. I da, kakva užasna grupa je ova A, Francuzi praktički mogu odmarati Parkera i Batuma do drugog kruga.

KREHA: Ukrajincima je play bivši Sacramento King Eugene Pooh Jeter. U ovom slučaju ne treba računati na ponavljanje formule McCalebb II.

EMIR: Fratello je tu, par solidnih igrača također, a visine im sigurno ne manjka. Dovoljno za dvije pobjede. Treća bi im dovela drugi krug tako da se Izraelci trebaju pripaziti.

18. ŠVEDSKA

GEE: Osovina Jerebko-Taylor nije loša, definitivno mi je drago što nisu s Hrvatskom u grupi. Mogu se pokoškati s Fincima, možda čak i mlakim Talijanima. Ali, nemaju ni širine ni znanja ni tradicije, jednostavno ne vjerujem ekipama koje ne nastupaju redovno na ovakvim natjecanjima gdje doslovno svatko može nastupati (oni i Česi jedini nisu igrali prije dvije godine).

KREHA: Koliko puta ćeš puta još spomenuti kako ti je drago da nismo s nekim u skupini? A još smo u donjem domu.

EMIR: Koliko god nisam siguran da će Vesely napraviti nešto na ovom prvenstvu, toliko sam uvjeren da će Jerebko odigrati odlično natjecanje. Prošlu sezonu nije bio dobar u Detroitu, ali riječ je o kvalitetnom igraču, pogotovo u europskim okvirima. Pitanje je tko će mu uz Taylora pomoći. Ovaj Amerikanac (Erik Rush) mi izgleda bezveze, a bitno je da su se Šveđani internacionalizirali s dva Kongoanca i jednim Fočakom. Neka Afrikanaca i Bosanaca u Švedskoj.

17. LATVIJA

GEE: Ostali su mi u sjećanju kao žilava ekipa, s dosta mišića i centimetara, ali ne i previše vještine. Kako igraju bez stvarno dobrog klinca iz Partizana, Davisa Bertansa (sredio koljeno), manjak kreacije bit će dodatno naglašen tako da ne vidim kako mogu živu glavu izvući iz zeznute skupine krcate sličnim ekipama. Mogu skinuti jedan skalp nekome nekonstantnom i sklonom mentalnim pogreškama poput ex-Yu ekipa, ali ne i više od toga. I ne, Biedrins im ne bi pomogao. A na turnir ne ide ni Timma!

KREHA: Oni mi spadaju u kategoriju plutajućih mina, mlađahni s nešto talenta. Sreća pa nismo s njima u skupini!

EMIR: Latvijci posljednjih godina ostvaruju solidne rezultate u mlađim kategorijama, ali nikako da to povežu u nešto više. Moguće da je to zato što nemaju pravog vođe, a Daviš Bertans je to svakako trebao biti. Ovako su ostali na njegovom bratu Dairisu, a ako sam dobro zapamtio i Martins Meiers je jedan od mladih igrača koji se istaknuo na natjecanjima za mlađe kategorije. I ne, nikako im Biedrins ne bi pomogao, ali onaj tko im ostavi šut za tri nebranjen definitivno je najebao.

3May/117

ZAZA BRYANT

Posted by ispdcom

Pa barem će biti zanimljivo - u prvim utakmicama druge runde čak tri domaćina su u startu izgubila prednost domaćeg terena. Bullsi još jednom nisu uspijeli ostvariti energični pristup u obrani koji ih je krasio cijelu sezonu, u ključnim trenutcima nisu obranili ništa, pa su Hawksi na krilima Johnsona uspijeli zabiti dovoljno da isčupaju pobjedu. Lakersi su pak još jednom pali kao žrtve vlastitih manjkavosti, a Mavsi su po tko zna koji put potvrdili da s njima na parketu jednostavno ne možemo gledati lošu košarku. Da vidimo koliko se Emir živcira oko Bullsa i što Gee ima reči o Kobeu i Dirku.

BULLS - HAWKS, G 1

Kako se sezona bliži kraju, tako je sve teže biti navijač jedne od momčadi koje se još nadaju naslovu NBA prvaka. Događaju se situacije da vam se voljene osobe ne žele javiti jer psujete kompjuter na kojem gledate utakmicu i da cijeli dan morate trpiti provokacije svih živih i neživih, pa i onih koji pojma nemaju o čemu pričaju. No, dosta o navijačkim emocijama, da ne ispadnem nekakav ogorčeni tip.

Bullsi su izgubili utakmicu iz nekoliko razloga: opet su loše počeli utakmicu, Rose dobar dio utakmice nije preuzeo inicijativu koju bi MVP trebao preuzeti, Joe Johnson je zabijao praktično iz svih mogućih situacija, a Thibodeau je mogao opet bolje reagirati u rotacijama.

Atlanta je krenula u utakmicu energijom kojom su Orlando poslali doma. Doduše, činjenica kako su Hawksi imali 11-2 na početku utakmice mogu zahvaliti i katastrofalnoj napadačkoj igri Bullsa. Boozer je promašivao što god je mogao, pretjerivalo se u nekim nemogućim dodavanjima, a Rose nikako nije mogao pronaći svoj ritam. Budući službeni MVP kao da svaku prvu četvrtinu pokušava razigrati sve ostale, što je dobro jer je super da i ostali igrači krenu napadački dobro u utakmicu, ali, ukoliko im ne ide, onda je valjda red da Rose preuzme odgovornost i na početku utakmice kako to radi na kraju te ulazima pod koš izludi protivničku obranu.

On to nije činio, a ono što je najgore je da je opet na utakmici uzeo 7 šuteva za tricu. OK, povezao je dvije u važnom trenutku, ali imam dojam kako Rose pokušava upravo tricama prelomiti utakmicu u nekim ključnim trenutcima. Ako se pažljivije prati utakmica onda se vidi kako je barem dva puta Rose trice pucao (i falio) kada su Bullsi bili u naletu. Umjesto da tada na svoj najjači način – driblingom – lomi protivnike, on to pokušava napraviti šutem i to za tri poena.

S druge strane, svoj je šut pokazao Joe Johnson. Momak je pogađao kad god je trebalo, spriječivši svaki pokušaj povratka Bullsa, te je na kraju postigao 34 koša uz šut 12-18 (trice je pucao 5-5). S njim i raspoloženim Crawfordom (22 koša, 8-16 šut) Atlanta je nadoknadila činjenicu da je Noah u većini utakmice dobro zatvorio Horforda. Teague je sasvim solidno odradio svoju rolu zamjenskog Hinricha, a svoje su dali i Collins i Pachulia (posebno treba istaknuti Zazinu rolu početkom četvrte kada je koševima, skokovima i čvrstom obranom praktički sam odveo Atlantu u novu seriju i do prednosti koju nisu ispuštali do kraja).

Iako su se i Bullsi do kraja razigrali i zabili sasvim pristojnih 95 koševa, upravo to što su i Teague i Pachulia i Collins uspijeli ostaviti traga dovoljno govori o mekanoj igri u obrani i općenito nedostatku energije kakvoga gledamo još od prve utakmice s Pacersima. Momčad koja sve bazira na obrani i skoku noćas je tako Atlanti dozvolila gomilu pokušaja šuta bez da je ikoga bilo na ruci, usput uhvativši i skok manje od borbenih Hawksa.

Atlanta je iskoristila manjak agresivnosti kod Bullsa, posebice u čuvanju vanjske linije, ali iako su Johnson i Crawford zabijali debelo iznad prosjeka, opet su ostavili dojam momčadi koja se prelako odlučuje za šut, što bi im protiv raspoloženog protivnika vjerojatno donijelo poraz. Ovako, ispada da je jedini raspoloženi stoper bio Keith Bogans koji je odlično čuvao Johnsona, što nas dovodi do spomenute Thibodeauove tvrdoglavosti što se tiče rotacija. Kada je došao red da Bogans ode na klupu, to se i dogodilo. Ta tvrdoglavost zasigurno je pomogla u napornom ritmu regularne sezone kada nije preporučljivo naglo reagirati, ali u playoffu se sve vrti oko match-upa i prilagodbi. Stoga, ako Bogans dobro igra obranu na Johnsonu, drži ga na njemu.

Bullsima je ovaj poraz posljednja opomena u playoffu. Ovakvom igrom ne mogu proći u finale Istoka, a obzirom na sve što se dogodilo ove sezone, to bi bio neuspjeh. Praktički, to bi značilo da je momčad zakazala kada je bilo najpotrebnije.

LAKERS - MAVS, G 1

Prekrasno otvaranje utakmice - puno ritma, sjajnih poteza, veteranske lucidnosti. Koncentracija obje momčadi na oba kraja terena bila je od prve sekunde na razini, a u tom optimalnom okružju nekoliko se stvari isticalo:

- dvoboj Chandler – Bynum bit će stvarno dvoboj divova (obrambena energija Chandlera ovaj put nadigrala Bynumovu napadačku moć)
- činjenica da Stevenson ne može Kobeu niti smetati tražit će od Carlislea pronalazak drugog rješenje jer Stevenson bez stoperskog učinka jednostavno nije potreban u rotaciji (Brewer svoju rolu odigrao solidno)
- sudar Gasola i Dirka bit će možda najljepši moment serije, jedan na drugoga idu dva najbolja euro igrača zadnjih 10 godina (Gasol konačno odigrao kako zna, razigravajući Bynuma kao da je ovaj Zach a on Marc, dok je Dirk uredno zabijao onaj svoj neobranjivi šut unazad, s lijeve ili desne noge, svejedno)

Ulaskom igrača s klupe ritam se mijenja, Peja i Terry odmah spajaju nekoliko šuteva dok s druge strane Lakersi očito imaju namjeru forsirati Odoma za kojega Dallas nema odgovora (osim ako ne ostave Mariona duže na parketu ili ga pak vrate u drugu postavu) kako bi nekako anulirati prednost koju Dallas ima u tijelima s klupe. Uglavnom, iako se izgubila ona košarkaška čarolija koju je pružalo deset najboljih igrača, sve rezerve su itekako odradile svoje u sferi energije. Barnes, Blake, Brown, Barea te spomenuti Peja i Terry (kojega je i nekako blesavo smatrati rezervom) – svi su spremni i svi su nabrijani.

Postaju jasne i tendencije momčadi – Dallas će preko Kidda i mini-Mea pokušati sve kako bi zaigrali što brže, ne bi li se lopta našla kod Dirka (ili igrača najbližeg obruču) dok obrana još nije postavljena, a Lakersi će igrati kontroliranu unutar-van igru u kojoj će kretanjima bekova i pasovima visokih pokušati doći do što bolje pozicije za koš. Pa kome više uspije nametnuti svoj stil.

I tako se nadigravalo sjajnim potezima na obje strane, sve do dvije minuta prije kraja kada Dallas na trenutak gubi razum. Prvo ih Fisher rešeta s nekoliko poteza, obrana Lakersa stisla se u reket i Lakersi odlaze s plus 5 na odmor. Tako se barem činilo, jer Kidd radi nepotrebnu osobnu na Odomovom pokušaju ubačaja s centra sa sirenom. Ne samo što Odom ubacuje sva tri bacanja, već i Dirk zarađuje tehničku zbog laktarenja u situaciji kada uopće nije ostalo vremena za skok. Uz dodatno slobodno, eto Lakersa na +9, ni krivih ni dužnih.

Da ovako bizaran moment okrene jednu do tog trenutka sjajnu utakmicu stvarno ne bi imalo smisla jer do tog trenutka praktički nitko nije napravio nekakvu seriju, sve je prolazilo u opipavanju snaga dvije ekipe koje se poznaju u dušu i čekaju prvu grešku, prvu priliku da si puste krv.

Stoga Lakersi i kreću u treću u punoj brzini i tricom Kobea zaokružuju ekspresni odlazak na +16. Mavsi u tom trenutku pokazuju da je ovih nekoliko minuta bilo više splet nesretnih okolnosti nego rezultat tog toliko puta potenciranog luzerskog mentaliteta. Carlisle ne vuče nikakve panične poteze, a Kidd i Dirk lagano preuzimaju kontrolu u napadu i Dallas sistematično, uz pomoć obrane pojačane Brewerom umjesto Stevensonom te Lakersima koji se prelako odlučuju za šut iz vana (posebice Artest), stižu za čas do -3. Serija od 17-4 za povratak utakmice u egal.

Lakersi nisu mogli odigrati završnicu treće četvrtine gore nego jesu - potpuno su zaboravili na unutar-van igru i posvetili se šutu, održavajući prednost na jednostavnoj činjenici što je Kobe zabijao kao sumanut (12 u nizu, dvije trice). Dallas je tako u stalnom minusu iako se činilo da su preuzeli kontrolu nad susretom.

Međutim, Dirk odgovara svojom serijom koševa u četvrtoj, uz pomoć Terrya i mini-Mea Dallas opet nameće svoj brzi ritam i stvari su opet izjednačene. U završnici Lakersi nastavljaju igrati preko Kobea, ali to je dovoljno samo za održati se u igri – da, Kobe je zabijao, ali je u isto vrijeme donosio i gomilu krivih odluka, forsirao je i to je ono što je Mavsima i dalo šansu na kraju. Za razliku od Lakersa koji u drugom dijelu gotovo da i nisu igrali onu igru zbog koje su tu gdje jesu, Mavsi ni sekunde nisu odustajali od svog identiteta. Kidd je razigravao Chandlera i Mariona, a kad nisu imali rješenja, bacili bi loptu Dirku i ovaj bi našao načina da zabije.

Nakon što je Kobe 20 sekundi do kraja na +1 poklonio Dallasu loptu, Dirk zabija dva slobodna, Cuban hiperventilira, a Kobe troši 15 sekundi pokušavajući doći do prostora umjesto da nekome doda jebenu loptu. Kidd zabija jedno slobodno, +2 je za Dallas i već se nazire scenarij – Kobe će zabit nerezonsku tricu i svi će ga opet slaviti iako je upravo on odgovoran što je utakmica uopće došla u situaciju da se izgubi. Eh, samo što to hoće li trica upasti ili neće nema veze s Kobeovom nadnaravnom vještinom, već je samo pitanje sreće, odnosno postotaka.

Tako da Kobe promašuje tricu, kao i stotine puta do sada (samo to se ne pamti kao ove što upadnu, zar ne, posebica ona iritantna protiv Sunsa koju nam stalno puštaju u pauzama - "Jump ball, jump ball" nabijem vas i Kobea, ako se ne varam Sunsi su dobili tu seriju, što nam to pokušavate prodati?) i Dallas odlazi do zaslužene pobjede u gostima. Da nisu imali onaj trenutak potpunog gubitka razuma, imali bi utakmicu pod kontrolom veći dio utakmice, ali ni ovako nisu bili nadigrani. Jednostavno, jedna momčad je igrala kao momčad, druga je igrala kao Kobe i prijatelji.

I sad će netko hvaliti tih njegovih 36 koševa i isticati kako je sam držao Lakerse u igri. Ako tako mislite, nemate pojma o košarci. Ostavite se NBA i odite gledati nogomet. Da, Kobe je zabijao svakakve šuteve, ali je pritom potpuno ugušio igru, sveo Gasola i Odoma koji su do tada odigrali vrlo dobre partije na promatrače. Što bi prije uzeli, njegovih 30 ispucanih lopti za 36 koševa i 0 (!!!!!!) asista ili Dirkovih 20 za 28 uz 14 skokova i 3 asista?

Ovo prvo može svaki NBA bek-šuter. Ovo drugo može samo pravi košarkaš. Noćas je upravo u tome bila cijela razlika. Jedna je momčad odigrala 48 minuta košarke, druga samo 24. Dobra vijest za Lakerse? Usprkos tome bili su u igri do zadnje sekunde. Stoga je recept kao i uvijek više nego očit – više Gasola, Odoma i Bynuma, a manje Kobea i tek onda imate šanse protiv Dallasa. Koji još jednom potvrđuje da je u najboljem izdanju od kada je Cubana.

29Apr/110

ONE TO GO

Posted by ispdcom

Sedam imena imamo, čeka se još jedno. Noć je protekla bez velike drame, osim ako dramom netko ne smatra nesposobnost Magica da zabije otvoreni šut tijekom cijele utakmice. Hawksi na kraju ipak zasluženo idu dalje, kao uostalom i Lakersi i Dallas koji su ipak pokazali nešto veći stupanj kontrole nad vlastitom sudbinom u šestoj utakmici. Redakcija ispodobruca.com zadnji put je radila u smjenama, jedino pravo ludilo - ludilo travnja - je iza nas, a od sutra već počinje opušteniji dio s manje utakmica, ali, nadamo se, ne i manje uzbuđenja. Ovaj put Emir je odgledao Hawkse, Sickre Dallas, a Gee Lakerse.

MAGIC - HAWKS, G 6

Ova serija je morala završiti onako kako je protekla – ružno. Atlanta je zasluženo prošla dalje jer je u pojedinim trenutcima utakmice, ali i serije, imala više odgovora na igru Orlanda nego su oni imali na igru Hawksa. U šestoj su tako nametnili spori ritam na 80-ak koševa koji im odgovara i u kojem je Orlando dobar dio susreta djelovao kao da je na treningu, a ne u borbi na život i smrt. Sada se Atlanta mora pripremiti na potpuno drugačiji izazov u liku i djelu Derricka Rosea i Bullsa.

Što se ove utakmice tiče, ništa se značajnije nije dogodilo što nismo već vidjeli u prethodnim utakmicama. Atlanta je od početka oštro krenula na Howarda, Hinrich je koristio svaku priliku kada bi Duvajt spustio loptu na pod da mu je ukrade, a s druge strane je Atlanta koristila svoj odličan napadački skok da bi napravili nekakvu prednost od 7-8 razlike koju su održavali tijekom većine utakmice. I koja im dobro dođe u onim bezidejnim periodima koji su poprilično česti.

Magic je stvarno očajno odigrao. Nisu ni sjena one momčadi od prije dvije godine koja je igru "kazni svako udvajanje Howarda tricom" dovela do savršenstva. Ok, ovdje Howarda nitko nije udvajao, ali otvorenih trica je bilo dovoljno. Samo nije bilo nikoga da ih zabije. Hedo je odigrao kriminalno prvo poluvrijeme, zapravo i gore od toga, tako da ga teško može izvući i onaj bljesak u završnici kada je praktički sam držao Magic u igri, uz asist dva Nelsonova šuta i Dwightove preciznosti sa slobodnih.

J-Rich bi tek povremeno bljesnuo, a svu nemoć Redicka najbolje oslikava onaj promašeni čisti šut kojim je mogao utakmicu odvesti u produžetak. Ma kako loše igrali, igrači Orlanda su imali nekoliko šansi da se priključe, ali svaka im je uredno završavala ciglom.

Atlanta je već drugu utakmicu odigrala dosta loše u napadu, malo bolja obrana Magica u pojedinim sekvencama utakmice učinila ih je potpuno izgubljenima i osuđenima na soliranje Johnsona i Crawforda. Koje nije baš prolazilo, ali ipak su obojica zabili svaki put kada je bilo potrebno. Crawford se s dvije trice nadovezao na sjajnu seriju Marvina Williamsa koji je eksplodirao u ključnom trenutku i održao prednost pred na kratko probuđenim Magicom, a Johnson je pametno ulazio pod koš kada Hawksima ništa drugo nije išlo. Dovoljno da izbace ekipu iz Disneylanda.

Zaza efekt je opet bio važan u ovoj utakmici. Pachulia uvijek digne publiku na noge, a u ovoj utakmici je izborio tehničku Duvajta i flagrant Heda. Čak ni publika u Atlanti nije toliko inertna da ih to ne probudi. Uostalom, u drugom poluvremenu napokon smo vidjeli i navijanje – nešto što se ne viđa često u Atlanti. Za kraj samo vrijedi napomenuti kako se nadamo da se Kapetan Kirk nije ozbiljnije ozljedio, bez njega serija protiv Bullsa neće biti ista. Bez njegovih muda, krpanja rotacije i smirene igre na playu, Hawksi imaju još manje šanse. A nije da je i ovako imaju previše.

Što se Orlanda tiče, njima ne ostaje ništa nego čekati Dwightovu odluku o budućnosti. Iduće godine izgledat će jednako jer Arenas i Hedo su uteg oko vrata kojega se ne možeš tek tako riješiti, a bez pojačanja ne vidim načina kako mogu ići prema gore. Ne mijenjati ništa značilo bi baciti iduću sezonu u vjetar. GM-a i vlasnike čeka nervozno ljeto. A vrlo moguće i jednako nervozan ostatak godine.

MAVS - BLAZERS, G 6

Dallas se prije prvog postsezonskog susreta ove generacije s Lakersima riješio prokletstva gostujuće playoff pobjede i to upravo pred jednom od najžešćih zamislivih publika. Portland je nošen atmosferom pakleno otvorio prvu četvrtinu, Gerald Wallace je nakon sveukupno ispodprosječnog nastupa u playoffu uspio nametnuti svoju igru te je 16 od ukupno 30 koševa zabio upravo u tom otvaranju. Koliko su Blazersi bili razigrani govori i podatak da je trener Nate tek pola minute prije kraja napravio prve zamjene.

Činilo se da će nastaviti niz pobjeda na svom parketu jer je Roy opet djelovao razigrano, pogodio je nekoliko šuteva i ulaz te razigravao drugu postavu. Gerald Wallace se u drugoj četvrtini zbog problema s leđima nije niti pojavljivao na parketu tako da se Dallas pomalo počeo prikradati, a potpuni preokret dogodio se kada je Chris Johnson, bivši NBDL obrambeni igrač godine, napravio čisti provokatorski potez "slučajno" pokupivši u prolazu Dirka za što zasluženo dobiva flagrant foul.

Dirk je ovu i prijašnje provokacije muški otrpio i osvetio se kao pravi sportaš - koševima. Mavse prije susreta s Lakersima može najviše veseliti nastup Dirka koji je potiho, iz noći u noć, nosio ovu momčad na leđima te je svojim gotovo dosadno konstantnim igrama zaslužio titulu MVP-a dosadašnje postsezone.

Mavsi poslije incidenta prelaze u vodstvo i na poluvrijeme odlaze s čak plus 9. Dallas je ušao u utakmicu s namjerom da utiša publiku i to im je i uspjelo krajem poluvremena. Takav status drže do sredine četvrte kada Blazersi kreću u povratak, međutim za razliku od G4, Dallas na svaki ubačaj protivnika uzvraća istom mjerom. Pred kraj su napravili par preglupih turnovera (dvostruko zadnje polje) koji su u očaj tjerali Cubana, ali, sve u svemu, Portland se nakon smanjenja prednosti sredinom četvrte previše iscrpio da bi ozbiljnije ugrozio vodstvo.

Zapravo cijeli taj povratak je djelovao nekako anemično, više kao inercija nego li kolektivni juriš i satiranje protivnika kakvo bi očekivao od domaće ekipe u odlučujućem susretu sezone.

Kod Blazersa je pored Wallacea solidno igrao i LMA, Camby je jedno vrijeme proveo na Dirku sa solidnim uspjehom, ali ostali su bili prilično nestalni, dakle cijela vanjska linija koja je zapravo i izgubila ovu seriju jer nisu uspjeli otvoriti dovoljno reket da se oslobodi prostor za manevre nositelja igre Aldridgea i ulaze Wallacea. Tu Portland očekuje najveća rekonstrukcija. Jedan kreativac ne bi škodio, ali takvih je malo pa će nade morati polagati u Roya.

Ubojiti tricaš je nužno potreban, kao i psiholog za Batuma koji u ovoj seriji praktički nije postojao. Njegova polivalentnost nije uopće došla do izražaja, te je umjesto čovjeka koji može čuvati igrače od 1 do 4, a u napadu igrati sve od 2 do 4, dakle kreirati mismatcheve na sve strane, postao statični šuter iz kuta kojem Dirk zabija blokade kod zicera. Wes Matthews je energičan i uvijek solidan, ali objektivno ograničen igrač koji ovakvom sastavu Blazersa najviše može pomoći tako da još više radi na šutu i izlascima iz blokova ne bi li postao konstantnija opasnost za protivnika. Andre Miller je godinama izuzetno solidan play i barem nije sklon ozljedama, što mu uz Royev manji značaj u ekipi možda donese i dodatnu godinu u Portlandu (Blazersi imaju mogućnost pokupiti opciju i zadržati ga još sezonu ili ga pak pustiti da postane slobodan igrač).

Roy je šesti čovjek ekipe, closer i najbolji rezervni play lige koji će svaku treću utakmicu iznenaditi nekim potezima i podići momčad. Nažalost, zbog stanja koljena to se u ovom trenutku čini kao plafon. Nadam se da će njegov oporavak biti najveće iznenađenje sljedeće sezone, ali realno gledajući takvo što je teško očekivati. Chris Johnson je više nego solidan rezervni centar kojeg bi trebali zadržati jer još jedno veliko, ozljedama nesklono tijelo, Blazersima je samo po sebi dobitak.

Što se Odena tiče, tu će biti dosta priče preko ljeta, a nakon svega čini se kako bi obje strane imale koristi od svježeg početka. I tako se Portland unatoč svim ozljedama ove sezone nekako održao, ušao u play-off i ispao od bolje i konstantnije momčadi. McMillanu je produžen ugovor tako da će valjda ova stabilnost donijeti i nešto više od sjajne playoff atmosfere u Rose Gardenu u prvom krugu.

LAKERS - HORNETS, G 6

Nije izgledalo dobro za Hornetse od prve sekunde, nije bilo onog uraganskog (no pun intended) otvaranja na početku. Paul i društvo gube čak tri lopte u prvih 5 minuta, a toliko inače, barem u pobjedama, posiju tijekom cijele utakmice. Da Paul nije ušao u susret kako treba govore i dva brzo pokupljena faula. Nije ga Monty Williams sjeo na klupu, ali problemi s osobnima itekako su utjecali na razinu agresivnosti lidera Hornetsa.

Kako ni Lakersi nisu bili nešto naročito koncentrirani i raspoloženi, utakmica je prolazila u opipavanju snaga i lijenom ritmu, a sve što treba izdvojiti su Bynum, koji je lakoćom radio što god je htio, te Kobe, koji je grimasama davao do znanja da gležanj i dalje nije najbolje. I usput igrao kao da je sve u redu.

Uvođenjem Jacka u vanjsku liniju uz Paula, Hornetsi konačno dobivaju malo energije, ali Lakersi bez problema prate promjenu ritma. Odom i Fisher zabijaju i raigravaju te do poluvremena odvode Lakerse na +6. U nastavku Hornetsi nastavljaju mlitavi, Kobe ih održava na životu nizom grešaka, ali budi se Gasol i prednost Lakersa raste do +10. Dodaj da je Artest u ovom periodu odigrao sjajnu rolu zabivši na čistu volju iz dvije izgubljene situacije i ispada da su Lakersi potiho odigrali najbolju momčadsku partiju serije.

Svi, ali baš svi, su ugradili nešto u vodstvo, pa iako je teško govoriti o utakmici playoff intenziteta, ovakva razigranost većeg broja igrača definitivno nije donosila ništa dobro Hornetsima pred ulazak u zadnju četvrtinu. Niti donosi išta dobrog sljedećim protivnicima dramske družine iz Hollywooda.

Uglavnom, predvođeni Odomom Lakersi se šetaju do kraja, cijelo vrijeme držeći stvar pod kontrolom. Solidna obrana i raznovrstan napad bili su previše za neraspoložene Hornetse koji u eliminacijskoj utakmici praktički od prve do zadnje minute nisu pokazali dovoljno želje da si produže život, iako dobro znaju da bez vanserijskih partija nemaju nikakvih šansi. Publika je posebna priča – kako jedan grad poput Big Easya može imati ovako mrtvu atmosferu, meni je to neobjašnjivo, ljudi ovdje očito ne puše košarku i moram priznati da me uopće nije briga hoće li ovaj umjetni klub preživjeti na ovom tržištu još koju sezonu.

Ovakvo izdanje Hornetsa, a posebica Paula, baca sjenu na inače pozitivan playoff nastup, ali to je i ljepota ovih serija – jedno ili dva dobra izdanja nisu dovoljni, ma kako čudesni bili. Posao treba odraditi u 4 susreta, a tu puno više od nadahnuća pomaže kvaliteta.

Sad još samo da Memphis prođe Spurse pa da prijeđemo na pravu stvar. Je, prvi krug je bio odličan, ali ipak bez šokova i kvalitete zbog kojih bi ga sad proglašavali najboljim ikada. Prava stvar nas, očito je, tek čeka.

23Apr/115

AWAKENINGS

Posted by ispdcom

Noćas su izgleda zaključene još dvije serije, a jedinu trunku neizvjesnosti zadržala je ona između Orlanda i Atlante. Emir je gledao playoff bitku, a Sickre i Gee šetnje Celticsa, odnosno Lakersa.

MAGIC - HAWKS, G 3

Serija između Orlanda i Atlante na kraju se pokazuje kao najneizvjesnija na Istoku i to isključivo zbog fizičke igre na rubu faula. U trećoj utakmici napokon smo dobili i tuču, a živce su izgubili Zaza Pachulia i Jason Richardson koji su obojica isključeni. Doduše, sve je zakuhao Duvajt čiji laktovi nikako da nauče da trebaju stajati niže kako ne bi nekoga ozlijedili. Doduše, postoje i teorije kako se oni namjerno nalaze u visini protivničkih glava, ali u to ne bih ulazio.

Ono što je važno kod tog isključenja je pitanje hoće li Zaza i J-Rich dobiti još poneku utakmicu suspenzije. Iako bi laici mogli zaključiti kako bi u tom slučaju Magic bio više oštećen, ja u to baš i nisam siguran jer je opće poznato da Zaza totalno poludi na domaćem parketu, a u ovoj je utakmici odlično čuvao Howarda koji se nije razmahao kao u prve dvije utakmice. Istina je da Drew ima još tijela koje može koristiti na Howardu, ali Zaza najbolje radi to što radi.

Pogled na boxscore bi rekao kako je Howard na ovoj utakmici dobio veću pomoć suigrača, što i jeste istina, ali kada se pogleda postotak šuta, vidi se da nitko nije briljirao. Van Gundy je mudro izbacio Arenasa iz rotacije dajući loptu u ruke Hedu čak i u trenutcima kada je Nelson bio na parketu. Upravo je Hedo i kriv za poraz jer je nepotrebno forsirao zadnju akciju - ne znam zbog čega je pomislio da mismatch u kojem ga je čuvao Horford treba iskoristiti za šutiranje trice preko ruke 10 sekundi prije kraja napada, ali to je napravio. Doduše, ne znam ni zbog čega je Crawford odlučio onako završiti posljednji napad svoje momčadi na utakmici, ali on je, za razliku od Turčina, pogodio i Atlanta sada ima 2-1.

Do kraja serije će biti krvi na sve strane, to je sigurno.

Ono što je ova serija pokazala je činjenica kako je budućnost Josha Smitha u Atlanti neizvjesna i kako su priče o njegovom skorom trejdu utemeljene. Boxscore će opet ponuditi njegove solidne brojke (15k, šut 6-13, 10 skokova), ali činjenica je da on na poziciji niskog krila ne igra najbolje što može. S druge strane, Horford je strašna četvorka koju je grijeh trošiti na petici. Ispada da Hawksima treba "samo" riješiti poziciju centra jer je ova vanjska linija sasvim solidna, makar je i Crawfordov odlazak na ljeto sve izgledniji.

LAKERS - HORNETS, G 3

Od samog starta Lakersi su krenuli čvrsto, puno čvršće nego u prve dvije utakmice. Rano su razigrali Bynuma koji je nosio sve pred sobom, a Kobe je iz sjene tiho igrao sjajnu utakmicu. Iako su pred svojom publikom Hornetsi bili spremni na juriš od samog početka, nikako nisu utakmicu mogli učiniti izjednačenom, Lakersi su uvijek imali taj korak prednosti. Iako su svi igrači iz petorke bili maksimalno anagažirani, problem je bio u tome što ni Belinelli ni Ariza nisu mogli zabiti ništa iz vana.

S druge strane Lakersi su stavili tricu svaki puta kada je trebalo, prvo preko Kobea, a u trenutcima kada su Hornetsi počeli padati, dalekometne bodeže su im zabili Blake i Gasol. Gasol je opet bio ključan i priča večeri. U prvom poluvremenu mu ništa nije išlo od ruke, popio je bananu od Arize, promašivao otvorene šuteve, gubio lopte. Curila su mu čak i polaganja od table. Kao ni u prethodnoj utakmici, momčad zbog toga nije patila jer su svi ostali odradili svoj dio posla.

Međutim, početkom treće Jackson i ekipa su očito odlučili da je vrijeme da se Pau probudi. Sve se počelo vrtiti preko njega, nije mu išlo, ali nisu odustajali ni on ni suigrači. Kupio je skokove, malo po malo počeo i zabijati i onda kada je potpuno proigrao za Hornetse više nije bilo nade. Pogotovo zato što je Chris Paul puno češće nailazio na udvajanja nego u prvom djelu, u kojem je sam samcat održavao egal. Kad ga vidiš kako zabija one suze s poludistance, kojom lakoćom si stvara prostor za šut, jasno ti je da bi čovjek mogao zabijati 30 kao od šale kad bi ga bilo briga. Naravno da možemo reći kako je obrana Lakersa zaslužna za to što je Paul stao, ali to je uvijek dvosjekli mač – da su suigrači bili spremni iskoristiti ta udvajanja, nikakve koristi od njih. Ne, poanta je u tome da Paul ne forsira ništa, da je imao i ovako sasvim dovoljno prilika da puca, umjesto čega je birao pasove otvorenim suigračima. Uvijek. Što mu je, kvragu, možda i mana.

Ovako je zabijao Landry, koji se naustrašivo zabijao u veće i snažnije visoke Lakersa. Okafor je odradio svoju radničku rolu, ali klupa je bila neučinkovita, osim par trenutaka energije koje su donijeli Smith (spojio par šuteva s poludistance) i Pondexter (aktivan u obrani i napadu, ali prekratko na terenu da ostavi traga).

Ukratko, Lakersi iz utakmice u utakmicu rastu u formi. Kobe igra izuzetno racionalno, Bynum djeluje potpuno zdrav, svi daju ono što se od njih očekuje (posebice veterani Fisher i Artest), a ako je noćašnja partija znak da se i Gasol probudio, onda za njih nema problema. Posebice ne u ovoj seriji. Protivnici poput Hornetsa, s tolikim manjkom kvalitete, mogu izvući nešto samo ako im dopustite. Lakersi trenutno izgledaju kao da nemaju namjeru nikome išta dopustiti, po čemu su se priključili Bostonu, Miamiu, Chicagu, a ja bi dodao i Oklahomi, među momčadima koja su spremne za sljedeći korak.

Drugu rundu, molim.

CELTICS - KNICKS, G3

Tko je isisao krv iz Knicksa? Zašto je nakon par minuta publika u Gardenu zamrla? Prva playoff utakmica nakon sedam godina i onda se Knicksi predstave kao srednjoškolska ekipe na treningu. Kakva je ovo momčad?

Prvih 7 minuta gledali smo samo Celticse kako ubijaju protivnika obranom te izvode svoje lijepe napade i kontre. Za to vrijeme se Amare kačio s KG-em, a suigrači mu se ponašali kao da su na obilasku MSG. Nakon početnog šoka NYK dolazi k sebi, ali u tim trenucima razlike između Bostonovog talenta i radničko-ratničkog duha te manijakalnih poremećaja u igri New Yorka dolaze do potpunog izražaja te se Boston postepeno odvaja i D'Antonijev brod tone. Privid zadržavanja u igri su jedno vrijeme nosili Melova zabijanja pod koš u tijelo obrambenih igrača te povremeni šuterski bljeskovi Ostalih Knicksa (S. Williams, Mason Jr, Toney Douglas).

Kao rezultat nemoći u napadu te obrane koja je sve što je mogla krivo napravila, Knicksi su na kraju treće četvrtine gubili 23 razlike. Rondo je već do tada ostvario triple double (završio je na 15p, 20a i 11r). Ray Allen (32p, 8 trica) i Paul Pierce (38p uz šut 14-19) su igrali fantastično i nenadano su odradili šuterski trening iz svih pozicija koje im je omogućila očajna domaća obrana.

Uglavnom, Celticsi su uništili Knickse, još jednom pokazali da su pravi kada je pravi i Rondo, ubili atmosferu u MSG-u i poslali Spike Leeja i Beastie Boyse u još jednu besanu noć.

Ova serija je gotova da gotovija ne može biti.